ISTINE SE NIKAD NE BOJTE, MIROSLAV BORIĆ

ISTINA KOJA IZRANJA IZ MORSKIH DUBINA I STIŽE DO LJUDSKOG SRCA, DO DUŠE, DO UMA

UVOD

Kad me Miroslav Mirko Borić zamolio da napišem par uvodnih riječi u njegovoj prvoj, ali ne i jedinoj knjizi, najprije sam na trenutak ostala zatečena, razmišljajući što napisati. Naime, teško je pisati i opisati nekog tko cijelu svoju dušu i srce već stavi na papir, kroz svoje priče i pjesme! Opiše cijelog sebe kroz svoje stihove. Njegovo je pisanje, onako, poput rijeke, jednostavno izliveno na papir. U jednom dahu i bez stajanja! Kako dođe inspiracija, kako naviru riječi, tako ih Miroslav slaže poput najljepšeg pjesničkog dvorca, nižući biser za biserom, koje tako jako voli. Miroslav obožava svoje more, morske sirene. Obožava vile i galebove, ali iznad svega voli istinu, pravdu, pravdoljubivost. Miroslav gine za pravdu i nikad nikog ne bi povrijedio, niti mu naštetio, ako mu ne može pomoći, sigurno mu ne bi odmogao. On voli i sanjati, sanjariti, maštati. Njegova mašta nema granica. Ona lebdi, leti, u jednom trenu je na jednom kraju svijeta, u drugom je već u dubokom moru, u trećem kod nekog prelijepog cvijeta, ptice, ribe, kajića. Lijepo je stvoriti svoj vlastiti svijet. Miroslav ga je stvorio u svojim pjesmama, ponesen maštom, svijetom bez granica, u kojem žive duše. Miroslav ih je rasporedio prema njihovom ponašanju za vrijeme živote. Na one koje zaslužuju Raj i one koje su svojim životom osuđene na vječni oganj. Miroslav im je spreman i oprostiti zlo koje su te zločeste duše za života počinile, ali zna da su one same sebe osudile i jako lijepo to prenosi kroz lirski izričaj. Njegove riječi su jednostavne, svakodnevne, a opet, način pisanja veoma neobičan. Životan. Svaka njegova pjesma je život, i svaka pjesma je jedna priča. Nekad su tako bake i majke čitale djeci priču za laku noć. I čitatelj koji uzme Miroslavovu zbirku poezije u ruke, pročita li pjesmu za laku noć doživjet će mogućnost da uđe u čarobni njegov svijet, da zaroni u morsko plavetnilo, da poleti među nebeske zvijezde, i da u tom putovanju možda zaroni čak i do bujnih ženskih grudi. S Miroslavovim pjesmama su svi snovi realni, i ništa nije neostvarivo. Zato je zaista ugodno iznenađenje pročitati ovakve pjesme!

književnica, pjesnikinja Landeka Nada

Autor

Miroslav Mirko Borić

Izdavač:

UDRUGA VERONIKA VERE

Martićeva 67/I

Zagreb

www.udruga-veronika-vere.com

Uredila Landeka Nada

Nakladnik

Udruga Veronika Vere

Martićeva 67/I

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne

knjižnice u Zagrebu

DRAGA TIŠINA

Osjećam se jadno,duša moja plače,

srce mi krvari,svakim

danom jače,neznam koliko,

ni do kada mogu,izdržati

tu svoju tegobu.

Ne mogu izustit,ne mogu govorit,samo duša ova,jako dobro zna

zašto ja sam rođen,kad ne mogu

izustit.

Samo duša zna,tvoje srce sad će

suzu pustit,ne mogu povrijedit

svoje milo biće,ona dobro zna

da je volim jako,ako izgovorim ove riči dvi,

ne mogu zamislitšto ćeš reći ti.

Ja sad jako šutimjer tišina ta

sve je u životušto sad čuvam ja,zato si ti radostu životu mom,

tvoje srce dragou mom našlo dom.

U dva naša tijelajedna duša zri

jer sad srce tvojeu mom srcu spi,

i tako će bitido kraja života,

mene je probudilata tvoja dobrota.Nek je tu u menido kraja života.

O anđel dragišto učini ti,

da sad duša jednau dva tijela zri,

duša jednaal' srca su dva,

kad će srce jedno drugom

da se da?

Kada srce jednogdrugom pripada,pripada odavnojedna duša zna,

ali srce bolnotiho jeca sad,tišina se čujejer tišina ta

učinit će jednood ta srca dva!!!

Moja duša nije na prodaju - sotoni se duša ne prodaje -

Velika senada ispunila,

zlotvor htio

preko mene doći,nauditi

Nadi preko noći,ali nije

mogao ni znatikako mogu

Nadu sačuvati,sačuvati

istinu i pravdu!Svi to znaju

prokletnici bili,nježnu dušu

kako su ranili,pucali su, nježno

polako,ali Mirko

odgovori jako;Vi zlotvori

što duše nematesveto ime

htjeli okaljati,to vam Mirko

nikad neće dati.

Pucali stena dobrotu moju

dušu svojune dajemzlotvoru!

Zakucastena pogrešna vrata,

odmah vidihsotonsko je djelo,

nekako minije odmah sjelo.

Postaviopitanje sam časno,

u trenutkusve bijaše jasno;

svi zlotvorivražji doušnici

sve to rade radisebe sama,imena im

davno okaljana.

Družite sei smišljajte kako,

vi imatekarte za pakao.

U tom ognjuneće biti lako,

al' sami steizabrali tako,ni Bog dragi

spasit' vas ne može,takvih ljudi

sačuvaj me Bože.

Vaše vrijeme

sad je na izmaku,u drugima vi nađete

(vidite) dlaku,sve strahote

što ste učinili,sami sebi

vi ste naudili.

Da završimjer ne mogu disat,

ne da mi sezlobu ni mirisat.

Molim Bogada vam dobro bude

al' u paklune uz hrabre ljude.

Nek vam budemoja zadnja,

stići će vas brzoBožja kazna.Neke stigla

ali se ne pare,čim se dignu

po starom nastave,pa živili

moji najmilijiljubav, radost,

i dalje širili,a zlotvori

nek izvole tamou tu jamu

gdje je

njima mjestojer

u jami - boraviše često.

Dobro čini,dobrim ti se vraća,

a zlotvorisotoni ste braća,

uživajte vi u svojoj zloći

uživajteu

svojoj samoći!

Amen!!!

Teška je muška suza!!!

To je bilo krajem 1972 godine,

neka bolestdjetinjstvo mi uze,

još se sjećamkao da je sada,ja iz škole na

bus brzo kreno,par koraka

pa me kuk zaboli.Mirko stade

da malo odmori,

počelo me bolitsve iz

čista mira,krenuh naprijed,nakon par koraka

opet mi se isto desi,pa ja opet stanem,

Bože milišto da sada radim?

Došao samja iz škole doma,

tamo otac,majka,

djed i nemoćna baka.

Moj djed tadabolničar je bio,

u to vrimebolest razumio,

kaže majci;kod doktora kreni,

nije se za igrat,bolest nepoznata.

Još se sjećamja tih

gorkih dana,kod ortopeda

odvela me mama,doktor kaže;

dite vaše

mora na Kantridutamo dica zatu bolest idu,mali će vamtri miseca

u bolnici biti,kad mognete

vi možete,u posjet mu ići.

Majka plačemeni lako nije,

ali što ćešsudbina je htjela

mene živog,tako su me zvali,

jer bijah živahno dijete

do tada,ali bolest

u krevet me spremi.

Nikad nisamišao od kuće.

Sirotinja!Bilo nemoguće.

Tri miseca doktor je rekao,medicina nijebila kao sada,

ja ostadoh vezanza krevet, onako,

majka plačei ode polako,ja ostadoh

ko neko siroče,i od tada

godinu i polja ne vidjeh svoje kuće.

Polegli me,u gips me staviše,

dva miseca,tada gips izvade.

Nogu razgibavat trebamisec dana.

Utezi mi na nogah visiše,

sve dok opetgips mi ne staviše,

to ponavljaše godinui pol dana,

i tako se Mirko navikao bez kuće svoje.

Živahan ja bijah do tada,ali onda,

kad me bolest svlada,iz kreveta

dizao se nisamniti sjeo - niti sam hodio,

moj jastuk često - moje suze je upijo.

Nije bilo auta,ni para.

Majka jednomna misec hodila,

svaki misecu posjeti bila,da ne dođe

srce bi joj puklo.

Kad je vidim,vesela je bila,

ali uvik s tugom odlazila.Svoje suze za mene pustila,

lila suzemeni teško bilo,

ali na to se naviko'.

Jednom menenetko iznenadi,

kaže sestra; Imaš ti posjete!

A tko to more biti?

Ja ugledahdragog djeda svoga

sad mi ovdje pred očima stoji,

nosi kapu,zato Mirko

takvu sada ima.

Djed je sjeopored mene,

na krevet, polako.Miluje me;

Mirko dragi, znan nije ti lako

al' izdrži!

Za tebe je bolje.Bog nam dao,

moraš se pomirit,sve djed priča

i hoće me smirit.Radost mi je

u srcu narasla,jer djed sjedi

pored mene sada.

Došlo vrimemoj djed mora poći,

do Vapora ima dosta hodat,a njemu je

sa mnom biti kratko.Još malo je

sa mnom posjedio,na lice mi ruku položio,

na drugu je stranu okrenuo,da ne vidim suzu,

to sam znao.

Od mene seopraštati stade -

suza kapnu tu na moje lice,

suzu briše,evo sad treperimoje srce kao

da će stati.Suza moja ne izlazi lako,

neću da mi djedjoš tužniji ode,

ta me suzajoš i sada boli.

Teška suzamoga djeda Boža,

probola meko oštrica noža.

Nikad neću,zaboravit suzu.

Suzu teškušto djed mi je pusti,

s tugom meneon tada napusti.

Poslije togadva dana nisam ništa jeo,

milovao mjestodi moj djed je sjeo,

suze moje jastuk je upijao,po noći plakao,

po danu se smijao.Imao bih puno toga reći,

al' ne mogu,moram čuvat tou srcu svome,

da podijelim ja anđelu svome.Anđeli me moji posjećuju,

stalno mene kroz život ohrabruju,

suze teške još i sada traju.Teška suza

u srcu je mome,nikad neću dati je nikome,

koliko je teška-toliko mi draga,nije draga,

već je najmilija,jer tu suzu onaj je pustiosvog unuka jako je volio.

Sad je dosta!Nikad ne bih stao,

cijelu noć bih o tome pisao,teška suza

meni jako draga!

Neka ti je vječni pokojanđelu moj,u ulozi djeda

tu si sa mnomnikome te nedam !!!

Golubice dvi !!!

Pišem vamagolubice mile,ča ste moju

dušu razgalile,ča ste moje

srce otvorile,u ruke ga

svoje položile.Čuvajte mi

i srce u dušu,jer vjetrovi

razni sada pušu,neka pušu,

neka bura dere,neka pjeni,

neka sve razdere.Nek mozgove

ljudima pročisti,bura hladna

a srce se grije,jer osjećam

svoje najmilije.Najmilije

drage ptice dvije.Kad je teško

uvik sam pri ruci,da ublažim

i tješim ih u muci.

Isto znademkad me muka svlada,

golubicepomoć će mi tada !!!

vaš Mirkec ♥ !!!

More!!!

Rabe grade,kad mi draga dođe,

i kadtvojim ulicama prođe,

pa kad ondasvrati do Lopara,

u Loparugdje se

ljubav stvara.Lopar - misto

meni najmilije,gdje ja živim

od rođenja moga,tu ću ostat

sve dogroba svoga.Nekada sam

odlazio često,nostalgija me

vraćala na mjesto,na par dana

preko Velebita,unutrašnjost

Hrvatske je lipa.

Kad se vraćamna Vratniku stanem.

To je gorana vrh Velebita

ukaže semeni lipa slika

kad ugledamnaše plavetnilotad razmišljam

gdje samsamo bio.Puše bura

ispod Velebita,moje more,

kakolipa slika!More teče

tu krozmoje vene,ja ne mogu,

ni ono bez mene.Bez mora ja

ne mogu živiti,samo kratko

izbivati mogu,kad izbivam

srce moje patida ča prije

moru svome svrati. More moje

ti siljubav moja!Kada šećem

uskim stazicama,tu

kraj morauživam u pjeni,samo sjednem

pod boromu sjeni,i uživam

kakomore pjeni!

Tu na klupisjedim i uživam

morsku viluja sebi dozivam,

moju draguča je stalno snivam.

Bura pušea

more se pjeni,nema drage

toživi u meni!!!

Žena

Ženomoja draga

sad mi žao nije,ja te

jako volimviše nego prije.

I prije je biloisto

tako jako,emocije moje

govore mi tako!!!

Vidjeh te i živnuh!

Kad tevidjeh danas,

vrati mi se slika,ugradihu srce

ime tvoga lika.Ti u srcu

momeodavno već stojiš,

aliovo danas

baš me iznenadizato šaljem sebe

i nadam senadi!

Žena, ja je zovem hrabrost!!!

Svi poganišto dušu nemate,

samo sebei kapital znate,

meni jasno,ni sebe

ne volite,ucjenama hrabrosti prijetite,

samo da se

na tron postavite.Koristite

sve prljave stvari,žena hrabrostzato i ne mari,

i ako ste zlobnicivi bili,

kad vam gustoona vam se smili!Koristite dobrotua i njeno znanje,pomogne vam

vi to dobro znate,čim pomognevi zaboravljate

i u leđa nožjoj vi zarite!

Ali znajteona je navikla

ozljede je peku,al' brzo zarastu.

Njoj zarastuali vama neće!Znam da vamaovo nije jasno,

oprost pitatkad vam bude kasno,

vama vašojtikvi nije jasno,

i nikada neće biti,što ta žena

uopće postoji.

Vaše zlobeviše se ne boji,

i to vrijemešto vama posveti,

proklinjem vasBog će vas prokleti

jer to vamašto vrijeme posveti

posvetila bikom ne treba puno,kome dobre riječi

puno znače,te riječi su

dobrima bogastvo.Riječ im

znači višeod bogatstva,

na te riječizlobnici se čude,

zato vamašto vrijeme posveti,

pomoć nećejer ste vi prokleti.

Prokleti steod puka i Boga!

Prokleti ste,jer vaša je zloba

cijelim bićem vašimzavladala!Cijelo tijelo

dušu zatrovala,zahvatila

srce, duše vaše,vjerujte mi

tako đavlu paše!Mir toj ženi

nećete uzetivi od Boga

zlobnici prokleti!Ova žena

zovete je zmajem,ona ide,

nikada ne staje,već korača hrabro

prema Raju,i vi ćete

al' u drugu odaju!Biti ćete blizu,ali preko plota,

tamo čeka jama vas duboka.S đavlom ćete društvo provoditi,

u vječnom ognjuskupa s njim ćete biti.

Vi zlobnicimaknite se

s njezinoga puta,još na zemlji

ujest će vas guja ljuta.

Svi zlotvorizar vam nije jasno

da se dobroduplo dobrim vraća

i dačista srca

Bog sebi prihvaća,a takove što zlobu činitei ljudima jako naškodite

Bog takove sebi baš ne prima.Vječni oganj

gori takovima!!!Amen, Bože!

Glas!!!

Kada čujemmeni dragi glas,

oprostite prijatelji dragi,zaboravim trenutak na vas,

jer taj glasje meni najmiliji.

Sve mi znači,tako mi se čini,

ne čini seveć je stvarno tako.

Taj glas meneispunja polako.Bez tog glasa

jane mogu spati,kad ga čujem

sve se meni vrati.

Vrati mi seosmijeh i vedrina,

ispuni sesva

moja nutrina.Sve je prazno

dok mi se ne javi,ona stalno

u mojoj je glavi,i u glavi

i u srcu stoji!Kad ga čujem

ničeg se ne bojim,povremeno

baterije trunu,kad glas čujem

odmah se napunu,onda neko vrijeme

one traju,a

kad dođublizu svome kraju

moram čutiglas mi najmiliji!

Kako sretnioboje smo bili,

volimo sena poseban način,

ta nam ljubavjako puno znači.Jedno drugom

puno smo otkrili,nikad ništa

nismo sakrivali,nesebičnu ljubav

smo davali.Davali smo,

uvjek će trajati,jer Bog dragi

podršku će dati.To mi znamo

nitko ne smi znati,samo znaju

najmiliji naši.Najmiliji

duše su spojili,naše dušei stalno sus nama,

da nam dušane ostane sama.

Jedna dušaali

dva su tijela,dragi moji

istinaje cijela.

To baš nitkonikad neće znati,

već to znadesamo jedna mati,koja često meni

sama svrati.To znaju

oni koji bdiju,ali reći

nikome ne smiju.Svrate menimoji najmiliji,

koji bdijuda bi sretni bili,

da bi našu ljubavsačuvali,

jer svoj pečatoni su nam dali,

da nas nikadnebi razdvajali.

Razdvojit' nasnikad nitko neće.

Bog nas čuvaimali smo sreće!

Nikad za nasnitko neće znati,

jer ta radostnije da se dili.

Oprostiteprijatelji mili

svi vi kojiistinu zborite,

volimo vasto morate znati,

i to ćete

stalno osjećati! Mi ćemo se često

Obraćati,pričat ćemo

vamapriče naše,nadamo se

da vam tako paše.

Toliko vamsada mogu reći,a to sam vamrekao i prije.Jedna duša

ali dva su tijela,sudbo naša

ti si tako htjela.Zato ovo

što je nama dano,mi nikome

ne smijemo dati.Za sada bi

ovo bilo dosta,radost srca

sad u meni raste,to darova

glas mi najmiliji,i da kažem

ne biste shvatili,to baš svatko

razumitne može.

Na tom daruhvala tebi Bože

Amen!Zaigrana teta iz vrtića!!!

Gogasiliu vrtiću radi,

vjernost djecestalno nagrađuje,

i sa njimastalno se raduje.

Gogalinkanjih sve lipo pazi,

ručicama dajeda stvaraju često,

ta im tetapokazuje vješto.

Mališaneto jako raduje,

raduje seuvik ona s njima.

Sve radovešto naprave ruke,

vridilo jenjene slatke muke!

Ruke rades dječicom polako,

to dječicaupijaju lako.

Teta Goga,svi je tako zovu,

pokazalasada nešto novo.

Mi volimos vama govoriti,

igrati se,puno naučiti.

Teta Goga,isto zaigrana,s dicom radi,a i radi sama,sve što radi,

to pokaže svima,blago onomtko njezine

unikate ima!

Zato Sili-Gogoti nastavi tako,

tvoje rukenek rade polako,

na kraju ćešti presretna biti,

Bog će tebelipo nagraditi!

Kad odrastusva dječica ova,

svi će reći

kada tebe sretnu,imali smo mi najbolju tetu,

Gogasili iliGogalinka,tete Goga

vi ste prava bila,lipo ste nas

svačem naučila.Naučilasad smo

pravi ljudi,hvala Bogu

što namvas ponudi.Gogateta

presretna će biti,jer trud će selipo isplatiti,

od ditetahvale će dobiti.Ne znam više

pomišal sam slova,kako zove

sad se teta ova;dal je Goga,

dal je Goga-sili,Gogatetić,baš smo

sretni bili !!!Dvije duše!

Upisat ću svako

tvoje slovo,duša moja

zapamtit će ovo,jer ako se

nešto meni desi,srce umre,

ja ću znati gdje si!Kada srce

prestane mi kucat'bit ću mrtav,ali duša neće,

s tobombdit će, odustati neće!

A kada sei tvoje ugasi,duša tvoja

moju će da krasi,tad bit' ćemo

vjekovima skupa,da znaš samo

kako sada lupa.Kako lupa

moje srce ovo,zadrhtalo

na svako je slovo!

Ljube moja!!!

Znaš kako mizamiriše kosa,

tvoja kosa.

Dal' odKiše,

ili samo rosa?

Osjetiodanas ja toplinu

tvoga tila,od diteta bila.

Tu toplinu,tu tvoju milinu,

stvarno biloživota mi moga,

zato nećuništa više pisat.

Vonj tvog tilau meni je sada,

taj osjećajčuvat ću vajkada.

Kratko bilo,malo je trajalo,tad sam lego'i dalje sanjao.

Usne tvojepoljubionisam.

Nije bitno,sada znadem

di sam.Ljube moja,

tvoja dušasada,

duši mojojpotpuno pripada.

Hvala boguča je tako htio,

i želju mibrzo ispunio,nad nama će

našanđeo bditi,želje naše

on će vjerno kriti,a nama će

na usuzi biti.

Evo menibaš se posrećilo,

svoju ljubuja sam osjetio,

ljube me jedanas posjetila,

svu toplinumeni podarila.

Podarila,neće se kajati.

Svu toplinuja ću sačuvati.

Njeno tilokraj mojeg je bilo,

moje srcejako usrećilo!

Uhvatili mi smo sada sriću!!!!!

Noćas,sritan

idem rano leći,radujuć se

pronađenoj sreći.Ta mi sreća

moje srce grije,ništa neće

biti kao prije,

jer ta srećanadu mi probudi,

i ugrije jako moje grudi.

Voljen jesamti voljena budi,kad ugledah

prirodnoto tijelo,

sve u srcuna mjesto mi sjelo.

Mojoj srićine vidi se krajal

s tobombit ću.odavde do raja!

Nikada teizbrisati neću,

mome srcupodarila srreću.

Naša srićadugo će trajati,

naše snovene smiju dirati,

volit ću teod sadado kraja,

skupa ćemoušetat do Raja.

Sad odlučihviše patit neću,

pronađosmomi oboje sreću.

Raj u dušuušeta polako,

i zarobinaša srca lako.

Hvala majcišto nas je rodila,

i sudbiništo nas je spojila!

Sad pa napridzahvaljivat Bogu,

jer bez tebeja više

ne mogu.Anđeli ćekraj nasuvik biti,

sreću našuoni neće kriti,jer Svevišnji,On je tako

Htio,i milostiv

prema nama bio.

Svakog danaja ću se pomolit.

Ova ljubavneće se razdvojit.

Evo tebeu mom zagrljaju,

radujmo se,mi smo već u raju.

Raj zemaljski,sad će lakše

biti,naša tijela

zajedno će biti.Sad oboje

zahvalimo Bogušto smo skupa,

ništa namne mogu

A m e n!!!!!Što je bolje-dobro ili zlo???

S ocem dugonije govorila,

a okolo saita ga ubila,i ovako-kuga te zatrla,

al do smrti Bog ga je očuva.(starije ljude po krijanciji

smo zvali-muškarce-stric,a žene-strina).Taj stric

bješe staracstarog kova.Kad u ruke

teslu,blanju uze,drvu oće

da poteku suze.Drvo uzme

u kaić pretvori,od drveta

tu lipotu stvori.

Radio je odjutra do škure noći,

čekajućinovi dan, kad će doći.

Kalafat je biostarinskog zanata

sada kći munasljedstvo uživa.

Stalnovraga ta doziva,

ni joj dostiuvik joj je malo,

do tuđeganjoj je sada stalo.

Ta sotonau tijelu te žene,

uništititila ona mene,

u tom kolujoš su dvije žene.

Istine sebojati ne mogu,

jer moj životovisi o Bogu.Te tri žene

imenom se zovu;

Mirijana,Anta i Anticane bojim se otkrit zlobna lica.

Zloću svojuvrnuti će

na se,te zlotvorke

ča su mi činile,svu famejutile uništiti.

Al' Bog htiomene će štititi.Ne mrzim ih,

samo mi se gade,truju dobro,

zlom se one hrane.Pokljucat će njima oči

Vrane,služe vragu

na paklenom pragu.

Stari ljudi vako govorili;„Dico draga,

da ste dobri bili!Jer dobro se

dobrim uvik vrati,a te štrige

ni Bog ne obrati!Zato dico

poslušajte ovo,za sada bi

bilo to gotovo,ki ča činisebi čini,

sebi čini znajte,zlo se vraća,

zlo se vraća i skupo se plaća.

Dobrotaneka vaše srce grije,

činit dobronešto najmilije,

kadnekome

ne mogu pomoći,svoje gledam,

nećuni odmoći.

Svaki od naskriž

svoj sada nosi.S takvim križomsvaki se ponosi,

Bog ne dajetereta baš svima,

već ljudimakome teško nije,

svoj križ nosiod Boga ne krije.

Križ se nosinekad

duša pati,ali treba

život izdržati.Sve zlotvoretuđa muka

hrani.

Sve to vidikoji dobre brani,

on će njimarutu odrediti,

kada ovu zemljunapuštaju.Takve duše

ne iduprema Raju,vrag ih čeka

i takove prima,s njm će gorit

vjeke vjekovima

A m e n !!!

Bogatstvo istine! ------ ruka piše što svevišnji traži!

Siromah sam ito mi je greška,

kažu mnogi i Bogu je teška,a ja mislim bogatstvo u duši

sve rekorde i kapital ruši.Sjetio se kad smo lavurali(radili),

i svoj obol državi smo dali,bilo onih koji su se snašli,

i kapitallako su pronašli.

Grabili su iz tuđih džepova,pa se stvori

sad država ova.Ti su ljudi meni jako mrskijer poštenja ni zrna u duši.

Komunizam u njima je cvao,svaki dinar

u džep njihov stao,a sad su se jako prominili?Samo druge košulje ogrnu,da što veću lovu oni zgrnu.

Navalili,crkve napunili,

nek se vidi da su sveti bili.

Svi navalei to im je dika,

samo da ih netko stalno slika.

Ne znam kakav mir im je u duši,njima dobro

oko njih se sve ruši.Sirotinjo, čuvaj svoju dušu,

sad bi oni i to da nam srušu!

Mir u dušiukrasti mi neće,

nisu zato-tu, nemaju sreće,za to oni nisu sami krivi,

popovi su primjer svima živi.

Tu svećenstvo(pojedinci)imaše ulogu,da im bude kako oni mogu,malo i njih sada pravih ima,

njima dobro,ne družim se s njima.

Bog je jedansvi to dobro znate,

a popovi drukčije tumače.

Sve su oni vire podilili,ko da" vladu" s Bogom su činili.

Misle oni da su delegati,

Bog sam znadesirotinja pati,

u toj kasti ima dobrih ljudi,

hvala njima al'biskupi ludi(nisu svi).

Kad đakone biskup zaredio,on ovako tada govorio;

sada meni vi se pokorite,i vi meni ima da služite.

Zaboravit to nikad ne mogu.Nije reko; sad služite Bogu!

Moj biskupe sram te i stid bilo,glumiš Boga,

na Njega si, skroz zaboravio.

Gazdovati mladoj popadiji,zadaci su tvoji najmiliji.

Sve luksuznooko njih se sjaji,

voze-gaze,valjda prestat neće,

jako su se razbahatit htjelia to narod puno ne veseli.

U narodu stvorili su zbrku,a Isusa stavili na muku.

Bog je s nama, sirotinjo mila!

Mnogi će se pitatkako to govorim?

Sve istinu, Boga se ne bojim,u detalje jedan put ću ići,

tad će vam se kosa s glave dići.

Hvala svima što istinu zbore,i sa vama iskreno se mole,

rijetki jesuali još ih ima,

hvala Bogu što nam ih podari,da o Njemu sliku ne pokvari.

Bog je htio da ovo narišemi istinu ovu da napišem,

neću više za sada je dosta,Bogu hvala i na kraju, Amen!

Sa srca mi pao teški kamen!Netko će se sada skameniti,al' većini će se oči otvoriti,i na kraju drago će im biti,duše bi se mogle otvoriti,

i istinu u brk govoriti.

A m e n !!!

Držite se Božjih zapovjedi,pa vidite gde nas sve to vodi,ja crkvene neću komentirat,

na slobodu dajem vama svima!Komentirajte vi!

Jednoj virtualnoj prijateljici(prepoznat će se oboje)

Što sisvome mužu učinila,

zašto si ga do te mjere rastužila,

vidim pati,svuda tebe traži,

a u tebeko da ušli vrazi,

ako jesutog se oslobodi,

svom mužićuti sada ugodi,

jer onsada

jako puno pati,samo traži

da se ljubav vrati.

Ja se šalimto

ne mogu kriti,svaki čovik

mora sretan biti,a tvoj mužić

sada jako pati,u dvi riči

lipo Mirko shvati.Znam

u duši osjetioja sam,

zato sada bit ću

jako glasan,ovdi neću spominjat imena,

oba sada znate,ti živiš

za njega,aon živi za te.

Oba znateda ste sretni bili,

zašto su vamsriću pomutili,

sve tomora doć' na svoje mjesto,

sad razmišljamja o vama često.

Volite seto oboje znate,tvrdoglavost

iz glave ne date.Zato kada

ovo pročitate,što vam činit

to sigurno znate.

Želim srićuprijatelji mili,

dok živiteda ste sretni bili.

Vi sigurnosretni ćete biti

to morate Bogu zahvaliti,jedan drugomi dalje ste mili,

uvijek, i sad vi stejedno bili.

Jedno bili,i tako ostat će,

sriću vamadragi Bogće dati,

zato sadalipo uživajte,u životu što

gradite dugo.

Kad jedan patitad pati i drugo.

Vi ste jednotoliko da znate,dragom Bogu

molit ću se za te,molit ću se Bogu za oboje,zaslužiste povjerenje moje.

Vi ćete seovdje prepoznati,

jedan drugomljubav ćete dati,

jer ta ljubavizumrla nije,

živi sadakao nikad prije.

Birajmo dobro ili zlo!!!

Kad izađeš ti iz moga džepa,tada za te nema više lijeka.

Svaki zlotvor koji me povridi,samog sebe treba da se stidi,

jer zlotvorine zasluže bolje,

to je dio sad i Božje volje.

Bog ih bodri i stalno ih štiti,njihovu bi dušu da izliči,

ali ljudisrca kamenoga,

vole sebe i više nikoga.Doć' će vrime

kad i njih će stići,Božja kazna neće ih zaobići.

Njima dobro,Boga se ne boje,

al sve uvik dođe to na svoje.Zlotvorima sam Bog će suditi,

u pakao direktno će ići.Za njh nema probe-čistilišta,

jer to nisuprava ljudska bića.

Njih Bog nikadnije se odreko'

al je svima On ovako reko;„Braćo moja,

vi dobri budite,i po svitu istinu širite!

Istine se nikada ne bojte,jer ko laže taj istinu krade,a ko krade i liže se Bogu,

njega varatnikako ne mogu!“

Zato ljudi još vam kasno nije,ispravite te greške što prije,

jer s greškama Bogu se ne smije,

On će svaku grešku ocijeniti,i o tome dobro razmisliti.

Tko je zlotvor bioza života,

duša njemu ostapreko drugog plota.

Preko plotadi se vragu služi,

zato sadapožurite ljudi.

Dal' želite vi u Raju bitiil u ognju vi goriti?

Zato ovoneka je pouka

što narisa moja desna ruka.Ne znam kako-zašto je pisala,

unutrašnji glassamo slušala,

slušala je iprestala nije,Bog je vodi

sada ko' i prije.

Nabrajanje starih pisama iz moga Lopara-eto sjeta mi u duši

i u srcu mome!!! Napjevi!!!

To su moje pisme najmilije stari naši izmisliše ih prije.

Gromkim glasom oni ih pivašezapamtilo pokoljenje naše!!!

Lipo ti je pod Franovo more,i ti Milka milo zlato moje!

Moj Lopare, selo na vidiku,od tebe se vidi Ameriku!

Lopar misto svakome je milo,

pa makar mu i najgore bilo!

Prsa tvoja i dojke na njima,e da mi se povaljat po njima!

Oj Vapore pukla ti mašina,kad ne morin ja poć' sa njima!

Oj Vapore pusti dima dosta,da ne vidim di mi draga osta!

Lopar,Lopar moj divni uzore,u tebi su sve radosti moje,

u tebi je ljubav srca mogakoja mori mene nevoljnoga!

Draga moja, sada dite mojenosi lipo ime tvoje!

Murtelica(bosiljak) lipo mi miriše,sa tobom smo kitili mladiće!

Murtelice kada sam te brala,svog sam dragog s tobom darivala!

Moj Lopare mogu te ostavit,al te neću nikad zaboravit,ti ćeš uvik bit u srcu mome,nikad neću dati te nikome!

Na rubu života!

Jednog dana nešto me kaštiga,baš tu večer pred tri ljeta,

nije bilo prije,kolpalo me,

uzeo me nije.Bog je htio da i dalje živim,

al da svoje navike prominim.

Počeo sam živit bez poroka,baš onako kako doktor reka,

počeh mislit ja na zdravlje svoje,zapostavih najmilije moje!

Svi mislili da tjeram po svome,Navališe,

revolt se probudi,ne u meni već kod dragih ljudi!

Sve to brime ja na sebe stavih,i ponovo sebe zaboravih,

moje zdravlje više bitno nije,

Bog mi daje, više to ne krije,šansu daje,

i snagu mi sada,cijelim bićem On sada zavlada.

Snagu dajumoji najmiliji,

što moj život od smrti su krili,što su bdili nad životu mome.

Zato kažem istinu svakome.zato duša stalno se otvara,

stare rane i radosti riše.

Na svoj notes vjerno ruka piše,al kad Bogu bude drago

nek me uzme!

I meni će drago bitimoći ću se stvarno otvoriti,

srce će se moje ugasiti,al' će duša stvarno oživiti.

Duša moja bit će stvarno tamo,bit će tamo di su najmiliji.

Sa mnom oni radosni će biti,rado će me oni prigrliti.

Tijelo moje ko' i svako drugo,tijelo moje u zemlji će biti.Moja će me zemlja prigrliti,

ali duša nikad neće statiovim svijetom dalje će lutati.

Lutati će,na usluzi biti,

svakom dragom tko još tamo nije,

koji bitkejoš po zemlji bije.

Sveta majko i anđeli mili,zadnje vrime

što mi stalno svrate,molite se

jer još vrime nije,duša moja da se kraj vas smije.

Još na zemlji imam za poruke,još na zemlji ima puno rada.

Ja se nadam,ako moje srce ne nastrada,vašu ljubav još moram diliti,

sa mnogima moram se družiti,da svi čuju za ta dijela vaša,

jer mnogima već puna je čaša.

Svako toliko nekom se prelije,kad to dođe tad povratka nije.Ja se nadam, izdržat ću lako,

ja to moram, jer Bog želi tako.

I svi oni koji ti vjerujuvječnome se životu raduju.Raduju se samo dobri ljudi,još ih ima-ljudi dobre ćudi!

Zato uvik kad mi duša pati,moj anđeo rado meni svrati!

Amen!!!!

Katrida!!! (stolica)

Oj katrido,žal mi te sve više,

križa mojas tobom se stopiše.

Već pet uri ja na tebi sidin,i niš drugo

okolo ne vidin.

Vidin rukukoja nešto riše,

moja ruka stalno nešto piše.Riše, piše,

sluša srce svoje,i sve redun

ča u duši nađe,oj katrido

dobre li si građe!

Bez naslova!

Sada ću vamlipo govoriti,

istina je, laži neće biti.

Svaki putakada nešto pišem,

duša hoće baš to da narišem.To se desi kad sam u samoći,uvijek neko tada mora doći,moje misli tada se zamute,i ne mogu više da upute,da upute ovu ruku moju,

da napišem još istinu koju!

Te istine koje su se zbile,ili one koje će se zbiti,

ja od nikognemam ništa kriti.

Moju dušu razumit ne mogune ja,

nego mnogi koji spavat mogu.

Noć je, zatomoram ja sam biti,

ako će semoji pojaviti.

Sve me guši,i sve jače stišće.Sve razmišljam

jesam ljudsko biće?Možda nisam

mijenjat se ne mogu,takav jesam još od malih nogu!

Ja se moram nečim zabaviti,tada znadem

nešto će se zbiti.I zbije se,

u tijelu jednome,što ne mogu opisat nikome!

Mene nije razumiti lako,shvaćam ja to,

al Bog želi tako.Svim ljudima koji nešto znaju,moje misli lako prepoznaju. Prepoznaju,al' mi nije lako,

tko bi trebo, on ne gleda tako.

Moje misli iz duše izlaze,ali puta lako ne nalaze,ali tako valjda mora biti

jednom će se i duša smiriti.

Smirit će sei bit će mi lako,

kad mi tijeloneće vidit svatko.

Vidit će ga samo najmiliji,al' ne uvik

već kad teško bude,ne za mene,

već za mnoge ljude.Tad će moja duša sretna biti,jer lutat će, neće se smiriti.

Lutati će svuda u visini,tada tijelo bit će u dubini.

U dubiniove zemlje naše,

gdje svi mojikoji su mi mili,

svoje kosti tamo položili.

Kosti tamoali duše nisu.

Zato ruka ove riči pišu.

Duša moja otići će k njima,sretan bit će

svoj međ' svojima!

Ne znam zaštosve ovo napisah,

što me vodi da ovo narisah?Sve više se približavam Bogu,

a to mnogi viditi ne mogu.

Umorno jeovo tijelo moje,

razne misli sada mi se roje.Roje mi se

ne mogu da stanu.Većina ih nemože da shvati,da moj melem u srcu mi pati.

Srce mi sepolako umara,

dok je živo hoću da se stvara,da se stvarai istina riše,jer tek onda

kada me ne bude,riči moje

možda ih probude.

Riči moje, dosad zapisane,sve u djelić moje duše stane.

Dobri ljudi brinut će sve više.da objave što mi ruka piše,jer ti znaju što je duša moja.

Zato pišem, ničeg se ne bojim,iza svake riči svoje stojim!

Kad te ljude sretnem ja u raju,svi će biti u mom zagrljaju.

A koji su? Oni samo znaju!

Amen!

Najmiliji u posjeti bili!

Kad ujutromi se probudili,

moj sin Božo veselo nam kaže;Moj djed ivan i pradjed Božo(moj otac i djed)

noćas su me lipo veselili,cijelu noć su sa mnom provodili!

Cijele noći, kod mene u sobi su bili,cijele noći

sa mnom se smijali,i lipo se sa mnom zabavljali.Mama,tata baš je lipo bilo!“

Mi gledamo,čudom se čudili.

oni dugo na nebu su bili.(Djed je umro 1974.godine,

a otac moj 1979)

Puno prijeod rođenja sina,

nikada ih ni vidio nije,samo kroz priče

što mu pričah prije.

Opiso ihbaš kakvi su bili(u detalje)

u detalje kako su sidili.Al' gle čuda

diže mi se mati,oči suzne ne mogu prestati;

„Ča je majko?“upitah je tada.

Ona kaže,ovako govori;„Sinko dragi,

cjelu noć sam noćas proplakala,snilo mi se

ča nikada nije,tvoj otac i djedu snu su mi bili.

Znam da su mrtvi,ali ko da su živi!“

„Istina je majko, noćas su tu bili,svog unuka oni posjetili.

Nisu mrtvi, već su živi bili,našeg Boža oni su grlili,

cijelu noć su s Božom se igrali,i radost mu lipu darivali.

Vidiš majko da se mali smije.radost srca ne može sakriti,nemoj mu ti ništa govoriti,nek uživa lakše će mu biti.“

Moj Božo se na dalek put sprema,il će živit,

il ga više nema!S njim su moji najmiliji bili,

i snagu mu jaku usadili.Zato ljudi nemojte sumnjati,kad ponekad najmiliji svrate.

Oni svrate,nekad se pokažu,

ali stalno čuvaju nam stražu.Zato dragi

najmiliji moji,dok ste sa mnom, Mirko se ne boji!

A m e n !

Kad bi ruka mogla govoriti!

Kad bi ruka mogla govoritii sa perom

sve misli preliti,tada ruka

nikad nebi stala.

Svakog trena nešto bi pisala,pisala bi,

sve bi bilježila,što je moja duša govorila,

govorila i stalno govori,da se moje srce ne umori,

da semoje misli ne zamute,

i ne skrenu nikads prave rute.

Prava rutaistina i pravda,

mojim bićem od rođenja vlada,i vladat će,

dok mi srce kuca.

Kad prestane kucat srce moje,ruta seli tada među svoje,

među svoješto su nad mnom bdjeli.

Što su bdjelikroz moj život cijeli,

bdjeli oni bili mi pri ruci,i podrška

svakoj mojoj muci.Ovaj život

jedna dimenzija,a čuvari bića najmilija.

Međ' svoje ćukada vrijeme dođe,

život ovajnikada ne prođe,

već ta ruta nastavlja se dalje,svu tu ljubav među svoje šalje,

tko ostane, neka širi dalje!

Draga sjena!!!

Jedna sjenanad glavom mi stoji,

u život se uvukla polako,hvalim Boga

da je sada tako.

Ta me sjena - sad u stopu prati,to je htjela

naša draga mati,a ta sjena

anđeo je živi!

Za sve greškenikoga ne krivi,

već radosno kliče što smo živi,taj anđeo meni snagu daje.

Sinko dragi,nek ti život traje,

ti upijajradost i ljepotu,

širi ljubavi svoju dobrotu,

otvori se,širi radost svima.

Otac,majkasa nama je svima,

zato nemoj nikad odustati,istina se uvik mora znati.Pa i oni koji ne vjeruju,

u istinu nekad povjeruju,jer svi znaju,

il će bar doznati,da pred suca

jednom će izaći.A što tada?

pitam se ja sada!Tamo nema odvjetničkog tima,

jedan sudacsuditi će svima!

Dežurni anđel moj

Svaku večerkada mi se spava,

moj anđelićs menom razgovara.

To je anđelna svom radnom mjestu,

i nikadane napušta cestu.

Onu cestukoju mi pokazao,

dragom Boguto je obećao,

cijeli životmene vjerno čuva.

Anđel meni tiho govorio,srce sam musvoje otvorio;„Dite drago

drži se ti toga,ne napuštaj

oca jedinoga,ne napuštaj

ni oca ni majku,već ti vjerno

čuvaj ljubav svaku!Širi ljubav

istinu i pravdu!!!“

San u javi!!!!

Usnuo sam,al sam budan bio.

Usnuo samda sam nešto htio.

Usnuo sam,pa me ljubav svlada.

Usnuo sam,kako nam je sada.

Usnuo sam,lipo nam je bilo!

Usnuo sam,jer sam tako htio!

Više ne znam,dal' je san il java,

tvoje srceu mom srcu spava

!!!!!!!!!:):):)

Sreo sam ih noćas radi tebe- anđele te čuvare naše!!!

Ustao samiz kreveta svoga,

da zazovem,da ti vidiš Boga.

Anđeli se skupe oko mene,cijeli život čuvali su tebe.

Cijeli životnad tobom su bdjeli,

nikada se nisu umorili.Sada hvaleć' i slaveći Bogahvale, slave i sretni su zato.

Dio bilasada si cjelina,pozdrav šalju tebi sa visina!

A m e n !!!

Noćas!!!

Evo noćas,stvori mi se slika,ja se sjetih odmah

tvoga lika.Sjetio se ja zahvale tvoje,

pa ti pišemlipe riči ove.

Tvoje okopusti suzu lako,

vjeruj menito ne može svako.

Srce plačekad se lice smije,

ja to znademtebi lako nije.

lako nije, ali mora biti,ne očekuj da će lakše biti.Svi ti ljudi koji ti se smiju,a ponekad i tebe nasmiju,ti nemaju iskrenost u želji,

samo hoće sebe da veseli.

Svaki zlobniklako se približidok interes onkod tebe vidi.

Srce tvoje,iskreno i nježno,

uvik mislida zlobnika nema,

kad ujutro, eto ti problema.

Zato rado u dušu zavirim,hoću rado da ti srce smirim,

tad ćeš znatitko te brižno pazi,

čija duša s tvojom dušom traži.

Traži mira i srce ti dira,ta se duša s tvojom

sad veseli.Sve najbolje tvom životu želi.

Želi sreću i puno veselja,to je srca moga tebi želja!

Prijateljikoji ti se ližu,

nemoj puštat k  sebi više blizu.Ti im reci tad istinu pravu,

neću gubit vrimes tobom piti kavu!

Sjetit ćeš se nekad mojih riči,

kad te sretnem,sigurno ćeš prići

meni prići srce otvoriti,iz tebe će duša govoriti.

Govorit ćeš što nikome nisi,sve te tajne u životu tvome.

Guše srce,nedaš ga nikome.

Tvoja duša će se otvoriti,vjeruj meni

lakše će ti biti.Teški kamen koji si nosila

i nikad ga nisi odložilaizbacit ćeš tiiz srca svoga.

Bit ćeš sretna-moli zato Boga.

Moli Bogai sviću zapali,

anđelima koji su čekali,čekali su

i strpljivi bili,svakog dana

nad tobom su bdili,dok ti nisu nadu usadili.

Ti tu nadu kroz svoj život nosiši ponekad s time se ponosiš.

Doć' će vrimepast će tvoje brime.

Srce tvoje hoće da iskočiiz njedara jer ti suze oči.

Bit ćeš sretnakao dite malo.

Bit' ću i ja što sam pomogao.Noćas dušu moju ti probudi!

Sad tek vidim(osjećam)da smo bolji ljudi.

Dobri ljudi mi moramo biti,naše će se želje ostvariti.Pomoz' Bože i anđeli mili,

još jedanput sreću vi ste dali,onom biću što vas stalno hvali,što vas hvali i uvijek se moli,srce njeno stvarno jako voli!!!

Put u nebo!!!

Kada bi se nebo otvorilotvoje bi se lice pojavilo.

Tvoje okoiz daljine gleda,

mome srcunikad mira ne da.

Duša tvojasa mojom se spaja,

zajedno će otići do raja.U raju nas čekaju anđeli,

cijeli životnad nama su bdjeli.

Kad dođosmo mi do kraja puta,duša naša

sad više ne luta.Sad je došla

među drage svoje,među svoje

što nas lipo spoje.Spojili nas naši najmiliji,

da bi s njima po svitu hodili,kao duše

nad drugima bdjeli,stalno bdjelii ljubav širili!

Amen!

Ljeto na dlanu!

Toliko me bole rane tvoje,suze kaplju rane mi se stvore,

te rane sepo mom srcu šeću,

živit neću,radije umrijet ću.

Pa se sjetimdjevičanskog lika,

u glavi se stvori tvoja slika.Ta mi slika izblijediti neće,

ja se nadambit će više sreće.

Što je sreća?A i tuga što je,

to sad znade samo srce moje!Srce moje

čeka srce tvoje,za te dane

živimo oboje!

Kad anđeli zapivaju!

Iz daljinezvuk se čuje,

anđeoski odjekuje,to anđeli dolaziše,

poruku mi prenosiše.Poruka je kratka bila;neka živi naša vila,

neka živi,nek govori,

sve što Bog je ne zamoli.Ne zamoli,ali znade!

Sve je dobro,što ta znade.

Sve što znade  i što zboriistina je,

to Bog voli!

On joj milost podariva,da još dugo bude živa.

Da je živai da kaže

ono pravo, jer ne laže!Anđeli su svoje dali,Bogu su se obećali,

da će čuvatvilu našu

anđelima takvi pašu!Svi vapaji,zagovori,

sve to dragi Bogo voli.Anđeo je jedan bio,

što je takav život htio.Htio ljubav i dobrotu,da proširi tu ljepotu.

Dobrota nek se dalje širi,nek je širi njemu tako drag i mili!

A anđeli sad,svi u zboru

ljube, štite vilu ovu!Vila dušom progovara,duša,srce se otvara.Sve je karte otvorila,i na stol ih položila.

Sad čekamo što će bitidal' će dobro pobijediti?Ako dobro ne prevladagadno će nam biti tada.

Grdno će se prevaritikoji s vragom žele biti!Bog će dobro zapamtitii sve dobro nagraditi,

đavlima se ogaditis njima neće dobra biti!Bog za vraga i ne mari,on zlobnike i zločeste

svojom zlobom stalno hrani.Za zlobnike

Bog ne mari,stalno rade loše stvari,

ali kad -tad dođe vrijemekad kufere oni spreme.

Bog će tada spreman biti,pošteno će on suditi.

S njima neće dobro biti.

Sad anđeli odjekujui Bogu se zahvaljuju!

Jedan anđelposeban je,

jer on vili snagu daje,daje snagu neće stati

jer je vili ona mati!

Svi anđeli,naši mili,sve ste za nas učinili.

Od kolijevkepa do kraja,vodit će nassve do Raja!

Sad bi opet dosta bilo,pero mi se pokvarilo.Anđeli će opet doćii po danu i po noći,

mojoj ruci dati moći.

Oni su tu uvijek blizuosjećaju našu krizu,

ne tu krizu što se taji,već što srca naša tišti!

Srca tišti naša stalnoništa nije materijalno.

Iz duše mi to izađeto mi anđel moj pomaže.

Da mi nije pomagao,odavna bi život moj stao.

Srce bi se ugasiloi u zemlju položilo,

zato anđelima zahvaljujemšto vam ovo pokazujem!

Zbor anđela nek se čuje,i nek zvonko odjekuje.Hvala tebi, naša mati,

Bog će tebi vječnost dati.Neće dati -već je dao,i nama je pomogao.

Već odavna ruka teška,ruka teška zato stajem.da previše ne odajem!

Hvala anđeoskom zboru dok smišljaju pismu novu! A m e n !!!!!

Greška u mojoj duši!!!

Ima jednau duši mi greška!

Teška greška!Na srcu mi teška,

kada rišem i istinu pišem,kad istinu zboriš,i naglas govoriš,

a to netkoprihvaća olako.

Pa mi kažezašto lažeš tako?Ja tad kažem da

istina boli,za onoga koji ju ne voli.

Zato greškuponavljat ću stalno,

znam ja dobro,da svi to ne znamo,

zato volim (one ljude-žene)kad se prepoznamo.

Istina mi velika je mana,jer ta mana

Bogom mi je dana.Zato griješim i

griješit ću stalno,jer griješiti od boga je dano!

Grešku mojunikad brisat neću,

jer mom srcuto donosi sreću.Neka boli onogkoji ju ne voli,

jer te bolini Bog baš ne voli!

E, pa greško,ti u duši mojoj

živi vječno, i nemoj se dati!Ne dopusti da te itko blati!

Zlobnicimaneka Bog presudi,

dušo mojami smo samo ljudi!!!!

Volin te u inat svima!

Volin kad me voliš,jer volin te ja!

Volin kad si vruća,tad volin te ja!

Kad me nježno ljubištad moja si sva!

Volin te, jer volin,ča voliš me ti,

volin kad mi daješsve ča imaš ti!

Volin tvoje grudijer na njima zri

te dvi lipe dojkeča daješ mi ti!

Volin kad me stisneštad jedno smo mi.

Ti si moje miloti si meni sve,tebi srce mojeneće reći ne!

Tvoje lipe očiko špekule dvi,tako lipo svitlevolimo se mi!

Ti si morska vilakoju volin ja.

Dobra vilo moja,ti si moja sva!

Sada kreše bura,ča mi delaš ti,lipa vilo mojabudi sretna ti.

Zato volin strasno,pa makar va snudobra vilo mojaja uvik san tu!

Kad je jedan budan,a drugom se spi,morska vila moja

va srcu mi zri!

Dobra moja viloti moja si sva,

ti me žarko želištebe volin ja!

Tice dvi-to smo ja i ti!

Volin kad si ti ticaa tičić san ja,ti si grdelinka,grdelin san ja.

Triba da pivamoa ljubavi ni,

na dnu plavog moranaša ljubav spi.

Sada bura puše,treban ljubav svu,treban tvoje tiloda usne su tu.

treban tvoje tiloda grije me sad,tvoje lipe usneljubio bi tad!

Kad se usne spoje,i tijelo zagrije,tada lipo moje

nitko sretan nije!Nitko sretan nije,

ko tičića dva,lipa srićo mojatebe volin ja!

Istine se nikada ne bojte!

Srce tvojetu u srcu mome.

Duše dvije u tijelu jednome.Duša svrati,

srce jako pati,duša dušu nesmije izdati!

Dvije dušepostale su jedna.

Duša jednaali jako vrijedna!

Sad ta dušau dva tijela stoji,

čvrsto stojinikog se ne boji!

Ne boji se,oba srca znaju,

zato dušu nikome ne daju.

Bogomoljka duše je spojila,nikada ih ne bi razdvojila.

Sam bog znadei Djeva Marija

što je bogomoljkaza nas učinila.

To nikada nitko neće znati,koliko se truda treba dati.

Sve se daje,ništa ne uzima.

Samo takve Majka k sebi prima.

Već odavnona pravome putu,

sudbina im odredila rutu.Sa te rute

nikad ne skrenite,već patite i dalje volite.

Patnja će se vama isplatiti,među svojim

blaženima biti.

Puno će se dogoditi stvaridok se vaša želja ne ostvari,ovaj život krivudava cesta

ako skreneškad sa pravog puta

ujest će te strašna guja ljuta.

Zato duša u tijelu jednome

oživila u tijelu drugome,zato sada naše najmilije

uvijek s namagrohotom se smije!

Čuvala je ona svoje dijetečuvala je od sudbe proklete,

sve je došlosad na svoje mjesto,

bit će teškoali se ne damo!

Svako za sekroz život se probija,

duša našastaza najmilija!

Hvala onom(onoj)tko nam milost dao,

i nikada nije odustao.Nikada se nije umorio

u životu nad nama je bdio,i nikada neće odustati.

Znam to dobrolipo se sad smije,

dragom Bogu to je najmilije,najmilije nama je i sada,

mirniji smorazum sada vlada.

Sada znamouvijek smo to znali,

s pravog puta mi nismo skretali.Zato sada

srce nam se grijeu dva tijela nešto najmilije!

To je sveto,nikom to ne damo!

Ne smijemosvetost da izdamo!

Borbe,patnjejoš će toga biti,

sada lakše to je podnositi!

Kad se jedanod dvoje spotakne,

drugi mu setad brzo primakne.

Kako nebikad zajedno dišu,

kako dišutako i govore.

To govorea i stalno rišu

rišu,rišu,i istinu pišu.To je teško

jer istina boli,boli onog koji je ne voli!

Istinapuno tog otvori.Pošten čovjekistini se nada,

jer s istinomnepošten nastrada!

Otišo sam malo preširokošto ću ljudi, srce tako kaže.Srce kaže, nikada ne slaže,

jer istinu ljubi moje oko,ljubi oko a i srce moje!

Duša jedna,tijelo od nas dvoje!

Srce vrućea duša se smije,

dobili smo ono najmilije!Dobit ćemo istinu i pravdu,naša srca nikome ne lažu!

Pero neće napisati greškustvorilo bi tad

nepravdu tešku.Piši ,riši sve što je na duši,

jer Bog voli kad nepravdu ruši.Zato ćemo istinu pisati

iza svake riječi ćemo stati.Urođeno uništiti neće,

svi vičite (istinu),bit će više sreće!

Naš anđeo uvijek je sa nama,nikada nas ne ostavlja sama!

Bog nas voli to je sada jasno,požurite ljudi dok ne bude kasno!

Duša jedna a dva tijela !!!

Jedna duša, a dva tijela,sudbina je tako htjela!Jedna duša jako pati,

kad joj drugarijetko svrati.

Jedna duša patila je,druga duša shvatila je.

Prolazila duga ljetačuvala ih mati sveta!

Anđeli nad njima bdjelidok su dušu otvorili!

Sad napokon,shvatili su,

kome treba dati misu,kome svijeću zapaliti,i strasno se pomoliti!

Moliti se noću, danju,dok nam lipi dani svanu.

Ništa više nije isto,sve je tako,jasno-bistro.

Duša duši snagu daje,na svom putu da ustraje.Na tom putu da ustrajeduša duši snagu daje.

To nikada prestat neće,jer tad ne bi bilo sreće.

U svom tijelu sretni nisual' u duši skupa dišu.

Tijelo jednodrugo zove,

da i srca im se spoje.

Srce kuca kao jedno.Osjeća se nekad bijedno,ne zna jedan kad će biti,

al se mora dogoditi!

To ljubavno pismo nije,tu se puno toga krije.Tijela mogu uništiti,

sudbina im gorka biti,ali duša duše moje,

misli uvijek na nas dvoje!

Ovo nisam izmislio,anđeo me prisilio.

Morao sam to napisat,jer ne mogu više disat!

Anđeli me posjećuju,i stalno mi navješćuju;

Čuvat ćemoljubav svetu!Prognat ćemosudbu kletu.Nikad ovo

napisao ne bi,

da to nije namjenjeno tebi!

Duša jednau dva tijela.

To istina sad je cijela.Duša oba tijela hrani,

i od zla ih uvijek brani!

Ne znam što sam napisao,

idem toprovjerit samo!

Pvo sve što sam napisao,blisku ruku ja poslušah samo.

Nije lako ovo napisati,al' vjerujem tako mora biti,

moralo se tako dogoditi!

Hvala ruci(duši)koja me vodila,vječna slava neka joj je bila!

Amen!to je sve što sada imam reći

lagat neću,to bi moju pomutilo sreću!

Istina sesad u meni smije,

duša moja moje najmilije!Ovo bi za sada bilo dosta

jedna duša u dva tijela osta!!!

Amen!

Kratka umna bilješka!

Najteze je srcu kada padne vece....sjecanje na tebe kako rana pece...

sve moje teske rane...sve moje bolne muke....

sve bi izlijecio jedan dodor tvoje rukeeee......

Živa istina - bog nas je sačuvao!

Zlotvori mi kuću zapališe,to je bilo dvi tusuće i pete!Skoro mi je izgorilo dijete.Tad zlotvori nisu se nadali,

Bog je uvijek tu na mojoj strani.

Zlotvori mi kuću zapališe,moje zdravlje znatno narušiše.

Djeca su se jako prestrašila,supruga mi najhrabrija bila.

Tek kasnije iz DVD-a Rabaglavni Jaška rekao je tada;

„e gospođo vi ste sretni bili,da se niste u pepel pretvorili!“

Žena gore na vratima bila,pokušala unutra je ući,pokušala ali nije ušla,

od puno dimanije se ni dalo.

Njeno oko sve je posnimalo.Uzela je dijete,

kod susjede ode,obavijestila je

institucije mnoge.

Kasnije je Jaška govorio(neka mu je pokoj vječni nedavno je preminuo);

„od te temperature koja se stvorilau prah bi vas bila pretvorila,imali ste gospođo vi sreće,

samo minut kasnije,da ste na vratima bili,

vi ne biste sada bili živi.Pepeo bi od vas nastao,

nitko vas više ne bi pronašao!Čudan požar, rekao je tada!“

Nije struja kako inspekcija(policija) kaže,on se s njima uopće ne slaže.Rekao je tada u povjerenju, netko vam je tamo gore bio,

i nešto je lipo postavio,da bi vama štetu učinio.Da bi vaše živote uništio.

Sve je nama lipo objasnio,i te su riječi bile prave,

jer inspektor kasnije se slaže,mijenjaj brave što su ključevi bili,

koji su na tom privjesku  visili. Mi smo stalno djeci govorili;

„draga djeco jeste zaključali?“I zlotvori sigurno su čuli

od tog dana naslađivat se staše!Ključevi se stalno spominjaše,spominjaše to u zlobnom tonu.

Svakog dana vikaše i sraše,stalno ključe jedna drugoj spominjaše,

spominjale ključeve i brave,i razne strahote.

Čak su po selu govorili(e),da smo si kuću zapalili.

Ljudi moji, neka im Bog sudi.To su sotone to i nisu ljudi.Bog zna sve i zašto se radi,

al ne da đavlu da se baš nasladi.

Bog je nama tad poruku dao,Bibliju je dječju sačuvao.

Ej, zlotvori-sotone,zlokobni ljudi,čuvajte se, ima jake moći,

Bog će vama u posjetu doći!

Ja sad mislim da već i dolazi,i da vaše kuće obilazi.

Što sijaste počinjete žnjeti,a Mirko (miro)će istinu pisati.

Nikad neću od nje odustati,Bog me čuva i anđeli moji,istine se ja nikad ne bojim!

Uvijek mogu hrabro koračati,čista srca istinu pjevati.Zlotvorima u oči gledati,

i reći;tko zlo sije tako mu se vraća,

istna nekog boli za mene je slatka!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Bog - istina - pravda  -  uvijek pobjeđuju!

Ćaće moj! - ( otac moj)

To je bilo (1979 godine)sedamdeset i devete,

već sam bio malo veće dijete.Na ukrcaj za brod se spremao,

i tamo me otac ispraćao.Busom(Rab-Rijeka)išao je sa mnom,

i tapšao, grlio me stalno.

Tešku suzu vidim prikrivenu,otac kaže nije ništa njemu,

a kad me je na brod ispratio,tako me je čvrsto zagrlio,

da i sad osjećam te težačke ruke,srce će mi puknuti od muke!

Pozdravih se ja sa svojim ocem,

(uvik sam ga zvao ćaće moj-nikad tata).Ja na brod, on na rivi osta.

Raspakirao ja sam svoje stvari,u kabini koju su mi dali.

U kabini bilo nas je više(mali od kužine).

Upoznah se ja sa novim brodom,i ljudima s kojima ću delat(radit).

Šef govori; „Mali nema sada posla

idi malo vani!“Bit će tebi ovog broda,

putovanja(kružno),par miseci dosta.

I tako sam krenuo na rivu,pa na korzo i tamo se šećem,svoga oca ponovo susrećem.

Tog smo dana tri put se viđali,i tri puta tužno rastajali.

Putovali mi po Mediteranu,na tom brodu, Liburnija se zvaše,snovi mi se polako ostvarivaše.

U Dženovi(Italija)kupih novih stvari,kad završi ovo putovanje,da Mirko svakoga podari.

Nikad ovo zaboravit neću,što je meni pomutilo sreću,to bijaše baš na prvi maja

sedamdeset i devete.

Pjevao sam kao malo dijete,pjevao sam kao slavuj pravi.

Bio veselod veselja srce mi je tuklo,nikad prije i nikad kasnijeto veselje ponovilo se nije.

Pred večer se oko mene sjate,prijatelji i samo me prate.

Vidi Mirko tu nešto ne štima,dođe barba(kapetan)

i pozva me znate,kaže; „sinko svi mislimo na te“.

Meni pak sad ništa jasno nije;„Ča je barba, ča san učinio?

Jesam nekog možda uvridio?“

„Niš' od toga sinko, dragi Mirko,nešto ti se grubo dogodilo!“

„Ča je barba, ča je bilo?“Ja probljedih, bi mi skoro muka,

od njegovog glasa i ozbiljna zvuka.

Recite mi barba,molim vas ko Boga.

Barba veli; „Nema više oca tvoga!“

Mjesto pismi, obuzela tuga,nema oca

nema moga druga.Kad je sprovod, dobro raspitajteoca svoga moram vidit, znajte.

Nemam pasoš(putovnicu),samo matrikulu od broda.

Kako poć?Kako doma doći?

Cijelu noć je bilo - hoće, neće?I na kraju, evo, stižu vijesti:Ambasada u Grčkoj sredila!Da bi mi se želja ispunila,u Atenu netko me odvede.

U avion prvi puta sjede,i poletim kao malo dijete

(nisam bio svjestan da mi se to događa).

Iz atene do Dubrovnika samo,srećom,

drugi avion bijaše za Zagreb, tamo.

Avionom put Zagreba krenuh.Stalno mi je to bilo u glavi,

dal' će otac moj dočekat mene?Da ga moje oči zadnji put vide!

Iz zagreba uzeo sam taxi,vozi brzo ne smin ja zakasnit.

Put Rijeke taxist je vozio, kao nikad u životu.Čovik se stvarno potrudio,i put Rijeke brzo je jurio.

Na Žabici autobus, taman da će krenut!Ja ušao, on zatvori vrata.

Stigao sam doma, taraca je puna,ljudi ,žene svi tapšaju mene!

Ni ne znaju kakvo mi je breme.Uđoh šutke!

Jedna suza kapnemomu ćaći na njegovo oko.Izljubih ga, eto, zadnji puta!

Sjedim vani. Ljudi prolaziše,

moje oči nikog ne viđaše.Srce mi je iskočiti htilo,suze više ne idu na oči,

al' dok ovo pišem lice mi se smoči!

Srce hoće iz njedara poći,tek sad suze naviru na oči.Ćaće dragi, moralo je doći,

ćaće dragi, znam da nad menom bdiješ,i tek sada da se i ti smiješ.

Uspio sam, nakon dugo ljeta,tebi ćaće nek je zemlja sveta.

Čuvaj mene ,a i moju dicu.Kad mi dođe (kad me trebaš)

ja zapalim sviću.

Bog je meni sada snagu dao,plačući sam ovo napisao.

A da nije potpore sa stranejoš u srcu čuvao bih rane.

Imao bih pisat još ja puno toga,al ne mogu života mi moga! Amen!

Sjećanja--1977-78 godina - u vrime moje mladosti!

Šećem sam,po lipom Stradunu.

Gle, Ibrica tamo u Kantunu,na skalinama, on svoje pjevuši.

Ljudi šeću,naćulili uši!

To je prava romantika bila;Buco,Srđan-trubaduri naši,

započeli ćakulati malo,ćakula je završila tako.

Kavanu(gradsku)smo mi pronašli lako.

Kavana je blizu Orlandova stupa,a u nama ko' da nasta rupa.

Popili smo čašicu il' dvije.Ne znam točno,brojilo se nije!

Na Stradunu nastala je gužva.Svud se piva i svud se uživa,približi se već i moje vrime,

treba brzo koračatda stignem na Pile!

Na Pilama bus neki stajaše,sa stanice pošao da krene.Srećom ugledo' je mene,zadnji časak ja ga ulovio.

Skoknuh u bus,vrata zatvorio,do Gruža sam s busom se vozio.

Gruška luka!Sad sam ja ko doma.

Brod tu čeka, idemo za Bari(Italija).Ujutro smo u Bariju bili,

neke stvari za sebe kupili.

Tog dana je barbi(kapetan broda)bilo loše,k doktoru ga naši odvedoše.Talijani ga pregledaše tamo,i rekli mu da je jako bitno,

u Dubrovnik, kod doktora, pod hitno!

Sve je barba manerve izvršil',sve komande i Bari napustil',to je bilo negdje na pol puta,

sjećanje me služi ko' da sad je bilo!

Dobri naš barba i nas napustio,to je bilo u jedan i deset po noći.Barbu zvalo, mora na put poći,

srce dobro, nije izdržalo,tu noć mu se naglo pogoršalo.

Dobro srce prestalo kucati,

svi na brodu počeli jecati!Što je srce prestalo kucati,nitko nije zaustavio jecaj,

plakali smo ko' malena djeca.

Dobri barba, često mislim na vas,svijeću zapalim za spas,

za spas duše vaše.Dobroj duši svića će da paše.

Znam moj barba,lipo vam je tamo,

jer ste bili vi predobri ovamo.Na sve mode i na sve načine,sve bi dali za svoj posao mili.

Sve davali posadi, ko' dici,jer kako ste uvik govorili,

„dico moja, ne smi niš' da fali,vi ste tići, još ste tići mali!“

Pokoj vječni,i laka vam bila,

ova zemlja koja vam je mila.

Amen!

Počeo sam u veselom tonu,dobri barba još rovari,

tu po srcu mome.adio vam barba moj i mirno vam more!

Obostrana ljubav!

Volim kad voliš!Zato voli,

da te volim!

Nostalgičar ! grdelin!!

Kad ujutro otvorim prozore,bacim pogled

na to sinje more,a na moru tići galebići,

ćute vrime kakovo će biti.

Vratiše se misli u sjećanje,kad na brodu

provodil sam dane.Navigava na sve strane svita,

svugdi lipo,al naš Jadran blista!

Rijeka-Rab-Zadar-Split-Hvar-KorčulaDubrovnik pa do kraja Bari-Italija,

linija mi bila najmilija.U Splitu sam šetao po rivi,a bome smo i po spizu bili.

Splitska pjaca uvik puna bila,svega ima ,blitve do agruma.

Malo dalje bila je pekarašto je uvik lipa kruha dala,

a na rivi mala divojčica,pivala je ko grdelin tica.

Ta je mala sada, prava diva,narasla je a i lipo piva!

Lipo piva, lipo ju je čuti,to je diva,

ona to ne sluti!

Vratila se Norveška u bojial' u srcu

meni Jadran stoji.Vratilo se u sjećanje moje,

tek sad vidim,kako stvari stoje.

Grdelinku slušam svakog dana,lipo piva ,a i lipo piše.

Svakog dana novu pismu riše.Riše pisme

ča iz srca vadi,ljubomorni bit će toći mladi.

Neka buduja joj sriću želim,

uspjehu se njenomja veselim.

A na moru ljuljaju kaići,i na njima tići galebići!!!

Zašto te volim! Bogomoljka!

Volim te zatojer je duša čista.

Volim te zatojer istina blista!

Volim i zatojer nesebično daješ,

volim te zato štotoliko traješ!

Istina i pravdato je život tvoj,

trajat ćeš vječnotoga se ne boj!

Volim, što sam prijatelj tvoj!Prijateljstvo pravo

to je nešto lipo,i vjera u tebe,

vjerujem ti slipo!

Vjerujem i zato,duše su nam iste,

al' okolnosti nisu tako čiste!Ovo prijateljstvotrajati će vječno,ma kakve kritike dobivali često!Volim te zato,

što ti samo znaš,duša u duši

ne rađa se baš!Duh je ovdje bitan – to ti samo znaš!

Prigodna pjesma posvećena Ani Štefok

Tvoj glas toliko mi paše,priželjkujem jedno veče naše!

Tvoja ruka mene dodiruje;nježno,nježnolice mi miluje!

Moje srce tvome odgovara,duša moja sa tvojom se spaja!

(napisana dan poslije njene smrti)

Nada i vjera!

NADA je ono čemu čovjek teži,nada je vjera od čeg se ne bježi!

S nadom rado idem leći,s nadom se budim, u radosti i sreći!

Da nade nije, ne bi bilo lipo,jer bez te nade sve bi bilo slipo.

Nadati, se to uvik postoji,i ta nada u glavi mi stoji!

Nadati se, normalno je i lipo,najlipše je, kad ti se ostvari!

Živjeti bez nade, život nema smisla.

Vjerujem u nadu,jer nada i vjera

to je prava mjeraAmen!!

Anđeo sa neba!

Teškom mukom ovo objavljujem,jer ne volim da te rastužujem.....Sa neba ti anđel progovara,

Nado moja drži se do kraja,prošla ti si i gore dane,

zacijelit će i te tvoje rane!

Nemoj sada da ti suza kane,jer otvaraš onda stare rane.Ne ranjavaj više svoju dušu,

sve će ići kako vitri pušu.

Kćeri moja ja sam tu kraj tebe,i volim te kao samu sebe!Volim tebe više nego sebe,

stalno bdijem i gledam te stalno,ti si meni sveto  tijelo moje!

Ništa tebe neće kolebati,služi Bogu (puku) ko' i tvoja mati.Služim Bogu i nad tobom bdijem,

ideš putem koji ti je zadan!

Bog je s tobom, u naravi vazdan!Svakog dana i svake minute,prati život tvoje teške pute.Brižno čuvaj prijatelje svoje,

nemaš puno, imaš samo dvoje!Ti ih držiš sad u srcu svome,nemoj nikad izdat ih nikome.

Samo jedan pozna tvoju dušu,njegova ti ruka stišće ruku!

Drž' ga čvrsto, s obe dvije ruke,on poznaje sve tvoje muke.Iste muke i on proživljava,kćeri moja on ti se otvara!

Srest ćete se, nećete ni znati,

on će tebe lako prepoznati!

Amen!

Na obali - morska vila!

Na obali sjede on i pas,tihim glasom javlja mu se glas,a tim glasom progovara vila,morska vila ljepotica mila!

Morska vila glasom progovara,a srce se čovjeku otvara.Otvorio on je srce svoje,

Progovara; Vilo sunce moje!

Sunce zađe, vila mora poći,ide kući sretnija u noći!

Ispravila svoje vitko tijelo,skok u more to je baš veseli!

Veseli se kad na rivu seli,tad nestade u toj mrkloj noći.Nema noći da i jedna prođe,

morska vila u san da ne dođe!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Smokva će ponovo rađati-zloba

Gledam smokvu, ispod nje je Frane,ča ne ubra pokljucaše vrane.Pokljucat će i njega i Zoru,

jer drugima stvaraju nevolju!

Brao smokve ispod njene grane,a susjedu stvarao je rane,sve te rane njega ne diraju

tuđe smokve ruke mu biraju(kradu)!

Ej, lupeži i sa ove strane,kradu tuđe i pod stare dane.Bog će njima sve to naplatitia smokva će ponovno roditi!

Odolila neveri i buriodolit će i zlobnoj kulturi!

Grana pukne, al' zaliječi rane!Smokve bile još u rajskom vrtu,preživjet će i ovu malu muku.

Smokva živi,gorčina ostaje zlobnost ljudi

nikad ne prestaje!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Morska idila!!!

Grlimo se,ljubimo se,

ko galuba dva!

Volimo se svakog dana,neka svako zna!

Glas galeba,miris mora,

to je ljubav ta,kad valovi zapljuskuju

naša tijela dva!

Na moru se zaljuljašei kaića dva.

Grlimo se, ljubimo seko galeba dva!

Na kaiću stajala su galebića dva,

Galebići, lipi tići,divna bića ta!

Na moru ih prati srića,morska vila zna,

srića prati i golubicu tu!Golubica moja draga s galebom u snu!!!!!

život!!!

Život živim,njemu se radujem,

u pjesmama tebe opisujem!Opisujem ljubav i ljepotu,opisujem dušu i dobrotu!

Sve što radišto iz duše svoje,

ko da kradešti iz duše moje!

Sreli smo se.vidili se nismo.Bog sam znade

kome pišem pismo!Ovo pismo nisam trebo' pisat,

u srcu sam trebao narisat.Nariso sam ja u srce svoje,

to spoznaješ iz dubine svoje!

Neću više, možda ću pogriješit'a ne volim mogao bi zgriješit',

tko ovakvo prijateljstvo gradiduboko ga u srce usadi,usađeno isčupat se neće

dok živimoako bude sreće!

Što je život već pjena na vodi?

Pjena na vodi

Što je životveć pjena na vodi,

a ljudi suBog te oslobodi.

To je tako već odavno-zna se,ljudi danas misle samo na se!

Što sve zloba učiniti možeto će teško

ispraviti Bože!!!!

(Čast izuzecima ,ima ih nekolicina!)

Želja!

Dal' će mi se želja ispuniti,da te mogu jednom zagrliti,

zagrliti,onda poljubiti,poljubiti tebe cjelivati

i sa tobom lijepo uživati!

Uživati dok nas bude volja,volja, želja i blisko prisustvodonosi nam i novo iskustvo!

Volim tebe kao samog sebe,kad bi znala ne bi razmišljala,došla bi mi u naručje moje!

Da zagrlim toplo tijelo tvoje,da te grlim i da te cjelivam,

i u tome da jako uživam!

Cjelivo bi sve do rane zore,sve do zore milo janje moje,ti bi onda da zora ne svane,

već nagnuta ti na moje rame!

Da ležiš u naručju mome,

da mi dadeš ko nikad nikome,pokloniš mi i srce i dušu!

Podariš mi osmijehe i suze,Sretna budeš što te ljubav uze!

Silno želiš, to više ne skrivaš,da ti mene također cjelivaš!

U ljubavi pronađosmo sreću,onu sreću koju smo sanjali,

i tu sreću rado dočekali,dočekali stalno njegovali!

Tako smo si želju ostvarili,da smo našu želju ispunili,

ispunili i ta želja traje,i nikad se više ne predaje!

Do vjeka smo u sreći i veselju,jer smo skupa ispunili želju!

Nije želja već je ljubav prava!Ljubav naša koja nema kraja,

i na kraju duše se spojile,nikada se nisu razdvojile!

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!A m e n !!!!

Bez naslova - ili tuga sa sretnim krajem !

Ne znamšto ću napisati,

ali moramtebe zvati!

Kako li ću govoriti?Što ja mogu

izustiti?

Znam da pomoćjako treba,nesigurnost

stalno vreba,teški križ jena nju pao,zašto joj je

Bogto dao?

Ona ništanije kriva,

mora patnjuda sakriva,Bože dragi,

što se zbiva?Daj mi snagei mudrosti,

da je maknemod žalosti!

Svakog danaja se pitam,u mislima,

dušomskitam,al' ideja

mi ne pada,dragi Bože

što ću sada?

Svoj životsad bih dao,

kad bihbarem pomogao!

Kako dalje?Što daradim?

Sada ću sepomoliti,

u patnjamatvojim biti,tvoje tugei nevolje

nek nestanu,bit će bolje!

Ali kakosada reći,

radujem setvojoj sreći?Budi dobro,sretna budi,

jer te netko,žarko ljubi,tebe ljubii cjeliva.

Voljet će tedok si živa !!!

Podrška mladoj umjetnici

Suzani!!!!Lipa mala lipo piva,

svoj talenatsad ne skriva,

sve pjevušii guguće

kad po kući poskakuće!

A ujutro kad ustane,ispred špigle kada stane,

sve se ori i odzvanjaona lipu pismu sanja!

Pismu sanja i pjevušigrdelinka je u kući!

Kad je rivom prolazilasve sirene pozdravila.

One su joj pljesak dale,kad su pismu odslušale!

Pozdravlja je sad i riva,postala je mala diva!

Pivaj Suzi,pivaj samo,Lipo pivaš

svi to znamo!

Grdelinu sad je muka,ostao je on bez zvuka,grdelinka sad je bolja,to je bila njena volja!

Amen!

ti si ta odabrana – tvoj anđeo čuvar i pratitelj je tvoja mati

Ustadoh u 6. sati i napisah ovo u dahu za Veroniku Vere - Nadu Landeka

napisah joj kao prijatelj drag

Nadahnuće!

Zato štoje borac bila,sto put si je nagradila,iz tvog sina crpi snagu,

neće da se preda vragu!

Borac bila i ostala,vjera joj je snagu dala.

Njen je anđel njena mati(koja nju rodi),

ona će joj snagu dati!

Kada svi su loše volje,ona snagu dobi bolje!Svoje srce daje svima,a najviše patnicima!

Patila je i ona mnogo,pa ponekad izgleda strogo,

zato Majko ti joj pomozi,ti što sina na slami porodi!

Tvoj joj sinaksnagu daje,

zato ona tako (ovako)traje,i trajat će mnogo ljeta,

dok je njena narav sveta!

To joj prizna dragi Bogovjerno je kroz život vuče,

te prolazi nemoguće,sve nedaće i nevolje!

Ona kaže bit će bolje,tako bude jer zna za se,tuđe grijehe uzme na se!

Zato Nado ti nas vodi,prema miru i slobodi!

Tvoja snaga jaka,sveta,dušmanima puno smeta!

Nek se spreme, čut će za te!Tvoj anđel je tvoja mati, nije te nikad napustila,uvijek je uz tebe bila!

Nisu sveci velikaniveć su ljudi od boga dani!

posvećeno napisano u jednom dahu za Nada Landeka -(Veronika Vere)-od srca i iz dna duše)

Ljubav

Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti!

Gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti

jer usalilo se srce naroda ovoga:

Uši začepiše,

oči zatvoriše

da očima ne vide,

ušima ne čuju,

srcem ne razumiju,

te se ne obrate

pa ih izliječim.

San

Sanjao samda sam mala ptica,

sanjao samda sam lastavica,

sanjao samda sam golub plavi,

sanjao samda sam galeb pravi!

Sanjao samda sam morska trava,

sanjao samda sam riba prava,

sanjao sampuno lijepih stvari,

probudih sei sve se pokvari...

O PISCU

Miroslav Mirko Borić ima dušu nježnu i osjetljivu poput latica maslačka. Nježan poput lahora, emotivan, lirski nadaren, u direktnoj vezi s Anđelima koji pišu njegovom rukom. Njegova duša je otvorena knjiga! Mirko je rođen 1959 godine u Rabu, njegovom najdražem gradu. Rođen je u Starom gradu, u Starom rodilištu na Staru godinu! Kao mlad otišao je na brod. Najprije je radio kao mali od kužine, a kasnije za šankom u baru. Uz rad je završio četverogodišnju ugostiteljsku školu, a kasnije, do umirovljenja zbog invalidnosti, radio kao voditelj šanka ili bara. Mirko je kao mlad uvijek maštao o pisanju. Nešto bi napisao pa bacio -mislio je uvijek da njegovo pisanje nikog ne zanima. Onda je počeo pisati za svoju dušu i

objavljivanjem na blogu i facebook profilu, vidio da se mnogima sviđa kako piše. Tako je i nastala ova zbirka njegovih pjesama. Osokoljen poticajima brojnih prijatelja kojima su se njegove pjesme izuzetno svidjele, nastavio ih je pisati i objavljivati, svakodnevno, tako da je količina napisanih pjesama postigla zaista značajan broj za čak dvije zbirke. Kako su istina i pravda dvije najznačajnije vrijednosti u njegovom životu, njegov prvijenac u kojem je sabrao svoje najdraže pjesme, nazvan je upravo tako! Miroslav Mirko Borić voli svoje more, voli izranjati, tražiti bisere. On ih traži u moru, a čitatelji će vjerujem pronaći skupocjeno biserje u njegovim pjesmama jer direktno dotiču dušu. Miroslav piše na sve teme, kako mu dođe inspiracija. U svakoj temi netko će se pronaći, netko će naći dio sebe.