14.05.2010.
ISTINA O VITAMINIMA - KAKO SU SINTETIKE HEMIKALIJE POSTALE
VITALNI HRANJIVI SASTOJCI
Priredila: Ivona ivkoviNakon dugog tretmana raznim sintetikim
lekovima mnogi lekari se dosete da na recept dopiu i neki kompleks
vitamina da bi se organizam nakon bolesti oporavio. Te vitamine ete
jednostavno kupiti u apoteci, uzimaete ih u propisanim dozama i...
I trebalo bi da opet budete zdravi kao pre. Ako vam propisana
terapija lekovima nija vratila zdravlje, onda e vam doktor
promeniti terapiju i tretirati vas ponovo nekom drugom hemikalijom
iz nekog vademekuma raznih farmaceutskih kompanija.Oni kojima ni to
ne pomogne, ostaje da itavog ivota budu pod pod medikamentima, da
idu od jednog do drugog lekara na razna ispitivanja i kontrole, po
nove i nove lekove, dok e mnogi na svoju ruku poeti da gutaju i
vitaminske tablete. Za one koji nakon svih ovakvih dugoronih
alopatskih tretmana odu na Onaj Svet, rodbina e rei da su godinama
od kojeega bolovali i da im je Gospod, eto, samo skratio muke.
Uostalom, danas je postalo normalno ii kod lekara i piti sintetike
lekove. Da jo napomenemo da e vam doktori kod uzimanja vitamina
savetovati i da ne preterujete jer moe doi do hipervitaminoze.
Mnogi su u svojoj praksi takve sluajeve i imali.
Naalost, i kada su ovi vitalni nutrijenti u pitanju, neka
saznanja o njima su jednostavno istrgnuta iz istorije medicine i
zauvek "pokopana" daleko od oiju strune javnosti i sudenata
medicine. I to se dogodilo sa mnogim istraivanjima vitamina raenim
sve do ezdesetih godina 20. veka. Jedan od pionira koji se ovom
materijom ozbiljno bavio jeste i ameriki stomatolog Rojal Li, kada
se najpre zapitao odakle nastaje karijes kod ljudi i zato je
uestaliji kod dece koja su inae podlonija bolestima. On nije ovenan
nikakvom nagradom i za njegove radove je malo ko u svetu uo. Ali je
zato itavog ivota teko proganjan od amerikih sudova i amerike
Federalne agencije za hranu i lekove, FDA, koja je ak izdejstvovala
da mu sud naloi da sva svoja istraivanja o vitaminima mora da
uniti. Radilo se o njegovim prouavanjima vitamina tokom 20
godina.
Njegove tvrdnje da skoro sve bolesti nastaju zbog pothranjenosti
i da se odreenim vitaminima i mineralima mogu leiti mnoge bolesti,
proglaene su tekim arlatanstvom, pri emu je posebno apostrofirana
injenica da je on bio samo zubar i to bez prakse. A istina je da je
Rojal Li bio veoma studiozan u svemu ime se bavio, da je razmiljao
veoma iroko i da je u svemu eleo da doe do samog fundamenta. Roen
je 1885. u Viskonsinu, a umro je 1967. Sam je publikovao mnogo
radova za koje danas malo ko zna. Naalost, Rojal Li ne samo da je
bio ispred svog vremena ve je imao i monog protivnika - a to je
teko korumpirana amerika dravna administracija koja je radila (i
danas radi) pod patronatom monog prehrambenog i hemijskog
industrijskog kompleksa koji ne samo da proizvodi sintetike lekove
i sintetike "vitamine", i sintetiki hranu i sintetike napitke, ve
je nakon Drugog svetskog rata i uzeo pod svoju kontrolu i
medicinsku edukaciju i izdavaku istraivaku delatnost.
Zato se danas i u SAD i u Evropi na studijama medicine vie panje
posveuje leenju sintetikim lekovima, dok se ljudski organizam
izuava analiziranjem mrtvih rgana i tkiva (anatomija i histologija)
i uopte se ne vie pravi razlika izmeu sintetikog i pravog vitamina.
Ali vitaminC nije askorbinska kiselina, a vitamin Enije tokofereol,
dok vitamin A nije retinol itd.
TA SU ZAISTA VITAMINI?
Laiki se delovanje vitamina najlake moe uporediti sa dobro
skuvanom i ukusnom pileom supom. Da bi ona bila prijemiva za jelo
mora se pripremiti tako da svi sastojci budu stavljeni u proces
kuvanja koji traje odreeno vreme. Neki od ovih sastojaka (na primer
ivo pilee meso ili patrnak) ne mogu se jesti ako termiki nisu dobro
obraeni, a argarepa moe, pri emu kuvanjem dobija sasvim drugaiji
ukus, ali i drugu hranljivu vrednost (zapravo je gubi). Perun i luk
se mogu jesti sirovi, ali nisu ba prijatni za ulo ukusa u velikim
koliinama. Tu su onda i razni zaini koji slue da konani ukus
skuvane supe bude potpuno drugaiji od svih ovih pojedinanih ukusa.
Ali, pravi efekat je kad se oni pomeaju. I to je supa koju moemo da
jedemo sa gutom. Neto slino se dogaa sa vitaminima. Zapravo jedan
vitamin nije nikakvo pojedinano molekularno jedinjenje ili
supstanca, ak ni kompleks jedinjenja ili supstanci, ve proces u
kome se odreeni sastojci iz itavog vitaminskog kompleksa nau u
meusobnoj elektro-biohemijskoj interakciji na odreenoj temperaturi
(u ljudskom organizmu se "kuvaju" na 37 stepeni Celzijusovih) kako
bi od svake elije omoguili transport i prihvat nutrijenata koji
sadre elektrone. Ovaj proces se odigrava i kod biljaka i kod
ivotinja. Samo je stepen termike obrade razliit.
Dakle, vitamini su samo bioloki kompleksi u trenutku njihove
aktivnosti. Njihova aktivnost zavisi od okruenja u kome stupaju u
elektro-biohemijske interakcije - odnosno od sredine u kojoj se
biohemijski aktiviraju. Ova vitaminska aktivnost se odigrava samo
kada su ispunjeni svi uslovi i kada su prisutni svi neophodni
faktori za njihov rad. Tada je njihovo delovanje sinergijsko. Tako
je jo Rojal Li zapisao da vitamin A predstavlja: "...jedan radni
proces koji se sastoji od nutrijenta, enzima, koenzima
antioksidanata i aktivatora tragova minerala."
Vitamini su iva kompleksna forma koja je aktivna ili se moe
aktivirati u odreenim uslovima i niti jedan njen fragment se ne moe
izolovati i nazvati vitaminom. Takvi izolovani fragmenti ne mogu
biti vitaminski funkcionalni u organizmu, a samim tim nema ni
vitaminskog (vitalnog) procesa. A da bi elija u organizmu uzela
nutrijente iz vitaminskog kompleksa, koji uvek sadri i minerale u
tragovima, ovaj kompleks se mora biti aktivirati odnosno mora
postati iv. Ukoliko doe samo do simulacije ovakve aktivnosti, kada
elija zbog slinosti oblika molekula uzima sintetiki fragment
vitamina, to nee predstavljati funkcionalan unos nutrijenata, a moe
dovesti i do toksikacije. A sintetiki vitamini to upravo i jesu -
hemijske kopije fragmenata prirodnog vitaminskog kompleksa, ali
izdvojene iz kompleksa, i onda kamuflirane u molekule istog oblika
koji se tako ubacuju u proces hranjenja elija. Ali oni nisu hrana
ve otrov za eliju. Dakle, ako u supu ubacite rezance od rafinisanog
brana, vi ete tako ubaciti felerine mrtve molekule koji e se
vremenom negde taloiti u organizmu jer e ih elije odbacivati kao -
ubre. Rafinisano brano kao i rafinisan eer nemaju polje elektrona
(kako je to otkrila dr Budvig) i njihovi molekuli su mrtvi.
INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA HRANE JE VEOMA UNOSAN BIZNIS
Funkcionalni vitamini u ivom organizmu su samo kompletni
vitaminski kompleksi koji su ivi. I to je prirodna hrana oveka u
"Rajskom vrtu". Plod voa ili povra direktno ubran sa grane ili
iupan iz zemlje (kroz koje jo protiu elektroni). Naalost,
kapitalistika filozofija stvaranja profita uinila je da se i
proizvodnja hrane tretira iskljuivo kao biznis koji donosi profit.
Besomuno oranje ispoene zemlje i uzgajanje goveda i ivine hranjenih
koncentratima, uinilo je da prirodnog vitaminsko-mineralnog
kompleksa nema vie ni u prirodnoj hrani. Stvaranje vetakog -
sintetikog ubriva zadalo je poslednji udarac oveanstvu koje je
poelo da se ozbiljno suoava sa pothranjenou. Dakle, industrija
proizvodi ogromne koliine ukusne hrane, ali u njoj nema vitalnih
nutrijenata.
O tome kakve su pogubne posledice ovog biznisa poeo je da shvata
i Rojal Li, im se upoznao sa knjigom dr Harvija V. Vileja (Harvey
W. Wiley), biveg direktora dravnog amerikog Biroa za hemiju. Wilej
je bio njegov poslednji direktor sve do 1912., kada je smenjen, a
biro ukinut. Razlog je to se ova institucija na elu sa Vilejem
estoko suprotstavila plasiranju na trite hrane i pia sa opasnim
satojcima. Njegov stav je bio sledei: "Nijedan prehrambeni proizvod
u naoj zemlji nee imati tragove benzoeve kiseline, sumporne
kiseline ili sulfata i ni najmanji sadraj stipse niti saharina,
izuzev za medicinske potrebe. Nijedno bezalkoholno pie ne treba da
sadri kofein ili teobromin (koji se nalazi u zrnima kakaoa).
Nijedno izbeljeno brano ne sme ii u trgovine. Naa hrana i lekovi
moraju biti u potpunosti lieni ijednog oblika krivotvorenja i lanog
etiketiranja. Proizvoai hrane i posebno prehrambeni kombinati treba
da posvete svu svoju energiju poboljanju javnog zdravlja i
promovisanju sree u svakom domu tako to bi proizvodili penino brano
od celog zrna, neusitnjeno itno brano i krupno brano."
Takvim stavom on je praktino poveo spor protiv Koka-Kole
(videemo kasnije zato) . Zato je umesto Biroa za hemiju, korumpiran
dravni vrh doneo zakon o osnivanju Agencije FDA. Na mesto direktora
postavljen je podobniji doktor Elmer Nelson, koji je imao mnogo
fleksibilniju filozofiju o pitanju ishrane, iskazanu njegovom
tvrdnjom: "Potpuno je nenauno izjaviti da je dobro hranjeno telo
spremnije da se odupre bolesti nego slabije hranjeno. Moje miljenje
je da ne postoji dovoljno eksperimenata koji bi dokazali da je
nedostatak nekih nutrijenata u ishrani neto to stvara prijemivost
bolestima". (Elmer Nelson MD, Washington Post). Od tada do danas
FDA nepogreivo radi u interesu profita privatne farmaceutske i
prehrambene industrije.
VITAMINI SU KAO TOKOVI U TOKOVIMA
itav kompleks koji funkcionie kao vitamin A ( do sada se zna)
sadri sledee molekule: retinole, retinoide, retinal karotinoide,
karotine, masne kiseline, vitamin C, vitamin B, vitamin D, enzime,
minerale. (Vitamins and Minerals, Somer 1992). Oigledno je da se u
ovom vitaminu nalaze itavi kompleksi drugih vitamina. Zato je
doktor Rojal Li vitamine opisivao kao "tokove u tokovima". I oni su
funkcionisali samo tako. Kada se jedan toak izvadi iz drugog, to
onda nije taj toak, ve neki drugi koji se takoe moe okretati, ali
drugaije.
Sve do 1924. itav vitaminski kompleks iz hrane dobijan je iz
cele biljke bogate vitaminima, tako to se iz vlakana uklanjala voda
u jednom hladnom vakuumskom procesu, bez delovanja hemikalijama, i
onda se pristupalo pakovanju tako da itav kompleks ostane postojan.
Na ovaj nain su svi "tokovi" bili upakovani jedan u drugom i
vitaminsko-mineralni kompleks je time bio netaknut. Ali, 1931. moni
farmaceutski gigant La Roche otkrio je nain da sintetie jedan
fragment vitamina A (koji je inae otkriven 1919). Tako su izdvojili
retinoine kiseline, poeli da ih hemijski sintetiu i nazvali su to
vitaminom A.
Veina sintetikih A vitamina sastavljena je od retinala, retinola
ili retinoine kiseline. I to se naziva vitaminom koji je proien i
kao takav se nalazi i danas u prodaji kao "vitamin A". I on u veim
dozama, logino, deluje toksino. Toksinost vitamina A poznata je kao
hipervitaminoza A, i iskljuivo je posledica unosa "proienog"
vitamina, a nikada celog prirodnog kompleksa. Zato se danas u
medicinskoj literaturi moe proitati i ovo: "Posledice
trovanjavitaminom A su: rast tumora, poremeaj sa zglobovima,
osteoporoza, suvoa oiju usta i koe, poveanje jetre i slezine,
defekti pri roenju, pad imuniteta", navodi u svojoj knjizi Judit de
Kava. Naravno, radi se o sintetikom vitaminu A.
SINTETIKI VITAMINI NISU ISTO TO I PRAVI VITAMINI
Izolovani od svoje celine, ovi fragmenti ne samo da ne mogu da
obavljaju svoju vitalnu funkciju ve se tako sintetiki uoblieni
ubacuju u proces povezujui se sa ostalim vitaminskim kofaktorima
koji su ve u organizmu i tako ih zapravo izvlae iz organizma.
Ovakvi sintetiki fragmenti tako dovode do demineralizacije itavog
organizma. Ve smo pisali o tome kako se molekuli kiselina u
organizmu pre nego to se preko bubrega izlue moraju neutralisati
vezivanjem za molekule alkalnih minerala. Za taj proces ovi kiseli
molekuli najee uzimaju kalcijum iz kostiju. Tako kada neki
zabludeli doktori konstatuju da ak pola miliona ena u Srbiji boluje
od osteoporoze, oni uopte ne vide da razlog moe biti ba prekomerno
uzimanje raznih medikamenata koji se svi u organizmu razlau na teke
kiseline i koji organizam demineralizuju. Ali, ostajui u svojim
uverenjima (gde im je farmaceutski vademekum jedina biblija)
nastavljaju da "lee"ovakve pacijente novim - jaim hemijskim
supstancama i to takvim koje pacijenti "veoma teko podnose" i koji
im stvaraju kamenie u bubrezima. Naalost, i iz ovoga je oito da
dananja alopatska medicina nema veze sa ivotom, ve iskljuivo sa
dilovanjem farmaceutika. Veina edukovanih lekara uopte ne poznaje
medicinu bez hemikalija.
A u prirodnom biolokom procesu koji pokree kompleks vitamina A,
beta karotin nastupa kao prethodnik - toak broj jedan.
Sintetizovana varijanta beta karotina je obino "stabilizovana" u
rafinisanim uljima. U ovoj transmasnoj kiseloj formi tako dolazi do
oksidacije beta karotina i hemijski ist beta karotin vie ne moe
biti nutrijent. Ova promenjena forma se ne moe konvertovati u
vitamin A.
Skoro sav sintetiki beta karotin se proizvodi u vajcarskom
koncernu Hoffman - La Roche, od koga ga svi ostali kupuju i pakuju
u svoje trgovake vitaminske formule. Ukoliko se ova sintetika forma
uopte ne aktivira u organizmu mnogo je bolje nego ako se aktivira
(uhvati u neki vitalni proces), jer tada moe delovati kao
toksin.
Ali, ovakav nain proizvodnje vitamina koji se moe patentirati i
sintetisati hemijski u velikim koliinama veoma je profitabilan. I
tako nastaju skoro svi "vitamini" koje danas kupujemo po apotekama
i dobijamo kao propisanu dopunsku terapiju od pogreno edukovanih
lekara.
VITAMIN C NIJE ASKORBINSKA KISELINASlina je pria sa askorbinskom
kiselinom koju je farmaceutski biznis nazvao vitamin C. Ali,
askorbinska kiselina nije vitamin C, ve samo jedan metabolit koji
se pojavljuje kao posledica aktivnog procesa (ivota) vitamina
C.Askorbinska kiselina je samo "antioksidativni omota", jedan
fragment vitamina C. Askorbinska kiselina je samo jedan izolovan
destilat od vitamina C koji se stvara u prirodnim uslovima u jetri.
Ona titi funkcionalne delove celog vitaminskog kompleksa od brze
oksidacije ili brze razgradnje. Kompletan vitamin C mora da sadri,
pored askorbinske kiseline, jo i rutin, bioflavonoide, Faktor K,
Faktor J, Faktor P, tirosinaze, askorbinogen i druge komponente kao
to su tragovi minerala.
Ukoliko bilo koja od ovih komponenti nedostaje, nee se se
formirati vitalni bioloki proces nazvan - vitamin C.
Ali farmaceutska industrija je u svojim laboratorijama izolovala
samo askorbinsku kiselinu i nazvala je vitamin C. Onda su
analizirali molekul i pokuali da nau neki istog ili slinog oblika
koji bi se dobijao u nekom hemijskom procesu koji bi stvarao ove
molekule u velikm koliinama. I to su uspeli.
SINTETIZOVANA ASKORBINSKA KISELINA
Askorbinska kiselina se danas pravi u jednom patentiranom
procesu koju ukljuuje kukuruzni skrob i isparljive kiseline. Preko
90 posto askorbinske kiseline u SAD se proizvodi u postrojenjima
Nutley u Nju Derziju, koja su takoe u vlasnitvu Hoffman- La Roche,
jednog od najveih proizvoaa sirovina za farmaceutike. Najvei broj
kompanija onda kupuje na veliko askorbinsku kiselinu od njih. Nakon
toga kree distribuiranje po tritu. Svaka trgovaka marka ima svoju
etiketu, svoje argumente, svoje formulacije, svaka tvrdi da ima
bolji vitamin C iako su svi od istog snabdevaa i nijedan nije uopte
nije vitamin C.Postoji u SAD oko 110 kompanija koje prodaju
vitamine. Samo u SAD se godinje troi 9 milijardi dolara na kupovinu
sintetikih vitamina.Manje od pet kompanija koriste itav kompleks
koji uestvuje u stvaranju vitamina C. I tako dobijeni vitaminski
kompleks je mnogo skuplji. Razlog je to se itav vitaminski kompleks
tee moe sauvati.
MALE I VELIKE DOZE VITAMINA C I "VITAMINA C"
Kad su u pitanju prirodni vitamini hipervitminoza se nikada ne
dogaa. Razlog je to se prirodni vitaminski kompleks u vou i povru
nalazi u veoma malim koliinama, pa se fizikim punjenjem eluca
njihov unos nikada ne moe prekoraiti. eludac moe da primi samo
odreenu koliinu nutrijenata pa se tako sadraj vitamina u njima meri
u miligramima. Ali oni upravo tako u potpunosti postiu svoj efekat.
Zato je doktor Rojal Li tvrdio da se skorbut (nedostatak vitamina
C) moe eliminisati samo sa 20 miligrama vitamina C i za to je
dovoljan samo jedan paradajz.
Ali, jedan paradajz u organizmu stvara manje od 20 miligrama
metabolita nazvanog askorbinska kiselina, pa je odatle nastalo
verovanje da se mora uneti mnogo vea doza "vitamina C".
"Ceo vitamin C se nalazi u paradajzu, luku i citrusnom vou i u
stanju je da brzo izlei skorbut. Ali, sintetiki vitamin C to ne
moe", objavljeno je jo 1842. u medicinskom asopisu Lancet.
Nobelovac dr Albert Szent-Georgi koji je zvanino otkrio vitamin
C 1937, takoe je otkrio da se samo askorbinskom kiselinom ne moe
izleiti skorbut. Tako je ponovo u laboratoriji istraivao delovanje
C vitamina i pronaao da u njemu postoji i rutin.Tako se prelo na
korienje askorbata, soli askorbinske kiseline, za koju su istraivai
poput Lajnusa Polinga ili Irvina Stouna utvrdili da u megadozama
ima izuzetan terapijski efekat za neke bolesti. Moemo li sada
zakljuiti da je dvostruki nobelovac Lajnus Poling sa svojom ekipom
naunika i dobio novac i Nobelovu nagradu upravo za ovakvu vrstu
istraivanja - praktino istraujui samo delovanje askorbinske
kiseline i askorbata. I on je pronaao da ovaj izolovani metabolit
veoma povoljno deluje na mnoge kardiovaskularne bolesti. Pod
uslovom da se daje u megadozama.
Ali, i rezultati ovakvih istraivanja farmakobiznisu se nisu
dopali jer ni sintetizovani "vitamin C" se ne moe tako dobro
unoviti kao to mogu neki daleko skuplji sintetiki "lekovi", a
posebno kardiovaskularna hirurgija i transplantacija organa.
Dakle, sintetiki vitamini su veoma moni, ali kao sintetike droge
(medikamenti), a ne kao vitamini. Jer i mala koliina vitaminskih
sastojaka kada su kompletni kao "tokovi u tokovima", moe da napravi
aktivan bioloki proces u kome nastaju i funkcioniu vitamini. Ako
ovog procesa nema, bez obzira na to koliko smo miligrama ili grama
askorbinske kiseline ili askorbata uzeli, vitamini nemaju
dejstvo.Ali, davanje megavitaminskih doza sintetizovanih vitamina,
posebno natrijum askorbata, kao to je pokazao Irvin Stoun, moe
imati veoma jak efekat kod izbacivanja odreenih toksinih molekula
narkotika. Razlog za to je to su molekuli askorbata u nekim
receptorima mozga radije prihvaeni. U leenju narkomanije izgleda da
se radi o borbi dva toksina od kojih jedan izaziva zavisnost
(heroin, opijum, metadon), a drugi ne. Dugotrajna dijareja nakon
tretmana natrijum askorbatom jasno pokazuje njegovu toksinost.
ISTINA O VITAMINIMA (DRUGI DEO)
SINTETIKO ISPRED PRIRODNOG - NAJVEA TRAGEDIJA LJUDSKE
CIVILIZACIJE
Priredila: Ivona ivkoviNa jednom svom predavanju januara 1951.
doktor Rojal Li, koji se veoma hrabro i estoko suprotstavio ovoj
korporativnoj "adaji" tvrdnjom da skoro sve bolesti nastaju zbog
loe ishrane, izjavio je: "Jedna od najveih tragedija ljudske
civilizacije je davanje prednosti hemijskoj terapiji nad ishranom.
To je zamena prirodnog vetakim, ubacivanje u organizam otrova
umesto hrane, i hranjenje ljudi otrovima sa ciljem da se time
isprave posledice nastale zbog neuhranjenosti".
Naalost, industrijska proizvodnja hrane, kao i farmaceutika,
vremenom je postajala tako povezana i profitabilna da je ova
zajednika lobistika mrea svojim uticajem i novcem preuzela i
kompletnu medicinsku edukaciju u najuglednijim medicinskim kolama.
Danas veina lekara uopte i ne pomilja da sprovodi teko trovanje
pacijenata kada se slepo dri medicinskih udbenika i farmaceutskih
vademekuma i primenjuje alopatske terapije propisane i odobrene od
svetskih medicinskih autoriteta. A takve terapije ne samo da teko
truju ve i ubijaju. Da, ubijaju.
ENDOKRINI SISTEM I HORMONI
Koliko je doktor Rojal Li bio ispred svog vremena videemo iz
njegovih decenijama skrivanih radova.On se posebno zanimao za rad
endokrinog sistema i luenje hormona jer je upravo u njihovoj
funkciji nasluivao glavnu sponu koja povezuje rad ljudskog
organizma sa Univerzumom povezanim kosmikom sveproimajuom energijom
i jedinstvenim principom veitog Stvaranja. Danas je poznato da se
sve lezde sa unutranjim luenjem nalaze u blizini velikih
energetskih taaka - koje su jo drevni narodi nazvali akre (tokovi),
koje kao tokove pokree kosmika energija stvarajui u njima
energetski vorteks ba kao to se po kosmikoj plazmi "kotrljaju"
galaksije.
Poetkom dvadesetog veka funkcije lezda sa unutranjim luenjem za
modernu medicinu bile su jo nedovoljno istraene i teko shvatljive,
a veina hormona nije ni otkrivena (kao niti jedan vitamin). Ali
Rojal Li je bio ubeen da je ovaj sistem glavni kontrolni mehanizam
tela (kao zupanici na satu) i da su hranjivi kompleksi kljuni u
funkcionisanju endokrinog sistema.
Jo 1916, kada je imao samo 21 godinu, Li je poeo da radi na
razvoju hranjivih formula koje bi podstakle pravilan rast
endokrinog sistema. Nain leenja ovakvim formulama nazvao je
organoterapija. Njegov prvi ovako formulisan proizvod nazvan je
"Catalyn".
Sutina njegovih formula je bila da itav vitaminsko-mineralni
kompleks kakav je dat u prirodi - koji u sebi uvek ima i shemu
(recepturu, matriks) po kojoj je spojen i po kojoj se u organizmu
razgrauje), tehnoloki tako upakuje da on ostane netaknut i da u
organizam ue upakovan sa tom shemom. Zato je i izmislio hladan
proces eliminacije vode i pakovanja ovih vitaminskih kompleksa.
Biologija se veoma razlikuje od hemije kada je u pitanju princip
funkcionisanja. Vitamini, kao proces koji se odigrava u organizmu
kada se ovakav kompleks aktivira po tanoj recepturi, jeste - sila
ivota. Li je zato voleo da iikuje hemiare da od svojih sintetikih
jedinjenja naprave takav funkcionalni bioloki mehanizam koji bi se
sam pokrenuo kao ivot. Naravno da to nisu bili u stanju. Niti jedna
hemikalija se ne moe ugraditi u ovaj proces tako da bude bioloki
funkcionalan, ali zato moe da se ugradi tako da ovaj ivotni princip
ometa, i sistematski u dugom periodu razara. Kao mehanizam sa
pogrenim rafovima koji jedno vreme radi, a onda nastaju sitni pa
sve krupniji kvarovi. Upravo unoenjem pogrenih molekula nastaju
bolesti. A pogreni molekuli su (kasnije emo videti) upravo u
industrijskoj hrani, rafinisanoj i danas ak i genetski
modifikovanoj.
Iz korespondencije koju je sa nekim lekarima vodio Rojal Li
1946. vidi se da je nastojao da ih upozori da se prirodna antitela
u tkivima (autoantitela) formiraju u zglobovima pacijenata sa
remumatoidnim artritisom, kao i u drugim organima kod razliitih
bolesti. U to vreme se smatralo da je reumatoidni artritis bolest
koju prouzrokuju bakterije. Ali 1970. nova istraivanja su otkrila
da je u pitanju virus. To je bilo vreme kada su virusolozi u svemu
nalazili neki virus. Ve osamdesetih je nastao novi istraivaki
trend, pa je ova bolest tumaena kao genetski nasledna. A onda je
dalji "napredak" to formulisao novim terminom - autoimune bolesti.
Rojal Li je smatrao da je ovaj degenerativni proces ipak posledica
neadekvatne ishrane zbog ega su sve degenerativne promene bile u
nekoj taki silazne spirale i tako razvijale jedan autoimuni proces.
Slikovito reeno, u bioloki "mehanizam" su se ugradili pogreni
"rafovi" sa navrtnjima na suprotnu stranu od matice.
Kako bi pomogao lekarima da koriguju ovaj poremeaj, Li je
napravio svoju teoriju protomorfogena i na osnovu nje smislio
specifinu organoterapiju koja se u to vreme u endokrinologiji
primenjivala sve dok je nisu istisnuli sintetiki "lekovi".
SVE JE U JEDNOM
Li je poao od pretpostavke da geni sadre jedan organizovan skup
manjih jedinica koje su determinanti individualne elijske
morfologije (strukture). Te jedinice je nazvao citomorfogeni. Otiao
je i dalje u pretpostavci da je citomorfogen sastavljen od jo
jednostavnijih i prilino stabilnih jedinica sastavljenih preteno od
minerala koji su determinanti odreene strukture i stanja biolokih
proteina.Za ove osnovne determinante predloio je ime
"protomorfogen". Tako je protomorfogen definisao kao jednu
komparativnu postojanu ali kompleksnu grupu molekula koja je
povezana u hemijskim afinitetima mineralne materije, i koji zbog
svoje fizike i hemijske strukture odreuju taan plan ili matriks po
kome su sastavni delovi specifinih proteina kombinovani. Tako se u
svakoj eliji zapravo nalazi jedan veoma komplikovan mineralni
skelet u obliku proteinskog molekula i on nakon spaljivanja, kada
se preobrati u pepeo, zadrava svoj strukturalni integritet i
specificitet.
Ova teorija se tako uklapa u teoriju skalarnog univerzuma gde se
isti princip prolaska energije i stalnog stvaranja proima u itavom
obliku u razliitim veliinama - od nama jedva vidljivih zvezda i
galaksija i metagalaksija do nama nevidljivih elijskih organela i
jo dalje. Sve je u Jednom velikom, i sve je u Jednom minijaturnom,
i sve je jedan Univerzum. I to je danas sve vie prihvaen
holografski izgled Univerzuma. U svakom redu veliina je cela
slika.
Svaki tako stvoren sistem funkcionie na principu koji dalje
stvara i oblikuje. Svaka jagoda je uobliena tako da nie iz zemlje
na odreenoj temperaturi, na odreenom podneblju, u odreeno vreme
kada je raspored planeta u Sunevom sistemu ovakav kakav je danas. U
njoj se zato nalazi mineralni sistem uoblien u odreenu strukturnu
shemu kroz koji samo u takvom obliku vlakana prolazi energija i
unosi u nju hranjive materije koje se dalje, kada tu jagodu
pojedemo, tano razgrauju na odreenom principu tako da elije naeg
organizma dobijaju adekvatne nutrijente i stvaraju se gradivni
blokovi. Ako bi se samo jedna planeta iz Sunevog sistema izvadila,
promena bi se osetila i na svim drugim planetama. Ako se iz jagode
izvue samo jedan mineralni deo, ona vie ne bi bila ta jagoda, u
njoj bi bio drugi felerian matriks.
Rojal Li je ovaj princip voleo da uporeuje sa satom koji postoji
samo kada je navijen i kada pokazuje tano vreme. Pare mesinga,
gvoa, neto rubina i stakla kada se nasumino pomeaju ne ine sat. Sat
funkcionie samo kada su svi delovi sklopljeni tano po odreenoj
shemi i kada se itav mehanizam zupanika pokree nekom energijom.
Svaki molekul koji ue u na organizam mora da bude adekvatan kako
bi se formirala prava biohemijska reakcija. Samo oni molekuli koji
su deo itavog vitaminskog kompleksa i sa tim ciljem prirodno
stvoreni mogu funkcionisati i prenositi materijal koji elije
koriste da bi stvarale bioloko gorivo za svoj rad na stvaranju
gradivnih proteinskih blokova. Tako su kiseonik i vodonik dva
izuzetno zapaljiva elementa, ali kada se sjedine u molekul po shemi
H2O oni postaju idealno sredstvo za gaenje vatre.
Zato samo unos tano odreenih molekula u ovaj sistem u tano
odreenom rasporedu, koji izazivaju tano odreene biohemijske efekte,
kljuni je zadatak u procesu ishrane. I to je sinergijski princip. U
protivnom, umesto vode moete uneti vatru. Sintetiki lekovi mogu
biti upravo takva "vatra".
Moete li sada da shvatite kako je itava savremena alopatska
medicina koja u terapiji primenjuje hemikalije (esto teke otrove)
potpuno pogrena i veoma opasna.
TERAPIJA NUKLEOPROTEINSKIM KONCENTRATOM Rojal Li je zato
terapiju kod autoimunih bolesti unapredio tako to je razvio metodu
pomou koje je nastojao da dobije kompletan nukleus iz proteinskih
elija ivotinjskih organa. RNK i DNK kompleks kao proteinski matriks
su time bili prirodno sadrani netaknuti u takvom nukleoproteinskom
ekstraktu. To nije bio samo osuen organ. Iako DNK i RNK tada jo
nisu bile otkrivene, bilo je poznato da nukleus kontrolie rast i
popravku elija, pa je Li instinktivno ovo nazvao nukleoproteinski
koncentrat ili jedan protomorfogen (proto znai primarni, a morfogen
je ono to formira strukturu - shema). Na ovaj nain je eleo da
koriguje poremeen autoimuni sistem. Nutritivna terapija je davana
istovremeno. Poslednja biohemijska istraivanja (pedeset godina
nakon Lija) otkrila su da je bio u pravu. Danas se ovaj matriks
nastoji dobiti iz matinih elija, ali dokaza da ovo funkcionie za
sada nema.
U prirodnom kompleksu vitamina uvek je tako upakovana i shema
(protomorfogen) po kojoj se oni u organizmu aktiviraju. Kada se iz
kompleksa uzima samo fragment, ova shema je unitena ili teko
oteena. Zato askorbinska kiselina nikada ne moe aktivirati proces
koji se naziva vitamin C.
Ili efekat koji za zube ima vakanje prirodnog eera iz trske, a
to je da gradi zubnu gle i titi zube od razaranja. Ali, kada se
unosi u organizam rafinisan izbeljeni eer, nastaje suprotan efekat
- zubna gle se razara (Vitamines in Medicine by Bicknell and
Prescott 1946.)
DEKSTROZA JE HRANA, LEVULOZA JE OTROV
Sintetiki produkt nikada nije isti sa prirodnim iako moe da
izgleda potpuno isto.Sintetiki proizvod je uvek samo jednostavna
hemijska supstanca, dok je prirodan kompleksna meavina slinog
materijala koji je deo Univerzuma i koji u sebi uvek sadri i shemu
Stvaranja.
Kako izgleda kada se prirodno zameni vetakim na primeru laktike
(mlene) kiseline koja se prirodno dobija iz kiselog mleka, ali je
poela za industriju da se proizvodi u velikim koliinama sintetiki?
U prirodnoj Kreaciji ona se itava sastoji od molekula koji su
desnorukog karaktera (d-). (Staro ime za ove molekule su
"dekstroze" jer rotiraju polarizovanu svetlost udesno, kako je
otkrio jo Paster.). Sintetika mlena kiselina je meavina jednakih
delova desnorukih molekula (dekstro mlene kiseline d-) i levorukih
molekula (levo laktine kiseline l-). Takva meavina je poznata kao
rasemika ili groana kiselina (r-). Ona sadri dva izomera koji su
optiki aktivni u suprotnim smerovima, kao slika u ogledalu, ili kao
rafovi sa suprotnim navojima.
U katalozima proizvoaa ovih kiselina prefiksi l-, d- ili r-
prethode svakom etiketiranju pa se to nalazilo i u katalogu
kompanije Eli Lili iz 1938. Ali, problem je to proizvoai mlenih
proizvoda nisu hteli da njihov sintetiki proizvod u oima kupaca
dobije manju vrednost. Jer svako zna da prirodno vredi vie. Zato su
prestali da ovakve etikete stavljaju na svoje proizvode, a zakon
koji ih je na to obavezivao u SAD vremenom je sve manje primenjivan
ili jednostavno kren.
Ali, efekat unoenja ovakvih sintetikih molekula u organizam
(koji su optiki aktivni u suprotnom smeru) je kao kada u veoma
preciznu mainu u kojoj su predvieni rafovi sa navrtnjima nalevo
stavljate rafove sa navrtnjima i nalevo i nadesno. Oni rafovi sa
navrtnjima nadesno logino je da se nikada nee dobro ugraditi i
vremenom e postati smetnja koja onemoguava pravilan rad maine. Ili
kada jednostavno na levu ruku navuete desnu rukavicu.
Ovaj problem se moe reiti samo ako se u bioloku mainu ubaci
dovoljan broj desnorukih molekula koji e popuniti sva rapoloiva
mesta i levoruki e jednostavno biti izbaeni iz procesa kao viak.
Zato je Rojal Li upozoravao majke da hraniti dete ovakvom hranom
koja sadri sintetike mlene kiseline predstavlja istu budalatinu.
Danas se po definiciji laktika acidoza definie kao metabolika
acidoza koja nastaje usled poveanog stvaranja laktata i smanjenja
pH arterijske krvi. ta mislite od kakve mlene kiseline ova acidoza
nastaje?
"KRPLJENJE" I "MONTIRANJE" KOJE SE NAZIVA MLEKO
Rojal Li je estoko kritikovao izbeljivanje brana i pasterizaciju
mleka. Zato se ovo i danas radi? Jednostavno zato to se tada ne
vidi stvarni kvalitet penice, pa se i ona loijeg kvaliteta, kao i
buava, tako zakamuflira i prodaje. Na primer, proces nazvan
homogenizacija mleka je zapravo meanje sveeg mleka sa onim ve
ustajalim, te se na taj nain izvri "osveavanje" onoga to na tritu
ne bi moglo da proe jer je ve poelo da dobija obrise
zgruavanja.
Pasterizacija mleka ima za cilj da u mleku ubije sve bakterije i
enzime koji stalno "rade" i stvaraju (jer to je ivot), kako bi se
to due odrao sve izgled mleka i da se u njemu ne bi dalje razvijale
bakterije. Ali, kada se unite enzimi kao to su fosfataze, mleko
izgubi svoju hranjivu vrednost. Naime, fosfateze slue da hranu u
naem organizmu razgrade (sadre shemu razgradnje) tako da iz nje
elija moe da asimilira mineralne soli koje se nalaze u formi
fitata. A bez unosa minerala nema nam ivota jer minerali su nam
osnovna unutarelijska gradivna "skela" koja provodi elektrone.
Naalost, ljudski organizam uopte ne lui fosfataze, kao to to ine
pacovi, pa ove fitate creva ne mogu apsorbovati ukoliko se enzim
fosfataza ne unese upakovan sa hranom. A fosfataze se nalaze samo u
sirovom mleku i celom zrnu cerealija. Na osnovu ovoga logino je i
zakljuiti da trave i nisu prirodna hrana za oveka, ali on tu hranu
moe da koristi samo ukoliko je unese netaknutu sa enzimima koji je
u crevima i razgrade.
Kada nekome "zaribaju" kolena ili kukovi onda on ide kod
specijaliste ortopeda koji konstatuje degenarativne promene
(zapravo demineralizaciju) i zakljue da se ovi organi iz nekog
razloga nisu snabdevali kalcijumom. Medicinski biznis u ovome vidi
najbolje reenje - ugradnju vetakog kuka ili kolena, razne
elektroterapije i ostale gluposti koje sve donose zaradu. O tome da
je uzrok ovog poremeaja viedecenijska ishrana belim branom i
pasterizovanim mlekom - mnogi lekari jednostavno nisu
informisani.
Drastini efekti degenerativnih bolesti su se tako odavno
pokazali u eksperimentima kod maaka koje su ovako hranjene i to se
manifestovalo eludanim ulcerima, konstipacijom, artritisom,
bolestima jetre, srca... Dakle, sve ono to pogaa savremenog
oveka.
"Kada se ne bi vrila pasterizacija mleka ono bi moralo da bude
isto i proizvedeno pod daleko boljim higijenskim uslovima ili bi se
njegovo loe stanje pokazalo vidljivim zgruavanjem pre nego to i
stigne do kupca. Pasterizacijom se pravo stanje mleka prikriva ba
kao to se beljenjem brana prikriva rav kvalitet penice. Tako se u
stvari samo poveava prodaja", upozoravao je dr Li. Takoe treba
napomenuti da pasterizacija ne smanjuje broj bakterija nakon to se
mleko konzumira, jer bacili onda u crevima rastu bre u
pasterizovanom nego u sirovom mleku, tako da njihov broj u crevima
ak premai onaj koji je bio u sirovom, tvrdio je Li."OBOGAIVANJE
VITMINIMA"Jo zanimljiviji su proizvodi na koje je stavljena etiketa
"obogaeno vitaminima" ili "vitaminizirano" i koji tako imaju veu
cenu jer im je i hranljiva vrednost "vea". Recimo mleko ili hleb
obogaen vitaminima. Kako se hleb obogauje vitaminima? Jednostavno
tako to se sintetikim vitaminima poprska penica ili pasterizovano
mleko. I to zadovoljava propisane standarde da se moe staviti
etiketa - "obogaeno vitaminima".
VINSKE AMINO KISLINE
Jo 1895. godine Pol Volden sa univerziteta Rostok u Nemakoj
otkrio je da se u molekulima izolovane kristalno iste supstance,
koja je izvaena iz svog prirodnog okruenja (kada dolazi do spajanja
sa drugim koloidnim faktorima), pokree spontani intramolekularni
proces potpunog preureivanja molekularnog sadraja, pa ovakvi
molekuli postaju delovi racemikih (groanih)jedinjenja (koja se
pretvaraju u vinsku kiselinu). Efekat je da se atomski raspored u
molekulu postavi "naglavake", te se tako dobijaju optiki efekti
potpuno suprotni od onih koji su evidentirani u prirodnom
kompleksu. Zato su sintetike aminokiseline neupotrebljive i zapravo
toksine. Samo desnorke aminokiseline mogu biti asimilovane u
ljudskom organizmu na pravi nain. Sve sintetike aminokiseline su
racemike (vinske). SINTETIKI ADRENALIN PODSTIE DIJABETES
Adrenalin je istaknuti primer sintetikog proizvoda koji je
komercijalizovan, pri emu se ne obraa panja na razliitosti u
fiziolokim aktivnostima prirodnog i sintetikog.Prirodni (d-)
adrenalin je petnaest puta aktivniji od sintetike forme u svom
efektu koji proizvodi na krvne sudove, dok je sintetiki levulozni
adrenalin 18 puta efektniji u stvaranju glikosurije (prisustvo eera
u urinu).S obzirom na to da je svrha najeeg korienja sintetikog
adrenalina u medicini u tome da podstakne brze vaskularne promene
koje ublaavaju gr bronhija kod tekog astmatinog napada, glikosurija
(podsticanje dijabetesa) definitivno nije cilj u terapiji sa
sintetikim adrenalinom. Ali da bi se dobio isti vaskularni efekat,
15 puta18 ili 270 puta vie sintetike supstance mora biti
upotrebljeno da bi se postigao eljeni efekat u terapiji i to za
posledicu ima stvaranje dijabetesa.
ISTINA O VITAMINIMA (Trei deo)
TRINO MODELIRANJE VITAMINA
Tekstovi koje je dr Rojal Li objavio pre ezdeset godina pokazuju
koliko se jo tada znalo o tetnom delovanju rafinisane i
konzervisane hrane na biohemijske procese u organizmu. Ipak,
ameriku prehrambenu industriju sve ovo nije spreilo da takvu hranu
iznosi na trite, izigravanjem svih tada postojeih zakona, kao i
perfidnim uspostavljanjem kontrole nad dravnim agencijama koje su
imale zadatak da vre nadzor nad hranom i lekovima u prometu
Priredila: Ivona ivkovi
Mnogim Amerikancima poznato je da Federalna agencija za hranu i
lekove (FDA) lako stavlja etiketu "preporuuje se za ljudsku
upotrebu" na one proizvode koji su odavno definisani kao tetni po
zdravlje. Iza svega ovoga stoji moni naftno-hemijsko-farmaceutski
kapital koji godinje profitabilno obre trilione dolara.
Tako su nametnuta i mnoga nauna istraivanja koja su zamaglila
razliku izmeu sintetikih i prirodnih vitamina. Danas se vitaminima
nazivaju supstance koje se stvaraju na nain na koji se u prirodi
nikada ne bi stvorile i nikada ne bi ule u biohemijski proces u
ljudskom organizmu, da nisu propisane lekarskom terapijom.
Vitamini se tako dele na sintetike i prirodne, ali ono to je
danas na tritu etiketirano kao prirodno uglavnom nije vitamin u
prirodnom obliku. Jer, pod prirodnim se za potrebe trita prave
prevashodno vitamini koji su ekstrakovani (izdvojeni) iz
originalnog vitaminskog kompleksa i na taj nain su oni jednostavno
proli proces "konverzije" molekula. To nisu prirodni vitamini. esto
ovi "vitamini" nose oznaku da su organskog porekla samo zato to
njihovi molekuli sadre u sebi atom ugljenika. Ali, takav vitaminski
molekul moe biti napravljen u laboratoriji ime se bavi takozvana
"organska hemija". Zato dr Rojal Li i njih svrstava u "sintetike"
vitamine.
Da podsetimo jo jednom: pravi vitaminski molekuli uvek prelamaju
svetlost na desnu stranu, dok sintetiki prelama na levu stranu zbog
izvrenog prerasporeda u molekulu nakon izdvajanja iz kompleksa. To
to je neki vitamin dobijen iz prirodnog izvora, ne ini ga vie
prirodnim im je dolo do promena u njegovim molekulima.
Kao sintetiki vitamini uglavnom su definisani samo oni koji su
nastali hemijskim sjedinjavanjem kojeega u laboratorijama. Patenti
za pravljenje ovakvih "vitamina" su brojni.
Sintetiki vitamini se prave od istog materijala kao i mnogi
sintetiki medikamenti (od ugljenog katrana, fino usitnjene drvne
mase, produkata nafte, ivotinjskih otpadnih produkata, usitnjenog
kamenja, koljki, metala). Recimo, vitamin B12 se pravi od otpadnog
blata.Veina vitamina D nainjena je zraenjem ulja. Mnotvo vitamina
je bioloki produkt industrijskih hemijskih procesa. Niacinamid (iz
kompleksa B3) se pravi kuvanjem sumpora u prisustvu azbestnih
vlakana. Kalcijum suplementi se prave uglavnom od neorganskog
kalcijuma iskopanog ispod zemljita, od starih kostiju ili
mrvljenjem koljki ostrige. Mnogi takozvani prirodni vitamini imaju
dodate sintetike da "poveaju" mo ili da standardizuju koliinu u
kapsuli ili smei. Sintetikim vitaminima se dodaju i razne sintetike
formule u obliku soli kako bi odravale njihovu postojanost. Ovi
sintetici se u nazivu jedinjenja otkrivaju po terminima - acetat,
bitartrat, hlorid, glukonat, hidrohlorid, nitrat i sucinat. Tako
ete nai vitaminske formule koje sadre d-alfa tkoferol sucinat,
bakar glukonat, vitamin B6 je piridoksin hidrohlorid, niacin je
niacinamid itd.Sada kada ovo znate, jednostavno uzmite svoju
vitaminsku formulu i proitajte paljivo etiketu.
Jedan patent iz 1953. predlae pravljenje aktivnih produkata
vitamina B12 od otpadnog blata.
TA JE ZAISTA VITAMIN E
Sintetiki vitamini se apsorbuju u organizmu ili ostvaruju neki
efekat najvie 50 odosto, dok isto toliko spreavaju apsorpciju nekih
drugih prirodnih sastojaka.
Tako se za supstancu nazvanu tokoferol kae da predstavlja
vitamin E. Prirodni vitamin E je tako etiketiran sa oznakom d- u
imenu d-alfa-tokoferol. A sintetiki je dl -alfa tokoferol.
Problem je, meutim, to forma nazvana d-alfa tokoferol nije
kompletan E vitamin, jer se ta supstanca u prirodi nikada ne
pojavljuje sama. Pravi E vitamin se sastoji od najmanje 4
tokoferola (alfa, beta, gama i delta) i 4 tokotrienola (alfa, beta,
gama i delta).
Zato je onda od ovih osam komponenti koje sainjavaju prirodni
vitamin E definisana samo jedna, d- alfa-tokoferol?
Jednostavno zato to su istraivai videli da komponenta
d-alfa-tokoferol preovlauje u vitaminskom procesu i tako zakljuili
da on mora biti najvaniji. I nazvali su ovu komponentu prirodni
vitamin E.
Ali, kako se vitamini pojavljuju i funkcioniu kao "tokovi u
tokovima", kasnije je otkriveno da alfa-tokoferol zapravo i nije
najvaniji "toak" u ovom kompleksu (iako moe predstavljati najvei
"toak").
A nedostatak E vitamina (to znai i neunoenje itavog kompleksa)
najee je povezano sa degenerativnim promenama u kardiovaskularnom
sistemu. Naime, alfa-tokoferol u itavom E kompleksu je antioksidant
i on spreava nastanak brzog oksidativnog procesa koji bi neki
faktor prilikom njegovog aktiviranja (oivljavanja u organizmu)
mogao da izazove. E vitaminski kompleks se nalazi u celom zrnu
mnogih itarica. Kada se, na primer, penino brano proisti
izbeljivanjem, unitava se E vitamin. Mlinarska industrija na taj
nain spreava starenje brana, odnosno njegovu oksidaciju, tako to
brano lii ovog oksidativnog faktora i jednostavno ga "umrtvi". Iz
mrtvog brana moljci ne izlaze.
Ali kada se takvo "mrtvo" brano bez alfa-tokoferola unese u
ogranizam kree elektro-bio-hemijski proces veoma brze oksidacije
koja zahteva unos kiseonika ak i do 250 odsto od uobiajenog. Tako
velika koliina kiseonika koja tada prolazi kroz tkiva
kardiovaskularnog sistema ostavlja efekat kao korozija na metalu.
Masti postanu uegle, fosfolipidni omotai nerava se razore kao kod
poznatih nutritivnih bolesti nazvanih beriberi ili pelagra, i kao
rezultat ovog jakog oksidativnog procesa nastaje paraliza i
periferni neuritis. Donatan Forman u svojoj knjizi "Zemljite, hrana
i zdravlje" iz 1948. ovako je to formulisao: "...Degenarativne
bolesti se najbolje mogu sagledati kao korozija cirkulatornog
sistema ...prouzrokovane konstantnom i dugotrajnom upotrebom belog
brana, belog eera i druge takve hrane iz koje su uklonjeni
esencijalni vitamini i minerali ili su jednostavno uniteni."
Lekari kau da je srani udar je posledica odumiranja sranog tkiva
. Ali, od ega je ovo tkivo propalo?
Unitavanje ovih vitaminskih kompleksa u hrani vri se i kuvanjem.
A kuvana hrana se danas najee koristi. Rojal Li zato navodi i
podatak da su brojni eksperimenti odavno pokazali da domae ivotinje
hranjene kuvanom hranom mnogo krae ive i ee obolevaju od onih koje
jedu sirovu travu ili meso."Oksidacija masti iz tkiva i fosfolipida
nastavlja se sve dok oni ne postanu mrtvi u organizmu koji je jo
iv. Tako vezivna tkiva gube elastinost i snagu dok na kraju
jednostavno ne otkau", zapisao je jo pre 60 godina doktor Li.
Merenje elastinosti tkiva je tako odavno vreno kako bi se ispitao
eventualni nedostatak vitamina C (koji je takoe izuzetno vaan
antioksidant u transportu kiseonika). Merenja su pokazala da je
gubitak elastinosti tkiva do dve treine bio uobiajen.
Dakle, danas nije nepoznato da nedostatak vitamina E i vitamina
C dovodi do kardiovaskularnih oboljenja. ta inae drugo moe da
dovede do potpune istroenosti sranog tkiva i njegovog naglog
pucanja? Zato se onda sve pripisuje navodnom faktoru nazvanom
stres, kada je jo pre ezdeset godina utvreno da je taj faktor
rafinisano brano i rafinisan eer koji izazivaju teku oksidaciju
tkiva? Koliko lekara vam je reklo da ne jedete rafinisanu i kuvanu
hranu?
Naalost, za leenje ovog poremeaja savremena alopatska medicina
najvie voli da vam prepie neki skup medikament (hemikaliju) za
"jaanje" sranog miia ili vas alje na operaciju koja je veoma skupa.
Kardiohirurgija je tako postala bizbnis koji ima i slavne i skupe
kardiohirurge (zapravo kasapine sa vetim prstima, finim noiima i jo
finijim koncima koji veto skidaju manje istroeno pare sranog tkiva
i onda ga zaiju na onaj deo koji se pocepao). I to krpljenje tkiva
se danas naziva vrhunskom hirurgijom i vetinom za koju treba iz
raznih osiguravajuih fondova isplatiti "kardio-majstorima" iza
kojih stoji farmakobiznis ogromne svote novca. Jer uz takve
operacije ide i mnotvo skupih aparata, medikamenata, anestetika
itd. A sve je to profit - znate ve za koga. Pare, pare, pare...
INCLUDEPICTURE
"http://www.ivonazivkovic.net/hirurg-bez-posla-vukajlovic.jpg" \*
MERGEFORMATINET Najobinije krpljenje oteenog sranog tkiva je taj
"veliki napredak" savremene medicine, gde skupa hirurgija ima
poasno mesto. I to je glavni posao za koji je poslednjih godina
zaduen srpski ministar za "zdravstvo" sa znakom svog masonskog
poslodavca u reveru kao i ostali (izabrani i postavljeni) lanovi
njegove mafije koji forsiraju skupe operacije, istau novac iz
zdravstvenih fondova i nepotrebno sakate i pljakaju sopstveni
narod.
VITAMIN A I BETA KAROTIN
Poto svi vitamini funkcioniu kao "tokovi u tokovima" danas se
zna da vitamin E omoguava (svojim tokovima) promet vitamina A
(nazvanog jo retinol i akseroftol). Poto se retinol rastvara i
skladiti u mastima, kada ga organizam uzima odatle on povue za
sobom i komponente vitamina D, pa lekari danas znaju da kada prepiu
sintetiki vitamin A uvek daju i vitamin D.
Prirodni izvor "vitamina A" je, kau udbenici, beta karotin. Za
ovaj vitamin udbenici kau da je neophodan za dobar vid, sintezu
DNK, slui kao antioksidant tj. titi elije od slobodnih radikala,
itd. Ali, sve to se odnosi na prirodan vitamin A (dakle vitaminski
proces) to nije sluaj i sa sintetikim vitaminom A.
Jedna studija iz 1994. raena u Finskoj na 30.000 stanovnika
pokazala je da sintetiki "vitamin A" uopte nema nikakva
antioksidativna svojstva. Naprotiv, osam odsto onih koji su primali
sintetiki beta karotin imali su srane napade, modane udare i kancer
plua, za razliku od onih koji su uzimali placebo. Sintetiki
"vitamin A" ne samo da nije delovao ve je izazivao stres imunog
sistema, jetre, bubrega, organa koji su svi nastojali da razgrade
ovu hemikaliju i da je trajno uklone iz organizma.
Poznato je da vitamin A nastaje aktiviranjem u organizmu beta
karotina. Ali, ni beta karotin ne postoji kao izolovana forma nigde
u prirodi. On je uvek deo karotenoidnog kompleksa. Samo u jednoj
argarepi ima vie od 400 karotenoida.
Sintetisan beta karotin koji se dobija iz acetilen gasa nije
kompletan beta karotin, iji molekul sadri dvostruke veze kao trans
i cis forme. Sintetiki beta karotin sadri samo trans forme i to
nije kompletan karotinoidni kompleks, iako im je molekularna
formula ista.
Trans i cis forme molekula.
Lurotin je sintetika forma beta karotina napravljena
istiskivanjem benzenovih prstenova iz acetilen gasa i onda njihovog
sastavljanja tako da se formira 100 postotni trans-beta karotin. U
prirodi, meutim, ne postoji hrana gde se nalazi 100 procentni trans
beta karotin, ve su prisutne i cis forme. U prirodnom izvoru
vitamina A kao to je alga Dunaliella salina, trans i cis forma beta
karotina su prisutne priblino u odnosu 50:50.Neke studije su
navodno pokazale kako se sintetiki beta karotin moe bolje
apsorbovati u ogranizmu nego njegova prirodna (trans-cis) forma.
Ali, druge studije otkrivaju da samo prirodni beta karotin izaziva
odreena poboljanja u organizmu kakva sintetiki nije u stanju da
izazove. Ve smo ranije pisali da argarepa ima veoma jako
antikancerozno dejstvo.
TRINO MODELIRANJE "VITAMINA" A
Ipak, nastojanja da se vitaminski preparati industrijski naprave
i spakuju tako da se mogu prodavati i da ipak izazovu neki
pozitivan efekat (makar kratkotrajni) bila su i ostala pravi izazov
za farmaceutsku industriju. Sva njihova istraivanja i nastojanja da
doteraju svoje sintetike "hranljive" supstance odraavala su se u
novim otkriima i preformulisanjem vitaminskih formula.
Na primer, im je otkriveno da je on glavni sastojak vitamina A,
krenulo sa njegovom prodajom u sintetikoj formi.
Popularni mediji su najpre izvetavali o njegovom velikom uinku
protiv kancera, onda su dole nove studije koje su otkrile da on
nema efekat u borbi protiv kancera. Obe studije su zapravo raene sa
sintetikim beta karotinom i skoro i danas je sav beta karotin na
tritu sintetiki dobijen iz acetilen gasa. On se ne moe u organizmu
aktivirati u pravi vitaminski proces A.
Onda se zaboravilo na beta karotin i svako je poeo da se poduava
novom karotenoidu likopenu (lycopene). Likopen je navodno odmah bio
preporuivan za prevenciju od raka prostate. Onda je doao na red
lutein, takoe karotinoid. On je navodno spreavao propadanje miinog
tkiva. Ali, kada se sve sagleda vidi se da je i tu priroda ve
odavno spakovala sve ove stvari u jedan kompleks. Pored argarepe,
koja sadri priblino 400 karotenoida, alga Dunaliella salina sadri
sve popularne karotenoide, plus itavo mnotvo drugih sastojaka, kao
alfa karotine i zeksantin (ksantofil karotenoid). Mnogi od ovih
karotenoida su ak i aktivniji u procesu stvaranja vitamina A od
samog beta karotina. Dakle, sve ih je odavno zajedno spakovala
Priroda.
Sintetiki beta karotin je proizvod (patent) nemakog hemijskog
koncerna BASF. Ovaj koncern je jedan od glavnih sponzora u
nametanju kompleta zakonske regulative u vezi sa proizvodnjom i
prodajom hrane na globalnom tritu, koje UN polako namee itavom
svetu kao famozni Codex Alimentarius. Jedna od ideja ovog kodeksa
je da poljoprivrednici nee moi tek tako sami, na svoju ruku da
uzgajaju na svojim zemljinim posedima ta im padne na pamet, ve e u
svemu morati da se potuju meunarodna pravila i koriste odreene
vrste semena.
TRINO MODELIRANJE "VITAMINA" C
Slino je bilo i sa "vitaminom C". Tako je pre petnaest godina
"vitamin C" u obliku iste askorbinske kiseline bio u modi, uz
preporuku strunjaka da se svaki dan popije bar jedna tableta od 500
miligrama.
A onda, nakon to su se ljudi godinama dobro napunili
askorbinskom kiselinom, otkriveno je da ljudski organizam nije u
stanju da dobro apsorbuje askorbinsku kiselinu ukoliko ona nije
uneta u kombinaciji sa bioflavonoidima (koje je upravo Rojal Li
definisao kao kompleks vitamina P) i koji sadri hesperidin (P2) i
rutin (P1), a koji je izgleda i glavni antioksidant kod kompleksa
vitamina C. Dakle, opet se pokazuju "tokovi u tokovima". Da
napomenemo da u kompleks vitamina C ulazi i vitamin K (o ijoj
sintetikoj varijatni emo tek pisati).Ali, ni tu nije bio kraj jer
je ubrzo otkriveno da se vitaminski kompleks C ne moe dobro
aktivirati u organizmu ak i kada su hesperidin i rutin prisutni,
ako sa njima nije u kompletu i kalcijum. Tako je krenula nova
trgovaka formula, kao vitamin C u obliku soli askorbinske kisline
(askorbata) u kombinaciji sa kalcijumom. I to je za sada navodno
najjaa formula po kojoj se "vitamin C" apsorbuje u organizmu. S
obzirom na to da se askorbat moe unositi u velikim koliinama, i
efekat je time bri.
Kao to savremena medicina ljudski organizam sagledava iz delova,
radije nego kao celinu, koncept izrade vitaminskih formula za
dopunsku ishranu zasnovan je na istom parcijalnom principu leenja.
Tako se smatra da se pojedini hranljivi sastojci iz vitaminskih
kompleksa jednostavno mogu izolovati i onda grupisati u formule
koje bi se usmerile na poboljanje rada pojedinih delova tela. Takve
formule zapravo rade na istom principu kao sintetiki lekovi. Za
njih je karakteristino da se moraju uzimati uvek u velikim dozama
da bi se pokazao neki efekat.
Ali, izvesni Don Baron, nutricionista istraiva, za sve ove
farmaceute kao i lekare koji sugeriu terapije ovakvim
fragmentisanim vitaminskim formulama ima i nekoliko loginih
pitanja. Najpre, ta je bilo sa ljudima koji su godinama
primenjivali ovu terapiju (dok se smatralo da je askorbinska
kiselina itav vitamin C)? Koliko su oni nutritivnih vrednosti u
sebe uneli svih tih godina uzimajui samo askorbinsku kiselinu? Ako
sama askorbinska kiselina nije mogla da se apsorbuje u organizmu,
da li je svih tih godina pre nego to je otkriveno da vitamin C mora
biti kompleksan, postojalo neko bolje jedinjenje (sa
bioflavonoidima i sa kalcijumom), a koje lekarima nije predoeno da
postoji? Da, postojalo je. To je pomoranda.
itav ovaj paket vitaminskog kompleksa C sa kalicijumom sadre i
pomoranda i grejpfrut. Imala ga je oduvek i barbadoska trenja (koja
je najvei izvor vitamina C). Dakle, priroda je odavno spakovala
hranljivu formulu nazvanu vitamin C u oblik koji se u organizmu moe
savreno apsorbovati. Da biste ovu prirodnu "hranljivu tabletu"
progutali nije vam potrebna ni voda. I voda je ve ukljuena u
formulu. ALI...
Prodaja onoga to raste u prirodi i to svako moe ubrati ne donosi
zaradu kao prodaja skupih medicinskih aparata i hemikalija, zar ne?
Biznis se mora stvoriti.
Efekat je da godinje samo u SAD od trovanja lekovima umre preko
100 000 ljudi, to je vie nego broj svih poginulih amerikih vojnika
za godinu dana u Drugom svetskom ratu i Vijetnamskom ratu.
Da li znate koliko ljudi se godinje UBIJE u Srbiji zbog pogrene
medicine? Velika "briga" drave o natalitetu je jedno teko
licemerje. Jer za jednu drutvenu zajednicu ekonomska vrednost radno
sposobnog oveka je daleko vea od ekonomske vrednosti jednog
novoroeneta. A bez razvijene ekonomije nema opstanka ni ivota niti
jednoj drutvenoj zajednici.
Naalost, veina gradskog ivlja je danas potpuno oduena, ne samo
od kontakta sa prirodom, ve i od shvatanja da je ovek deo prirode
koju, da bi iveo, mora da deli sa zdravim ivotinjama i zdravim
biljkama, a ne sa asfaltom, automobilima, apotekama i
supermarketima i pogreno edukovanim lekarima.
Pismo Kenediju o medicinskoj mafiji
Rojal Li je 1962. godine uputio i pismo predsedniku Donu F.
Kenediju u elji da ga informie o opasnoj povezanosti uticajnih
lanova Amerike medicinske asocijacije (AMA) sa industrijom hrane.
On je predsedniku tada predoio da se ameriki sudovi u sudskim
procesima najvie konsultuju sa ovom asocijacijom, ak apsolutno
uvaavajui njihovo struno miljenje. Li je otvoreno napisao da su
najuticajniji lekari u ovoj asocijaciju upravo na platnim
spiskovima monih kompanija prehrambene industrije, te da oni svojim
strunim stavovima zapravo tite interese tih kompanija. Tako je AMA
zaizela stav da neuhranjenost nije glavni uzronik mnogih bolesti,
te da se samo ishranom nijedna degenerativna bolest ne moe
izleiti.Li je, tako,e predoio predsedniku Kenediju da je mo ove
asocijacije postala takva da nijedan lekar u SAD vie nije u stanju
da sprovede neki tretman prirodnim vitaminima, ak i kada se on u
praksi ve vie puta pokazao delotvornim, ukoliko to ne odobri AMA.
Tako je, po zakonu koji je izglasao Kongres, ova lekarska
asocijacija postala neprikosnoveni autoritet koji je lekarima
jednostavno nametao kakav tretman smeju, a kakav ne smeju da
sprovode. Vremenom je ulogu AMA preuzela Svetska zdravstvena
organizacija, tako da ona danas globalistiki namee alopatsku
medicinu kao jedinu ispravnu. Hemoterapija kanceroznih bolesnika,
kada se primenjuju teki otrovi, kao i zraenje X zracima, danas je
jedina terapija koju ova organizacija preporuuje i to edukovani
lekari (ako misle da imaju licencu za rad) moraju da primenjuju.
Bez obzira na to koliko ljudi pobili. Da, da... zatrovali i
pobili!