ISSN 1331-703 AIJIN SAT · je svečana hodočasnička euharistija. Još ostaje vremena za privatnu pobožnost, ručak i oproštaj po dogovoru. Dobro nam došli i ove hodočasničke

1MARIJIN TRSAT br. 1/2014

MARIJIN TRSATVJESNIK SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKE Broj 1/2014

ISSN 1331-703

MARIJIN TRSAT br. 1/20142

1. Kada jedan muškarac i jedna žena slave sakrament ženidbe, Bog se takoreći odražava u njima, utiskuje u njih svoje crte i neizbrisivi biljeg svoje ljubavi. Bračna je zajednica slika ljubavi Boga prema nama. I Bog je, naime, zajedništvo: tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti žive oduvijek i zauvijek u savršenom jedinstvu. I to je upravo misterij ženidbe: Bog čini od dvoje supružnika jedan život. Biblija koristi snažan izraz i kaže: “jedno tijelo”, toliko je prisno jedinstvo između muškarca i žene u braku. I upravo je to misterij ženidbe: Božja ljubav koja se odražava u bračnom paru koji se odlučuje na zajednički život. Zbog toga čovjek ostavlja svoju kuću, svoj roditeljski dom i ide živjeti sa svojom suprugom i tako se snažno povezuje s njom da njih dvoje postaju – kaže Biblija – jedno tijelo.Ali vi, supružnici, sjećate li se toga? Jeste li svjesni velikog dara koji vam je Gospodin dao? To je pravi vjenčani dar! U vašoj je bračnoj zajednici odraz Presvetoga Trojstva i Kristovom milošću vi ste živa i vjerodostojna slika Boga i njegove ljubavi.

2. Sveti Pavao u poslanici Efežanima naglašava da se u kršćanskim supružnicima krije odraz jednog velikog misterija: odnosa koji je Krist uspostavio s Crkvom, a to je zaručnički odnos (usp. Ef 5, 21-33). Crkva je Kristova zaručnica. To je odnos. To znači da ženidba odgovara jednom točno određenom pozivu i mora se smatrati posvećenjem (usp. Gaudium et spes, 48; Familiaris consortio, 56). To je posvećenje: muškarac i žena su posvećeni u svojoj ljubavi. Supružnicima se naime, na temelju tog sakramenta dodjeljuje pravo i istinsko poslanje da od najjednostavnijih, svakodnevnih stvari učine vidljivom ljubav kojom Krist ljubi svoju Crkvu, nastavljajući darivati život za nju, u vjernosti i u služenju.

3. Uistinu je divan naum koji je sadržan u sakramentu ženidbe! I ostvaruje se u jednostavnosti pa i krhkosti ljudskog života. Znamo dobro kroz kolike kušnje prolaze supružnici u svom životu. Važno je sačuvati

vezu s Bogom, koja je u temelju ženidbenog veza. A prava je povezanost uvijek s Gospodinom. Kada obitelj moli, povezanost ostaje. Kada suprug moli za svoju suprugu a supruga za svojeg supruga, ta veza postaje jaka; jedno moli za drugo. Istina je da u bračnome životu postoje mnoge teškoće; da rade, da nedostaje novaca, da djeca imaju probleme. Tolike teškoće. A mnogo puta muž i žena postanu pomalo razdražljivi i svađaju se. Svađaju se, to je tako, u svakom braku bude i svađa, ponekad lete i tanjuri. Ali ne smijemo biti tužni zbog toga, takvi smo mi ljudi. Tajna se krije u tome da je ljubav jača od trenutne svađe i zbog toga uvijek savjetujem supružnike: ne dopustite da dan u kojem ste se posvađali mine, a da se niste pomirili. Uvijek! A da bi se pomirili ne treba zvati Ujedinjene narode da dođu u kuću uvesti mir. Dovoljna je jedna mala gesta, pomilovati drugoga, ma kratki pozdrav: “Bok”! A sutra? A sutra sve opet ispočetka. I to je život, tako treba ići kroz život, hrabro ići naprijed sa željom da ga se proživi zajedno. I to je nešto veliko, lijepo! Bračni je život nešto vrlo lijepo i moramo ga čuvati, uvijek čuvati djecu. U nekim drugim prigodama sam na ovom trgu rekao nešto što je od velike pomoći u bračnom životu. To su tri riječi koje se uvijek moraju reći u kući: dopusti, hvala, oprosti. Tri čarobne riječi. Mora se tražiti dopuštenje: da ne bih bio nametljiv u bračnom životu. Oprosti, ali što misliš…? Oprosti, dopuštaš li mi…? Zatim reći hvala: zahvaliti bračnom drugu; hvala za ono što si učinio za mene, hvala ti na tome. Ta ljepota zahvaljivanja! A budući da svi mi griješimo, ovu zadnju riječ je pomalo teško reći, ali je treba reći: oprosti. Dopusti, hvala i oprosti. S te tri riječi, s molitvom supružnika za suprugu i supruge za supruga, mirenjem uvijek prije nego završi dan, brak će napredovati. Tri čarobne riječi, molitva i uvijek se pomiriti. Neka vas Gospodin blagoslovi i molite za mene!

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 02. travnja 2014.

PAPA NAM GOVORI

MARIJIN TRSAT

BRAČNA ZAJEDNICA SLIKA JE LJUBAVI

BOGA PREMA NAMA

IzdajeUprava Svetišta Majke BožjeTrsatske; izlazi tri puta godišnje

Glavni i odgovorni urednikfra Antun JesenovićGrafički urednikDražen AbramovićLektura i korekturaMartina Kekelj, OFSNaslovnica: Vladimir Kirin, Zdravo Zvijezdo mora,slika u svetištu, sredina 20. st.Zadnja: Dolazak slike Majke Milosti na Trsat,vitraj u župnoj crkvi sv. JurjaFotografijafra David Sedlar, Arhiv SvetištaList uredio:fra Zoran BibićAdresa uredništva:Frankopanski trg 12, 51 000 Rijeka;telefon 051 452-900Mrežna stranica Svetišta:www.trsat-svetiste.comMail adresa: [email protected]: Tiskara Letis Čakovec

Gospa Trsatska 2014., Rijeka


Proljeće nas uvijek iznova iznenađuje svojom ljepotom, toplinom, suncem, cvijećem, novim životom. U proljeće se događaju najljepše stvari u ljudskom životu. I ljubav se najčešće pojavljuje u proljeće. U proljeće se i Nazaretska kućica smjestila na Trsatu davne 1291. godine i to 10. svibnja. Taj dan posebno slavimo kao dan Majke Božje Trsatske, Majke Milosti od Nazaretske kućice. To je i službeno otvorenje hodočasničke godine. Nije Svetište ni do sada bilo zatvoreno, ali opravdano s manje hodočasničkih grupa i velikih slavlja. Ovo vrijeme ispunila su dječja hodočašća naših osmoškolaca i srednjoškolaca. I ovo, tzv. ‘mrtvo’ vrijeme hodočasničke sezone iskoristili smo da bismo uljepšali naše Svetište. Već puna dva mjeseca uređujemo unutrašnjost crkve. Osvježujemo zidove i strop crkve. Ispod zadnjeg naličja crkve pronašli smo ostatke starog oslika koji smo uz konzultacije s konzervatorskim zavodom u Rijeci vratili na zidne plohe. Cvjetne šablone posebno ističu baroknu arhitekturu naše crkve i njezin bačvasti strop. Svijetloplavo nebo nas uzdiže u nebeske visine, zidne plohe sa svojim kvadratima drže nas prizemno sjećajući nas da smo još uvijek na zemlji. Mramorizirani stupovi označuju stabilnost zdanja u kojem se nalazimo i koje već 723 godina čuva uspomenu Nazaretske kućice, i 647 godina sliku Majke Božje Trsatske koju nam je darovao papa Urban V. kao utjehu hodočasnicima koji su oplakivali prijenos Svete kuće u Loreto. Tijekom godine Svetište prihvaća mnoštvo vjernika koji traže zaštitu, zagovor i pomoć naše Majke Milosti. Anđeo ju je nazvao “milosti puna”. Svjesna tog Božjeg dara ona ga obilno dijeli svojim vjernima jer se još nije čulo da je itko neuslišan ostao tko ju je za nešto u potrebi zaprosio. Osim unutarnjeg uređenja crkve, uređujemo i orgulje – povećavamo ih za jedan manual, mijenjamo pneumatski prijenosni sistem s električnim te moramo cijele orgulje

očistiti, popraviti dotrajalo i sve staviti u funkciju. Bit će to prave hodočasničke orgulje s više jezičnjaka i 40 registara. Nadamo se da će sve biti gotovo do Vašeg dolaska. Dovršili smo i dvanaestu postaju križnog puta likovima Sv. Ivana i Žalosne Gospe. Materijalne poslove smo obavili da se možemo potpuno posvetiti Vama hodočasnicima. Hodočasnički dan subotom odvija se po ustaljenom rasporedu. Sveta ispovijed započinje u 8 sati, u 9 sati je zajednički križni put, a u 10 sati je svečana hodočasnička euharistija. Još ostaje vremena za privatnu pobožnost, ručak i oproštaj po dogovoru. Dobro nam došli i ove hodočasničke godine!

fra Antun Jesenović, čuvar Svetišta

3

UVODNIK

SVETIŠTE U NOVOM RUHU

fra Antun Jesenović, čuvar Svetišta

Subota, 10. svibnja 2014.

za proglašenje svetim pape Ivana Pavla II.Predvoditelj:

Dr. Alessandro D’ERRICO, apostolski nuncij u Hrvatskoju zajedništvu s riječkim nadbiskupom mons. Ivanom Devčićem

i svećenicima Riječke nadbiskupije i metropolije

Perivoj Gospe Trsatske ili Dvorana mladosti na Trsatu

Sjećanje na tri pastoralna pohoda (1994.-1998.-2003.) pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj

Ulaz slobodan

Majka Milosti - Kraljica Jadrana Zvijezda Mora - Čuvarica grada Rijeke

TRSATSKI MARIJINI DANI

Recitator: Denis BrižićVoditelj: Josip Krmpotić

Sudjeluju:

ženska klapa LUKAženska klapa KASTAVženska klapa KAMELIJAmuška klapa GROBNIKmuška klapa KASTAVmuška klapa NEVERA

Ulaz slobodan

Trsat, 5.-7. lipnja 2014.

5. FESTIVAL HRVATSKIH KATOLIČKIH FILMOVA

Ponedjeljak, 5. svibnja u Auli pape Ivana Pavla II, u 19,30 satiPredstavljanje knjige prof.dr. Josipa Šimunovića

Božja remek-djela u školi - Vjeronauk u školi, Zagreb, 1914.Predstavitelji: dr. Nikola Vranješ, dr. Veronika Reljac i pisac knjige

Sudjeluju: framaši kao čitatelji i pjevači

Poštovani hodočasnici, dragi štovatelji Majke Božje Trsatske!

„Marijina svetišta su mjesta koja svjedoče o osobitoj Marijinoj prisutnosti u životu Crkve. Dio su duhovne i kulturne baštine svakog naroda, imaju veliku privlačnu i predajnu snagu. Marijina su svetišta poput majčinskog doma, postaje i odmarališta na dugoj cesti koja dovodi Kristu.“ (Sveti otac Ivan Pavao II.) Takvo je i naše Svetište Majke Božje Trsatske. To je svetište duboko upisano u povijest hrvatske kršćanske pobožnosti, dakako ponajprije ovoga kraja, a onda i cijele naše domovine Hrvatske. Stoljećima su se na trsatski brežu-ljak, k Majci milosti uspinjali Marijini pobožnici. Danas je trsatsko Svetište najznačajnije marijansko proštenište u zapadnoj Hrvatskoj i k tome duhovno svetište Riječke metropolije koja okuplja četiri biskupije: Riječku nadbiskupiju, Porečku i Pulsku biskupiju, Krčku biskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju. Na Trsat, osobito u novije vrijeme, hodočaste Isusovi vjernici iz cijele naše domovine Hrvatske, iz susjedne nam Slovenije i Italije i čitavoga svijeta. Svim hodočasnicima i posjetiteljima Svetišta želimo iskrenu dobrodošlicu i srdačno Vas pozdravljamo našim franjevačkim pozdravom MIR I DOBRO! Vaši trsatski franjevci

Blagdanska trodnevnica7. - 8. - 9. svibnja 2014.

Predvoditelj: fra Darko Tepert iz ZagrebaRaspored slavlja:

18.00 sati: Marijanska pobožnost 18.30 sati: Euharistijsko slavlje

Srijeda, 7. svibnjaHodočasnički dan FSR-a i FRAME

Četvrtak, 8. svibnjaHodočanički dan udruge VOJSKA BEZGREŠNE

Petak, 9. svibnjaHodočasnički dan REDOVNICA

Predvoditelj: fra Žarko Relota, franjevac-konventualac

Nedjelja, 4. svibnja 2014.

ZAVJETNO HODOČAŠĆEPOMORACA I HRVATSKIH BRANITELJA

Senjski i Kliški uskociKUD Zvir i Gradska glazba Trsat

- OTVORENJE TRSATSKIH MARIJINIH DANA

Hodočaste na Trsat: mornari i ribari, brodari i brodograditelji, kapetani lučkih kapetanija i udruge kapetana, učenici i studenti pomorske škole i fakulteta, Pomorska policija i Hrvatska ratna mornarica, Bokeljska mornarica, udruge hrvatskih dragovoljaca, udovica i roditelja Domovinskog rata

18.00 sati: Okupljanje hodočasnika na trgu ispred Aule pape Ivana Pavla II. -hodočasnička procesija

18.30 sati: ZAVJETNA MISA ZA POMORCE I HODOČASNIKELiturgijsko pjevanje predvodi klapa SVETI JURAJ HRM

Sudjeluju:

11.00 sati: Zavjetna misa franjevaca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda

18.30 sati:

Raspored misa: 7, 8, 9, 10, 11, i 18.30 sati

Predvoditelj:mons. dr. IVAN DEVČIĆ, nadbiskup i metropolit riječki,

u zajedništvu sa svećenicima Riječke nadbiskupije

Liturgijsko pjevanje predvode crkveni zborovi:Svetišta Majke Božje Trsatske

Svetišta Sveta Mati Slobode - Zagreb

Sudjeluju:Poglavarstvo Grada Rijeke

KUD “ZVIR” iz Jelenja i Gradska glazba TRSAT

Subota, 10. svibnja 2014.

Dragi štovatelji Majke Božje Trsatske i čitatelji Marijina Trsata!


Prema “Evanđelju radosti” pape Franje Riječi naslova ovog promišljanja uzete su iz apos-tolske pobudnice pape Franje “Radost evanđelja” (lat. Evan-gelii Gaudium, studeni 2013.). Stoga, dok zajednički kao Isusovi učenici s Marijom promišljamo o našoj zadaći novog navještaja evanđelja u promijenjenim prilikama, usudio bih se zamoliti čitatelje da nastoje nabaviti (i preko svojih svećenika) ovu Papinu pobudnicu, kojom je, Duhom Svetim nadahnut, silno obdario i obradovao cijelu Crkvu. Držim da svaki ob-jektivni čitatelj može zaključiti da poslije ove pobudnice puno toga ne bi smjelo biti kao prije. Drugim riječima, nakon što nam je papa Benedikt XVI. rekao da postoji opasnost da se ulijenimo u vjeri, ova nam pobudnica pokazuje putove kako će naša vjera postati dublja, radosnija i više angažirana. 1. Bez Marije ne možemo Moram reći da sam ostao posebno obradovan riječima pape Franje koji, govoreći o Mariji koja je okupljala učenike da mole za dolazak Duha Svetoga, kaže da “bez nje ne možemo u punini shvatiti duh nove evangelizacije “(284). Iz toga slijedi da su svi kršćani pozvani potruditi se ne samo Mariju hvaliti, štovati i tražiti utjehu, već nastojati uvidjeti da nas Papa želi upozoriti na ono što nam Marija poručuje u ovom zahtjevnom povijesnom trenutku. Naime, nadovezujući se na svoga predšasnika, Papa govori o opasnosti ‘bezličnog pragmatizma’ svakodnevnog života Crkve kada se sve, što se vjere tiče, uredno ‘obavlja’ dok ona “zapada u sve jadnije stan-je” (83). I sada slijede naizgled teške riječi koje do sada, ko-liko mi je poznato, nije rekao nijedan Rimski biskup: “Razvija se psihologija groba, koja malo-pomalo pretvara kršćane u mumije iz muzeja... u stalnoj napasti da se prepuste sladunja-voj melankoliji, beznađu... i premda su pozvani unositi svjetlo i prenositi život, na kraju se daju očarati stvarima koje donose samo tamu i nutarnji umor i polako slabe sav apostolski žar”.

I malo dalje, govoreći o nedovoljnoj brizi “za stvarno ucjeplji-vanje evanđelja u Božji narod i u konkretne potrebe sadašnjeg trenutka”, kaže da se “na taj način Crkva pretvara u muzejski izložak ili nešto što je u posjedu izabrane nekolicine pojedin-aca” (br. 95). Pozvani smo što odgovornije prihvatiti Papine riječi i više se okrenuti Mariji, kao “Majci živog evanđelja “da izmoli da taj poziv na novu etapu evangelizacije prihvati čitava za-jednica” (br. 287). Da, kucnuo je čas upravo za tu promjenu svijesti. Jer navještaj Blagovijesti evanđelja nije samo stvar hijerarhije već cijeloga Božjeg naroda. Drugim riječima, dok dolazimo u crkvu, posebice u Marijina svetišta, upirući po-gled u nju, najprije bismo trebali moliti “da nam pomogne naviještati svima poruku spasenja i da novi učenici i sami postanu djelotvorni blagovjesnici” (287). 2. Tražiti najprije Kraljevstvo nebesko U pronicanju u Božje planove, pa čak i postavljanju pitanja što nam je činiti, kao što je Marija upitala anđela (pri Navještenju), uviđamo da je najprije potrebno tražiti Božje kraljevstvo i njegovu pravdu (Mt, 6, 33), odnosno surađivati s Duhom Svetim na ostvarenju njegova programa, i sve će nam se drugo onda potom dodati. Istina, psihološki je razum-ljivo da najprije govorimo pred drugima, pred Bogom i pred Marijom o onome što nas tišti, tražeći pomoć. To je u redu i Marija nas razumije. Međutim, pritom, štoviše i prije toga, moramo se zagledati u Mariju i iščitati iz njezina života kako se ona ponijela pred pozivom na životno poslanje. II. vatikan-ski koncil nas uči da Marija nije bila “pasivan instrument u Božjim rukama, nego je sudjelovala u spasenju čovjekovu slo-bodnom i poslušnom vjerom” (Svjetlo naroda, 58). Izrekavši

MARIJA MAJKA CRKVE BLAGOVJESNICEPrema zrelijoj i radosnijoj vjeri

Fra Serafin Schön, Silazak Duha Svetoga nad Mariju i apos-tole, freska u klaustru trsatskog samostana, 17. st.

5MARIJIN TRSAT br. 1/2014

svoj ‘da’ jamči nam nazočnost Spasitelja u našemu životu, ali nas podsjeća što je sve morala proći, što je iskusila, od onog ‘da’ anđelu Gabrijelu da bude biti Majkom Spasiteljevom do podno križa kada je osjetila trenutke najteže patnje. Zato je važno da kao vjernici dopustimo da nam Marija, i preko dragog like Gospe Trsatske, progovori o svim otajstvima evanđelja, o Isusovu putu, a to znači kako ćemo se, želimo li surađivati na djelu spasenja, suočavati sa životnim tegobama. Ona nam posvješćuje da je kršćanska pobjeda u križu kao u pobjedničkom barjaku “koji se nosi nepokole-bljivom nježnošću u borbu protiv nasrtaja zla” (85). I upravo je, kaže Papa, pod križem Marija primila ‘posebno poslanje’ upućivanja svoje djece, nas vjernika, prema svome Sinu Isusu. Marija nas potiče da u krugu svojih odgovornosti i mogućnosti činimo što nam njen Sin kaže, na crti stvaran-ja novih odnosa s njime i s ljudima. Tada naša vjera postaje djelatna, velikodušna i jača, jer je pothranjivana Božjom ljubavlju, po Marijinu zagovoru. U tom smislu stječu puno značenje Marijine riječi anđelu “Evo službenice Gospodnje!”3. Marijanski ‘način’ evangelizacije Kada je riječ o novom navještaju od posebnog su značenja Papine riječi da “postoji jedan marijanski ‘način’ u evangelizacijskom djelu Crkve” (288). Naime, dok se često uvjeravamo da nam je Gospodin povjerio veliku odgovor-nost, ali i uviđajući da smo odviše krhki, priznajući da nismo znali da smo tako slabi i da je “naša sposobnost od Boga” (usp 2 Kor 3, 5), Papa nas podsjeća da “svaki puta kada proma-tramo Mariju, ponovno vjerujemo u revolucionarnu snagu nježnosti” (288). Štoviše ona nam se približava kao mis-ionarka “da nas prati u životu, otvarajući srca vjeri svojom majčinskom ljubavlju. Kao prava majka, kroči s nama, bori se s nama i neprestano izlijeva blizinu Božje ljubavi” (28). Zato je papa Franjo u mnogima pobudio velike nade, želeći da se ostvaruje i koncilsko lice Crkve kao naše Majke, koja naviješta Isusa koji nas je u svojem utjelovljenju “pozvao na revoluciju nježnosti” (88). Otud, najprije za svećenike, dosada nečuvene riječi kojima Papa podsjeća da “ispovjedaonica nije soba za mučenje, već mjesto susreta s milosrđem Gospodina koji nas potiče da učinimo ono što je u našoj moći” (44), odnosno da nismo “kontrolori milosti”, već “njezini omogućitelji” (47). Štoviše, Crkva je “Očev dom gdje ima mjesta za svakoga s nje-govim tegobnim životom”. Upravo nam Marija pomaže shvatiti kako milosrdni Otac neće zapustiti prezrene, siromašne i ponizne, odnosno da će zajamčiti “toplinu doma našoj težnji za pravednošću” (288). Ona je sva “uronjena u kontemplaciju Božjega mis-terija u svijetu, u povijesti i u svakodnevnom životu svakog pojedinca i ljudi” (288). Dakle, razmišljajući o Božjoj do-broti, iskazanoj u Isusovu sebedarju, sve do križa, Crkva istom nježnošću i dobrohotnošću mora pristupiti današnjem čovjeku koji se gubi u mnogim ‘pustinjama’. I kada Papa go-vori o “Crkvi izlaska” do onih, u duhovnom i materijalnom pogledu, posljednjih periferija, kršćani će se pred Marijinim likom nadahnjivati na njezinu primjeru “hoda prema drugi-ma”. Na taj način Marija postaje “uzor za evangelizaciju” Crkve koja se ne smije zatvoriti u svoje strukture i sigurnosti, odlučivati se na “strogost i zauzimanje obrambenog stava” (45). Štoviše, kaže Papa: “Draža mi je Crkva koja je doživjela nezgodu, koja je ranjena i prljava zato što je izišla na ulice, nego Crkva koja je bolesna zbog zatvorenosti i komocije hva-tanja za vlastite sigurnosti”(49). Zato preporučuje da molimo Mariju “da svojim majčinskim zagovorom pomogne da Crkva postane dom za mnoge, majka za sve narode i da omogući rađanje novoga svijeta”, ne dozvoljavajući da joj tko ukrade misionarski duh, zajedništvo, bratstvo, nadu, jednom riječju: Evanđelje.

I na kraju dirljivi Papin poziv: “Danas, kada su mreže i sredstva ljudske komunikacije dostigli neslućene razvoje, osjećamo izazov da otkrijemo i prenosimo mistiku zajedničkog življenja, miješanja i uzajamnog susretanja, da se zagrlimo i jedni druge podupiremo, da zakoračimo u vode toga oceana koji se, premda kaotičan, može pretvoriti u pravo iskustvo bratstva, karavanu solidarnosti, u sveto putovanje” (87). Stoga bih svima preporučio da nađu i na tom putovanju često upućuju Mariji, ‘zvijezdi nove evangelizacije’, molitvu koju je papa Franjo sročio na kraju pobudnice. Milan Šimunović

MOLITVA MARIJI - ZVIJEZDINOVE EVANGELIZACIJEDjevice i Majko Marijo,ti koja si, potaknuta Duhom Svetim,prihvatila Riječ životau dubini svoje ponizne vjere:kao što si se ti potpuno predala Vječnome,pomozi nam reći naš “da”na žuran poziv, žurnije no ikad prije,da naviještamo Isusovu radosnu vijest.

Ispunjena Kristovom prisutnošću,donijela si radost Ivanu Krstitelju,koji je na tvoje riječi zaigrao od radosti u krilu svoje majke.Prepuna radosti pjevala si o čudesima Gospodnjim.Ostala si čvrsta pred križemnepokolebljivom vjeromi primila radosnu utjehu uskrsnućate okupila učenike u iščekivanju Duhovada se rodi evangelizacijska Crkva.

Izmoli nam sada novu gorljivost uskrslihda nosimo svima evanđelje životakoje pobjeđuje smrt.Daj nam svetu odvažnost da tražimo nove putovekako bi dar neugasive ljepotedopro do svih.

Djevice slušanja i kontemplacije,majko ljubavi, zaručnice vječnog slavlja,moli za Crkvu, čija si najčišća slika,da se nikada ne zatvori u sebe i nikada ne posustaneu svojoj velikoj ljubavi za uspostavom Kraljevstva.

Zvijezdo nove evangelizacije,pomozi nam da budemo svijetli svjedoci zajedništva,služenja, gorljive i velikodušne vjere,pravde i ljubavi prema siromašnima,da radost evanđeljadopre do nakraj zemljii svojim svjetlom obasja i periferije svijeta.

Marijo živoga evanđeljaizvore radosti za malene,moli za nas. Amen. Aleluja!


Trsatsko je svetište stoljećima bilo mjesto okupljanja brojnih hodočasnika kao i svih onih koji su se u potrebi utjecali Majci Božjoj Trsatskoj. Na samom početku 20. stoljeća Svetište se našlo u sastavu novoosnovane Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, usprkos otpora slovenskih franjevaca, a uz svesrdno zalaganje Časnog sluge Božjega o. Vendelina Vošnjaka. Nešto prije osjetila se potreba da se prostor trsatske crkve poveća kako bi mogao odgovarati sve većem broju hodočasnika koji su pristizali na Trsat. U tu svrhu započelo se s projektom izgradnje nove bazilike. Godine 1899. senjsko-modruški biskup Antun Maurović odobrio je Pravila društva za gradnju franjevačke zborne Crkve Čudotvorne Bl. Djevice Marije, Majke Milosti na Trsatu. Ista je pravila odobrio i Odjel za unutarnje poslove banske vlade, u čijem dopisu stoji kako je ime društva: Dobrotvorno društvo za pregradnju, povećanje i poljepšanje franjevačke crkve Bl. Djevice Marije na Trsatu čija je svrha bila prikupiti sredstva za gradnju i uređenje trsatske crkve. Uskoro je osnovan i odbor Društva kojemu se na čelu nalazio gvardijan fra Romuald Jereb. List Ružičnjak sv. Franje 1902. objavio je poseban prilog, malu knjižicu, u kojoj je objašnjen rad Društva i poticaj da se čitatelji odazovu obnovi crkve Svetišta. Prvi projekt koji je bio naručen bio je djelo arhitekta Hansa Paschera iz Graza. Pascherov je projekt predviđao obnovu crkve u historicističkom duhu, odnosno u stilu neoromaničke arhitekture njemačkog srednjovjekovlja s dva šiljata tornja sa satovima. Projekt je odbila 1907. godine banska vlada, s obrazloženjem da je predloženo proširenje crkve preveliko, osobito što je tim proširenjem trebala biti narušena skladna cjelina velikog klaustra. Novi projekt izradio je benediktinac iz štajerske opatije Seckau Anselm Werner 1908. godine. On je u duhu historicizma predložio kombinaciju neoromanike i neorenesanse. Prema njegovom projektu crkva je također trebala imati dva tornja, monumentalno pročelje i veliku kulu nadsvođenu kupolom. Ovaj prijedlog izazvao je veliki otpor

predsjednika Hrvatskog društva za umjetnost Isidora Kršnjavija, povjesnika Ivana Bojničića i više hrvatskih arhitekata. Gvardijan Jereb otišao je u Zagreb da od banske vlade isposluje dozvolu za gradnju nove bazilike, ali je banska uprava odbila Wernerov projekt. Uslijedio je 1909. i treći nacrt, djelo slovenskog arhitekta Jožeta Plečnika, za što ga je oduševio prijestolonasljednik Franjo Ferdinand. Njegov projekt nije tražio korijenite izmjene postojećeg stanja. No, godine 1910. Werner je iznio svoj novi nacrt u kojem je dijelom preuzeo Plečnikova rješenja te je predvidio masivni neoromanički toranj s reprezentativnim ulazom. Oba nacrta su odbačena. Prema preporuci Isisora Kršnjavija gvardijan Jereb ponudio je projekt arhitektu Hermanu Bolleu, koji je obnovio zagrebačku katedralu, franjevačku crkvu na Kaptolu, crkvu sv. Marka i crkvu u Iloku. I Bolleov nacrt je

odbačen 1915. godine od strane banske vlade i Zemaljskog povjereništva za čuvanje umjetničkih i historijskih spomenika. Još je 1914. Bolleov učenik Stjepan Podhorsky iznio svoj nacrt, prema kojem je sačuvana unutrašnjost crkve, stari samostan i klaustar, ali je predloženo rušenje pročelja crkve. Društvo za uzdržavanje historijskih spomenika odbilo je i ovaj nacrt, koji je arhitekt dijelom izmijenio i ponovno predložio 1923. godine. Tijekom cijelog tog razdoblja u Glasniku sv. Franje objavljivani su članci vezani uz obnovu crkve Svetišta te prikupljan novac za njezinu obnovu. U velikom broju Glasnika donošeni su podaci o donacijama za Trsatsko svetište, što pokazuje koliko je važan bio taj projekt. Sam projekt propao je s krajem Prvog svjetskog rata. Društvo je prestalo s radom 1920. godine, iako nije odustalo od obnove i pregradnje. Novi gvardijan fra Rafael Rodić s prikupljenim je sredstvima cjelovito obnovio crkvu i samostan na kojemu je podigao još jedan kat. Gvardijan fra Mihael Troha dao je 1925. oslikati zidove u prezbiteriju i Kapeli sv. Antuna, a obnovljene su i slike fra Serafina Schöna u samostanskom klaustru.

fra Daniel Patafta

PROJEKT NOVE TRSATSKE BAZILIKE POČETKOM 20. STOLJEĆA

POVIJESNE CRTICE

Maketa planiranog projekta nove trsatske bazilike početkom 20. st.

MARIJIN TRSAT br. 1/2014 7

Rudolf Graber, biskup u nje-mačkom gradu Regensburgu, objavio je 1981. knjižicu čiji naslov u hrvatskom prijevodu glasi: Tjedan krunice. Otaj-stva radosnog i žalosnog dijela kruni-ce su oblikovana onako kako se ona redovito moli, ali u slavnom dijelu su promjene, barem u jednom dijelu. Kod Grabera ovako glase slavna otajstva: prvo otajstvo “Isuse, koji si svoju maj-ku sačuvao od istočnoga grijeha”, drugo otajstvo pak “Isuse koji si svoju majku obdario trajnim djevičanstvom”, treće otajstvo glasi “Isuse, čiju majku je Crkva proglasila majkom Crkve”, četvrto otaj-stvo “Isuse koji si uzeo Djevicu u nebo” i peto otajstvo “Isuse, koji si Djevicu na nebu okrunio”.

Marijino uznesenje na nebo Četvrta povlastica blažene Dje-vice Marije u nizu Graberovih slavnih otajstava je uobičajeno četvrto slavno otajstvo i glasi: “Isuse koji si Djevicu uzeo na nebo”. Dakle, riječ je o nepo-srednom uznesenju na nebo. Kao što njezino bezgrešno začeće govori da nije ni časa bila pod vlašću zmije, tj. đavla, tako to potvrđuje i kraj njezina života. Da je Marijino tijelo bilo podvrgnuto raspadanju, tada bi zmija ipak nad njom trijumfirala, barem što se tiče njezina tijela. Njezino tijelo je nosilo Isusa Kri-sta i nije smjelo biti pod vlašću njegova protivnika. No, postoji razlika između Isusova uzašašća na nebo i uznesenja u nebo njegove majke. Krist je uzašao vla-stitom snagom i moći na nebo. Apostol naroda Pavao piše: “Na visinu uzađe... ponad svih nebesa da sve ispuni” (Ef, 4,8 i sl.). Crkva Marijin uzlazak na nebo naziva “assumptio”, uznesenje na nebo. Naš vjerni narod ima duboko razumije-vanje za blagdan kada se slavi taj doga-đaj u Marijinu životu shvaćajući da nije riječ samo o jednoj osobi – toj zgodi u Marijinu životu, nego da je to događaj koji se i nas tiče, da je i za nas važan.

Krunidba Marijina Marijina krunidba je kraj u nizu njezinih prethodnih otajstava. Naj-jednostavnije je ovdje ugraditi zaziv o Mariji kraljici iz Loretskih litanija, Ovo iskazivanje počasti započinju anđeli koji su njoj na čast pjevanjem Slava javi-li se već u božićnoj noći. Javio se novi arkanđeo i progovorio u ime arkanđela Gabrijela pozdravivši Mariju s poštova-njem i objavivši kraljevsko dostojanstvo

njezinoga Sina. Sama je Marija u svo-jem himnu Veliča duša moja Gospo-dina spomenula patrijarha Abrahama (Lk 1,55). Marija u tom himnu kao pro-ročica susreće sve nas i priopćuje nam kako vidi sva pokoljenja koja je naziva-ju blaženom (Lk 1,48). Na tom mjestu valja upozoriti na one Marijine najave gdje naviješta budućnost, npr, Fatimu. Pozdravljamo je kao kraljicu apostola jer je ona bila poslana svijetu podariti Spasitelja. Kraljica evanđelista je zato jer nam je evanđelje o povijesti Isusova rođenja i djetinjstva po njima priopćila. Prepoznajemo je kao kraljicu mučenika što se očituje kad stoji ispod Isusovog križa gdje joj je mač boli probio dušu (Lk 2,35), a Isusa je mnoštvo ismijavalo kao bunitelja naroda. Da pripada dje-vicama, to smo već razmotrili, pa nam ostaje još posljednji zaziv u kojemu je zovemo kraljicom svih svetih. U svom kraljevstvu ona ostaje službenicom Gospodnjom za koju je ri-ječ Božja jedini životni zakon. Konačno, ona je kao kraljica majka u dvostrukom smislu, najprije je majka Isusa Krista koji kao vladar sjedi s desne strane Očeve, ali je i majka našeg otajstvenog tijela, tj. naša majka. Najljepše je to reče-no u himnu “Zdravo Kraljice”gdje Ma-riju pozdravljamo kao kraljicu i istim uzdahom je zovemo majkom milosrđa. Upravo po toj vlastitosti ona nas sluša i izlazi u pomoć na kraju našega života kada smo pred velikim prijelazom, tj. prijelazom iz ove suzne doline u kra-ljevstvo ljubavi gdje ona živi i vlada sa svojim Sinom kroz svu vječnost.

Majka Crkve Ovaj zaziv “Majka Crkve” je iz našega vremena, jer ju je tek 1965. na završetku Drugog vatikanskog kon-cila papa Pavao VI. proglasio Majkom Crkve. Taj naziv je usvojilo bogoslužje 1. siječnja kada slavimo Marijin blag-dan, a uveden je i u Loretske litanije. Biblijsku zasnovanost blagdana nala-zimo u trećoj Isusovoj riječi na križu kada je rekao svojoj majci. “Ženo, pogledaj svoga sina”, a Ivanu: “Pogle-daj svoju majku” (Iv 19, 26). Opće je učenje Crkve da Ivan ovdje ozna-čuje sav ljudski rod, a prije svega tek nastalu Crkvu. To se može za-ključiti i u događaju Duhova kada je Marija bila među apostolima kada su čekali Duha Svetoga. Marija, majka Crkve, mnogo

znači za ekumenski pokret našega vre-mena. Krist je Crkvi dao glavu, prvoga čovjeka, u apostolu Petru sa zadaćom da Crkvu vodi (Iv 21,15). U Mariji je pak Isus svojoj Crkvi dao majku koja uz muško predvođenje predstavlja osobu s istom materinskom zadaćom. Papa Ivan Pavao II. je u svojoj drugoj velikoj en-ciklici pisao o Božjem milosrđu i jedno poglavlje je stavio pod naslov “Majko milosrđa” (br. 9). Ondje izričito pouča-va da Božja ljubav ima vlastitosti mate-rinske ljubavi. Papa je svjestan opasno-sti poistovjećivanja tih dviju ljubavi (br. 15), ali također zna da Božje milosrđe po Marijinim riječima prelazi “od ko-ljena do koljena” (Lk 1,50) pa nas čuva u ovom teškom i kritičnom povijesnom razdoblju Crkve i svijeta kad i ne može-mo ništa drugo poduzeti nego se okre-nuti prema “tom božanskom milosrđu i i moliti za njega. Izraz, simbol i mjesto tog bo-žanskog milosrđa nam je Marija kao majka Crkve. Valja nam posvojiti što je Drugi vatikanski koncil rekao o tom milosrđu: “ovo marijino materinstvo u milosnoj ekonomiji traje bez prestanka i očekuje pristanak svih onih kojima je naviješteno pa je prihvaćaju zajedno s ostalim darovima Isusove smrti na kri-žu dok se ne ispuni u svima onima koji su bez suzdržavanja prihvatili darove križa. U nebo će pak prihvatiti sve koji ne odbacuju ovu Marijinu spasonosnu zadaću već je ostvaruju kako bi u nama probudili radost nad darovima spasenja (br. 9). Dakle, slavna krunica biskupa Grabera moli otajstvo Marije majke Cr-kve koje upozorava da je Marija majka i Crkve što je razlog više njezina uznese-nja na nebo i kraljevskog dostojanstva.

fra Emanuel Hoško

MARIJA KRALJICA PREMA MOLITVI KRUNICE

SLAVNA OTAJSTVA KRUNICE


Zanimljiva su ova vremenita dobra i materijalne stvari koje nas okružuju. Imaju nevjerojatno veliku moć zavođenja. Djeluju kao da su uistinu stvarna, kao da će vječno trajati. A čovjek – što sve neće učiniti kako bi ih spasio? Što sve neće učiniti kako bi zadržao posao, povećao primanja, stekao više položaje? Pogledamo li danas u svijet oko sebe, a ako smo pri-je toga čitali evanđelje po Ivanu ili njegove poslanice, ne mo-žemo ne uočiti referencu između svijeta kojeg on spominje i svijeta kojime smo okruženi, ne možemo ne ostati zapanjeni koliko daleko su granice pomaknute. Zapravo, čini se da ih više ni nema. Sve je dozvoljeno – misli svjetovni čovjek – kada je u pitanju zgrtanje ovozemaljskog blaga. Čini se kako je to jedino i najveće bogatstvo koje čovjek ovdje može steći, pa se, sukladno tom mišlju, treba učiniti sve kako bi se to i zadobilo. Je li to uistinu tako?Materijalno nam djeluje tako stvarno i vječno, a zapravo je jedan privid koji može oslijepiti i onesposobiti čovjeka do te mjere da postane potpuno slijep za ono što uistinu vrijedi, za ono duhovno. Sve ovo vidljivo se čini toliko stvarno da za-boravljamo da prolazi obličje ovoga svijeta, dok su pak one ključne stvari, one oku skrivene, da-leko od srca i uma. Kakve su to stva-ri? O kojim je vrednotama riječ?To su one vrednote za koje se sve-ti Franjo borio, vrednote za koje je živio, vrednote koje su privukle i mnoge poslije njega kako bi naslje-dovali njegov način života, ustrajući do konca, prolijevajući i vlastitu krv ako treba.„DA MIHI ANIMAS, CETERA TOLLE!“ - „Daj mi duše, sve ostalo uzmi!“, glasilo je geslo svetog Ivana don Bosca kod svećeničkog ređenja. Evo neprolazne vrednote! Evo ono-ga nevidljivoga i nepropadljivoga što živi vječno! A koliko današnji čovjek ulaže u to? Što je sve spreman učiniti za spas svoje duše i duše drugoga? Ovdje su granice već znatno uže. Ali

ne i za svetoga Franju. Jednom zgodom dok je boravio u oko-lici Peruggie, kako nam to bilježi Ogledalo savršenstva (32), naišao je na nezadovoljna siromaha koji je proklinjao svoga gospodara koji mu je sve oteo, te ga tako lišio materijalnog dobra. Nesretan zbog toga, mrzeći svoga gospodara, primje-ćuje Franjo da bi on, ako ostane u takvom stanju, mogao iz-gubiti pored materijalnog i ono daleko dragocjenije – dušu svoju, pa mu reče: „Brate, oprosti svome gospodaru za ljubav Božju, da spasiš svoju dušu, pa je moguće da ti on nadoknadi oteto; inače, i svoja si dobra izgubio, a i dušu ćeš izgubiti.“Evo čovjeka koji je imao jasan pogled na prave vrednote, čo-vjeka koji nas i dan danas uči svojim primjerom. Biti usmje-ren na duhovno, ne dopustiti da nas materijalno prekomjerno okupira i zavede. Koliko se danas brinemo za svoj duhovni život? Kada je tijelo gladno – hranimo ga; kada traži odmor – dajemo mu sna; no što je s duhovnom žeđi koju svaki čovjek ima u sebi, samo je, ili nije svjestan, ili traži na pogrešnim mjestima? Hranimo li se kruhom s neba koja vodi u život vječni? Odmaramo li se na Spasiteljevim grudima?Nije katastrofa ako čovjek izgubi stan, auto ili određenu svotu

novaca, katastrofa je ako izgubi dušu. U današnjem svijetu koji naglasak stavlja na sve ono što se može vidjeti, kupiti, konzumirati i uživati kao da će to tra-jati vječno, ne zaboravimo na one pra-ve vrijednosti, na Gospodina našega i njegovu svetu Riječ. Ne zaboravimo da svijet sa svojom požudom prolazi, a onaj koji vrši volju Božju živi vječno.Gradimo na čvrstim temeljima; čisti-mo nutrinu, čistimo srce, ljubimo jed-ni druge, da Krist može prepoznati da smo njegovo stado malo kada stanemo jednog dana pred njega, njegujući tako one istinske vrednote koje ni lopov ne može ukrasti, ni moljac ni rđa nagriza-ti. Počnimo već danas!

fra Ivica Janjić

DUHOVNA RAZMIŠLJANJA

BRINEMO LI SE ZA PRAVE VRIJEDNOSTIBRINEMO LI SE ZA PRAVE VRIJEDNOSTI

MARIJIN TRSAT br. 1/2014 9

U mojoj 28-oj godini života, ljudskim očima gledano, moj je život bio savršen. Bila sam majka dvoje zdrave, lijepe i dobre djece, imala sam krasnog, dobrog i volje-nog muža, uspješan privatni posao, puno prijatelja i može se reći da sam živjela život. U ljeto 2001. moja je obitelj bila na godišnjem odmoru čak trideset dana tako da smo otputovali do krajnjeg juga i tada smo suprug i ja prvi put posjetili Međugorje.Došli smo u Međugorje na moju inicijativu. Rekla sam suprugu da osjećam veliku želju da odem u Međugorje, a s obzirom na to da nismo bili daleko, želja mi se ispuni-la. Do tada smo bili, da tako kažem, pasivni vjernici. Pis-ali smo se katolicima, odla-zili na svetu misu za Božić i Uskrs, i tako održavali vjeru.U Međugorju smo najprije posjetili crkvu. Sveta misa je bila pri kraju, ali smo odlučili ostati. Bili smo u zadnjem redu, stajali jedno pored drugog i odjednom je započela pjesma. Samo sam osjetila suze kako klize niz moje lice. Nisam znala što mi se događa jer sam obično plakala kada bih bila tužna ali ovako, bez povoda, na javnom mjestu, nikada. Osjećala sam nebo u svom srcu, kao da mi anđeli pjevaju, i veliku radost, osjećaj do tada meni potpuno nepoznat, a toliko lijep. Nakon svete mise kratko smo se pomolili i nakon dugo godina otišli na svetu ispovijed te krenuli kući. Naša srca više nisu bila ista. U njih je Gospa posijala sjeme i pustila ga da klija po našoj slobodnoj volji, ali uz Njezin moćni zagovor.Dok sam imala sve, a u dubinama sebe osjećala veliku prazn-inu, pitala sam se: „Što mi je? Zašto tuga u meni, a sve imam?“.Polako, tiho, onako kako samo ona to zna, Marija se uvukla u moje srce i pokazala mi da u njemu nema Boga. Tada je bilo jasno odakle dolazi ta praznina. Kao i svaka brižna majka brzo se pobrinula za svoje dijete i krenula nas voditi putem koji nam je ona pripravila i izmolila.Naš život se počeo bitno mijenjati, ali sve posredstvom Marije. Počeli smo redovito pohoditi svete mise, hodočastiti i vraćali se svake godine u Međugorje. Dobili smo i milost da smo hodočastili po mnogim svetištima diljem Europe. U naš život Marija je polako uvela mnoge svećenike koji nas i danas prate kroz naš život, a posvećeni su upravo Mariji. Po Njezinom zagovoru dobili smo i treće dijete, našu malu Mariju.Tim putem, Bogu hvala i slava, idemo i dan-danas. Osjećam Mariju svaki dan u svome životu, svakodnevno suprug i ja molimo svetu krunicu, jačamo se kroz redovite odlaske na svete mise i ispovijedi. Već skoro tri godine odlazim na Trsat svake prve subote u mjesecu i posvećujem obitelj Mariji i njezinu Bezgrješnom Srcu. Po toj posveti također se u naš život izlila rijeka Božje milosti.Za kraj bih još htjela napisati da je nemoguće staviti na papir

sve što mi je Marija donijela u život. Svaki novi dan s Marijom je nova milost koju jednom kada počnete živjeti, ma koliko bio težak vaš križ, nema ničeg ljepšeg od primanja njezine majčinske ljubavi i moćnog zagovora kojim nas ona svakodnev-no prati u našem hodu za Isusom.Ovim putem bih htjela pozvati sve one koji su se osjetili dirnuti ovim mojim svjedočanstvom da dođu našoj Majci na Trsat, svake prve subote u mjesecu u 17.30 sati i predaju sebe i one koje nose u srcu. U Marijinom Srcu ima mjesta za sve! Božji blagoslov svima!

Ivana Mišković

Mene moje srce nosi preko polja, gora,Zaustavlja se na Trsatu, kraj našega mora.Pa me vodi na brežuljak, u crkvu, dragu, milu,Da odahnem i odmorim se u Majčinu krilu.

Tu je nekad naše Majke sveta Kuća stala,Tu je ona na tom mjestu, mjesto izabrala.Anđeli su jedne noći, prije rane zore,Sa Kućicom prebrodili naše Sinje more.

Na Trsatu gdje je crkva, anđeli su bili,Pjevajući na čast Majci, Kuću položili.To j’ svetište naše Gospe, tu nas Ona čeka,Tu dolaze dobre duše, iz blizine i daleka.

Naša majka na Trsatu na sinje more gleda,Pa mornaru svome sinu nastradati ne da.Majka čuva svoju djecu kad po moru plove,A zvono ih sa svetišta na molitvu zove.

Draga Majko na Trsatu, hvala Tebi budi,Spasila si u nevolji nebrojeno ljudi.Kraj Trsata grad je lijepi, on se zove Rijeka,I tu Majka u svetištu svoju djecu čeka.

More divno opjevano, i tvoji divni vali,pjevali bi i vi Majci, samo kad bi znali.Poznato je svima nama, i svakom Hrvatu,Da nas naša draga Majka čeka na Trsatu.

Agata Šustić

MARIJA JE UŠLA U MOJ ŽIVOT I OBITELJIZ ŽIVOTA

TRSAT


U kapeli sv. Antuna Padovanskog ot-krivena slika iz 19. stoljeća

U Svetištu Majke Bož-je Trsatske u posljednje je vrijeme nekoliko novosti, nekoliko lijepih iznenađenja s područja povijesti umjetnosti. Prije svega, pod nad-zorom stručnjaka Konzervatorskog odjela u Rijeci boja se unutrašnjost crkve i njezini su zidovi i svodovi u dobrom dijelu već u novom ruhu i potpuno drugačiji no što ih pamti-mo, nego što su bili posljednjih 50 godina. Još je važnije da je nedavno – zahvaljujući sondiranju učinje-nom radi bojanja – otkrivena velika slika protegnuta duž cijeloga svoda i dijela zidova kapele sv. Ante Pado-vanskog, smještene u bočnoj sjever-noj lađi bazilike.Na zidnim plohama i svodu kape-le Sv. Antuna pronađen je složeni fresco secco oslik. Riječ je o prikazu Bogorodice s Djetetom i svecima, te anđelima. Naslikan je u 19. stoljeću, a sudeći po natpisu radio ga je slikar Tommaso Fantoni (Ge-mona del Friuli 1822. – Slovenske Konjice 1892.), furlanski slikar, rezbar i pozlatar, školovan u Veneciji. Njegova djela su sačuvana u Italiji, Austriji, a najviše u Sloveniji gdje je proveo veći dio života. Na otvaranju ovih oslika na Trsatu radile su restauratorice Iva Prpić i Dubravka Uvodić Vinković. Sljedeći korak je njihova restauracija, kaže o tome lijepom trsatskom otkriću povjesničarka umjetnosti Gordana Sobota Matejčić, pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci. Isto tako, objaš-njava da su na tom osliku prikazani motivi vezani uz ikono-grafiju sv. Antuna i općenito ikonografiju franjevaca i Trsat-skog svetišta.Kapela sv. Ante Padovanskog, kako piše vodič »Marijin Tr-sat – Svetište Blažene Djevice Marije i franjevački samostan«, autora dr. Marijana Bradanovića i dr. fra Emanuela Hoška, »pridodana je poput apside pobočnom brodu 1691. godine«, a podignuta iz zaklade Franje Frankulina, podkapetana ba-karske luke i grobničkog kaštela. »Postojeći mramorni oltar postavljen je 1761. godine«, a »oltarna pala pripisana je Chri-

stophoru Tasci...«. Isti vodič tumači i sljedeće: »Natpis na nad-grobnoj ploči svjedoči nam da su u kripti ove kapele stoljeći-ma pokapani trsatski franjevci pa se ovdje nalaze posmrtni ostaci obnovitelja Trsatskog svetišta i proširitelja samostana fra Franje Glavinića i trsatskog slikara fra Serafina Schoena«.Crkva je bila bojana 1964. godine kada je u njoj postavljen križni put, djelo Ivana Režeka. Odabrana je bijela boja, a to je bilo u vrijeme gvardijana Ivana Kovača koji je u tom projektu surađivao s povjesničarkom umjetnosti Radmilom Matejčić. Ovo je jako posjećena crkva i sada ju je već trebalo ponovo bojati. Angažirali smo GENC – Obrt za građevinarstvo i re-stauraciju iz Bednje koji se tim poslom bavi već više generacija te obitelji, kaže gvardijan fra Antun Jesenović objašnjavajući da je način na koji se sada uređuju zidovi i stropovi bazili-ke zapravo preslik - kopija nađenog oslika najvjerojatnije iz 1873. godine, kako o tome govore i neki zapisi.Isto tako, crkva je bojana i u sklopu velike obnove Svetišta, o njegovoj 700. obljetnici, u sklopu obnove koja je počela 1989. godine u vrijeme gvardijana dr. fra Emanuela Hoška. Veliki posao obnove svetišta i samostana nastavio je i kraju priveo

gvardijan fra Serafin Sabol, a zaključno je bilo upravo boja-nje crkve točno prije dva desetljeća, 1994. godine.Voditelj sadašnjih radova u bazilici Zlatko Genc iz Obrta Genc kaže da su s radovima počeli sredinom siječnja, da će taj zahtjevan posao trajati do Uskrsa do kada će biti zaklju-čen najveći dio posla, ali i vrlo kratko nakon Uskrsa kada će biti završeni neki detalji. Sobota Matejčić za ovakvo bojanje sakralnog prostora kaže da ovaj kolorit i ovakve bordure te imitacije mramora i kamena, predstavljaju uo-bičajenu lepezu ukrasa 19. stoljeća. Poručuje da kad nema naznaka da je ispod sačuvan izvorni sloj, da je sa konzerva-torskog stajališta sasvim prihvatljivo– kao u ovom slučaju – faksimilski obnoviti, prvi sljedeći najsačuvaniji sloj, a to je ovaj iz 19. stoljeća koji sada ponovo boji zidove i stropo-ve crkve. Mirjana Grce (preuzeto iz riječkog Novoga lista, 2. travnja 2014.)

NOVO RUHO CRKVE

OTKRIĆE U TRSATSKOM SVETIŠTU


RESTAURACIJA INKUNABULATijekom posljednje tri godine restauriraju se i vrijedne inku-nabule koje se čuvaju u sefu Biblioteke Trsatskog svetišta. Taj zahtjevan rad izvodi Velimir Mikac, restaurator iz Zagreba, a posao financira Ministarstvo kulture RH iz Programa zaštite pokretnih kulturnih dobara.

ZAŠTITA CRKVENIH KLUPA NA KORUNa red je došla zaštita pokretne baštine trsatskog samostana i svetišta – inkunabula, crkve-nih klupa, slika, najvrednijih primjeraka liturgijskih pred-meta. Ministarstvo kulture RH financiralo je restauraciju klupa za vjernike u trsatskoj crkvi koje su sada smještene na koru. Riječ je o baroknim klupama iz 18. stoljeća, vrlo lijepim, izrađenim od orahova drveta. Zbog materijala u ko-jem su izrađene vrlo su raskoš-ne, no u izvedbi su jednostavne i elegantne, mirnih linija, po svemu sudeći nastale pred kraj 18. stoljeća. Po najvišim stan-dardima restauratorske prakse restaurirala ih je riječka restau-ratorica Svjetlana Dokić radeći taj zahtjevan posao dvije godi-ne, kaže Matejčić Sobota.

11

BLAGDAN RODENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE


Svetište Svete Kuće na Trsatu u HrvatskojAutor članka je g. Luigi Walter Veroi, članak je objavljen u tali-janskom časopisu Il Segno del soprannaturale, god. XXVI - n. 309, ožujak 2014.

Trsat je predgrađe na jugu grada Rijeke, smješteno na brežuljku koji leži (na 135 metara nadmorske visine) is-pod nadvožnjaka autoceste koja opasuje grad (poslije tunela Katarina u smjeru otoka Krka, izlaz: Vežica – Trsat) i kojom mnogi Talijani prolaze na putu za Međugorje.Odatle se može uživati u panorami s pogledom na grad Ri-jeku i na Kvarnerski zaljev sve do otoka Krka i Cresa.Trsat, poznat također kao Hrvatski Nazaret, najstarije je i na-jpoznatije marijansko svetište1 u zapadnoj Hrvatskoj (iako je po broju hodočasnika drugo po redu, iza svetišta Marija Bistrica blizu Zagreba), smješteno na brežuljku gdje se 1291. pojavila Sveta Kuća, koju su čudesno prenijeli anđeli, zatim nestala 1224. godine i ponovno pronađena, uvijek tajanst-veno, u blizini Ancone (sada u svetištu Loreto).Kao uspomena na boravak Svete kuće još uvijek stoji natpis uklesan na početku stuba2 s više od 500 stepenica koje se od grada uspinju prema Svetištu, nazvane stube Petra Kružića (hrvatski kapetan koji ih je sagradio 1531. kako bi pomorci mogli doći do Svetišta).

Za vrijeme velikih ljetnih hodočašća (vjernici nisu samo Hrvati3, nego također Slovenci, Talijani, Austrijanci i Ni-jemci) svete mise se slave na otvorenom u perivoju na-suprot franjevačkoga samostana (slično onome iza crkve u Međugorju), iza kojeg se nalazi maleni brežuljak s postajama

križnoga puta.Također je papa Ivan Pavao II. hodočastio na Trsat 8. lipnja 2003. Kao uspomena na taj događaj, na trgu ispred crkve nal-azi se impozantan spomenik pokojnoga Pape u molitvi. Prije njega je kardinal Anđelo Roncalli (budući papa Ivan XXIII.), putujući u Bugarsku kao papinski nuncij, pješice hodočastio stubama Petra Kružića.U jednoj prigodnoj kapeli sačuvani su zavjetni darovi (uključujući i mnoge štake) koji svjedoče zahvalnost Majci Božjoj za preživjele brodolome i brojna ozdravljenja po njez-inu zagovoru. Ovaj duhovni marijanski centar Riječka je nad-biskupija prepoznala kao obiteljsko svetište prvenstveno zbog početaka koji su vezani uz boravak Svete kuće. Godine 1930. papa Pio XI. udijelio je Svetištu4 naslov manje bazilike5.

POVIJEST SVETE KUĆE NA TRSATU

U zoru 10. svibnja 1291. na trsatskom brijegu, neki drvosječe su u velikom čudu pronašli tri zida jedne male kuće koju ni-kada prije nisu vidjeli na tome brijegu na kojemu od davnine nije bilo kuća.Te se noći Majka Božja ukazala župniku don Aleksandru Jurjeviću koji je ležao teško bolestan u krevetu, objavljujući mu da je to njezina kuća u Nazaretu i za potvrdu objave, čudesno ga ozdravila.Krčki grof Nikola Frankopan, gospodar mjesta, da bi se osvjedočio u vjerodostojnost događaja, poslao je jednu deleg-aciju u Palestinu, sastavljenu od župnika i tri ugledne osobe koji su ustanovili da su u Nazaretu od Svete kuće ostali samo temelji čije su se dimenzije savršeno podudarale s kućicom od tri zida pristiglom na Trsat, kao i kamen koji je bio iste vrste.Sveta kuća je 10. prosinca 1294. tajanstveno nestala da bi se pojavila na različitim mjestima u okolici Ancone i, na kraju, 1296. na brežuljku gdje je potom oko Svete kuće nastao gradić

HRVATSKI NAZARET


Loreto (ime dolazi od gospođe Lorete, vlasnice zemljišta).Grof Frankopan dao je sagraditi na Trsatu jednu kapelu jed-nakih dimenzija onima Svete kuće, koja je 1431. bila proširena gradnjom crkve i 1453. gradnjom samostana u koji su se nast-anila Manja braća, franjevci koji su došli iz Bosne i koji su čuvari Svetišta sve do danas.

NADNARAVNE OBJAVE

Vizija fra Pavla della Selva

Početak tradicije o čudesnom prijenosu kuće vezan je uz viziju pustinjaka, fra Pavla della Selva, 1296. godine. Te nadnaravne ob-jave stigle su do nas posred-stvom dvaju izvora. Prvi iz-vor je blaženi Ivan Battista Spagnoli, zvani Mantovano, iz 1489. (koji ih je čitao na jednoj drevnoj ploči iz go-dine 1300. obješenoj na zi-dovima crkve u Loretu), a drugi je Pier Giorgio di To-lomei, zvani Teramano, upravitelj Svete kuće u Loretu, koji je u jednom izvješću iz 1472. napisao ovako: “...nakon što je onaj narod Galileje i Nazareta ostavio vjeru u Krista i prihvatio vjeru Muhameda, anđeli su podigli sa svoga mjesta spome-nutu crkvu i prenijeli je u Slavoniju, položivši je blizu jednoga dvorca zvanoga Rijeka (1291.). Ali tamo nije bila čašćena kako dolikuje Djevici. Zato su je Anđeli nanovo uzeli s toga mjesta i prenijeli preko mora, u područje Recanata (1294.) smjestivši je u jednu šumu čija je gospodarica bila plemkinja po imenu Loreta; otuda crkva dobi ime: Sveta Marija Loretska...”.

Isusova objava Svetoj Katarini Bolonjskoj

Sveta Katarina iz Bologne (1413. – 1463.), čije se tijelo sve do danas čuva neraspadnuto u samostanskoj crkvi Cor-pus Domini u Bologni6, u tekstu Rosarium, koji je napisala Svetica 1440. opisuje događaje “čudesnih prijenosa”, za koje

kaže da ih je primila “po nadnaravnoj objavi od Gospodi-na”, razgovarajući izravno s Njim: “Ti, o Gospodine, objavio si meni, po milosti...(...) Na kraju je ta kuća, posvećena na-jprije od tvojih apostola koji su u njoj slavili sveta otajstva s čudima, zbog idolopoklonstva onoga naroda bila prenesena u Dalmaciju od čete anđela. Dakle, zbog istih i drugih razloga,

nosili su ovu predostojnu kuću na različita mjesta. Na kraju, donesena od svetih anđela, bila je tra-jno smještena u Loreto i provinciju Italije i u zemlje Svete Crkve”.7

Mistične vizije blažene Ane Katarine Emmerich

Njemačka mistikinja blažena Ana Katarina Emmerich (1774-1824.) sa svojim opisima mjesta koja nije nikada fizički posjetila (ali su sva kas-nije potvrđena istinitima)

učinila je da se pronađe kuća u Efezu gdje je Djevica Marija provela posljednje godine života, gdje je umrla i bila tijelom uzeta u nebo, sa svoje strane potvrđuje “po nadnaravnoj objavi” istinu “čudesnih prijeno-sa”.Ova blaženica, vjerodostojno “živuće čudo” (stigmatizirana i zbog bolesti nepokretna, hranila se jedino Euharistijom jedanaest posljednjih godina života sve do smrti), u svojim objavama detaljno opisuje, iako nikada nije vidjela, Svetu kuću u Loretu, tumačeći da se ondje dogodilo Navještenje Anđela Mariji i da su je anđeli odnijeli iz Nazareta (anđeli oni “pravi”, oni “duhovni”, i upravo “u letu”):8“Vidjela sam često, u viziji, prijenos Svete kuće u Loreto. (...) prenesena iznad mora od sedam anđela. Nije imala nikakva temelja (...). Tri anđela su je držala na jednoj strani, i tri na drugoj; sedmi je lebdio ispred: jedan dugi trag svjetla iznad njega...”9

PAPINSKE SLUŽBENE POTVRDE

Polazeći od pape Klementa V. (1305. - 1314.) koji je bulom 18. lipnja 1310. indirektno potvrdio autentičnost Svete kuće, mnoge pape pozivaju se na čudesan prijenos.Blaženi papa Urban V. prošao je kroz Loreto 1367. na pov-ratku iz Avignona (1326. - 1370.) gdje je susreo mnoge hr-vatske hodočasnike koji su došli moliti Majku Božju da im se vrati sa svojom “kućom”. Ganut takvom vjerom papa je poslao na Trsat franjevca Bonifacija iz Napulja s bizantskom ikonom Majke Božje s Djetetom, pripisanoj svetom Luki (“za utjehu u njihovoj boli”) i kako se držalo, čudotvornom, koja je onda postavljena i čašćena iznad glavnoga oltara Trsatskoga svetišta (trenutno se zbog sigurnih razloga čuva u riznici samostana).Godine 1715. Sveta Stolica dekretom dopušta krunjenje ove slike i na glavu Majke Božje i Djeteta postavljene su dvije krune, u prisutnosti poslanstva Hrvatskog sabora.Papa Martin V. dopušta 1419. grofovima Frankopan podići Svetište za koje će se brinuti braća franjevci.U jednom papinskom dokumentu, nazvanom Breve, iz 1515., papa Leon X izjavio je da su predaju o čudesnom prijenosu potvrdili svjedoci dostojni vjere10 i papa Klement XII. (1730. - 1740.) je poslao komisiju u Nazaret i na Trsat da bi provjerili dimenzije (sve su se podudarale) dajući hodočasnicima koji

13

Put prijenosa Svete kuće


su posjećivali Trsat posebne oproste.Blaženi papa Pio IX., rodom ankonac i ‘čudesno ozdravljen’ u Svetoj loretskoj kući11, označio je Trsat kao prvo mjesto na kojem je boravila Sveta nazaretska kuća 1291. godine, nakon prvog čudesnog prijenosa.12Papa Leon XIII., prigodom 600-te obljetnice prijenosa Svete kuće 1894. objavio je encikliku “Felix Lauratana Civitate” datiranu 23.1.1894, pišući da je “po dobrohotnom naumu Božjem čudesno prenesena u Italiju”.

POVJESNIČARI O PORIJEKLU I PRIJENOSU SVETE KUĆE

Povijesni, arheološki i znanstveni studiji potvrdili su palestin-sko porijeklo kamena i zidova Svete kuće u Loretu, potpuno drugačije od uobičajenog markijskog građevnog oblika i ma-terijala. Tehnička i arhitektonska usporedba pokazala je da se tri zida dobro uklapaju u postojeću špilju u Nazaretu.Osim toga, na kamenu su sačuvani brojni napisani i uklesani natpisi tipični za judeo-kršćanske zajednice prisutne u Pal-estini Isusova vremena. Unatoč takvih dokaza, povjesničari, također katolički, iako prihvaćajući da su zidovi Kuće od ka-mena iz Palestine Isusova vremena, gotovo jednodušno sma-traju da je prijenos Kuće od anđela samo jedna legenda. Fran-jevac o. Josip Santarelli, koji je cijeli život posvetio istraživanju Svete kuće, tvrdi da iako je “materijal izvoran i da se može smatrati nazaretskim, čudesan prijenos može se smatrati na-knadnim književnim proširenjem”13.Prema interpretaciji koja se čini vjerodostojnijom (može se naći u knjigama koje su u prodaji u Loretskom i Trsatskom svetištu), prijenos iz Palestine objašnjava se činjenicom da su se u to vrijeme vodili križarski ratovi, i da je tada bila česta pojava da su templari i monasi uzimali relikvije iz Svete Zem-lje, i 1291. pala je Akra, posljednje križarsko uporište u Svetoj Zemlji.Prema jednom dokumentu (list br. 181. “Charularium cu-lisanense”) relikvija Svete kuće nalazila bi se 1294. na pop-isu miraza Margerite Angeli, kćeri epirskog despota Nicefora Angeli (što podsjeća na anđele), kad se udavala za Filipa II. Anžuvinca (D’ Anjou, lat. ‘De Angeli). Ali u tom dokumentu se govori samo općenito o “kamenju”, a ne o zidovima Svete kuće. Osim toga, u to vrijeme Anžuvinci su nastojali zadobiti prevlast u borbi za hrvatsko-ugarsko prijestolje i bili su potpo-mognuti od Frankopana, hrvatskih feudalnih gospodara koji su imali veliku ulogu u širenju kulta Majke Božje Trsatske.Novije studije došle su do novih elemenata na temelju kojih bi ova povijesna rekonstrukcija bila samo plod pretpostavki.Prof. Emanuel Mor14 smatra da bi odvajanje zidova s pot-punim uklanjanjem i ponovnim sklapanjem, nakon 2000 kil-ometara, prvo u Dalmaciji, a onda u Loretu, bio pothvat koji

bi i danas, unatoč tehnološki naprednijim mogućnostima, predstavljao vrlo velike poteškoće.Kemijska istraživanja pokazuju da je malter (sastavljen od sadre pomiješane s prašinom drvenog ugljena) napravljen prema poznatoj tehnici onoga vremena u Palestini, uobičajen kod Nabateja (narod koji je imao veliki utjecaj u Galileji sve do Isusova vremena) i nikada se nije upotrebljavao u Italiji.Iz arheoloških iskapanja je vidljivo da su zidovi bili postav-ljeni na zemljište bez temelja15.Ove dokaze su povjesničari ponešto površno zanemarili, jed-nostavno samo zato što prijenos Svete kuće na nadnaravan način ne može biti razumski prihvatljiv, i zbog te predrasude, objave o prijenose Kuće uzimaju se kao legenda. Tako se a pri-ori niječe da Bog, koji je stvorio svemir iz ničega, može inter-venirati jednim čudom16 kako bi od muslimanskih razaranja spasio Svetu kuću u kojoj se dogodilo Navještenje i Utjelov-ljenje njegova Sina, našega Otkupitelja Isusa, koji je u njoj živio više od trideset godina (“ta Bogu ništa nije nemoguće”: Lk 1,37).

prijevod: fra Zoran Bibić


Bilješke

1) Službena web stranica Trsatskog svetišta: www.trsat-svetiste.com2) Tekst natpisa: “Došla je Kuća Blažene Djevice Marije iz Nazareta na Trsat godine 1291., 10. svibnja, i otišla 10. pros-inca 1294.”3) Prema časopisu Marijin Trsat br./2013. u 2013. godini, osim hrvatskih hodočasnika, organizirani hodočasnici stran-ci bili su: 2500 Talijani (50 grupa), 2000 Slovenci (40 grupa) i 1200 drugih nacionalnosti (42 grupe)4) Kanon 1230. Zakonika kanonskog prava definira “svetištem” jednu “crkvu ili drugo sveto mjesto kamo mnogo-brojni vjernici, iz osobit razloga pobožnosti, hodočaste s odo-brenjem mjesnog ordinarija”5) Naslov “manja bazilika” izražava jednu posebnu poveza-nost sa Svetom Stolicom i Papa ga daje jednoj crkvi od osobite važnosti za liturgijski i pastoralni život, zbog važnosti razloga motiviranih starošću, veličinom, umjetničkom vrijednošću, istaknutom duhovnošću, ili zbog hodočasničkog značenja samog mjesta, čašćenja važnih relikvija i posjedovanja adek-vatnih sredstava za održavanje doličnog izgleda Odredbe se nalaze u dekretu Domus Dei od 6.6.1968. Svete kongregacije za obrede i u Acta Comus ecclesiae de titulo basilicae minoris od 9.11.1989. Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata6) Samostanska crkva Corpus Domini u Bologni u Via Taglia-pietre n0 2, gdje je izloženo neraspadnuto tijelo Svete Katarine Bolonjske, u sjedećem položaju, otvorena je javnosti sve dane (usp. tekst Sveta Katarina Bolonjska, Edizioni Segno)7) Usp. “Rosarium”, I Mist. Gaud., vv. 73 ss.8) usp. Objave Katarine Emmerich, izd. Cantagalli, Siena, 1968, I, str. 140.9) Blažena Ana Katarina Emmerich, “Život Isusa Krista i bib-lijske objavi”, pogl. IV, dio 2.10) Tekst Breve pape Leona X od 1. lipnja 1515.: “...Dokazano je od svjedoka dostojnih povjerenja da je Sveta Djevica, nakon što je po božanskoj svemoći prenijela vlastitu sliku i kuću iz Nazareta u Dalmaciju, dakle u rekanatskoj šumi na zemljištu dvojice braće učinila da se po Anđelima položi na javni put, gdje se nalazi sve do danas, i gdje Svevišnji, po zaslugama Presvete Djevice nastavlja činiti čudesa” (Bula Arch. Vat. Vol. 1924; 232 IX Reg. 70 - f. 74)11) Blaženi Pio IX (koji je 1854. proglasio dogmu Bezgrešnog začeća Marijina) u Svetoj kući zavjetovao se da će prihvatiti crkveni život ako bude ozdravio od teške bolesti12) Svečana izjava Blaženoga pape Pia IX u Buli “Inter Om-nia” od 26. kolovoza 1852.: “Između svih svetišta posvećenih

Majci Božjoj, Bezgrješnoj Djevici, jedno se nalazi na prvome mjestu i svijetli neusporedivim sjajem: časna i uzvišena Loret-ska kuća...(...) U Loretu se, doista, časti ona Nazaretska kuća, toliko draga Božjem Srcu, , izrađena u Galileji, a koja je kas-nije odvojena od temelja i po božanskoj moći prenesena jako daleko, preko mora, prvo u Dalmaciju, a zatim u Italiju.13) Sveta Loretska kuća, o. Josip Santarelli, Loretsko svetište, izd. Lauretane Santa Casa, 2006. str. 485.14) Prof. Emanuel Mor, već docent Elektrokemije Sveučilišta u Đenovi.15) usp. Povijest i umjetnost Loretskog svetišta, str. 24. u Pel-legrini a Loreto, izd. Paoline 1992.16) usp. Jer. 32,2: “Gle ja sam Gospodin Bog svakoga tijela; zar je meni nešto nemoguće?”.

15


„Okovana Crkva u Hrvatskoj – Komentari Glasa Koncila (1968. – 1990.)“ naziv je četveroknjižja koje je u sri-jedu, 12. ožujka predstavljeno u Auli pape Ivana Pavla II. na Trsatu. Djelo su predstavili prof. dr. sc. Emanuel Hoško, dr. sc. Veronika Reljac i mons. Ivan Miklenić, dok je program an-imirala FRAMA Trsat. Riječ je o iznimno važnom izdanju Glasa Koncila, re-kao je v.d. direktora tjednika, mons. Ivan Miklenić dodajući kako je inicijativa za tiskanjem krenula prošle godine tijekom proslave zlatnog jubileja Glasa Koncila sa željom da se vri-jedni tekstovi objave. Pristupajući velikoj materiji, komentare je Glas Koncila podijelio u tri poglavlja: vrijeme komunizma, godine borbe za opstanak i uspostava demokratske vlasti i Domovinskog rata, te novije razdoblje od 2000. godine kad lijeva koalicija preuzima vlast do ulaska Hrvatske u Europ-sku uniju. Upravo prvo razdoblje obuhvaća „Okovana Crkva u Hrvatskoj - Komentari Glasa Koncila (1968. – 1990.)“, jer je Crkva tada djelovala u vrijeme neslobode, rekao je mons. Miklenić. Za budućnost je najavio nova tiskana izdanja koja će objediniti ostala dva razdoblja. Prvo pod nazivom „Crkva i Hrvatska u izazovima slobode“ te „Okovana Hrvatska“ koje će se odnositi na razdoblje od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. U nastavku je primijetio da u današnjim tiskovinama ne-dostaje komentara. Pojavile su se kolumne koje predstavljaju mišljenja pojedinca za razliku od komentara koji su predstav-ljali stav koji je slijedila određena skupina. Značaj komen-tara je višestruk, ti su tekstovi tumačili ono što se događa u društvu i iskazivali su vjernički stav, rekao je mons. Miklenić. Dodao je da su komentari progovarali o unutarcrkvenim pitanjima, ali i o Drugom vatikanskom koncilu. „Glas Koncila bio je jedini slobodni glas koji nije kontrolirala partija i usu-dio se komentirati. Bio je aktualan i stvarao je situaciju plural-nosti.“ Ti komentari stvorili su prostor slobode i često je ovaj tjednik, koji je u početku izlazio kao dvotjednik, bio jedna od onih tiskovina koje su nazivali ‘opozicijskom novinom’ iako se nije bavio politikom, istaknuo je mons. Miklenić. Naglasio je da komentari nikada nisu bili rušilački i antihrvatski, ali su izazivali polemike. Tjednik je bio utjecajan i vjernici su i u komunističkom vremenu znali što Crkva misli o društvenim pitanjima, a danas su mnogi manipulirani jer se informiraju putem svjetovnih medija i podcjenjuju Glas Koncila, primi-jetio je.

Komentari koji su tada pisani otvoreno govore o mnogim crkvenim pitanjima što dokazuje da je Crkva prije bila otvorena unutarnjem dijalogu. Bilo je raskoraka i puno prostora za zauzimanje različitih stavova. „Danas nema crkvenog dijaloga i rasprava, a oni koji su bili, zapisani su u komentarima bez potpisa jer su bili stav redakcije, a ne pojed-inca, što je davalo dodatnu težinu tekstu.“ Najveći broj teksto-va napisao je fra Živko Kustić i čitatelj ima uvid u turbulentna vremena za Crkvu toga vremena i zbog toga se današnja pov-ijest ne može objektivno pisati bez upoznavanja s tim komen-tarima, istaknuo je mons. Miklenić. Prema riječima dr.sc. Veronike Reljac, tekstovi sabra-ni u četveroknjižje su u službi pastorala i daju osobit doprinos za hrvatski govorni prostor. Fra Živko je donosio retke koji bi se danas mogli nazvati pastoralnim programima i provoditi u župama, naglasila je dodajući da je to bilo vrijeme kada su se vjernici, koji su se bojali svjedočiti svoju vjeru, kroz mas-ovni pastoral mogli uključiti u pastoralna pitanja o kojima se pisalo u komentarima. Komentari Glasa Koncila studiozno su pratili i zbi-vanja u Riječkoj nadbiskupiji o čemu je govorio prof. dr. sc. Emanule Hoško posebno ističući godinu 1969. i uspostavu Riječke metropolije i Riječko-senjske nadbiskupije. Posebno je ukazao na važnost glagoljice i staroslavenskog jezika koju je prepoznala novoosnovana metropolija i nadbiskupija. Podsje-tio je kako je prva tiskana knjiga na hrvatskom jeziku i glagolj-ici bio Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. i glagoljica se smatrala uporištem za suvremenu kulturu nove nadbiskupije. Fra Emanuel je otkrio kako su franjevci služili misu na lat-inskom, no zbog sve većeg broja hodočasnika iz glagoljaških župa, naučili staroslavenski. Osvrnuo se i na djelovanje grupe mladih koji su se okupljali oko imena Sinaxis koji su tijekom svojeg djelovanja imali utjecaja na crkvenom i društvenom planu i unatoč problemima zbog kojih je društvo prestalo djelovati, fra Emanuel ističe kako je ponosan na angažman mladih o kojima je pisao i Glas Koncila. O aktualnosti ko-mentara govori i činjenica da su na početku pročitani tekstovi iz tog vremena, a bavila su se temama školstva i crkve i poli-tike o čemu se još uvijek u medijima i društvu raspravlja.

Helena Anušić

OKOVANA CRKVA U HRVATSKOJ – KOMENTARI GLASA KONCILA (1968. – 1990.)


Dana 23. veljače 2014. u župnoj crkvi sv. Jurja na Trsatu imali smo malo slav-lje blagoslova novog vitraja koji prikazuje dolazak slike Majke Milosti na Trsat ili, kako jednostavno kažemo, ‘Majke Božje Trsatske’. Sv. misu je predvodio fra Antun Jesenović, čuvar Svetišta i gvardijan franjevačkog samostana na Trsatu jer su zaslu-gom Frankopana franjevci čuvari i poslužitelji Trsatskoga svetišta. U koncelebraciji su bili župnik župe sv. Jurja fra Ivan Miklenić i mons. dr. Milan Šimunović koji s velikom ljubavlju i brigom prati i sudjeluje u životu župne zajednice.Gvardijan fra Antun potaknuo nas je na promišljanje poruke misnih čitanja i pov-ezao ih s današnjim slavljem. “Ovih nedjelja čitamo Isusov programski Govor na gori – lijep je, ali nas vrlo iznenađuje svojim postavkama. Isus u njemu iznosi novost svoje poruke, novost Kraljevstva nebeskog. To osobito vidimo u Isusovim navodima Starozavjetnih propisa: ‘pisano je – a ja Vam kažem’, ovdje Isus iznosi novost koja nas šokira, iznenađuje, koja se često protivi ljudskom razumu, kao npr: ‘Ljubite svoje neprijatelje ili pruži mu drugi obraz’. Isus ozbiljno misli i stoji iza svojih riječi, On se tako ponašao - on je ljubio svoje neprijatelje i molio se za njih. Temelj Isusovog govora na gori, možemo reći i cilj njegova govora jest poziv na sve-tost: “Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vas!” (prvo čitanje) i “Jer hram je Božji svet, a to ste vi!” ( drugo čitanje). Vrhunac je Isusov poziv u Evanđelju “budite savršeni kao što je savršeni Otac vaš nebeski!” Svetost ili savršenost je poziv kršćanina koji mu Bog upućuje. Po svetosti smo slični Bogu, po svetosti smo bliski Bogu. Isus nam svojim govorom otkriva put kako ostvariti svetost. Sva ta novost Evanđelja - Isus i njegovo učenje - potječe iz Nazaretskog doma - mjesta gdje je Isus odrastao i napredovao u mudrosti i dobi do punine zrelosti. Nazaretska kućica - dom svete obitelji - trajni je izazov svim kršćanima da ostvarimo Isusovu blizinu kao što ju je on imao u svetoj obitelji. Da naučimo od Marije i Josipa kako poslužiti Isusa u naše vrijeme, a od Isusa kako ostvariti poslanje koje nam je Otac dao kao i Njemu, najprije da bude poslušni sinovi, a onda i međusobno braća. U Nazaretskom domu je živjela sveta obitelj, a mi bismo po nazaretskom domu htjeli postati sveti. A to je najveća želja našega Boga. Isus se nastanjuje među nama i u nama da mi budemo sveti. Budite sveti jer nas takve Bog najviše želi.“

U župnim obavijestima fra Ivan je zahvalio darovateljima vitraja g. Zdenku i Jasni Palčić koji nisu dali od suviška nego od srca jer vole svoju župnu zajed-nicu i župnu crkvu. Naime, Zdenko je sakristan u župi a oboje rado dolaze i u baziliku Majke Milosti. Bili su prisutni i članovi obitelji. Zatim je protumačio poruku vitraja koji se uklapa u slijed ciklusa Nazaret i Trsat.Ovo su vitraji koji su do sada postavljeni u župnu crkvu: Navještenje u Naza-retu, Isus u nazaretskoj sinagogi, Oluja na moru, Dolazak nazaretske kuće na Trsat i Dolazak slike Majke Milosti na Trsat. Iz Rima je davne 1367. fra Ber-nardin Napuljac donio milosnu sliku i zajedno s knezovima Frankopanima postavio na oltar malog svetišta. Zato je na vrhu bazilika sv. Petra u Rimu obasjana zrakama, u sredini obasjana svjetlom i poput duhovskog plamena spušta se čudotvorna slika Majke Božje Trsatske ispod koje je Trsatska bazi-lika! Autor akademski slikar Robert Mijalić s puno je truda i znanja prekrasno i na oduševljenje svih prisutnih doista opravdao povjerenje župne zajednice i darovatelja. Stolarske je radove izveo Sanjin Srok s Viškova!S himnom Gospi trsatskoj “Okrunjena Majko mila” uputili smo se prema dnu crkve pred vitraj gdje je fra Antun izmolio blagoslovnu molitvu, a zatim smo svi prisutni molili posvetnu molitvu Majci Božjoj koju molimo i u Svetištu. Nakon blagoslova i hodočasničke pjesme „Majko Božja Trsatska“ nastavili smo druženje u župnoj prostoriji.

17

BLAGOSLOV NOVOGA VITRAJA U CRKVI SV. JURJA


Okrunjena Majko mila je prepoznatljiva himna našeg Svetišta. Pjeva se već dvije godine i vjerujem da Vam se svidjela. To zaključujem po Vašem oduševljenom pjevanju, kao i po za-molbama mnogih orguljaša i župnika koji su me molili note.

Prije dvije godine smo ih već otisnuli u Marijinu Trsatu. Sada to činimo ponovno pa se poslužite tom pjesmom. Smije se pjevati i u drugim crkvama, ne samo na Trsatu.

HIMNA TRSATSKOG SVETIŠTA


Prošle godine je 17. veljače, na prvu korizmenu nedjelju, blagoslovljen novi Križni put na trsatskoj Fortici, rad akademskoga kipara Ante Jurkića, s 15 postaja i 32 skul-pure. Novi križni put zajedno s obnovljenim stazama brzo je privukao pažnju vjernika i pokazao se vrlo pogod-nim mjestom za sabranu molitvu i razmatranje Isusove muke. U korizmenom vremenu svake nedjelje u 17 sati, u lijepom prirodnom ambijentu trsatskoga brežuljka, mnogobrojni vjernici rado su sudjelovali u pobožnosti križnog puta. Zajednička pobožnost križnoga puta na trsatskoj Fortici nastavlja se i u ljetnom razdoblju svake hodočasničke subote u 9 sati.

19

KRIŽNI PUT NA TRSATSKOJ FORTICI


ZAZIVI IZ LITANIJA MAJKE BOŽJE TRSATSKESveta mati uzvišenja, moli za nasSveta mati čednosti, moli za nasSveta mati neporočna, moli za nasSveta mati neoskrvnjena, moli za nasSveta mati otpuštenja, moli za nasSveta mati kreposti, moli za nasSveta mati časna, moli za nasSveta mati nevoljnih, moli za nasSveta mati ustrpljenih, moli za nasSveta mati anđelska, moli za nasSveta mati nebeska, moli za nasSveta mati svijeta, moli za nasSveta mati Djedovine, moli za nasSveta mati slobode, moli za nasSveta mati veselja, moli za nasSveta mati sreće, moli za nasSveta mati zdravlja, moli za nasSveta mati skrušenosti, moli za nasSveta mati naša, moli za nasUčiteljice poniznosti, moli za nasUčiteljice darivanja, moli za nasDjevo djevica, moli za nasDjevo vjerna, moli za nasDjevo moguća, moli za nasDjevo milosrdna, moli za nasDjevo hvaljena, moli za nasDjevo sveta, moli za nasDjevo ufanja, moli za nasDjevo lijepa, moli za nasZrcalo pravde, moli za nasStole mudrosti, moli za nasPočelo čistoće i radosti, moli za nasPrebivalište duhovno, moli za nasPosudo poštenja, moli za nas Posudo mnoge poniznosti, moli za nasPosudo svake svetosti, moli za nasRužo otajstvena, moli za nasTornju časni, moli za nasDome i kovčeže zavjetni, moli za nasUtvrdo mira, moli za nasZvijezdo zornice, moli za nasSvjetlosti podnevna, moli za nasLjepša od mjeseca, moli za nas

ISSN 1331-703 AIJIN SAT · je svečana hodočasnička euharistija. Još ostaje vremena za privatnu pobožnost, ručak i oproštaj po dogovoru. Dobro nam došli i ove hodočasničke

Documents