Interpretativna znanost o kulturi i postliberalna teologija

PrethodnopriopćenjeUDK316.7(045)doi:10.21464/fi38409Primljeno:4.4.2018.

Krešimir ŠimićSveučilišteJosipaJurjaStrossmayerauOsijeku,Filozofskifakultet,LorenzaJägera9,HR–31000Osijek

[email protected]

Interpretativna znanost o kulturi i postliberalna teologija

SažetakKada se u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća pokušala konstituirati, znanost o kulturi (Science of Culture) predstavljala se je kao reformska znanost. Ona je bila reformska po-najprije u smislu emancipacije od metafizike i teologije, ali također i u smislu društvenog napretka (E. B. Tylor). Znanost o kulturi, koja se pokušala zasnovati kao kohezijsko mjesto za sve društveno-humanističke znanosti i postati reformska, postala je u konačnici inter-pretativna znanost (C. Geertz). Tako shvaćena znanost o kulturi također ima reformatorski afinitet. U radu se – nakon osvrta na devetnaestostoljetnu znanost o kulturi – donose te-meljne odrednice Geertzove teorije kulture i postliberalne teologije, koja se uvelike zasno-vala upravo na Geertzu. Konačno, izlaže se reformski potencijal interpretativne znanosti o kulturi i postliberalne teologije.

Ključne riječiznanostokulturi,interpretativnaznanost,CliffordGeertz,postliberalnateologija,reforma

I.

Parafrazirajući početne riječiManifesta komunističke partije (Manifest der Kommunistischen Partei, 1847.), Peter Sloterdijk je knjigu Svoj život pro-mijeniti moraš(Du mußt dein Leben ändern,2009.) započeokonstatacijom:»Baukkružizapadnimsvijetom–baukreligije.«1

Želelibiti»razumne«,smatraSloterdijk,religijemorajutražitisavezništvosa sekularnom civilizacijom i njezinom znanosti o kulturi, koja treba po-

1

PeterSloterdijk,Svoj život promijeniti moraš,preveo Kiril Miladinov, Sandorf & Mizan-trop,Zagreb2015.,str.11.IakojeSloterdij-kovamisaokrajnje zaoštrena,unekojmjeriodražava uvid dvadesetostoljetnih sociologareligije koji su ustvrdili da postprosvjeti-teljski projekti zasnivanja kulture koja bi»izgurala«religijunisuupotpunostiuspjeli.Pokazalo se da sociolozi koji su slijedili K.Marxa,M.Webera iÉ.Durkheimanisubiliupravupredviđajućidaće religije iščeznutiilise,unajmanjuruku,akovećnijemogućezatrti nagon za numinoznim, povući u sferuprivatnog.Međutim,kadaP.Sloterdijk tvrdidabaukreligijekružizapadnimsvijetom,on

ipaksmatradatonijebaukpovratkareligijejer religijenepostoje.Postoje samopogreš-norazumljenisistemispiritualnogvježbanja.Onoštoseuistinuvraćaištozaslužujepozor-nostzapravojeimunosniustrojljudskogbića.Nakonvišestoljetniheksperimenata snovimoblicimaživotaiskristaliziraoseuvid,smatraP. Sloterdijk, da ljudi ne egzistiraju samo u»materijalnimokolnostima«negoiusimbo-ličkimimunosnimsistemimaipodplaštevimaobreda.»Religija« jenesretno sročenpojamkojinadmašujesamohiperavetinja»kultura«–zaključujeusvomprepoznatljivomstiluP.Sloterdijk.Vidi:ibid.,str.13–14.

https://doi.org/10.21464/fi38409

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA152God.38(2018)Sv.4(793–814)

K.Šimić,Interpretativnaznanostokulturiipostliberalnateologija794

stati istinskamoderatorica globalne ekumene.Trebanam stoga, zaključujeSloterdijknakrajusvojeknjigeBožja revnost (Gottes Eifer,2007.),»trans-kulturalnouvjerljivaformulacijaopćeteorijekulture«.2Očitoje:Sloterdijkprogovara,dodušenasasvimoriginalannačin,3izonezapadnjačketradicijekojajeupravoznanostokulturidržalanesamokohezijskimmjestomzasvedruštveno-humanističkeznanostinegoireformskomznanosti–odnosnosvo-jevrsnommoderatoricomekumene.Iakojenaznačenatendencijabilasnažnoprisutna u njemačkoj (Geisteswissenschaften), pa u nekoj mjeri i u ruskojkulturnojtradiciji(antropologia),4njezinopojavljivanjeirazvojuameričko-britanskommilieuiznjedriojeinterpretativnuznanostiokulturi(C.Geertz)–čijajedefinicijakultureimetodološkainvencijasnažnoutjecalanabrojnedruštveno-humanističkeprojekte.EdwardB.Tylor, pionir američko-britanskog zasnivanja znanosti o kulturi(Science of Culture), isticaojedasumetafizikai teologijaglavnapreprekauistraživanju»zakonaljudskeprirode«–kojabitrebalabitiusržiznanostiokulturi.5Nakonšto jeustvrdioda semetafizika i teologija trebajuodba-citi, istaknuo je primjer »slobodnevolje«koja se, nastavljaTylor, umeta-fizičko-teologijskojtradicijitumačikaodjelovanjebezrazloga,natprirodnodjelovanje,predestinacijaisl.6Zatimjezaključioda»moramobrzopobjećiodtranscendentalnefilozofijeiteologijedabismozapočeliobećavajućepu-tovanjeprekopraktičnijegpodručja«.7Odmahpotom,pozivajućisena»do-kazevlastitesvijestisvakogčovjeka«,napominjedanitkonećezanijekatidanedvojbeniiprirodnizakoniodređujuljudskodjelovanje.Dakle,Tylorkaopolazišteznanostiokulturiuzimapretpostavkupostojanja»prirodnihuzrokaiposljedica«(natural cause and effect) i»zakoneljudskoguma«(the laws of mind).8Konačno,znanostokulturi,razumijevajućitijekljudskepovijesti,premaTyloru,pomaženesamoupredviđanjuboljebudućnostinegoiomo-gućavadasvijetučinimo»boljim«.9Stogaje»znanostokulturiubîtiznanostreformatora«.10

Dajeznanostokulturiznanostreformatora,misliojeiFranzBoas–alinapretpostavkamadrugačijimodTylorovihi»neoevolucionističkih«.11Naime,Boasjezastupaomišljenjedasukulturneprakserazumljivesamouposeb-nomkulturnomkontekstuidasenemoguprotumačitipomoćuevolucijskihstupnjeva.12Evolucijskipristup–okojemujeTylorpisaouuvodnimstrani-camaPrimitivne kulture – pretpostavlja da tijekkulturnihpromjena slijediodređenezakonekoji su svugdje isti.Međutim, istaknuo jeBoas, čimpri-znamodahipotezao»jednoobraznojevoluciji«(uniform evolution)trebabitiprvodokazanadabismojeprimijenili,13cijelastrukturagubisvojtemelj.14Evolucijskisustavistoganisuteorijeizvedeneizetnografskihpodataka,negosutopretpostavkenametnutegrađi.Riječjeosvojevrsnojlogičkojpogrešci:hysteron–proteron.Boasovuosnovnupretpostavku–dakulturutrebarazum-jetipomoćupodrobnihistraživanjabrojnihkultura–preuzeojeprvinaraštajameričkihantropologa:AlfredKroeber,RuthBenedict,EdwardSapir,Mar-garetMeadidr.15

Iakojeodšezdesetihgodinadvadesetogstoljećaznanostiokulturisvojstve-naraznovrsnost,itočestonepomirljivihteorijskihstajališta,užarištedolazisimboličnabîtkulture.PromjenastajalištauradovimaClaudeaLévi-Straussa,VictoraTurnera,MaryDouglas,očitaje.16Lévi-Strausssmatradaunatočpo-vršnimrazličitostima,komunikacijskerazmjenenapodručjukrvnogsrodstva,mitaijezikaproizlazeizpriličnomalogbrojatemeljnihoblikaili»dubinskihstruktura«.Testruktureodražavajuuniverzalnugramatikukultureukorijenje-nu u podsvjesnim svojstvima ljudskog uma i predstavljaju načela pomoću



kojihljudipraveklasifikacije.Lévi-Straussstogakulturuvidikaosimboličniizraz ljudskog uma.17Turner simboličku prirodu kulture tumači unutar di-namike društvenog života. Simboli se, prema njemu, koriste i značenja se

2

Peter Sloterdijk, Božja revnost, prevela Na-deždaČačinovič,Bosanskonarodnopozoriš-te,Zenica2013.,str.237.

3

P.Sloterdijk se,naime,poduhvatio»prijevo-da«religijskog,duhovnogietičkognajezikioptikuopćeegzercicijsketeorije.Tujeteorijurazumiokaoprosvjetiteljskipoduhvatučijemjetemeljuinteresdvostrukogočuvanja:»…sjednesestraneopredjeljujezakontinuumku-mulativnogučenja,kojezovemoprosvjetitelj-skimteskojimmidanašnji,usprkossvimgla-sinama o najnovijim ‘post-sekularnim’ okol-nostima,nastavljamokaosprogramomučenjamodernogdobakojiseprotežekrozvećčetiristoljeća;sdrugesestraneondržitisućljetnihnitikojenasvežuzaranemanifestaciječovje-kovaznanjaovježbanjuiprožimanjudušom,pretpostavimolidasmospremninanjihseeks-plicitnonadovezati.«Vidi:P.Sloterdijk,Svoj život promijeniti moraš, str. 16. P. Sloterdijk–daseposlužimnjegovimriječima–zagova-rastvaranjeglobalneko-imunosnestruktureukojuseuključujupojedinačnekulture,partiku-larniinteresiilokalnesolidarnosti.Tâbistruk-turatrebalazadobitiplanetarniformat.Takobibespomoćna cjelina postala protektivno spo-sobnojedinstvo.Namjestoromantikebratstvastupilabikooperativnalogika.Ljudibipostalisuradnici u projektu oblikovanja globalnogimuniteta.Tajuvidnamećepakmakro-struk-turuglobalnihimunizacija:ko-imunizam.Ta-kvasestrukturazovecivilizacija.Njezina»re-dovnička pravila« kodirat će antropotehnikekojesuuskladusegzistencijomukontekstusvihkonteksta.Vidi:ibid.,str.490.

4

U njemačkoj kulturnoj tradiciji »duhovneznanosti« (Geisteswissenschaften) – znanosto državi, gospodarstvu, odgoju, umjetnosti,jeziku, religiji, filozofiji, znanosti – konsti-tuirale su se u svojevrsnoj emancipaciji odmetafizikeiteologije.Zanjihjebitanpovijesnisvijet.Izvorjetogasvijetapovijesni um,stogaje–smatraW.Dilthey–zadatakutemeljenja»duhovnihznanosti«kritika povijesnog uma,anekritika čistog uma (Grundlegung der Wis-senschaften vom Menschen der Gesellschaft und der Geschichte,1865.–1880.).Početkom20. stoljeća pojam »duhovnih znanosti«pokušalo se zamijeniti pojmom »kulturnih ipovijesnihznanosti«(H.Rickert)ili»histori-jsko-etičkihznanosti«(E.Troeltsch).URusijiseušezdesetimgodinama19.stoljeća (P.L.Lavrov,Chto takoe antropologia?,1860.)ja-vilaidejadaantropologijabudeznanostkojaćeintegriratisvaznanjaočovjekuidruštvu.Vidi:AlfredG.Meyer,»HistoricalNotes on

IdeologicalAspectsoftheConceptofCultureinGermanyandRussia«,u:AlfredL.Kroe-ber, Clyde Kluckhohn, Culture: A Critical Review of Concepts and Definitions,PeabodyMuseumofAmericanArchaeologyandEthno-logy, Harvard University Press, Cambridge1952.,str.207–212,str.210.

5

E.B.TylorjeprvopoglavljesvojeknjigePri-mitivna kultura(Primitive Culture,1871.)na-slovioupravo»Znanostokulturi«(The Science of Culture).Njegovadefinicijakulture–kojaje»ujednomširem,etnografskomsmislu,cjelinakoja uključuje znanje, vjerovanje, umjetnost,moral,zakon,običajeimnogedrugesposobno-stiinavikekoječovjekstječekaočlandruštva«(EdwardBrunettTylor,Primitive Culture: Re-searches into the Development of Mythology, Philosophy, Religion, Language, Art and Cu-stom, J. Murray, London 1871., str. 1) – po-stala je (doduše, tek pedesetak godina nakonobjavljivanjaspomenuteknjige)neizostavnauameričkimibritanskimrječnicima.Vidi:A.L.Kroeber,C.Kluckhohn,Culture,str.9.Nedvoj-benojedajenaE.B.Tylorainjegovokorište-njepojmakulturaznatnoutjecaoG.E.Klemm.Naime, sâm E. B. Tylor u svojim se Istraži-vanjima (Researches, 1865.) na kraju prvogpoglavlja(str.13)referiranaKlemmovadjelaAllgemeine Cultur-geschichte der Menscheit(kompletiranodesetimsveskom1852.) idvo-tomnoAllgemeine Culturwissenschaft(1854.–1855.).Vidi:ibid.,str.10,25.RazlogzaštojeTylorovadefinicijakulture,kojauostalominijebilatolikooriginalna,imalatakosnažanutjecajne leži toliko u njegovom iznimnom uvidu ipronicljivosti,kolikoležiutomedajeupravoon,određujućinjezinpredmet,zasnovaojednuznanostokulturi.Vidi:ibid.,str.150.

6

E.B.Tylor,Primitive Culture,str.3.

7

Ibid.

8

Ibid.

9

Edward Brunett Tylor, Researches into the Early History of Mankind and the Develo-pment of Civilization,UniversityofChicagoPress,Chicago1964.,str.539.

10

Ibid.

11

NaTylorovu(iMorganovu)reformatorskomtragu svojeviđenjeznanostiokulturi zasni-



stvarajuujavnim,društvenimrazmjenama.Simboliimajuposebnasvojstva:onisusnažnisažeciznačenja,njihovasuznačenjavišestrukairazlikujusezarazličitečlanovedruštva.Razumijevanjekulturnogaživotapretpostavljaiz-dvajanjesimbola,određivanjenjihovaznačenjaiprikazivanjenačinanakojisimbolidjelujuunutraposebnog,dinamičnogkulturnogkonteksta.18Douglasanalizirakakoljudiizražavajusimboličnesustaveidruštveneinstitucijedabistvoriliznačenjskeijedinstveneiskazeotometkosu.19Dajetemeljnazadaćaznanostiokulturiupravo interpretativna;daznanostokulturinijeeksperi-mentalnaznanostkojatragazazakonitostima,većinterpretativnadisciplinakojatragazaznačenjem–nainovativaniiznimnosugestivannačintvrdiojeCliffordGeertz.20

II.

GeertzsesuprotstavljaTylorovuviđenju(kojenazivaprosvjetiteljsko)premakojemuječovjekupotpunostidioprirodeisudjelujeuopćojjednoobraznostisklopakojuje»prirodnaznanost«(natural science)potaknutaBaconomivo-đenaNewtonomunjojotkrila.21Taideja,napominjeGeertz,nijenova:poznatjepojamconsensus gentium (mišljenjepremakojemusesviljudislažudasunekestvaridobre,stvarne,pravedne)kojinijekarakterističansamozapro-svjetiteljstvonegoizadrugavremena.22PristupkojizagovaraTyloriautorikojiprihvaćajunačelojednoobraznosti(uniformitarianism)pretpostavlja:1)dasupredočeneuniverzalijesupstancijalneuniverzalije,anepraznekatego-rije;2)dasuutemeljeneuposebnimbiološkim,psihološkimilisociološkimprocesima;i3)damogubitiuvjerljivoobranjenekaobitnielementidefinicijeljudskostiuodnosunakulturnerazličitostikojesudrugorazredne.23Među-tim,smatraGeertz,prvapretpostavkanemožebiti ispunjena jer je logičkiproturječnotvrditidasu,primjerice,»religija«,»brak«i»vlasništvo«empirij-skeuniverzalijeiistodobnoimpripisivatiznačajnuspecifičnusadržinu.24Toondaotežavaiispunjenjedrugepretpostavke.Štoviše,ističeGeertz,kadasejednombiološko,psihološkoisociološkoodvojeodkulture,iznimnojeteškoponovnoihspojiti.25Strategija»invarijantnihreferentnihtočaka«(invariant points of reference)zapravonijenikakvaintegracijakulturnihisupkulturnihnivoa,negopukakorelacijaitoodvojenihrezultata.Teorijanivoa,čakikadsepozivana»invarijantnereferentnetočke«,nemožekonstruiratiistinskifunk-cionalnevezeizmeđukulturnihine-kulturnihčinjenica,negosamomanjeilivišeuvjerljiveanalogijeisugestije.Stoga,ističeGeertz,trebatražitisistem-skeodnosemeđurazličitimpojavama,ane»bitne«identičnostimeđunjima.»Stratigrafsko«(stratigraphic)shvaćanjeodnosameđurazličitimaspektimaljudskeegzistencijetrebazamijenitisintetičkim–štopodrazumijevadasesbiološkim,psihološkim,sociološkimikulturnimčinjenicamamožepostupatikaosvarijablamaunutarjedinstvenogasistemaanalize.Riječjeointegriranjurazličitihtipovateorijaipojmovatakodasemoguoblikovatismislenetvrdnjekojeobuhvaćajuizoliranerezultaterazličitihdisciplina.26

Jasno je: budući da odbacuje kategorije »prirodnih uzoraka i posljedica«(natural cause and effect) i»zakona ljudskoguma« (the laws of mind), zaGeertzaznanostokulturinije,kaoštojebilazaTylora,predviđalačka(pre-dictive).27Međutim, toneznačidaona inadaljenije znanost reformatora.Doduše,nevišeusmisludapomoćunjemožemorazumjetitijekljudskepo-vijesti,pastogaisvijetučiniti»boljim«,niusmisludapomoćunjemožemoodgovoritinanašatemeljnapitanja,negodanamučinidostupnimaodgovoredrugihljudinatemeljnapitanjaitakoihuključiudostupandokumentotome



štojerekaočovjek.28Dabidošaodotakvogcilja–ili,točnije,jerjetakavciljnaciljao–Geertzjekulturudefiniraonanovnačintejeposljedičnorazvioinovumetodu.

III.

Pojmovni ćorsokak u koji nas je dovelomoderno značenje pojmakulture,napominjeGeertz,očitjeujednomodboljihuvodauantropologiju:Ogleda-

vali su – da istaknem glasovitije – LeslieWhite, Julian Steward iMarvinHarris.Onisukulturnepromjenepovezivali s različitimpodručjima materijalnog života. Drugim ri-ječima,»neoevolucionisti« su, za razlikuodidealističkih i povijesnih tumačenja, uzrokepromjenatumačilimaterijalistički(promjeneunačinuproizvodnje).

12

Jerry D. Moore, Uvod u antropologiju, pre-velaGordanaV.Popović,NakladaJesenskiiTurk,Zagreb2002.,str.56.

13

Upokušaju rekonstruiranjapovijesti ljudskekulture,E.B.Tylorosloniosenadvanačela:jednoobraznost(uniformitarianism)iprežitak(survivals),odnosnoodraziranijihstupnjevakulture. Osnova Tylorova poimanja jednoo-braznostitvrdnjajedasuprocesikultureslič-ni kod svih ljudi, bez obzira gdje i kad oniživjeli,zbog»zakonaljudskoguma«.Vidi:J.D.Moore,Uvod u antropologiju,str.158.Bu-dući,dakle,dasumentalniprocesikodljudiuniverzalni, ljudske zajednice razvijaju kul-turunatemelju»gotovoistovrsnihobrazaca«kojimajesvojstvennapredaki izražavajuseuevolucijikulture.Vidi: ibid., str. 27.Odu-pirući se suvremenoj (devetnaestostoljetnoj)kriticiesencijalizmaisvojevrsnom»čitanju«Biblijekojejetadabiloneštopoputkhunov-skeparadigmeza izučavanjekulture, evolu-cionističketeorijeuTylorovodobaisticalesudaljudskerazlikeproizlazeizrazličitogstadi-jakulturnograzvitka.Vidi:GeorgeStockingJr., Race, Culture and Evolution: Essays in the History of Anthropology,FreePress,NewYork1968.,str.71.Natajsunačinpokušaledokinuti teološkoučenjeoesencijalističkomjedinstvu čovjeka, oduprijeti se suvremenojkritici esencijalizma koja je dovela do du-bokih epistemoloških i etičkih previranja teujednobitisredstvouostvarivanju»društve-nognapretka«.

14

Franz Boas, »The Methods of Ethnology«,American Anthropologist 22 (1920) 4, str.311–321.

15

J.D.Moore,Uvod u antropologiju,str.56–57.

16

Ibid.,str.279–280.

17

Usp. Claude Lévi-Strauss, Anthropologie structurale,Plon,Paris1973.

18

Usp. Victor Turner, The Ritual Process: Structure and Anti-Structure,CornellUniver-sityPress,NewYork1969.

19

Usp.MaryDouglas,Natural Symbols: Explo-rations in Cosmology, Routledge, London,NewYork1996.

20

Usp. Clifford Geertz, The Interpretation of Cultures,BasicBooks,NewYork1973.Da-vidM.Schneiderjedanjeodnajprominentni-jihautoranovogpokretakojisečestonazivao»simbolička antropologija«, iako je sâm C.Geertz preferirao naziv »interpretativna an-tropologija«.D.Schneider svoju je »viziju«kulture(kulturajesistemsimbolaiznačenjakoji su »osnovne premise koje kultura po-stavljazaživot«;tepremiseomogućujudasedijelovidrženaokupu,definiranjeirazliko-vanje dijelova, formiranje reda, strukturira-njesvijetaitd.) izložiouuvodusvojeknjigeAmerican Kinship: Cultural Account(1968.).Na»kontinentu«,ovajsupristupnajopširnijetumačiliLouisDumontiVolkerGottowik.

21

C.Geertz,The Interpretation of Cultures,str.34.

22

Ibid.,str.38–39.

23

Ibid.,str.39.

24

Ibid.,str.39–40.

25

Ibid.,str.41.

26

Ibid.,str.41–44.C.Geertzpišeo»zamućenimžanrovima« (blurred genres). Vidi: CliffordGeertz,Local Knowledge,BasicBooks,NewYork1983.,str.19–36.

27


28

Ibid.,str.30.



lu za čovjeka (Mirror for Man,1944.)ClydeaKluckhohna.29Utomjedjelu–navodiGeertz–Kluckhohndefiniraokulturukao:1.»ukupninačinživotajednognaroda«;2.»društvenonasljeđekojepojedinacprimaodsvojegru-pe«;3.»načinmišljenja,osjećanjaivjerovanja«;4.»apstraktponašanja«;5.teorijukojuantropolograzvijasobziromnanačinnakojisegrupaljudipo-naša:6.»spremišteakumuliranogznanja«;7.»skupstandardiziranihodnosapremaproblemimakojiseponavljaju«;8.»naučenoponašanje«;9.mehani-zamzanormativnoreguliranjeponašanja;10.»skuptehnikaprilagođavanjaizvanjskomokruženju idrugim ljudima«;11.»talogpovijesti«; i,moždauočaju,okrenuvšiseusporedbama:kaomapu,sito imatricu.30Uusporedbisovakvomvrstomteorijskedifuznost,napominjeGeertz,čakidonekleskučeninesasvimstandardanpojamkulture,kojijebariznutrakoherentani,štojevažnije,kojitvrdineštoštosemožedefinirati,predstavljanapredak.31OdmahzatimGeertzu uvodnomesejuPodroban opis: prema interpretativnoj teoriji kulture(Thick Description: Toward an Interpretative Theory of Culture)svojeglasoviteknjigeInterpretacija kultura (The Interpretation of Cultures,1973.)piše:

»Pojamkulturezakojisezalažemičijućekorisnostsljedećiesejinastojatipokazati,ubitijesemiotički.Vjerujući,zajednosMaxomWeberom,daječovjekživotinjakojavisiumrežamaznačenjaštoihjesamspleo,kulturudoživljavampoputtihmreža,pastoganjihovaanalizanetrebabitieksperimentalnaznanostkojatragazazakonitostima,negointerpretativnaznanostupotrazizaznačenjem.«32

Naglasaknasemioticidokidaprimattehnologijeiliinfrastrukture,štosuisti-calimaterijalisti(L.WhiteiM.Harris),33ilibilokojedrugopoimanje»dodi-ra«prirodeikulture.Samo,trebaistaknuti,Geertzseopirepoistovjećivanjusemiotike,uopćemsmislukaoznanostioznakovima,sastrukturalizmom.34Dabibilakorisna,semiotikase,smatraGeertz,morapomaknutiodrazma-tranjaznakovakaosredstavakomunikacije,kôdakojitrebadešifrirati,premarazmatranjuznakovakaomodusamišljenja,idiomakojitrebainterpretirati.Onošto trebamonijenovakriptografija,negonovadijagnostika–znanostkojamožeodreditiznačenjastvarizaživotkojiihokružuje.35Smisaosemio-tičkogapristupakulturiutomejedanampomognedauđemoukonceptualnisvijetukojemuživesubjektiitakonamomogućikomunikaciju.36

Geertzjekaoosnovnimetodološkipostupakinterpretativneznanostiokulturiistaknuo»podrobniopis«(thick description).37Štosetičeznanstvenenomen-klature,Geertzsmatradarepertoaropćihakademskihpojmova:»ugradnja«,»racionalizacija«,»simbol«,»ideologija«,»etos«,»revolucija«,»identitet«,»metafora«,»struktura«,»ritual«,»poglednasvijet«,»djelatnik«,»funkcija«,»sveto«i,naravno,»kultura«–jednostavnotrebautkatiutkivoetnografijepodrobnogopisadabisepukadogađanjaučinilaznanstvenoelokventnima.38Cilj je pak podrobnog opisa da se iz sitnih, gusto tkanih događaja izvukukrupni zaključci.39Razmotrimo jošnakratkoosnovneGeertzove tvrdnje,unjegovuopusuuvijekilustrativnoocrtaneetnografskimprimjerima.Kulturniobrasci, tvrdiGeertz, imajudvostruki intrinzičanaspekt:onidajuznačenje,odnosnoobjektivnukonceptualnuformudruštvenojipsihičkojre-alnosti–itotakoštoistodobnooblikujusebepremanjojinjupremasebi.40Upravomeđusobnaizmjenjivostmodelazanešto(models for)imodelane-čega(models of)kojuomogućavasimboličkaformulacijadistinktivnojeobi-lježjenašementalnosti.41Iztakveperspektive,Geertzkritizirakognitivistič-kuantropologijukojajenastalakaokorekcijabiheviorističkihiidealističkihpristupakulturi,apremakojojmentalnifenomenimoguilitrebajubitianali-ziraniformalnimmetodamasličnimonimaumatematiciililogici.Zatoštose



simboli(ekstrinzičniizvoriinformacijauokvirukojihseljudskiživotimoguoblikovati)42 iznačenjanalazeizmeđudruštvenihaktera,aneunjima(unji-hovimglavama),GeertzsmatradajekognitivnipristupWardaGoodenougha

29

Ibid.,str.4.

30

Ibid.,str.4–5.

31

Iako definicije ne utvrđuju zapravo ništa,napominjeC.Geertz,onesameposebi,akosupažljivosklopljene,omogućavajukorisnousmjeravanje i preusmjeravanje mišljenja,takodanjihovodaljnje»raspakiranje«možepredstavljatiuspješannačinrazvojaikontrolenovog pravca istraživanja. Definicije imajukorisnu vrlinu eksplicitnosti: one obvezujusebenanačinnakoji tone radidiskurzivnaproza,kojajeuvijeksklonaargumentzamje-nitiretorikom.Vidi:ibid.,str.90–91.

32

Ibid., str. 5. U eseju »Religija kao kulturnisistem« (»Religion as Cultural System«), C. Geertz donosi sljedeću definiciju kultu-re: »Kultura označava povijesno prenošenobrazac značenja utjelovljenih u simbolima,sistem naslijeđenih pojmova izraženih sim-boličkim formama pomoću kojih ljudi pre-nose,čuvajuirazvijajusvojeznanjeoživotui stavove prema njemu.« [»… it denotes anhistorically transmitted pattern of meaningsembodied in symbols, a systemof inheritedconceptionsexpressedinsymbolicformsbymeansofwhichmencommunicate,perpetu-ate, anddevelop their knowledge about andattitudestowardlife.«]. Vidi:ibid.,str.89.

33

L.Whitesnažnojezastupaoteorijukulturneevolucijekojase»ninajmanjenerazlikujeodnačelakojajeTylorizniouknjiziAntropolo-gija (Anthropology,1881.), iakose,dakako,razvoj,izraziprikazteorijemožeunekimpi-tanjimarazlikovati«.Vidi:LeslieWhite,The Evolution of Culture: The Development of Ci-vilization to the Fall of Rome,McGraw-Hill,NewYork 1959., str. ix.Uz to,L.White jezagovaraoopćuznanostokulturi,kojujena-zvao kulturologijom (culturology).Usp. Le-slieWhite,The Science of Culture: A Study of Man and Civilization,GrovePress,NewYork1949.Onasetrebabavitistrukturomidjelo-vanjemkulturnihsustava.Usp.L.White,The Evolution of Culture,str16.Njunezanimajuposebnekulture,osimkaoprimjeriopćenito-ga. Kultura se promatra kao područje feno-mena,kaodapostojisamazasebe,neovisnao ljudskoj vrsti.Usp. ibid.Kulturologija se,dakle,baviopćimnačelimakojadefinirajuipredviđajuodnoseunutarkulturnihfenomena.M.HarrisuuvodusvojeknjigeUspon antro-poloških teorija: Povijest teorija kulture (The Rise of Anthropological Theory: A History of Theories of Culture,1968.)kulturnimaterija-

lizamopisujekaosociokulturnuistoznačnicuDarwinovojselekcijiiodmahgaodređujekaone-idealističkuievolucijskuteoriju.Ukultur-nom materijalizmu nema pozivanja na ljud-sku prirodu, jedinstvenost različitih kultura,temeljnevrijednosti, dubinske strukture i sl.Umjesto toga,M.Harris razvija načelo teh-nološko-okolišnogitehnološko-ekonomskogdeterminizma.Prematomnačelu,sličneteh-nologijeprimijenjeneusličnimokruženjimasklone suproizvesti sličneorganizacije radauproizvodnji i raspodjeli, a te sukategorijeskloneuspostavljanjusličnihvrstadruštvenihskupinakojeopravdavajuikoordinirajusvojadjelovanjapomoćusličnihsustavavrijednostiivjerovanja.Prevedenouistraživačkustrate-giju,načelatehnološko-okolišnogitehnološ-ko-ekonomskogdeterminizmadajuprednostistraživanju materijalnih uvjeta sociokultur-nogživota,jednakokaoštonačeloprirodnogodabira daje prednost istraživanju uspješno-sti diferencijalne reprodukcije. Usp.MarvinHarris,The Rise of Anthropological Theory: A History of Theories of Culture,ThomasY.Crowell,NewYork 1968., str. 4. PremaM.Harrisu, razumijevanje kulturnih obrazacanajprije zahtijeva objašnjenje fenomena ukontekstu infrastrukture – međudjelovanjekultureiprirodeizraženodimenzijamapoputpreživljavanja, nastanjivanja, stanovništva,demografije itd. – a potom razumijevanjekakotepromjenepreoblikujustrukturu(eko-nomski procesi) i superstrukturu (simboli).M.Harristomsestrategijomslužioprievolu-cijskomnacrtupovijestisvijeta.Usp.MarvinHarris, Cultural Materialism: The Struggle for a Science of Culture, Random House,NewYork1979.,str.79–113.

34

C.Geertz,Local Knowledge,str.12.C.Geertzstrukturalizamdržihiperracionalističkoman-tropološkomparadigmomtegastogaodbacu-je i zagovara fleksibilnu (flexible) i situacij-sku (situational) hermeneutiku. Usp. PhilipSmith, »The Balinese Cockfight Decoded:ReflectionsonGeertzandStructuralism«,u:JeffreyC.Alexander,PhilipSmith,MatthewNorton (ur.), Interpreting Clifford Geertz,Palgrave Macmillan, New York 2011., str.17–32, str. 19, doi: https://doi.org/10.1057/9780230118980.

35

C.Geertz,Local Knowledge,str.120.

36


37

Pojmove»grub«(thin)i»podroban«(thick),ističesâmC.Geertz,preuzeojeodG.Ryla.

https://doi.org/10.1057/9780230118980



i »novih etnografa« redukcionistički i lažno formalistički.43Kada kažemo,napominjeGeertz,dakulturučinedruštvenoustanovljenestruktureznačenjauokvirukojihljudičinestvarikaoštosusignaliziranjezavjeraiuključivanjeunjihiliopažanjeporugaiodgovaranjenanjih,neznačidatimetvrdimodajetopsihičkifenomen,osobitostnečijegduha,osobnosti,kognitivnestruktureilibiločegadrugog.44Onoštonamjestukakavje,primjerice,Marokonajvišesprječavanâskojismoodrasliuzapadnojkulturidashvatimoštoljudirade,nije tolikonepoznavanjenačinafunkcioniranjakognicijekolikonedostatakpoznavanjaimaginativnogsvijetauokvirukojeganjihovičinipredstavljajuznakove–tvrdiGeertz.45NaprimjeruPajdžanovanesretnogpogrebanaJavi,Geertzjenastojaopokazatidastatičkifunkcionalizam,bioonsociološkiilisociološko-psihološki,nerazlikujelogičko-značenjskuintegracijuodkauzal-no-funkcionalne integracije zato što ne razumije da kulturna struktura nijesamoodrazdruštvenestrukture,nijenidruštvenastrukturasamoodrazkul-turnestrukture,negosuonenezavisne,aipakmeđuzavisnevarijable.46

Namastogatreba,napominjeGeertz,neštovišeod»lokalnogznanja« (local knowledge).ZaGeertzajeto»načinpretvaranjarazličitihvarijantiunjihovemeđusobnekomentare,dajednaosvjetljavaonoštodrugazatamnjuje«.47Zatônepostojigotovametoda,nego»nagomilanadosjetljivost«(accumulated cunning).48Trebamodovoditirazličitenačineregistriranjaiskustvaiizricanjastvariusuodnosdabismoihvidjelikaomanjezagonetnenegolikadsečinedok ih promatramo zasebno.To je, ističeGeertz, upravo obrnuto odmisliGeorgeaSantayanedačovjekuspoređujesamokadnijesposobanprodrijetiusrž.Krozuspoređivanje,itoneusporedivog,dopiremodotenekesrži–tvr-diGeertz. Jedinedokojemožemodoprijeti.Uspoređivanje neusporedivogonojenaštodisciplineposvećenedeskriptivnomobjašnjavanjuimaginativ-nihoblikatroševećinusvogvremena.Upravoto,ističeGeertz,nudivišeuoblikovanjunašegputakroznedoumiceodnavodno»znanstvenijih«(more ‘scientific’)pothvata,ukojimsesvemorastjecatiujednojtočki.49Kaome-đusobnoisprepletensistemznakovapodložnihtumačenju,kulturanijeneštočemusedruštvenidogađaji,ponašanja,institucijeiliprocesimogukauzalnopripisivati:onajekontekst,neštounutarčegaseonimogupojmljivo–tojest,podrobno–opisati.50

IV.

Geertzjenesamoikoničkafiguratzv.kulturnogokreta(cultural turn)negoje,spomenuosam,utjecaonabrojnedruštveno-humanističkeprojekte.51Iakosupotaknutiraznimautorima(Barthovomoštromkritikomteološkekoncep-cijeanalogia entis,Wittgensteinovimkonceptom jezičnih igara,moralnomfilozofijomAlasdairaMacIntyrea, kritikom kartezijanskog cogita GilbertaRylea,sociologijomreligijePeteraBergera,književnomteorijomErichaAure-bacha),napostliberalneteologe(čijeseteološketendenciječestonastojeobu-hvatitinazivimaYale Schoolili»narativnateologija«)52presudnojeutjecaoupravoGeertz.Dovoljnojepročitati»programatsku«knjiguPriroda doktri-ne (The Nature of Doctrine,1984.)53GeorgeaLindbeckaiTipovi kršćanske teologije(Types of Christian Theology,1992.)HansaFreija–dvajukorifejapostliberalnogteološkogpokreta.54Uobjeknjige,štonijekarakterističnozanjihoveautore,donoseseekstenzivnicitatiizdvajuGeertzoviheseja:Podro-ban opis: Prema interpretativnoj teoriji kulture(Thick Description: Toward an Interpretive Theory of Culture)iReligija kao kulturni sistem(Religion as a Cultural System).55



Lindbeckuuvodusvojeknjigejednostavnotvrdidadoktrine(doctrines)nepružajuuobičajenepretpostavkeovlastitimvrstamaiotomeštosuoneza-pravo.56Stoganamjepotrebannoviboljinačinrazumijevanjanjihovepriro-

Kaoilustrativniprimjergrubog opisa,C.Ge-ertz navodi primjer koji je također preuzeood G. Rylea: tikovi, namigivanja, lažna na-migivanja, parodije, probe parodija, a zatimdonosiivlastitiprimjerpodrobnog opisa:jed-numaludramukojaseodigralauplaninamacentralnogMaroka1912.Usp.ibid.,str.6–7.MichaelWalzer je u knjizi Thick and Thin: Moral Argument at Home and Abroad(Uni-versity of Notre Dame Press, Notre Dame1994.)navedenepojmoveprimijenionamo-ralneargumente,aAvishaiMargalituknjiziThe Ethics of Memory (Harvard UniversityPress,Cambridge2002.)nadvatipaljudskihodnosa: u jednom (thick) riječ je o odnosupremabliskimidragimosobama,audrugom(thin)oodnosupremastrancima.

38


39

Ibid.

40

Ibid.,str.93.Usp.ibid.,str.216.

41

Ibid.,str.94.

42

Ibid.,str.216.

43

W.Goodenough,nakonštojeustvrdiodakul-turanijematerijalnifenomen,dasenesastojiodstvari,ljudi,ponašanjaiemocija,poentira:»[Kultura]jeorganizacijesvegatoga.Onajeformastvarikojeljudi imajuuumu,njihovimodelizapažanja,povezivanjaiinterpretira-nja.«Vidi:WardGoodenough,»Culturalan-thropologyandlinguistics«,u:PaulL.Garvin(ur.), Report of the Seventh Annual Round Table Meeting on Linguistics and Language Study, Georgetown University, Washington1957.,str.167–177,str.167.

44

C.Geertz,The Interpretation of Cultures,str.12–13.

45

Ibid.

46

Ibid.,str.142–170.C.Geertzrazlikujekulturuidruštvenustrukturu.Kulturaje»uređenisu-stavznačenjaisimbolapomoćukojegseod-vijajudruštveneinterakcije,dokjedruštvenisustav obrazac same društvene interakcije«.Vidi: ibid., str.144.Drugim riječima:»Kul-tura je osnovna struktura značenja pomoćukojeljudskabićainterpretirajusvojeiskustvoi upravljaju svojim djelovanjem; društvena

struktura je oblik koji poprima djelovanje,onajestvarnopostojećamrežadruštvenihod-nosa.Kulturaidruštvenastrukturasu,prematome, različite apstrakcije istog fenomena.«Vidi: ibid., str. 145. C.Geertz nadalje tvrdidasutedvijerazličiteapstrakcijeintegriranenavrlo različite načine.Društvena strukturajepovezananaosnovi»kauzalno-funkcional-ne integracije«, ona je artikulacija različitihdijelovakoji suu interakciji iodržavajusu-stav.Kulturi je,usuprot,svojstvenalogičko-smislenaintegracija,»jedinstvostila, logičkismisao, značenje i vrijednost«. To je nekavrstakoherentnejedinice,»kakvunalazimouBachovojfugi,dogmiKatoličkecrkveiliteo-rijirelativnosti«.Vidi:ibid.Dasukulturalnaidruštvenaoblastrazličite,iakomeđuovisne,tedasvakamorabititumačenaunjojsamojisti-calisuW.Goodenough,C.Lévi-StraussiD.Schneider.Usp.RogerM.Kessing,»TheoriesofCulture«,Annual Review of Anthropology3 (1974), str.73–97, str.83,doi:https://doi.org/10.1146/annurev.an.03.100174.000445.

47

C.Geertz,Local Knowledge,str.233.

48

Ibid.

49

Ibid.,str.233–234.

50


51

DajeC.Geertz»podatan«zaraznolikestu-dije,jasnopokazujezbornikInterpreting Clif-ford Geertz.

52

NazivYale Schoolrabisejersutemeljniau-tori postliberalne teološke tendencije vezaniuzDivinitySchoolSveučilištaYale,asinta-gmom »narativna teologija« ističe se uvje-renje postliberalnih teologa da se kršćanskavjeranezasnivana»univerzalnomrazumu«ili »ljudskoj samosvijesti«, nego na »priči«(story), čije sepak tumačenjenezasnivananekakvoj argumentativnoj teoriji ili drugojpriči. Usp. Gerard Loughlin, Telling God’s Story: Bible, Church and Narrative Theolo-gy,CambridgeUniversityPress,Cambridge1996., str. 33. Postliberalna teologija, napo-minje J.Webster, referira se na znatno šireteološkopodručjeodtzv.Yale school–riječjeosetuprojekata,anejedinstvenojpozici-ji. Naziv je »postliberalna teologija« dobarjer ukazuje na zajednička svojstva različitihsuvremenihteologairazličitihteološkihkon-teksta. J.Websterzajedničkeosobinepostli-beralne teologijegrupiraoko tri točke:dok-

https://doi.org/10.1146/annurev.an.03.100174.000445



de(nature)iuloge(function).Tomuje,napominje,postalojasnonakonštojebiodvadesetipetgodinauključenuekumenskediskusijeipredavaopovijestisuvremenipoložajdoktrinatejespoznaodamunedostajuadekvatnekatego-rijezakonceptualizacijuproblemakojisepojavljuju.Problemnijeograničensamodoktrinamaper se,negoobuhvaćaipoimanjereligije.Zapravo:teorijereligijeiteorijedoktrinemeđuovisnesu;nedostatciujednompodručju,nedo-statcisuiudrugompodručju.Svisustandardniteološkipristupibespomoćni.Poteškoće,međutim,nemogubitiriješenejednostavnimodbacivanjemmo-dernog razvoja i povratkompred-liberalnojortodoksiji.57 Potrebannam je,stoga, trećiput:postliberalninačintumačenjareligija ireligijskihdoktrina.Teorija religije i religijskihdoktrinakojunudiLindbecknisuni specifičnoekumenske, ni kršćanske, ni teološke, nego dolaze iz filozofijskih i socio-loškihpristupa–alisu,smatraLindbeck,korisneikršćanskojreligiji,ieku-menizmu,iteologiji.58Drugimriječima,Lindbeckističedateorijareligijeidoktrinanemožebitiekumenskaakonijeizvanekumenskiplauzibilna.Me-đutim, naglašavanje doktrinarne neutralnosti, ističeLindbeck, ne uključujeteološkuneutralnost.SâmLindbecksnažnojemotiviranupravokršćanskimjedinstvom,crkvom,»slavomBožjom«.59

Lindbeck jekaoalternativukognitivnom (doktrine funkcionirajukao infor-mativne propozicije i istinite izjave o objektivnim stvarnostima; riječ je osvojevrsnomizomorfizmustrukturespoznavanjaistrukturespoznavanog),60iskustveno-izražajnom(experiential-expressive)pristupu(doktrineseshvaća-jukaoneinformativniine-diskurzivnisimboliunutrašnjihosjećaja,stavovai egzistencijalnihorijentacija;ovajpristuposvjetljava sličnost religijskogsestetskimdjelovanjeminaročitojekongenijalanliberalnojteologijikojajenastala utjecajem kontinentalne teologije započete Schleiermacherom)61 tepristupukojipokušavakombiniratispomenutadva(kognitivno-propozicijskiiekspresivno-simbolički)62ponudiokulturno-lingvistički(cultural-linguistic)pristupreligijama.63Pri takvomsepristupunaglasakstavljanasličnost re-ligijajezicimainjihovimkorelativnimoblicimaživota,odnosnosemiotičkishvaćenimkulturama(idiomskokonstruiranjestvarnosti).To,nadalje,značida je funkcija religijskihdoktrina, za razlikuodkognitivno-propozicijski iekspresivno-simboličkihtumačenja,davanjeautoritativnihpravilazajednice(communally authoritative rules),njezinihdiskursa,stavovaidjelovanja.Da-kle,religijskesudoktrine»regulativne«(regulative)ili»upravljačke«(rule)teorije.64Uviddacrkvenedoktrinenalikujupravilimanijenovum.Idejare-gulae fideipoznata jevećodranogkršćanstva,a teolozikasnijihrazdobljaprepoznavalisuoperacionalnulogiku,odnosnoregulativnopraviloreligijskihdoktrina.Onisu,drugimriječima,prepoznalidajedjelomičnazadaćadok-trinapreporučitiiliisključitistanovitudomenupropozicijskihiskazailisim-bolizirajućihaktivnosti.Ipak,smatraLindbeck,logikaautoritativnihpravilazajednice(doktrine)otežavailipreveniraodonogaštotrebabitiafirmirano:kulturalno-lingvistički pristup.65 Prema takvom se pristupu religije tumačekao»sveobuhvatneinterpretativnesheme«–uobičajeno»utjelovljene«umi-tovimailinarativimateuvelikeritualizirane–kojestrukturirajuljudskoisku-stvoirazumijevanjesebeisvijeta.66Drugimriječima,religijefunkcionirajukaosvojevrsnikantovskia priori,iakojeuovomslučajua priorisetstečenihvještina.Kaokulturailijezik,religijajefenomenzajednicekojioblikujesu-bjektivitetpojedinca,anemanifestacijasubjektiviteta.Onauključujerječnikdiskurzivnih ine-diskurzivnihsimbolazajednosdistinktivnomlogikomiligramatikomupojmovimakojimatajrječnikmožebitismislenorazmješten.Konačno, kao »jezična igra« (L.Wittgenstein) religija korelira s formamaživota i,kao ikultura, imakognitivnu ibiheviorističkudimenziju.Njezine



doktrine,kozmologije,mitoviietičkedirektiveintegralnosupovezanesritu-alima,osjećajimakojeonievociraju,djelovanjimakojepreporučuju,institu-cionalnimformamakojerazvijaju.67

trine (manja kritičnost prema naslijeđenimdoktrinarnim standardima), metode (uporabadeskripcijske metode) i kritike (postliberalniteolozi naširoko su kritizirani zbog isticanjavažnostidoktrina). JohnWebster,»TheologyafterLiberalism?«, u: JohnWebster,GeorgeP. Schner (ur.), Theology After Liberalism,Blackwell Publishers Ltd, Oxford 2000.,str. 52–61.A.Mcgrath ističe da je temeljnaodrednicapostliberalneteologijeodbacivanje»totalizirajućeg«projektamoderne–bilodajeriječoprosvjetiteljskompozivanjuna»uni-verzalnirazum«,bilodajeriječoliberalnompozivanjunaneposredno religiozno iskustvozajedničko svim ljudima. Na mjesto takvih»pseudo-univerzalija«, postliberali stavljajureligijsku zajednicu i tradiciju posredovanunarativima.W.C.Placheristaknuojesljedećetriosnovneodrednicepostliberalneteologije:1)prvenstvonaracijekaointerpretativnekate-gorijezatumačenjeBiblije;2)hermeneutičkoprvenstvo svijetakoji jeoblikovalabiblijskanaracijauodnosunasvijetljudskogiskustvai 3) prvenstvo jezika u odnosu na iskustvo.Usp. Alister E. McGrath, »An EvangelicalEvaluationofPostliberalism«,u:TimothyR.Phillips,DennisL.Okholm(ur.),The Nature of Confession, InterVarsity Press 1996., str.23–44, str. 23–24.G.Lindbeck također je uvišenavrataisticaodapostliberalizampripadaformalnoj, anematerijalnojkategoriji,da jeonprvenstvenoistraživačkiprojektkojimožeobuhvatiti različite teološke tradicije. Usp.ibid.,str.13.Uzto,G.Lindbecknapominjedaseonoštonaziva»postliberalnomteologijom«moglonazvatii»postmodernom«,»postrevi-zionističkom«ili»post-neo-ortodoksnom«,alijenaziv»postliberalna«izabraojerjeriječoteologijikojasepojavljujenakonutemeljenja iskustveno-izražajnog pristupa,kojijeobiljež-je liberalne metode. Usp. George Lindbeck,The Nature of Doctrine. Religion and Theo-logy in a Postliberal Age, TheWestminsterPress,Philadephia1984.,bilj.1,str.135.

53

Riječjeoknjizi»kojajevišeodikojedrugeprepoznatakaoklasičniiskazteološkogpost-liberalizma«. Vidi: J. Webster, G. P. Schner(ur.), Theology After Liberalism, str. 361. Uuvodnom poglavlju (»Theory, Ecumenism,andCulture:TheProposalinContext«)svojeknjigeG.Lindbecknavodinizautorakojisuutjecalinanjegovkulturno-lingvistički pristupreligijama.Tosu:M.Weber,É.Durkheim,L.Wittgenstein, P.Winch, P. Berger,N. Smart,W. Christian i, nedvojbeno najznačajniji, C.Geertz. Navedeni autori, ističe G. Lindbeck,nisupotaknutisamosuvremenimpoteškoćamavećisnažnomtradicijomčijikorijenisežuodKanta,kojijeradikalnomkritikommetafizič-kogiepistemološkogtemeljaranijevladajućih

kognitivno-propozicijskih gledišta omogućionjihovopojavljivanje.Ipak,Kantnijezamije-niotumačenjereligijekojejepotkopaonovimtumačenjem, smatra G. Lindbeck. Usp. G.Lindbeck,The Nature of Doctrine,str.20–21.

54

OsimG. Lindbecka i (»kasnog«) H. Freija,postliberalnim teološkim tendencijama pri-padaju injihovi istaknutijistudenti:WilliamPlacher,StanleyHauerwasiGeorgeHunsin-ger.Usp.T.R.Phillips,D.L.Okholm(ur.),The Nature of Confession,str.11.G.Lindbec-kuiH.Freiju,A.E.McGrathpridodajeDavi-daKelseyja(The Uses of Scripture in Recent Theology,1975.)iPaulaHolmera(Grammar of Faith, 1978.). Usp.A. E. Mcgrath, »AnEvangelical Evaluation of Postliberalism«,str.23.

55

G.Lindbeckuzavršnompoglavlju(»TowardaPostliberalTheology«)navodicitatesastr.17,21,14(G.Lindbeckkrivonavodibrojstr.13,osimtogakrivocitira:umjesto»interworked«,kakopišeuGeertzovojknjizi,G.Lindbeckpiše»interlocked«),10i26GeertzoveknjigeThe Interpretation of Cultures,BasicBooks,NewYork1973.(ukojojsenalazegorespomenutieseji).Osimtoga,prioslikavanjureligijekaosistemadiskurzivnihine-diskurzivnihsimbolakojipovezujumotivaciju idjelovanje tepru-žaju konačnu legitimaciju za osnovne oblikemisli,osjećajaiponašanjakarakterističnihzaodređenuzajednicuilidruštvo,njegovečlano-ve,G.LindbeckreferirasenaInterpretation of Cultures, str.90.Usp.G.Lindbeck,The Na-ture of Doctrine,str.62.H.FreiizspomenuteGeertzoveknjigenavodicitatesastr.14,12–13i89–90.H.Freinajednomdrugommjestunapominje da je C. Geertz svojim viđenjemetnografije, odnosno antropologije, bliži M.WeberunegoliE.Durkheimu.Usp.HansW.Frei,»TheologyandInterpretationofNarrati-ve: SomeHermeneuticalConsiderations«, u:George Hunsinger,William C. Placher (ur.),Theology & Narrative,OxfordUniversityPre-ss,NewYork,Oxford1993.,str.94–116,str.100.DodajmodaH.Freismatradajesocio-logijaM.Weberaznatnokompleksnijeteorij-skopostignućeodsociologijeE.Durkheima.Naime,premaH.Freiju,Weberovateorijanijezasnovananaopćimipredvidljivimuzročnimshemama, ni na univerzalističkoj deskripcijibîti religije, nego ponajprije na intencional-nom djelovanju, opisivom razlogu koji gavodi.Usp.ibid.,str.97–98.

56

G. Lindbeck (crkvenu) »doktrinu« opisu-je kao komunalno autoritativno učenje kojezahtjevavjeru i prakticiranjekoje se smatrabitnim za identitet. Doktrina, bez obzira što



Premakulturno-lingvističkom pristupu,ljudskoiskustvooblikovanojeikon-stituiranokulturnimi lingvističkimformama.Religijajeponajprijeverbum externum koja uobličuje sebstvo i njegov svijet, a ne izraz ili tematizacijapre-egzistirajućegsebstva ilipre-konceptualnog iskustva.Verbum internum(uklasičnomteološkomstudijuizjednačenasdjelovanjemDuha)takođerjeiznimnovažna,alionabitrebalabitishvaćenanekaouiskustveno-izražajnompristupu (zajedničko iskustvo različito artikuliranou različitim religijama),negokaomogućnostdasečuje iprihvatistvarnareligija, stvarni izvanjskisvijet.68Dabiegzemplificiraokakokulturno-lingvističkipristupmožeprila-goditiikombiniratidistinktivneičestokonkurirajućenaglaske kognitivnog iiskustveno-izražajnog pristupa, LindbecknavodiTillichovuiskustveno-izra-žajnuformulu:»religijajesupstancijakulture,kulturajeoblikreligije«,što–napominjeLindbeck–značidajereligijausmislukrajnjezaokupljenosti(ultimate concern)zapravovitalizirajućiizvorsvihznačajnihkulturalnihdo-stignuća.69AlternativaTillichu,ističeLindbeck,nijenijekanje,negostanovi-toproširivanje,točnije»izokretanje«kompleksnijomformulom:

»…religijajekrajnjadimenzijakulture(zatoštoseodnosinasveonoštosesmatranajvažni-jim)jerdajeoblikiintenzitetiskustvenojmatriciizkojeproizlazeznačajnakulturalnadostig-nuća.«70

Osnovni»lik«ovojformulaciji,premaLindbecku,bližijearistoteličkomhi-lemorfizmu,negoSchellingovuiHegelovuidealizmu–kojisuutjecalinaTil-lichovorazumijevanje.71Uobaslučaja»forma«jeneodvojivaod»materije«,aliuhilemorfičkommodelu»forma«imaprioritet(iskustvoegzistirasamokadaje»uobličeno«),dokuidealističkommodeluprioritetima»materija«,odnosnoiskustvoduha(Geist)kojese»objektivira«kulturnimireligijskimformama. Iako je u jednomslučaju iskustvoderivacijsko, a udrugompri-mordijalno,uobamodelaspoznatajemoćoblikovanjareligioznogiskustvakulturom.U kulturno-lingvističkom invertiranjuizvanjskeiunutarnjedimen-zijereligije(Tillichoveiskustveno-izražajneformule)događasesvojevrsnopribližavanjekognitivističkojteorijizakojujeizvanjsko(propozicijskiiska-zi)primarno.Međutim,za kulturno-lingvistički pristupsveobuhvatneshemeilipriče,kojenisupropozicijskiiskazi,strukturirajusvedimenziježivljenja,one sumedij ukojemsekreće, set umijećakoji sekoristi pri oblikovanjuživota.Doksu,dakle,religijsketvrdnječestoodiznimnevažnosti(kaoštojeukršćanstvu),onesuipakkonceptualnirječniciisintaksaunutrašnjelogi-kekojadeterminiravrstetvrdnjikojestvarareligija.Kognitivanaspekt,iakočestovažan,nijeprimaran.Bitireligiozan–kaoibitikulturnoililingvističkikompetentan–značiinterioriziratisetumijeća(sveobuhvatneshemeilipriče)njihovimprakticiranjem.Primarnoznanjenijeonooreligijiništoreligijauči,negonakojinačinbitireligiozan.72

Štosetičereligijeiistine(istinitihtvrdnji),Lindbeckističedakulturno-ling-vistički pristup,zarazlikuodiskustveno-izražajnog,priznajemogućnost»isti-nitihizjava«(truth claims).Dabipojasnio,prvodistingvira»intrasistemat-ske«(intrasystematic) i»ontološke«(ontological)»istiniteizjave«.Prvesuistinite izjave koherencijske, druge korespondirajuće sa stvarnošću (premaepistemološkimrealistima,prvotnepropozicije[first-order propositions]).Uprvomslučajuizjavesuistinitekadasukoherentnesrelevantnimkontekstom(kojinečinesamodrugeizjavenegoikorelativneformeživljenja).Pogrješkakognitivističkogpristupa,smatraLindbeck,utomeještoneuviđarazlikuiz-međukršćanskogsistemakojijeoblikovansetomiznanstvenogsistemakojisesastojiodaksioma,definicijaikorolara.Zaepistemološkerealisteintrasis-tematskaistinaililažfundamentalnisuusmisludasuneophodni,iakonei



dovoljni,zadruguvrstuistine:ontološkukorespodenciju.Drugimriječima,izjavenemogubitiontološkiistiniteosimdasuintrasistematskiistinite,aliintrasistematskeistinesumogućebezdasuontološkiistinite.Intrasistematski

može biti formalno izložena ili neformalnooperativna,ukazujenaonoštosačinjavavjer-noprianjanjeuzzajednicu.Usp.G.Lindbeck,The Nature of Doctrine, str. 74. Inače, G.Lindbeckizkulturno-lingvističke perspektiverazvijatzv.upravljačkuteoriju(rule theory):kojanijelociranautrajneidoktrinarnozna-čajneaspektepropozicijskihiskazareligijeiliunutrašnjeiskustvo,negoupričukojugovoriigramatikukojaukazujenanačinkakojepri-čaispričanaiuporabljena.Usp.ibid.,str.80.Drugim riječima, »doktrine« su svojevrsnagramatičkapravila,anepropozicijski iskaziilisimbolikojiizražavajuunutarnjeosjećaje.Usp. ibid., str. 84. Za Lindbeckovo razumi-jevanjeizraza»doktrina«,kojijeuskovezanuzpojmove»dogma«i»ispovijest«(credo),vidjetitakođer:GeorgeA.Lindbeck,»CreedandConfession«, u:Encyclopedia Britanni-ca, Encyclopedia Britannica Inc., Chicago1974.,Macropedia5,str.243–246.

57

Poteškoćesuuočene,napominjeG.Lindbeck,zbog tvrdnjionepromjenjivosti ipromjenji-vosti, kompatibilnosti i isključivosti, jedin-stvairazličitostidoktrina,štoje,baremujed-nomdjelu,diskutiranopodrubrikom»razvojdoktrine« (development of doctrine),koja jebilauupotrebinakondjelaAn Essay on the Development of Christian Doctrine (1845.)JohnaHenryjaNewmana.Usp.G.Lindbeck,The Nature of Doctrine,str.11

58

Ibid.,str.7.

59

Ibid.,str.10.

60

Bernard Lonergan, Insight, Harper & Row,NewYork,London1978.,str.399.Pritakvom(kognitivističkom)pristupu religije se tumačenasličannačinkaoiuklasičnomstudijufilozo-fijailiznanost(science).Tojepristupkarakte-rističanzatradicionalneortodoksije,alitakođerunekojmjeriizaanglo-američkifilozofijsko-analitičkinačintumačenjareligija(kognitivnoosmišljavanjereligijskihiskaza).Usp.G.Lind-beck,The Nature of Doctrine, str.16.

61

G. Lindbeck navodi i filozofijske poticajeiskustveno-izražajnogpristupa:idealizam,ro-mantizamifenomenološkiegzistencijalizam.Usp.ibid.,str.63.

62

Najprominentnijiautori»trećeg«pristupasuKarlRahneriBernardLonergan.Iakosmatradajeboljiodbilokojega»jednodimenzional-noga«,G. Lindbeck napominje da se i ovaj

pristupmožezapravosvrstatiujedanoddva:kognitivno-propozicijski i ekspresivno-sim-bolički.Usp.ibid.,str.16.

63

G.Lindbecksmatradajeukognitivno-propo-zicijskomiekspresivno-simboličkompristupunemoguće ostvariti »doktrinarno pomirenje«(doctrinal reconciliation):zapropozicionalis-te su doktrine uvijek istinite ako su jednomistinite,odnosnoakosulažne,uvijeksulaž-ne;zapredstavnikeekspresivno-simboličkogpristupa nije važno što se događa na razinisimboličkih (uključujući doktrine) objektivi-zacija,negoonoštosedogađauosjećajima,stavovima, egzistencijalnim orijentacijama,praksama. Dakle, religijsko značenje moževarirati, dok doktrine ostaju iste i obrnuto,doktrinemogu varirati bez promjene znače-nja.Trećiput,premaG.Lindbecku,pribjega-vasvojevrsnojintelektualnojgimnasticiinijeuvjerljiv (siromašan jeukriterijudetermina-cijekadanaglašavakonzistentnostdoktrinar-nograzvojasizvorimavjere).Usp.ibid.,str.16–17.G.LindbeckjeusljedećimradovimapolemiziraosRahnerovomteorijom:»Reformand Infallibility«,Cross Currents 11 (1961),str.345–356;»TheProblemofDoctrinalDe-velopmentandContemporaryProtestantTheo-logy«, u: Edward Schillebeeckx, BonifaceWillems(ur.),Man as Man and Believer,Con-cilium21,PaulistPress,NewYork1967.,str.133–146.SLonerganovomteorijompolemi-zirao jeu:»ProtestantProblemswithLoner-ganontheDevelopmentofDogma«,u:PhilipMcShane(ur.),Foundations of Theology,Gill&Macmillan,Dublin1971.,str.115–124.

64

G.Lindbeck,The Nature of Doctrine,str.18.

65

Ibid.,str.18–19.

66

Ibid.,str.32.

67

Ibid.,str.33.Religijskisimboli,ističeC.Ge-ertz,onimakojisuspremiprihvatitiihpruža-jukozmičkugarancijunesamokadjeriječonjihovoj sposobnosti da shvate svijet nego ikadjeriječotomedashvaćajućigaprecizira-jusvojeosjećaje,definirajusvojeemocije,štoimomogućavadasvijetpodnesu–mrzovolj-noiliradosno,smrknutoililako.Usp.C.Ge-ertz,The Interpretation of Cultures,str.104.

68


69

P.Tillichjeteologijuubitnomesveonateo-logiju kulture. Naime, za njega religija nije



istiniteizjaveontološkisulažneakosudiosistemakojemunedostajukoncep-tiilikategorijedasereferiranarelevantnustvarnost,alisuontološkiistiniteako sudio sistemakoji je sâmkategorijalno istinit (adekvatan).Ontološkeistinereligijskihizjava,kaoiintrasistematske,iakosuunekojmjerislične,razlikuju seod takvih izjavaudrugimvrstamadiskursa.Njihovakorespo-dencijasastvarnošćusamojefunkcijanjihoveulogeukonstituiranjuformiživljenja,načinabivanjausvijetu,kojikorespondiraskonačnomstvarnošću(Ultimately Real).Srednjovjekovnoskolastičkotumačenjeistine(adaequatio mentis ad rem)možebitiocrtano, smatraLindbeck,kaodioširegslaganjasebesBogom(istosemožerećiizaAustinovoshvaćanjeperformativneupo-rabejezika):religijskiiskazizahtijevajupropozicijskuistinuontološkekores-pondencijesamoutolikoukolikosuperformanse,čini idjela,kojapomažukreiranju takvekorespondencije.Tose,dakako,nedogađaunereligijskomperformativnomgovoru,gdjeizjavenemoguistodobnofunkcionirati ikaoperformativneikaopropozicijske.TomaAkvinskiilustrativanjeprimjerzaonoštoLindbeckželireći.On,napominjeLindbeck,ističedaiakouizjavamaoBogu ljudskinačinoznačavanja (modus significandi)nekorespondira sasamim božanskim bićem, označeno (significatum) ipak korespondira (usp.Summa theologiaeI.13.3;Contra genitlesI.30).Primjerice,kadakažemodajeBogdobar,netvrdimodajeijedannaškonceptdobrote(modi significandi)primjenjivnabožansko,negodapostojikonceptdobrotenamanedostupan(Božje razumijevanje njegove dobrote).Ono što, dakle, tvrdimo jest da jeiskaz»Bogjedobar«smisleniistinit,alibezpotpunogznanjaoznačenjutogiskaza.Međutim, iakopostoji svojevrsniznačenjskivakuum,significata semožeafirmirati–tvrdiLindbeck.Možesetvrditidaiskaz»Bogjedobar.«referira, odnosno korespondira sa stvarnošću iako se nemože specificiratimodi significandi.Naime,riječjeoperformativnojfunkcijireligijskogiska-za:unatočznačenjskomvakuumu,iskaz»Bogjedobar«važanjejerautori-zirapričuostvaranju,providnosti,otkupljenjukaodobrimBožjimdjelima–štooblikujevjernikovemisliidjela.Vjernik,dakle,trebadjelovatikaoštojeBogbiodobarpremanama(quoad nos)itonanačinkakojetoprikaza-noukanonskomtekstu(Biblija),uključujućiiprihvaćanjetvrdnjedajeBogdobaru samomesebi (in se), iako tâ tvrdnjanadilazimogućnosti ljudskogspoznavanja.73Izkognitivističkeperspektivemoglobiserećidajepropozi-cijskasupstancija(pr.creatio ex nihilo)nepromjenjiva,dokjekonceptualnaformapromjenjiva.Nosvakipokušajizoliranja»supstancije«(significatum)–uključujućiicreatio ex nihilo–odmodi significandi osuđenjenaneuspjeh,tvrdiLindbeck.74TvrdnjadaBogstvaraex nihilotrebaslužitikaovodičkakovjerniktrebagovoritiidjelovati,aimalilitatvrdnjapropozicijskusnaguovisio»svakodnevnomjezičnom«kontekstuukojemjeonaizgovorena.75

Dakle, razumijevanje, ističeLindbeck, nije locirano izvan semiotičkog su-stava,negojeimanentno,konstituiranospecifičnimjezikom.Stogaiodgo-varajućetumačenjeriječiBogovisiotomekakotâriječfunkcioniraunutarodređenereligije.Premakulturno-lingvističkompristupuznačenjejeimanen-tno,konstituiranouporabomspecifičnogjezika,stogajeteološkadeskripcija»intrasemiotička«(intrasemiotic)ili»intratekstualna«(intratextual).76Sasta-novištasveobuhvatnostiikompleksnostireligijezahtijevaju,ističeLindbeck,onoštoGeertz,posuđujućiterminodGilbertaRylea,nazivathick description.Samo, thick description, napominjeLindbeck, ne smije biti poistovjećen sBaconovimempirizmom.Onjepuniopseginterpretativnogmedijakojitrebabiti izložen istoga je tajdomet(opseg)uslučajureligijepotencijalnosve-obuhvatan.77



V.

FreiusvojojknjiziTypes of Christian Theologynavodidvaosnovna,vrloraz-ličita,alizapravonenužnoimeđusobnoisključiva,sagledavanjakršćansketeologije:1) Teologija jeprimjeropćegiligeneričkogtipatesestogamorapodvesti

podopćekriterijerazumljivosti,koherencijeiistinepodkojesesvodesvedrugeakademskediscipline.Drugimriječima,njezinopravodazadobijemjestousveučilišnomkurikuluovisionjezinojegzemplifikacijikriterijakojejepostavilaformalnafilozofijskaWissenschaftslehre.

2) Teologijajeaspektkršćanstvaistogadjelomičnoiliucijelostidefiniranaodnosompremakulturnomilisemiotičkomsistemukojikonstituirareli-giju.Kršćanskajeteologijaponajprijevezanauziskazeprvogreda(first-order statements) ili proklamacije koje se odnose na kršćansku praksui vjerovanje.Kršćanska zajednica procjenjuje vlastiti jezik i djelovanjenormamakojesunormesâmezajednice.Takvoprocjenjivanjeimadvaas-pekta:deskriptivni(nastojanjedaseartikulira»gramatika«ili»unutrašnja

nekaposebnafunkcijačovjekovaduhovnogaživota,negodubinskadimenzijausvimfunk-cijama.Onajesvugdje»kodkuće«:ućudo-ređu, u spoznaji, u umjetnosti, u osjećaju.Religijajeosnova,temeljidubinaduhovnogživota.Onajekrajnjazaokupljenost(ultimate concern).Usp.PaulTillich,Theology of Cul-ture, Oxford University Press 1959., str. 8.Ononeuvjetovano,kojegasmoizravnoibeznaknadnogizvođenjasvjesni,možeseuočiti,smatra P.Tillich, u svijetu kulture – koja jezaTillichaslika,zakon,političkipokretidr.Dakle,Tillichsmatrada jekulturaukupnostoblika u kojim se iskazuje religija, koja jesmisaona supstancija kulture. Ukratko: re-ligija je supstancija kulture, kultura je oblikreligije.Svakireligijskičin–bilodajeriječokakvojorganiziranojreligijiilinajintimnijemtitrajuduše–kulturalnojeoblikovan.Glaso-vitaTillichovatvrdnjadajereligijasupstan-cijakulture,akulturaoblikreligijenalaziseuvišenjegovihradova:»ChurchandCulture«,u:The Interpretation of History,NewYork,London1936.,str.235;»The‘PhilosophyofReligion’«,u:JamesL.Adams(ur.),What is Religion,NewYork1969.,str.73;»Author’sIntroduction« i »Religion and Secular Cul-ture«,u:Protestant Era,Chicago1957., str.xiii, 57; »The SpiritualCommunity and theUnityofReligion,CultureandMorality«,u:Systematic Theology, III, The University ofChicago Press, Chicago, London 1963., str.158. Usp. DubravkoArbanas,Koncept ‘vr-hunske brige’ u mišljenju Paula Tillicha,dok-torskadisertacija,FilozofskifakultetDružbeIsusove,Zagreb2014.,bilj.170,str.40,bilj.204,str.48.IznaslovadisertacijeočitojedaD.ArbanasTillichovusržnusintagmuultima-te concernprevodikaovrhunska briga.

70


71

Ibid.

72

Ibid.,str.34–35.

73

Ibid.,str.64–67.

74

Ibid.,bilj.22,str.90.

75

Ibid.

76

NaLindbeckov koncept »intratekstualnosti«utjecalo jeobnavljanje interesaza»literalnoznačenje« (sensus literalis) biblijskih teks-tova H. Freija. G. Lindbeck pojašnjava daje o intratekstualnosti mislio bez svijesti oteorijidekonstrukcije.Ali, zajednospripad-nicima potonje teorije ne stavlja naglasakna tekst kao samostalan estetski objekt ili»verbalnu ikonu«.ZaG.Lindbecka tekst je»medij interpretacije« i u tom smislu dijelidekonstrukcijsko isticanje tekstakaokonsti-tuirajućegsvijetaunutarkojegasvemožebitiili jeprotumačeno.Noza razlikuoddekon-strukcionista,G.Lindbecksmatradapostoji»privilegirani idiom«, odnosno tekst premakojemususvitekstovimeđusobnointerpreti-rajući.Stogaikoristinazivintratekstualnost,aneintertekstualnost.Usp.G.Lindbeck,The Nature of Doctrine, str. 136. H. Frei se pritumačenjusensus literalistakođerpozvaonashvaćanje da »svijet« treba biti razumljen umodelu»teksta«,pričemuH.Freiističedo-prinosJacquesaDerridaa.Vidi:HansW.Frei,Types of Christian Theology, prir. GeorgeHunsinger,WilliamC.Placher,YaleUniver-sityPress,NewHaven1992.,str.17.

77




logika«kršćanskihiskazaprvogareda)ikritički(nastojanjedaseprosu-đujesvakaartikulacijakršćanskogjezikasobziromnauspjehilineuspjehuprihvaćanjuspoznatihnormiilinormikojeodređujuvjernikovoprihva-ćanjejezika).

Štosetičeprvoggledišta,srodnadisciplinateologijejefilozofija(nesamokaotranscendentalnaanaliza,negoikaopozitivnaprocedurauepistemolo-giji).Srodnadisciplinadrugomgledištu(deskriptivnomikritičkomaspektuprocjenjivanja) interpretativna jedruštvenaznanost,posebiceantropologijaisociologija.Frei,nadalje,nuditipologizacijupetrazličitihstavovasobzi-romnanavedenadvagledišta(teologijajefilozofskadisciplinaikaotakvaneovisiosamodeskripcijiunutarreligijskezajednice;teologijajepodređe-nafilozofiji,aliistodobnosetražikorelacijaspecifičnokršćanskogsopćimkulturnim značenjskim strukturamakao što su prirodne znanosti; teologijaje korelativna formalnom, univerzalnom i transcendentnom kriteriju važe-ćegmišljenja;teologijajenesistematičnakombinacijanormiranekršćanskesamodeskripcijeimetodezasnovanenaopćojteoriji;teologijajeisključivostvarkršćanskesamodeskripcije) i touprvomreduopćenito,apotominanačin kako se svaki od pet tipova odnosi prema sensus literalis (s poseb-nompozornošćunafiguruIsusa).78ZaprvisutipilustrativanprimjerKantiGordonKaufman, za drugi, doduše svaki na svoj način, liberalni teoloziRudolfBultmann,WolfhartPannenbergiDavidTracyteKarlRahneriCarlHenry,zatrećiFriedrichSchleiermacheriPaulTillich,začetvrtitipJonathanEdwards,JohnHenryNewmaniKarlBarthtezapeti(nemaformalnog,odkontekstaneovisnogsetatranscendentalnihnačelakojiupravljajunekakvomunutrašnjomlogikom;kršćanskateologijaje»gramatikavjere«[grammar of the faith],procedurasamodeskripcijezakojunemaizvanjskihkorelata)DewiZephaniahPhiliphs.79

ReligiozneteorijenakonKanta, ističeFrei,usredotočilesusenavjeru kaodistinktivno i samosvjesno stajalište nesvodivo na bilo što drugo.Vjera jetakopostalaanalogonnačinunakojizaKantastruktura razumakvalificirakontakttranscendentalnogegasobjektimaopipljivogsvijeta–kojinisustvariposebi(Ding an sich),negofenomeniljudskesvijesti.Takojeopćemjestodevetnaestostoljetneprotestantsketeologijepostalouvjerenjedamispozna-jemoBogasamoureligijskomodnosusnjim.VišeodbilokogadrugogatojestajališteoblikovaouteološkisistemSchleiermacher,zakojegajesvakateo-loškadoktrinanormativnasamoutoliko,ukolikoje»obuhvaćena«izjavamavjere(Glaubensaussage),odnosnoreligioznimodnosomsBogom.80

Usuprottakvihtendencija,središteFreijevateološkogprojektanovojeshva-ćanjeklasičnogegzegetskognačela:sensus literalis,81stoga jezanjega te-meljnopitanjekojijetipteologijenajprijemčivijizaliteralnoznačenjeBibli-je.Toje,dakako,onajtipteologijekodkojegaprevladavasamointerpretacijai svojevrsna»hermeneutikaobnavljanjasmisla«(P.Ricœur).Literalnismi-sao,ističeFrei,neproizlaziizimanentnogtekstualnogoblika,negoizplodneuporabe.82Onnijeopćehermeneutičkopravilo,negoprimjerspecifičnogslu-čajakojipripadakontekstusocio-lingvističkezajednice.83Drugimriječima,značenjeEvanđelja nije dano odvojeno od zajednice koja ga upotrebljava,stogajezadaćahermeneutikedeskriptivna.84Narativnireferentnijeniobjek-tivna stvarnost (koja, premaFreiju,možebiti povijesna ilimetafizička) ni»transcendentalnoutemeljenorazumijevanje«.85Prihvaćanjemdatekst»stojisamzasebeunadležnostiočiglednesamorazumljivosti«,udaljenodsvakefaktičnereference,autorskeintencijeiličitateljeverecepcijeFreijevrlobli-



zaktendencijamaNovekritike(New Criticism)–čijemsirenskomzovunijeodolioniGeertz.86

78

H.Freikršćanskiidentitetnelocirau»povi-jesnogIsusa«,negounarativnoprikazivanjeIsusova života, smrti i uskrsnuća. H. Freiističedasumnogeevanđeoskeepizodesamoilustrativneanegdote(illustrative anecdotes),dokjeuskrsnućeIsusa izNazaretasredišnjanarativna sekvenca evanđelja. Po događajuuskrsnućamanifestira se tko je Isus, njegovistinski identitet.Do istinskog Isusova iden-titeta,premaH.Freiju,usvojimnastojanjimanisumoglidoćini»stari«,ni»novi«tragateljiza»povijesnim Isusom«,ninjihovioponen-ti jer su imalikrivo razumijevanje identiteta(samostojeće ja, »duh u stroju« [G. Ryle]).Zarazlikuod»metafizičkog«konceptaiden-titeta,H. Frei smatra da se identitet otkrivau namjera-djelatnom opisu identiteta (inten-tion-action description of the self’s identity),odnosnouopisu javnognamjernogdjelova-nja (description of intention-with-action-in-public).Tkojenekaosobaotkrivaseponaj-prije u razvoju konzistentnih namjera »utje-lovljenih« u društvenom djelovanju. Kada,dakle, namjera-djelovanje (intention-action)kombinacijanijesamoperifernaosobi,negojeodsredišnjevažnosti,tada–ističeH.Frei–osobazadobivaidentitet.Osobniidentitetjekonstituiran (ne samo ilustriran) namjeramakoje postaju djelovanje.Usp.HansW.Frei,»TheologicalReflectionsontheAccountsofJesus’Death andResurrection«, u:G.Hun-singer,W.C.Placher,Theology & Narrative,str. 45–93. H. Frei ocrtanom koncepcijomidentiteta suprotstavlja se tzv. novom traga-nju (new quest) za povijesnim Isusom čijisu reprezentanti G. Ebeling, E. Fuchs i R.Bultmann.Pri»novom«razumijevanjuiden-titeta,H.Frei oslonio senaRyleovkonceptidentitetakaoonogakojijezasnovannagovo-ru i djelovanju osobe. Samo,H. Frei čuvaoseodmogućeoptužbezakriptobiheviorizamkoji niječe bilo kakvu »unutrašnjost«, stogaje tvrdiodaosoba imanamjere (intentions),kaoidjelovanja(actions)–što,ističeH.Frei,nije lako objasniti. Usp. HansW. Frei,The Identity of Jesus Christ: The Hermeneutical Basis of Dogmatic Theology,FortressPress,Philadephia1975.,str.43.

79

HansW. Frei,Types of Christian Theology,YaleUniversity Press,NewHaven, London1992.,str.1–7.

80

HansW.Frei,The Eclipse of Biblical Narra-tive,YaleUniversityPress,NewHaven,Lon-don1974.,str.283–284.

81

Budućidabiblijskaegzegezakonstituirateo-loškuznanostusâmomnjezinomnačelu,sas-

vimjerazumljivodaAkvinčevčlanakosacra theologiaeusvojojSumizavršavaobjašnjava-njemegzegetskognačela.Riječjeotopičkommjestu srednjovjekovne kršćanske kulture,kojejeAleksandarizDanskenakrajuprvogpoglavlja (De introductoriis scientiae theo-logicae) svogadjelaRotulus pugillaris (oko1260.)sumiraosljedećimdvostihom:Littera gesta docet, quid credas allegoria, / moralis quid agas, quid speras anagogia.Dakle,naj-elementarniji smisao (sensus literalis) u ko-jemBiblijamožebitishvaćenapovijesnijeilidoslovni smisao.Nanjemuse temeljedrugismislovi, koje Akvinski okuplja pod jedin-stvenimduhovnimsmislom(sensus spiritua-lis):»Illaverosignificatioquaressignificataepervoces,iterumresaliassignificant,dicitursensusspiritualis,quisuperlitteralemfunda-tureteumsupponit.«(Summa Theologiae I,q. 1, a. 10 c). Doslovni smisao izjednačujesesasâmimdogađajima–uznačenjuSvetepovijesti.ToznačidalikoviičinjeniceSvetepovijestiposjedujuvrijednostznakateporedsvojepovijesneistineizbiljeposjedujusim-boličkuzbilju.BogjeurediodogađajeSvetepovijestitakodaonibuduoznačitelji:»Deusadhibet ed significationemaliquorum ipsumcursum rerum suae providentiae subiecta-rum.«(Quodl.,VII,6,16c).

82

HansW.Frei,»The‘LiteralReading’ofBibli-calintheChristianTradition:DoesItStretchorWill It Break?«, u: G. Hunsinger,W. C.Placher(ur.),Theology & Narrative,str.120.

83

Ibid.,str.144–146.

84

Riječ jeo tzv.kasnomH.Freijukoji jepodutjecajemLindbeckovapragmatizmaodbacioranijepokušajepovezivanjaliteralnogsmislasformalnimtekstualnimsvojstvomtejelite-ralnismisaopočeotumačitikaoonoštopro-izlazi iz tradicionalne ekleziološke uporabeBiblije.

85

H.W.Frei,»TheologyandtheInterpretationofNarrative«,u:G.Hunsinger,W.C.Placher(ur.),Theology & Narrative,str.107.

86

CliffordGeertz,Works and Lives. The Anthro-pologist as Author,StanfordUniversityPress,Stanford1988., str.6.S.Hauerwasnapomi-njedasesâmtekstpojavljujekaoposljedicainterpretativne uporabe i da »stoga ne mo-žemopitati kako trebamo interpretirati tekstjertadapretpostavljamodatekstpostojiprijeinterpretativnihstrategija.Moramoprihvatitida interpretativne strategije već djeluju pri



VI.

DasevratimSloterdijkuinjegovuapelu.Sloterdijkjeunastojanjudazasnujejednuopćuznanostokulturi,kojabibilamoderatorekumene,sklopiosvoje-vrsno»savezništvo«s»religijom«–točnijesonimštosmatradajereligija:psihosemantičkainstitucijakojeslužipreradismetnjiuintegritet.87Međutim,sdrugestrane,religija(odnosnoteologija,jošpreciznije:reformacijskapostlibe-ralnateologija)»savezništvo«nijepronašlauSloterdijkovojegzercicijskojte-orijizasnovanojnaantropotehnikama,negointerpretativnojznanostiokulturi.Točnije,unjezinunajprominentnijemzagovaratelju:Geertzu.Sâmareforma-cijskateologijareformiralase,dakle,upravoonomznanošćukojajenastajalauemancipacijskompokretuodteologije(ifilozofije)ikojasesmatrala»zna-nošćureformatora«.Štoviše,iovajputa(kaoštojebioslučajisfilozofijom),znanostkojaseemancipiralaodteologijeubrzojeuteološkomstudijupostalaancilla theologiae.Ali– iovajputasluškinja jepokušalazagospodariti.DaprizovemusjećanjeKanta–interpretativnaznanostokulturistavilajereligijuunutargranicasensus communis,kojizaGeertzanijebloßen Vernunft,negokulturalnisustav.88Dakako,sluškinjajeiposlužila(naročitouekumenskomiintereligijskomdijalogu),pričemujedonijelastanovitenevolje.Naime,iakopostojisvojevrstanpostliberalnikonsenzusoprimarnostikulturalno-lingvis-tičkogkarakterareligija(štoneznačidasetimenadilazedubokaneslaganjaizmeđu progresivista i konzervativaca, feminista i antifeminista, katolika iprotestanata)iokretpremarazmatranjuonogkonceptualnogigramatikalnog,idaljeostajudvojbegdjesenalazi»prava«gramatikailitkojekompetentangovornikreligijskogjezika.89Osimtoga,Lindbeckpolaziodjednostavneči-njenicedajejezik,odnosnosimboličkiustavdân.Ali–odkudaoni(jezikisimboličkisustav)dolaze,ostajenepropitano.Postliberalnateologijazanema-rilajezapravojedanodsredišnjihteološkihpojmova:objavu.Zarazlikuodliberalnihteološkihtendencijapremasvojevrsnomekleziološ-komdoketizmu,postliberalnateologijajeuprviplanstaviladruštveniorgani-zam:Crkvu.Upravostoga–jerimapotencijal»utjelovljenja«–postliberalnateologijaimaireformskipotencijalkojinedostajeznanostiokulturi,pačakikulturnimstudijama,čijajeambicijarazvitinačineteoretiziranjaodnosakul-tureimoćištoihondamogurabitidruštveniposrednici(ženskipokret,postko-lonijalneborbe,pokretzaoslobođenjecrnacaisl.)dabiprouzročilipromjeneudjelovanjutihodnosa.90Crkva,ističupostliberalniteolozi,nemanekakvukršćanskukulturu–Crkvajest kultura!Crkva,ističeStanleyHauerwas,nemasocijalnu etiku–ona jest socijalna etika.91Crkva je stoga svojevrsna sub-verzivna zajednica, »antiinstitucionalna institucija«, agonistička »kultura udijaspori«.92JezikCrkvemožesenaučiti»ulaskom«uzajednicu,štoukazujenajedanodsržnihnovozavjetnihkoncepata:»promjenauma«(μετάνοια:Dj2,37;usp.Mt3,2;4,17;Mk1,4;1,15;Lk3,3;5,32).Tâpromjenanijeplato-ničkiokretdušeodmnijenjaipostojanjakmišljenjuibitku(Resp.515c4–7,516c6),93negoneštoslično(samoslično!)Kantovushvaćanju»okreta«odnačelaljubavipremasebikmoralnomzakonu,prijelaznamaksimu»njezinesvetosti«,ulazaku»etičkuzajednicu«.94Tojeujedno,premareformacijskojteološkojtradiciji,središnjaiključnareformacija,izvorištesvakovrsnihpro-mjena.Dakle,dabi sedogodila reforma–dasesadaposlužimRilkeovimstihomkojimseposlužioiSloterdijk–čovjek»svojživotpromijenitimora«itotakodaprihvatinovsustavsimbola,odnosno»privilegiraniidiom«(G.Lindbeck).Isticanjem»privilegiranogidioma«postliberalnateologijaudalji-laseodinterpretativneznanostiokulturi.GeertzovomišljenjedaParsonsovateorijakulture(TalcottParsonsjerazviopojamkulture kao sistema simbola pomoću kojeg čovjek pridaje značenje



oblikovanju našeg čitanja i shvaćanja što jetekst«. Vidi: Stanley Hauerwas,Unleashing the Scripture: Freeing the Biblie From Cap-tivity to America,AbingdonPress,Nashville1993.,str.20

87

Usp.P.Sloterdijk,Svoj život promijeniti mo-rašiBožja revnost.

88

PremaC.Geertz,sensus communis,odnosno»zdrav razum« nešto je sasvim drugačije odonogaštojefilozofijskatradicijanazivalasen-sus communis–ito nesamousmisluteorijskemoći suđenja (svojevrsnamehanika ljudskogmišljenjakojanadilazivremena,mjestaikul-ture)negoiusmisluosjetazazajedničkodob-ro.Sensus communis,premaC.Geertzu,kul-turnijesustav,čijije»stvoreniporedak«mo-gućeempirijskiotkritiipojmovnoformulirati.Usp.C.Geertz,Local Knowledge,str.73–94.

89

G. Lindbeck smatra da opći okvir činimo-gućim,iakonegarantira,nadilaženjerelativ-nog podudaranja i različitih pozicija pravimargumentima.Naime,postliberalna teologijapolarizaciju između propozicijskog naglaša-vanja nepromjenjivih istina i liberalnog na-glašavanjadasupromjene ipluralnostu re-ligijskimekspresijamanužnezarazumljivost,vjernostiprimjenjivostpokušavanadićirazli-kovanjem trajnedoktrinarnegramatike iva-rijabilnog teološkog rječnika.Takavpristup,dakako,zadrugeperspektivenijeonajkojijespojionajbolje izobapristupa,negonajgorimogućipristup.Usp.G.Lindbeck,The Natu-re of Doctrine,str.113.

90

TonyBennett,Kultura: znanost reformatora,prevelaAndrinaPavlinić,Goldenmarketing–Tehničkaknjiga,Zagreb2005.,str.45.

91

Stanley Hauerwas, In Good Company. The Church as Polis,University ofNotreDamePress,NotreDame1995.,str.22.

92

RodneyClapp,A Peculiar People: The Church as Culture in a Post-Christian Society,Inter-VarsityPress1996.,str.116.R.ClappističesedajeCrkvakulturausmislu»označavajućegsustava« (R.Williams).Usp. ibid., str. 173–174.Usp.RaymondWilliams,The Sociology of Culture,UniversityofChicagoPress,Chi-cago1981.,str.12,27,207–210.

93

PetarŠegedin,Pojam uma u Platona,Maticahrvatska,Zagreb2012.,str.311.

94

Kantističedazarazlikuod»juridičke«zajed-nice–ukojojsuzakoniusmjereninavidlji-vu legalnost djelovanja, a ne na (unutarnju)moralnost – vrhovni zakonodavac »etičke«zajednice može biti samo netko u pogledukojegasesveistinskedužnostiujednomora-ju predočavati kao njegove zapovijedi i kojiujednomorabitipoznavalacsrcâkojiprozireinajdubljunutrinusvačijihnastrojenostidabidopustiodasvakomepripadneonolikokolikovrijedenjegovadjela.Takavvrhovnizakono-davacje»pojamBogakaomoralnogvladarasvijeta«.Usp.ImmanuelKant,Religija unutar granica pukog uma, preveoKirilMiladinov,NakladaBreza,Zagreb2012.,str.48,94–95.

95

Usp.C.Geertz, The Interpretation of Cultu-res,str.249–254.

96

Ibid.,str.208.

97

Ibid.,str.215.

vlastitomiskustvu),naodgovarajućinačinispravljena,trebapostatijednoodnajmoćnijihintelektualnihoruđauborbiprotivideologija,zvučiizazovno.95Međutim,problemkojijesâmuočio(mišljenjekojeističepostojanje»she-ma«kojeutiskujuoblikizvanjskomprocesu,olakoprelaziprekoonogaštosepojavilokaoglavni teorijskiproblem:kakokonceptualiziratidijalektikuizmeđukristalizacijetakvihizravnih»obrazacaznačenja«ikonkretnogtijekadruštvenogživota,izmeđukulturalnihobrazacaidruštvenihprocesa),mislim,ostaje neodgovoreno ili barem nedostatno odgovoreno. Pozivanje na »naj-važnijitrendrecentnemisli«:onoštojeKennethBurkenazvao»simboličkodjelovanje«(symbolic action)96 i»ekstrinzičnu teorijumišljenja«(extrinsic theory of thought)97učlanku»Ideologijakaokulturalnisistem« (»IdeologyAsaCulturalSystem«)–ukojemusekritičkiosvrće(jernepropitujudo-voljnoozbiljnoideologijekaosistemeuzajamnodjelujućihsimbola,odnosnouzajamnodjelujućihznačenja)na»teorijunapetosti«(strain theory)i»teorijuinteresa«(interest theory)–takođermisečininedovoljnoobjašnjeno,iakounekojmjerismjerodavno(isticanjetrodimenzionalnosti–psihičke,društveneikulturne–prinastajanjuideologije).Isticanjesloženostimnoštvareferenci-



jalnihvezaizmeđu»semantičkestrukturefigura«idruštvenestvarnostikojeseneodvija»uglavi«,negoujavnosti,doimasekao»grubopis«(thin des-cription).Štoviše,činiseeklektično(pozivasenanizautora:pr.W.Percy,G.Ryle,S.Langer).98Konačno,interpretativnaznanostokulturi,ostavilanasjeipredsljedećimpitanjem:akojeznanostokulturiinterpretativnadisciplinakojatragazaznačenjem,uimekojegautoritetaonaondanudiinterpretaci-ju?99Nijeli,naime,znanostokulturi,baremunjezinimpočecima,nerijetkobilasredstvourukamakolonizatoraglobalneekumene?NijeliTylorovpri-stupeurocentričaniapsolutistički?Jermujemisaonoblizak,Geertzovodgo-vormogaobibitisličanRortyjevuodgovorunakritikedanjegovateorijaimaproblematičanstatus:takvesukritikepromašenejerpromašujupragmatičankarakternakojiseRortyjevakoncepcijazapravopozivaiizčijeperspekti-vepokušavadjelovati.100Geertzsenepozivanapragmatičankaraktersvojeteorijekulture,ali,mislim,upravoiztakveperspektivepokušavadjelovati.Utomsmisluinterpretativnaznanostokulturikaoipostliberalneteološketen-denciječinesekorisnimajerukulturi»bezuniverzalnihstandarda«–ističe

98

P. Ricœur ističe daC.Geertz odK.Burkeapreuzimasamotermin,anepojam»simbolič-kodjelovanje«.Naime,uBurkeovojknjizinakojusepoziva(Philosophy of Symbolic Form: Studies in Symbolic Action,1941.)»simbolič-kodjelovanje«,ističeP.Ricœur,imadrugačijeznačenjeodonogakojesâmC.Geertznudi.K.Burkesmatradajejezik,ustvari,»simbo-ličkodjelovanje«, dokC.Geertz tvrdi da jedjelovanjesimboličko,baškaoijezik.Pojam»ekstrinzičnogsimbola«,nastavljaP.Ricœur,također je»sumnjiv«.Naime,C.Geertzna-stojipokazatidadjelovanjemupravljajusim-boli»iznutra«.Vidi:PolRiker[PaulRicœur],»Gerc«,preveoAleksandarBošković,Kultu-ra118/119(2007),str.21.

99

GeorgeMarcus,MichaelM.J.Fischer(ur.),Anthropology as Cultural Critique: An Expe-rimental Moment in the Human Sciences,Uni-versity of Chicago Press, Chicago, London1999.,str.3.Tvrdnjada»interpretacijapočinjeodpostulatadamrežeznačenjakonstituirajuljudskuegzistenciju«(PaulRabinow,WilliamSullivan,»TheInterpretingTurn:Emergenceof anApproach«,u:PaulRabinow,WilliamSullivan (ur.), Interpretive Social Science,University of California Press, Berkeley1979., str. 1–30, str. 5), prema R. Rortyju,primjer je kako dobra tendencija društvenihznanosti – da se od galilejevske (neutralanrječnik znanosti koji odgovara prirodi) pre-tvoriu»hermeneutičku«(rječnicisluže takoštopomažupripredviđanjuirješavanjudruš-tvenih problema) – može otići »predaleko«akopočnepovlačitinačelnedistinkcijeizme-đučovjekaiprirode,smatrajućidaontološkarazlikadiktiraimetodološku.R.Rortysmatradatrebadokinuturazlikuizmeđuobjašnjenjai razumijevanja, razliku izmeđudvijumeto-da(jednezarazumijevanječovjeka,adrugeza razumijevanjeprirode).Biti»interpretati-

van«ili»hermeneutičan«,premaR.Rortyju,ne znači imati nekakvu znanstvenumetodu,negotragatizarječnikomkojibimogaobitiodpomoći.Kadase,nastavljaR.Rorty,po-javio Galileo s matematiziranim rječnikom,uspješnojeokončaoistraživanjekojejebilohermeneutičko. Isto je i sDarwinom.Nemabitnerazlikeizmeđuonogaštosuuradilioniionogaštoradebiblijskiegzegeti,književnikritičariilipovjesničarikulture.Vidi:RichardRorty,Consequences of Pragmatism,Univer-sityofMinnesotaPress,Minneapolis1982.,str. 198–199. »Opisivanjem svijeta« (des-cription of the world)neupravljanekikriterij(svijetsam)izvanjezičnihigara,negojezičneigrekao cjelina.To–danamsvijet samnekazujekojim jezikomtrebamogovoriti–neznači da je izbor vokabulara u potpunostiarbitraran.Riječ je istodobno o činu volje irezultaturasprave.Riječjeopostepenomgu-bitkunavikeupotrebljavanjajednogvokabu-laraistjecanjenavikeupotrebljavanjadrugihvokabulara.Usp.RichardRorty,Contingency, Irony, and Solidarity,CambridgeUniversityPress,Cambridge1989.,str.5–6.

100

KolikojeR.RortymisaonoblizakC.Geertzu(dakako, uz neke razlike; usp. Richard Ror-ty, »OnEthnocentrism:AReply to CliffordGeertz«, Michigan Quarterly Review 25(1986), str. 525–534), ilustrativno pokazujeRortyjevamisaodafilozofijanetrebaprona-lazitiprirodnapolazištanezavisnaodkultur-nihtradicija,negosveštotrebajestuspoređi-vanjeikontrastiranjekulturnihtradicija.Usp.R. Rorty, Consequences of Pragmatism, str.xxxvii. I obrnuto, C.Geertz rortijevski piše»dasenedržimoonogaštojenekadadavalodovoljnodobrerezultateidovelonasdoono-gagdjesmosad,atrenutačnonefunkcionirai dovodi nas u pat poziciju«.Vidi: CliffordGeertz,Available Light. Anthropological Re-flections on Philosophical Topics, Princeton



ZygmuntBauman–»problemnijekakoglobaliziratinadmoćnukulturu,negokakoosiguratikomunikacijuimeđusobnorazumijevanjeizmeđukultura«ireligija.101

Nasamomkrajujošnešto,onomoždanajfinijereformskouznanostiokulturinalaziseunjezinuokretanjuknjiževnosti–štojeočitouGeertzovuopusu.102DaseponovnoosvrnemnaRortyja:onoštosuromantičariizražavalitvrd-njomda jeglavna ljudskasposobnostmašta,aneum, jestzapravo– tvrdiRorty– idejada jeglavni instrumentkulturalnepromjene (premaRortyju,redescription)talentzadrugačijeizražavanje,anezadobruraspravu.103OnoštosupolitičkiutopistislutilinakonFrancuskerevolucijenijebilodajetraj-na,dubljaljudskaprirodabilapotisnutaneprirodnimiliiracionalnimdruštve-niminstitucijama,negodasemijenjanjemjezikaidrugihdruštvenihpraksimožeproizvestiljudskabićakojanikadprijenisupostojala.104

OvdjejekorisnoprisjetitiseiJulijeKristevekojasmatradasnagaideologijemodernogklasnogdruštvazavisioustaljenimznakovima(otac,država,red,vlasništvo itd.) koje upravo književnost svojim semiotičkim (ono »drugo«jezika)potencijalommože»razarati«pajestogaonaianalognarevolucijiupolitičkomživotu.105Samo–tusenalazimopredopasnomgranicomdalijekpostaneotrov,dazapadnemouludilonezaustavljivesemioze.

University Press, Princeton, Oxford 2000.,str.64.

101

ZygmuntBauman,Intimations of Postmoder-nity,Routledge,London1992.,str.102.

102

Usp.C.Geertz,Works and Lives.UtojknjiziC.Geertzpišeožanrovimairetoričkimstrategija-mamodernihantropološkihklasika (C.Lévi-Strauss, B. Malinowski, E. Evans-PritchardiR.Benedict) koristeći se uvidima američke»nove kritike« (Kenneth Burke) i francuskihpoststrukturalista (Roland Barthes i MichelFoucault).Zapravo,uantropološkimradovimaosamdesetihgodinaprošlogastoljećasvevišeprevladavasvijestdaznanostnijeiznadveću povijesnom i lingvističkom procesu te da seakademskiiknjiževnižanrovimeđusobnopro-žimaju.Naglašavase»literarnost«kaokatego-rijaukojusuprotjeraniretorika(uimejasnogznačenja),fikcija(uimefakcije)isubjektivnost(uimeobjektivnosti).Usp.JamesClifford,Ge-orgeMarcus(ur.),Writing Culture: The Poetics and Politics of Ethnography,UniversityofCa-liforniaPress,Berkeley1986.,str.5.Fiktivnostililiterarnostvišeneznačineštoštojesuprotnoistini,negoparcijalnostkulturnihipovijesnihistina,načindovođenjaupitanjedefinitornostii isključivosti.Kultura/kulturene shvaćaju seviše kao znanstveni »objekt«. Kultura i naševiđenje nje povijesno je određeno i stoga jeuvijekosporavano.Usp.ibid.,str.18.Središte,osamdesetih godina već uvelike fragmentira-nih istraživačkih projekata, eksperimentiranjeje s poluknjiževnim (semiliterary) žanrovima(etnografija) antropološkogdiskursa.Usp.G.Marcus,M.M.J.Fischer (ur.),Anthropology as Cultural Critique: An Experimental Mo-ment in the Human Sciences,str.5.

103

R.Rorty,Contingency, Irony, and Solidarity,str.7.

104

Ibid. R. Rorty smatra da su »jaki pjesnik«(strong poet)i»utopijskirevolucionar«(uto-pian revolutionary)junaciliberalnogdruštva.Onisebuneuimesamogdruštvaprotivonihaspekata društva koji odudaraju od njegovevlastite slike o sebi. Tako se dokida razlikaizmeđu revolucionara i reformista (liberal-nodruštvoono je čiji se ideali neostvarujusilom, nego uvjerenjem; ne revolucijom,nego reformom, slobodnim i otvorenim su-sretom sadašnjih jezičnih i drugih praksi uzprijedloge novih praksi. Usp. ibid., str. 60.Na drugom mjestu R. Rorty napominje dadokidanjemtradicionalnogshvaćanja»objek-tivnosti« i »znanstvenemetode«moći ćemorazumjetidruštvenuznanostkaoknjiževnost–kaointerpretiranjedrugihljudizanasitakoprodubljivanja i proširivanja našeg osjećajazajedništva.Shvatitćemodasunama(obra-zovanim,dokonimtvorcimapolitikeZapada)antropolozi i povjesničari omogućili da bilokoju»egzotičnuvrstuljudi«vidimokaodajejednaodnas.Kadanestaneshvaćanjeozna-nju(knowledge)kaopredstavljanju(represen-tation),nestatćeipoimanjeistraživanjakaonečegapodijeljenognasektore.Linijaizme-đu romana, novinskih članaka i sociološkihstudijapostatćesvenejasnija.Razgraničenjesadržajaostvaritćesesobziromnapraktičneinterese,anenaosnovipretpostavljenogon-tološkogstatusa.Usp.R.Rorty,Consequen-ces of Pragmatism,str.203.

105

TerryEagleton,Književna teorija,prevelaMiaPervan-Plaves,SNL,Zagreb1987.,str.202.



Krešimir Šimić

Interpretative Science of Culture and Postliberal Theology

AbstractWhen its constitution was attempted in the second half of the nineteenth century, the science of culture (Culturology, L. White) was represented as a reform science. It was a reform in the sense of emancipation concerning metaphysics and theology, but also regarding social progress (E. B. Tylor). The science of culture, which has tried to establish itself as a cohesive place for all socio-humanistic sciences and become reform science, has eventually become the interpretative science (C. Geertz). Interpretative science of culture also has a reformative affinity. After reviewing the nineteenth-century science of culture (anthropology), the paper introduces the fundamental determinants of Geertz’s theory of culture and postliberal liberal theology, primarily based on Geertz. Finally, the paper reveals the reform potential of interpre-tative science of culture and postliberal theology.

Key wordsscienceofculture,interpretativescience,CliffordGeertz,postliberaltheology,reform

Interpretativna znanost o kulturi i postliberalna teologija

Documents