1.UVOD Svaki uređaj koji će neku fizičku veličinu pretvoriti u skup digitalnih signala koji će se preneti do centralne jedinice računara komunikacijskim linijama, smestiti na medij za skladištenje (lokalni i glavni), «obraditi» odgovarajućim softverom, kontrolisati proces prenosa i sve potrebne radnje koje u uspostavljanju, izvršenju i kontroli komunikacije ulaznog uređaja i centralne jedinice računara postoje, tj. to je uređaj koji omogućava unos podataka ili programa iz okoline u računar. Da bi procesor mogao da komunicira sa ulazno- izlaznim uređajima, za svaki je uređaj potreban poseban program (driver). Funkcije drivera: • identifikovati uređaj • uspostaviti kontrolu nad uređajem • izvršiti sinhronizaciju rada uređaja i računara Prenos podataka između ulaznog uređaja i računara određen je brzinom prenosa i količinom podataka koja se prenosi u jedinici vremena (bps – bita po sekundi). Tip prenosa podataka: • paralelni • serijski prenos • USB (UltraSpeedBus) • PS2 • BlueTooth • IRDa Tipovi prenosa s obzirom na smer prenosa podataka: • jednosmerni prenos (simplex) 1
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
1. UVOD
Svaki uređaj koji će neku fizičku veličinu pretvoriti u skup digitalnih signala koji će se preneti
do centralne jedinice računara komunikacijskim linijama, smestiti na medij za skladištenje
(lokalni i glavni), «obraditi» odgovarajućim softverom, kontrolisati proces prenosa i sve
potrebne radnje koje u uspostavljanju, izvršenju i kontroli komunikacije ulaznog uređaja i
centralne jedinice računara postoje, tj. to je uređaj koji omogućava unos podataka ili programa
iz okoline u računar. Da bi procesor mogao da komunicira sa ulazno-izlaznim uređajima, za
svaki je uređaj potreban poseban program (driver). Funkcije drivera:
• identifikovati uređaj
• uspostaviti kontrolu nad uređajem
• izvršiti sinhronizaciju rada uređaja i računara
Prenos podataka između ulaznog uređaja i računara određen je brzinom prenosa i količinom
podataka koja se prenosi u jedinici vremena (bps – bita po sekundi).
Tip prenosa podataka:
• paralelni
• serijski prenos
• USB (UltraSpeedBus)
• PS2
• BlueTooth
• IRDa
Tipovi prenosa s obzirom na smer prenosa podataka:
• jednosmerni prenos (simplex)
• dvosmerni prenos (duplex)
Tipovi prenosa s obzirom na vremensku usklađenost prenosa:
• sinkroni (podaci se prenose u istim vremenskim razmacima)
• asinkroni (podaci se prenose u različitim vremenskim razmacima, kada se završi prenos
jednog podatka, počinje prenos drugog)
1
Osnovni ulazni uređaji su:
TASTATURA
MIŠ
SKENER
BAR-KOD ČITAČ
DIGITALNI FOTOAPARAT
2. TASTATURA
Pogodan i za sada nezamenljiv ulazni uređaj za unos teksta. Razlikujemo: QWERTY,
QWERTZ i DVORAK tastature.
• QWERTY– naziv potiče od slova upisanih na prvih 6 mesta u drugom redu odozgo
• QWERTZ– nemački tip QWERTY tastature
• DVORAK– tastatura sa rasporedom slova za brži rad
Računar pravi razliku između malog slova l (L) i broja 1 (jedan), kao i između slova O i broja
0 (nula), što je česta zamena prilikom kucanja na pisaćoj mašini. Kucanje na tastaturi vrši se
kratkim i odsečnim pritiskom na tastere. Ukoliko pritisnete neki taster i duže ga zadržite,
računar će ispisati više karaktera u nizu, što ćete i videti na ekranu. Na tastaturi razlikujemo
tri djela:
• alfanumerički, srednji, najveći deo tastature preko kojeg se unose tekst i brojevi
• numerički deo, koji se nalazi sa desne strane i služi za unos brojeva
• funkcijski tasteri, svi koji su označeni kao F1, F2, ..., F12, ali i Ctrl, Shift, Caps Lock,
Tab, Backspace.
Da bi bilo olakšano kucanje "na slepo", na površini tastera "f" i "j" na alfa – numeričkom
delu, kao i na tasteru "5" numeričkog dela tastature izlivena su ispupčenja.
Princip rada tastature:
1. pritiskom na taster šalje se identifikacioni broj tipke u međumemoriju tastature (keyboard
buffer)- to je poseban kôd da je tipka pritisnuta ili poseban da je tipka otpuštena ili nije
otpuštena, što ima posebno značenje i posebnu funkciju.
2
2. istovremeno je procesoru poslana informacija da sa tastature dolazi neki zahtev
3. aktivira se program za upravljanje prekidima koji identifikuje odakle je zahtev za prekid
došao
4. šalje se upit tastaturi o tome šta je urađeno
5. prepoznaje se kôd u bufferu tastature
6. BIOS analizira kod (proverava da li se radi o prekidačkim (CapsLock, NumLock, Ins,
ScrollLock) i stanju Shift tastera, te stanju Ctrl, Alt, Del tastera. Pročitani kod tastera ili
kombinacije tastera odredit će njeno značenje i posao koji treba da obavi, prekidni program
vratiće kontrolu aplikacijskom programu koji će sa pritisnutim tasterom uraditi ono što je
predviđeno.
Većina podataka koji se unose u računar nalaze se u obliku teksta. Za unošenje teksta u
računar najčešće se koristi tastatura. Pomoću tastature korisnik unosi tekst tako što pritiska
tastere sa slovima ili brojevima.
Tastatura računara se umnogome razlikuje od pisaće mašine, jer sadrži posebne tastere kojih
nema na pisaćoj mašini, recimo taster Caps Lock ili tastere sa strelicama koji se koriste za
kretanje kroz dokument. Taster Caps Lock (koji je obično smješten lijevo od tastera sa slovom
A) naziva se prekidački taster pritisnite ga jedanput i on je uključen, pritisnite ga drugi put i
isključićete ga.
3
Taster Caps Lock je dodat na tastaturu kako bi se olakšao posao programerima koji
programiraju na jezicima koji zahtevaju unos velikim slovima. Funkcijski tasteri mogu da se
programiraju za izvršavanje komandi.
Taster Esc (Escape) programiran je tako da u većini slučajeva prekida izvršavanje naredbe ili
služi za napuštanje kritične situacije.
Tasteri Ctrl (Control) i Alt, koji se nalaze u poslednjem redu tastera, sa leve i desne strane
razmaknice, koriste se, u kombinaciji sa drugim tasterima, za zadavanje komandi. Funkcijski
tasteri (F1, F2 i tako dalje) smešteni su u prvi red tastature.
Tastatura je dobar izbor za one koji unose mnogo teksta, ali za druge korisnike predstavlja
prepreku. Da biste mogli da korisite tastaturu morate da čitate slova na tasterima, a morate da
budete i hitrih prstiju. Drugi ulazni uređaji su osmišljeni da pojednostave korišćenje računara i
eliminišu greške. Mnogi od tih uređaja spadaju u kategoriju pokazivačkih uređaja.
Tastatura je danas najrasprostranjeniji uređaj za unošenje podataka i komunikacije sa PC –
računarom. Ovaj primat tastatura je preuzela od nekadašnjeg uređaja tzv. “čitača bušenih
kartica”, koji danas pripada istoriji računarstva. Tastatura se koristi za unos teksta u sistem,
davanje komandi, pomicanje kursora na ekranu ili izbor željenog menija - opcije. Pri ovome
radu na ekranu kontrolišemo ispravnost unetih podataka i po potrebi ih ispravljamo.
Najčešće tastature sadrže 101 taster sa standardnim američkim tzv. QWERTY rasporedom
slova koji omogućava slepo kucanje. Raspored slova se može i promeniti uz pomoć određenih
uslužnih programa tako da odgovara standardima pojedinih zemalja ili specifičnim zahtjevima
korisnika.
Oblici tastature su različiti, zavisno od proizvođača, s tim što je danas sve poplarnija tzv.
ergonomska tastatura koja može da se maksimalno prilagodi zahtevima pojedinačnih
korisnika.
Na standardnoj tastaturi tipke su grupisane u četri djela:
a) alfabetski dio obuhvata najčešće 48 tastera poređanih u četiri reda u standardnom
rasporedu slova, mada ima i onih na kojima su obeleženi YU znaci (ć, ž, š, itd). Ovoj grupi
pripada i posebno izdvojeni taster: Space koji je vizuelno veći od svih ostalih i služi za unos
blanko znaka koji je nevidljiv ali je ravnopravan sa svim vidljivim znacima.
b) numerički dio tastature se aktivira pritiskom na taster Num Lock. Kada je pritisnut, na
tastaturi svetli led – dioda iznad koje je natpis Num Lock i u računar se unose dekadne cifre.
4
Ukoliko Num Lock nije aktivan, svaki od numeričkih tastera proizvodi dejstvo koje je
ispisano ispod cifre – na samom tasteru.
c) funkcionalni tasteri su označeni kao F1, F2, itd. F12 i njihova uloga zavisi od programa do
programa, tako da se obavezno navodi uz opis, tj. upustvo za korišćenje programa. Tako npr.
najčešća funkcija tastera F1 je Help dakle “poziv za pomoć” koji ćemo uputiti računaru kada
neznamo šta (možemo) da uradimo, kako i sl. Kao rezultat dobićemo objašnjenje i pregled
alternativnih mogućnosti za rešavanje našeg problema. Zato se i kaže da funkcionalni tasteri u
suštini predstavljaju zamenu za neku često potrebnu i korišćenu komandu u datom programu.
d) kontrolni ili komandni tasteri čine vrlo značajni deo tastature.
3. MIŠ
Miš je ulazni uređj na čijem se kućištu nalaze dva (negde i tri) tastera, a sa donje strane je
smeštena kuglica.
Slika Miš-a
Pomeranjem miša po podlozi, okreće se kuglica, što se na monitoru vidi kao pomeranje
pointera (pokazivača) u obliku strelice. Pri korišćenju miša bitno je da on pravilno leži u ruci.
To znači da je obuhvaćen šakom, kao sapun, pri čemu kažiprst i srednji prst slobodno prelaze
preko dva tastera sa gornje strane. Mišem se poslovi obavljaju tako što postavite vrh strelice
5
na ono što želite da pokrenete (ikonu ili aplikaciju tastera), umirite ruku, a zatim lagano
pritisnete taster miša. U radu sa mišem razlikujemo nekoliko termina: jedan klik označava
jedan pritisak na levi taster miša, jedan dvoklik ili dupli klik označava dva uzastopna pritiska
na levi taster miša, jedan desni klik označava pritisak na desni taster miša, jedno prevlačenje
(drag and drop - povuci i pusti) je izraz za postupak kada postavite vrh pointera miša (strelice)
na neki objekat, pritisnete lijevi taster, držite ga pritisnutim i istovremenim pomjeranjem miša
premeštate objekat na drugo mjesto. Isto tako, mišem je moguće kreirati grafiku odnosno
unositi podatke u obliku grafičkih prikaza. Pojava miša vezana je uz pojavu grafičkih
korisničkih okruženja. Većina novih programa napravljena je za upotrebu miša. Miš je od
osnovne važnosti pri upotrebi operativnog sistema Windows.
Vrste miševa s obzirom na mehanizam:
• Elektromehanički – položaj se prenosi putem kuglice
• Optički
Vrste miševa s obzirom na vezu s računarom su bežični miševi (mogu funkcionisati pomoću
infracrvene svetlosti ili radio-talasa, a napajaju se putem baterija) i miševi spojeni kablom do
računara.
3.1. Trackball
Trackball je okrenuti miš koji ostaje na istom mestu na vašem stolu. Kuglicu pokrećete
prstima ili dlanom i time pomerate kursor miša po ekranu. Kada je prostor na vašem stolu
ograničen, trackball je izvrsna zamjena za miša. Optički trackball - noviji tipovi sadrže pet
programa bitnih tipki, četiri klasične tipke i točkić. Vrste ovog uređaja su iste kao i vrste
miševa.
6
Izgled trackball-a
4.SKENER (eng. scanner)
Uređaj koji očitava podatke sa papira (ali i transparentnih folija, fotografskih negativa i
dijapozitiva) tako da pretvaraju tekstove i grafike u računaru prepoznatljiv kod. Ti se podaci
zatim mogu mjenjati, popravljati, oblikovati i čuvati.
Skener je uređaj koji omogućava unošenje slike ili crteža u računar u digitalnom obliku.
Takva digitalizovana fotografija kao zapis (film) na disku može se onda dalje obrađivati uz
pomoć odgovarajućih programa ili putem mreže poslati nekom prijatelju.
Skeneri ne razlikuju tekst od ilustracije (slično fotokopiranju) tako da i svaki tekst prenesu
kao sliku. Da bi na takvom skeniranom tekstu naknadno nešto radili, tj. mjenjali ga,
neophodno je da imamo posebne programe za prepoznavanje teksta tzv. OCR programe
(Optical Character Recognition). Ovi programi su u praksi izuzetno korisni ali zahtevaju da
preuzeti tekst i slova budu čisti i jasni. U suprotnom može doći do čestih grešaka u čitanju
slova, posebno naših slova tipa ć, š, ž, itd.
Kvalitet slike, odnosno rezolucija skenera određena je brojem tačaka po inču (dots per inch)
koje mogu da skeniraju. Danas je uobičajena rezolucija oko 2400 dpi, uz napomenu da se
7
odgovarajući softverskim postupcima ona može povećati za nekoliko puta. To znači da takav
skener ima ustvari 2400 senzora/ inču.
Veza sa računarom ostvaruje se preko grafičke – video kartice: ISA, ASPI; SCSI, itd.
Skeneri mogu biti monohromatski i kolor (od 256 boja na više), odnosno ručni i stoni.
Ručni skeneri su jeftiniji, pogodni za kućnu upotrebu i situacije u kojima kvalitet skenirane
slike nije previše bitan. Stoni skeneri su fiksni i obezbeđuju pravolinijsko – ravno-merno
kretanje papira, a time i znatno bolji kvalitet slike.
Izgled Skener-a
5.BAR-KOD ČITAČ (eng. Bar-code reader)
Sastoji se od izvora svjetla, senzora i elektronskog sklopa. To je ulazna jedinica koja služi za
raspoznavanje šifri prikazanih debljim i tanjim linijama, pretvarajući ih u odgovarajuće
impulsne signale. Automatsko raspoznavanje omogućava brz i nepogrešiv unos podataka o
određenom objektu u računar.
8
Bar-kod čitač
Osnovni princip čitanja se sastoji u prepoznavanju prisustva ili odsustva znakova u svim
detaljno specificiranim lokacijama izvornog dokumenta. Ovo prepoznavanje se realizuje
različitom refleksijom svetlosti (od svetlih i tamnih podloga, tj. postojanja ili nepostojanja
zapisa – slova), odnosno stvaranjem odgovarajuće kombinacije strujnih impulsa koji se
prenose u centralnu jedinicu.
Optički čitač markiranih obrazaca najveću primenu ima u školstvu i edukaciji uopšte, budući
da prepoznaje markiranu lokaciju ili upisan znak na ispitnim listovima (npr. mesto gde
upisujete “x” ili zaokružavate odgovor a, b, c ili d). Može da čita i zapise napravljene
olovkom.
Najveća primjena magnetnih zapisa je u bankarstvu kod obrade ogromnog broja čekova, a
zahvaljujući magnetnom mastilu sa kojim je na čeku označen identifikacioni broj banke,
korisnika i njegovog računa. Kada banka primi ček ona magnetizira upisani iznos i potom sve
podatke sa njega digitalizuje i obrađuje u računaru.
Čitači optičkog pisma, zahtejvaju posebno stilizovane znake, što znači slova, brojeve i
specijalne znake u tačno definisanom obliku. To su najčešće predštampane uplatnice (npr.
pošte), šifre artikala, brojevi faktura, narudžbenica, identifikacioni brojevi knjiga itd.
Čitači BAR koda čitaju svima nama dobro poznati “šipkasti kod” sastavljen od tankih i
debljih linija sa različitim razmacima između njih a koji se nalazi na svakom maloprodajnom
artiklu. BAR kod minimalno sadrži identifikacionu oznaku proizvođača i proizvoda i ima
9
izuzetno veliki značaj za proizvodnju, trgovinu, transport itd, kao i savremeno elektronsko
poslovanje, te će o tome kasnije biti više reči.
6. DIGITALNI FOTOAPARATI
Fotografija je mnogima hobi, ali su se mnogi njome aktivnije počeli baviti tek s pojavom
digitalnih fotoaparata. Glavne prednosti digitalne fotografije su lako prebacivanje slika na
računalo, slanje elektroničkom poštom i brzo objavljivanje na WWW stranicama. S klasičnim
fotoaparatom to se sve može učiniti tek nakon postupka razvijanja i skeniranja.
6.1 CCD element
Glavni element digitalnog fotoaparata je CCD čip (engl. Charge Coupled Device), isti onaj
element koji i skenerima omogućava pretvaranje svjetlosti (reflektirane od predloška koji se
skenira) u niz digitalnih impulsa. CCD je poluvodički element osjetljiv na svjetlost koji se
sastoji od milijuna dioda. Kada do neke od dioda pristigne svjetlost ona na nju reagira
stvaranjem električnog impulsa. Digitalni fotoaparat obrađuje informacije primljene od CCD-
a te na taj način stvara digitalnu sliku.
CCD čipovi postoje u dvije verzije. "Isprepleteni" CCD (engl. Interlaced CCD) nudi veliku
osjetljivost na svjetlinu, a naziva se "isprepletenim" zato što elektronika digitalnog
fotoaparata mora s CCD čipa najprije očitavati neparne retke, a potom parne. Postupak
očitavanja slike s takvog CCD čipa traje nešto dulje nego kod druge verzije. CCD s
progresivnim skeniranjem (engl. Progressive Scan CCD) može snimiti veći broj slika u jednoj
sekundi, a elektronika digitalnog fotoaparata te slike može očitati s CCD čipa u jednom
prolazu. To omogućuje bolju kontrolu ulaska svjetlosti u fotoaparat kao i brže stvaranje
fotografija u jedinici vremena. Digitalni fotoaparati koji koriste CCD s progresivnim
skeniranjem savršeni su za sve primjene u kojima se traži brzo fotografiranje.
10
6.2 Tehničke karakteristike fotoaparata
Ovdje će ukratko biti prikazane najvažnije tehničke karakteristike digitalnog fotoaparata kao
što su: razlučivost, mogućnosti povećanja, LCD ekran, baterije, memorijske kartice i način
povezivanja s računalom .
6.3. Rezolucija
Rezolucija pokazuje od koliko se tačaka (engl. pixel) sastoji slika koju stvara digitalni
fotoaparat. Veća rezolucija znači kvalitetniju sliku i veće mogućnosti dalje obrade. Rezolucija
digitalnog fotoaparata mjeri se u megapikselima. Za CCD čip koji može snimiti sliku koja
sadrži 1 milion tačaka, kaže se da ima rezoluciju od 1 megapiksela (1 Mpixela). Teoretski
trebalo bi vredeti da je više megapiskela odmah i bolje, no u praksi će se to teško primetiti.
Današnji najjeftiniji digitalni fotoaparati osnovne klase imaju rezoluciju od barem 5
megapiksela što je više nego dovoljno za izradu fotografija (klasičnog formata od 10x15 cm).
Veće rezolucije dobro dođu u situacijama kada se žele izrađivati fotografije većih formata i
kada se pripremaju slike za izradu.
Razlike u rezolucijama odnosno u količini megapiksela nisu uvek onolike kolikima se čine. U
tablici 1. prikazane su rezolucije u megapiskelima, veličine slike u tačkama i veličine slike u
centimetrima kada bi se dale izraditi na papiru.
Tablica 1. Rezolucija digitalnih fotografija u megapikselima, tačkama i centimetrima.
6.4. Mogućnosti povećanja
Rezolucija u
megapikselima
Rezolucija u broju
tačaka po x i y
Veličina slike u
cm (za ispis od
300 dpi)
5 Mpixela 2560 x 1920 21,67 x 16,26
6 Mpixela 2816 x 2112 23,84 x 17,88
7 Mpixela 3072 x 2304 26,01 x 19,51
8 Mpixela 3264 x 2488 27,64 x 21,07
11
Leće za povećanje omogućavaju približavanje motivu koji se želi fotografisati. Što su leće za
povećanje snažnije omogućiće se bolje povećanje, ali će i digitalni fotoaparat biti složeniji,
teži i skuplji. Za većinu korisnika dovoljne su leće koje omogućavaju 3x povećanje, dok će za
profesionalnu primenu dobro doći 8x, 10x ili 12x povećanje. Većina digitalnih fotoaparata
kombinuje optičko s digitalnim povećanjem.
6.5. LCD ekran
Veličina LCD ekrana na digitalnom fotoaparatu nije presudna iako veći LCD ekran znači da
će se lakše koristiti izbornici i pogled na trenutnu sliku (ili već snimljene) biti veći. Kako se
prilikom snimanja većine digitalnih fotografija buduća slika "lovi" upravo korištenjem LCD
ekrana, kvalitet LCD ekrana je bitan element.
6.6. Baterije
U praksi se najčešće nailazi na dva baterijska rešenja: zamjenjive (punjive) baterije, te
posebne baterijske "pakete". Korišćenje punjivih baterija (obično NiMH, nikal-metal-hidrid
baterije) omogućava jednostavno punjenje baterija i njihovo ponovno korišćenje. Ako u
nekom trenutku ne postoji mogućnost punjenja baterija, mogu se kupiti obične AA baterije.
Druga su mogućnost baterijski "paketi" (obično s litij-ionskim baterijama), koji se pune u
posebnim punjačima. Neki baterijski "paketi" su napravljeni tako da se umjesto njih mogu
koristiti standardne AA baterije, ali su najčešće posebnih dimenzija i oblika, pa ne postoji ta
mogućnost.
6.7. Memorijske kartice
Digitalni fotoaparati snimljene fotografije pohranjuju na memorijske kartice. Danas
postoje tri osnovna tipa memorijskih kartica koje koriste digitalni fotoaparati:
SecureDigital Card (SD) i Multimedia Card (MMC), xD-Picture Card te Memory Stick
Pro i Memory Stick Pro Duo. Ne postoji tip kartica koji je najbolji, kartice
SecureDigital su najjeftinije i najrasprostranjenije. Kapaciteti memorijskih kartica danas
najčešće iznose: 128 MB, 256 MB, 512 MB, 1 GB i 4GB.
12
6.8. Način povezivanja s računarom
Nakon što su digitalne fotografije snimljene potrebno ih je prebaciti na računar. Većina
digitalnih fotoaparata spaja se na računar putem USB-a, a samo prebacivanje fotografija vrlo
je jednostavno, posebno ako se koristi operacijski sastav Windows XP. To nije jedini način
prebacivanja digitalnih fotografija na računar jer postoji mogućnost i prebacivanja istih s
memorijskih kartica putem čitača memorijskih kartica.
6.9. Makro-snimci
Makro-snimci su fotografije na kojima se želi postići da objekat koji je u stvarnosti
malen na slici bude vrlo veliki. Većina digitalnih fotoaparata raspolaže posebnim
načinom snimanja makro-snimaka. Makro-snimku je gotovo nemoguće napraviti bez
korišćenja stativa. Budući da je prilikom snimanja makro-snimaka fotoaparat vrlo blizu
objekta koji se snima preporučuje se izbegavanje korišćenja blica. Njim se neće uspeti
dobro osvetleti objekat koji se snima, zbog toga što će refleksija svetla od površine
objekta biti velika. Zbog toga je potrebno koristiti prirodnu svjetlost odnosno smjestiti
objekat na neko mesto koje je prirodno dobro osvjetljeno.
6.10. Razvijanje digitalnih fotografija
Od digitalnih fotografija se mogu napraviti fotografije isto kao i kod klasičnih fotoaparata
kada se film nosio na razvijanje i izrađivale fotografije. Cijena izrade fotografije nastalih
pomoću digitalnih fotoaparata identična je cijeni izrade fotografije s filma. Prednost je što se
kod digitalnih fotoaparata može odrediti koje slike će se napraviti, a koje ne jer ih se može
vrlo lako pregledati i obrisati one koje nisu uspjele.
Na kraju je potrebno naglasiti da će u praksi zadovoljstvo kupljenim digitalnim fotoaparatom
ponajviše zavisiti od kvaliteta fotografije koje se s njime mogu dobiti. Na kvalitetu fotografija
tip memorijske kartice i baterija nema apsolutno nikakvog uticaja, dok rezolucija ima nešto
uticaja. Ono što će najviše uticati na kvalitet dobijenih fotografija su veličina CCD čipa,
kvaliteta optičkih elemenata, kvaliteta blica, kvaliteta programa kojim se obrađuje "sirova"
slika i sl.
13
7. ZAKLJUČAK:
Pored navedenih ulaznih uređaja postoje i drugi:
Mobilni telefon
Mikrofon
Touchscreen
Grafička tabla
Joystick
Svetlosna olovka
• PDA uređaj
• digitalni fotoaparat i kamera
• čitači dokumenata
• čitači magnetnih znakova
• razne vrste senzora (senzor za prepoznavanje otiska prsta, glasa…)
• merni instrumenti
• razne vrste skenera (trodimenzionalni i sl)
Svi ulazni uređaji su povezani sa računarom preko standardnih ulaza (portova): serijski,
paralelni, USB (UltraSpeedBus), PS2, BlueTooth, IRDa ( infracrveni port)…U budućnosti će
sve više uređaja iz našeg okruženja biti spojeno sa računarom preko portova koji
omogućavaju sve bržu komunikaciju između uređaja i računara. Takođe, trend je
objedinjavanja ulaznih i izlaznih uređaja koji će omogućiti na višem nivou komunikaciju
između čoveka i mašine.
LITERATURA:
POSLOVNA INFORMATIKA; dr Mladen Radivojević dr Ilija Šušić
Banja Luka 2008
14
INFORMATIKA; Velimir Sotirović,Branislav Egić; Novi Sad, 2007