Impressum izložbe - bib.irb.hr · modernističkih kretanja u hrvatskoj likovnoj umjetnosti u kojoj će se u manje od jednoga desetljeća izmijeniti stilski spektar koji se u Europi

Impressum izložbeIzložba Menci Clement Crnčić (1865.-1930.) RetrospektivaGalerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb16. veljače- 8. svibnja 2016.

Izložba se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar - Kitarović.

Autorica i kustosica izložbe Petra Vugrinec

Fotografije Goran Vranić

Likovni postav Nika Pavlinek, Petra Vugrinec

Pedagoški program Liljana Velkovski, Monika Meglić

Tehnička organizacija Dragutin Matas

Tehnička realizacija Tomislav Antolić, Damir Babić, Davor Markotić, Tomo Šetek

Prijevoz izložbe Galerija Klovićevi dvori

Osiguranje izložbe Croatia osiguranje d.d.

ZahvaleGalerija Klovićevi dvori zahvaljuje svima koji su posudbom umjetnina pridonijeli ostvarenju retrospektivne izložbe Mencija Clementa Crnčića. Posebnu zahvalu Galerija upućuje Olgi i Katarini Crnčić koje su omogućile dostupnost obiteljskom arhivu i posudbu umjetničkih djela te dragocjene arhivske građe koja upotpunjuje spoznaje o slikaru. Zahvala se također iskazuje profesorici Nevenki Arbanas i profesoru Nikoli Konjušaku s Grafičkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu na stručnim savjetima i pomoći. Galerija izražava zahvalnost i svim pojedincima i kolegama koji su na bilo koji način dali svoj prilog u ostvarenju izložbe.

Umjetnine za izložbu posudili su:Hrvatska narodna banka, Kabinet grafike HAZU, Moderna galerija, Zagreb, Muzej likovnih umjetnosti — Osijek, Muzej moderne i suvremene umjetnosti — Rijeka, Muzej za umjetnost i obrt — Zagreb, Umjetnička galerija — Dubrovnik, Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice — Zagreb, Ured predsjednice Republike Hrvatske, Galerija Juraj, Galerija Vugrinec, obitelj Crnčić, Kolekcija Kallay, Zbirka Kovačić-Mihočinec, Kolekcija Vugrinec, Zbirka Anišić, Zbirka Hanžeković, Zbirka Mamić, Zbirka Roglić i ostali privatni vlasnici

Izložba je ostvarena zahvaljujući novčanoj potpori Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba te sredstvima Galerije Klovićevi dvori i sponzora.

Generalni pokrovitelj izložbe: PBZ cards, Medijski pokrovitelj izložbe: Jutarnji list

Sadržaj4 Impressum izložbe4 Zahvale4 Umjetnine za izložbu posudili su:7 Menci Clement Crnčić 1865.-1930.7 O Crnčiću uvodno11 Menci Clement Crnčić ili o pejzažu 15 Kako je sve počelo? 21 Putovanja određuju teme slika O Crnčiću s poštovanjem i zaključno41 Crnčićevi otisci ljepote47 Karikature Mencija Clementa Crnčića55 Pedagoški i muzejsko- galerijski rad Mencija Clementa Crnčića55 Od privatnog tečaja do Akademije 61 Crnčić kao ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora

7

Menci Clement Crnčić 1865.-1930.

O Crnčiću uvodnoPotaknuta člankom Zlatka Posavca o problemima teorijskog pristupa razdoblju oko 1900. u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, koji je objavljen u časopisu Peristil 1988., uvod u lik i djelo slikara i grafičara Men-cija Clementa Crnčića započet ću navodom: ‘Crnčićevog Slavonca prepoznajemo kao jedan od mome-nata za uspostavljanje granice hrvatske likovne moderne 1891. godine’1. U nastavku Posavec piše: ‘Toj funkciji potpomaže sav Crnčićev, na žalost još ni izdaleka dovoljno poznat opus, koji kulminira jednim od najreprezentativnijih djela hrvatske nesecesijske moderne, u remek-djelu Bonazza 1906. godine.’2 Crnčić je na Umjetničkoj izložbi 1891. izložio sliku Slavonca koji runi kukuruz koja se bitno razlikuje od djela njegovih suvremenika i suizlagača. Na izložbi — uz brojna danas manje poznata ili gotovo nepoznata imena mahom stranih umjetnika — radove su predstavili Mašić, Iveković te Medović. I dok su Iveković i Medović u to vrijeme još daleko od djela krajobraznoga slikarstva koja bismo mogli nazvati modernima3, ni Mašića (r. 1852.) — koji je tek neznatno stariji — ni Crnčića interpretatori nisu uvrstili u pionire modernog pokreta. Njegove su krajobrazne idile zaista u duhu idealnog realizma 19. stoljeća, ali talijanski krajolici te neki izdvojeni primjeri — poput Slikara u bari ili Ličanina — na početku umjetničkog puta odaju ipak jedno drukčije promišljanje rječitosti naslikanog. Realizam muš-

1 Zlatko Posavec, Teorijsko‑historiografska problematizacija hrvatske likovne umjetnosti na razmeđu 19. u 20. stoljeće, Peristil, 32/1988. – 89., br.

31 – 32, str. 47 – 49.

2 Zlatko Posavec, Teorijsko‑historiografska problematizacija hrvatske likovne umjetnosti na razmeđu 19. u 20. stoljeće, Peristil, 32/1988. – 89., br.

31 – 32, (bilj. 1) str. 49.

3 Iveković izlaže Smrt bana Nikole Zrinskog, a Medović Studiju i Sv. Franju Asiškog.

—Petra Vugrinec

R ETROSPEKTIVA: M ENCI CLEM ENT CR NČIĆ 1865. – 1930.

O Crnčiću u vodno

8 9

karca s nožem i kruhom u ličkoj narodnoj nošnji4 nalik je Crnčićevoj frazi Slavonca, a slike su nastale u razmaku od deset godina. U trenutku kada prije Mašića gotovo da nije bilo — osim Karasa — domaćeg autora koji je izlagao i kada se bidermajersko slikarstvo proteže duboko u drugu polovicu 19. stoljeća, ta dva djela bez zadrške i temom i stilom pripadaju europskom realizmu. Možemo ih uvrstiti u početke modernističkih kretanja u hrvatskoj likovnoj umjetnosti u kojoj će se u manje od jednoga desetljeća izmijeniti stilski spektar koji se u Europi javljao tijekom gotovo tri desetljeća. Iza realizma slijedi naš pleneristički impresionizam, pogrdno nazvan faprestizmom, ponegdje alla prima, zatim simbolizam, također u specifičnoj varijanti krajobraznih opisa (Stimmungsmalerei — gdje krajolik zrcali ugođaj) na prijelazu stoljeća, a nakon toga suverena varijanta ekspresionizma koja već sasvim hvata korak s aktualnim europskim stilom.

Zašto baš sliku Starac runi kukuruz Posavac ističe kao djelo kojim započinju likovna zbivanja koja zovemo hrvatskom modernom? Od citiranog teksta prošlo je više od dva desetljeća. Rasprave o počet-ku hrvatske moderne u likovnim umjetnostima sve se više priklanjaju datumu s početka devedesetih godina, bilo da je riječ o zajedničkom nastupu hrvatskih umjetnika na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine ili čak 1891., kada je spomenutu izložbu organiziralo Društvo za umjetnost i umjetni obrt. No, slika Starac runi kukuruz, a još manje Crnčićev opus u cjelini i dalje se u interpretacijama navode kao nebitna za progresivne promjene koje su unesene likovnom modernom ‘zagrebačke šarene škole’. Crnčić kao da je ostao po strani. S obzirom na to da nije bio u Zagrebu tijekom hrvanja mladih i sta-rih, dvaju društava — Društva umjetnosti Kršnjavoga te staleškog Bukovčeva i Dežmanova Društva hrvatskih umjetnika, Crnčić ostaje tek dosljedna figura hrvatskoga krajobraznog realizma i dakako kao vrsni, prvi školovani grafičar u našoj zemlji. Međutim, cijeneći doprinose Božene Šurine koja se posvetila proučavanju tog opusa te precizno zabilježila i u Umjetničkom paviljonu izložila više od tri stotine ulja, crteža i grafika Crnčićevih, novo će čitanje na fino utrtim tragovima prethodnog iznjedriti i dodatne iznimne spoznaje. Crnčićeva novootkrivena djela s početka stvaralaštva jasno upućuju na suptilnu liniju modernog stilskog shvaćanja krajolika što ju je zacrtao umjetnik stojeći na samome početku jedne od najvažnijih dionica hrvatskoga slikarstva i prema kojoj je ono i nazvano već u samim počecima kao moderno — a to je krajolik. U posljednjem desetljeću 19. stoljeća tek stidljivo započinje Medović bilježiti pelješke vizure, naslućuju se Kovačevićevi intimistički savski rukavci te Ivekovićevi vlažni šumoviti krajolici. Vidovićeve jadranske lagune, ali i pejzaži Vranjic ili Tusculum paralelno uz Crnčićev Kvarner i Hrvatsko primorje započinju priču o domaćem krajoliku. Izdvojen su primjer daka-ko Csikosevi pejzaži iz Boscotrecase, gdje ga je poslao odjelni predstojnik na studij antičkih spomenika za kompoziciju Atenska škola. To kratko razdoblje talijanskih impresija iz 1893. godine nije na žalost

4 Mislim na sliku Ličanina, 1881., Moderna galerija, Zagreb.

odredilo put Csikosa kao pejzažista, no to nipošto ne ulazi u naš pokušaj teze da se Crnčiću da pred-nost. Spomenute Mašićeve impresionističke obuhvate sâm je slikar smatrao studijama i nedovršenima, pa iako virtuozni, u svojoj finalizaciji nisu svjesna autorova sintaksa.

Na samome početku profesionalnog djelovanja nastaju Crnčićeva remek-djela Djevojčica (1890.) i Slavonac runi kukuruz (1891.) i postaju jednim od najranijih djela koja bismo bez zadrške mogli uvrsti-ti u antologiju hrvatske moderne. Njihova izvedba i slikarsko shvaćanje problema nadilazi studentske obuhvate portreta ili žanr-teme. Djevojčica začudna i moderna u pozi i kompoziciji, sasvim nerepre-zentativna usporedimo li je s bilo kojim Bukovčevim portretom djece koji je nastao u to doba, uvrštava Crnčića već na samom početku u panteon hrvatskih umjetnika moderne. Blago pognuta leđa što ih odijeva bjeličasta potkošulja, ležerno skupljena kosa na zatiljku omotana ultramarin plavom vrpcom, a posebno do podlaktica i bokova spuštene košulja i plava tkanina ogrtača čine portret jednim od najmo-dernijih prikaza u osvitu razdoblja koje zovemo modernom. Tamnost pozadine u sivim i sivo-modrim partijama nosi sve oznake münchenskoga, zapravo leiblovskog promišljanja koje je otvorilo novu stra-nicu na putu prema modernosti.5

Menci Clement Crnčić iznimna je i znakovita pojava čije djelovanje ima višestruko značenje ne samo u razvoju slikarske i grafičke umjetnosti nego i u pedagoškom radu, u kojem je odigrao gotovo utemeljiteljsku ulogu. Nastojao je profesionalizirati likovno školovanje te je s Csikosem 1903. pokrenuo prvi privatni risar-sko-slikarski tečaj. Umnogome je pridonio i razvoju muzeološke kulture jer je kao ravnatelj Strossmayero-ve galerije starih majstora pokrenuo reviziju atribucija uključivši meritorne stručnjake u proces valoriza-cije te načinivši prvi katalog djela. Crnčić je nabavio prvi bakropisni stroj iz Beča na kojem se još školuju generacije grafičara. Na specijalizaciju kod Williama Ungera, njemačkoga grafičara koji je bio profesor na akademiji u Beču, poslao je svoje učenike Krizmana i Babića te je svojom vrsnom pedagoškom djelatnošću odgojio mnoge generacije umjetnika i umjetnica. Sudjelovao je i u osnivanju Grafičke zbirke Nacionalne sveučilišne biblioteke svjestan važnosti izvrsnih primjera u izobrazbi mladih. Pionir je karikature, jedne od najdemokratičnijih grana likovnih umjetnosti, te suosnivač lista Satir. Uz britke tekstove satire o društvu u listu progovara i karikatura koju je uglavnom izveo Crnčić pod pseudonimom Tuš. Međutim, ona osnovna linija Crnčićeva uljnog slikarstva okosnica je svega navedenog. Prvi put će jedan umjetnik uočiti svu sliko-vitost domaćega krajolika, prema nekim interpretatorima (Lunaček, Kršnjavi, osobito Matoš), svu breme-nitost i važnost Hrvatskoga primorja čiju će tragiku, gordost i iskon opisati u grandezzi svojih pejzaža te će se duboko uklesati u temelje razvoja ove dionice i odjekivati njome gotovo do današnjeg dana.

5 Wilhelm Leibl (1844. – 1900.) nije bio profesor na akademiji, ali je utjecao na razvoj njemačkog slikarstva druge polovice 19. stoljeća. Njegov

je način ‘čistog slikarstva’ i postulat da je u slikarstvu bitno ‘kako’, a ne ‘što’ se prikazuje utjecao na mnoge segmente hrvatskog slikarstva.

Podaci iz: Irena Kraševac, Wilhelm Leibl, katalog izložbe Zagreb – München. Hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu,

Umjetnički paviljon, 2009.

1 1

Menci Clement Crnčić ili o pejzažu Pristupimo li djelu kroz sinkroniju stvaralaštva u kon-tekstu podneblja u kojem je opus nastao — za razliku od dijakronijskog pristupa pojedinoj biografiji kroz čiji tijek tumačimo njegov umjetnički razvoj — te proučimo li do-voljno pažljivo okolna zbivanja, resurse i utjecaje, mogli bi-smo doći do spoznaje na široj razini, kvalifikaciji stvarnog značenja Crnčićeva opusa, njegova mjesta u rijeci likovnih zbivanja u koju poput pritoka neminovno utječe. Zanimlji-vost Crnčićeva opusa leži upravo u korijenu njegove kvali-fikacije kao prvoga krajobraznog slikara, tj. kao prvog sli-kara domaćega krajolika koji je shvatio njegov potencijal i poput bogatog vlasnika rudnika do kraja života pronalazio dragulje.

Crnčićeva obitelj slavonskog je podrijetla. Otac mu je bio graničarski časnik koji je otišao na službu u Štajersku te je Menci Clement rođen u Brucku na Muri. Slavonsko podrijetlo priziva i pejzaže koji su nastali sredinom 19. sto-ljeća — romantične isječke slavonskih šuma osječke škole

— Huga Conrada von Hötzendorfa (Darda, 1807. – Osijek, 1869.) i Adolfa Waldingera (Osijek, 1843. – 1904.). Znamo li da je iz te škole potekao i Kršnjavi, mentor pri Crnči-ćevu formiranju u pejzažista i grafičara, podsjetnik na dvojicu autora potpuno je opravdan. Slikajući romantične ruine slavonskih predjela, tamošnje vode, močvare i gore načinili su lijep uvod realističnome Crnčićevu pejzažu, ali i simbolističnome Vidovića te impresionističkim Medovi-ćevim vrijesima. Bez akademske spreme obrat prema ro-mantičarskom osjećanju prirode dogodio se intuitivno kao što se mnoge istodobne pojave u zapadnoeuropskom krugu ne mogu uvijek povezati nekim direktnim nitima. Domaća linija pejzaža, njegovo odvajanje u samostalnu cjelinu i us-pinjanje na vrh hijerarhijske ljestvice tema (za razliku od vjekovnog primata slikarstva historijskih tema u europskoj umjetnosti) dogodilo se također intuitivno. Vidović i Crn-čić, Medović i Kovačević, donekle Iveković — a dotakao ga se i Bukovac — te Slava Raškaj otkrili su motive koji su jedva čekali biti otkriveni. Bujnost zemlje u proturječjima ravnice i gorja, kontinenta i Mediterana, krša, kuša i škrtih

vrleti, rodnih vinograda i voćnjaka, kopna i mora, pitomo-sti i grubosti, urbanog i divljeg. Kada je Matoš pisao o Crn-čiću kao ‘specijalisti jadranskog pejzaža’6, dobro je zapazio to proturječje. ‘Rođen u mekanome kraju dojmlju ga se te pustoline, ti morem izlokani, burama obrijani grebeni, to golo i pusto more, te razkuštrane vječnim nepogodama iz-mrcvarene šume…’7

Prikazivanje pejzaža ujedno je rađanje novog ikoničkog rječnika naše likovne povijesti. Toponimi impresionizma poput normandijske obale (Trouville, Etretat) ili Argen-teuila kraj Seine, simbolizma Pont-Avena, Arlesa ili Breta-nje riječi su specifičnoga krajobraznog jezika. Poznajemo li luku Le Havre na obali ušća rijeke Seine u La Manche zbog geopolitičkog značenja ili nam prije svega sjećanje prizi-va Monetove impresije? Pri pogledu na planinu Sainte-Vi-ctoire, pomislit ćemo prije na Cézanneov motiv nego na geografski pojam. Tako su slikari 19. stoljeća postali novi kartografi, a njihove impresije viđenih lokacija postaju pa-radigme našeg doživljaja. I mi ćemo sami teško pogledati površinu vode na kojoj se zrcale boje okolne prirode a da pritom ne pomislimo na impresionističko slikarstvo. Mož-da će netko gledajući zapjenjene morske valove što ih para-ju škarpe i klisure ispod surog modro-sivog neba pomisliti na Crnčića! Gledajući vrijes, žutiku, lavandu u panorami nekog drugog sunca mislit ćemo možda i na Medovića. Kad kažemo Vrbe uz Savu, to je Kovačević. Arles je Van Gogh sa zvjezdanim nebom u veljači. Stvorio se tako čitav geo-grafsko-likovni rječnik europskoga kulturnog kruga u koji možemo ubrojiti i naše ‘riječi’ — Crnčićevu Žrnovnicu ili Kvarnerski zaljev, Stijene kod Novog ili Rab, njegov Velebit, Vrbnik, Vinodol…, more Mažuranićevo, Kumičićevo, Kra-njčevićevo.8

6 A. G. Matoš, Izložba Društva umjetnosti, Narodne novine, 75/1909., 19. svibnja

1909., br. 114.

7 A. G. Matoš, Crnčićeva izložba, Hrvatska, 1911., br. 18, od 21. XI. 1911.

8 A. G. Matoš, Slikar Crnčić, Savremenik, 5/1910., br. 4, str. 281 – 285.

Menci Clement Crnčić pri slikanju, Krk., oko 1925.


O Crnčiću u vodno

12 13

Osim ljubav vjerojatno ništa tako ne vezuje najrazličitije ljude kao uživanje u lijepom vidiku.9

U slikarskoj tradiciji pejzaž se iz podređene teme polako uspinjao do središnje teme dvodimenzio-nalne umjetnosti. Kroz srednji vijek okolina u kojoj se odvijao naš efemerni ovozemaljski život nije plijenila pažnju. Sve do kasne gotike, kada se škrto pojavljuje u sagovima cvijeća, formaliziranom drveću ili šturim stijenama. Jedan je od razloga izlaženja pejzaža iz drugog plana novi osjećaj za pro-stor koji se razvio u talijanskoj i flamanskoj umjetnosti renesanse. I dok je talijanski (toskanski, firen-tinski) osjećaj prostora postao numerički kroz otkriće geometrijske perspektive, flamanski je osjećaj prostora empirijski. Jan van Goyen (1596. – 1656.), Aelbert Cuyp (1620. – 1691.) i Jacob van Ruysdael (1628. – 1682.) stvorili su svojevrstan model koji će postati idealom budućih stoljeća. U baroku puto-vanja i istraživanja proširuju svijet, Kopernik ga proteže u svemir otkrićem heliocentričnog sustava, čovjek počinje vjerovati u ono što vidi oko sebe. Razdoblje baroka razdoblje je i pune afirmacije teme pejzaža. Claude Lorrain (1600. – 1682.) i Nicolas Poussin (1594. – 1665.) postavljaju osnove pejzažnog

9 Kenneth Clark, Priroda u umjetnosti, Mladost, Zagreb, 1961., str.110.

slikarstva. U slučaju Claudea i Poussina riječ je o idealnom ili kako ga Kenneth Clark naziva vergilijevskom pejzažu.10 Oni slikaju prema prirodi i u prirodi. Njihovi su nastav-ljači romantični pejzažisti John Constable (1776. – 1837.) i William Turner (1775. – 1851.) koji slijede Rousseauovo (Théodore Rousseau 1812. – 1867.) vjerovanje da se u cvi-jeću, livadama i planinama krije božanska kreacija, oprav-davajući slikanje stvarnosti moralnom i duhovnom kompo-nentom prirode. Akademska umjetnost prve polovice 19. stoljeća poštuje pravilo da prirodu treba radi umjetnosti popraviti. Slikanje onog što se u stvarnosti moglo vidjeti bilo je vulgarno. Turner je slikao u dolini Temze iz čam-ca. Postupno slikanje sur le motif postaje pravilo. Gustave Courbet (1819. – 1877.) priređuje vlastitu izložbu nakon što ga je Salon odbio. Camille Corot (1796. – 1875.) u dnevniku iz 1856. godine zapisuje: ‘Podvrgnimo se prvom dojmu’. U drugoj polovici stoljeća slikari postupno odbacuju akadem-ski uvjetovane okvire slikarstva, literarno opravdanje teme kroz neki značajan mitološki ili povijesni događaj te slikaju prirodu neposredne privlačnosti. Rađaju se tako popular-ni slikarski motivi koji će živjeti tijekom cijelog stoljeća: proljetno jutro koje nas podsjeća na preporod i nadu, ve-černje nebo koje asocira na svršetak dnevnog rada, zalazak sunca koje baca nisku svjetlost i boji okolinu u narančasto. Impresionizam je drukčija vrsta realizma što se razvija pod utjecajem znanstvenih otkrića11, ali i sveopćim empi-rizmom epohe koji nastoji sve do krajnosti analizirati. Ca-mille Pissarro (1830. – 1903) trudio se razaznati tkivo čiste boje od koje se sastoji svjetlo. Uz snažnu akademsku liniju koja se razvijala s dubokim poštovanjem prema uzorima prošlosti, u 19 stoljeću započinje struja modernih zbivanja koja će odbaciti tradiciju. Polemiku s tradicijom započinju impresionisti. Moneta u Louvreu nije zanimalo ništa. Želio se roditi slijep kako bi iznenada progledao te mogao slikati

10 Kenneth Clark, (bilj.9), str.73. Prije nego što je slikarstvo pejzaža moglo postati

samo sebi svrhom, uklopili su ga u pojam ideala. Vergilijevska inspiracija za pejzaž

nastaje zbog finih primjedbi za prirodu u Eneidi i idealne rustike Georgika.

11 Otkrića fotografije, novih teorija o boji, primjerice, teorija boje kemičara

Michela Eugènea Chevreula 1839.

predmete ispred sebe a da ne zna što oni predstavljaju.12 Tako dolazimo do našeg Crnčića i intuitivnog sazrijeva-nja o kojem je bilo riječ u prethodnom odlomku. U članku Milana Šenoe koji je posvećen tada već pokojnome slika-ru, autor prepričava jednu epizodu sa zajedničkog puta po Europi. Na putovanju su posjetili Pariz, Bruxelles, Ostende, Bruges, Milano i Veneciju. Bilo je to dvadeset i pet godina prije objave navedenog članka, 1906. godine. Nakon silnih razgledavanja muzeja Crnčića je obuzela apatija.

‘Časak stane, onda skupi ruke kao na molitvu, ali ih brzo raskine, pa se udari po bokovima i počne govoriti kao da sam sa sobom govori: ‘Eto ti, to ti je. Vele da slikar, umjetnik, treba da studira velike majstore, da gleda njihova remek‑djela. Brus! Kako sam ja slobodno stvarao dok svega toga nisam vidio, dok nisam išao da studiram ta remek‑djela. Kako ću ja sad sjesti pred svoja vješala (tako je zvao slikarski stalak, op. aut.) da naslikam nešto po živoj prirodi kad su mi u pameti ti Ruisdaeli, Wouwermani i Hondecoeteri? Ja bih se sada najvolio prikloniti onoj modernoj školi, koja apsolutno traži da slikar ne gleda primjera, nego da bude potpuno samonikao’.

I zaista, Crnčić je volio prirodu, uživao je u njoj duboko osjećajući sve uzuse medija koji je tek blijedom sjenom prirodne ljepote, upravo prema Ruskinovu konceptu: ‘Po-đite u prirodu prosta srca i prolazite kroz nju marljivo ra-deći s povjerenjem u nju, nemajte drugih misli nego kako ćete što bolje shvatiti njezino značenje i sjećati se njezina nauka, ne odbacujte ništa, ne izabirite ništa, ne prezirite ništa.’ 13

12 Kenneth Clark, (bilj. 9.), str. 137.

13 ‘Go to nature in all singleness of heart, and walk with her laboriously and

trustingly, having no other thoughts but how best to penetrate her meaning,

and remembering her instruction; rejecting nothing, selecting nothing, and

scorning nothing . . . and rejoicing always in the truth.’ John Ruskin, Modern

painters, 1843. – 60., Prvo poglavlje, 13.624.

Crnčićev motiv slikan s obale Novog Vinodolskog: otočić sv. Marin, fotografija Mencija Clementa Crnčića


O Crnčiću u vodno

14 15

Kako je sve počelo? Menci Clement Crnčić rođen je u Brucku na Muri 3. travnja 1965. godine u staroj graničarskoj obite-lji. Otac mu se zvao Gašpar, a majka Marija Klementina Mayer. Nakon osnovne škole u Beču, četiri godine niže vojne gimnazije i tri godine više u gornjoaustrijskom St. Pöltenu i moravskim Hranicama (1876. – 1882.) odlučio se za studij slikarstva. I opet opreka i proturječja koje je zapazio Matoš: ‘Kao i Čikoš postao je od časnika slikar, a ostao mu je onaj schneid, muškost i oštrina.’14

Iz službeničkih spisa Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu doznajemo da je iz vojničke škole otpušten zbog fizičke nesposobnosti. Upisuje se na bečku akademiju, a u ostavštini je sačuvan prijepis predmeta i ocjena: slikanje anatomije, slikanje glave, antika, kompozicija, radinost i napredak uglav-nom su ocijenjeni zadovoljavajućima ili jako zadovoljavajućima. Svjedodžbe je potpisao i ovjerio Frie-drich Schmid, tadašnji rektor Akademije.15 Spominju se profesori dr. Frisch, Nieman, dr. Linke, a tu su i predmeti učenje o bojama i povijest umjetnosti. Nakon studija u Beču odlazi u München, ali kako nije imao novca, nije se upisao na akademiju. Posredovanjem lijepe dame, kako piše Matoš u Savremeniku 1911., odlazi u Coburg, u Landestheater slikati kazališne dekoracije. To nam je razdoblje umjetnikova života malo poznato. U biografijama o Menciju Clementu Crnčiću spominje se da je pohađao Školu za dekorativno slikarstvo, što mu je zasigurno dalo određenu širinu perspektive. Nakon predaha u očeki-vanju stipendije, koju je dočekao u Novoj Gradiški kod sestre Marije, udane za bogatog trgovca Josipa Schwartza, 1889. godine upisuje se na akademiju u Münchenu u klasu Grka Nikolaosa Gysisa.16 Možda ljubav prema moru Crnčić duguje svom grčkom profesoru, koji je poznat po velikim dekorativnim kompozicijama, ali i žanr-scenama iz grčkog i orijentalnog svijeta, omiljenima na onodobnom tržištu.17 Neke Crnčićeve mrtve prirode mogu se usporediti s Gysisovim načinom rada, iako to nije bila tema koju je usvojio naš umjetnik.18 Najzanimljivija djela u duhu münchenskog realizma i žanr-slikarstva spomenuti su Slavonac runi kukuruz i Djevojčica. Na akademiji u Münchenu ostao je do 1892., kada se upisuje Csikos. Nakon povratka sa studija Crnčić upoznaje novoimenovanog odjelnog predstojnika, dr. Izidora Kršnjavog. To je poznanstvo presudno utjecalo na daljnji tijek Crnčićeva razvoja. O početku

14 Antun Gustav Matoš, Slikar Crnčić, Savremenik, 5/1910., br. 4, 281 – 285.

15 Friedrich Schmidt u Hrvatskoj je poznat kao historicistički arhitekt koji je izradio nacrte za obnovu zagrebačke katedrale, crkve sv. Marka i

Akademijine palače, koje je izveo njegov suradnik Hermann Bollé.

16 Stipendijom Krajiške imovne, uzgojne i obrazovne zaklade.

17 Irena Kraševac, Nikolaos Gysis, katalog izložbe Zagreb – München. Hrvatsko slikarstvo i Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu, Umjetnički

paviljon, Zagreb, 2009., str. 46.

18 Usporediti: Nikolaos Gysis, Očerupani pijetao, 1881. Bayerische Staatsgemäldesammlungen Neue Pinakothek, München, reprodukcija u

katalogu izložbe (bilješka 17), str. 40. i Menci Clement Crnčić, Šljuka, ulje na platnu, kat. br. 42

← Crnčić kao dječak

Crnčićev otac Gašpar


O Crnčiću u vodno

16 17

prijateljstva doznajemo iz teksta koji je objavljen u Jutarnjem listu 1936. godine pod naslovom Illustri‑ssimus Kršnjavi i Menci Clement Crnčić, autorice Verene Manč.19

Jednoga dana 1892. godine donese Crnčić dvije uljne slike, muški i ženski akt u Opatičku ulicu 11, gdje se upravo uređivalo Kršnjavijevo ‘ministarstvo’. Kršnjavi je uočio vještinu Crnčićeva crteža, ali nije bio zadovoljan koloritom (Kršnjavijevi su kriteriji zanimljivi i nekako je uvijek više volio liniju nego boju (op. aut.), te mu je preporučio odlazak u Beč k profesoru Ungeru, naravno uz potporu vla-dine stipendije. Crnčić nije odmah pristao pa mu je prilagodljivi Kršnjavi osigurao mjesto profesora na Kraljevskoj zemaljskoj obrtnoj školi u Zagrebu, na kojoj je zamjenjivao Nikolu Mašića. Crnčić nije dugo izdržao u školi jer ga je prožimao osjećaj slobode koju je činovnička stega gušila. Iste je godine s Kršnjavijem i njegovom obitelji, te Csikosem i Tišovom otputovao u Primorje, gdje je pod budnim okom mentora izvršavao brojne risarske zadatke. U jesen 1893. pokorio se želji mentora da se nastavi obrazovati te je otišao na studij grafike u Beč velikom njemačkom grafičaru Williamu Ungeru. Tako je Kršnjavi ispunio još jednu točku svoga programa: među hrvatskim učenicima imat će i jednog školo-vanog grafičara. Sve opet iznova u tko zna kojem tekstu potvrđuje širinu rijetke pojave Ise Kršnjavoga, no ni izdaleka taj događaj ne zaključuje zanimljiv i slojevit odnos dviju ličnosti — Crnčićeve i odjelnog predstojnika. No, pripovijest o Crnčićevim počecima nastavljamo sljedećom velikom ličnosti s kojom je zahvaljujući mentoru započeo odnos što će nadrasti studentsko-profesorski i prerasti u prijateljski. Riječ je o Ungeru, dakako. William Unger studirao je grafiku na akademiji u Düsseldorfu i Münchenu, poglavito bakrorez. Zaslužan je za revitalizaciju njemačke grafike radeći reprodukcije uljnih slika u galerijama. Posebnu ljubav gajio je prema Rembrandtu i Halsu, a u Beču, gdje se nastanjuje 1872. godi-ne, reproducirao je slike Makarta i Lenbacha u grafičkoj tehnici. I dok sedamdesetih godina 19. stoljeća pronalaskom fotomehaničkog reproduciranja slika radirung kao reprodukcija umjetničkih slika gubi svoju vrijednost (jer je mehanički način reproduciranja brži, jeftiniji i točniji), Unger radi autorske grafike prema vlastitim shemama. Crnčićeva grafička vještina bit će obrađena u zasebnom odjeljku, no taj je opus utjecao i na njegovo štafelajno slikarstvo. Godine 1894. Unger i Crnčić odlaze u Lovran kod slikarova brata Alberta zbog profesorovih problema s plućima. Ondje će ga Unger upoznati s umjetni-cima koji su imali svoju koloniju u Opatiji te pobuđuje u njemu interes za more.20

Kršnjaviju se nije svidjela slobodna Ungerova škola u prirodi iako mu 23. siječnja 1894. godine piše: ‘Namjeru da ćete na put s profesorom Ungerom nalazim predobrom i ja ju odobravam sasvim. Za putni trošak sam doznačio 50 forinti tako da možete smjesta krenuti. Od svakoga bakropisa što ga napravite

19 Verena Manč (V.M.), Illustrissimus Kršnjavi i Menci Clement Crnčić, Jutarnji list, 25/1936, br. 8890, str. 31

20 Kunstlercolonie Abbazia — u katalogu III. izložbe 1902. godine koja je navodno doživjela izniman komercijalni uspjeh doznajemo imena

umjetnika koja ostaju kao teme za daljnje istraživanje kako je naša obala poslužila kao motiv mnogim umjetnicima Austro‑Ugarske.

Crnčić sa profesorom Williamom Ungherom i umjetnicima kolonije slikara iz Beča koji su slikali motive Hrvatskog primorja i Kvarnera.


O Crnčiću u vodno

18 19

vlada će kupiti 10 otisaka…’Kršnjavi je želio izdati album historijskih gradova i gradina Austro-Ugarske, za što mu je bila po-

trebna serija slika i fotografija stvarnih lokacija. Naredio je Crnčiću da ide s fotografom Krapekom obići lokalitete te da skicira viđeno. Uvrijeđen tom ponudom Crnčić odbije zaradu od 6000 kruna, a Illustrissimusa je to toliko razbjesnilo da mu je odmah uskratio stipendiju. Zadatak slikanja ‘svih naših historijskih znamenitih gradova i gradina’ Kršnjavi je povjerio Csikosu, što je rezultiralo njegovim zaokretom prema simbolizmu koji će odrediti cijeli Csikosev opus. Crnčića je njegova nepopustljivost prema slobodi i neovisnosti umjetničkog stvaranja formirala u prvog dosljednog pejzažista što slika u prirodi i iz prirode, prerađujući pejzaž vlastitom sviješću. I ta rana djela, te skice koje nastaju u prirodi, na putovanjima Istrom, Učkom, otocima Krkom, Lošinjom i posebice Rabom najljepše su Crnčićeve impresije. Njih zaista možemo tako i zvati, jer ih i slikar skromno u katalozima često naziva studijama. Bilo je to razdoblje koje je moglo još dugo brati plodove neposrednih dojmova da je sredina bila spre-mnija i da su se takva djela naručivala. Ali — nisu — i zato su djela sačuvana iz tog ranog razdoblja rijetka i imaju posebnu vrijednost.

Crnčićeve teme određivala su putovanja na koja je rado odlazio. Bio je strastveni putnik, s uvijek spremnim pokretnim stalkom i bojama, vrećom za spavanje i pješačkim štapom. Te se stvari još i da-nas brižljivo čuvaju u obitelji kao relikti slavne prošlosti. O brojnim putovanjima svjedoče mnogi crteži i karikature. Slikao je izravno u prirodi, bilježeći poput francuskog impresionista Eugènea Boudina (1824. – 1898.)21 smjer vjetra i točne vrijednosti boje, najprije na crtežu, a zatim transponirajući na platno. Neke je slike sigurno slikao u čamcu. Bila bi ta spoznaja lijepa potvrda impresionističke inova-cijske manire po uzoru na Moneta ili Daubignyja, koji su slikali iz svojih posebno sagrađenih čamaca atelijera (le bottin — kutijica).

Crnčić izlaže na izložbama Društva hrvatskih umjetnika te na izložbama umjetničke kolonije u Opa-tiji. Prvu samostalnu izložbu imao je 1900.–1901. godine u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Među tim je prvim nastupima sa zagrebačkom šarenom školom ostvario jedan žanr-prizor koji se temom, izvedbom i kvalitetom izdvaja iz cjelokupnog opusa. Novootkriveno djelo Djevojčica pod pergolom iz 1901. godine (kat. br. 5) jedno je od rijetkih ostvarenja gdje su lik i krajolik ravnopravni. Istodobno, osim realistično izvedenog okoliša zapažamo i sadržajnu komponentu — zamišljenu mladu djevojku. Dvije trećine slike pokriva kamena klupa i zid koji je nadvisuje. U svim nijansama toplih i hladnih sivih tonova objašnjena je ruševina zida. Negdje je gladak, negdje je vlažan, neke površine pokrivene su mahovinom, u nekim spojevima kamenih ploča proviruju biljčice. Iznad zida vidljiv je fragment vrta što ga čini zelena traka tik uz gornji rub slike. Iz poda u kutu terase raste cvijeće tamnocrvenih

21 Boudin, kojega je Corot nazvao ‘majstorom neba’, bilježio je čak i točno vrijeme slikanja, a precizirao bi i sve meteorološke parametre.

Crnčić sa putnom opremom (MG7174)

sitnih latica. Pokraj cvijeća dižu se trsi pergole. Pergola je motiv koji je Crnčić radio upravo 1901. na otoku Rabu reproduciranu u Životu 1900. godine22. Pokraj cvijeća na kamenoj klupi sjedi djevojčica odjevena u košulju tamnocrvene boje, preko nje je prebačen bijeli prsluk. Ima smeđu suknju i tamne cipele. Rukama je obuhvatila koljena prekriženih nogu, a glavu je zamišljeno naslonila na zid. Lice je naslikano iznimnom pažnjom — sjeta zamišljene djevojke. Literarni elementi karakteristični su za rane Crnčićeve grafike, kojima se svrstao u sam početak domaćeg simbolizma. Ostavljena, Sumornost, Posljednji potomak formalna su i sadržajna remek-djela domaćeg simbolizma. U uljima je Crnčić uvi-jek trezven: Nikakva ‘literatura’ ne opterećuje pejzaž. Ljudi i sve što nije priroda Crnčiću je nebitno. Poput parobroda koji je danas tu, a sutra ga nema, baš kao i kuće, vile rivijere, hoteli i sve što mu je smetalo. Likovi su obično svedeni na štafažne figure. Tek jednom, Ribari u oluji (kat. br.24), dio su pri-rode same i u borbi s njom jednako važni. Djevojčica pod pergolom na pragu djevojaštva stavom (ista poza sa skupljenim rukama koje obgrljuju prekrižene noge) nagoviješta poznatu grafiku Nina iz 1905. godine. Kreativno razdoblje hrvatskih umjetnika, pod utjecajem Bukovčeva, ali i Kršnjavijeva djelova-nja (ma kako ponekad sukobljene te strane bile), dalo je uglavnom vrhunce opusa umjetnika koji su u tome periodu participirali. Od Milenijske izložbe u Budimpešti 1896. godine do Jubilarne izložbe Društva umjetnosti 1905. godine nastaje većina djela koja danas uvrštavamo u antologijske preglede secesije i simbolizma, historicizma i impresionizma. Većinom su to najbolja djela Tišova, Kovačevića, Ivekovića, Csikosa, Auera, pa i Bukovca, koja su nakon 1905. godine teško uspjeli ponoviti, a pogotovo nadmašiti. Crnčićeva Djevojčica pod pergolom rezultat je neponovljive atmosfere i entuzijazma za-grebačkih likovnih atelijera tih godina. Zanimljiva je i zbog toga jer baca posve novo svjetlo na autora kojem su upravo prigovarali odsutnost invencije kad je ljudski lik posrijedi. U toj maloj žanr-sceni Crnčić pokazuje svu širinu svoga talenta.

22 Život, 1900., Knjiga prva, str. 23.


O Crnčiću u vodno

20 21

Putovanja određuju teme slikaNa izložbi 1902. godine izlaže gotovo četrdeset ulja i dosta grafika. U jesen 1901. odlazi u Dubrovnik, Split i Trogir, a rezultat će toga putovanja biti paleta pod utjecajem raskošnog kolorita južne Dalma-cije. Osvrti na prve izložbe uglavnom ističu lirska raspoloženja Crnčićevih pejzaža, a posebice ‘dojam neposredne impresije’23 kao i sjetne, blage akorde kolorita. Na drugoj izložbi Hrvatskog društva umjet-nika Crnčić izlaže uz slovenske slikare i poznatog secesijskog umjetnika Alphonsa Muchu. Mreže na žalu i motivi otoka Raba (kat. br. 4, 8, 18) upućuju na suptilan način komponiranja malih formata, što znači da su slikani direktno u prirodi. Vedute Raba nastaju kontinuirano od 1900. godine. Kao da su ko-ordinate vertikala triju zvonika i horizontala morske površine dali umjetniku pravu mjeru — trabeaci-ju za čvrstu strukturu. Obično se nazire zakonitost komponiranja po načelu zlatnog reza (Rab, Zbirka Anišić). U skelet horizontala i vertikala, a da bi postigao dubinu, po uzoru na tradicionalne zakonitosti komponiranja pejzaža (Claude Lorrain, Nicolas Poussin) uvodi dijagonalu. Na Rabu iz 1901. godine (kat. br. 7) to je prirodni mol s barkom koja vodi oko iz prvog u srednji plan slike. Posebna je kvaliteta slike sordinirana gama boja, harmonija u azurnoj i golublje sivoj nijansi plave boje, s ružičastim, ljubi-častim i narančastim partijama. Rab u predvečerje, tek pokoja sunčeva zaostala zraka nježno se izmiče po stjenovitim i vodenim površinama. Bijelo platno sunčeva zaslona na barci upija sve boje okoline u virtuozni spektar. Tek naznačene konture grada, triju zvonika, lijepo se zrcale u površini vode. Ta se titrava atmosfera može usporediti s mnogim impresionističkim slikama naprednih europskih cen-tara. Proučimo li pažljivo duktuse nanesene kistom ili tankim slikarskim nožićem, dobit ćemo pravi dojam o majstorstvu umjetnikove ruke, lakoći njegova kreiranja, ali i sumarnog zahvata, tj. cjelovitog promišljanja forme. Na slici se lijepo vidi koliko je Crnčićev impresionizam bio prisutan u ranijim djelima. Nije čak pitanje je li naš slikar dosljedno razlagao partikule boje na primarne i sekundarne komplementarne parove, ili je u šarenim sjenama ipak razmišljao tonski — već je li postigao onaj specifičan dojam titrave nestalnosti, iskričave promjene. Poseban lirski ugođaj postignut je na ulju Rab sa sjevera o zapadu sunca (kat. br. 4) sa začudnim niskim očištem što otvara pogled na panoramu

23 Milivoj Dežman, Menci Clement Crnčić, Život, III/1901., sv. 1, str. 22 – 24.

Crnčić sa putnom

opremom


O Crnčiću u vodno

22 23

grada.24 U prvom je planu obala što graniči s morem, suglasje livade koja upija posljednje sunčeve zrake i već tamnomodrog mora koje je sunce napustilo. Daleko na obzoru slike pruža se kameni grad s prepoznatljivim zvonicima. Komponiranje uz pomoć vertikala, horizontala i dijagonale puteljka što vodi oko u dubinu opet je uočljivo. Specifičan kolorit u zelenoj, žućkastoj i plavoj paleti izdvaja sliku iz ostatka opusa.

Vidljiv je isti postupak i na slici Rab iz 1907. godine, gdje još dosljednije provodi postupak podlaga-nja boje. Tema je slike svjetlost u izmjeni sa sjenom te transformacija boje ovisno o tome pada li na nju svjetlost ili ne. Kolorizam je posljedica rasvjetljavanja palete koja će se dogoditi osobito u djelima koja su izložena nakon 1901. i koja su nastala pod utjecajem Bukovčeve palete i zagrebačke šarene škole. Kada se Crnčić trajno nastanjuje u Zagreb, Bukovac je već iz njega otišao. O tome odnosu svjedoči jedno pismo Mencija Clementa Crnčića sačuvano u arhivi Vlahe Bogišića u Zagrebu.25

Na slici Rab iz Moderne galerije već je sasvim rasvijetljena paleta za vedroga dana u nešto reali-stičnijoj provedbi. Ta slika i prethodna rijetke su formatom uspravne dispozicije. Dok u početku na malim tavoletima uglavnom koristi pravokutne položene formate, koje onda do kraja prvog desetljeća monumentalizira u velike 1 × 2 m varijante, u kasnijim godinama, komercijalizacijom opusa, Crnčićev

24 Slika se nalazi u fundusu Hrvatske narodne banke kojoj posebno zahvaljujemo na susretljivosti i posudbi.vrijednog djela. Riječ je o djelu

iznimnoga značenja koje podcrtava i reprodukcija objavljena u Životu iz 1900.

25 Pismo Mencija Clementa Crnčića upućeno Bukovcu, arhiva Vlahe Bogišića, Cavtat, XVI/1. Pismo nije datirano i pisano je na hrvatskom.

Vjerojatno je riječ o prijevodu jer Crnčić nije tako dobro govorio hrvatski jezik.

je omiljeni format srednji, 42 × 56 cm najčešće. Najdosljednije provedeni impresionizam vidljiv je u novootkrivenoj slici za koju pretpostavljam

da je naslov Izgled s Bellaviste.26 Crnčić slika uskomešano more. Slika je živa impresija okupana svje-tlom, opisana slobodnim i sigurnim potezima plave u rasponu od ultramarina do kobalta i tirkiza te grimiznozelene, koja odaje svu nestalnost površine. Površina je u komplementarnom suglasju s viso-kim stijenama slikanim na posve slobodan, gotovo grub način. Bojama kao da je dodano ulje (postupak preuzet od Moneta) da bi bile sjajne poput sedefa. More se ljeska na suncu, visoke stijene, spilja koja ‘mirno čeka navalu’ (Kršnjavi). Praznine ostavljaju rubove platna vidljivima, no one govore rječitije od ispuna. Dojam skice je poput prvobitnog gledanja svijeta kroz žmirkajuće oči djeteta. Crnčić je moderan i iskonski istodobno. Sumarni zahvat postignut je oskudnim sredstvima. Sure kamene litice, visoke stijene i more — motivska okosnica impresionizma. Voda zrcali sve boje spektra, ona je veli-ko zrcalo neba i svijeta uopće. Crnčić ju je volio u svim agregatnim stanjima. Za tu Crnčićevu sliku mogli bismo reći da je prva slika domaće inačice impresionizma u formi i sadržaju. Usporedimo li je s Medovićevim uljem koje uzimamo stilski koherentnim u smislu impresionizma (Dvije stijene, ulje na platnu, 1905.?) ili Kovačevićevim Vrbikom na Savi iz Muzeja likovne umjetnosti u Osijeku, opet je Crnčić prednjačio. Oštar kontrast vertikala i grubih stijena prema horizontalnoj dispoziciji morske

26 Slika kupljena na aukciji aukcijske kuće u Bonnu. Na aukciji su se našli iznimno kvalitetni radovi Mencija Clementa Crnčića, Otona Ivekovića i

Roberta Auera, svi očigledno iz iste hrvatske zbirke koja je nasljeđivanjem prešla u inozemstvo. Opis slike I. Kršnjavi, Jubilarna izložba Društva

umjetnosti, 71/1905., br.107., (10.V.).

Izgled s Bellaviste, 1901. – 1902. Orač, 1904.Claude Monet, Manneporte blizu Étretata, 1886.

izvor: Wikimedia


O Crnčiću u vodno

24 25

površine naročito su slikali impresionisti. Monet, Boudin i Courbet slikali su klifove i stijene Etretata u Normandiji. Crnčić je slikao kišu, maglu, snijeg potkraj života. Osobito ga je fascinirala morska pra-šina, turnerovski, delikatne maglice boje. Kako naslikati vlagu, toplinu mora, hladnoću jezerske vode? Time se bavio kroz čitav opus.27

Godine 1902. Crnčić izlaže u Opatiji i u Salonu Eugena Artina u Beču. Obje su izložbe doživjele komercijalan uspjeh, a potonja se oglašavala čak i u bečkim dnevnim novinama. Crnčić je izložio djela koja je slikao za putovanja po cijeloj Hrvatskoj, o kojima redovito izvještavaju dnevne novine.28 Putuje s Csikosem i Krizmanom, obilazi Plitvička jezera 1902., a preko Gorskog kotara putuje do Boke kotor-ske 1903. Promjena klime osjeća se u atmosferi, svjetlu i koloritu radova. Dok se rana djela, osobito sutonske vedute, mogu usporediti s Vidovićevim simbolizmom venecijanskih i chiogianskih laguna koje nastaju na prijelazu stoljeća, ovi su krajolici slični Medovićevim u rujnom kromatizmu vrijesnih boja što miješaju se na pokrovu od žutike, brnistre i žalfije. Krajolik s juga i Pinije na moru nisu točno datirani. Istoimeni naslovi u izložbenim katalozima 1902. navode na raniji nastanak djela. Širi raspon kromatske skale, igra osunčanih i sjenovitih predjela te neka kompozicijska načela smještaju ih izme-đu 1902. i 1905. godine. Posebice Krajolik s juga iznimno je uspjelo djelo u maniri pelješkoga kroničara Medovića, a opet nekako crnčićevski — trezveno i točno, bez ‘bakanalija svjetla’.29 Lunaček ističe živu bujnu plastiku i majstorsku perspektivu. Nema nagle kretnje, nema drame, tek spokoj i umorno čeznu-će. Nakon prolaska kroz Gorski kotar i Plitvička jezera osjeća se hladan zadah zraka. Sačuvana je slika Špilja u Plitvicama iz 1902. i Rastoke još uvijek u toj karakterističnoj gami prvih godina.

U listopadu 1903. Crnčić i Csikos osnivaju privatnu slikarsku školu koja će postaviti temelje Aka-demije likovnih umjetnosti. I na Csikosev i na Crnčićev opus te su pedagoške aktivnosti djelovale kao otrežnjenje. Csikos ostavlja svoje najbolje radove iza sebe ulazeći u fazu pretjeranog intelektualizira-nja slikarske tehnike i idejnosti, a Crnčićevi radovi sve više poprimaju stilski oblik realizma. Sredina je zahtijevala čistu i prepoznatljivu formu, jasne i čvrste konture. Čak su i elementi meteorologije po-stajali stvarniji — bure, južine, maestrali, bonace. U spoju plenerizma i polikromatike ranog razdoblja te realizma u duhu sjevernjačkih slikara Turnera i Constablea nastaje Crnčićevo remek-djelo Bonazza iz 1906. godine, u stalnom postavu Moderne galerije. Potpuno sazrio umjetnik dopustio si je epski razmjer velikog formata na kojem prikazuje tišinu. More i nebo stopili su se u jedinstvenu površinu različitu tek promjenom fakture. Metafora mora koje je za bonace poput ulja zadobiva taktilne kvalite-te. Nimalo ne narušavajući ravnotežu i sklad, u središtu su slike dva jedrenjaka sa široko raskriljenim latinskim jedrima. Bijela jedra upijaju sve nijanse okoline. Ljudi su manje značajni od svega što je na-slikano. Motiv je boja i svjetlo. Kompozicijski opet u maniri velikih uzora, primjerice Poussina, koji je inzistirao na pravome kutu u kompozicijskoj shemi pejzaža. Navodno ih je konstruirao ravnalom. Crn-čićev travée duboko je promišljen, što je münchenska popudbina. I zaista — ako je igdje Crnčić uspio naslikati ‘božansku prirodu’ onda je to na slici Bonazza. Sve odiše duhovnošću koja je malim likovima na jedrenjaku nedokučiva. S tom slikom Crnčić, prema mojem sudu, zaokružuje najplodonosnije raz-

27 Claude Monet: Uvijek bih želio biti kraj vode ili pored vode, i kada umrem, želio bih biti pokopan kraj nje. The Impressionists and Water, u

François Bayle, A fuller understanding of the paintings at the Orsay Museum, Musée dˈOrsay, Pariz, 2011. (prijevod rečenice: Petra Vugrinec).

28 Putovanje naših umjetnika, Obzor, 44/1903., br. 176, (4. kolovoza), str. 2.

29 Vladimir Lunaček, Izložba Društva umjetnosti, Vienac, XXXIV/39/1902., (25.9.).

doblje slikarskoga opusa. Sasvim oprečnoga sadržaja, ali jednake snage slika je koja prikazuje Ribare u oluji. (kat. br. 24) Crnčić je kao i svi veliki pejzažisti imao sposobnost usvajanja načina slikanja ra-zličitih uzora te iskoristiti preuzeto za stvaranje osobnih djela trajne vrijednosti. Možda je baš Oluja Crnčićev dijalog s tradicijom i to turnerovskom. Teško da je prikaz doživljen i slikan sur le motif ili in situ. Iako postoji anegdota da je Turner bio vezan za jarbol kako bi što vjernije mogao naslikati oluju, taj je tip naturalizma bio stran trezvenom Crnčiću. Pejzaž je ovdje zastrašujući, što je kod Crnčića rijetkost, baš kao i dinamika slike. Teške i tmurne boje bogatog impasta u velikom formatu slike nagla-šavaju svu grubost događaja. Ne vidimo patnju na ljudskim licima, to je za Crnčića efemerno, samo silu mora koja se igra s brodom kao orahovom ljuskom. Priroda je kao i na Bonazzi božanska, ali ovdje se ta komponenta očituje naglašavanjem ništavnosti čovjekove egzistencije u usporedbi sa snagom prirode. Zadivljujuća je svestranost Crnčićeve tehnike. Takvu sposobnost asimilacije imao je još samo Bukovac. Nije stoga slučajno što nakon njegova odlaska središnja ličnost modernih likovnih zbivanja postaje Crnčić. I opet se domaća sredina, razina likovnoga ukusa te duhovne klime čini presudnom za razvitak jedne lijepe umjetničke ideje. A ona je kod Bukovca u Pragu formirala već umorni divizionizam, a u Crnčićevoj umjetnosti nastupa realizam. Samo iznimna vještina i Crnčićeva nesavladiva ljubav prema krajobrazima koje nastavlja slikati spašava njegov opus od daljnje erozije, govorimo li dakako o do-sad rađenim morskim motivima. Procijenimo li ga opet u kontekstu istovremenih zbivanja, na scenu stupaju novi münchenski đaci koji donose sasvim svježa iskustva, ostavljajući Crnčića, Kovačevića i društvo daleko iza sebe. Riječ je dakako o münchenskom krugu: Račiću, Kraljeviću, Beciću i Hermanu.

Vratimo li se na Crnčićev opus nakon kratke, ali za kontekst značajne digresije, izdvojit ćemo poja-vu novih temata Kaptola i Zagreba te Velebita i Paklenice. Osvježenja kontinentalnih urbanih veduta Zagreba i novi resursi velebitskoga krajolika izdvojene su dionice, intermezza koja opet spadaju u prvorazredna umjetnička ostvarenja.

Na svodu Hipotekarne banke Crnčić i Kovačević slikaju motiv orača odjevena u šestinsku nošnju. Stropna slika Orač danas se nalazi u zgradi Ministarstva vanjskih poslova RH na Zrinjevcu 7 – 8 u Za-grebu. O velikoj uljnoj slici znanstveni je rad objavila Smiljka Domac Ceraj, stoga u cijelosti iznosim njezin opis: ‘Djelo je slikano tehnikom ulja na platnu, oblikom elipsa u pravokutniku, te smješteno u klasicistički štukaturni okvir na stropu dvorane prvoga kata.’30 Slika je signirana u lijevom donjem kutu: Menci Cl. Crnčić, 1904. Prema pretpostavci Domac Ceraj, slika nije slikana za stropnu vizuru već kao velika štafelajna slika za zid, pa kompozicija nije prilagođena stropnom smještaju. No, u Kolu 1906. godine Kršnjavi piše:31 ‘Oranje je radnja zanimljiva s estetskog gledišta. U njoj se izražava radna ener‑gija životinje, vlast čovjeka koji prastarim alatnim plugom vlada.’ Uspoređuje Ivekovićeva i Crnčićeva orača. Lunaček smatra da je rad u odnosu na Crnčićeve slike mora puno bljeđi.32 Dalje se u tekstu navodi da Crnčićevi pejzaži i vedute Zagreba i okolice uglavnom nisu postigli razinu njegovih marina.

30 Smiljka Domac Ceraj, Crnčićev Orač na stropu hipotekarne banke u Zagrebu, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, br. 1/4, Zagreb, 1992.,

str. 21 – 24. U članku autorica navodi korisne podatke vezane uz nastanak zgrade i narudžbu te navodi novopronađeno djelo Orača koje

je poslužilo kao predložak stropnoj slici, na kojoj su potpisani Ferdo Kovačević i Menci Clement Crnčić, što upućuje na to da su stropnu

kompoziciju osmislila obojica autora. Danas je djelo u vlasništvu Muzeja grada Zagreba.

31 I. Kršnjavi, Popratno slovo, Kolo hrvatskih umjetnika, I/1906., br. 1, str. 22.

32 V. Lunaček, O hrvatskoj umjetnosti, Hrvatska, 1906., br. 78, 5. rujna, str. 4.


O Crnčiću u vodno

26 27

Ta se tvrdnja često pojavljivala upravo prijepisom Lunačekove ocjene, a smatram je dakako neuteme-ljenom. Detaljniji uvid u zagrebačku tematsku dionicu te procjena njezine važnosti za daljnji likovni razvoj unutar hrvatske moderne podcrtat će značenje Crnčićevih prikaza zagrebačkih trgova i ulica.

Već 1904. nastaje monumentalno platno Katedrala s Bakačevom kulom (kat. br. 17). Ispred kate-drale prikazan je sajam u dinamičnom kadru donje perspektive. Crnčićeva vještina u mikropotezima štafažnih figura koje bez obzira na veličinu imaju svoj karakter dovedena je do savršenstva. Sve sudje-luje u sižejnoj razradi živopisne kaputašije (Matoš): skupina žena u šestinskim narodnim nošnjama u živom razgovoru, konjska zaprega na koju se penje čovjek sasvim desno, neki se odmaraju uz rubove zidina katedrale. Svijet se skupio ispred crkve na sunčanom danu i sva raskoš kolorita s akcentima crvene šestinske boje odražava nestalan i živ dojam, specifičnu atmosferu iskričave stvarnosti. Crnčić je poput Hermanna Bahra ili Karla Krausa33 likovni feljtonist Zagreba, slika trenutak prolaznosti na uljima zagrebačkih veduta. Takav je i Jelačićev trg iz 1911. (kat. br. 62), iz gornjeg rakursa. Naslikan je žamor gradskog trga. Sajam pod bijelim suncobranima, crvene marame i damski šeširi, narodne noš-nje i otmjene haljine. Sve se pomiješalo i uskomešalo. Dojam ringstrasseovske atmosfere društvenog panoptikuma. U taj ciklus urbanih crtica stvarnosti pripadaju i predivni crteži iz bečkih kavana koje je slikar radio krajem 19. stoljeća, a da je mondeni život dobro poznavao, svjedoči i jedno pismo upućeno njegovu prijatelju Antunu Ulrichu 21. 2. 1914. Crnčić daje detaljne upute Ulrichu i Krušlinu koji se spremaju u Beč na studijsko putovanje. Upućuje ih najprije na muzeje: Moderna galerija, Kunstmuse-um, Hofmuseum, Akademiegalerie, navodi precizno crkve koje treba razgledati: sv. Petra, Karlskirche, Albertina, preporučuje posjet Dvorskoj operi, potom potanko opisuje kavane i zalogajnice, čak i kaba-re na kraju. 34

O Crnčićevim urbanim vedutama nadahnuto piše Matoš 1911. godine uočivši da je Crnčić našao dva nova slikarska rudnika, Zagreb i Velebit. Pučki prizori iz historijskih trgova i zagrebačkih ulica:

‘Kaptolski trg je on pronašao i ovjekovječio ali ne sa popovskim, nego sa bijelim, crvenim, sunčanim i narodnim figurama, kao pravi demokratski prijatelj pučke narodne i netaknute naše ljepote. Istom lakoćom postade Zagrepčanin kao i Primorac. Talent asimilacije. Njegova je modernost u dojmljivosti, u moći sasvim osobnog i originalnog razgovora sa prirodom, sa stvarnošću, u moći impresionizma.35 Mi djeca anarkičnog i eklektičnog vremena…’,

nastavlja Matoš dobro opažajući karakter impresionističkog zahvata u tkivo stvarnosti. Usporedba s feljtonom, crticom i kratkim književnim formama koje cvatu u razdoblju impresionizma bečke mo-derne opet je istaknuta kako bi se naglasila Crnčićeva modernost. Treba naznačiti komparaciju s Ba-bićevim slikama svijeta Pred crkvom iz 1939. godine ili Pred večernjicu, kada kroz tradicijske motive ljudi u narodnim nošnjama Babić, Crnčićev učenik, također panoramski obuhvaća rodni kraj. Te su

33 Feljton, novela, impresija i kritika rezultati su individualizacije stvarnosti, oslobođenog osobnog pristupa čiji su predstavnici Hermann Bahr i

Karl Kraus na posredan način oblikovali kaleidoskop svoga doba — iskričavo, neposredno i iskreno.

34 Prepiska Antuna Ulricha i Mencija Clementa Crnčića čuva se u Arhivu za likovne umjetnosti Grada Zagreba, a pismo koje spominjem nosi

datum 21. 2. 1914., u vrijeme kada je Crnčić bio u vili u Novom Vinodolskom.

35 A. G. Matoš, Slikar Crnčić, Savremenik, V/1910., br. 4, str. 283.

Babićeve kompozicije proizašle iz navedenih Crnčićevih djela. Crnčićev panoramski pogled započinje liniju pejzaža iz zraka koja je urodila posebno dragocjenim plodovima domaće krajobrazne umjetnosti 20. stoljeća. Takve su prosedee slikali Krušlin i Babić, a zatim Šimunović i Gliha te svi na koje je Babić utjecao posredno. Sve te gromače, suhozidi i do krajnosti apstraktnih struktura svedeni pejzaži zapo-čeli su jednom Crnčićevom vizurom — Pogled s Plasa. To je najmonumentalnije djelo prve polovice dvadesetog stoljeća što ga je Crnčić sa svojim učenicima Krušlinom i Babićem izložio na istoimenoj izložbi 1910. u Umjetničkom paviljonu. O slici i njenoj provenijenciji stručni su tekst napisali Andrej Žmegač i Nikola Albaneže, navodeći da je djelo nastalo u tradiciji opisivačke i istraživačke atmosfere Austro-Ugarske36. Kršnjavijev Album historijskih gradova i gradina, nastao po uzoru na enciklopedij-sko izdanje Die Österreichisch – Ungarische Monarchie in Wort und Bild, te državna potpora koju je Crnčić 1903. dobio kako bi izradio seriju bakropisa s motivima Hrvatskog primorja i Dalmacije karak-teriziraju pozitivističku prirodu monarhije. Pogled s Plasa panoramski je prikaz Kvarnerskog zaljeva gledanog iz malog mjesta na željezničkoj pruzi do Rijeke. To je mjesto omiljeno slikarima pejzaža jer se s njega prvi put, dolazeći iz Zagreba, otvara pogled na more; podno Plasa uz cestu prema Hreljinu.37 Društvo Kvak, član kojega je Crnčić bio, u spomen na tu, ali i na mnoge slike koje je s ovog mjesta stva-rao postavilo je spomen-ploču.38

Djelo dimenzija otprilike 2 × 10 metra imalo je formu triptiha, od kojeg se danas otkupom Narodne skupštine ili ‘srpske vlade’ sačuvao samo središnji dio koji se nalazi u Narodnom muzeju u Beogra-du. Naslikao ga je Crnčić, a dva bočna izveli su Mihovil Krušlin i Ljubo Babić, tada Crnčićevi učenici. Crnčić je izradio i plakat za izložbu, a Krušlin se morao pobrinuti za postav. Slika prikazuje velik dio Kvarnera s otocima Cresom i Krkom, Učkom i obalom Istre te Bakarskim zaljevom i Kraljevicom U Vijencu je te godine objavljena reprodukcija djela i legenda lokacija koje su na slici, svojevrstan tumač ili pomagalo za lakše razumijevanje kompozicije s više od sedamdeset lokacija. Slika je izložena na IV. jugoslavenskoj izložbi u Beogradu, gdje je uz još jedno Crnčićevo djelo39 otkupljena te se danas čuva u Narodnom muzeju u Beogradu. Prema autorima navedenog članka40, prizor je zabilježen ujutro dok su slikari bili okrenuti prema zapadu kad im je sunce za leđima, na jugoistoku. Uz edukacijske topografske elemente vjernog prikaza geografskog predjela zapažamo i atmosfersku perspektivu, iz-mjenu zasjenjenih i osunčanih predjela. Za razliku od velike slike koja grafičkom preciznošću bilježi viđeno, njezine male inačice u štafelajnom formatu puno su dojmljivija ostvarenja prema slikarskim kriterijima, posebno Pogled s Plasa (kat. br. 51) u bliskom planu litica i vegetacije te predjela zraka i mora u drugom planu slike. Ti kontrasti mora i kopna, grubog i mekog, neprohodnog i transparentnog ostvaruju finu igru grube i nježne fakture umjetnikova kista; nožića i kičice, impasta i lazura, tamnog i svijetlog elementa. Pogled s Plasa iz fundusa Muzeja likovne umjetnosti u Osijeku nešto je drukčiji realističniji prikaz u kojem sporadično bilježenje detalja — krošnje stabla i vrletnog krša — ne dokida

36 Andrej Žmegač i Nikola Albaneže, Crnčićev, Krušlinov i Babićev Pogled s Plasa, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 36, str. 169 – 178.

37 Mjesto se nalazi na križanju željezničke pruge koja vodi iz Bakra u Plase s državnom cestom iz Plasa u Crikvenicu.

38 Tekst ploče s Kerdićevim portretnim reljefom: Slikokvaku Menciju Kl. Crnčiću koji sa ovoga ljupka mu vidika kistom svojim mnoge posnimi

krasote hrvatskoga od starine Primorja i Gorja sirote Učke gordog Velebita i sinjem nam Jadrana. Vjernoj u ljubavi Kvakačka braća MCMXXXIII.

39 Vrt u Trogiru / Cvjetno dvorište, 1903., Narodni muzej Beograd.

40 Andrej Žmegač, Nikola Albaneže, (bilj.23), str. 173.


O Crnčiću u vodno

28 29

harmoniju cjeline panoramske vizije. Ubrzo nakon završetka velike kompozicije Pogled s Plasa slikar odlazi na ekspediciju s grupom

stručnjaka prirodoznanstvenika na Velebit. Putovanje podupire i austrougarska vlada. Namjera je istražiti dosad posve nepoznate predjele domovine. Pod dojmom tog putovanja nastaju Crnčićevi pri-kazi Velebita. Mijenja se i Crnčićeva paleta; od šarolike game u nijansama toplih tonova što miješaju se s dubokim plavetnilom, azurnim bojama zraka te tirkiznim dubinama Crnčić prelazi na hladnu gamu okera, bijelih i sivkastih boja koje supostavlja također hladnim kobaltnim nijansama. Matoš sada umje-sto lirskih jezičnih figura stavlja epske paradigme: ‘Sasma drugačiji zrak i efekti sunca… Sve je bijelo i sivo, ljetna žega u omaru osjeća se u prahu i na usijanoj bjelini zidova suncem zapaljene kapelice… Zaton sa živim gradićem pod mrtvom pustom planinom’41(za sliku Crkvica pod Velebitom, op. aut.).

Matoš spominje: Pogled na Veliku Paklenicu (kat. br. 64), Veliki Vinjerac, Dolce, Mrtvu šumu u Docima. Na Velikoj Paklenici krajolik se bori između poetike pustog pejzaža i preciznog geografskog dokumenta. Određeni slikarsko-znanstveni princip ujedinjen je na slici. More je divizionistički rastvo-reno na brojne obojene crtice plave boje vode i ružičastih i zelenih nijansi planine što zrcali se na povr-šini. Svjetlost je začudna, jer padajući na mjesečevu površinu pustoga kamenjara gradi jednu neobičnu atmosferu. Crnčićevo djelo, vjerojatno ne i s namjerom, u realističkim zahvatu krajobraznog tkiva

41 A. G. Matoš, Crnčićeva izložba, Hrvatska, 1911., br. 18, (12.XI.), str. 87.

Menci i supruga Lina ispred velike kompozicije Pogled s Plasa danas u Narodnom muzeju u Beogradu

Fotografija Velebita s mora, autor Menci Clement Crnčić


O Crnčiću u vodno

30 31

podsjeća na slike nordijskoga simbolizma. U zemljama sjeverne Europe simbolizam se javlja uglav-nom kroz teme krajolika, isključivo u sadržajnome smislu. U tehničkom smislu još ne možemo govoriti o inovativnoj upotrebi nemimetičke boje, o zanemarivanju zakona realistične (renesansno-barokne perspektive) u korist kolorističkih prostornih planova širokih jednoličnih površina čiste boje na način francuskog izvornog simbolizma (Gauguina i pontavenske grupe ili nabijevaca), ali možemo govoriti o engleskom tipu simbolizma, koji se manifestira u sadržajnome smislu. Komparativno su pogodne va-rijante nordijskoga simbolizma koji kroz lokalni identitet sjevernjačkog podneblja (krajolik nebeskih prostranstava polarne svjetlosti Norveške) ili divlje prirode finskoga (Akseli Gallen-Kallela, Vodopad Mäntykoski, 1892. – 1894.) ostvaruje korpus krajolika karakterističnih za razdoblje simbolizma.

Ovu tezu, i neku intuitivnu ideju o vezi planine što gordo se izdiže iznad morske ravni potkrje-pljuju i Matoševe nadahnute riječi. ‘Nemir mora i okamenjeni mir tragične klisure, očajna pustoš naj‑bjednijeg ličkog primorja s kršnim stanovnicima najkršnijeg soja Europe, prvim vojnicima Monarkije. Crnčić je otkrio Primorje’, piše Matoš, ‘hrvatsko i istarsko sa žilavim i bretonjskom ribaru sličnim Primorcima, a iza čakavskog pejzaža prvi je među slikarima umjetnički prikazao onaj kraj ispod Se‑nja, najsiromašniji i najhrvatskiji — Liku i Velebit, zemlju vuka i hajduka’. Nadalje piše o crtežima ugljenom Velebita: ‘Boja je život, a izgorjeli mrtvi krajevi su kao stvoreni da se prikažu ugljenom u

crnoj koroti kraških pustinja’. Simbolizam proizlazi iz načina na koji doživljavamo sliku, na koji ona emanacijom svojih idejnih kvaliteta ostvarenih kroz formalne elemente djeluje. U tom smislu — a sve s idejom Crnčićevih ranih grafika kojima započinje hrvatski simbolizam (Ostavljena, Posljednji roda svoga, Sumornost i ostalo) — moramo biti na oprezu kada govorimo o Crnčićevom realizmu. Ponekad je on, baš poput bilo kojeg čovjeka u trezvenosti bio sklon i introspektivnim postupcima.

U drugom desetljeću, nastavljajući se na karakteristične Crnčićeve motive iz prvoga nastaju prizori Pralja. To su redom slike tople kromatike osunčanog jutra sa štafažnim figurama žena koje peru rublje pokraj jednog od brojnih izvora slatke vode što ulijeva se u more. Spominje ih Nehajev u osvrtu na izložbu 1924. godine te opisuje: ‘Sve živi od blještavila svjetla’.42 U Praljama (kat. br. 86) vidljiv je nov sustav upotrebe boje i svjetla. Tople nijanse obalnog stijenja kupaju se u svjetlosti što meko se prelije-va po žalu. More je zrcalo spektra iz okoline u jasnim, zasićenim nijansama zelene, narančaste i žute.

Vrijeme je i da označimo Crnčićeve tematske cjeline koje je radio u nekoliko varijanti u svim tehni-kama što ih je rabio (crtež olovkom, grafitnim štapićem, ugljenom, tuš, bakropis i varijante dubokoga tiska, suha igla, akvatinta, mezzotinta i monotipija). Jedan od motiva javlja se već u prvom desetljeću. Prikazuje školjić Sv. Marko na koji se naslanja prvi luk Domovinskog mosta koji spaja otok Krk s kopnom. Školj ima bogatu prošlost koja seže do antičkog razdoblja. Najpoznatiji primjer toga moti-va iz Moderne galerije signiran je i datiran u 1908. godinu. Motiv uvale s dvije kućice i dvije tunere. Utjecaj i poznavanje Moneta ovdje su možda najvidljiviji, posebice u koloristički rastvorenom školju što podsjeća na Rouen i druge motive francuskog impresionista. Kontrast kopna i mora, vegetacije i stjenovitoga tla, prirode i čovjekove intervencije u krajoliku (dva voza ili tunere česti su Crnčićevi mo-tivi koji odaju intervenciju čovjeka u prirodi) čini ovu temu sukusom Crnčićeva kompozicijska načela. Ima nekoliko varijanti slike (kat. br. 43, 44, 45), a dvije su u slobodnijoj razradi poslužile kao studije za veliku i dragocjeni su dokumenti postupka koji je karakterističan za đake münchenske akademije. U slikanju konačne, najčešće dimenzijom veće kompozicije prethodila je razrada u nekoliko studija, najprije u olovci, a zatim u ulju. Postupno su se iz studije u studiju razrađivali detalji. Koliko god nam se u divizionizmu iskričavih poteza otkrivao impresionist, Crnčić je ipak promišljeni realist, što je na slici i vidljivo. Bez obzira na kromatske i kompozicijske kvalitete slike, marini kao da nedostaje idejna nadogradnja. Dojam neposredne impresije dokinut je podrobnim postupkom razrađivanja motiva kroz skice, no u promišljanju i razradi slike ipak ne tražimo samo izbrušenost métiera, nego ideju koja se postiže tim sredstvom.

Crnčićevi radovi na kojima je prikazana obala u susretu s morem, nazvani po vjetrovima — Jugo, Bura, Maestral — pojavljuju se od početka stoljeća. Na tim se slikama otkriva Crnčićev realizam u pro-mišljanju morskih motiva. Uskomešano more u času južnog vjetra kada veliki bijeli zapjenjeni vrhovi (krijeste) valova naplavljuju žalo (Lom valova o stijenu, 1906.). More za bure s niskim valovima koje nosi morsku pjenu koju je Crnčić često nastojao naslikati. Motiv je i vjetar maestral koji puše tek pod-no Raba i Lošinja (Maestral, oko 1906., kat. br. 27). Za jugoistočnog levanta često je more u tirkiznim i zelenim tonovima (Jugovina, oko 1920., kat. br. 97: ili Val, 1917. – 1920., kat. br. 98). Nakupine oblaka su niske, vizija je zamućena. Za bure konture su oštre kao i mreškanje mora, prati je kiša. Nijanse su kobaltnoplave, tamnomodre, oblaci su bijeli. (Kiša na moru, kat. br. 62 i More / Bura, oko 1918., kat.

42 Milutin Nehajev, Naše more, Izložba marina od M. Cl. Crnčića kod Ullricha, 3. XI. – 14. XI., Jutarnji list, 13/1924., br. 4586, (6.11.), str. 5.

More i obala, oko 1910. – 1915., Zbirka Horvat


O Crnčiću u vodno

32 33

br. 81 i 82). Za maestrala nebo je vedro, a valovi jaki. More izgleda poput plašta ili kakve koprenaste tkanine s bjeličastim šarama (Maestral, 1918. – 1920., kat. br. 100). Volio je slikati mirno more: bonace u kojima se ogleda priroda. More je poput zrcala što upija sve boje spektra. To je nepresušna površina za kromatsku igru koju je Crnčić volio.

Posebno je karakteristična tema susreta mora s obalom. Ostentativnost motiva daje priliku za métiersku raskoš. Crnčić često slika na ravnim pločastim stijenama koje se pojavljuju i na njegovim slikama. Sačuvane su i fotografije na kojima Crnčić uz štafelaj i platno gleda u daleki horizont.

U kasnijim godinama često slika pučinu (More i oblaci, oko 1925., kat. br. 103). Horizont koji spaja nebo i more često je neprirodno ravan i malo narušava harmoniju organskoga, naginjući prema geo-metrizaciji. Tada su slike pomalo shematske. (‘Koliko kilometara mora želite?’ pitao je Matoš u kritici jedne Crnčićeve izložbe, Dojmovi s umjetničke izložbe, 1909., str. 61.) Dvije trećine neba, jedna trećina mora. Crnčićevo je nebo meteorološki točno, ogledni primjer meteorološke situacije. U tom se smislu može usporediti s Boudinom, ali je i preteča Babićeve preokupacije.43

Mnogi su tekstovi posvećeni doživljaju Crnčićevih marina. Matoš uvijek traži literarne asocijacije:

43 Vidi sliku:Ljubo Babić, Oblaci, ulje na ljepenci, 1918., Zbirka Hanžeković, Zagreb

‘more Mažuranićevo, Kumičićevo, Kranjčevićevo, Dežmana i Derenčina…’,zatim ‘more tragične Rije‑ke, Opatije, Trsata, Grobnika, Senja i Cresa.’44 More je uvijek djevičanski čisto, samo i samotno kao neizmjernost modrih marina iza pjene efemernog parobroda. (kat. br. 79) Za čovjeka nema prostora, djelovao bi karikaturalno, to je more tunine i oštrige, priroda sama. Tek pokoji žanr-prizor s ribarima dok izvlače mreže ili ih krpaju na obali.

Oko 1917. Lunaček zapaža promjenu u slikanju mora.45 Nakon kontrastnih boja počinju prevladava-ti tamni i gusti tonovi, nakon uljastih površina, burna stanja, manje pastozna. Na ranim slikama more je bogatoga kolorita te jasnih i žitkih boja, a poslije su boje realističnije i zbiljskije (Stijene i more, oko 1920., kat. br. 96). Baš krajem drugog desetljeća okreće se tmurnijim bojama, a ugođaj dočaravaju hlad, vlaga, tmurni oblaci u nijansama zelene (Jugovina, oko 1920., kat. br. 97) do ultramarina (Val, oko 1917., kat. br. 98), čak i tamnosivih nijansi. Često se zraka sunca prolama kroz oblake (Marina / Kvar‑ner, oko 1915., kat. br. 77).

Dvadesetih godina čest su motiv nasukane barke. To su obično teme koje obrađuje u širokoj kro-

44 Antun Gustav Matoš, (bilj. 23), 281 – 285.

45 Vladimir Lunaček, Nove slike Mencija Clementa Crnčića, Obzor, LVIII/1917., (13. svibnja), br. 130.

Crnčićeva česta vizura


O Crnčiću u vodno

34 35

matskoj skali te kontrastima modrozelenog mora i azurnog neba. Iskričavocrvene šare barke, kao da se u posljednjem desetljeću oko 1924. pokušava vratiti kromatici s početka djelovanja. Barke, (Zbirka dr. Asima Kurjaka, kat. br. 108), Na moru (kat. br. 111), Primorski krajolik s barkama (kat. br. 112) te Povile (kat. br. 85) i Stijene kod Novoga (kat. br. 75 i 76) donose neku novu svježinu u specifičnoj osun-čanoj paleti plavih, zelenih i žućkastih boja. Te intenzivne boje gotovo sedefastih kvaliteta što sabiru srebrnaste odsjaje morskog dna, školjaka, ribljih ljuski plavica, palamida, tuna i rumenilo arbuna i škarpina posebice dolaze do izražaja u temama Male Drage i Žrnovnice. Lučica i uvala u sastavu su ribarskog mjesta Klenovice, a u dokumentima se spominju kao lučice Ledeničana uz Povile. Žrnovnica je imala mlin sagrađen na rijeci ponornici. Cijelo je područje obilovalo slivnim vodama ponornica i brzaka Like, Gacke i Gorskog kotara, pa je to bio idealan lokalitet za smještaj tunera stajačica koje je Crnčić slikao. Tunolov je prehranjivao Klenovčane, a ribarstvom su se bavili članovi poznate ribarske obitelji Cvitković, koje Crnčić slika na svojim platnima.

Na tom se obalnom potezu nalazilo u vrijeme dok je Crnčić slikao nekoliko tunolovki: Čardak, Ško-ljić, Žrnovnica, Tepli Porat i Povile. Godine 1929. pojavljuje se metalni tunolovac s kružnom mrežom plivalicom. Tunolovke stajačice prestaju raditi 1963. godine. Otočić Sv. Marin koji slika Crnčić za oluje, juga, za bonace i u suncu imao je tunolovku te gotičku kapelicu. I već spomenuta Žrnovnica karakte-rističan je motiv koji će Crnčić varirati u raznim dobima dana, mijenjajući osvjetljenje i kromatski registar. Razlikujemo ga od motiva Male Drage koju prepoznajemo po specifičnim oštrim stijenama u prvom planu. Dok motive Male Drage najčešće slika realistično, na motivu Žrnovnice u ogoljelom krajoliku kamene uvale Crnčić otkriva neku nestvarnu komponentu. Takvi predjeli, čija geomorfolo-

Fotografija poklada u

Društvu Kvak. Menci i Lina

prvi par s desna. Na zidovima

slike Roberta Auera.

gija oblikuje dubinu oku nedokučivu, pri slikanju planina — ambis postaju aktualnima od simbolizma nadalje. Njihova zagonetnost i ogoljelost simbolizira unutrašnje u čovjeku, nepoznate predjele duše koji postaju temom psihoanalize s prijelaza stoljeća. Neki kasni odjek swedenborgske mistike.46 Kroz neku novu paletu sedefastih tonova u suglasju tirkizne, azurne i kobaltnoplave, žute, žutozelene i gdje-god toplih ružičastih nijansa Crnčić stvara čaroliju nadrealne ljepote. Stilski je to daleko od bilo kakvih aktualnih zbivanja, o čemu kritike razdoblja dvadesetih godina i pišu, no čini se da je Crnčić našao nov motiv kojem će se često vraćati.

Sve se te slike pojavljuju na izložbama u Salonu Ulrich od 1911. godine. Poseban odnos Ulricha i Crnčića može se pratiti u korespondenciji koja se čuva u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU. Crnčić često piše Ulrichu, pogotovu za dugih boravaka na moru u vili Ladi koju je sagradio za sebe i obitelj 1913. u Novom Vinodolskom. Ulrich mu pomaže nabaviti boje, platna, opskrbiti ga potrebnim pribo-rom kako bi umjetnik mogao u miru raditi. U pedantnim poslovnim knjigama Antuna Ulricha možemo naići na podatke o kupcima Crnčićevih djela. Pojavljuju se i točni popisi izlaganih, a zabilježeno je i koja su djela prodana. Često se pojavljuju imena sljedećih kupaca: grof. Kulmer, Fran Petrić, Zimmer-mann, Schlesinger, Sever ili Arlavi.

Crnčić je 1912. izradio vedutu Senja za atrij Kraljevske sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Tom je an-

46 Emanuel Swedenborg (1688. – 1772.) — švedski znanstvenik, filozof, teolog i mistik. Njegova je filozofska misao posebno popularna krajem

18. i početkom 19. stoljeća kada se diljem svijeta osnivaju udruženja i misije koji nastoje održati živom njegovu filozofiju. U nas je poznat iz

Dežmanova uvodnika časopisu Mladost iz 1898. godine.

Fotografija ribolova Menci

Clementa Crnčića, Tunolov


O Crnčiću u vodno

36 37

gažmanu kumovao tadašnji predsjednik Društva hrvatskih umjetnika Izidor Kršnjavi, koji je zaboravivši na nesuglasi-ce iz prošlosti uvrstio Crnčića u plejadu umjetnika koji su radili u Sveučilišnoj knjižnici. Dok je Crnčiću pripala tema grada Senja, Oton Iveković je angažiran da naslika Dubrov-nik, Gabrijel Jurkić Jajce, a Ferdo Kovačević Zagreb i Đa-kovo. S obzirom na unaprijed zadane okvire narudžbe koja se morala prilagoditi arhitektonskim zakonitostima, djela svih umjetnika nisu posebno kreativna ostvarenja te ispu-njavaju osnovnu ceremonijalnu funkciju oslika značajnih lokaliteta kulturne povijesti. Crnčićev je Senj tmurnoga neba.

Osim marina Crnčićev opus sadrži i portrete uglavnom obitelji i osoba iz redova naručitelja. Poznati su portreti Dušana Plavšića, trgovca Arka, Milana Rojca te portret cijeloga lika nadbiskupa dr. Antuna Bauera s lijepim ambi-jentom interijera. Tu su još i portreti Milana Krešića i Mili-voja Crnatka. Izdvaja se portret dr. Gabriela Tereya koji je rađen u pleneru. Kršnjavi točno primjećuje da Crnčićevim portretima nedostaje individualna nota47. Ljudska figura nije u Crnčića budila kreativnu energiju, pa ni akt. Saču-vano je nekoliko vrlo vještih crteža aktova, no osim plas-tičnih kvaliteta golo ženskog tijelo nije nositelj nikakvih drugih asocijacija. Crnčić ga tretira poput krajolika trudeći se što vjernije prikazati njegove male izbočine i udubine. Svaki je dodatni sadržaj odsutan.

Mrtve prirode sporadično se pojavljuju u Crnčićevu opusu. Nerijetko su posrijedi raskošni morski plodovi, ribe svih vrsta. Na Mrtvoj prirodi iz 1913. (kat. br. 70) raspozna-jemo hlapa i grancigulu, palamidu i tunu, naravno škampe, ali i arbune, ovčice i srdelu. Atraktivan kolorit u raskoši morskog srebra i svjetlucave rujnosti arbuna i škarpine posebne su kvalitete tog Crnčićeva rada. Preciznost doku-mentiranja morskoga svijeta svojstvena je Crnčićevu rea-lizmu u okviru kojega nastaju njegove mrtve prirode.

Svakako valja spomenuti i golemi Crnčićev pedagoški doprinos kao profesora na Višoj školi, a zatim Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu te rad na mjestu ravnatelja Strossmayerovoj galeriji starih majstora. Taj je dio život-

47 Isidor Kršnjavi, Clement Crnčić, Hrvatska smotra, 1907., knjiga III, str. 36.

noga puta podrobnom kronologijom obrađen u drugom po-glavlju. Treba istaknuti da je uvijek bio jednako aktivan na svim područjima. Ljetne mjesece provodio je na moru, po nekoliko dana boraveći u prirodi, na Krku, na koji dolazi čamcem iz Novog, a sa sobom nosi tek vreću za spavanje i štafelaj, mali bijeli suncobran i planinarski štap. Crnčić je živio umjetnost radeći kroz nju kao da je riječ o najozbiljni-joj znanosti, što ona i jest. Opus od više stotina štafelajnih slika, možda čak i više od tisuću, pribrojimo li šezdesetak grafičkih ploča, crteže, karikature, javne narudžbe, pokre-tanje prvog satiričkog izdanja u Hrvatskoj 1900. svjedoči o nepresušnoj energiji.

Sa slikaricom Linom Virant oženio se kad je imao 45 go-dina (1910.) te su imali dvoje djece: sina Mencija Clementa (r. 1911.) i kćer Branku (r. 1915.). Bio je član nekoliko društava, a najpoznatiji su Herrero i Kvak. U analima društva Kvak48 opisan je kao arbitar i inicijator zbivanja, posebice kostimiranih zabava kada se s nestrpljenjem čekalo njegovo pojavljivanje, jer su on i su-pruga Lina bili najčešće i najoriginalnije maske. Oslikao je prostorije kluba u Demetrovoj 3 (Bare, kako su je Kvakov-ci zvali) 1924. godine.49 Danas je u prostorijama Zoološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja zatvoren za jav-nost.50 Crnčić je uz Otta Antoninija i Branka Šenou autor mnogih cimera Kvakača. Svi su kvakovci nosili nadimak, a njihova stvarna (vulgarna) imena nisu se upotrebljavala. Crnčićevo je kvakačko ime bilo Slikokvak. Članovi kluba bili su samo muškarci iz redova znanstvenika, profesora, liječnika i umjetnika te bankara, odvjetnika i poduzetni-ka.51 Klub je promicao prijateljstvo, zabavu i umjetnost. Osnovan je 1879. godine. Pristup je bio dopušten samo

48 Na informacijama zahvaljujem osobito Silviji Brkić Midžić, dugogodišnjoj

voditeljici Zbirke Gvozdanović pri Muzeju za umjetnost i obrt. Povijest kluba

Kvak.

49 Ideja ruine u koju gleda vedro nebo tražeći staru slavu a novi život, porušene

zidove obrasle bršljanom i vinovom lozom, dr. Nikola Hoffer, Povijest Kvakačkog

kluba, 1879. – 1929., Muzej grada Zagreba.

50 Nada Bezić, Zagrebački klub Kvak i glazba, ARMUD6 43/1 (2012.), str. 7.

51 Miroslav Kulmer, Martin Pilar, Josip pl. Vancaš, Andrija Fijan, Hržić, Lovro pl.

Matačić, Janko Grahor.

Menci sa sinom Klementom

Krajolik iz Slovenije


O Crnčiću u vodno

38 39

muškarcima, a damama dvaput u godini: na pokladni utorak i Silvestrovo.52 U kuloarima i danas možemo čuti pokoju anegdotu iz Crnčićeva života. Bio je sklon šali. ‘Relativno

visoka strojna figura, pokreti odsječeni podsjećali su na časnika u civilu.’53 Slikao je karikature prijate-ljima i kolegama, a posebice su zanimljive članova Društva umjetnika. I to je predmet drugog poglavlja. No, vratit ćemo se kroz životopisnu digresiju na teme Crnčićeva slikarstva potkraj života, kada zbog slaboga zdravlja ne odlazi na more. Tada slika Zagrebačku goru i dolinu Save kod Podsuseda. (Babić, Umjetnost kod Hrvata, 1943., str. 135 – 140). Potkraj života odlazi u Sloveniju na izvor Savice, slika Bohinjsko jezero, čija ga konfiguracija podsjeća na Žrnovnicu.

Smatram da je slika koja u uskom uspravnom formatu prikazuje jezero, u sredini barku na vesla, u pozadini snježne vrhove planina slikana iz sobe. Uski kadar proizlazi iz pogleda na eksterijer kroz uzak prozor hotelske sobe. Bohinjsko jezero prikazuje i hladnim tonovima jezerske vode. Kuš i la-vandu, pinije s Lapada zamjenjuje gorda crnogorica, tamni i visoki borovi. Sjeverna svjetlost ljeska se na snježnim vrhovima planina što su odjeci nekadašnjih valova. Crnčić je u svemu čini se tražio more. Snijeg je također impresionistički motiv, velika površina živog zrcaljenja. Labuđi pjev umjetnika i njegove posljednje vizije slike su Vinodol u jesen i pogotovo Pogled na Savu kod Podsuseda, koja je njegovo posljednje, nedovršeno djelo.

‘Smrt velikoga hrvatskog slikara došla je ubrzo nakon što se vratio sa subotnje popodnevne šetnje uz rijeku Savu u blizini Podsuseda. Posljednje umjetnikove riječi bile su, kako je inače opčaran prirodom, govorio: ‘Kako je priroda lijepa, sutra moram opet doći i slikati je.’

Umro je 9. studenog 1930. Ljubo Babić je zapisao:

Kao da su se u toj stvari posljednji put našle na okupi sve njegove pozitivne odlike rođenog pejzažiste… To je jasno rješenje našeg pejzaža, pa i u toj posljednjoj slici vidimo Crnčićevu sklonost za vedute dalekih perspektiva, panoramski prikaz pejzaža, koji je Crnčić kroz cijeli život od vremena na vrijeme u svojim slikama iznosio.’

— Ljubo Babić, Umjetnost kod Hrvata u XIX. stoljeću, Zagreb, 1934., str.122 – 123.54

52 Podaci iz Svijeta 1934. godine ljubaznošću Silvije Brkić Midžić.

53 Ljubo Babić, Umjetnost kod Hrvata, 1943., str. 139.

54 Ljubo Babić, Umjetnost kod Hrvata i XIX. stoljeću, Zagreb, 1934., str.122 – 123; Irena Kraševac, Podsused u književnosti, likovnim umjetnostima

i na fotografiji, u: Podsused — vjerski život i tradicija, kulturno‑povijesna, umjetnička i prirodna baština, monografija, Zagreb – Podsused,

2009., str. 181 – 201.

O Crnčiću s poštovanjem i zaključnoMenci Clement Crnčić u pejzažno slikarstvo hrvatske moderne uključio je motive domaćega krajolika. Rodo-

načelnik je te likovne vrste, dakako uz Ferdu Kovačevića, u hrvatskoj umjetnosti. I dok su Kovačevićevi pejzaži lirski i intimni, Crnčićevi su epski rječiti, strastvena bilježenja čari prirode. I jednog i drugog, a svakako treba spomenuti i trećeg — Medovića, pri čemu redoslijed nipošto ne označava rangiranje, povezivala je jedinstve-na ideja ljubavi prema prirodi, osobito hrvatskoj prirodi. Kada je Crnčić s Ivekovićem otišao jednog sumornog zimskog zagrebačkog dana 1906. godine put Mletaka, Firenze i Rima, čak do Vezuva i Pompeja ‘želeć’ naužiti se krasota kolijevke europske civilizacije’, spoznao je tek jednu stvar objašnjenu u sljedećem citatu:

Šutnju prekine moj prijatelj (Crnčić, op. aut.) i počne mi pripovjedati (Ivekoviću, op. aut.): Vjeruj mi kada smo amo išli, ja sam s nekom zebnjom očekivao ljepotu mora ovih krajeva. Bio sam u potpunom strahu, jer sam tvrdo verovao, da ću odavle otići sa velikim moralnim mamurlukom — jer kako znaš, ja svake godine u proljeće idem na naše more, da pravim studije. predstavio sam si već, kako će mi ovaj put biti teško slikati na našoj obali — a moj će duh biti ovdje negdje, kod ovih prirodnih ljepota.No? — upitam ga, znajući već i onako po prilici dogovor.

— Ali ti mogu reći, da sve ovo, što smo vidjeli i što gledamo, doduše je tako lijepo, ali tako lijepo i slikovito, kako je naše more — i naša Dalmacija — nije ovo nikada!Ja sam bio zadovoljan s ovim riječima, jer to je rekao čovjek, slikar, koji dobro zna i pozna ljepotu mora.55

U korijenu pejzažnog slikarstva uvijek je neki domoljubni osjećaj. Čist i nepatvoren, iskren i neiskva-ren. Takvo je upravo Crnčićevo slikarstvo!

55 Oton Iveković, S puta po Italiji, Hrvatsko kolo, 3/1907., str. 151.

Marina s parobrodom u daljini

fotografija: Menci Clement Crnčić


Crnčićev i otisci ljepote

40 41

Crnčićevi otisci ljepote

Crnčićev grafički opus započinje u posljednjem desetljeću 19. stoljeća bakropisima suptilne izvedbe čije teme odražavaju duh kraja stoljeća. Prva su to profesionalna djela grafičke umjetnosti u našim krajevima, jer Crnčić je bio prvi školovani hrvatski grafičar. Usavršavao se kod Williama Ungera, vr-snog poznavatelja tehnike dubokog tiska, na Odsjeku za bakropisno umijeće Obrtne škole u Beču, gdje se upisao 1893. na poticaj Ise Kršnjavoga. Osnova Ungerove nastave bilo je kopiranje starih majstora, posebice Rubensa, Rembrandta i Halsa. Otud potječe posebna Crnčićeva ljubav prema Rubensovoj umjetnosti, o čemu svjedoče mnoge uljne kopije majstorovih kompozicija. S Ungerom je Crnčić prija-teljevao sve do smrti, jer ga je stari profesor nadživio, dočekavši smrt u malom pansionu u Innsbrucku 1932. godine. O prijateljstvu dvaju umjetnika koje je započelo davne 1894., kada Unger s Mencijem odlazi u Lovran kod njegova brata Alberta da bi izliječio plućnu bolest, svjedoči dopisnica iz Crnčićeve ostavštine iz 1929. Unger piše Crnčiću:

‘Dragi stari prijatelju, Vi ste mi Vašim pismom učinili vrlo veliku radost za koju Vam od srca zahvaljujem, vrlo bi me veselilo da mi pošaljete otiske svojih zadnjih radova. Ja sam tu i tamo vidjeo i veselilo me je kako ste se vi izvanredno razvili. Zadnjih tjedana bavio sam se samo akvareliranjem. To su bili listovi većih formata, rado bih Vam ih pokazao. Sad sam potpuno vezan za svoju sobu i rad mi pravi poteškoće. Kako bi me samo razveselilo da Vas mogu jednom vidjeti. Srdačni pozdravi, W.U.1

Zahvaljujući Ungeru i njegovu društvu koje je dolazilo u Opatiju i na Kvarner slikati u pleneru, Crnčić se razvio u prvog našeg pejzažista. Isti štimung kao na ranim uljima može se uočiti i na prvim Crnči-ćevim bakropisima. Odlikuju se posebnim osjećajem za svjetlo i tonske prijelaze te iznimnom vješti-nom. Pomna obrada detalja koji sudjeluju u dočaravanju cjeline karakteristična je za bakropis Nedjelja u Lovranu, studentski rad za koji je dobio Fügerovu zlatnu medalju 1896.2 Posebna je odlika otiska

1 Verena Manč (V. M.), William Unger i M. Cl. Crnčić, Obzor, LXXXVI/1937., (9. 3.), 55, str. 2.

2 Friedrich Heinrich Füger (1751. – 1818.) njemački je dvorski slikar portreta i povijesnih kompozicija. Bio je direktor Carske galerije slika i dvorski

kapetan u dvorcu Belvedere. Najpoznatija djela: Alegorija Bečkog mira (1801.) i Germanikova smrt (1789.).

Zadnji potomak (Posljednji roda svoga), 1898. bakropis, papir

—Petra Vugrinec

43

komponiranje kroz nekoliko planova koje ne djeluje she-matizirano. Objedinjavajuću ulogu među kompozicijskim planovima igra svjetlost koja se nježno kreće varirajući svi-jetlo-tamne intenzitete. Ugođaj nedjeljne dokolice posti-gnut je maksimalnom vjernošću izvedbe, a dojam je cjeline izniman. Nedjelja u Lovranu, Medveja iz 1898. i bakropis Na obali (1897.) pripadaju liniji realističnih grafika koju u drugoj fazi oko 1910. godine nastavlja grafičkim prikazima zagrebačkih veduta, posebice Kaptola i Gornjega grada, te slikovitih scena tržnice i placa. U tehnici bakropisa ostva-rio je i pandane štafelajnim slikama Kaptola, Bakačeve kule i Trga bana Josipa Jelačića. Na tim je djelima postignut di-namičan, živ dojam ostvaren više slikarskim nego grafič-kim pristupom. Impresionističkom atmosferskom slikanju svjetla pridonosi inovativan tehnički prosede. Crnčić je če-sto kombinirao tehnike dubokog tiska na jednoj ploči: suhu iglu za duboke tonove, akvatintu za svijetlo-tamnu igru svjetlosti te mezzotintu za titravu, iskričavu atmosferu. Babić piše da se koristio čak i zubarskim priborom u obra-di ploče. Za stilsku razvojnu liniju najznačajnija je prva cjelina grafičkih djela, ugođajem i atmosferom bliska sim-bolizmu. Djela koja su nastala u posljednjem desetljeću 19. stoljeća — Suton (1895.), Ostavljena (Osamljena) (1899.), Posljednji potomak (1898.), Večernji zvon (1900.) — stoje na samim počecima razvoja tog stilskog idioma u hrvatskoj umjetnosti. Ljepota grafičkih prikaza može se mjeriti samo s ranim Crnčićevim djelima što ih je slikao u prirodi. Za-divljujuća je neposrednost kojom je postignut ugođaj na prizoru. Filigranski postupak razrade detalja — na kojima se zadržava tek toliko da bi podcrtao svu raskoš bakropi-snih mogućnosti — u suradnji crteža kao misaonog postup-ka koji u suglasju sa znanstvenom (jetkanjem, djelovanjem kiseline na uređenu plohu) te mehaničkim (otiskivanjem) izvedbom postiže začuđujući rezultat. Tema samoće isklju-čivo je naslijeđe poetike simbolizma. Progovara o osjećaju napuštenosti suvremenog čovjeka, o tjeskobi proizašloj iz nove koncepcije života. Iznenadna pitanja prolaznosti života potaknuta su razvitkom antropologije, psihoanali-ze i ostalih introspektivnih znanosti u drugoj polovici 19. stoljeća. Univerzalnu temu Crnčić lokalizira, smještajući aktere svojih prizora u predjele naše sredine. Opustjele

otoke i obale, iseljene i raseljene stanovnike koji u potrazi za boljim životom odlaze u novi svijet, u daleku Ameriku. Stare loze odumiru, stapaju se s prirodom. Simbolizam je posebno bio zaokupljen temom odumiranja obitelji. U knji-ževnosti se javljaju isti sadržaji, a roman Posljednji Stipan-čići Vjenceslava Novaka, objavljen 1896. godine, najbolji je primjer u hrvatskoj književnosti. Lirika Hrvatskog salona 1898. također je zaokupljena tim problemima. Resursi za tu tematiku nerijetko se nalaze i u reprodukcijama stranih umjetnika u domaćim časopisima. Samotni predio golih litica što obavijaju morski žal s dva čempresa na vrhu najčišći je böcklinovski prizor hrvat-skoga slikarstva3. Dva čempresa i sumornost niskog neba, skutrena ljudska figura tik uz kamenu obalu Crnčićev je najsnažniji grafički predložak egzistencijalne tjeskobe. Böcklinov Otok mrtvih iz 1880. godine jedna je od najpo-znatijih slika koja je ostavila snažan trag na umjetnike sim-bolizma.4 Prerađena je u mnogim likovnim, književnim i glazbenim djelima.Grafičke reprodukcije Böcklinova djela utjecale su i na naše umjetnike, posebice Medovića (Groblje u Kuni, 1900.). Crnčić je poznavao i druge autore europskog simboliz-ma, a iz Matoševa često citiranog teksta, koji je objavljen u Savremeniku, doznajemo da su u njegovu atelijeru bile reprodukcije Féliciena Ropsa5 i Gustavea Moreaua.6 Uz Crnčićeve grafike često se spominje novela Georgesa Ro-denbacha Mrtvi Bruges, koja je uprizorena na nekoliko pa-radigmatskih slika simbolizma. Bruges je simbol krhkosti

3 Vidjeti još i Groblje u Lovranu, oko 1900., Ave Maria, 1913., djela koja su nastala

pod neposrednim utjecajem Böcklinove slike.

4 Aura ove slike opće je poznata. Mlada je udovica zamolila Böcklina da

načini sliku koju će sanjati. Böcklin je izradio paradigmatsko djelo, manifest

simbolizma čiji će elementi postati općim mjestima melankolije, sna i

egzistencijalnih dilema kraja stoljeća. Čempresi, izoliran kameni otok u

tamnome moru, začudna kazališna rasvjeta te rudimenti antičke arhitekture

trajat će tijekom simbolizma, nadrealizma i metafizičkog slikarstva.

5 Félicien Rops (1833. – 1898.) najpoznatiji je grafički umjetnik simbolizma. Njegovi

su klišeji postali trendom i modom. Konstanta su njegove umjetnosti teme

žena i smrt, a obrađivao ih je provokativnom ironijom.

6 Gustave Moreau (1826. – 1898.) preteča i prvi umjetnik simbolizma.Arnold Böcklin, Otok mrtvih (Izvor: Wikimedia)

Zadnji potomak (Posljednji roda svoga), 1898. detalj


Crnčićev i otisci ljepote

44 45

egzistencije i nemoći čovjeka nasuprot snazi prirode.7 Na grafičkoj izložbi u Beču8 uz brojne značajne umjetnike — poput Maxa Klingera i Maxa Liebermanna, Jamesa Ensora, Paul-Alberta Besnarda, Henrija Fantin-Latoura, Pierrea Puvisa de Chavannesa, Féliciena Ropsa, Félixa Vallottona i Jamesa McNeilla Whistlera — izlaže i Menci Clement Crnčić. Poznata imena dekadentnog pokreta s kraja stolje-ća govore u prilog Crnčićevu dobrom poznavanju aktualne struje simbolizma. Suvremenost Crnčićevih tema, uspore-de li se s europskim, baca potpuno novo svjetlo na opus umjetnika kojega smo najčešće povezivali s realizmom. Počeci opusa mlade hrvatske generacije umjetnika u po-sljednjem desetljeću 19. stoljeća često su pod utjecajem simbolizma, a Crnčićeva grafika pravi je primjer. Nije po-srijedi tek ugođaj koji autor nastoji postići snagom grafič-ke tehnike, nego duboko promišljene tematske poruke na koje sredina u kojoj grafike nastaju nije znala naći odgovor. Osjećaj napuštenosti čovjeka u svijetu gdje je eshatološka koncepcija boljega života na nebu poljuljana novim znan-stvenim otkrićima o podrijetlu čovjeka sveprisutan je na Crnčićevim ranim radovima. Na njegovim grafikama, za razliku od ulja, prisutne su individue. One postaju središ-njim motivom, njihovi osjećaji koji se poput eha prenose na ugođaj krajolika. S obzirom na navedene teme, ugođaj je bio uglavnom sumoran, u literaturi nerijetko pišu čak pe-simističan. Međutim, kritički sloj koji je tek formirao svoje postulate, htijenja i umjetničke stavove nije bio dovoljan da potakne promišljanje umjetničkog stvaranja u tome smje-ru. Publika i kritika traže jasne i realistične predstavke, ve-dre teme i oprobane asocijacije. Tako je Crnčićeva grafika ubrzo krenula putovima realizma. Kada je o ranoj grafici riječ, treba spomenuti da je često prati komentar autora u obliku mikrografičke vinjete. Na slici Posljednji potomak na nekim je grafičkim listovima napisao Brod koji tone, pri

7 Belgijski grad Bruges, poput Venecije, bio je inspiracijom za mnoga simbolistička

djela. Ukorijenjen u prošlosti, netaknut suvremenim promjenama. Bio je

inspiracija Mallarméu, Danteu Gabrielu Rossettiju... Najpoznatija djela

inspirirana gradom mrtvih, kako su ga nazivali, novela je Georgesa Rodenbacha,

Bruges‑la‑Morte , 1892., i crteži Fernanda Khnopffa.

8 Graphische Ausstellung, Beč, 1895.

čemu je metaforika prizora dodatno podcrtana. Uz taj je komentar ispod prizora i sličica barčice koja tone. Ispod prizora Medveje nalazi se malena grafika koja prikazuje ribare koji veslaju u suton za bonace. Dva galeba oblijeću nebo. Minuciozan osjećaj suptilnog crtaća, jer temelj ba-kropisa je crtež, upravo je ovdje dojmljiv i vidljiv. Grafike o kojima je bilo riječi izložene su na izložbama Hrvatskog sa-lona i II. izložbi Društva hrvatskih umjetnika 1900. godine. U katalogu izložbe 1902. godine piše da je vlasnik grafičkih ploča V. A. Hech iz Beča te je ponuđena cijena od 12 kruna za eventualnu narudžbu otiska.

Prijelaz prema konkretnijim sadržajima iz stvarnosti ide postupno. Do 1910. nastaju Rt Leva, crteži s putovanja po Plitvicama i Gorskome kotaru, gdje Crnčić okom puto-pisca bilježi vedute i gradove. Crtež ugljenom pod nazivom Slankamen iz 1902. odražava sav Crnčićev crtački talent. Pri crtanju se koristio tušem, olovkom i gvašem. Motivi njegovih crteža vedute su i krajolici: Plitvice, Slunj, Bribir i Slankamen. Na grafikama se pojavljuju i bragozzi u pri-staništu te marine koje uglavnom radi kombinacijom ba-kropisa, akvatinte i mezzotinte. Kao dobrom poznavatelju mogućnosti métiera, bilo mu je uvijek lako odabrati pravi medij. Godine 1905. nastaje Crnčićeva posebno popularna grafika Nina, koja prikazuje mladu ženu ljupkoga izgleda i stava. Nina je bila Crnčićev model iznimne ljepote, a slikao ju je i na dragocjenim aktovima koji su nastali 1909. godi-ne. Bakropis često kolorira, pa ima nekoliko varijanti koje se neznatno razlikuju u bojama odjevnih predmeta. Oko 1910. nastaju paralelno s uljima i slikoviti prizori Splavnice i Dolca. Najčešće su to kolorirani bakropisi gdje tehnika prati svu živopisnost žanra. Linijski segment crteža vidljiv na grafičkom otisku ranijih grafika više nije tako podroban, a briga oko detalja pada u drugi plan. Na zagrebačkim pri-zorima sve je podređeno dojmu cjeline. Šarena odjeća pi-ljarica koje prodaju jaja i sireve omiljen je Crnčićev motiv. Crnčić i Bukovac mogu se usporediti po osjećaju taktilne kvalitete raznolikih materijala. U Bukovca svila, šantung, baršun ili tvid te u Crnčića kožuh, ovčja vuna ili bijelo plat-no narodnih nošnji mogu se vrlo precizno razlikovati. Za-nimljivost je Crnčićeva još i veća kada znamo da je riječ o bakropisima. Crnčić je uveo koloriranje bakropisa naknad-

nim akvareliranjem ili tehnikom à la poupée.9 Ekvivalent zagrebačkim žanr-temama splitski su Drvari, bakropis iznimno složene kompozicije koja kroz više slojeva obrazlaže živopisni ugođaj splitske luke. Crnčićevo oko bilježi krajolik, no i specifičan tip dalmatinskoga čovjeka. Dok je Zagreb sav užurban u atmosferi sveopćega meteža, u Splitu na prizoru Drvari vrijeme kao da protječe sporije. Pognuti muškarac s lulom u prednjem planu koji sjedi na magarcu zagledan u more tipičan je akter sporije svakodnevice.

U grafičkom opusu najčešći su krajolici i Crnčić ih izvodi tijekom cijelog stvaralaštva. Oko 1910. nastaju crteži i grafike primorskih gradova Senja, Bakra, Crikvenice, a kasnije i Povila. U skladu s Krš-njavijevim pojmom istinitosti predstavljenog, to su jasni, uravnoteženi i zanatski iznimno vješto izve-deni prikazi. Pripadaju Crnčićevu korpusu realističnih zahvata u tkivo krajolika čija točnost graniči s točnošću geografskog dokumenta, poput Plasa. Motivi Mljeta iz 1912. svjedoče o Crnčićevoj fascinaciji ugodom južnodalmatinskog podneblja, netaknutim arkadijskim ugođajem prirode u kojoj životinje i ljudi žive mirno, nesvjesni egzistencijalnih pitanja suvremenog čovjeka. U posljednjoj fazi Crnčićeva grafičkoga stvaralaštva nastaju veličanstveni krajolici starih gradina i njihovih ruševina: Bribir Vino-dolski, Stara Ledenica i Belgrad u Vinodolu. Kneževi Frankopani izgradili su na području nekadašnje Vinodolske knežije devet kaštela, čiji su predstavnici bili potpisnici Vinodolskog zakonika iz 1288. godine. Na području današnjeg Vinodola nalaze se tri od devet kaštela — Bribir, Grižane i Drivenik. Na Crnčićevim grafikama koje prikazuju Bribir u srednjovjekovnoj morfologiji kaštela ističu se zvonik tornja župne crkve sv. Petra i Pavla s jedne strane i srednjovjekovna kula s druge. Prostorna dubina dočarana je krivudavom stazom koja vodi iz prvog plana kroz srednji (grad na brežuljku) do stražnjeg (more). Motiv sunčevih zraka koje se probijaju kroz oblake slikat će još i na marinama oko 1920. go-dine. Kombinacija bakropisa, akvatinte i suhe igle rezultirala je finim nijansama svjetlosne igre na kršnom pejzažu. Sličan je i prikaz Belgrada smještena na padini ponad Vinodolske doline. Posebno su zanimljivi oblaci koje Crnčić izvodi kombinirajući tehnike dubokoga tiska na jednoj ploči. Prema in-terpretaciji Ljube Babića,10 grafike trećeg razdoblja (Bribir, Drivenik, Grižane) najizraženiji su radovi koji ocrtavaju više nego što kreativno zahvaćaju krajolik. To su vedute točno prenesene iz prirode s da-lekim horizontima i lijepo raspoređenim planovima, kao i velikim nebom. Međutim, poštujući dakako tehničke kvalitete tih krajolika, smatram da je Crnčićeva kreativnost najizraženija u ranim grafičkim radovima, gdje majstorski savladana tehnika pridonosi posve individualnim prikazima krajolika, pro-žetog u cjelini idejnošću umjetnikove kreacije, posebno njegovom osobnošću. Filigranske niti, gotovo zlatarsko umijeće urezivanja crteža na bakrenu ploču11 ostvarilo je prizore krhke poput života. Tre-nutak zabilježene prolaznosti koji kroz mali segment stvarnosti progovara o univerzalnim pitanjima poput čovjekove prisutnosti na zemlji. Smatram da je Crnčićev rani grafički opus neponovljiva dionica domaće grafičke umjetnosti. U suglasju raskošnih izražajnih mogućnosti bakropisa i dubokog promi-šljanja teme likovnoga djela ostvaren je maksimalni rezultat, otisci kojega nas i danas, nakon više od stotinu godina, ostavljaju bez daha.

9 Postupak bojenja dubokotisne matrice tako da se svaka boja unosi u željene dijelove prikaza pomoću malih platnenih / kožnih tamponića.

10 Ljubo Babić, Umjetnost kod Hrvata, Zagreb, 1943., str. 135 – 140.

11 Može biti cinčana, mesingana, aluminijska.

47

Karikature Mencija Clementa Crnčića

Vjerojatno nikada nećemo doznati kada se Menci Clement Crnčić zainteresirao za karikaturu.1 Još za studija u Beču (1882. – 1884.) i Münchenu (1889. – 1892., 1894. – 1897.) kod profesora Nikolausa Gysisa i Williama Ungera razvio je ne samo crtačku i grafičku tehniku nego i sposobnost predočavanja karak-terističnih osobina portretirane osobe. Prateći i proučavajući onodobnu grafičku produkciju, morao je biti upoznat i sa sadržajem tada vodećih austrijskih i njemačkih humorističko-satiričkih časopisa, poput münchenskog Simplicissimusa. Karikatura je na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u doba rasta nakla-da raznih vrsta tiskovina, bila iznimno popularna, ponajprije kao zabavni medij koji je omogućavao

— kad god je cenzura dopuštala — snažnu političku i društvenu kritiku. S obzirom na to da je Crnčić imao smisla za humor, nije trebalo mnogo čekati da u svom likovnom izražavanju spoji vještinu por-tretne karakterizacije lika i duhovito karikiranje. Nakon što se 1900. godine nastanio u Zagrebu, 1901. započeo je objavljivati karikature u časopisu Čauš.

Čauš je izlazio kao dvotjednik izrazito hrvatske orijentacije. Crnčić je bio likovni suradnik od pr-vog broja, pod pseudonimom Tuš2. U listu dominiraju situacijske karikature s portretnim obilježjima, koje osim političkih obuhvaćaju vrlo širok raspon tema. U opoziciji prema vladajućoj promađarskoj Narodnoj stranci, redakcija Čauša nastojala je izraziti svoje političke stavove bliske obzorašima, koji su tada (od 1894.) bili ujedinjeni sa Strankom prava. Čauš je prema svemu sudeći prestao izlaziti na-

1 Tekst donosi podatke novih istraživanja i nadopunjuje podatke i interpretaciju Crnčićeve uloge u povijesti karikature u Hrvatskoj, objavljenih u knjizi — Frano Dulibić, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, Zagreb 2009., str. 127 – 133.

2 Najraniji podatak koji povezuje Crnčića s pseudonimom Tuš nalazi se u tekstu: Kršnjavi, Štefa, U spomen zaslužna Hrvata, Riječ o Izidoru Kršnjavom, Hrvatska straža, 1937., br. 24, str. 4 – 5.

—Frano Dulibić


K arik ature Mencija Clementa Crnčića

48 49

Bakačev toranj, Satir, Zagreb, 1901., br. 2

kon šestog broja, 15. lipnja 1901. godine, ali ista redakcija, također s urednikom Nikolom Blažekovićem, već 1. srpnja počinje izdavati Satir.3 S obzirom na političku orijentaciju, humorističke listove Čauš i Satir može se smatrati i listovi-ma pravaške orijentacije.4

Već u prvom broju Čauša Crnčić je objavio karikaturu pod naslovom Divimo se narodnoj umjetnosti. Karikatura prikazuje dvojicu slikara koji se klanjaju seljaku koji nosi tešku vreću i može se shvatiti dvojako: kao odnos teškog fizičkog rada nasuprot lagodnom životu umjetnika, ali i kao problem odnosa između akademskog slikarstva i narodne umjetnosti. Taj problem traženja nacionalnog likovnog izraza bit će aktualan gotovo u cijeloj prvoj polovici dva-

3 Ne samo da su ostali isti urednik i suradnici nego i ista tiskara Mile Maravića.

Bilješka Josipa Horvata da je Čauš objavljen u 15 brojeva i da je posljednji

zaplijenjen po svemu sudeći nije točna. Josip Horvat, Bibliografija hrvatskih

humorističko satiričkih časopisa (1862. – 1939.) (u rukopisu), NSK, Zagreb, str. 5.

4 Među pravaške humorističke listove Ante Gavranović ubraja i Satir. Ante

Gavranović, U borbi za nacionalni identitet, u: Medianali, Zagreb, 2007., br. 1,

str. 124.

desetog stoljeća. Zanimljivi su i drugi primjeri Crnčićevih karikatura iz

Čauša koji se odnose na obrazovanje i kulturu. Karikatura pod nazivom Urania bavi se Isom Kršnjavim i poduzećem Urania, koje je osnovao 1900. godine. Pri pokretanju Ura-nije Bela Csikos Sessija izradio je plakat za Uraniju koji je Crnčić uzeo kao polazište za svoju karikaturu kojom ismi-java nastojanja Izidora Kršnjavoga da unaprijedi školstvo.5 To poduzeće je u Zagrebu i okolici u školama priređivalo projekcije slika europskih gradova i spomenika te filmo-ve kao što je bio film o velikoj svjetskoj izložbi u Parizu. Zanimljiva je i karikatura koja prati polemiku vezanu uz Bolléov projekt da se postave satovi na tornjeve katedrale. Ne samo da iz tih primjera možemo vidjeti kakvi su pro-blemi umjetnosti i kulture zaokupljali Crnčića nego vidimo da je redakcija smatrala da postoji i publika koja je senzi-bilizirana za takve teme, za odnos građana prema javnom prostoru.

5 Vesna Kedmenec Križić, Bela Csikos Sessija, u: Prvaci hrvatskog plakata, Csikos,

Crnčić, Krizman, Babić, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 2011., str. 14.

Pieta, Satir, Zagreb, 1901., br. 9Kolera i Griža, Satir, Zagreb, 1901., br. 8

Divimo se narodnoj umjetnosti, Čauš, Zagreb, 1901., br. 1. naslovnica.

Urania, Čauš, Zagreb, 1901., br. 3

Pred stolnom crkvom u Zagrebu, Čauš, Zagreb, 1901., br. 4

Gospodin ministerijalni savjetnik u Zagrebu

naslovnica, knjižica autora Milana Smrekara, 1909.



50 51

Odmah nakon gašenja Čauša počeo je izlaziti Satir na većem formatu i s tiskom koji je koristio nekoliko boja. Moderniji format, zaglavlje, karikatura preko cijele stranice i obojeni crteži, sve su to bila obilježja u kojima je Crnčićev smisao za karikaturu došao do punog izraza.6 Politička orijentacija Satira po svojim stavovima bila je jednaka Čaušu, odnosno, proizlazila je iz jednog dijela obzoraškog kruga.7 Josip Horvat piše kako je Satir pokrenuo … ‘Marijan Derenčin, političar i komediograf, zajed-no sa slikarom i grafičarom Mencijem Cl. Crnčićem’.8 Crnčićev angažman u Čaušu i Satiru otkriva nam da je Crnčić imao iste političke stavove kao Marijan Derenčin i redakcija, ili su mu takvi stavovi bili barem bliski, jer u suprotnom zasigurno nikada ne bi došlo do suradnje.

Iz sačuvanih brojeva Satira treba istaknuti sjajnu karikaturu na naslovnoj stranici drugog broja, koja prikazuje Isu Kršnjavog koji poput Don Quijotea na konju juriša na Bakačevu kulu ispred za-grebačke katedrale. To je jedan od najranijih primjera likovnog prikaza brige za spomeničku baštinu, apel da se spriječi rušenje spomenika kulture. Značenje te teme za Zagreb bilo je veliko, što dokazuje objavljivanje karikature na naslovnoj stranici. Isti senzibilitet Crnčić pokazuje i u nesigniranoj kari-katuri pod nazivom Kolera i Griža (Satir, 1901., br. 8), kada je pokušao prikazati karikature skulptura. Riječ je o Umjetničkom paviljonu u Zagrebu i Valdecovim skulpturama pred ulazom u paviljon. Skul-pture su u likovnom smislu sasvim blago karikirane, ali cijela koncepcija postaje zanimljiva zajedno s tekstualnim dijelom, koji je odvojen od karikature (na idućoj stranici), jer se u tekstu izruguje zastar-jelost arhitekture nedavno otvorenog paviljona i izgled skulptura na ulazu u paviljon koje su nazvali Kolera i Griža.9

Crnčiću se može pripisati i karikatura pod nazivom Pietà (Satir, 1901., br. 9, naslovnica) koja ne samo da odaje počast brojnim satiričko-humorističkim časopisima koji su se ugasili (većinom pravaške orijen-tacije) nego upozorava i na teške prilike za tisak, odnosno snažnu cenzuru. Šteta je da svi brojevi Satira nisu sačuvani, a nemamo ni podatak zašto je zaplijenjen osamnaesti broj, nakon čega list ne izlazi.10

Josip Horvat, najbolji poznavatelj povijesti hrvatskog tiska, isticao je važnost humorističnog lista Satir. ‘Satir je živio svega godinu i pol, ali je prodrmao uspavale duhove smionim jurišom na autoritete, one na vlasti, one u društvu, i samo društvo. Odmijenio je pravašku protunjemačku i protuhabsburšku satiru, malaksalu otkako je dr. Josip Frank zaveo pravaštvo u oportunizam.’11 Horvat povezuje neza-dovoljstvo dvadesetogodišnjom vladavinom bana Khuena-Héderváryja izraženo na razne načine, pa i karikaturom, s skorim banovim odlaskom (1903. godine). Kada je riječ o Crnčiću, Horvat ostavlja vrlo promišljenu ocjenu njegova rada: ‘Crnčić je bio priznati slikar koji je kultivirao karikaturu. Njegova se karikatura više zaustavljala na površini karikiranog lica, konstatiravši njegove anomalije, ne zadi-

6 U NSK sačuvano je prvih 12 brojeva Satira iz 1901. godine i br. 17 iz 1902. godine.

7 Satir ‘list oporbenog Obzoraškog kruga’. Vidi: Natalija Rumenjak, Politička karikatura i slika ‘Khuenovih Srba’ s kraja 19. st. u Hrvatskoj, Časopis

za suvremenu povijest, Zagreb, 2000., br. 32, str. 478.

8 Josip Horvat, Povijest novinstva Hrvatske 1771. – 1939., Zagreb, 2003,, str. 457.

9 Paviljon je otvoren za javnost 15. 12. 1898. izložbom Hrvatskog salona.

10 To je vrijeme snažne cenzure tiska u Hrvatskoj. To razdoblje trajalo je sve do 1907., kada je stupio zakon o tisku koji je bio znatno liberalniji.

Više o tome u: Stjepan Matković, Novinstvo Čiste stranke prava. Prilog poznavanju pravaškog tiska, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb,

2000., br. 32, str. 494 – 496.

11 Josip Horvat, Karikatura u Hrvatskoj 1862 – 1939., u: Povijest novinstva Hrvatske 1771. – 1939., Zagreb 2003., str. 457.

Karikatura Otona Ivekovića

Grafička zbirka NSK

rući u psihu. Unatoč tome bila je to prva karikatura-umjetnina u Hrvatskoj. Oko Derenčina i Crnčića okupila se sva, tada napredna inteligencija, pobornici ‘moderne’ i mladi, ‘naprednjaci’.’12 Slažemo se s Horvatom kada kaže da se Crnčić bavi karikiranjem površine, bez dubljeg zadiranja u karikiranje psihološkog karaktera. Vidljive su i znatne oscilacije u kvaliteti crteža. Bez obzira na spomenute ka-rakteristike, nedvojbeno je da je Crnčić svojim radom znatno podigao standard likovne kvalitete kari-kature. Iako ga nije zanimalo dubinsko zalaženje u psihu, njegovo zapažanje karakterističnih vanjskih obilježja bilo je izuzetno precizno i duhovito. Uostalom, kao što je dobro uočavao fizičke osobine figure, podjednako dobro uspijevao je predočiti i karakteristična svojstva promatranog krajolika ili arhitek-ture na vedutama.

Iza 1902. godine Crnčićeve karikature više ne nalazimo u tisku (iako ostaje otvorenom mogućnost da ih je i dalje povremeno objavljivao bez pseudonima ili signature). Poznato nam je tek da se karika-turom ponovo bavio 1908. godine, kada je karikaturama ilustrirao satiričku knjižicu u stihovima pod naslovom Gospodin ministerijalni savjetnik u Zagrebu koju je napisao Milan Smrekar. Riječ je o po-znatoj aferi kada se stanoviti Ignjat Strassnoff predstavljao kao ministarski savjetnik i pokušao izvla-čiti novac od visokopozicioniranih crkvenih i političkih ličnosti, kao što su nadbiskup Juraj Posilović, kanonik dr. Gustav Baron i dr. Josip Frank.13

Zbog malobrojnih Crnčićevih karikatura u tisku koje mu možemo sa sigurnošću pripisati, možemo pretpostaviti da je ili anonimno ili pod drugim pseudonimom objavljivao i u nekim drugim časopisima te da će se s vremenom utvrditi njegovo autorstvo na nešto većem broju karikatura. Osim toga, ostao nam je sačuvan dio nedatiranih crteža portretnih karikatura (54 karikature) pohranjenih u Grafičkoj zbirci NSK. U sačuvanim karikaturama najviše je portretnih, među kojima je nekoliko autokarikatura. U većem broju sačuvane su karikature slikara i političara. Crnčić je za portretne karikature usvojio izraz koji se gotovo bez iznimke pridržavao, vjerojatno smatrajući da takvom formulacijom ostvaruje najbolji rezultat. Ako njegove karikature usporedimo s drugim crtežima, vidimo da karikature izrađuje u jednom dahu, sažeto, bez nepotrebnoga detaljiziranja te da nastoji istaknuti bit karaktera karikirane osobe. Crnčić je sklon produžiti poprsje, odnosno prikazati polovicu figure kako bi mogao lakše prikazati ruku i pokret, odnosno predmet bitan za prikazanu osobu (violina, cigareta, prsten). Snaga Crnčićeve karikature leži u dobrom zahvaćanju karakterističnog držanja karikirane osobe, stanja koje proizlazi više iz izraza lica, a manje iz puke portretne sličnosti, te iz pokreta ruke ili položaja tijela, načina na koji su modeli odjeveni (odnosno načina na koji nose odjeću). Nikada ne polazi od namjernog transformiranja proporcija modela

— naprotiv, njegov brzi uvid u fizičke osobine modela pokazuje mu što i gdje izdužiti, proširiti, povećati ili umanjiti, onako kako je to već naznačeno — prožimajući fizičke i karakterne osobine prikazane osobe. Ako se može reći da je Crnčić kod nas ‘prvi školovani grafičar koji je postigao profesionalnost europskog stupnja’, onda se također može reći i da se u istoj mjeri približio kvalitetnim uzorima srednjoeuropske produkcije karikatura i podigao je na razinu koju će dalje slijediti novi naraštaj karikaturista okupljen oko Kopriva.14

12 Josip Horvat, (bilj. 11), str. 457.

13 Božena Šurina, Menci Clement Crnčić i afera Strassnoff, Kaj, Zagreb, 1979., br. 2, str. 73 – 82.

14 Izvrstan Matošev tekst koji pruža brojne biografske podatke o Crnčiću objavljen je 1910. godine. U tekstu Matoš spominje što je sve Crnčić

imao u atelijeru, što govori o njegovim interesima i uzorima. A. G. Matoš, Slikar Crnčić, Savremenik, 1910., br. 4, str. 281. – 285.

Karikatura Bele Csikosa Sesije

Grafička zbirka NSK



52 53

Na jednome mjestu Matoš je napisao o Crnčiću: ‘Prije šest godina osniva Crnčić s Miletićem šaljivi list, sa zadatkom razvijanja umjetničke karikature, ali list skapava u domaćoj nezreloj zaostalosti.’15 Iako nam nije poznato na koji list je Matoš mislio, rečenica izvrsno oslikava Crnčićevo značenje za povijest ka-rikature u Hrvatskoj, uz činjenicu da mnogim suradnicima Kopriva, koje ubrajamo među najbolje hrvat-ske karikaturiste, u biografijama stoji podatak da su bili njegovi studenti na tadašnjoj Likovnoj akademiji.

Da su kritičari imali vrlo visoko mišljenje o Crnčićevim karikaturama, potvrđuje i Lunačekov tekst o Crnčiću kao crtaču. Lunaček u tekstu napominje da je Crnčić bio osnivač mnogih humorističnih časopisa i da je u tim listovima sudjelovao sa svojim karikaturama. Spominje Crnčićeve karikature po raznim klu-bovima. Lunaček pruža svoje viđenje Crnčićeve portretne karikature: ‘Crnčić u tim karikaturama vazda ističe ono, što bi ljudi htjeli da budu, a što uistinu nisu. Njegova karikatura nije uvećavanje tjelesnih ili ličnih diferencija, kojima se svaki od nas jedan od drugog razlikuje, nego je više karikatura ljudske duše

— ako je tako dozvoljeno kazati — cijelog aglomerata ljudskih dispozicija, ljudskih misli i osjećaja, njego-vih nastojanja i ciljeva, dakle svega onoga što u čovjeka zaista nije, a čime se svako od nas, kad izlazi iz realnosti svojih prirodnih kapitala, tako rado resi i čime tako voli imponirati i uzdignuti se iznad drugih ljudi.’16

U Hrvatskoj smotri 1907. godine objavljen je tekst Ise Kršnjavoga o Klementu Crnčiću karikaturistu, uz koji su reproducirane i dvije Crnčićeve autokarikature. Kršnjavi, koji u tekstu pokazuje da je dobro upućen u europsku humorističnu periodiku, smatra ga izvrsnim portretnim karikaturistom te ističe da su mu karikature znatno bolje od portreta.17 Žali što kod nas nema kvalitetnoga humorističnog lista jer bi se takav list ‘suradničtvom ovog našeg isvrsnog umjetnika mogao dignuti u red najboljih karikaturnih listova’.18 Važna je i Crnčićeva uloga u crtanju karikatura za Društvo hrvatskih književnika i šaljivo društvo Kvak.19 Sačuvano je nekoliko Crnčićevih karikatura za Kvak, poput karikature u tehnici akvarela iz 1905., naslikane za Silvestrovo (vl. dr. Kovačić) i Crnčićeve autokarikature u tehnici ulja na dasci, okruglog formata (vl. Muzej grada Zagreba), naslikana oko 1926. godine. Crnčić je naslikao sebe kako sjedi na hridi dok mu žablje noge i štafelaj zapljuskuje more. Od valova i sunca zaklonio se kišobranom. Potpuno je uspio na duhovit način stopiti vlastiti mršavi lik, motiv i čin slikanja u jedinstvenu cjelinu. Ova slika, osim što je rijetko uspjeli primjer autokarikature, za povijest karikature jest rijetkost i zbog primijenjene tehnike ulja na dasci te zbog kružnog formata slike. Crnčić je 1924. i 1925. godine likov-no opremio članske prostorije kvakovaca, a još je Matoš napisao kako je taj prostor Crnčić dekorirao

15 ibid. Nažalost, nije moguće rekonstruirati na koji časopis je Matoš mislio.

16 Vladimir Lunaček, Menci Klement Crnčić kao crtač, Savremenik, X/1915., br. 11 – 12, str. 183.

17 ‘Čim se Crnčić lati portretiranja, hoće da postane solidan, pa slika sasvim obćenite oblike, dok su najbolji portreti koji polaze sa stanovišta sa

kojeg ide karikaturista, a to je individualizovanje.’ Kršnjavi, Iso, Klement Crnčić, Hrvatska smotra, Zagreb, 1907., str. 36.

18 Ibid., str. 34.

19 Društvo Kvak služilo je ponajprije za zabavu. Osnovano je 1879. godine i uspjelo se održati sve do početka Drugoga svjetskog rata. Cilj društva

bio je da ‘goji prijateljstvo, zabavu i promiče umjetnosti’. U početku je bilo muško društvo, a žene su imale pristup samo na Silvestrovo i

Pepelnicu, no poslije stroga pravila popuštaju. Za svoje zabave tiskali su posebne programe za Silvestrovo i druge prigode. Osim Crnčićevih

karikaturalnih portreta, društvo je dalo izraditi srebrne pehare sa žabama i čaše s oslikanim žabama. Ima nekoliko publikacija o društvu Kvak,

a najzanimljiviji materijal o izložen je u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba.

Autokarikatura (iz Hrvatske smotre 1907., čitava figura)

‘majstorskim humorom’.20 Crnčić je bio odličan promatrač koji je

imao duhovitu crtu u svom karakteru i ne-ospornu crtačku vještinu. Te njegove ka-rakteristike odredile su i sposobnost prila-godbe karikaturi kao doista specifičnom i u ono vrijeme snažnom i popularnom mediju. Osim toga Crnčić je u pedagoškom radu s mladim generacijama podigao standarde li-kovne kvalitete, ne samo za slikarstvo nego i za crtačku i grafičku produkciju u cjelini, a dio te produkcije odnosi se i na knjižnu i no-vinsku ilustraciju te na karikaturu.21

20 ‘Crnčić je bio po svojoj prirodi društven, ekstrovertan, pa

je možda i to jedna komponenta koja ga je predodredila

za karikaturistu, jednog od prvih kod nas. Oba su ta

elementa, društvenost i karikatura, prisutna u Crnčiću

— članu društva ‘Kvak’, u Crnčiću ‘slikokvaku’. Među

kasnim Crnčićevim autoportretima dali smo prednost

ovom koji ga ne kompromitira kao slikara, naprotiv, a

izvlači iz zaborava jednu pitoresknost zagrebačkog

društvenog života između dva rata. Slika sebe Crnčić pred

svojim motivom pa je ta slika, može se reći, dvostruko

autoportretna.’ Zdenko Tonković, Autoportret u novijem

hrvatskom slikarstvu, Galerija likovnih umjetnosti Osijek,

Osijek, 1977., str. 10 – 11. O Crnčićevu društvenu životu

svjedoči i njegovo prijateljstvo s galeristom Antunom

Ullrichom starijim. Žarka Vujić, 90. godina Salona Ullrich,

Zagreb, 1999. prošireno u: Žarka Vujić, Salon Ullrich, o

stotoj obljetnici, Zagreb, 2010., str. 118 – 119.

21 Rad je izrađen u sklopu projekta Hrvatske zaklade za

znanost br. 4153, Croatia and Central Europe: Art and

Politics in the Late Modern Period (1780. – 1945.).


Pedagoški i muzejsko-galerijski r ad Mencija Clementa Crnčića

54 55

Letak risarskog i slikarskog tečaja Ciskos – Crnčić, 1903., Ostavština Bele

Csikosa – Strossmayerova galerija starih majstora HAZU

M. Cl. Crnčić sa polaznicama privatnog slikarskog tečaja Csikos –

Crnčić, oko 1903., foto: Arhiv ALU

B. Csikos i M. Cl. Crnčić s učenicima Privremene više škole za

umjetnost i umjetni obrt, Novi Vinodolski, 1918., foto: Arhiv ALU

Pedagoški i muzejsko- galerijski rad Mencija Clementa Crnčića

Od privatnog tečaja do Akademije Menci Clement Crnčić sa slikarima Belom Csikosem, Brankom Šenoom, Robertom Auerom, Otonom Ivekovićem, Ferdom Kovačevićem te kiparima Robertom Frangešom Mihanovićem i Rudolfom Valde-com pripadao je generaciji umjetnika hrvatske moderne koja je postavila temelje sada već gotovo sto-tinu i deset godina duge tradicije zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Prenoseći svoja znanja i iskustva sa školovanja na europskim akademijama (München, Beč), odgajali su prve generacije slikara i kipara, polaznika tada Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt, današnje Akademije likov-nih umjetnosti u Zagrebu. Počeci Crnčićeva pedagoškog rada sežu još u 1892. godinu, kada je nakon povratka s akademije u Münchenu, od prosinca 1892. do ožujka 1893. godine u Obrtnoj školi zamjenji-vao profesora crtanja, slikara Nikolu Mašića.1 Na bečku akademiju ponovno2 odlazi 1894.3, jer mu je Iso Kršnjavi omogućio stipendiju, te od jeseni 1895. do ljeta 1897. pohađa specijalnu grafičku školu po-

1 Božena Šurina, Menci Clement Crnčić, katalog izložbe, Zagreb, 1990., str. 176.

2 Slikarstvo je na bečkoj Akademiji studirao od 1882. do 1885. — Frequentations Zeugniss von der Akademie der Bildenden Kunst in Wien (prijepis

iz 1927.) — Arhiv ALU

3 Isto kao bilješka 2

—Darija Alujević



56 57

znatoga njemačkog grafičara Williama Ungera. To bogato iskustvo omogućit će mu da postavi temelje grafičke naobrazbe na Akademiji likovnih umjetnosti. U Zagreb se Crnčić ponovno vraća 1900. godine, u vrijeme kada je inicijativom Društva umjetnosti na erarskom zemljištu između nekadašnjeg Prilaza (danas Prilaz Gjure Deželića) i bolnice Sestara milosrdnica (danas Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj), već izgrađeno šest atelijera4 koji će činiti jezgru buduće Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt. Jedan od atelijera na korištenje je dobio i Crnčić, a 1903., tri godine nakon povratka u Hrvatsku, s Belom Csikosem pokrenuo je privatni ‘tečaj za slikanje i risanje’5 na adresi umjetničkih atelijera, Prilaz 38a.6 Bela Csikos, tada profesor u Obrtnoj školi, i Crnčić počeli su održavati tečaj 1. listopada 1903. Bio je koncipiran tako da su korekture naizmjence obavljala obojica slikara, održavao se dvaput na dan, od 9 do 12 sati i od 14 do 16 sati, a mjesečna je cijena bila 30 kruna. Program tečaja

— i risarski i slikarski — bio je temeljito i podrobno razrađen, a na osnovi sačuvanog letka7 možemo zaključiti da je tada već postavljen temelj programa koji će se poslije provoditi na Akademiji. Risar-ski tečaj uključivao je crtanje različitim tehnikama prema sadrenim odljevima, crtanje cvijeća, mrtve prirode i krajolika te glave i ljudskog tijela. Na slikarskom tečaju, osim različitih slikarskih tehnika i motiva, Crnčić i Csikos poučavali su i grafičke tehnike: ‘Vježba u kamenopisu i drvorezu, kao i tehnici za načine različitih reprodukcija. Nadalje pouka u radiranju i monotype kao u nacrtu za plakate.’8, a zanimljivo je da je u tečaj bila uključena i teorijska obuka iz perspektive i anatomije. Tečaj se trebao održavati u atelijerima, no nedostatak prostora bio je veliki problem: ‘Kako su Čikoš i Crnčić imali svaki samo po jednu prostoriju za rad, to je veoma teško bilo s čitavom jednom malom školom od kojih deset do petnaest osoba.’9 Stoga se nerijetko škola održavala u Csikosevu stanu u Prilazu 44 i u mr-tvačnici bolničkog rodilišta, što se najčešće navodi kao lokacija privatne škole. Drugi tečaj 1904. već je preimenovan u Umjetnička škola Crnčić – Čikoš, a već sljedeće godine polaznici skupno svoje radove izlažu i na Jubilarnoj izložbi Društva umjetnosti 1905. u sklopu koje su predstavljene četiri privatne slikarske škole: R. Auera, M. Cl. Crnčića i B. Csikosa, O. Ivekovića i C. Medovića. Najviše je polaznika, trinaest, bilo u Csikosevoj i Crnčićevoj školi. Iako su nastavu većinom pohađale učenice, među pozna-tijim i kasnije afirmiranim imenima privatne škole treba istaknuti Vladimira Becića, čija su djela na izložbu uvrštena i izvan školskog nastupa, te slikaricu Ivku Orešković. Budući da u Zagrebu sve do 1907. godine nije bilo likovne akademije, još od kraja 19. stoljeća poduzetniji slikari otvaraju privatne slikarske tečajeve, odnosno škole. To su ujedno bila jedina mjesta gdje se ženama pružala mogućnost stjecanja osnovne slikarske naobrazbe, pa ne čudi što je bio veći broj polaznica. S druge strane, pri-

4 Atelijere je 1895./1896. izgradila Zemaljska vlada, isprva za potrebe Društva umjetnosti. Izgrađeno je šest atelijera namijenjenih Vlahi Bukovcu

te Beli Csikosu, Celestinu Medoviću, Ivanu Tišovu, Otonu Ivekoviću i Robertu Frangešu. Više u: Olga Maruševski, Viša škola za umjetnost i

umjetni obrt – medij vremena, Peristil br. 42 – 43, Zagreb, 1999. – 2000., str. 115 – 132.; Olga Maruševski, Umjetnička kolonija. Od atelijera do

Više škole za umjetnost i obrt i Akademije za umjetnost i obrt, u: 1907. Od zanosa do identiteta – prvi profesori i prvi učenici Akademije

likovnih umjetnosti u Zagrebu, katalog izložbe, Zagreb, 2008., str. 18 – 27

5 Tečaj za slikanje i risanje, Narodne novine, 12. studenog 1903., str. 2.

6 Ulaz u atelijere, za razliku od današnjeg ulaza u ALU, bio je s južne strane, iz Prilaza, jer tada još nisu bile izgrađene kuće.

7 Letak risarskog i slikarskog tečaja Bele Csikosa i Mencija Cl. Crnčića u Zagrebu – iz ostavštine Bele Csikosa, Strossmayerova galerija HAZU.


9 Antonija Tkalčić Koščević, Sjećanje na prve generacije umjetničke akademije u Zagrebu, Zagreb, 2007., str. 25.

vatne škole služile su i kao dobra priprema za buduće polaznike likovnih akademija.10 Jedna od naj-poznatijih privatnih slikarskih škola s početka dvadesetog stoljeća i jezgra buduće akademije bila je upravo škola Csikos – Crnčić. Otvaranje Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt službeno je odobreno naredbom Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, Odjela za bogoštovlje i nasta-vu od 19. listopada 1907., a samo tjedan dana nakon toga dekretom vlade 26. listopada 1907.11 Crnčić je imenovan pomoćnim učiteljem. U kolovozu sljedeće godine postaje strukovnim učiteljem s naslovom profesora na Kraljevskoj zemaljskoj obrtnoj školi te ga nalazimo i na popisu učiteljskog zbora Obrtne škole, uz napomenu da je ‘pridijeljen privremenom višem obrazovalištu za umjetnost i umjetni obrt’12, kao i ostali profesori, koji su za razliku od Crnčića u Obrtnoj školi dotad i predavali. Profesorom je imenovan 1916., a 1918. službeno i profesorom Više škole za umjetnost i umjetni obrt. Od samog osnut-ka Akademije Crnčić je već na prvom slikarskom tečaju 1907. predavao glavne predmete: ‘risanje akta i glave kod rasvjete’, tzv. večernji akt, koje se održavalo uz plinsku rasvjetu, a modeli su uglavnom bili muškarci, te ‘risanje po naravi’ akta i glave. Risanje glave po naravi radilo se na temelju gipsanih modela, kao i na drugim europskim akademijama, ali i živih modela ili reprodukcija slikarskih djela.13 Već od 1910. Crnčić počinje predavati i bakropis, a paralelno kao svojevrstan izborni predmet uvodi i krajobraz, što svakako odaje i njegove osobne preference. Veliku pažnju slikanju u prirodi posvećuje još u zajedničkoj privatnoj školi kada nerijetko odvode učenike na obale Save kako bi slikali pejzaž. Istu praksu imao je i na Akademiji organizirajući studijska putovanja, odnosno izlete u Dalmaciju ili Primorje, osobito u Novi Vinodolski od 1913., otkako je ondje imao kuću.

Na Crnčićev pedagoški rad u svojoj knjizi osvrnuo se Ljubo Babić, jedan od njegovih prvih učenika: ‘Crnčić se je naime od svih svojih drugova iste generacije izticao kao pedagog. Ono što je on znao i naučio u školama, i izkustvom, to je nastojao a i umio s velikom brigom i s posebnom ljubavlju predati svojim učenicima. S njime je uistinu zagrebačka škola dobila svoga prvog učitelja, te poslije gotovo ve-ćina svih umjetnika mlađe generacije ima Crnčiću zahvaliti prvo naukovanje, počevši od T. Krizmana pa sve do mlađih.’14 No, petnaest godina nakon toga u tekstu Spomenice Akademije likovnih umjet-nosti 1958.15 koji potpisuje s Matkom Peićem umnogome je kritičniji. Zamjeraju mu improvizaciju i odsutnost sistematičnosti u pedagoškom pristupu te to što se u svim motivima na učeničkim radovima osjećao utjecaj njegova mora: ‘Improvizirajući debelim ljubičastim potezima sjene, a žućkastim svjetlo, on je direktno, naglo, na platnu stvorio obrazac, kako se treba slikati.’16 Zamjeraju mu čak i učinak iskustva plenera koje im je Crnčić omogućio: ‘Koliko god bilo dobronamjernosti u Crnčićevu običaju, da vodi učenike na more, na Plase ili u svoju vilu u Novom, sav taj rad u prirodi, nažalost odvodio je

10 Krajem 19. stoljeća jedna od prvih škola bila je slikara Roberta Auera, otvorena 1898. Školu su zatim otvorili Oton Iveković i Celestin Medović,

a 1903. školu otvara i slikar Conrad Filip.

11 Dekret je pohranjen u arhivu ALU.

12 Izvještaj Kr. zemalj. obrtne škole i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu koncem školske godine 1908./1909., Zagreb, str. 42.

13 Polaznici su uz glavne predmete slušali anatomiju, povijest umjetnosti, praktične vježbe (ornament), ukrasno pismo od 1913., kemiju,

deskriptivnu geometriju, a s godinama se program sve više proširivao.

14 Ljubo Babić, Umjetnost kod Hrvata, Zagreb, 1943., str. 136.

15 Ljubo Babić – Matko Peić, Pola stoljeća Akademije likovnih umjetnosti, u Spomenica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Zagreb, 1958., str. 9 – 36

16 Ljubo Babić – Matko Peić, (bilj. 15), str. 15



58 59

M.Cl. Crnčić, crtež, Novi Vinodolski, 1918. – Zbirka Josipa Kovačića

M. Cl. Crnčić i Gabriel Térey 1925.

velikim dijelom učenike u neprirodnost razvoja.’17 Kritičari su Crnčiću najviše zamjerali što kao vr-stan i školovan grafičar nije od početka započeo grafičku naobrazbu studenata, što zapravo nije točno. Bez obzira na kritike, upravo je Crnčićeva uloga ključna za početke grafičkog obrazovanja na Akade-miji i s pravom se može smatrati jednim od prvih umjetnika zaslužnih za afirmaciju hrvatske grafičke umjetnosti. Grafičke poduke, kao što smo naveli, započeo je još u sklopu privatnog tečaja, no 1910. s osnivanjem profesorskih škola na Akademiji, današnjih klasa, Crnčić već predaje i poučava tehniku bakroreza, kroz glavne imenike ALU možemo pratiti da se kao predmeti javljaju bakropis, litografija, linorez, a u 1915. i zbirno predmet grafika. Da je grafika sve prisutnija u njegovu pedagoškom radu, potvrđuje i đačka izložba 1910. godine: ‘Crnčićeva škola zastupa pretežito grafičke vještine, pa pejsaž i crtanje ugljenom.’18 Prvi učenici koje je na Akademiji poučavao tehnici bakroreza bili su Dora Car, Zdenka Pexidr Srića, Petar Križanić, Branimir Petrović, Dušan Kokotović, Đorđe Ćutuković te Česi Vladimir Silovsky i Borivoj Rambousek, Josip Leović, Milenko Gjurić, a kasnije i Juraj Plančić. Godina

17 Ljubo Babić – Matko Peić, (bilj. 15), str. 16

18 K. S., Treća izložba umjetničke škole, Zvono, 16. srpnja 1910., br. 14, str. 314.



60 61

1913. posebno je značajna za budući grafički odsjek. Naime, u svibnju te godine nabavljen je stroj za bakropis od tvrtke Gutenberg, koji je još na Akademiji. Stroj za kamenotisak nabavljen je 1919. godine. Nakon toga poduka grafičkih vještina postaje sve intenzivnija, pa Crnčić 1913. predlaže vladi da đaci hospitiraju u zagrebačkoj Zemaljskoj tiskari kako bi praktično učili i litografiju, odnosno sve tehnike kamenotiska i izrade pretisaka na litografskim ručnim strojevima.19 Iste godine 21. srpnja Zemaljskoj vladi upućuje dopis kojim traži šestomjesečni dopust da bi se usavršavao u grafičkim tehnikama, a iz dopisa doznajemo da su mu i službeno kao profesoru dodijeljene grafičke tehnike: ‘Kao profesoru na višoj školi za umjetnost i umjetni obrt povjerena mi je obuka iz grafičkih tehnika, napose litografije.’20 Dopust traži od 1. listopada 1913. do 1. travnja 1914., a želi ga iskoristiti za posjet drugim umjetnič-ko-obrtnim školama, bečkim zavodima za litografiju i bakropis te tiskarama u Münchenu i Berlinu. U afirmaciji grafike kao medija Crnčić je utjecao i izvan okvira Akademije. Sudjelovao je s Arturom Schneiderom u organizaciji velike Međunarodne grafičke izložbe 1914. u Umjetničkom paviljonu, a 1919. godine s Ljubom Babićem i Tomislavom Krizmanom bio je u povjerenstvu pri osnivanju Grafičke zbirke Kraljevske sveučilišne biblioteke u Zagrebu. Tom su prigodom fundus zbirke svojim donacija-ma obogatili Crnčić, Krizman i Babić.

Nakon što je 1920. imenovan ravnateljem Strossmayerove galerije te osobito nakon 1922. sve ma-nje vremena ima za pedagoški rad. Zasigurno je tome pridonijelo i zapošljavanje mlađih profesora na Akademiji, prije svega Ljube Babića i Tomislava Krizmana, koji preuzimaju grafički dio. O tome svjedoči i novinski tekst iz 1926.: ‘G. Crnčić ne djeluje sada aktivno na umjetničkoj akademiji otkako je imenovan ravnateljem Strossmayerove galerije slika.’21 Unatoč tome na mjestu profesora bio je zaposlen sve do smrti 1930.

19 Bilj 13., str. 25.

20 Dopis M. C. Crnčića Zemaljskoj vladi, arhiv ALU – opći spisi 1913.

21Kazimir Krenedić, U atelijerima umjetničke akademije, Novosti, br. 93, 3. travnja 1926., str. 13.

Crnčić kao ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstoraNa glavnoj skupštini Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 24. travnja 1919. zbog zasluga u umjetnosti, slikarstvu, Crnčić je primljen za pravog člana tadašnjeg IV. umjetničkog razreda (danas

VII. likovnog) JAZU.22 Na prijelazu u 1919. godinu razred tek započinje raditi, a među prvim odabranim članovima bili su upravo Crnčić i Csikos, koji je bio predsjedajući.23 Nakon što su postali članovi JAZU, već u svibnju 1919. od Csikosa i Crnčića zatraženo je da prerade statut Strossmayerove galerije starih majstora te pripreme pisani prijedlog za preuređenje. Od predloženih izmjena prihvaćeni su za poče-tak samo prijedlozi da se u postojećim prostorijama galerije slike izlože kronološki, odnosno prema školama, jer za veće promjene nije bilo sredstava. Vrlo brzo nakon što je primljen u JAZU, već u srpnju 1919. godine, prihvaćen je prijedlog umjetničkog razreda da Crnčić od 1. siječnja 1920. bude imenovan ravnateljem Strossmayerove galerije starih majstora. Ta je odluka potvrđena dopisom od 16. stude-nog 1919.24 te je Crnčić zamijenio na toj poziciji Josipa Brunšmida. Odmah nakon dolaska na mjesto ravnatelja započinje predloženo preuređenje, o čemu svjedoči i sačuvani ‘izvještaj o radnjama prigo-dom novog uredjenja Strossmayerove galerije slika od 2. februara do 15. aprila 1920.’25 U usporedbi s preuređenjem što ga je inicirao 1925. godine, ovo je bilo znatno manjeg opsega, no naznačilo je sve veću profesionalizaciju i modernizaciju postava te skrb za zaštitu galerijskog fundusa. Kako je fundus galerije s godinama sve više rastao, javljao se sve veći problem odabira djela koja će biti izložena te problem prenatrpanosti. Da bi se problem riješio, iskorištene su sve prostorije na prvome katu, uklju-čujući i trijem i stubište koji do njega vode.26 Otvorena su i četvera vrata na atrij, čime je unaprijeđena komunikacija u prostoru za posjetitelje, ali i čuvare. Uređeni su hodnik i stubišta da bi se uskladili s dvoranama, dvorane su obojene te su uklonjeni drveni paravani, a slike grupirane kronološki i prema školama. Crnčić je preuređenjem, kako je opisao Lj. Kara u Novostima,27 ‘pročistio zrak’ te unio u po-stav ‘svjetla, svježine i prostora’, iako je ‘još uvijek zadržao tada već posve zastarjeli princip izlaganja gotovo svih umjetnina iz fundusa’28. Važan je Crnčićev doprinos i dovođenje Ferde Goglie, profesora i restauratora koji je restaurirao mnogo slika fundusa. Budući da sredstva za nabavu novih slika nisu bila dovoljna, Crnčić je predložio da se restauriraju postojeće slike. Predložio je i da se umjetnicima i amaterima omogući kopiranje slika u vlasništvu galerije za radnog vremena, naglašavajući ‘uzgojni aspekt’. Uz to, jedan od prvih zadataka na ravnateljskom mjestu već početkom 1920. bio je detaljan prijedlog za izdavanje novog, šestog izdanja kataloga, jer je peto izdanje bilo rasprodano. Izrada kata-loga povjerena je Peteru Knollu, profesoru povijesti umjetnosti na zagrebačkom sveučilištu, objavljen je 1922. godine, a u velikoj mjeri oslanja se na prethodno izdanje autora Josipa Brunšmida, objavljeno 1911. i nadopunjeno 1917. Novost kataloga bila je uvodni dio pod naslovom ‘Slikarske škole zastupane u galeriji’, nadopuna biografskih podataka te uključivanje svih djela neovisno o postavu. Skromnija

22 Dopis JAZU M. C. Crnčiću 1919., osobna dokumentacija profesora — arhiv ALU.

23 Istodobno su kao dopisni članovi primljeni Vlaho Bukovac, Celestin Medović i Ivan Meštrović.

24 Dopis o imenovanju od 16. studenog 1919., pismohrana Strossmayerove galerije HAZU, kutija 1, 1864. – 1926., 1902. – 1926.

25 Više u: Iva Pasini Tržec – Ljerka Dulibić, The Strossmayer Gallery in Zagreb in the interwar period – from a utopian project to the renowned

institution, Il Capitale – Studies on the Value of Culturale Heritage, n. 14 (2016.) – broj u pripremi.

26 Lunaček, Preuređenje Strossmayerove galerije slika, Obzor, br. 69, 23. ožujka 1920., str. 2.

27 Kara, Preuređena Strossmayerova galerija, Novosti, br. 111, 11. lipnja 1920., str. 1 – 2.




62 63

obnova galerije u 1920. nastavit će se 1925., kada Crnčić predlaže da se zbog obnove i temeljite revizije pozove vrstan stručnjak koji će se pozabaviti porijeklom i procjenom vrijednosti slika. Angažiran je Gabriel Térey, ravnatelj zbirke starih majstora budimpeštanskog Nacionalnog muzeja i stručnjak za slikarstvo starih majstora s iskustvom vođenja i uređivanja velike zbirke. Boravio je kratko u Zagrebu i njegov je zadatak prije svega bio detaljan pregled zbirke, eventualne nadopune ili ispravci imena au-tora te određivanje broja slika i najprikladnijeg rasporeda za novi postav. K tome je davao i tehničke upute kako najbolje urediti dvorane. U cijeli posao, osobito tehnički dio, bili su uključeni i restaurator Ferdo Goglia, arhitekt Martin Pilar, tada predsjednik umjetničkog razreda, i Crnčić. Térey je izdvojio 331 sliku koja je trebala biti smještena u 12 dvorana da postav ne bi bio pretrpan, a ostatak slika tre-balo je smjestiti privremeno u hodnike i stubišta i službene prostorije.29 Zazidana su sva vrata koja su vodila u hodnike osim ulaznih i izlaznih, a preko drvenih zidnih oplata prevučeno je platno kako bi se izbjeglo stvaranje vlage. Slike su se vješale na željezne šipke s kojih su visjeli lanci zbog lakšeg pomi-canja. Prema Téreyevim uputama izrađeni su i novi okviri, u skladu s datacijom slike, i preporučio je otvaranje galerijskih ureda te arhiva. Gabriel Térey preminuo je 1927., prije nego što su radovi dovrše-ni. U prvoj polovici 1928. obolio je Crnčić te je kao privremeni, a potom i službeni upravitelj imenovan Artur Schneider, koji će nastaviti modernizirati i revalorizirati te proširivati postav, provodeći zadane principe i u modernom dijelu zbirke.

Gotovo tri desetljeća pedagoškog rada i gotovo desetljeće na mjestu upravitelja Strossmayerove ga-lerije starih majstora otkrivaju nam Crnčića kao predanog profesionalca, no taj dio u biografiji umjet-nika nerijetko ostaje nepravedno zapostavljen i zasjenjen umjetničkim opusom.

29 Restauracija Strossmayerove galerije slika, pretisak iz 40. sveska Ljetopisa JAZU, Zagreb, 1927.

Reprodukcije djela


Reprodukcije djela

64 65

1. Djevojčica, 1890.

2. Slavonac runi kukuruz, 1891.


Reprodukcije djela

66 67

4. Rab u predvečerje, 1900.


Reprodukcije djela

68 69

3. Ribari, oko 1900.

6. Marina (Rt Leva), 1901.

16. Rt Leva, 1904.


Reprodukcije djela

70 71

5. Djevojčica pod pergolom, 1901.

9. Mreže, 1902.


Reprodukcije djela

72 73

8. Rab, 1901.‑1902.

13. Agave, 1902.


Reprodukcije djela

74 75

18. Rab, do 1905.

11. More i hridi, oko 1902.


Reprodukcije djela

76 77

23. Marina, 1905. – 1910.

7. Rab, 1901.‑1902.


Reprodukcije djela

78 79

40. Rab, 1907.

10. Stijene kod Novoga / Izgled s Bellaviste, 1902.


Reprodukcije djela

80 81

12. Špilja u Plitvicama, 1902.

19. Rastoke, oko 1905.


Reprodukcije djela

82 83

15. Pejzaž, 1902.‑1905.

14. Krajolik s juga, 1902. – 1905.


Reprodukcije djela

84 85

31. Lom valova o stijenu, 1906.

20. More, 1905.


Reprodukcije djela

86 87

49. Marina, 1908. ‑ 1910.

32. Dvije barke, 1906.

28. Hrid, 1905.‑1910.


Reprodukcije djela

88 89

33. Bonaca, 1906.


Reprodukcije djela

90 91

24. Ribari u oluji, 1905. – 1910.

34. Jugovina/Neverin, oko 1906.


Reprodukcije djela

92 93

21. Kod Hvara, 1905.

54. More i obala, oko 1910.

53. Jugo, oko 1910.

25. Vali u škarpama, 1905.‑1910.


Reprodukcije djela

94 95

35. Marina, 1906.

47. Vinodol, oko 1908.


Reprodukcije djela

96 97

44. Školj sv. Marka, 1908.



Reprodukcije djela

98 99

46. Barke, oko 1908.

43. Školj sv. Marka, oko 1908.


Reprodukcije djela

100 101

26. More i hridi, 1905 ‑ 1910.

36. Marina, oko 1906.


Reprodukcije djela

102 103

27. Maestral, 1905.‑1910.

55. Kiša, do 1910.


Reprodukcije djela

104 105

39. More, oko 1907.

48. Škoj obale u Novom, oko 1908.


Reprodukcije djela

106 107

29.Pogled na Krk, oko 1905 – 1910.

30. Jugovina, 1905.‑1910.

56. Maestral, 1910.


Reprodukcije djela

108 109

52. Pogled s Plasa, 1909.

51. Plase, 1909.


Reprodukcije djela

1 10 1 1 1

59. More i stijene, 1910.‑1915.

57. Bura na moru, do 1910.


Reprodukcije djela

1 12 1 13

79. Pred oluju, 1914. ‑ 1918.

80. Kiša, 1914‑1918.

78. Obala kod Novog, 1914‑1916.


Reprodukcije djela

1 14 1 15

60. Kiša na moru, oko 1910‑1915.

81. More, oko 1918.


Reprodukcije djela

1 16 1 17

22. Divlji mak, oko 1905‑1908.

69. Zrinjevac, 1913.


Reprodukcije djela

1 18 1 19

38. Stara katedrala, oko 1906.

62. Jelačićev trg, 1911.

142. Pogled na Zagreb s krova hotela Esplanade (nedovršeno), 1930.


Reprodukcije djela

120 121

37. Katedrala s Bakačevom kulom, 1906.

17. Katedrala s Bakačevom kulom, Zagreb, 1904.


Reprodukcije djela

122 123

71. Mrtva priroda, oko 1913.

70. Ribe, oko 1913.


Reprodukcije djela

124 125

42. Šljuka, 1908.

58. Mrtva priroda, 1910‑1915.


Reprodukcije djela

126 127

63. Velebit, 1911.

65. Velebit, 1911.


Reprodukcije djela

128 129

64. Velebit / Paklenica, 1911.


Reprodukcije djela

130 131

85. Primorski krajolik, Povile, oko 1915‑1918.

86. Pralje na moru, oko 1918.


Reprodukcije djela

132 133

74. Plase, 1910. ‑ 1915.

66. Pralje na moru, do 1913.


Reprodukcije djela

134 135

84. Obala s morem (Kuš), oko 1915‑1918.

72. Krajolik s vrijesom i lavandom, oko 1913.


Reprodukcije djela

136 137

73. Vrijes, 1915.

67. More kod Selca, oko 1913.

68. Motiv iz Primorja,oko 1913.


Reprodukcije djela

138 139

76. Stijene kod Novog / Kvarner, oko 1915.

77. Marina / Kvarner, 1915.

95. Stijene kod Novog, oko 1915.


Reprodukcije djela

140 141

83. Školj / Sv. Marin, 1915‑1918.

124. Kiša na moru, oko 1924.

97. Jugovina, oko 1920.


Reprodukcije djela

142 143

87. Lina Virant Crnčić uz štafelaj, 1910. – 1915.

88. Branka na terasi u Novom Vinodolskom, oko 1920.


Reprodukcije djela

144 145

106. Na žalu / Pralje, oko 1920.

82. Bura, oko 1918.


Reprodukcije djela

146 147

89. Vrt s odrinom, oko 1915.

90. Vila u Novom Vinodolskom, oko 1915.

91. Motiv iz Vinodola, 1915.


Reprodukcije djela

148 149

94.Novi Vinodolski, oko 1919.


Reprodukcije djela

150 151


96. More i stijene, oko 1920.

93. Sv. Marin za juga, oko 1917.


Reprodukcije djela

152 153

100. Maestral, 1918. – 1920.

99. Maestral, 1917. – 1920.

98. Val, 1917. – 1920.


Reprodukcije djela

154 155

101. Neverin, 1917‑1920.

102. Marina / Neverin, 1920.

103. Pučina (Kiša na moru), 1920. ‑ 1925.


Reprodukcije djela

156 157

104. Maestral, oko 1920.

105. Stijene i more, oko 1920.


Reprodukcije djela

158 159

107. San Marino, oko 1920

92. Sv Marin, oko 1915.

114. Novi, oko 1920.

121. Mala ribarica, 1924.


Reprodukcije djela

160 161

110. Stijene kod Vrbnika, oko 1924.

85. Primorski krajolik s barkama / Povile, oko 1915. 1918.

111. Na moru, oko 1924.

112. Primorski krajolik s barkama, 1920. ‑ 1925.


Reprodukcije djela

162 163

116. Novi, 1920.

123. Tunera, oko 1925.



Reprodukcije djela

164 165

118. Bonazza, oko 1925.


119. Marina / Poslije oluje, oko 1925.

120. Morska prašina, oko 1925.


Reprodukcije djela

166 167

109Tunera, oko 1920.

117. Tunolov, 1922.‑1924.

108. Barke u Trogiru, oko 1920.


Reprodukcije djela

168 169

125. Mala Draga, oko 1925.



129. Žrnovnica, oko 1920.


Reprodukcije djela

170 171


130. Žrnovnica., oko 1924.


133. Žrnovnica, 1920.‑1925.


Reprodukcije djela

172 173

136. Zimski pejzaž, 1929.

137. Zagrebačka gora u snijegu, 1929.

134. Zima, 1926. – 1927.


Reprodukcije djela

174 175

138. Bohinj, 1929.

139. Alpski krajolik ili iz okolice Bohinja, 1930.


Reprodukcije djela

176 177

141. Vinodol (Drivenik), 1930.

140. Vinodol u jesen, 1929.


Reprodukcije djela

178 179

Grafike


Reprodukcije djela

180 181

150.Osamljena, 1899. bakropis, papir

148. Zadnji potomak (Posljednji roda svoga), 1898. bakropis, papir

145. Suton, 1895.bakropis, tanki podlijepljeni papir

151.Večernji zvon, oko 1900.bakropis, tanki podlijepljeni papir


Reprodukcije djela

182 183

146. Nedjelja u Lovranu, 1896. bakropis, tanki podlijepljeni papir

155Rt Leva (Veliki Lošinj), 1903. bakropis, papir

149. Medveja, 1898. bakropis, tanki podlijepljeni papir

147. Am Ufer / Na obali, 1897. bakropis, papir


Reprodukcije djela

184 185

156. Nina, 1905.bakropis u boji

157. Splavnica, oko 1910. bakropis u boji, papir Butten


Reprodukcije djela

186 187

158. Dolac. oko 1910.bakropis u boji, tanki podlijepljeni papir

159. Pečenjari, oko 1910.bakropis, papir

161. Split – Drvari, 1911. bakropis, papir


Reprodukcije djela

188 189

162. Pristanište, 1912. bakropis, papir

154. Ribarenje, 1902.bakropis

163. Bragozzi na molu, 1912. ‑ 1913. akvatinta u boji, tanki podlijepljeni papir

164. Porto teplo (Novi), 1914.bakropis, papir


Reprodukcije djela

190 191

165. Na palubi broda “Neklon”, 1916. bakropis, papir

166. Belgrad u Vinodolu, 1919.bakropis

167. Bribir Vinodolski, 1920.bakropis


Reprodukcije djela

192 193

160. Vladimir Lunaček, 1910. ‑1915.bakropis

153. Pianist Rosenthal, 1900. – 1910.bakropis

152. Djevojčica s lutkom (Ruža Kršnjavi), 1900. – 1905.bakropis

143. Moj prvi bakropis kod Ungera, 1895.bakropis

144. Louis Frappart, 1895.bakropis


Reprodukcije djela

194 195

crteži

175. Iz Kavane V, Beč, 1895. ‑ 1897.tinta perom na papiru

169. Iz kavane I, Beč, 1895. ‑ 1897.tinta perom na papiru


Reprodukcije djela

196 197

172. Iz Kavane IV, Beč, 1895. ‑ 1897.olovka na papiru

173. Iz kavane VI, Beč, 1895.‑1897.olovka na papiru

174.Iz kavane VII, Beč, 1895.‑1897.olovka na papiru

171. U kavani II, 1895. ‑ 1897.Grafitni štapić na papiru

170. U kavani III, 1895. ‑ 1897.olovka na papiru


Reprodukcije djela

198 199

176. Čitač u bečkoj kavani, 1895. ‑ 1897.olovka

189.Lina čita / Odmor II, 1910.olovka na papiru


Reprodukcije djela

200 201

209. Čitačica, 1910.olovka na papiru

188. Odmor modela, 1909.olovka na papiru


Reprodukcije djela

202 203

191. Studija ženskih noguolovka na papiru

192. Sjedeći akt, 1909.Olovka, crvena i bijela boja

177. Studija akta, dvije glave i slikar, oko 1895.olovka na papiru

190. Studija noguolovka na papiru


Reprodukcije djela

204 205

195. Usnuli akt, 1909.olovka, bijela i crvena boja

194. Studije aktova, oko 1909.olovka i sepija na papiru

193. Akt, 1909.olovka i bijela boja na papiru


Reprodukcije djela

206 207

178. Lovranska ulica s tornjem, 1895.‑ 1900.olovka na papiru

181. Odmor na tratini, 1900. ‑ 1905.olovka na papiru

179. Bragac u luci, oko 1900.olovka

180. Nedjelja u Primorju, oko 1900.olovka na papiru


Reprodukcije djela

208 209

182. Osteria al fonte, oko 1902.olovka na papiru

185. Slankamen, 1902.tuš, pero na papiru

183. Plitvice, 1902.tuš, pero, laviranje kistom na papiru

184. Plitvice, 1902. gvaš na papiru


Reprodukcije djela

210 21 1

186. Slankamen, 1902.ugljen na papiru (Ingres)

187. Bribir, oko 1905.grafitni štapić na papiru

198. Splavnica, oko 1910.olovka, kreda, kreda u boji na papiru (Ingres)


Reprodukcije djela

212 213

199. Mesnička ulica, oko 1910. ugljen na papiru (Ingres)

200. Novi, 1910. ‑ 1915.tuš, pero, laviranje kistom na papiru


Reprodukcije djela

214 215

201. Senj, oko 1913.tuš, pero, laviranje kistom na papiru

202. Crikvenica, 1910. ‑ 1915. tuš, pero, laviranje kistom na papiru

204. San Marino, 1910. ‑ 1915. ugljen, kreda na kartonu

203. Bakar, 1910. ‑ 1915. tuš, pero, laviranje kistom, olovka na papiru


Reprodukcije djela

216 217

220.Lapor u Novom Vinodolskom, oko 1924.ugljen na papiru

206. Povile, 1914. olovka na papiru

218. Svadba, oko 1920.sepia, papir

205.Slunj, oko 1912. tuš, pero, bijela boja, kist na papiru


Reprodukcije djela

218 219

210. Medvedgrad III, 1917.olovka na papiru

211. Medvedgrad I, 1917.olovka na papiru

212. Medvedgrad II, 1917.olovka na papiru


Reprodukcije djela

220 221

214. Bribir Vinodolski, oko 1920.uljen na papiru

217. Stijene kod Vrbnika, oko 1924.ugljen na papiru

222. Kod izvora Savice, 1930.olovka na papiru


Reprodukcije djela

222 223

Karikature


Reprodukcije djela

224 225

226. Sjednica Društva umjetnosti,oko 1900. olovka na papiru

227. Član društva umjetnosti, oko 1900.olovka na papiru

228. Ivan Tišov, oko 1900.olovka na papiru

223. Vlaho Bukovac, 1899.olovka u boji

225. Autokarikatura, 1903.olovka na papiru


Reprodukcije djela

226 227

232.NikolaKostrešić,1905.‑1915.olovka na papiru

231. Bela Čikoš Sesija, oko 1900.olovka na papiru

245. Miroslav Kulmer, oko 1910.olovka na papiru

229. Ferdo Kovačević, oko 1900.olovka na papiru

230. Oton Iveković, oko 1900.olovka na papiru

246. Milan Šenoa, do 1910.olovka na papiru

224. Robert Auer, oko 1900.olovka na papiru

243. Karlek Taborski, 1903.olovka na papiru


Reprodukcije djela

228 229

233. Valdec i Krizman, oko 1900.olovka na papiru

234. Iso Kršnjavi s leđa, oko 1900.olovka na papiru

235. Nikica Thaler, Iveković, Ferdo Kovačević, Taborski i Menci Cl. Crnčić, oko 1900.akvarel, tuš, pero na papiru

237. Čikoš i Krizman na brodu, 1912.tuš perom, akvarel na papiru


Reprodukcije djela

230 231

247. Dr. Ivo Vidrić, 1903.olovka na papiru

244. Ivica Rihtarić, do 1910.olovka na papiru

239. Portret dr. Zimpermannaolovka na papiru

240. Monsignor Smokvina olovka na papiru

236. Direktor Heinrich grafit na papiru

242. Poslije ratišta (Židov u staretinarni iza I svjetskog rata), 1918.olovka na papiru


Reprodukcije djela

232 233

248. Prvi hrvatski svesokolski slet, 1906.litografija u boji, papir

249. Gospodarska izložba, 1906.litografija u boji, papir

251. Zagrebačka dionička pivovara, 1910.litografija u boji, papir

250. Zagrebačka pivovara, 1910.litografija u boji, papir


Reprodukcije djela

234 235

237R ETROSPEKTIVA: M ENCI CLEM ENT CR NČIĆ 1865. – 1930.236

Autoportret, 1911.ulje na platnu, 56,6, x 42,2 cm

1865. Menci Clement Crnčić rođen je 3. travnja 1865. godine Brucku na Muri u Štajerskoj u jugoistočnoj Austriji. Otac Gašpar bio

je po zanimanju graničarski časnik porijeklom iz sela Rajići koje se nalazi istočno od Novske uz granicu Hrvatske s Bosnom i

Hercegovinom. Crnčićeva majka se zvala Marija Klementina Mayer.

1876. – 1880. Nakon osnovne škole u Beču, pohađa četiri godine niže vojne gimnazije u St Pöltenu u gornjoj Austriji.

1880. – 1882. Pohađa tri godine više vojne gimnazije u moravskim Hranicama. Sa 17 godina zbog navodno lošeg zdravstvenog stanja napušta vojne škole.

1882. – 1885. Studira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču.

1886. – 1887. Izučava dekorativno slikarstvo te izvodi kazališne dekoracije za Landestheater u Coburgu u Bavarskoj.

1888. – 1889. Boravi kod sestre Marie Schwartz u Novoj Gradiški. Slika obiteljske portrete i pejzaže.

1889. – 1892. Studira slikarstvo na Akademiji u Münchenu u klasi profesora Nikolausa Gysisa zahvaljujući stipendiji Krajiške imovne, uzgojne i

obrazovne zaklade.

1890. Nastaje slika Djevojčica danas u stalnom postavu Moderne galerije u Zagrebu.

1891. Izlaže na međunarodnoj izložbi Društva za umjetnost i umjetni obrt sliku Slavonac runi kukuruz.

1892. – 1893. Postao je profesorom na Kraljevskoj zemaljskoj obrtnoj školi u Zagrebu, na kojoj je zamjenjivao Nikolu Mašića.

1894. – 1897. Zahvaljujući stipendiji Odjela za bogoštovlje i nastavu odlazi kod Williama Ungera na studij grafike u Beč na Akademiju.

1894. – 1897. Boravi u Lovranu i Beču. U Lovranu stanuje kod brata Alberta kako bi profesor Unger izliječio bolest pluća na svježem zraku.

1896. Dobiva Fügerovu zlatnu medalju za najbolji rad na godini za bakropis Nedjelja u Lovranu.

1897. Specijalna nagrada Akademije u Beču.

1900. Nastanjuje se u Zagrebu. Organizira prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u okviru Druge izložbe Društva hrvatskih

umjetnika te po prvi puta pobuđuje svojim pejzažima i marinama velik interes javnosti.

1901. Putuje po južnoj Dalmaciji, boravi u Splitu i Dubrovniku.

1902. Odlazi na Plitvička jezera zajedno sa Ferdom Kovačevićem i Tomilsavom Krizmanom. Putuje u Zadar i Dubrovnik. Zajedno sa

umjetničkom kolonijom slikara iz Beča organizira u Opatiji izložbu koja je doživjela velik komercijalan uspjeh. U prosincu izlaže

samostalno u Salonu Eugena Artina u Beču o čemu izvještavaju tamošnje novine.

1903. Sa Belom Csikosem i Tomislavom Krizmanom odlazi slikati u Gorski Kotar. Sa Csikosem osniva prvu slikarsku školu koja će 1907.

činiti jezgru Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt.

1904. Izradio je veliku zidnu sliku Orača za stubište Hrvatske slavonske zemaljske hipotekarne banke u Zagrebu.

1905. Putuje s Milanom Šenoom po Europi. Posjećuje Italiju, Švicarsku, Francusku, belgiju, Njemačku i Austriju.

1907. Putuje sa slikarom Otonom Ivekovićem po Italiji.

1908. Put po Bosni s Gustavom Pongratzom i Emilom Kulmerom.

1909. Nastaje ogromni triptih More s Plasa danas u vlasništvu Narodnog muzeja u Beogradu. Pomažu mu učenici Ljubo Babić i Mihovil Krušlin.

1910. Oženio se slikaricom Linom Virant.

1911. Radio se sin Menci Clement. Od ove godine izlaže redovno u salonu Ulrich. Na poticaj i uz potporu kraljevske zemaljske vlade odlazi

s ekipom znanstvenika, slikara i planinara na Velebit istraživati do tad potpuno neistraženo gorje.

1912. Za atrij Kraljevske sveučilišne knjižnice slika kompoziciju Senj, sjelo prve hrvatske tiskare.

1913. Gradi Vilu Ladu u Novom Vinodolskom u kojoj provodi mnogo vremena slikajući i ugošćujući studente i prijatelje.

1915. Rodila mu se kćerka Branka.

1919. Postaje član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

1927. U listopadu izbija požar u Crnčićevu atelijeru te uništava mnoga, posebno dragocjena rana djela.

1920. – 1928. Ravnatelj je Strossmayerove galerije starih majstora u Zagrebu

1930. 9. studenog u 20 sati po povratku sa slikanja umire ispred svoje kuće u Gajevoj ulici 59 u Zagrebu.

Autoportretulje na platnu, 41 x 35 cm

Životopis


1891. — UMJETNIČKA IZLOŽBA U ORGANIZACIJI DRUŠTVA ZA UMJETNOST I UMJETNI OBRT, ZAGREB, IX. – X. 1891.

Starac runi kukuruz

1894. — HRVATSKA NARODNA UMJETNIČKA IZLOŽBA, ZAGREB, ATRIJ JAZU, XII. 1894. – I. 1895.

Zimski rad, Kraj iz Like, Bakrorez Lovrana, Portret gosp. Ruže Kršnjavi, Traktori, Studija

1895. — GRAPHISCHE AUSSTELLUNG, BEČ, X. 1895.

Večernji štimung

1896. — MILENIJSKA IZLOŽBA, BUDIMPEŠTA, V. – VII. 1896.

1898. — XII. IZLOŽBA KLUBA AKVARELISTA, BEČ, I. 1898.

Medveja

— I. IZLOŽBA DRUŠTVA HRVATSKIH UMJETNIKA (HRVATSKI SALON), ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, XII. 1898. – II. 1899.

Ribari, Sa istarske obale, Nedjeljno jutro (Originalradierung), Ganimed, Medvea

1899. — IZLOŽBA UMJETNOSTI I UMJETNOG OBRTA NARODA AUSTROUGARSKE MONARHIJE, PETROGRAD, XII. 1899‑II. 1900.

Ribari, Le dernier de su race — grafika

1900. — II. IZLOŽBA DRUŠTVA HRVATSKIH UMJETNIKA, UMJETNIČKI PAVILJON, XII. 1900. – I. 1901.

Jesen — motiv s istarske obale, Burin, Jugovina, U cvatu — motiv iz Selaca, Jutro na žalu — motiv kraj Novog, Groblje u

Lovrani, Poslije bure, Magla, Sirocco, Interier s otoka Raba, Rabska luka, S otoka Raba, Barke na žalu — motiv iz Drage,

Dvorište — motiv s otoka Raba, Učka, Trabakul u Kraljevici, Prvo proljeće — motiv iz Lovrane, Rab o zapadu sunca, Ribari,

Pred oluju, Na žalu otoka Raba, Rabska luka o zapadu sunca, Brzec, Mreže na žalu, Barke na otoku Rabu, Djeca na žalu,

Medvea, Motiv s istarske obale, Kasna jesen, Studija

Grafike: Tišina na moru, Sumornost, Zadnji potomak/Grafičke ploče: vlasništvo V.A. HECK, BEČ, tisak 12 kr)

Ulja: Cjelov, Pod kestenima, Sparan dan, Na cesti uz Dragu

— MEĐUNARODNA IZLOŽBA U PARIZU, PALAIS DES BEAUX‑ARTS, IV. – V. 1900.

1901. — VII. IZLOŽBA DRUŠTVA HRVATSKIH UMJETNIKA – CIRKULARNA: SUŠAK, KARLOVAC, OSIJEK, ZEMUN, VARAŽDIN, VI. – VII. 1901.

Sa Lapada, Cesta kod Drage, Ribari, Iz Dalmatinske zagore, Rab, Rab u zalazu sunca, Nasip kod Raba, Mreže na morskoj

obali, S Istarske obale, U Dražici, Drvari na spljetskom trgu, Groblje u Lovrani, Jugovina, Ribari pletu mreže, Pergola,

Jutro, Rab sa sjevera, Zapad, U kuhinji, Medveja, Lovrana, Rab sa istoka, Draga, Bonazza, Jesen, Dvorište u Rabu,

Tišina — grafika, Medvea — grafika V. A. Heck

1902. — SALON EUGENA ARTINA, BEČ, OPATIJA, XII. 1902.

Ciklus kopnenih krajolika Plitvičkih jezera, Žutika u cvatu

— IZLOŽBA DRUŠTVA UMJETNOSTI, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, VIII. – X. 1902.

Bukova šuma, portret gdje. Sch, Izgled s Bellaviste, Rab — monotipija, Spilja na Plitvicama, Jugo, Portret gdje R., Portret

gdje N., Sartorelle — monotipija, Ribolov — monotipija, U luci — monotipija, Luka u Lošinju, Na obali, Burin, Lapad kod

Dubrovnika, U Kvarneru — izvorni radierung u bojama, Ravenska, Motiv iz Lovrane, Uljike na moru, Polazak ribara, Iz

Lošinja, Portret gdje V., Gornji pad Galovca, Večer na moru, Špilja na Plitvicama, Masline na moru, Sa Plitvičkih jezera,

Galovac, Studija s mora, Lapad kod Dubrovnika, Motiv s Medveje, Dolina Korane, Šume na Plitvicama, Drvari u Spljetu, U

Kampanji, Agave

— KÜNSTLER COLONIE, ABBAZIA, KUNSTAUSSTELLUNG, OPATIJA, III. 1902.

Zoppoli, Zvonik sa Velog Lošinja, Studija mora, Pinije na Lapadu, Početak Bure, Masline na Moru, Pecar / Ribar, Bragozzi,

Ribe, Drvari u Spljetu, Dubrovački pejzaž, Proljeće — Motiv s Lovrana, Rascvale trešnje, Bucht bei Lovrane, Brandung

Motiv Lošinj, Küche, Luka u Lošinju, Medveja

Izložbe

1903. — IZLOŽBA DRUŠTVA UMJETNOSTI, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, IX. – X. 1903.

Put na Kršu, Valovi, Obala kod Lošinja, Baška u Lošinju, Portret, Morska obala, Iz Gorskog kotara, Pogled na Kvarnerski

zaljev, Pinije na moru, Iz parka u Trstenu, Uljike, Čempresi, Jutro na moru, Studija s mora, Ribarsko selo kraj Ravenskog, U

snu (Radierung), Partija iz Lovrane, Luka u Lošinju, Žena pletući, S Plasja

— IZLOŽBA MANES, PRAG, RUDOLFINUM, XI. – XII. 1903.

1904. — I. JUGOSLAVENSKA IZLOŽBA, BEOGRAD, VELIKA ŠKOLA, IX. – X. 1904.

Ban grof dr. Pejačević, Drvari u Spljetu, Neverin u Podgorju, Jutro na Jadranskom moru, Portret gdje A. P., Vrt u Trogiru,

Sa otoka Čiova, Sa Malog Lošinja ( Na teraci, Perivoj, Dvorište), Divlji mak, Iz gorskog kotara, Iz perivoja u Trstenom

1905. — JUBILARNA IZLOŽBA DRUŠTVA UMJETNOSTI, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, IV. – V. 1905.

Lještarke, Jug, Poslije juga — Motiv iz Dubrovnika, Večer na Lapadu, Studija, Pećina u Boninovu, Crkvica na moru, Pljusak,

Campanile, Portretna studija, Motiv iz Lovrane, Sjena, U luci, Nina, Stara žena (po Deneru), Nj. Preuzvišenost ban dr. Theodor

Graf

— IZLOŽBA UMJETNINA ZAGREB, DUĆAN „BOTHE I HERMANN“ XII. 1905.

1906. — II. IZLOŽBA SAVEZA JUGOSLAVENSKIH UMJETNIKA „LADA“, SOFIJA, KNEŽEV MANEŽ, VIII. – IX. 1906.

Velebit, Bura, Maestral, Tišina, Nina, Drvari

— IZLOŽBA HRVATSKOG DRUŠTVA UMJETNOSTI, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, IX. – X. 1906.

Bakačev toranj u Zagrebu, Tišina, Sa dalmatinske obale, Šest studija

— UMJETNIČKA IZLOŽBA HDU, OSIJEK, ŽUPANIJSKA ZGRADA XII. 1906. – I. 1907.

1907. — IZLOŽBA S OTONOM IVEKOVIĆEM, OSIJEK, KNJIŽARA RAD. BAČIĆ, IV. 1907.

Zavrtnica — Krk, Stolac, Jugovina, Pralje, Obala, Muraske, Neverin, Sa obale Novi, Novi, Pastirica, Studija, Mala Draga,

Pod Večer, Ispod Vrbnika, Jugo, Prvi sunčani traci, Neverin, Uvala, Kapelica, Barka, Pod Tunerom, Kapelica, Valovi,

Vinodol, Bura, Obala Raba, Oblaci, Na žalu, Studija, Vrbik, Uvala na Rabu, Drivenik, Sirota, Mala ribarica, Pralje u

Muraski, Na Kršu, Glavine, Sa obale Novoga, Zalaz sunca, Ribe, Pred kišu, U žalfiji, Klisurine, Ribareva kći

1908. — III. JUGOSLAVENSKA IZLOŽBA „LADA“, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, V. 1908.

Školj sv. Marka, Prije juga, Tišina, More bez obale, Motiv sa Hvara

1909. — IZLOŽBA HRVATSKOG DRUŠTVA UMJETNOSTI, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, V. – VI. 1909.

Mlat, Neverin, Bakačev toranj, Ribari, Motiv sa Hvara, Motiv sa Lošinjske obale I/II/III, Luka u Lovrani — pastel

1910. — ZAGREB 'MORE S PLASA' (LJUBO BABIĆ I MIHOVIL KRUŠLIN), UMJETNIČKI PAVILJON, I. 1910.

— SALON ULRICH, ZAGREB, IV. 1910., OSIJEK, IV. 1910.

— BUDIMPEŠTA, KÖNYVES SZALON

1911. — SALON ULRICH I KNJIŽARA BAČIĆ, OSIJEK, IX. 1911.

S Plasa, Iz Gorskog kotara, Dolac, bakrorez, Kaptol, Potok, Pod zidom, Kaptol pastel, Voz, Neverin, Nina, More, Bakač kula,

Velebit, S Plasa

— IZLOŽBA HRVATSKOG DRUŠTVA UMJETNOSTI, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, V. – VI. 1911.

Neverin, Seljakinja, Na Kaptolu — Pastel, Bakačeva kula — Eau forte, Kaptol — Eau Forte, Dolac — Eau forte, Potok — Eau

forte, Pod zidom, Kamenita vrata, Prid lukom — Eau forte


Izložbe

240 241

1912. — GRAFIČKA IZLOŽBA, ZAGREB, SALON ULRICH, III. – IV. 1912.

— IV. JUGOSLAVENSKA UMJETNIČKA IZLOŽBA, BEOGRAD, ZGRADA VI. GIMNAZIJE, V. – VII. 1912.

— IZLOŽBA „LADE“ U KORIST CRVENOG KRIŽA, ZAGREB, SALON ULRICH, XI. 1912

— BOŽIĆNA IZLOŽBA, ZAGREB, SALON ULRICH, XII. 1912.

— SALON ULRICH, VII. 1912.

1913. — JADRANSKA IZLOŽBA

— IZLOŽBA HRVATSKOG DRUŠTVA UMJETNOSTI, BEČ, V. 1913.

— IZLOŽBA HRVATSKOG DRUŠTVA UMJETNOSTI, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, V. – VI. 1913.

Plakat za izložbu, Ribari, Zrinjevac, More, Na morskom žalu, St. Marino kod Novoga, Pralje na moru, Portret

— SALON ULRICH, IV. 1913.

1914. — MEĐUNARODNA GRAFIČKA IZLOŽBA HRVATSKOG DRUŠTVA UMJETNOSTI, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, II. 1914.

Ave Maria, Novi Vinodolski, Obala kraj Novog, Portretna studija, Na Sajmištu, Iz Trogira, Na Kršu

— HRVATSKI UMJETNICI ZA OBITELJI NASTRADALIH RATNIKA, ZAGREB, SALON ULRICH, XI. – XII. 1914.

— II. KOLEKTIVNA IZLOŽBA MENCIJA CLEMENTA CRNČIĆA, SALON ULRICH, XII. 1914.

Zapad sunca, Studija obale Novog, Kiša, Pred jugom, Neverin, Lopar — Pogled na Krk, Bona serra (grof Kulmer), Pred

jugom u proljeće, Sunčevi traci, Studia, Ave Maria, Porto teplo, Jesen, Crtež iz Bribira, Obala u Novom, Studia, Lopar

1915. — IZLOŽBA MALE KOLEKCIJE UMJETNIČKIH RADOVA, ZAGREB, SALON ULRICH, V. 1915.

1916. — IZLOŽBA HRVATSKIH UMJETNIKA, OSIJEK, V. – VI. 1916.

Lopar — crtež, Sunčevi traci — ulje, Motiv iz Bribira — crtež, Poslije zapada sunca, Bura, Studija s mora, Šestinka,

Jelačićev trg — grafika, Na matici ribarskog brodovlja 'Nekton' — grafika

— IZLOŽBA SLIKA, ZAGREB, SALON ULRICH, X. 1916.

1917. — IZLOŽBA UMJETNIČKOG SALONA, ZAGREB, SALON ULRICH, III. 1917.

— SALON ULRICH, ZAGREB, XII. 1917.

Oblaci nad Velebitom, Iza oluje, Klisure, Bribir, Lebić, Drivenik, Kula pred Paklenicom, Škarpina, Kiša, Pralje,

Burin — Schlesinger, Vrt u Novom, Pred olujom, Pogled na Novi, Studija, Barke, Ribice, Bribir, Studia, Obala kraj Novog, Povlje

— BOŽIĆNA IZLOŽBA SLIKA, ZAGREB, SALON ULRICH, XII. 1917.

Barka na žalu, Burin , Mala Draga, Pogled na otoke 'sv. Antun', Široko, Ribari, Neverin, Velika Draga, Razbijeni valovi,

Razbijeni valovi, Zapad sunca , Bura Studija, Motiv sa otoka sv. Antun, Na žalu, Borovi u Novom, Velika Draga pod jesen,

Refleksi, Pred kišu, Studija s mora

1918. — SAMOSTALNA IZLOŽBA S OTONOM IVEKOVIĆEM, SALON ULRICH, XI. – XII. 1918.

Jutro, Motiv s otoka sv. Antun, Studija, Mala draga, Pralje na moru, Molo u Povilju, Studija, Valovi na klisurama, Na otoku sv.

Antun, Tunera, Prema večeri, Bura, Pogled iz špilje, Motiv iz Povilja, Vrt u Novom, Sunčevi traci , Kiša, Bura, Pečine, Motiv iz

Povlja

— DRAŽBA ZA NARODNI DAR CONTE IVI VOJNOVIĆU, ZAGREB, SALON UILRICH, II. 1918.

— UMJETNIČKA IZLOŽBA, LADA I PROLJETNI SALON, RIJEKA, VI. 1918.

Monotyp, Monotyp, Crtež, More, More, More

— BOŽIĆNA IZLOŽBA, ZAGREB, SALON ULRICH, XII. 1918.

1919. — SAMOSTALNA IZLOŽBA, ZAGREB, SALON ULRICH, II. 1919.

— IZLOŽBA JUGOSLAVENSKIH UMJETNIKA, PARIZ, PETIT PALAIS DE LA VILLE DE PARIS, IV. – V. 1919.

A la foire 'bakropis u koloru', Novi Vinodolski, Marine

1920. — KOLEKTIVNA IZLOŽBA MENCI CLEMENT CRNČIĆ, ZAGREB, SALON ULRICH, III. 1920.

Oblaci (F. Petrić), Bura, Žarnovnica, Ogulinska cesta, Pred kišom, Povilje — crtež, Portret dr. A. B., Unikat otisak 'Pred

olujom', Pralje, More iz Povllje, Predvečer, Barke, Neverin, Groblje u Bribiru, Starina iz Jablanca, Studija sa obale, Lopar

grad, Pečine, Barke — crtež, Belgrad — bakropis, Drvenik — bakropis, Bribir — bakropis, Pred olujom, Studija, Velebit,

Oblaci, Prvo sunce

— IZLOŽBA 'LADE' (SEKCIJA ZAGREB), ZAGREB, MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT, V. 1920.

Val, Belgrad (Vinodol)

— SAMOSTALNA IZLOŽBA, SALON ULRICH, III. I XII. 1920.

— BOŽIĆNA IZLOŽBA, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, XII. 1920.

1921. — IZLOŽBA UMJETNIČKOG DRUŠTVA 'LADA', OSIJEK, 1921.

Obala, Klisura, U proljeće, Jugovina, Motiv iz Krka, Na palubi — bakrorez, Sipe

1922. — SAMOSTALNA IZLOŽBA, ZAGREB, SALON ULRICH, XII. 1922.

Velebit, Obala u proljeću, Ledenice, Neverin, Pod večer, Moj vrt, Poslije oluje, Pečine, Ruševine Ledenice, U sumraku, Oluja

nad Velebitom, Jutro, Pred oluju, Kupalište u Novom, Cvatući krš, Studija, Zapuštene ribarske kuće, Obalni put u proljeću ,

U vrtu, Bonaca, Mala pastirica, Sunčevi traci, Pred buru, Anica, Magla nad Velebitom, Proljeće

— V. JUGOSLAVENSKA UMJETNIČKA IZLOŽBA, BEOGRAD, GIMNAZIJA, V. – VI. 1922.

Oluja u proljeće, Senjska bura, Bribir

1923. — BOŽIĆNA IZLOŽBA, ZAGREB, SALON ULRICH, XII. 1923.

— IZLOŽBA SLIKA, ZAGREB, SALON TRPINAC, XII. 1923.

1924. — SAMOSTALNA IZLOŽBA NAŠE MORE, ZAGREB, SALON ULRICH, XI. 1924.

Zavratnica na Krku, Stolac, Jugovina, Pralje, Obala, Muraska, Neverin, Motiv s obale (Novi), Novi, Pastirice, Studije, Mala

Draga, Pod večer, Ispod Vrbnika, Jugovina, Prvi sunčani traci, Neverin, Sa obale Novoga, Pod Glavinama, Valovi, Obale na

Krku, Zalaz sunca, Ribe, Pred kišu, U žalfiji, Klisurine, Studija, Obala Krka, Oblak, Na žalu, Studija, Vrbnik, Uvala na Krku,

Drivenik, Sirota, Studija, Pastirica, Mala ribarica, Pralje u Muraski, Glavine

1925. — PRIMA ESPOZICIONE FIUMANA INTERNAZIONALE DI BELLE ARTI, RIJEKA, PALAZZO DI ESPOSIZIONE, VII. – VIII. 1925.

Prije oluje, Lavanda, Jadransko more

— KULTURNO HISTORIJSKA IZLOŽBA GRADA ZAGREBA, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, X. 1925.

— SAMOSTALNA IZLOŽBA, ZAGREB, SALON ULRICH, XII. 1925.

1926. — AUSSTELLUNG JUGOSLAVISCHER GRAPHIK UND KLEINPLASTIK, ZÜRICH, KUNSTHAUS, II. – III. 1926. I ST. GALLEN, VII. 1926.

Drvenik, Vinodol, Feiertagstimmung an der Küste, Belgrad, Stara Ledenica, Bribir u Vinodolu, Ogulin, Ave Maria, Grof

Pejačević, Vrtni pejzaž, Medveja, Dolac, Dorfgelege

— SAMOSTALNA IZLOŽBA, ZAGREB, SALON ULRICH, XII. 1926.

1927. — GRAFIKA JUGOSLOWIANSKA, LWOW, POLJSKA, I. – II. 1927.

Nedjelja, Biograd nad morem, Novi Vinodol, Povolje, Stara Ledenica, Vrbnik, Dolac, Jugovina, Bakačeva kula

— SECONDA ESPOSIZIONE INTERNAZIONALE DELL’INCISIONE MODERNA, FIRENZE, VI. – VIII. 1927.

— VI. JUGOSLAVENSKA UMJETNIČKA IZLOŽBA, NOVI SAD, MATICA SRPSKA, VI. – VIII. 1927.

1928. — IZLOŽBA SAVEZA ZA UNAPRJEĐENJE TURIZMA, SUŠAK, VI. – VIII. 1928.

1929. — I. PROLEĆNA IZLOŽBA JUGOSLAVENSKIH UMETNIKA, BEOGRAD, UMETNIČKI PAVILJON, V. 1929.

— EXPOSITIÓN INTERNATIONAL ARTE YUGOSLAVO, BARCELONA, VI. – IX. 1929.

Rab, Paklenica/Velebit

— SAMOSTALNA IZLOŽBA, SALON ULRICH, II. – III. 1929.

Samobor zimi, Pogled na zagrebački kolodvor sa Hotela Esplanade, Neverin, Teški oblaci, Velebit u snijegu, Špilja kraj

Novoga, Žrnovnica, Klisure kraj Novog, Burin, Krk u suncu, Vinodol u jesen, Grožđe , Ribe, Ribe, Pogled na Susedgrad zimi,

Studija, Zimski motiv, Studija Samobor zimi, Val, San Marino, Kupalište u Novom, Oblaci, Ribari, Bura


Izložbe

242 243

1930. — EXIBITION OF YUGOSLAV SCULPTURE AND PAINTING, NATIONAL GALLERY LONDON, IV. – V. 1930.

Seascape, Vrbnik (grafika)

— II. PROLEĆNA IZLOŽBA JUGOSLOVENSKIH UMETNIKA, BEOGRAD, UMETNIČKI PAVILJON, V. – VI. 1930.

Jugo Valovi, Stara Ledenica – radirung, Drvenik

— SAMOSTALNA IZLOŽBA, ZAGREB, SALON ULRICH, XII . 1930. (POSMRTNA)

Bohinjsko jezero, Pogled na Triglav, Grožđe, Velebit u snijegu, Jugovina, Glavina, Bohinjsko jezero pred olujom, Ribari,

Jugovina, Bohinsko jezero, Drvo uz obalu, Kapela, Put u Rude, Bohinjsko jezero, Gračani u snijegu, Bohinjsko jezero, Studija,

Samobor, Bori, Pogled na Krk, Bohinjsko jezero, Pogled na Samobor, Jesen, Tunera, Glavine na Krku, Vinodol u jesen, Pogled

na Triglav, Bohinjsko jezero, Sa Krka, Bura

1931. — RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, X. 1931.

— III. PROLJETNA IZLOŽBA, BEOGRAD, UMJETNIČKI PAVILJON, V. – VI. 1931.

1933. — AUSSTELLUNG JUGOSLAWISCHER VOLKSKUNST, GRAPHIK LEBENDER JUGOSLAWISCHER KÜNSTLER, SAARBRÜCKEN, IV. – VI. 1933.

— EXPOSITION D’ART GRAPHIQUE ET POPULAIRE YUGOSLAVE DE LA COLLECTION DE ZAGREB, METZ, VI. 1933.

1934. — RETROSPEKTIVNE IZLOŽBE HRVATSKE UMJETNOSTI O PEDESETOJ GODIŠNJICI STROSSMAYEROVE GALERIJE, IV. 1934.

— ZAGREBAČKI KRUG CRNČIĆ – KOVAČEVIĆ – TIŠOV (1890. – 1910.), ZAGREB, JAZU, IX. – X. 1934.

1935. — IZLOŽBA POVODOM 50. GODIŠNJICE OTVORENJA STROSSMAYEROVE GALERIJE, ZAGREB, SALON ULRICH, V. 1935.

— PREGLED NAŠE UMJETNOSTI, OSIJEK, BIVŠA ŽUPANIJA, IX. – XI. 1935.

1938. — POLA VIJEKA HRVATSKE UMJETNOSTI, ZAGREB, DOM LIKOVNIH UMJETNOSTI KRALJA PETRA I, XII. 1938. – I. 1939.

1940. — IZLOŽBA JADRANSKE STRAŽE, ZAGREB, SALON ULRICH, X. – XI. 1940.

1941.. — IZLOŽBA DRUŠTVA ZAGREPČANA U KORIST ZIMSKE POMOĆI ZA SIROTINJU, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, II. – III. 1941

1943.. — AUSSTELLUNG KROATISCHER KUNST, BERLIN – BEČ, I. – II. 1943

— VYSTAVA CHORVATSKEHO UMENIA, BRATISLAVA, VI. – VII. 1943.

1944. — IV. IZLOŽBA HRVATSKIH UMJETNIKA U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, VI. – VII. 1944.

1946. — SLIKARSTVO I VAJARSTVO NARODA JUGOSLAVIJE XIX. I XX. VEKA, BEOGRAD, NARODNI MUZEJ, IX. – X. 1946.

1947. — SLIKARSTVO I KIPARSTVO NARODA JUGOSLAVIJE XIX. I XX. VIJEKA, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON I MODERNA GALERIJA, I. – II. 1947.

— SLIKARSTVO I KIPARSTVO NARODOV JUGOSLAVIJE XIX. I XX. STOLETJA, LJUBLJANA, NARODNA GALERIJA, III. – IV. 1947.; MOSKVA, PUŠKINOV MUZEJ, VI. – VII.

1947.; LENJINGRAD, ERMITAŽ, VII. – VIII. 1947.; BRATISLAVA, XI. – XII. 1947.

1948. — UMENI NÁRODI JUGOSLAVIJE, PRAHA, MÁNES, I. – II. 1948.

— SZTUKA NARODOW JUGOSLAVII XIX. I XX. VÍEKU, WARSZAWA, MUSEUM NARODOWE, III. 1948.

1954. — IZLOŽBA DJELA IZ MODERNE GALERIJE U ZAGREBU, ZADAR, GALERIJA UMJETNINA, VII. – VIII. 1954.

1957. — RIBARSKA IZLOŽBA, ZADAR, VIII. 1957.

— ZAGREBAČKI MOTIVI U RADOVIMA NAŠIH STARIH GRAFIČARA, ZAGREB, MUZEJ GRADA ZAGREBA, V. 1957.

1958. — PEJZAŽI I GENRE MOTIVI IZ FUNDUSA GALERIJE SLIKA U OSIJEKU, GALERIJA SLIKA, VI. 1958.

1960. — IZLOŽBA SKICA I GRAFIKA ZBIRKE KOSTE STRAJNIĆA, DUBROVNIK, UMJETNIČKA GALERIJA, III. – IV. 1960.

1961. — ŠEZDESET GODINA SLIKARSTVA I KIPARSTVA U HRVATSKOJ, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, III. 1961.

1962. — IZLOŽBA STRANIH MAJSTORA IZ ZBIRKE BOŽIDARA JAKCA, SLOVENJ GRADEC, UMETNOSTNI PAVILJON, IV. – V. 1962.

1963. — 23 SLIKE IZ ZBIRKE BAUER, VUKOVAR, GALERIJA UMJETNINA, XI. 1963.

— AKVIZICIJE I, ZAGREB, GALERIJA SUVREMENE UMJETNOSTI, III. – IV. 1963.

1964. — IZ ZBIRKE BAUER II, VUKOVAR, GALERIJA UMJETNINA, VIII. – IX. 1964.

1965. — MEMORIJAL PRVE JUGOSLAVENSKE UMJETNIČKE IZLOŽBE 1904., ČAČAK, UMETNIČKA GALERIJA NADEŽDE PETROVIĆ, VII. – VIII. 1965.

1966. — CROATIAN PAINTINGS AND SCULPTURES XIX I XX CENTURY, NEW YORK, HOTEL COMODORE, VI. 1966.

1967. — ZBIRKA BAUER, OSIJEK, GALERIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI, VI. 1967.

1970. — SAMOSTALNA IZLOŽBA CRTEŽA, GRAFIKA, AKVARELA I KARIKATURA, GALERIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI, OSIJEK, IX. – X. 1970.

1972. — POČECI JUGOSLAVENSKOG MODERNOG SLIKARSTVA 1900. – 1920., BEOGRAD, MUZEJ SAVREMENE UMETNOSTI, XII. 1972. – I. 1973.

1973. — IZ FUNDUSA MODERNE GALERIJE, ZAGREB, I. – II. 1970.

1974. — PLAKAT U HRVATSKOJ DO 1941., ZAGREB, KABINET GRAFIKE JAZU, II. – III. 1974.

1976. — IZBOR HRVATSKE MODRENE IZ ZBIRKE BAUER I GALERIJE UMJETNINA U VUKOVARU, SLAVONSKA POŽEGA, VI. 1976.

1977. — EROTIKA U HRVATSKOM SLIKARSTVU, CRTEŽU I GRAFICI, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, X. – XI. 1977.

1978. — JUGOSLAVENSKA UMJETNIČKA GRAFIKA 1900. – 1950., BEOGRAD, XII. 1977. – 1. 1978. I ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, IV. – V. 1978.

1980. — HRVATSKO SLIKARSTVO 1900. – 1970. IZ ZBIRKE DR. F. KAJFEŽA, KOPRIVNICA, GALERIJA, IV. 1980.

1981. — STO GODINA SLIKARSTVA U HRVATSKOJ (1820. – 1920.), ZAGREB, POVIJESNI MUZEJ HRVATSKE, VII. – XI. 1981.

— HRVATSKI VEDUTISTI OD BUKOVCA DO DANAS, DUBROVNIK, UMJETNIČKA GALERIJA, VIII. – X. 1981.

— LIK – FIGURA U NOVIJEM HRVATSKOM SLIKARSTVU, OSIJEK, GALERIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI, XII. 1981. – I. 1982.

1982. — VEDUTE ZAGREBA, KNJIŽNICA VOLTINO, VII. 1982.

— NEPOZNATE SLIKE POZNATIH SLIKARA, ZAGREB, LIKUM, GALERIJA ULRICH, XI. – XII. 1982.

1984. — AKVIZICIJE VI, OSIJEK, GALERIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI, IX. – X. 1984.

— RAVNATELJI – LIKOVNI UMJETNICI, ZAGREB, KABINET GRAFIKE JAZU; XI. – XII. 1984.

— NOVOGODIŠNJA IZLOŽBA, ZAGREB, GALERIJA 11, XII. 1984. – I. 1985.

— STO GODNA STROSSMAYEROVE GALERIJE, ZAGREB, MUZEJSKI PROSTOR, V. – VIII. 1984.

1985. — SAMOSTALNA IZLOŽBA, DRUŠTVENI DOM, TREŠNJEVKA, IX. – X. 1985.

1986. — SLIKARI I KIPARI ČLANOVI JAZU, ZAGREB, STROSSMAYEROVA GALERIJA, III. – IV. 1986.

— IZ ZBIRKE BAUER, SAMOBOR, GALERIJA MATIJAŽ, V. – VI. 1986.

— U SUSRET MSU, ZAGREB, MUZEJSKI PROSTOR, VIII. – IX. 1986.

— SLIKE IZ ZBIRKE DR. MALANČECA, KOPRIVNICA, GALERIJA KOPRIVNICA, IV. – V. 1986.

— S POŠTOVANJEM TITU, ZAGREB, MUZEJSKI PROSTOR, III. – VI. 1986.

1987. — HRVATSKI SPORTSKI PLAKAT 1906. ‑1986., ZAGREB, KABINET GRAFIKE JAZU, VII. 1987.

— SAMOSTALNA IZLOŽBA, GALERIJA 11, ZAGREB, IV. – V. 1987.

— IZLOŽBENI PROSTOR CENTRA ZA KULTURU, RIJEKA, VII. 1987.; PUNAT, MUZEJ KOŠLJUN, VIII. 1987.

— 12. PLAVI SALON MORE U SLIKARSTVU 19. I 20. STOLJEĆA NA TLU JUGOSLAVIJE, ZADAR, GALERIJA UMJETNINA NARODNOG MUZEJA ZADAR

1988. — PEJZAŽ U DJELIMA HRVATSKIH SLIKARA, KOPRIVNICA, IZLOŽBENI PROSTOR PODRAVKE, X. 1988.

— KULA LOTRŠČAK ZAGREB, IV. – VI. 1988., PROJEKT REPRINTA IZ UMJETNIKOVE OSTAVŠTINE

— SAMOBOR U DJELIMA LIKOVNIH UMJETNIKA, SAMOBOR, X. – XI. 1988.

— FRANJEVCI NA RASKRIŽJU KULTURA I CIVILIZACIJA, ZAGREB, MUZEJSKI PROSTOR, X./1988. – I. 1989.

1989. — UMJETNINE IZ DONACIJE DR. VINKA PERČIĆA, ZAGREB, MUZEJSKI PROSTOR, V. – VII. 1989.

— ZBIRKA BAUER, ZAGREB, MUZEJSKO GALERIJSKI CENTAR, II. – IV. 1989.

— HRVATSKI CRTEŽ, ZBIRKA RABUZIN, PREGRADA, DVORAC BEŽANEC, III. 1998.

1990. — MENCI CLEMENT CRNČIĆ – RETROSPEKTIVA, UMJETNIČKI PAVILJON, ZAGREB, XII. 1990. – II. 1991.

1991. — PEJZAŽ U MODERNOM HRVATSKOM SLIKARSTVU, MILANO, IV. – V. 1991.

1992. — STOLJEĆE POLITIČKOG PLAKATA U HRVATSKOJ, ZAGREB, KABINET GRAFIKE HAZU, VI. – VII. 1992.

— IZ KRIŽEVAČKIH PRIVATNIH ZBIRKI, KRIŽEVCI, IX. 1992.

— HRVATSKO SLIKARSTVO 1817. – 1992., PULA, IX. – X. 1992.

— HRVATSKA MODERNA, RIJEKA, VI. – IX. 1992.


Izložbe

244 245

1993. — OD BABIĆA DO VIDOVIĆA, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, IV. – V. 1993.

1994. — ZAGREB KAK IMAM TE RAD, ZAGREB, MUZEJSKI PROSTOR, V. 1994.

— VELIKI HRVATSKI GRAFIČARI 20. ST., NOVI MAROF, MUZEJ, II. 1994.

— BIBLIJSKO – KRŠĆANSKI MOTIVI U HRVATSKOM SLIKARSTVU I GRAFICI, CRIKVENICA, III. – V. 1994.

— PRIVATNA ZBIRKA VLADIMIRA MALOGORSKOG, VARAŽDIN, GALERIJA SLIKA, VI. – VII. 1994.

— ZAGREB OČIMA GRAFIČARA, ZAGREB, KABINET GRAFIKE HAZU, IV. 1994.

1995. — VELIKI HRVATSKI GRAFIČARI 20. ST., SLAVONSKI BROD, MUZEJ, II. 1995.

— TRI HRVATSKA GRAFIČARA, NOVI MAROF, V. – VI. 1995.

1996. — ZBIRKA KANIŽAJ, ZAGREB, GALERIJA GRADEC, VI. – VII. 1996.

— OD BUKOVCA DO KRUŠLINA, ZAGREB, GALERIJA ULRICH, V. 1996.

— AKVIZICIJE MODERNE GALERIJE, RIJEKA, MALI SALON, V. 1996.

— 125. VRHUNSKIH DJELA HRVATSKIH UMJETNIKA, ZAGREB, DOM HDLU, II. – IV. 1996.

— TIHA SVEČANOST HRVATSKE FIGURACIJE, ZAGREB, RUBIN, IV. – VI. 1996.

— IZ ZBIRKE NIKOLE VUČETIĆA, ZAGREB, TENIS KLUB CMROK, III. 1996.

— IZ ZBIRKE SLIKA DR. F. KAJFEŽA. OD BUKOVCA DO KRUŠLINA, ZAGREB, GALERIJA ULRICH, V. 1996.

1997. — SLIKARSKI PORTRETI 19. STOLJEĆA, ZAGREB, MODERNA GALERIJA, V. – VI. 1997.

— DONACIJA IVANA LACKOVIĆA CROATE, ĐURĐEVAC, UTVRDA STARI GRAD, XII. 1997.

— VELIKA BOŽIĆNA AUKCIJA SLIKA, ZAGREB, HOTEL INTERCONTINENTAL, XII. 1997.

— AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI, ZAGREB 1907. ‑1997., ZAGREB, DOM LIKOVNIH UMJETNIKA, XII. 1997. – I. 1998.

— KRAJOLIK U RANOJ HRVATSKOJ GRAFICI, GALERIJA ULRICH, XI. – XII. 1997.

— PORTRET U RANOJ HRVATSKOJ GRAFICI, GALERIJA ULRICH, V. – VI. 1997.

1998. — HRVATSKI SALON 1898., ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, XII. 1998. – II. 1999.

— MENCI CLEMENT CRNČIĆ, ZAGREB, GALERIJA PLIVA IV. 1998.

— TRI STOLJEĆA UMJETNOSTI, OSIJEK, GALERIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI, VI. 1998.

— STO GODINA UMJETNIČKOG PAVILJONA, ZAGREB, XII. 1998.

— VELIKA BOŽIĆNA AUKCIJA SLIKA, ZAGREB, HOTEL INTERCONTINENTAL, XII. 1998.

— ZBIRKA LACKOVIĆ CROATA, ZAGREB, GRADEC, XII. 1997. – I. 1998.

— GRAD U RANOJ HRVATSKOJ GRAFICI, GALERIJA ULRICH, IX. – X. 1998.

1999. — GRAFIČKA ZBIRKA AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI U ZAGREBU, KRAPINA, GALERIJA GRADA, XI. 1999.

— IZ FUNDUSA GALERIJSKE ZBIRKE, SISAK, GRADSKA GALERIJA, XII. 1999.

2000. — AUTOPORTRETI HRVATSKE MODERNE, ZAGREB, GALERIJA ULRICH, X. – XI. 2000.

2001. — MENCI CLEMENT CRNČIĆ, METKOVIĆ, VII. 2001.

— STOLJEĆE HRVATSKOG PLAKATA, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, V. – VII. 2001.

— MENCI CLEMENT CRNČIĆ, TROGIR, MUZEJ GRADA, XI. 2001.

— PORTRETI IZ DONACIJE ILC, ĐURĐEVAC, GALERIJA STARI GRAD, XII. 2001‑II. 2002.

2002. — MENCI CLEMENT CRNČIĆ, GALERIJA LAVAL, VI. 2002.

— MENCI CLEMENT CRNČIĆ, ROVINJ, GALERIJA TVORNICE DUHANA, III. – V. 2002.

— MENCI CLEMENT CRNČIĆ, AUTOBUSNI KOLODVOR, X. – XI. 2002.

2003. — IZLOŽBA REMEK DJELA NESTORA – PROFESORA AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI U ZAGREBU, ATRIJ MUZEJA MIMARA, V. 2003.

— SECESIJA U HRVATSKOJ, ZAGREB, MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT, XII. 2003. – V. 2004.

— ZIMSKA AUKCIJA KONTURE, ZAGREB, MUZEJ MIMARA, II. 2003.

— PROLJETNA AUKCIJA, ZAGREB, MUZEJ MIMARA, IV. 2003.

— JESENSKA AUKCIJA KONTURE, ZAGREB, MUZEJ MIMARA, X. 2003.

— ZIMSKA AUKCIJA KONTURE, ZAGREB, MUZEJ MIMARA, XII. 2003.

2004. — NOVI POSTAV IZ FUNDUSA UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK, DUBROVNIK, UMJETNIČKA GALERIJA, IV. – V. 2004.

— LJETNA AUKCIJA U DUBROVNIKU, DUBROVNIK, HOTEL DUBROVNIK, PALACE, VIII. 2004.

— LJETNA AUKCIJA KONTURE, ZAGREB, MUZEJ MIMARA, VI. 2004.

— HRVATSKI SPORTSKI PLAKAT, ZAGREB, KABINET GRAFIKE HAZU, IX. – X. 2004.


— HRVATSKI ČASOPISI ZA DJECU I MLADEŽ 1864. – 1945., ZAGREB, HRVATSKI ŠKOLSKI MUZEJ, X. – XI. 2004.

— PROBRANICE HRVATSKE LIKOVNE BAŠTINE, ZAGREB, GALERIJA KONTURA, V. 2004.

2005. — SKRIVENO BLAGO, ZAGREB, MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT, XI. 2005. – II. 2006.

— HRVATSKA MODERNA, 1892. – 1953., PÉCS, MUZ J. PANNONIUSA, I. – III. 2005.

— EROS I PORNOS U DJELIMA HRVATSKIH LIKOVNIH UMJETNIKA, SISAK, GALERIJA STRIEGL, XI‑XII/1984.

2006. — HRVATSKO MODERNO SLIKARSTVO 1880. – 1945. U PRIVATNIM ZBIRKAMA, ZAGREB, GALERIJA KLOVIĆEVI DVORI, XII. 2006.

— TOMISLAV KRIZMAN, MENCI CLEMENT CRNČIĆ, ĐAKOVO, MUZEJ BISKUPA J. J. STROSSMAYERA, XII. 2006.

2007. — PROLJETNA AUKCIJA KONTURE, ZAGREB, MUZEJ MIMARA, III. 2007.

— STO VRHUNSKIH DJELA HRVATSKE UMJETNOSTI IZ ZBIRKI NARODNOG MUZEJA U BEOGRADU, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, XII. 2007. – I. 2008.

2008. — 1907. – 2007. OD ZANOSA DO IDENTITETA, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, IV. 2008.

— PREDAUKCIJSKA IZLOŽBA GALERIJE GRUBIĆ, ZAGREB, MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT, XII. 2008.

— GRAFIKA XX. STOLJEĆA IZ ZBIRKE SOLIS, CRES, CM – PALAČA, ARSAN, VI. 2008.

— 60. GODINA GALERIJE UMJETNINA U ZADRU, GRADSKA LOŽA, VII. 2008.

— CRTEŽI I GRAFIKE I ZBIRKE BAUER, VUKOVAR, GRADSKI MUZEJ VUKOVAR, XI. 2008.

2009. — PORTRETI U ZBIRCI GRAFIKA HRVATSKOG POVIJESNOG MUZEJA, ZAGREB, HRVATSKI POVIJESNI MUZEJ, VI. 2009.

— HRVATSKO SLIKARSTVO I AKADEMIJA LIKOVNIH UMEJNOSTI U MÜNCHENU, ZAGREB, MODERNA GALERIJA, X. 2009.

— ZAGREB – MÜNCHEN. HRVATSKO SLIKARSTVO I AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI U MÜNCHENU, ZAGREB, UMJETNIČKI PAVILJON, X. 2009. – I. 2010.

— OD KLOVIĆA I REMBRANDTA DO WARHOLA I PICELJA, ZAGREB, MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT, XII. 2009. – I. 2010.

— IZLOŽBA PRVIH IZLAGAČA GALERIJE ULRICH, ZAGREB, GALERIJA ULRICH, XII. 2009.

— SKICE I CRTEŽI MÜNCHENSKIH ĐAKA, ZAGREB, KABINET GRAFIKE HAZU, X. – XII. 2009.

2010. — MENCI CLEMENT CRNČIĆ, IZBOR BAKROPISA, ĐURĐEVAC, GALERIJA STARI GRAD, I. – II./2010.

2011. — PREDAUKCIJSKA IZLOŽBA PROLJETNE AUKCIJE KONTURE, ZAGREB, GALERIJA KONTURA, IV. 2011.

— PRVACI HRVATSKOG PLAKATA, ZAGREB, KABINET GRAFIKE HAZU, IV. – V. 2011.

— ZBIRKA MIJO KOVAČIĆ IZ GORNJE ŠUME, KOPRIVNICA, GALERIJA KOPRIVNICA, IV. – V. 2011.

— BLAGO UMJETNIČKE GALERIJE DUBROVNIK, VII. – X. 2011.

— JESENSKA AUKCIJA KONTURE, ZAGREB, MUZEJ MIMARA, XI. 2011.


2012. — HRVATSKA UMJETNOST U EUROPSKOM KONTEKSTU NA PRIJELAZU IZ 19. U 20. STOLJEĆE, ULM, SREDIŠNJI MUZEJ, X. 2011. – I. 2012.

— ISO KRŠNJAVI – VELIKI UTEMELJITELJ, ZAGREB, HRVATSKI POVIJESNI MUZEJ, XI. 2012.

— MODERNA I SUVREMENA UMJETNOST IZ FUNDUSA UMJETNIČKE GALERIJE, DUBROVNIK, UMJETNIČKA GALERIJA, DUBROVNIK, VIII. 2012.

— KRAJOLICI HRVATSKE MODERNE IZ ZBIRKE HANŽEKOVIĆ, ROVINJ, MMC ROVINJ, X. 2012.

— PAS U HRVATSKOJ LIKOVNOJ UMJETNOSTI OD 19. ST. DO DANAS, SAMOBOR, GALERIJA PRICA, XI. – XII. 2013.

— ZBIRKA DR. IVE TARTAGLIJE. DJELA IZ FUNDUSA GALERIJE UMJETNINA, SPLIT, GALERIJA UMJETNINA, XII. 2014. – III. 2015.

— ZBIRKA BALI, GALERIJA KOPRIVICA, IV. – V. 2014.

— IZLOŽBA OSNUTAK I DJELOVANJE GALERIJE SLIKA GRADA KARLOVCA (1945. – 1954.), KARLOVAC, GALERIJA SLIKA GRADA KARLOVCA, XII. 2012. – II. 2013.

— BAKROREZI I BAKROPISI IZ PLEMIĆKIH ZBIRKI SLAVONIJE I SRIJEMA, MUZEJ LIKOVNIH UMJETNOSTI, OSIJEK, XII./2015. ‑1./2016.


1891. JANKO IBLER, Izložba umjetninah, Narodne novine, 57/227, 229, 240.

1894. JANKO IBLER, Umjetnička izložba u Zagrebu II, Narodne novine, 60/296.

1895. KSAVER ŠANDOR GJALSKI, Umjetnička izložba u Zagrebu, Vienac, 27/4, str. 58.

1896. – , Nagrađeni umjetnik, Narodne novine, 62/165 (20. srpnja), str. 2.

–, Hrvatska umjetnička izložba u Budimpešti, Narodne novine, 62/89 (17. travnja), str.4.

1897. AMOT ČEPLIN E., Uz naše slike, Nada (Sarajevo), 3/6 (15. ožujka), str. 116–117.

1898. – , Crnčić Klement, Hrvatski salon, sv. II, str. 23.

DUŠAN PLAVŠIĆ, Unsere Kunstausstellung, Agramer Tagblatt, 13/287, str. 2.

ISO KRŠNJAVI, Hrvatski salon 1898., Narodne novine, 64/295 (24. prosinca 1898.); 65/1 (2. siječnja 1899.); 65/1 (2. siječnja);

65/2 (3. siječnja); 65/5 (7. siječnja); 65/1010 (13. siječnja); 65/11 (14. siječnja).

1899. MILIVOJ DEŽMAN, Prva izložba Društva hrvatskih umjetnika, Obzor, 40/6 (9. siječnja), str. 3; 40/8 (11. siječnja), str. 1.

1900. DUŠAN PLAVŠIĆ, Petrogradska izložba, Život, knj.I/sv.5, str. 141–145.

– , Za parizku izložbu, Narodne novine, 66/28 (5. veljače), str. 3.

Z., Hrvatska na izložbi u Parizu, Narodne novine, 66/33 (10. veljače), str. 3.

ANTE TRESIĆ PAVIČIĆ, Sa svjetske izložbe III, Obzor, 41/135, str. 1–2.

OTTO KRAUS, Weihnachtsausstellung im Kunstpavillon, Agramer Zeitung, 75/293 (22. prosinca), str. 1; 75/297 (29.

prosinca), str. 2; 76/2 (3. siječnja 1901.), str. 2; 76/4 (5. siječnja), str. 2; 76/14 (17. siječnja), str. 3.

– , Sa umjetničke izložbe, Obzor, 41/293 (22. prosinca), str. 1.

CLEMS M. CRNČIĆ, Eine autobiographische Skizze, Agramer Zeitung, 75/294 (24. prosinca), str. 25.

VLADIMIR LUNAČEK, M. Clemens Crnčić, Agramer Tagblatt, 15/294 (24. prosinca), str. 4.

ISO KRŠNJAVI, Druga izložba Društva hrvatskih umjetnika, Narodne novine, 66/299 (1900.), Pr. I; 67/10,18 (1901.) – Agramer

Tagblatt, 16/11 (1901.), str. 6.

Spomen‑Cvieće iz hrvatskih i slovenskih Dubrava, Matica hrvatska, Zagreb, 1900., Spomenica o pedesetogodišnjici

biskupovanja J. J. Strossmayera (reprodukcija djela Sa istarske obale)

1901. – u –, M. Clement Crnčić, Die Drau, 34/10 (22. siječnja), str. 1–2.

LJUBOJE TUGOMIRSKI, Druga izložba Društva hrvatskih umjetnika, Hrvatska, 18 (22. siječnja), str. 3; 20 (24. siječnja), str.

3; 21 (25. siječnja), str. 3.

MILIVOJ DEŽMAN (IVANOV), Menci Cl. Crnčić, Život, knj.III/ sv.1, str. 22–24.

P. i P., II izložba Društva hrvatskih umjetnika, Nada (Sarajevo), 7/2 (1. veljače), str.44–45.

MILIVOJ DEŽMAN (IVANOV), Die Wanderausstellung des Vereines Kroatischer Künstler, Agramer Tagblatt, 16/130 (8.

lipnja), str. 5–6.

– n. – , Zagrebačka umjetnička škola, Vienac, 33/8, str. 140.

– , Putujuća izložba ‘Društva hrvatskih umjetnika’, Svjetlo (Karlovac), 16/25 (23. lipnja), str. 2.

– , Prodaja slika hrvatskih umjetnika u Osijeku, Obzor, 42/1143 (24. lipnja), str. 3.

– , Izložba hrvatskih umjetnika u Osijeku, Obzor, 42/145 (26. lipnja), str. 2.

– , Izložba slika hrvatskih umjetnika, Varaždinski viestnik, 12/28 (13. srpnja).

1902. – , Slikari nam odlaze, Obzor, 43/96 (26. travnja), str. 2.

DUŠAN PLAVŠIĆ, Hrvatski umjetnički pokret, Nada (Sarajevo), 8/9 (1. svibnja), str. 122–123.

– , Izložba slika Menci Klementa Crnčića u Opatiji, Agramer Zeitung, 7/121 (28. svibnja), str. 7.

– , Naši umjetnici odilaze, Hrvatsko pravo, 1974 (10. lipnja); 1975 (11. lipnja).

VLADIMIR LUNAČEK, Izložba Društva umjetnosti, Prosvjeta, 20, str. 643–644.

Izbor iz bibliografije– Vienac, 34/36, str. 563–566; 34/39, str. 611–613.

– , Iz izložbe u Umjetničkom paviljonu, Obzor, 43/191 (21. kolovoza), str. 2.

ISO KRŠNJAVI, Izložba Društva umjetnosti, Narodne novine, 68/196 (27. kolovoza), str. 1–2; 68/212 (16. rujna), str. 1–2;

68/216 (20. rujna), str. 1–2; 68/222 (27. rujna), str.1–2; 68/228 (4. listopada), str. 1–3; 68/232 (9. listopada), str. 1–3;

68/240 (18. listopada), str. 1.

DUŠAN PLAVŠIĆ, Izložba Društva umjetnosti u Zagrebu 1902., Nada (Sarajevo), 8/19 (1. listopada), str. 267.

JURISLAV JANUŠIĆ, Izložba Društva umjetnosti, Hrvatsko pravo, br. 2068, br. 2071.

– , Von der Kunstausstellung in Abbazia, Die Drau (Osijek), 35/119 (7. listopada), str.5.

– , Hrvatski umjetnik u Beču, Obzor, 43/290 (18. prosinca), str. 3.

– , M. Clemens Crnčić in Wien, Agramer Zeitung, 77/292, str. 5.

1903. – , Eine kaiserliche Subvention für einen kroatischen Künstler, Agramer Tagblatt 18/103, br. 3 (5. prosinca), str. 5.

VLADIMIR LUNAČEK, Kod M. Kl. Crnčića, Narodne novine, 69/87 (17. travnja), str.1–2.

– , Putovanje naših umjetnika, Obzor, 44/176 (4. kolovoza), str. 2.

– , Tečaj za slikanje i risanje, Narodne novine, 69/207 (12. rujna), str. 2.

ISO KRŠNJAVI, Naša umjetnost, Narodne novine, 69/261 (14. studenog), str. 1.

FR. Ž. HARLAS, O hrvatskim umjetnicima, Obzor, 44/294 (25. prosinca), Pr; 45/76 (1904.), Pr.

– A - , Izložba Društva umjetnosti, Vienac, 35/18, str. 587–588; 35/19, str. 621.

VLADIMIR JELOVŠEK, Umjetnici u Pragu, Vienac, 35/23, str. 743–744.

VLADIMIR LUNAČEK, Izložba Društva umjetnosti, Prosvjeta, 11/21, str. 658–664.

1904. NADEŽDA PETROVIĆ, Prva jugoslavenska umjetnička izložba u Beogradu, Delo (Beograd), knj. XXXII, str. 416.

– , Umjetnička škola Crnčić – Čikoš, Narodne novine, 70/201 (3. rujna), str. 4.

FRAN GOVEKAR, Hrvatska umetnost, Slovan (Ljubljana), 3/15–17 (1904.–1905.), str. 89–90.

1905. – , Jubilarna izložba „Društva umjetnosti“, Pokret, 2/18 (30. travnja); 2/19 (7. srpnja); 2/25 (18. lipnja).

VLADIMIR LUNAČEK, Jubilarna izložba društva umjetnika, Obzor, 46/99 (29. travnja), str. 5; 46/105 (6. svibnja), str. 5;

46/107 (9. svibnja), str. 5; 46/109 (11. svibnja), str. 6; 46/111 (13. svibnja), str. 5; 46/132 (8. lipnja), str. 3; 46/137 (15. lipnja),

str. 3; 46/139 (17. lipnja), str. 5.

ISO KRŠNJAVI, Jubilarna izložba Društva umjetnosti, Narodne novine, 71/101 (3. svibnja); 71/107 (10. svibnja); 71/116 (20.

svibnja); 71/124 (30. svibnja).

– , Društvo umjetnosti, Obzor, 46/288 (15. prosinca), str. 3.

ISO KRŠNJAVI, Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba, Hrvatsko kolo, knj. I, str. 215–307.

BRANKO POPOVIĆ, Jubilarna izložba „Društva umjetnosti“ u Zagrebu, Srpski književni glasnik (Beograd), XIV/11, str.

859–866; XIV/12, str. 948–952.

1906. VLADIMIR LUNAČEK, Prilozi za povijest hrvatske umjetnosti, Suvremenik, 1/6, str.401–419.

– , Landwirtschaftliche Ausstellung, Agramer Zeitung, 81/52, str. 3.

ISO KRŠNJAVI, Izložba Hrvatskoga društva umjetnosti, Hrvatska smotra, knj. I, str. 77–83.

ISO KRŠNJAVI, Popratno slovo, Kolo hrvatskih umjetnika, 1, str. 1–4.

VLADIMIR LUNAČEK, O hrvatskoj umjetnosti, Hrvatska, 75 (1. rujna), str. 6–7; 76 (3. rujna), str. 3–4; 78 (5. rujna), str. 3–4;

80 (7. rujna), str. 5.

MILUTIN NEHAJEV, Izložba Hrvatskog društva umjetnosti, Hrvatska, 93 (24. rujna), str. 1–2; 94 (25. rujna), str. 1–2; 95 (26.

rujna), str. 1–2; 96 (27. rujna), str. 1–2; 97 (28. rujna), str. 1–2.

– , Otvorenje Jugoslavenske umjetničke izložbe, Obzor 47/232, str. 1.

1907. OTON IVEKOVIĆ, Uvodna riječ albumu Kolo hrvatskih umjetnika, Kolo hrvatskih umjetnika, 2, str. 1.

GUIDO JENY, Hrvatska umjetnost, Suvremenik, 2/2, str. 84– 89.

ISO KRŠNJAVI, Klement Crnčić, Hrvatska smotra, knj. III, str. 34–36.

MENCI KLEMENT CRNČIĆ, Crnčić, Agramer Zeitung, 82/141, str. 1–3, (intervju potpisan: /Wilhelm/Otto.).

1908. – , III. jugoslovjenska umjetnička izložba „Lade“ u Zagrebu, Obzor ilustrovani, 1/23, str. 3.

DUŠAN PLAVŠIĆ, Treća jugoslavenska umjetnička izložba, Suvremenik, 3/8, str. 493.

1909. ANTUN GUSTAV MATOŠ, Izložba Društva umjetnosti, Narodne novine, 75/114 (19. svibnja); 75/115 (20. svibnja).

Bibliografija o M. C. Crnčiću prvi je put objavljena u katalogu retrospektivne izložbe u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (1990.-1991.), a izradila ju je Božena Šurina. U ovome katalogu objavljuje se revi-dirana i dopunjena bibliografija do 2012. godine.


Izbor iz bibliogr afije

248 249

1910. BUDE BUDISAVLJEVIĆ, Na pogledu najnovije slike M. Kl. Crnčića, Vienac, 1/1, str.11–13.

– , Uz M. Kl. Crnčićevu sliku „More sa Plasa“, Vienac, 1/1, str, 13–14.

ANTUN GUSTAV MATOŠ, Slikar Crnčić, Suvremenik, 5/4, str. 281–285.

GUIDO JENY, M. Cl. Crnčić, Die Drau, 43/92 (23. travnja), str. 2–4.

1911. KOSTA STRAJNIĆ, Povodom umjetničke izložbe, Zvono, 5/9, str. 106–115.

WALTER SIESS, Bilder von Velebit, Agramer Tagblatt, 26/262 (15. studenog), str. 4–5.

– , Crnčićeva izložba, Salon Ulrich, Obzor, 52/319 (17. studenog), str. 1.

ANTUN GUSTAV MATOŠ, Crnčićeva izložba, Hrvatska, 18 (21. studenog).

ISO KRŠNJAVI, Umjetnička izložba, Mlada Hrvatska, 4/5, str. 129–134.

– , Menci Klement Crnčić, Vienac, 2/10, str. 298–299.

ANDRIJA MILČINOVIĆ, Umjetnički salon Ulrich, Suvremenik, 6/111, str. 687.

1912. ANDRIJA MILČINOVIĆ, Slike, Hrvatsko kolo, knj. VII, str. 493.

– , Sa grafičke izložbe, Obzor, 53/81 (23. ožujka).

– , Sa grafičke izložbe, Narodne novine, 78/62; 78/66; 78/80.

– , Slikarije u novoj sveučilišnoj knjižnici, Javor, 1, str. 316.

1913. KOSTA STRAJNIĆ, Iz umjetničkoga salona, Hrvatski pokret, 9/10!, br. 16 (21. siječnja), str. 2–3.

KOSTA STRAJNIĆ, Künstlerhaus, Hrvatski pokret, 9/10!, br. 118, str. 2–3; 9/10!, br. 119, str. 2–3.

VLADIMIR LUNAČEK, Izložba Hrvatskog društva umjetnosti, Savremenik, 8/7, str.414–428.

ANTUN GUSTAV MATOŠ, Hrvatski umjetnici i „Adria‑izložba“, Obzor, 56/184 (8. srpnja), str. 2.

1914. VLADIMIR LUNAČEK, Petnaest godina hrvatske umjetnosti, Suvremenik, 9/1, str.37–41; 9/2, str. 105–107; 9/4, str. 201–207.

VLADIMIR LUNAČEK, Međunarodna grafička izložba, Suvremenik, 9/3, str. 125–135.

KOSTA STRAJNIĆ, VII izložba umjetničke škole, Hrvatski pokret, 10/11!, br. 200 (22. svibnja), str. 2–3; 10/11!, br. 202 (24.

svibnja), str. 2.

VLADIMIR LUNAČEK, Kolektivna izložba M. Cl. Crnčića, Obzor, 57/351, str. 1–2.

1915. – , Izložba male kolekcije umjetničkih radova, Obzor, 55/151 (21. svibnja), str. 2.

VLADIMIR LUNAČEK, Menci Klement Crnčić kao crtač, Suvremenik, 10/5–6, str.183–189.

1916. – , Umjetnička izložba u Osijeku, Obzor, 56/127, str. 2.

ISO KRŠNJAVI, Ein Wort zur Osijeker Kunstausstellung, Die Drau (Osijek), 49/131 (7. lipnja), str. 2–3.

1917. VLADIMIR LUNAČEK, Nove slike M. Klementa Crnčića, Obzor, 58/130 (13. svibnja), str. 1.

VLADIMIR LUNAČEK, Izložba M. Klementa Crnčića, Obzor, 58/332 (25. studenoga), str. 3.

– , Božićna izložba u Ulrichovom salonu, Obzor, 58/346 (20. prosinca), str. 2.

1918. – , Kl. Crnčić, Omladina, 1/7, str. 112.

VLADIMIR LUNAČEK, Izložba Crnčić – Iveković, Obzor, 59/270, str. 2; 59/274, str.3.

DUŠAN PLAVŠIĆ (Discobolo), Izložba Crnčić – Iveković, Hrvatska njiva, 2/50, str.845.

S., Sa Izložbe hrvatskih umjetnika na Rijeci, Primorske novine (Sušak), 3/144 (16. lipnja).

1920. VLADIMIR LUNAČEK, Izložba najnovijih radova M. Kl. Crnčića, Obzor, 61/65 (29. ožujka), str. 2.

MILENKO D. GJURIĆ, Bakropisi Menci Kl. Crnčića, Novosti, 14/34 (20. ožujka), str. 2.

WALTER SIESS, Ausstellung Crnčić, Agramer Tagblatt, 35/33 (22. ožujka), str. 5.

– , Izložba Crnčićevih radova u Zagrebu, Domovina, 69 (24. ožujka), str. 3.

GENO SENEČIĆ (SIGMA.), Kolektivna izložba M. Kl. Crnčić, Jutarnji list, 9/2932 (25. ožujka), str. 6.

VLADIMIR LUNAČEK, Uz Izložbu „Lade“ i Save Šumanovića, Obzor, 61/119 (16. svibnja), str. 1; 61/123 (20. svibnja), str. 1;

61/126 (23. svibnja), str. 1.

SLAVKO BATUŠIĆ, Kolektivna izložba slika M. Kl. Crnčića, Jutarnji list, 9/3181 (5. prosinca), str. 4.

VLADIMIR LUNAČEK, Izložba Crnčićevih slika u Ulrichovom salonu, Obzor, 61/315 (10. prosinca), str. 2.

PJER KRIŽANIĆ, Izložba M. Kl. Crnčića, Riječ, 2/254 (11. prosinca), str. 2.

1921. WALTER SIESS, Weihnachts‑Kunstausstellung, Agramer Tagblatt, 36/335, str. 7.

1922. VLADIMIR LUNAČEK, Izložba slika M. Kl. Crnčića, Obzor, 63/334 (7. prosinca), str.1–2.

VINKO JURKOVIĆ, Izložba slika M. Kl. Crnčića, Slobodna tribuna, 1/358 (13. prosinca), str. 3.

J. G., Ausstellung Crnčić, Agramer Tagblatt, 37/1320, str. 4.

1923. ANTUN JIROUŠEK, M. Cl.. Crnčić, Vijenac, 1/knj.I/4, str. 65, 69, 73, 78 i 1 tabla.

ANTUN JIROUŠEK, M. Cl. Crnčić, Vijenac, 1/knj.I/4, str.245, 253, 258 i 1 tabla.

WALTER SIESS, Zwei Ausstellungen, Der Morgen, 1/185 (8. prosinca), str. 8.

1924. VLADIMIR LUNAČEK, Izložba slika M. Cl. Crnčića u salonu Ulrich, Obzor, 65/297 (4. studenog), str. 2.

MILUTIN NEHAJEV, „Naše more“, (Izložba marina od M. Cl. Crnčića kod Ulricha, 3. XI.–14. XI.), Jutarnji list, 13/4586 (6.

studenog), str. 5.

STJEPKO ILIJIĆ, Slikarska izložba M. Cl. Crnčića, Hrvatski list (Osijek), 5/270 (11. studenog), str. 2.

VINKO JURKOVIĆ, Izložba M. Cl. Crnčića, Jugoslavenska njiva, 8/knj. II/10, str. 390–391.

LJUBOMIR MARAKOVIĆ, Crnčić Menci Klement, Hrvatska prosvjeta, 11/12, str.496.

ISO KRŠNJAVI, C. M. Crnčić, Ausstellung im Salon Ulrich, Der Morgen, 2/502, str. 7.

HINKO VINKOVIĆ, Rundgang durch einige Künstlerateliers, Der Morgen, 2/584, str.27.

1925. IVAN FLOD, Prva riječka internacionalna izložba (Prima esposizione fiumana internazionale di belle arti 1925.), Hrvatski list

(Osijek), 6/189 (30. kolovoza), str. 2–3.

VLADIMIR LUNAČEK, Izložba M. Krušlina. Jedna dvadesetipet godišnjica, Obzor, 66/316 (22. studenog), str. 1.

WALTER SIESS, Menci Crnčić. Zu seiner Jubiläumsausstellung, Der Morgen, 3/882 (2. prosinca), str. 6.

VLADIMIR LUNAČEK, Dvadesetipet godina Crnčićeva rada. Uz izložbu u Ulrichovom salonu, Obzor, 66/326 (3. prosinca),

str. 2–3.

STJEPAN ILIJIĆ, Jedna jubilarna umjetnička izložba, Hrvatski list (Osijek), 6/277 (15. prosinca), str. 2.

FRANJO DEAK, Ausstellung Menci Cl. Crnčić, Zagreber Tagblatt, 40/280, str. 8–9.

LJUDEVIT KARA, Menci Klement Crnčić, Novosti, 19/334, str. 2.

1926. KAZIMIR KRENEDIĆ, U ateljerima umjetničke akademije, Novosti, 20/93 (3. travnja), str. 13–14; 20/107, str. 7.

VLADIMIR LUNAČEK, Izložba slikara M. Kl. Crnčića, Obzor, 67/321 (28. studenog), str. 2–3.

MILUTIN NEHAJEV, Slikarske izložbe. Joso Bužan i Menci Kl. Crnčić, Jutarnji list, 15/5339 (17. prosinca), str. 8.

– , Sa izložbe Menci Klementa Crnčića, Svijet, 1/knj.II/24, str. 508.

1927. MENCI CLEMENT CRNČIĆ, Kršnjavi und ich, Morgenblatt, 42/71, str. 9.

1929. ANTE PADOVAN, Izložbe naših umjetnika. Izložba slika prof. Menci‑a Kl. Crnčića, Narodna politika, 12/59 (9. ožujka), str. 5.

DRAGAN BUBLIĆ, Prof. Menci KL. Crnčić, Slobodni glas, 1/37 (10. ožujka), str. 5.

LJUBOMIR MARAKOVIĆ, Umjetničke izložbe, Grafička revija, 7/2, str. 57–58.

JEROLIM MIŠE (ROME), Slikarske izložbe. (Menci Clement Crnčić. Aleksej Hanzen i Vjekoslav Parać), Književnik, 2/5, str.

185–186.

ANTE PADOVAN, Menci Cl. Crnčić, Obitelj, 1/31, str. 539.

– , Izložba Menci Cl. Crnčića, Svijet, 4/knj.VII/10, str. 221–223.

HINKO VINKOVIĆ, Zur Ausstellung Menci Cl. Crnčić, Morgenblatt, 44/62, str. 5.

1930. IVO SUČIĆ, Menci Klement Crnčić, Večer, 11/1987 (10. studenog), br. 2.

– , Menci Klement Crnčić, Obzor, 71/258 (10. studenog), str. 2.

LJUDEVIT KARA, Za mrtvim Menci Klementom Crnčićem, Novosti, 24/312 (11. studenog), str. 10.

IVO SUČIĆ, Menci Klement Crnčić, Jutarnji list, 19/6744 (11. studenog), str. 6.

IVO SUČIĆ, Menci Klement Crnčić je jučer pokopan, Jutarnji list, 19/6765 (12. studenog), str. 6.

– , Menci Klement Crnčić, Slobodna tribuna, 10/895 (14. studenog), str. 5.

JOSIP DRAGANIĆ, Smrt Mancia Klementa Crnčića, Riječ, 26/43 (15. studenog), str.13.

FRANJO DEAK, In memoriam prof. Menci Kl. Crnčić, Slobodna tribuna, 10/896 (21. studenog), str. 5.

STEFAN HAKMAN, Slikar Klement Crnčić, Misao (Beograd), knj.34/sv.261–262c (5-6), str. 383–384.

– , Uspjela izložba radova M. Cl. Crnčića, Obzor, 71/280 (7. prosinca), str. 3; 71/281 (10. prosinca), str. 3.

FRANJO DEAK, Posmrtna izložba prof. Menci Cl. Crnčića, Slobodna tribuna, 10/899 (12. prosinca), str. 6.

IVO SEVER, Četiri slikarske izložbe u Zagrebu, Književne novine, 1/11 (17. prosinca), str. 7.

HINKO VINKOVIĆ, Profesor M. Cl. Crnčić gestorben, Morgenblatt, 45/308, str. 5.


Izbor iz bibliogr afije

250 251

– , Menci Klement Crnčić, Svijet, 5/knj.10/22, str. 561–562.

JANKO BARLE, U spomen Menci Kl. Crnčića, Hrvatska straža, 2/270, str. 4.

– , Menci Klemens Crnčić est mort, La Yougoslavie, 2/63, str. 2.

ARTUR SCHNEIDER, Menci Klement Crnčić, Ljetopis JAZU, sv. 44, (1930.–1931.), str. 27–29.

1931. MLADEN A. HORVAT, Menci Klemens Crnčić 1865‑1930, Život i rad (Beograd), 4/knj.VII/sv.38, str. 157–158.

ARTUR SCHNEIDER, In memoriam Menci Klement Crnčić 3. 4. 1865 – 9. 11. 1930, Hrvatska revija, 4/4, str. 249–250.

MILAN ŠENOA, Ima tome dvadeset i pet godina. (U spomen M. C. Crnčiću), Jutarnji list, 20/7071 (9. listopada), str. 5.

– , Retrospektivna izložba slika M. Crnčića, Jutarnji list, 20/7075 (13. listopada), str. 5.

ANTUN JIROUŠEK, Retrospektivna izložba Menci Klement Crnčić, Obzor, 72/238 (15. listopada), str. 2–3.

FRANJO DEAK, Retrospektivna izložba slika pokojnog prof. M. Cl. Crnčića, Slobodna tribuna, 11/944 (23. listopada), str. 5.

ŽIVKO HORVATIĆ, Slikar morskih krajobraza, Obitelj, 3/46 (15. studenog), str. 728–729.

ĐURO TILJAK, Likovni život, Književnik, 4/11, str. 460–461.

IVO FRANIĆ, Jedna kolektivna izložba, Novo doba (Split), 14/257, str. 2–3.

HUGO HOLZMANN, Menci Clemens Crnčić. Retrospektive Ausstellung, Morgenblatt, 46/283, str. 6.

HUGO HOLZMANN, Menci Cl. Crnčić und sein Freundeskreis, Briefe und Erinnerungen, Morgenblatt, 46/350, str. 22.

– , Retrospektivna izložba slika Menci Crnčića, 15 dana, 2, str. 29.

1932. NIKOLA SEVERINSKI, Iz radionice jednog umjetnika, Obitelj, 4/15, str. 239.

1933. MILAN ŠENOA, Moje uspomene, Jutarnji list, 22 (25. travnja), str. 12.

1934. – , Sto godina hrvatske likovne umjetnosti. Otvorena je četvrta retrospektivna izložba u palači Jugoslavenske akademije, Jutarnji list,

23/8143 (30. rujna), str. 7.

– , Retrospektivne izložbe hrvatske umjetnosti, Jutarnji list, 23/8145 (2. studenog), str.6.

IVO FRANIĆ, Četvrta retrospektivna izložba Crnčić, Kovačević, Tišov, Sunko, Narodne novine, 100/232 (9. listopada), str. 4.

LJUBO BABIĆ, Umjetnost kod Hrvata u XIX stoljeću, Zagreb, Matica hrvatska, str.119–123.

1935. HUGO HOLZMANN, Briefe Kršnjavis an Crnčić, Morgenblatt, 50/305 (24. prosinca), str. 21.

1936. LJUBO BABIĆ, Hrvatska grafika u XIX stoljeću, Hrvatsko kolo, knj. 17, str. 108–119.

VERENA MANČ, Illustrissimus Kršnjavi i Menci Klement Crnčić, Jutarnji list, 25/8890, str. 31.

1937. VERENA MANČ, William Unger i M. Kl. Crnčić, Obzor, 77/55 (9. ožujka), str. 2.

1938. VERENA MANČ, Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1888‑1938, Obzor, 78/296, str. 1.

1939. LJUBO BABIĆ, Pola vijeka hrvatske umjetnosti, Pečat, knj.1/1–2, str. 50–62.

M. D., Izložba Pola vijeka hrvatske umjetnosti, Hrvatski dnevnik, 4/978 (22. siječnja), str. 18–19.

1940. VLADIMIR CIPRIN, Prije deset godina umro je Menci Klement Crnčić, Jutarnji list, 29/10336, str. 13.

VERENA MANČ, Menci Klement Crnčić. O deset godišnjici njegove smrti, Obzor, 81/260 (9. studenog), str. 2.

1942. JOSIP BOBEK, Maler der Adria. leben und Werk von Menci Clement Crnčić, Deutsche Zeitung in Kroatien, 2/9, str. 6.

1943. VLADISLAV KUŠAN, Narodni motivi i „naš izraz“, Hrvatsko kolo, knj. XXIV, str.254–268.

MARCEL GORENC, Pregled hrvatske likovne umjetnosti od Bachova apsolutizma do kraja 19. stoljeća, Naša domovina,

Zagreb, sv. II, str. 709.

1954. MATKO PEIĆ, Stari atelieri hrvatskih slikara, Čovjek i prostor, 1/12 (1. kolovoza), str.2.

1959. Enciklopedija likovnih umjetnosti, Leksikografski zavod FNRJ, 1959, Zagreb, 688-689.

1960. SLAVKO BATUŠIĆ, Scenografija kao element našega kazališnog izraza, Hrvatsko narodno kazalište – Zbornik o stogodišnjici

1860-1960, Zagreb, str. 249–251.

1962. JOVAN KONJOVIĆ, Boja i oblik u scenskom prostoru. (Stopedeset godina scenografije u Zagrebu 1784‑1941.), Rad JAZU, knj.

326, str. 35.

JOSIP HORVAT, Povijest novinstva Hrvatske 1771‑1939, Zagreb, str. 280–281.

1964. MATKO PEIĆ, Crnčić – Vidrić, Vjesnik, 24 (5. prosinca).

1965. MATKO PEIĆ, Slikar našeg pejsaža, Vjesnik, 25/6518 (11. travnja), str. 7.

1968. MATKO PEIĆ, Hrvatski umjetnici, Zagreb, str. 109–11.

1969. OTON ŠVAJCER, Crnčić – slikar Hrvatskog primorja, Vjesnik, 30/8153 (28. listopada), str. 9.

1970. MATKO PEIĆ, U povodu 40‑godišnjice smrti M. Cl. Crnčića (1895‑1930), Vjesnik, 31/8324 (21. travnja), str. 9.

BRANKA BALEN, Pionir grafike, Glas Slavonije (Osijek), 27/7816 (24. rujna), str.11.

1972. – , Počeci jugoslovenskog modernog slikarstva 1900‑1920 (katalog), Beograd, str. 211–214.

1973. ELENA CVETKOVA, Naš prvi slikar mora, Večernji list, (10. veljače).

VLADIMIR MALEKOVIĆ, Slikar sunčane vizije, Vjesnik, 34/9308 (14. veljače), str.3.

1977. BOŽIDAR GAGRO, Hrvatska grafika u prvoj polovini XX stoljeća (u katalogu: Jugoslovenska grafika 1900‑1950), Muzej

savremene umetnosti, Beograd, str. 26–28.

1978. FRAN BRUKETA, Menci Klement Crnčić – slikar našeg kraja, Novi list (Rijeka), (9. i 10. prosinca).

1979. BOŽENA ŠURINA, Slikar Crnčić i afera Strassnoff, Kaj, 11, str. 73–82.

1984. BOŽENA ŠURINA, Crnčić, Menci Klement, LEJ, sv. I, JLZ „Miroslav Krleža“, Zagreb, str. 254–255.

1985. BOŽENA ŠURINA, Nepoznati Menci Clement Crnčić (uvod u katalogu izložbe), Zagreb.

ELENA CVETKOVA, Nepoznati Crnčić, Večernji list, (18. rujna)

MATKO PEIĆ, Život zemlje i čovjeka, Vjesnik (Sedam dana), (4. listopada), str. 8.

1987. JOSIP ŠKUNCA, Crtač i grafičar, Vjesnik, (29. travnja), str. 15.

R. C., Crnčićevi crteži i grafike, Novi list (Rijeka), (8. srpnja).

F. D., Ulja i bakropisi M. C. Crnčića, Novi list (Rijeka), (10. rujna).

1988. FRANE PARO, Menci Cl. Crnčić (Uvod u katalogu izložbe), Zagreb.

BOŽENA ŠURINA, Menci Cl. Crnčić (katalog izložbe), Zagreb.

R. V., Crnčićeva umjetnička ostavština, Vjesnik, (29. travnja), str. 12.

FRANE PARO, Crnčićeva čarobna svjetiljka, Vjesnik (panorama subotom), (7. srpnja), str. 16–17.

ZLATKO POSAVEC, Teorijsko‑historiografska problematizacija hrvatske likovne umjetnosti na razmeđu 19. u 20. stoljeće,

Peristil, 32/1988.-89., br. 31-32, str. 47-49.

1992. SMILJKA DOMAC CERAJ, Crnčićev Orač na stropu hipotekarne banke u Zagrebu, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, br.

1/4, Zagreb, 1992., str. 21 - 24.

1995. Enciklopedija hrvatske umjetnosti (gl. ur.: Žarko Domljan), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1995., knjiga I.,

156-158.

GRGO GAMULIN, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Naprijed, Zagreb, 1995., 98-114.

2000. JASNA GALJER, Likovna kritika u Hrvatskoj 1968.‑1951., Zagreb, Meandar, 2000.

2002. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu (gl. ur. Dubravka Babić), Akademija likovnih umjetnosti i Sveučilište u Zagrebu,

2002.

2004. OLGA MARUŠEVSKI, Društvo umjetnosti 1868.‑1879.‑1941., DPUH, Zagreb, 2004.

2006. ELIZABETH CLEGG, Art, design, Architechture in Central Europe. 1890‑1920., Yale University Press, New Haeven i London,

2006.

2008. IRENA KRAŠEVAC, PETAR PRELOG, LJILJANA KOLEŠNIK, Akademija likovnih umjetnosti i hrvatsko slikarstvo, IPU,

Zagreb, 2008.

2009. FRANO DULIBIĆ, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, Zagreb, 2009.

2010. Hrvatska umjetnost. Povijest i spomenici (gl. ur. Milan Pelc), Školska knjiga, Zagreb, 2010.

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb. Vodič (gl. ur. Miroslav Gašparović), Muo, Zagreb, 2010.

ŽARKA VUJIĆ, Salon Ullrich o stotoj obljetnici, Art magazin Kontura, Zagreb, 2010.

2012. ANDREJ ŽMEGAČ I NIKOLA ALBANEŽE, Crnčićev, Krušlinov i Babićev Pogled s Plasa, Radovi Instituta za povijest

umjetnosti, br. 36, 2012., str. 169-178.


Popis djela1. Djevojčica, 1890.

ulje na platnu, 66 × 53 cm

sign. d. donji k.: Crnčić, 1890.

Moderna galerija, Zagreb,

inv. br. MG‑447

2. Slavonac runi kukuruz, 1891.


sign. d. donji k.: Nova Gradiška, Monakov, 1891.


inv. br. MG‑431

3. Ribari, oko 1900.

ulje na platnu, 119,1 × 90 cm

sign. l. Donji k.: Menci Cl. Crnčić


inv. br. MG‑437

4. Rab u predvečerje, 1900.

ulje na lesonitu, 51,5 × 97,5 cm

sign. l. donji k.: Menci cl. Crnčić

Hrvatska narodna banka, Zagreb

5. Djevojčica pod pergolom, 1901.


sign. d. donji k.: M. Cl. Crnčić, 1901.

Kolekcija Vugrinec, Varaždin

6. Marina (Rt Leva), 1901.


sign. d. donji k.: Menci Cl. Crnčić


inv. br. MG‑2786

7. Rab, 1901.-1902.


sign. l. donji k.: Menci Cl. Crnčić

privatno vlasništvo

8. Rab, 1901.-1902.


sign. l. donji k.: M. C. Crnčić


inv. br. MG‑2344

9. Mreže, 1902.


sign. l. donji k.: M. Cl. Crnčić


10. Stijene kod Novoga / Izgled s Bellaviste, 1902.




11. More i hridi, oko 1902.

ulje na platnu, 27,8 × 32,8 cm



12. Špilja u Plitvicama, 1902.


sign. l. donji k. M. Cl. Crnčić


13. Agave, 1902.


sign. d. donji k.: Menci Cl. C.


14. Krajolik s juga, 1902-1905.




15. Pejzaž, 1902-1905.




inv. br. MG‑2787

16. Rt Leva, 1904.


sign. d. donji k.: Menci Cl. Crnčić, 1904.

Ured predsjednice Republike Hrvatske

17. Katedrala s Bakačevom kulom, Zagreb, 1904.


sign. d. donji k.: M. Cl. Crnčić, 1904.


18. Rab, do 1905.

ulje na platnu, 26 × 36 mm

sign l. donji k.: Menci Cl. Crnčić

Galerija Vugrinec, Zagreb

19. Rastoke, oko 1905.


l. donji k.: M. Cl. Crnčić


20. More, 1905.


sign. l. donji k.: Menci Cl. Crnčić, 1905.


inv. br. MG‑446

21. Kod Hvara, 1905.


sign. l. donji k.: Menci Cl. Crnčić / Hvar, 1905.

22. Divlji mak, oko 1905.-1908.



Zbirka dr. Vinka Perčića, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb,

inv. br. ZP6

23. Marina, 1905.-1910.



Umjetnička galerija Dubrovnik

24. Ribari u oluji, 1905.-1910.




25. Vali u škarpama, 1905.-1910.

ulje na platnu, 32,5 × 46,5



26. More i hridi, 1905.-1910.



Zbirka Roglić

27. Maestral, 1905.-1910.

ulje na platnu, 54 × 78,1 cm



inv. br. MG‑430

28. Hrid, 1905.-1910.


sign. M. Cl. Crnčić

Hrvatski sabor,

inv. br. 1708

29. Pogled na Krk, oko 1905.-1910.


sign. l. donji k.: M. Cl. C.


30. Jugovina, 1905.-1910.




31. Lom valova o stijenu, 1906.



Muzej likovnih umjetnosti, Osijek,

inv. br. MLUO‑S‑419


Popis djela

254 255

32. Dvije barke, 1906.




33. Bonaca, 1906.




inv. br. MG‑441

34. Jugovina /Neverin, oko 1906.


sign. l. donji k.: Menci Cl. crnčić

Moderna galerija, Zagreb, inv.br. MG‑428

35. Marina, 1906.




inv. br. MG‑440



Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka,

inv. br. MMSU‑68

37. Katedrala i Bakačeva kula, 1906.


sign. d. donji k.: Menci Cl. Crnčić, 1906.


38. Stara katedrala, oko 1906.




inv. br. MG‑2315

39. More, oko 1907.


Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb,

inv. br. MUO‑004470

40. Rab, 1907.


sign. l. donji k.: M. Cl. Crnčić, 1907.


41. Neverin, oko 1908.




inv. br. MG‑456

42. Šljuka, 1908.





ulje na platnu kaširano na karton, 46,5 × 74 cm





sign. l. donji k.: Menci Cl. Crnčić, Voz, 1908.






inv. br. MG‑436

46. Barke, oko 1908.


sign. d. donji k.: M. Cl. Crnčić

Zbirka Roglić

47. Vinodol, oko 1908.



dr. Asim Kurjak

48. Škoj obale u Novom, oko 1908.


sign. l. dolj.: Menci Cl. Crnčić



49. Marina, 1908. – 1910.




50. More, oko 1909.




inv. br. MG‑445

51. Plase, oko 1909.




52. Pogled s Plasa, 1909.


sign. l. donji k.: M. C. Crnčić, 1909.

Muzej likovnih umjetnosti Osijek,

inv. br. GLUO –S‑215

53. Jugo, oko 1910.


sign. l. donji .: M. Cl. C.


54. More i obala, oko 1910.




55. Kiša, do 1910.




inv. br. MG‑443

56. Maestral, 1910.

ulje na platnu, 54 × 78,1


vl. Moderna galerija, Zagreb,

inv. br. MG‑428

57. Bura na moru, do 1910.



Muzej likovnih umjetnosti, Osijek,

inv. br. GLUO‑S‑289

58. Mrtva priroda, 1910. -1915.

ulje na platnu, 8o × 51 cm



59. More i stijene, 1910.-1915.


sign. l. donji k. M. Cl. Crnčić


60. Kiša na moru, oko 1910.-1915.




61. Autoportret, 1911.

ulje na platnu, 56,6, × 42,2 cm

sign. d. donji k.: M. Cl. Crnčić / 1911

Obitelj Crnčić, Zagreb

62. Jelačićev trg, 1911.


sign. l. donji K. M. Cl. Crnčić


63. Velebit, 1911.




64. Velebit / Paklenica, 1911.




65. Velebit, 1911.




inv. br. MG‑458

66. Pralje na moru, do 1913.





Popis djela

256 257

67. More kod Selca, oko 1913.




68. Motiv iz Primorja, oko 1913.




69. Zrinjevac, oko 1913.




70. Ribe, oko 1913.


sign.d. donji k.: M. Cl. Crnčić


71. Mrtva priroda (Ribe i smokve), oko 1913.




72. Krajolik s vrijesom i lavandom, oko 1913.




73. Vrijes, 1915.




74. Plase, 1910.-1915.












77. Marina / Kvarner, 1915.




78. Obala kod Novog, 1914.-1916.




79. Pred oluju, 1914.-1918.

ulje na platnu

bez sign.


80. Kiša, 1914.-1918.


sign. l. dolj.: M. Cl. Crnčić


inv. br. MG‑454

81. More, oko 1918.




inv. br. MG‑457

82. Bura, oko 1918.




83. Škoj / Sv. Marin, 1915.-1918.




84. Obala s morem (Kuš), oko 1915.-1918.



dr. Asim Kurjak

85. Primorski krajolik, Povile, oko 1915.-1918.




86. Pralje na moru, oko 1918.


sign. l. donji k.: M Cl. Crnčić


87. Lina Virant Crnčić uz štafelaj, 1910.-1915.




88. Branka na terasi u Novom Vinodolskom, oko 1920.

ulje na platnu



89. Vrt s odrinom, oko 1915.



Galerija Juraj, Zagreb

90. Vila u Novom Vinodolskom, oko 1915.

ulje na platnu



91. Motiv iz Vinodola, 1915.




92. Sv. Marin, oko 1915.




93. Sv. Marin za juga, oko 1917.



kolkekcija Kallay

94. Novi Vinodolski, oko 1919.

ulje na platnu, 49,5 × 74/49,5 × 75 cm, diptih

sign.l. donji k. lijevog djela diptih.: M.Cl.C.







inv. br. MG‑2783

96. More i stijene, oko 1920.




97. Jugovina, oko 1920.


sign. M. Cl. Crnčić

Moderna galerija Zagreb,

inv. br. MG‑429

98. Val, 1917.-1920.




99. Maestral, 1917. – 1920.




100. Maestral, 1918.-1920.




101. Neverin, 1917.-1920.


sign. l.donji k.: Menci Cl. Crnčić


102. Marina / Neverin, oko 1920.




103. Pučina (Kiša na moru), 1920. – 1925.



Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske


Popis djela

258 259

104. Maestral, oko 1920.




inv. br. MG‑430

105. Stijene i more, oko 1920.

ulje na platnu



106. Na žalu / Pralje, oko 1920.



Galerija Juraj, Zagreb

107. San Marino, oko 1920.



privatno vlasništvo, Njemačka

108. Barke u Trogiru, oko 1920.



dr. Asim Kurjak


ulje na lesonitu, 46,5 × 23,5 cm





sign. l. donji k..: M. Cl. Crnčić

dr. Asim Kurjak

111. Na moru, oko 1924.




112. Primorski krajolik s barkama, 1920-1925.




113. Barke na obali

ulje na platnu



114. Novi, oko 1920.






bez. sign.

Moderna Galerija Zagreb,

inv. br. MG‑2251

116. Novi, 1920.



Hrvatski sabor,

inv. br. HS 1700

117. Tunolov, 1922.-1924.




inv. br. MG‑455

118. Bonazza, oko 1925.




119. Marina / Poslije oluje, oko 1925.




120. Morska prašina, oko 1925.

ulje na platnu kaširano na šperploču, 42 × 57,5 cm



121. Mala ribarica, 1924.

ulje na platnu, 34 × 39 cm,

sign. l. dolj.: M. Cl. Crnčić



ulje na platnu






Moderna Galerija, Zagreb,

inv. br. MG‑444

124. Kiša na moru, oko 1924.




inv. br. MG‑443












Zbirka Mamić, Zagreb





129. Žrnovnica, 1920.-1925.




130. Žrnovnica, 1920.-1925.


l. donji k.: Menci Cl. Crnčić


131. Žrnovnica, 1920.-1925.




132. Žrnovnica, 1920.-1925.


l. donji k.: Menci Cl. Crnčić


133. Žrnovnica, 1920.-1925.




134. Zima, 1926.-1927.




inv. br. MG‑448



bez sign.


136. Zimski pejzaž, 1929.




inv. br. MG‑453


Popis djela

260 261

137. Zagrebačka gora u snijegu, 1929.




inv. br. MG‑2520

138. Bohinj, 1929.




139. Alpski krajolik iz okolice Bohinja, 1930.




140. Vinodol u jesen, 1929.




inv. br. MG‑426

141. Vinodol (Drivenik), 1930.




inv. br. MG‑439

142. Pogled na Zagreb s krova hotela Esplanade (nedovršeno),

1930.

ulje na platnu

bez sign.

Zbirka Hanžeković

Grafike

143. Moj prvi bakropis kod Ungera, 1895.

bakropis, 346 × 262 / 247 × 151 / 239 × 143 mm,

sign. Copie mein erser Kupferstich bei Unger / Crnčić

Zbirka Kovačić‑ Mihočinec, Zagreb

144. Louis Frappart, 1895.,

bakropis, 655 × 500 / 345 × 250 / 257 × 200 mm

sign. na prikaz.: dd.: Menci‑Crnčić 95 Où la parole est impuissante à

peindr. la pensée, / le geste y supplée/Louis Frappart

Zbirka Kovačić‑ Mihočinec, Zagreb

145. Suton, 1895.

bakropis, tanki podlijepljeni papir, 337 × 608 mm /

430 × 679 mm / 626 × 901 mm

sign. d. donji k. olov.: Original radirung//Menci Cl.Crnčić

Kabinet grafike HAZU,

inv. br. 2052

146. Nedjelja u Lovranu, 1896.


629 × 710 mm

sign. d. donji k. olov.: M Cl Crnčić


inv. br. 2051

147. Am Ufer / Na obali, 1897.

bakropis, papir, 178 × 240 / 241 × 325 mm

sign. l. donji k.: Crnčić rad.; d. donji.k.: Druck v.Jul.Wolf, Leipzig.; d.

sred. ispod naslov.: Verlag v.E.A.Seemann Leipzig


inv. br. 2014

148. Zadnji potomak (Posljednji roda svoga), 1898.

bakropis, papir, 346 × 623 mm / 628 × 894 mm

sign. d. donji k. olov.: prof. Menci Cl Crnčić


inv. br. 2050

149. Medveja, 1898.

bakropis, tanki podlijepljeni papir, 327 × 616 mm/

430 × 691 mm/ 590 × 827 mm

sign. d. donji k. olov.: prof. Menci Cl Crnčić


inv. br. 2049

150. Osamljena, 1899.

bakropis, papir, 340 × 638 mm / 400 × 685 / 478 × 752 mm

sign. d. donji k. olov.: M Cl Crnčić


inv. br. 2974

151. Večernji zvon, oko 1900.


432 × 693 mm / 622 × 891 mm

sign. d. donji k. olo.: Menci Cl Crnčić


inv. br. 2048

152. Djevojčica s lutkom (Ruža Kršnjavi), 1900. – 1905.

bakropis, 290 × 160 mm

sign. l. donji k. (u prikazu.: Crnčić

Muzej likovnih umjetnosti, Osijek

inv. br. MLU‑G‑1574

153. Pianist Rosenthal, 1900.-1910.

bakropis, 121 × 120 mm / 392 × 300 mm

sign. d. dolje ispod otiska olov. M Cl. Crnčić, sredina ispod otiska

Pianist Roedenthal, s.d. suhi žig Grafička zbirka Kraljevske sveučilišne

knjižnice u Zagrebu

Grafička zbirka Nacionalne sveučilišne knjižnice, Zagreb,

inv. br. GZGH 75 crn 9

154. Ribarenje, 1902.

bakropis, 123 × 183 mm /131 × 192 mm

sign. d. donji k. u prikazu, olovko.: M. Cl. Crnčić



155. Rt Leva (Veliki Lošinj), 1903.


sign d. donji k.: Rad. Menci Cl. Crnčić; l. donji k.: Carskom subvencijom;

d. sred.: ‘Rt Leva’ (Veliki Lošinj)


inv. br. 2053

156. Nina, 1905.

bakropis u boji

sign. sred. dolj.: Nina / d. donji k.: Eau forte / ispo.: Menci cl. Crnčić


157. Splavnica, oko 1910.

bakropis u boji, papir Butten, 479 × 277 mm / 570 × 355 mm

sign. d. donji k. olo.: Eau forte / Menci Cl. Crnčić; d. sred.: ‘Splavnica’


inv. br. 3132

158. Dolac, oko 1910.

bakropis u boji, tanki podlijepljeni papir, 437 × 333 mm /

445 × 329 mm / 462 × 350 mm

sign. d. donji k. olov.: Eau‑forte / Menci Cl.; d. sred..: Dolac


inv. br. 2036

159. Pečenjari, oko 1910.


sign. d. donji k. olo.: Menci Cl. Crnčić, d. sred.: Pečenjari


inv. br. 3196

160. Vladimir Lunaček, 1910.-1915.

bakropis, 155 × 208 mm / 175 × 228 mm

sign. na prikazu olovkom l. donji k.: Menci Cl. Crnčić; d. donji k.:

originalni rad



161. Split – Drvari, 1911.

bakropis, papir, 271 × 390 mm / 282 × 402 mm / 413 × 523 mm;

sign. d. donji k. olo.: M. Cl. Crnčić; d. sred.: ‘Split Drvari’


inv. br. 3199

162. Pristanište, 1912.


sign. d. donji k. olo.: Eau forte / Menci Cl Crnčić; d. sred.: Pristanište


inv. br. 3806

163. Bragozzi na molu, 1912.-1913.

akvatinta u boji, tanki podlijepljeni papir, 400 × 527 mm /

402 × 530 / 453 × 700 mm

sign. d. donji k. olo.: M. Cl. Crnčić


inv. br. 2975

164. Porto teplo (Novi) 1914.


sign. d. donji k. olo.: Eau forte / Menci Cl Crnčić; d. sre.: ‘Porto teplo’ (Novi)


inv. br. 3805


Popis djela

262 263

165. Na palubi broda ‘Neklon’, 1916.

bakropis, papir, 385 × 485 mm / 398 × 497 mm / 450 × 557 mm

sign. d. donji k. olo.: Eau forte / Menci Cl Crnčić; d. sred.: ‘Neklon’


inv. br. 4784

166. Belgrad u Vinodolu, 1919.

bakropis, 460 × 560 mm

sign. sred. d. ispod otiska olov.: Belgrad im Vinodol, l. donji k. Menci Cl.

Crnčić

Galerija Juraj

167. Bribir Vinodolski, 1920.

bakropis, 507 × 594 mm / 465 × 558 mm/ 580 × 677 mm

sign. l. donji k.: Eau forte, sredin.: Bribir (Vinodolski) u Hrvatskom

Primorju; d. donji k.: Menci Cl. Crnčić



168. Akt s licem prekrivenim rukama, oko 1909.

bakropis, 20 × 16 cm

bez sign.


Crteži

169. Iz kavane I, Beč, 1885.-1887.

tinta perom na papiru, 17,5 × 22,5 cm

bez sign.

Zbirka Kovačić – Mihočinec, Zagreb

170. U kavani III, 1885.-1887.

olovka na papiru, 22 × 30 cm

bez sign.


171. U kavani, II, 1885.-1887.

grafitni štapić na papiru, 21 × 30 cm

bez sign.


172. Iz kavane IV, Beč, 1895.-1897.


bez sign.


173. Iz kavane VI, Beč, 1895.-1897.


sign. d. donji k.: M. Cl. C.


174. Iz kavane VII, Beč, 1895.-1897.


bez sign.


175. Iz Kavane V, Beč, 1895.-1897.

tinta perom na papiru, 22,5 × 17,5 cm

bez sign.


176. Čitač u bečkoj kavani, 1895.-1897.

olovka, 39,2 × 29,5 cm

bez sign.


177. Studija akta, dvije glave i slikar za stalkom, oko 1895.

olovka na papiru, 61,5 × 42,5

bez sign.


178. Lovranska ulica s tornjem, 1895.-1900.

olovka na papiru, 25,5 × 32,5 cm

bez sign.


179. Bragac u luci, oko 1900.

olovka, 14,5 × 36 cm

bez sign.


180. Nedjelja u Primorju, oko 1900.


bez sign.


181. Odmor na tratini, 1900.-1905.


sign. d. donji k.: M Cl C


inv. br. 4804

182. Osteria al fonte, oko 1902.


bez sign.


183. Plitvice 1902.

tuš, pero, laviranje kistom na papiru, 24,8 × 16,1 cm

sign. d.d. k.: Crnčić


inv. br. 2016

184. Plitvice, 1902.

gvaš na papiru, 14,4 × 16,3 cm

bez sign.


inv. br. 2018

185. Slankamen, 1902.

tuš, pero na papiru, 17,5 × 27,7 cm

sign. d. donji .: K.C.; d. gornji k.: Slankamen


inv. br. 2025

186. Slankamen, 1902.

ugljen na papiru (Ingres), 21,6 × 39,4 cm

sign. d. donji .: K.C.


inv. br. 2030

187. Bribir, oko 1905.

grafitni štapić na papiru, 59 × 44 cm

bez sign.


188. Odmor modela, 1909.

olovka na papiru, 35,5, × 30 cm

bez sign.


189. Lina čita / Odmor II, 1910.


bez sign.


190. Studija nogu, s.a.

olovka na papiru, 12 x17 cm

bez sign.


191. Studija ženskih nogu, s.a.

olovka na papiru, 16 × 18

bez sign.


192. Sjedeći akt, 1909.

olovka, crvena i bijela boja, 34 × 25 cm



193. Akt, 1.3.1909.

olovka i bijela boja na papiru, 24,8 × 27 cm

sign. d. dolj.: 1/3 1909.


194. Studije aktova, oko 1909.

olovka i sepija na papiru, 27 × 43,5 cm

bez sign.


195. Usnuli akt, 1909.

olovka, bijela i crvena boja

sign. l. donji k.: Menci Cl. Crnčić; ispo.: ½ 10 – ¾ 11 wo sie sich

umgedreht? hat; ispo.: 26/3 1909




sign. dolje desn.: Sontag 20. III. 1910.

Zbirka Kovačić‑Mihočinec, Zagreb

197. Branka, 1915.

crvena i bijela kreda / pastel na papiru, 23 × 31 cm

sign. d. donji k.: 8/IX 1915.; ispo.: M. Cl. C.



Popis djela

264 265

198. Splavnica, oko 1910.

olovka, kreda, kreda u boji na papiru (Ingres), 52,5 × 31,0 cm

sign. l. donji k. olo.: Crnčić Splavnica


inv. br. 3197

199. Mesnička ulica, oko 1910.

ugljen na papiru (Ingres), 49,8 × 34,6 cm

sign. uz desni rub odozdo gore olov.: Crnčić Mesnička ul.


inv. br. 3198

200. Novi, 1910. -1915.

tuš, pero, laviranje kistom na papiru, 16,5 × 10,8 mm

sign. d.donji k.: C


inv. br. 2015

201. Senj, oko 1913.

tuš, pero, laviranje kistom na papiru, 13,3 × 23,8 cm

sign. d. donji k.: C


inv. br. 2020

202. Crikvenica, 1910.-1915.

tuš, pero, laviranje kistom na papiru, 19,6 × 25 cm

sign. d. dolj.: C


inv. br. 2023

203. Bakar, 1910.-1915.

tuš, pero, laviranje kistom, olovka na papiru, 15,2 × 21,3 cm

sign. l. donji k.: Crnčić


inv. br. 2026

204. San Marino, 1910.-1915.

ugljen, kreda na kartonu, 59,6 × 82,6 cm



inv. br. 2039

205. Slunj, oko 1912.

tuš, pero, bijela boja, kist na papiru, 21,3 × 22,9 cm

sign. d. donji k.: Crnčić


inv. br. 2022

206. Povile, 1914.

olovka na papiru, 46 × 34,4 cm

sign. l. donji k.: M. Cl. Crnčić /1914


inv. br. 3801

207. Dječaci na moru i pralje, 1912.


bez sign.


208. Stara smokva, oko 1915.

tuš na papiru, 60 × 100 cm

sign. l. donji k.: m. Cl. Crnčić


209. Čitačica, 14. 3.1910..


sign. l. donji k.: Linček, 14/III 1910; mal. dolj.: Samstag Menci


210. Medvedgrad III, 1917.


sign. d. donji k.: Medvedgrad, 5.5.1917.


211. Medvedgrad I, 1917.




212. Medvedgrad II, 1917.




213. Trabakul, 1918.


bez sign.


214. Bribir Vinodolski, oko 1920.

ugljen na papiru, 49,4 × 58,2 cm



215. Dječja grupa (studija za fresku u Kukijevoj sobi ‘Dioniz’),

1920.

akvarel na papiru, 12,5 × 23,2 cm


216. Dječja grupa (skica za fresku u Kukijevoj sobi), 1920.


bez sign.



ugljen na papiru, 51,5 × 59,8 cm

bez sign.


218. Svadba, oko 1920.

sepia, papir, 17 × 29 cm

bez. sign.



219. Šuma uz Krš, oko 1924.

ugljen na papiru, 55,5 × 59,5 mm


inv.br. MLU‑G‑731

220. Lapor u Novom Vinodolskom, oko 1924.

ugljen na papiru, 51 × 59,5 mm

sign. d. donji k.: m Cl. C.



221. Portret supruge Line, 1929.

crvena i bijela kreda, 45,3 × 28,8 cm

sign. d. donji k.: M. CL. C.


222. Kod izvora Savice, 1930.


bez sign.


Karikature

223. Vlaho Bukovac, 1899.

olovka u boji, 27,8 × 19,2 cm

sign. d.d. olov. M. Crnčić; l. dolj.: Sept. 1899/ Vlaho Bukovac; sred. dolj.:

P. D. H. U.

Grafička zbirka Nacionalne sveučilišne biblioteke, Zagreb,


224. Robert Auer, oko 1900.


sign. d.dolj.: Crnčić; sred. gor.: Auer


inv. br. GZAH 725 crn 9

225. Autokarikatura, 1903.


sign. l. dolj.: Menci autokarikatura


inv. br. GZAH 2896 crn 24a

226. Sjednica Društva umjetnosti, oko 1900.


bez sign.


227. Član društva umjetnosti, oko 1900.


bez sign.


228. Ivan Tišov, oko 1900.

olovka, 9,6 × 14,5 cm

sign. l. gor.: Tišov


229. Ferdo Kovačević, oko 1900.

olovka na papiru, 37,2 × 29 cm

sign. sredina d.: Ferdo Kovačević


inv. br. GZGH 3127crn 57

230. Oton Iveković, oko 1900.

olovka, 37,1 × 29,2 cm

sign. d.dolj.: Otto Iveković




Popis djela

266 267

231. Bela Čikoš Sesija, oko 1900.

olovka, 21,2 × 16,2 cm

sign. d. dolj.: M. Cl. C.; d. gor.: Csikos Sessia



232. Nikola Kostrešić, 1905.-1915.

olovka, 37,8 × 30 cm

sign. l. dolj.: Nikola Kostrešić


inv. br.GZAH 3130 crn 60

233. Valdec i Krizman, oko 1900.


bez sign.


234. Iso Kršnjavi s leđa, oko 1900.


bez sign.

Zbirka Kovačić – Mihočinec, ZagrebNikica Thaler, Iveković, Ferdo

Kovačević, Taborski i Menci Cl. Crnčić, oko 1900.

akvarel, tuš, pero na papiru, 27,5 × 40,8 cm

sign. l. dolje akvarelo.: M Cl. C.; d.dolje olov. M. Cl. C.; sred. lijevo olov.:

Nikica Thaler; sredina desno olov.: Menci; sredina dolje olov.: Iveković / F.

Kovačević/ Taborski


inv. br. GZAH 2989 crn 27

235. Direktor Heinrich, s.a.

grafit na papiru, 24,5 × 30 cm

sign. d. donji k.. Direktor Heinrich, M. Cl. C.


236. Čikoš i Krizman na brodu, 1912.

tuš perom, akvarel na papiru



237. Teta Luce, 1927.


sign. l. dolj.: M. C., d. dolj.: teta Luce


238. Portret dr. Zimpermanna, s.a.


sign. l. dolj.: dr. Zmpermann; sredina desn.: M. Cl. Crnčić


239. Monsignor Smokvina, s.a.


sign. l. donji k.: Monsignor Smokvina (Novi)


240. Jovanka Marković Strajnić, s.a.


sign. d. dolj.: Jovanka Marković Strajnić


241. Poslije ratišta (Židov u staretinarni iza I. svjetskog rata),

1918.


bez sign.


242. Karlek Taborski, 1903.


sign. sred. dolj.: Karlek Taborski



243. Ivšica Rihtarić, do 1910.


sign. sred. d.: Ivšica Rihtarić



244. Miroslav Kulmer, do 1910.


sign. l. dolj.: F. Kulmer



245. Milan Šenoa, do 1910.


sign. sredina d.: M. Šenoa



246. Dr. Ivo Vidrić, 1903.


sign. l. dolj.: Ivo Vidrić



Plakati

247. Prvi hrvatski svesokolski slet, 1906.

litografija u boji, papir 1497 × 982 mm;

Kabinet grafike HAZU

inv. br. 5 – III

248. Gospodarska izložba, 1906.



inv. br. 27 – II

249. Zagrebačka pivovara, 1910.



inv. br. 46 – IV

250. Zagrebačka dionička pivovara, 1910.



inv. br. 47 – IV

American Express® je zaštićeni znak American Express Company. PBZ Card je ovlašteni izdavatelj American Express kartica u Hrvatskoj. *Ponuda vrijedi za prvu godinu korištenja kartice.

PBZ GRUPA

OD SVAKE KUPNJE

DONIRA 1 KUNU

Prilikom svake vaše kupnje American Express® karticom sa srcem PBZ Grupa donira

1 kunu za projekt "Činim dobro svaki dan" čiji cilj je kontinuirano humanitarno djelovanje te

pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

Postanite korisnik American Express kartice sa srcem te uživajte u svim pogodnostima

klasične American Express kartice bez upisnine i članarine!*

www.cinimdobro.hr / 0800 3775 55

American Express kartica sa srcem

®

REPUBLIKA HRVATSKAMinistarstvo zdravlja

Ministarstvo socijalne politike i mladih

ImpressumMenci Clement Crnčić (1865.-1930.) RetrospektivaGalerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb Za nakladnika Antonio Picukarić

Urednica Petra Vugrinec

Autori tekstova Darija Alujević

Frano Dulibić

Petra Vugrinec

Katalog izložbe

Kronologija izložbi

Izbor iz bibliografije

Petra Vugrinec

Fotografije Goran Vranić

Obiteljski arhiv Olge Crnčić

Grafičko oblikovanje Nika Pavlinek

Tisak Kerschoffset Zagreb d.o.o.

Naklada 1000, tiskano u Hrvatskoj

veljača 2016.

ISBN 978-953-271-093-9

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u

Zagrebu pod brojem

Generalni pokrovitelj PBZ Cards

Medijski pokrovitelj Jutarnji list

Impressum izložbe - bib.irb.hr · modernističkih kretanja u hrvatskoj likovnoj umjetnosti u kojoj će se u manje od jednoga desetljeća izmijeniti stilski spektar koji se u Europi

Documents