1 ŢELEZNIĈKA INFRASTRUKTURA ILI BAJKA O „ĆIRI“ BEOGRAD, 2016. godine Lukić D. Mirko
2
UVOD Naslov postavih, ali šta dalje? Na koji naĉin pisati o neĉem što je nekad bilo i ĉega više
nema? Kako pisati o neĉem što je trajalo, maltene, kao ţivot ovih divnih koloritnih leptirića, a
ipak je ostavilo neizbrisiv trag kod više desetina hiljada ljudi i gde bi svako od njih mogao
ispriĉati po stotinjak interesantnih dogaĊaja, doţivljaja, anegdota... istinitih i izmišljenih
priĉa? Da li pisati o sopstvenim sećanjima i/ili nasumce izabranim sećanjima drugih? Kako
pisati o neĉem što, kako vreme više odmiĉe, sve više liĉi na jedan divni san koji smo sanjali i
koji još uvek sanjamo?
Moram priznato da nikad nisam ni slutio da ću jednog dana napisati ovako ĉudan UVOD. Pa
hajde da pokušamo napraviti jedam lepršavi kolaţ jave i sna, odnosno da damo nekakav uvid
u to zbog ĉega je nastao, kako je nastao, kako je proţiveo svoj ţivot leptira, kako je nestao i,
na kraju, da pogaĊamo/proriĉemo da li će se ostvariti san o ponovnom raĊanju jednog još
lepšeg, zabavnijeg i lepršavijeg „ĆIRE“.
Kad i kako je poĉeo ţelezniĉki saobraćaj u svetu?
3
Razlozi za izgradnju šumske ţeljeznice u BiH
Pred sam kraj turske vlasti u BiH (60-tih i 70-tih godina 19 veka), samo delimiĉno je poĉeo da
se oseća duh Zapada. Poĉela je izgradnja znaĉajnijih objekata, a za njih je bila potrebna veća
koliĉina drvene graĊe. Da bi se pristupilo obimnijoj eksploataciji šuma, ukljuĉiv i izgradnju
prvih pilana (na vodeni a kasnije i na parni pogon), turske vlasti si dovodile inţenjere iz Beĉa
kao konsultante.
Okupacijom BiH A/U dolazi u posed velikih prirodnih bogatstava, meĊu kojima su se nalazile
i šume. Nova organizacija šumarstva i šumarske sluţbe bile su podreĊene glavnom cilju, a to
je brza i intenzivna eksploatacija bosanskih šuma. Strana kapitalistiĉka preduzeća sklapala su
dugoroĉne ugovore sa Zemaljskom vladom BiH, većinom na bazi slobodne pogodbe. U
samom poĉetku strane graĊevinske firme iskazivale su potrebu za snadbevanjem ţelezniĉkim
pragovima radi otpoĉinjanja gradnje ţelezniĉkih linija.
U pogledu eksploatacije bukovih i htastovih šuma sa ciljem proizvodnje ţelezniĉkih pragova
prvenstveno su seĉe usmerene na šumske komplekse: Grmeĉ, Crna Gora, Šator, Manjaĉa...
Studija za otvaranje ovih šumskih kompleksa nametnula je problem pristupa eksploataciji tih
šuma. Na rešavanj prepreka u transportu drvne mase do javnih saobraćajnica radili su mnogi
šumski savetnici (stranog porekla). Poĉetne ekspertize i predlozi bazirali su se na korišćenju
ţiĉnih ţeleznica (ţiĉare), ĉekrka i gradnjom šumskih ţelezniĉkih pruga kojim bi drvo bilo
spuštano do u dolinu reka, odnosno do vodenih tokova reka Drine, Ribnik, Sanice i Sane, pa
dalje splavarenjem do pilanskih postrojenja.
Više nego primitivan i mukotrpan pristup šumi, kao i naĉin njene eksploatacije, nametnuli su
potrebu za primenom tekoovina Prve, pa i Druge industrijske revolucije.
4
Koliko je bio teţak, opasan
i mukotrpan rad na
realizaciji procesa: seĉe
stabala, primarne obrade
stabla (kresanje grana,
seĉenje trupaca...),
izvlaĉenja trupaca na
odpremni poloţaj, slaganje
trupaca i utovar trupaca na
teretne vagone, ... to znaju
samo oni koji su radili ovaj posao. Ovo se posebno odnosi na same poĉetke masovnije
eksploatacije šuma, kada su osnovna radna/motorna snaga bili samo ljudi i konji, a tehniĉka
oprema se sastojala od ruĉnih testera, sekira, bradvi, capina, lanaca, pandţi/klampi i konjske
orme.
No , ovu temu nećemo detaljnije elaborirati – preĊimo na proces raĊanja Krajiških šumskih
ţeleznica (dalje se nije moglo bez njih).
5
Projektovanje i izgradnja Krajiških šumskih ţeleznica
Prva pruga u Bosni i Hercegovini puštena je u saobraćaj 24. decembra 1872. godine. Bila je to
pruga normalnog koloseka od Banje Luke do Dobrljina (101,6 km), izgraĊena kao deo
Carigradske magistrale koja je, prema planovima Turske, trebala povezati Carigrad sa Beĉom.
Godine 1878. na prostorima BiH dolazi, takoreći, do pravih tektonskih poremećaja. Umesto
vladavine Osmanskog carstva, na vlast dolazi Austrougarska monarhija, odnosno, umesto
srednjevekovnog feudalnog sistema uspostavljen je kapitalistiĉki sistem sa svim svojim
novotarijama.
Sa već bogatim iskustvom u primeni nauĉnih i tehniĉkih dostignuća iz Prve i Druge
industrijske revolucije (proizvodnja ĉelika, mašine na parni pogon, korišćenje nafte/dizela i
elektriĉne energije), drţavni i privatni kapital je brzo prepoznao prednosti koje pruţaju ovi
prostori.
Okupacijom BiH Austrougarska monarhija dolazi u posed velikih prirodnih bogatstava, meĊu
kojima su se nalazile i šume. Nova organizacija šumarstva i šumarske sluţbe bile su
podreĊene glavnom cilju, a to je brza i intenzivna eksploatacija bosanskih šuma. Strana
kapitalistiĉka preduzeća sklapala su dugoroĉne ugovore sa Zemaljskom vladom BiH, većinom
na bazi slobodne pogodbe.
Takav status je ostao sve do raspada Austro-Ugarske 1918, završetkom Prvog svjetskog rata.
Otto Steinbeis je bio u to vreme u BiH, jer je njegova
kompanija postojala na tom prostoru 25 godina, od 1893. do
1918.
Štajnbajsovo preduzeće imalo je vlastitu uskotraĉnu ţeleznicu
i to: glavnu prugu na relaciji Prijedor – Srnetica – Knin u
duţini od 232 km, te oko 400 km šumskih pruga sa 33
lokomotive, petstotinjak teretnih, te 60 putniĉkih vagona, 18
drvenih tendera za vodu i potrebne radionice za odrţavanje
lokomotiva i pruge u Drvaru. U šibenskoj luci preduzeće je
imalo vlastito pristanište sa svim nuţnim postrojenjima.
Uskotraĉna pruga Ota Štainbajsa imala je ĉetiri osnovna
pravca:
1. Liĉka Kaldrma – Srnetica,
2. Srnetica – Prijedor,
3. Srnetica – Jajce,
4. Srnetica – Ribnik Gornji.
Postojalo je i nekoliko sporednih šumskih pruga kao što su:
1. Srnetica – Strugarnica – Potoci,
2. Vrletina – Jasikovac – Kruţane – Lastva (bolnica) – Potoci,
3. Donje Bravsko – Mijaĉnica – Basanovac – Paleţ, Basanovac – Bjelajske uvale,
4. Oštrelj – Osjeĉnica, Oštrelj – Gorana,
Otto Steinbeis, 1896.
6
5. Donja Sanica – Saniĉka pilana i druge
Za potrebe ovih ţelezniĉkih pruga namenski su proizvoĊene lokomotive sa tenderima kako bi
mogle zadovoljiti sloţenost i zahtevnost terena.
Po završetku Prvog svetskog rata Štainbajsova ţeleznica je 1919. godine prešla u vlasništvo
Kraljevine SHS. MeĊutim eksploatacija tj. odrţavanje saobraćaja na ovoj pruzi je i dalje
ostavljeno ŠIPAD-u (još jedan dokaz da razdvajanje ţeleznice na operatere i infrastrukturu
nije uopšte današnji izum).
***
Na kraju u periodu A/U uprave (1878-1918.) u BiH, na površini od oko 51.000 km2, od toga
2/3 pod šumom, kapitalisti su uspeli poseći 18,5 miliona m3 drveta, što po ugovorenim
obavezama iznosi 52% realizacije. Za onih 48% ne poseĉene šume ostaje ţal i sećanje kada su
merkali i špartali bosanskim šumovitim planinama i divili se jedrinom, debljinom i ĉistoćom
bosanskog debla.
***
Sve ove uskotraĉne pruge, posle Drugog svetskog rata ukljuĉene su u mreţu jugoslavenskih
ţeleznica sa javnim prevozom putnika i roba.
***
Bosna i Hercegovina je, svojevremeno, imala najrazvijeniju mreţu pruga uskog koloseka na
svetu. U vreme najvećeg procvata ţelezniĉkog saobraćaja, krajem pedesetih godina prošlog
veka, BiH je raspolagala sa oko 1.500 kilometara pruga širine 760 milimetara. Sve vaţnije
ţelezniĉke pravce na teritoriji BiH napravila je austrougarska okupaciona vlast u periodu od
1879. godine pa do kraja prve decenije 20. veka. „Uske pruge" su prolazile kroz predele
neverovatne lepote, a popularni „Ćiro" je postao legenda još za ţivota.
ŠEMA USKOTRAĈNE PRUGE: „SRNETICA – JAJCE“
JAJCE“
7
Šeme šelezničkih pruga na području Bosanske Krajine i šire
Karakretistke ţelezniĉke trase Jajce-Srnetica
8
Pored napred pomenutih puga, u isto vreme su postojale i neke druge industrijske, vojne i
drţavne ţeleznice po tadašnjoj Bosni i Hercegovini koja je bila stanište najveće uskotraĉne
ţelezniĉke mreţe u svetu.
Iz Lašve se odvajala severo-zapadnu granu trase Lašva-Donji Vakuf-Jajce-Srnetica.
U Donjem Vakufu je bilo odvajanje na jug prema Bugojnu i Gornjem Vakufu, a
od Srnetice se pruga granala na dva kraka. Jedan krak je vodio na sever
prema Prijedoru preko Sanskog Mosta gde je izlazio na prugu normalonog koloseka Banja
Luka - Bosnaski Novi (danas Novi Grad) - Zagreb. Drugi krak je iz Srnetice išao
prema Liĉkoj Kaldrmi preko Drvara gde se spajao sa tzv. "Unskom prugom" normalnog
kolosjeka Bosanski Novi-Bihać-Knin-Perkovići.
RED VOŽNJE br. 72
Lista stanica Krajiških uskotračnih pruga
10
ANEGDOTE o projektovanju i izgradnji pruga
Za vreme projektovanja i izgradnje uskotraĉne ţelezniĉke pruge u našim krajevima,
prepriĉavale su se razno-razne interesantne priĉe, a koje su bile ili upotpunosti ili delimiĉno
izmišljene. Evo nekih od njih:
Trasa: Pliva – Podovi
Pošto je bio veliki uspon od planirane ţelezniĉke stanice Pliva (cca 500 m nadmorske
visine) do Podova (cca 900 m nadmorske visine), trebalo je uz stranputicu nekako
uspentrati voz. Muĉili se i muĉili austrijski inţenjeri, ali nikako da naĊu pravo rešenje.
Utom naiĊe jedan dovitljivi, oštrouman seljak sa Dragnjić Podova. Natovario je
dţakove ţita na svoju kobilu i pustio je da sama ide „svojim putem“, a on je prati. Kad
je seljak ĉuo koji problem imaju inţenjeri, on im predloţi da prate njegovu kobilu, jer
ona najbolje zna kako će se tako natoverena uspentrati do kuće. Kobila je pod teretom
išla u cik cak, inţenjer ju je pratio i pobijao koliće za njom. Analizom „predloţenog
rešenja“ urvrdilo se da je to i najbolje rešenje, pa su tako i projektovali trasu. Tako je
ostala anegdota u narodu da je dragnjićka kobila pametnija od austrijskih inţinjera.
NAPOMENA: Na jednoj od predhodnih slika (prikaz karakretistka trase Jajce-Srnetica) oĉito
je da je jedna od najzahtevnijih relacija bila upravo relacija Pliva-Podovi (razlika u
nadmorskoj visini oko 400 m).
Da bi se „savladala“ podovska strmina/strana (Suvaja) izgraĊena je pruga duţine oko 8,5 km,
sa usponom preko 22 o/oo i minimalnim polupreĉnicima krivina od 45 m.
Trasa: Oštrelj – Drvar
Na, za njega, nerešiv problem naišao je i poznati beĉki arhitekta za vreme
projektovanja pruge na relaciji Oštrelj – Drvar. Sve je išlo bez prblema dok trasu nije
doveo na domak Drvara. U jednom trenutku
je došao do kraja brine, do useka koji mu se
ispreĉio na putu. Pred njim je bila strma
litica, a ispod, sa desne strane, dubok i šitok
kanjon kroz koji je proticao Unac. Iznad
njegove leve strane, skoro okomito,
uzdizala se brina, preko koje je i doveo
trasu dovde.
Nije mogao dalje sa prugom. Kanjon nije
mogao preskoĉiti, niti mosta preko njega
naĉiniti, a nije krivinu imao gde smotati i
voz ka Drvaru okrenuti.
Dok je danima premeravao ovu brinu i
pokušavao iznaći rešenje, njegovu je briţnost zapazila jedna domaća seljanka, koja je
OŠTRICA/UKOSNICA
11
tuda napasala svoje stado. Pitala je kakve ga brige more i traţila da joj ih kaţe. Terao
je seljanku od seba i ignorisao je.
- Kaţi gospodine šta te muĉi. Moţda ti ja mogu pomoći, navaljivala je meštanka.
Prasnuo je u smeh i potom srdito dodao da je ona isuviše glupa da bi njemu mogla
pomoći.
– Kaţi mi šta te muĉi, bar olakšaj dušu. Rastereti se, pa makar ti ja i ne pomogla. A, ko
zna, moţda ti i pomognem.
Opet se zasmejao i, najzad, popustio pred
njenom upornošću.
– Eto kad se toliko zanovetna i petljaš se
u ono što ne znaš, da ti kaţem. Doveo
sam voz dovde. Mesta nemam da ga
okrenem i svezem u Drvar, a moram ga
dole dovesti i dalje odvesti do Šibenika,
do mora i luke koja će se tamo graditi i u
kojoj će se graĊa krcati u brodove da bi
bila dalje transportovana.
-A moţe li taj tvoj voz ići unazad?- upita
seljanka.
-Kako će ići unazad? Šta će ga vući? Mašina ga ne moţe gurati.
-Imaš li ti gopodine, više tih tvoji mašina?
-Imam. Zašto pitaš?
-Pa zapni ga odozdo, sa drugom mašinom, i vuci za Drvar.
Beĉlija se trţe, naglo se zagleda u seljanku i uozbilji. Ostade tako zablenut par
trenutaka, a onda je zgrabi za ramena, zgranuto strese i poljubi u vrh ĉela, te odjuri u
improvizovanu baraĉicu u kojoj je boravio on i njegova dva pomoćnika koji su nosili
one silne dokumente, letve i torbake.
Razastro je papire po stolu i prionuo crtati. Na ovom mestu, koje se zove Oštrica,
prozvano je kasnije Špicker (ukosnica), isprojektovao je ţelezniĉku stanicu sa
završetkom koloseka i skretnicom. Tu se sastajao kolosek pruge koja dolazi od
Gradine i drugi kolosek koji dolazi iz Drvara. Pri završetku koloseka, odnosno na
njihovom spoju, uraĊena je skretnica. Kad prispe voz iz Gradine, iz Drvara doĊe
manevarska lokomotiva i prikaĉi ga sa zadnje strane. Potom se prebaci skretnica i
manevarka odvozi voz, tih oko 3,5 kilometara, doDrvara. Bilo je to 1880. godine, u
jesen. Baš na proleće naredne godine poĉela je gradnja ţeleznice. Izgradnju je pratio
njen glavni projektant i jedan od najpoznatijih austrijski arhitekta tog vremena.
Kad je ţeleznica završena i prvi voz prošao kroz ovu stanicu, on je bio prisutan. Po
odlasku voza iz stanice Oštrica on je šefu ţelezniĉke stanice predao zapeĉaćen koverat
i otišao do one litice ispod pruge. Kao lasta se vinuo u zrak i sunovratio u ponor. U
onom zapeĉaćenom kovertu je bila ispisana njegova oporuka kojom je objasnio svoj
ĉin i odredio da petina njegovog honorara, zaraĊenog na trasiranju i izradi projekta ove
pruge, bude isplaćeno dotiĉnoj seljanki/ĉobanici, iz ZavoĊa, ispod Oštrice, po ĉijoj je
ideji projektovao rešenje okretnice u ţelezniĉkoj stanici Oštrica. Nije mogao podneti
tu sramotu da on, kao priznati arhitekta iz Beĉa, centra evropske civilizacije, nije znao
Kraj/Početak/Nastavak iste pruge
12
pronaći rešenje, a oĉas mu ga je dala nepismena ĉobanica iz ove zabiti. Zato je oduzeo
sebi ţivot.
Kako je funkcionisala ova zaista jedinstvena stanica?
Stanica Oštrica, kao reverzna, je imala jedan slepi kolosek, jednu skretnicu i drugi kolosek
koji je išao od skretnice ka Drvaru.
Razlika nadmorske visina Drvara i Oštrice je oko 70 m, a pruga je duga oko 3,2 km, iz ĉega
proizilazi da je proseĉan uspon/pad oko 22 o/oo a maksimalni oko 29 o/oo, što je
popriliĉno. Ovo je verovatno i uslovljavalo da se na relaciji Oštrica-Drvar koriste dve
lokomotive (vuĉna i potisna) i to u oba smera.
Sistem verovatnog funkcionisanja je prikazan na sledećem grafikonu.
13
Kako je „ĆIRO“ proţiveo svoj ţivot leptira
- Legenda u reĉi i slici -
Ćiro je ţiveo svoj ţivot zajedno sa svojim ţelezniĉkim osobljem (šefovi ţelezniĉkih stanica,
otpravnici vozova, mašinovoĊe, loţaĉi, kondukteri, manevristi, skretniĉari...), a svi oni su bili
neka vrsta familije sa njihovim putnicima. Iako je uskotraĉna ţeleznica, u ovim krajevima,
osnovana prvenstveno za prevoz tereta ona se brzo srodila sa okolnim stanovništvom i poĉela
nesebiĉno da im sluţi – jednostavno, više nisu mogli jedni bez drugih.
Još za vreme svog kratkog ţivota, Ćiro je postao legenda ovih krajeva. Svi njegovi korisnici
će vam ispriĉati bezbroj razliĉitih doţivljaja i anegdota, ali su svi u potpunosti saglasni sa tri
osnovna pravila (neka vrsta „svetog trojstva“):
ĆIRO nikad nikoga nije ostavio! Mesto se uvek i za svakog moralo naći – na papuĉici,
kod mašinovoĊe, u bunkeru uglja...
ĆIRO nikad nije kasnio! Uvek i na svaku stanicu je stizao i istu napuštao po taĉno
odreĊenom redu voţnje. Blagovremeno, pre ulaska u bilo koju stanicu, „informisao“
bi buduće putnike o svom skorom dolasku. Znao je on da ga putnici oĉekuju taĉno na
vreme, znao je on i da se njegovo huktanje i kloparanje nadaleko ĉuje i da njegova
pištava sirena i nije baš neophodna, ali ju je on sa ponosom, na vreme, pa i više puta
uzastopno koristio – ko veli, moţda je neko pridremao pa ga treba malo prepasti;
ĆIRO nikad nikoga nije ĉekao! K'o veli, ako on moţe da se strogo pridrţava svog
voznog reda, bez obzira da li su letnje vreve ili sneţni nanosi, zašto se onda i njegovi
cenjeni putnici ne bi isto tako ponašali.
Na prvoj sledećoj fotografiji je „slikovit“ dokaz prvog Ćirinog pravila. Drugu fotografiju
(Lašva) sam prikaĉio da bih na primeru pojasnio USLOVNOSTI sprovoĊenja legendarnih
Ćirinih pravila. Ĉiro nikad nikog nije ostavio i Ćiro nikad nije kasnio, ali Ćiro NIKAD
NIKOGA NIJE ĈEKAO!
Primer: Januara 1964. godine napada retko veliki sneg (za dan- dva oko 50-60 cm). Na
fakultetima nema nastave sledećih petnaestak dana, pa se zajedno sa drugarom uputih iz
Beograda u ZAVIĈAJ. Na ţelezniĉkoj stanici u Beogradu pravi haos - vanredna situacija.
Oficijelni spikeri objavljuju kašnjena dolazaka meĊunarodnih vozova. Kašnjena su se
iskazivala i u stotinama minuta. Vagoni brzog voza Beograd- Sarajevo postavljeni su
blagovremeno na odgovarajući kolosek, ali nikako da se „pojavi“ i lokomotiva koja bi
povezla ovaj voz. Popriliĉno smo kasnili u samom polasku, ali smo ipak raĉunali da ćemo
uspeti da „uhvatimo“ Ćiru u Lašvi.
Brzi voz staje u Lašvi, izlaze putnici – svako ode na svoju stranu, na stanici ostadosmo samo
nas dvojica. Ćire nigde ni na vidiku. Pitamo u stanici: „Gde je voz za Jajce?“ Odgovoriše:
„Otišao je pre pet minuta – u sekund taĉno po redu voţnje.“ Dok ovo pišem setih se onog vica
o februarskim dogodovštinama maĉora, kad stariji maĉor odgovori mlaĊem (koji nije bio baš
14
rad da se vere po okolnim krovovima po „ovom pasjem vremenu“): „A šta se nas maĉora tiĉe
tamo neko pasje vreme?“
Ćiro je imao svoj red voţnje, pa koga ima-ima. Uostalom, šta se njega tiĉu tamo neka
kašnjenja meĊunarodnih i brzih vozova.
Na samom poĉetku ove prĉe o ĆIRI, spomenuh „LAŠVU“, kao poslednju ţelezniĉku stanicu
krajiških uskotraĉnih pruga i to iz nekoliko razloga:
Ovim se, na izvesan naĉin, potvrdila legendarna ĆIRINA doslednost u pogledu
TAĈNOSTI i poštovanja voznog reda;
Ovo je poslednja ĆIRINA stanica, a i poslednju sam je upoznao – 1962. godine kad su
moje sredeškolske obaveze u Jajcu bile okonĉane i kada se moralo DALJE;
To DALJE je, iz raznoraznih razloga, vodilo mnoge gerzovĉane od Sokolca/Šipova –
Jajca, pa preko LAŠVE za Beograd, Vojvodinu ... (detaljnije na stranici „Stanovništvo
i migracije“).
***
Ako se pogleda napred navedena ŠEMA USKOTRAĈNE PRUGE: „SRNETICA – JAJCE“,
oĉito je da su za Gerzovo i okolinu poseban znaĉaj imale mesta – ţelezniĉke stanice i to,
poĉev od Ĉardaka pa sve do Srnetice. Ovo nisu bile samo ţelezniĉke stanice – to su bili
svojevrsni industrijski gradovi. To su bila stalna i/ili sezonska stanovišta za po nekoliko
hiljada stanovnika, koji su imali svoj potpuno zaokruţen sistem ţivota i rada. Imali su svu
potrebnu infrastrukturu (školu, ambulantu, apoteku, poštu, prodavnice, kafane, bioskop,
sportske terene...).
Samom izgradnjom ove deonice uskotraĉne pruge, a kasnije i poĉetkom i intenziviranjem
poslova vezanih za eksploataciji šumskog bogatstva krajeva kroz koje je prolazila, stvoreni su
uslovi za neslućeni obim zapošljavanja „lokalnog“ stanovništva. Ovo je bio „dar s neba“ za
sve prenaseljenija i gladnija „ţupnija sela“ (Gerzovo, Baraći, Medna, Pecka), pa su Podgorija
i „pruţne naseobine“ postale izuzetno privlaĉne za novi i kvalitetniji naĉin ţivota. Ovo je
dovelo i do PRVE - lokalne migracije u našim krajevima, koja je istovremeno bila i prva
industrijska migracija ovdašnjeg stanovništva.
Lašva – Kolodvor – Austro-Ugarska Kešanje na vozu
15
Hajdemo malo u VREMEPLOV od Jajca do Srnetice
JAJCE
JAJAĈKI ĆIRO
Jajce - Grad nije uvek bio u zapecku... Imao je Grad
i ţeleznicu i to u dva smera- jedan prema Srnetici, a
drugi prema Lašvi. Imao je i stanicu, i park, i ĉesmu
u sklopu stanice... Prve Ćirine stanice od Grada su
bile na Plivskim jezerima, a po Vrbasu uzvodno - u
Bravnicama... i dalje... Iako uskotraĉna pruga sa
miljenikom nam, sada nostalgiĉnim Ćirom znaĉila
je mnogo ljudima...
One davne 1916 godine Jajce je imalo ţeleznicu i
Železnička stanica „JAJCE“ - NEKAD
Jajce, 1916. – Svečano puštanje u saobradaj pruge Jajce-Srnetica
16
bilo je mali Evropski grad u punom zamahu razvoja...
Tako je bilo mnogo lakše otići i videti mnoge svetske gradove, kao i doći u Jajce i diviti se
njegovoj ĉaršiji, plahovitoj Plivi i mlinovima kojih je bilo napretek u samoj blizini vodopada
pa, malo po malo, do ispod današnjeg hotela „Turist“, potom kraj kupališta na brani i,
svakako, na razmeĊi dva plivska jezera.
Ćiro je huktao javljajući se svojim zviţdukom koji se daleko ĉuo odzvanjajući u ehu po
okolnim šumovitim brdima.
Nekadašnja ţelezniĉka stanica u Jajcu bila je zgrada tipiĉna kao i većina gradskih manjih
ţelezniĉkih stanica iz perioda Austro Ugarske. Ţeleznica u Jajcu je ukinuta davno bez ikakvih
planova za neku drugu namenu, korištenje ... Mnogo Jajĉana, celih porodica je ţivilo upravo
od ţeleznice. Danas je tu gradska pijaca - zgrade nema. I inaĉe u Jajcu je ostalo jako malo
objekata iz Austro-Ugarskog perioda, bez obzira da li su bili lepi, bitni, naţalost ostalo ih je
jako malo.
Jajce je, pored divne ţelezniĉke stanice, imalo i dva divna ţelezniĉka mosta koji su
premošćavali još divniju zelenoplavu Plivu. Danas nema ni traga od staniĉne zgrade, kao ni
od ţelezniĉkih mostova. Ali i Pliva, kao da se postidela, i ona se nekako sakrila – nestala.
Neposredno pored njenih obala su izgraĊene kuće sa raznoraznim ogradama, dok je veći deo
njenih obala zarastao u divlju šumu i šipraţje, tako da se Pliva, poĉev od hotela „Turist“ pa
sve do Malog Plivskog Jezera, praktiĉno ne moţe videti ni sa jedne strane (bilo da se ide
starim ili novim putem koji vode pored samih obala – leve i desne).
UKRALI su jajĉanima, ĉak, i bilo kakvu uspomenu na Jajaĉkog Ćiru – „ukrali“ su: ţelezniĉku
stanicu, prugu, ţelezniĉke mostove, pa ĉak i samu Plivu.
Da li su ova ţivopisna mesta, grad Jajce i njegova okolina, morali utihnuti, utoliko opusteti i
utoliko zamreti?
Ko zna? Moţda opet Ćiro zazviţdi pokraj Plive i jezera. Jer, neko sasvim lepo reĉe: „Ništa
nije bilo dok nije bilo odsanjano.“
NEKAD 2.000. godine
MESTO BIVSE ZELEZNIĈKE STANICE „JAJCE“
Pitam se:
Da li su ţelezniĉka stanica i sećanje na „Ćiru“
moralo baš ovako završiti?
Zar se nije mogla obnoviti stara zgrada u svom
prvobitnom izgledu (kao istorijski spomenik), a
funkcija je mogla biti: pijaĉna uprava, turistiĉka
NEKAD 2000. godine SADA
17
agencija/biro, muzejska postavka Jajaĉkog ĆIRE ...?
Zar smo zaboravili da su uskotraĉna pruga i legendarni Ćira povezali Jajce sa svetom i
da su od zaturene balkanske kasabe napraile evropski grad?
Zar ispred same zgrade nije moglo ostati jedno parĉence pruge i depo/nastrešnica sa
jedno lokomotivom i par vagona, kao muzejski eksponati?
18
A pogledajmo malo kako je to nekad bilo...
Prvi sustet sa Ćirom
Prvi put sam se „sreo“ sa Njegovim veliĉanstvom ĆIROM 1959. godine, prvi put sam seo u
njegov putniĉki voz (ne znam koja je to klasa bila): polazna ţelezniĉka stanica – „ŠIPOVO“,
a krajnja destinacija – „JAJCE“. Od prvog dolaska poĉeh da ţivim u Jajcu i - sa Ćirom.
Sticajem okolnosti, po dolasku u Jajce (prvi razred gimnazije), stanovao sam kod ĉika Pere
Vasilića, koji je radio na ţelezniĉkooj stanici „Jajce“ kao manevrista- skretniĉar. Naravno,
radio je po smenama, kao i svi drugi ţelezniĉari.
Voz, koji se vidi na prethodnoj slici (upravo je izašao iz Jajca na putu za Jezero), samo pre
tridesetak sekundi se nekoliko puta kratko oglasio svojom prepoznatljivom sirenom. Zašto?
Upravo je prolazio pored zgrada/baraka u kojima su bili stanovi ţelezniĉara. To je bila neka
vrsta sloţne ţelezniĉke kolonije u kojoj su stanovali jajaĉki ţelezniĉari sa svojim porodicama.
Svi su oni ţiveli sa Ćirom i on je na neki naĉin bio ĉlan njihovih porodica. Zato se NIKAD
nije moglo desiti da pored njihove kuće proĊe NJIHOV Ćira, a da se ne javi. Ovo pravilo je
vaţilo bez obzira da li se radilo o putniĉkom ili teretnom vozu, bez obzira u kom pravcu išao i
bez obzira u koje doba dana ili noći prolazio. To je bila uobiĉajena, svojevrsna, vrsta
pozdrava porodici i kolegama. TakoĊe je vaţilo i pravilo da Ćira tu uvek uspori, kako bi
spretni ţelzniĉati mogli uskoĉiti (ako idu na posao) ili iskoĉiti (ako se s posla vraćaju kući).
Tu, u tom specifiĉnom kolektivnom okruţenju imao sam priliku da dobro upoznam sve te
divne ljude, ĉesto garavoih ruku i lica, ali izuzetno ĉiste duše i neizmerne ljubavi i brige
prema NJIHOVOM Ćiri, koji je njima i njihovim porodicama ţivot znaĉio.
Pored putniĉkih i teretnih vozova, treba pomenut i dresine koje su se „šetkale“ prugom i koje
su se takoĊe uredno javljale kod svakog prolaska.
JAJCE 1962.
19
Dresina je vrsta prevoznog sredstva za prevoz osoblja koje radi na ţeleznici. Sluţi za prevoz
na kraćim rastojanjima. Pogon moţe biti noţni (kao bicikl pedale i prenos lancem), ruĉni ili
na motorni pogon. Dresina se kreće po ţelezniĉkim šinama pa ima i odgovarajuće toĉkove.
Lepota sklada Plive i Ćire
Ćiro na Šipadu. Danas ni mosta ni Ćire.
20
Sliĉica je iz 1965. godine. Vozić Ćiro na putu za Jezero, Šipovo i dalje. Naš omiljeni Šipadov
most, zelenci, naša kupališta deĉurlije i mlaĊih onih doba. Skakalo se sa mosta, ali i sa Ćire.
Moţda malo sentimentalna slika, ali bilo bi to prekrasno kada bi mogli sa ću,ću,ćuom posetiti
izvore Plive... hocu reci da nije kako jeste i da postoji turisticka ţeleznica...
Lokalni voz Jajce-Šipovo
Zbog naraslih potreba za svakodnevnim
putovanjem Ċaka i radnika na relaciji Jajce –
Šipovo uveden je i lokalni putniĉki voz. Taj
voz, bar u dobrom delu svog veka, sastojao
od lokomotive i dva delimiĉno adaptirana
teretna vagona. Ti vagoni su imali po jedna
velika (klizna) vrata i po dva mala (visoka)
prozorĉića sa boĉnih strana. U vagonima su bile montirane, uz boĉne strane vagona po ĉetri
drvene klupe za sedenje putnika. Ostali prostor u vagonima su bila „stojeća mesta“.
Prednja i zadnja strana vagona nisu imali vrata i nije se moglo, u toku voţnje, prelaziti iz
vagona u vagon. E, ovaj detaljĉić je baš bio interesantan. Voz je imao dva vagona, ali samo
jednog konduktera. Ovo i ne bi bio neki problem da nije bilo ŠVERCERA i to, kako onih
pravih (koji su preferirali fraj voţnju), tako i onih kojima je to bila ZABAVA. Zabava se
sastojala u „igri maĉke i miša“, gde je kondukter bio taj koji je jurio švercere, ali nije imao
šanse da ih uhvati. Na polaznoj stanici u Jajcu, pred sam polazak voza, pored vagona su stajali
kondukter i hobi-šverceri. Voz kreće – kondukter uskaĉe u jedan vagon, a šverceri u drugi
(uspeli su – sad su van domašaja konduktera). Usput kondukter daje signal mašinovoĊi da
zaustavi voz. Voz zastane, izlazi kondukter iz svog vagona, ali izlaze i šverceri iz „svog“.
Merkaju se meĊusobno sve do kretanja voza – i opet isto, svak na „svoju“ stranu. Videše
kondukteri da se treba „manuti ćorava posla“, prestadoše da se nadmudruju sa deĉurlijom,
koja je i tako samo ţelela da malo ubrza svoj put do prve ţelezniĉke stanice (izletišta)
„Plivska Jezera“.
Odlazak Jajaĉkog Ĉire
Ćiro je svakoodnevno huktao javljajući se svojim zviţdukom koji se daleko ĉuo
odzvanjajući u ehu po okolnim šumovitim brdima. Kad je posljednji put zazviţdao nije
prestajao.
Ĉuo se daleko sve dok nije poslednji put otišao iz grada, potom iz Bravnica i još DALJE.
Sve dok je poslednji, sve tiši, zvuk prelazio u san otvorenih oĉiju. Sve dok nije nastupila
potpuna bolna tišina i s njom bolna neverica zaprepaštenih s pitanjem :
„Zar nikad više, ćiro??“
UKINUTA ţelezniĉka pruga Jajce-Šipovo
UvoĊenjem pruge normalnog koloseka dolazi do ukidanja pruga sa uskotraĉnim kolosijekom.
Ovo je samo jedna u nizu trasa koje su ukinute.
21
1. januara 1967. godine ukinuta je pruga Šipovo – Mlinište, a 1. aprila 1970. godine ukinuta je
pruga Jajce Šipovo.
Nekad i sad - SLIKOM
Ţelezniĉka stanica „JAJCE“ - NEKAD
Ţelezniĉka stanica „JAJCE“ – 2000. godine i - 2016. godine
Ovo je SVE što je ostalo od JAJAĈKOG ĆIRE (2016.)
Lokomotiva ispred Muzeja II zasedanja AVNOJ-a
22
JEZERO
Ţelezniĉka stanica „JEZERO“ bila je jedna od usputnih putniĉkih stanica.
Stanica „JEZERO“ – NEKAD i - 2007. godine
ŠIPOVO
Šipovo je bila jedna usputna stanica za putniĉke i teretne vozove na relaciji Jajce-Srnetica (i
dalje), ali je bila i krajnja/poĉetna stanica za lokalni putniĉki voz Jajce-Šipovo. Ovo je bila
uobiĉajena ţelezniĉka stanica za gerzovĉane koji su odlazili samo do Jajca ili su dolazili iz
Jajca. Bila im je pogodna jer su redovi voţnje lokalnih vozova bili usklaĊe sa potrebama
radnika i Ċaka
koji su
gravitirali ovoj
relaciji, a to što
je bila oko 7
km dalje od
ţelezniške
stanice
„Sokolac“ – to
nije imalo ama
baš nikakve
veze. Ko je još
u ovim
krajevima (svojevremeno) mario za desetak kilometara gore-dole. U skladu sa ono uzreĉicom-
„šta zna dete šta je to kilometar“, ovde se daljina/rastojanje nije merilo kilometima – već
SATIMA HODA. Sve ono što je bilo na sat hoda – to je bilo blozo ili što bi ovde rekli: „pa, to
ti je tu odma' “.
MeĊutim, kad je gerzovĉane put vodio i dalje od Jajca, onda je prikladniji bio putniĉki voz
Srnetica-Jajce, a samim tim i ţelezniĉka stanica „Sokolac“, jer je red voţnje ovog voza bio
usklaĊen („povezan“) sa redom voţnje putniĉkog voza na relaciji Jajce-Lašva.
Železnička stanica „ŠIPOVO“ - NEKAD
23
SOKOLAC
Ţelezniĉka stanica
„SOKOLAC“ bila je
jedna mala putniĉka
staniĉica gde bi
nakratko zastao
putniĉki „ĆIRA“ da u
njega uĊu putnici
namernici iz Gerzova
i okolnih sela, a i da
izaĊu oni koji su se
već vraćali svojim
kućama. Sa ove
stanice se uglavnom
putovalo za Jajce, a od Jajca - dalje u beli svet. Ovde se valjda na kratko zaustavljao i teretni
voz, verovatno reda-radi jer ovde nije imalo ništa ni da se utovati ni istovari. Do ove staniĉice
nije bilo ni nekog posebnog puta – postojao je samo jedan puteljak koji se kod sokolaĉke
škole odvajao od glavnog puta Gerzovo- Šipovo i spuštao se niz nizbrdicu do stanice.
„ĆIRO“ bi još sa Suvaje davao jasne signale da dolazi i da se putnici pripreme jer on nema
vremena za gubljenje. On nikad nikog nije ostavio, ali je uvek i svuda stizao taĉno na vreme.
Ĉuveni „ĆIRA“ koji je huktao našim krajevima, u poĉetku je prevozio samo šumu i druge
terete, a kasnije sve i svašta. Ćiro je mnogo znaĉio za naš kraj, nismo bili slepo crevo, bio
nam je veza sa svetom. Koliko li je samo ljudi njime otišlo u beli svet, koliko vojnika je
prevezao, koliko familija je odvezao do Vojvodine, koliko...
Poĉetkom sedamdesetih, tadašnje vlasti ukinuše, iz samo njima znanih razloga, ovu prugu
koja je bila ţila kucavica za ovaj kraj. Ostade samo Ćiro na Mliništima, kao nemi svedok da je
ovim krajem prevozio, odvozio, dovozio, spajao i razdvajao ljude, donosio i srećne i tuţne
vesti iz belog sveta.
Železnička stanica „SOKOLAC“ - NEKAD
Teretni voz na relaciji SOKOLAC-PLIVA, 1965.
24
PLIVA
Ţelezniĉka stanica
„PLIVA“ bila je jedna
mala usputna staniĉica na
kojoj se ništa nije utovaralo
ili istovaralo, a retko bi se
na njoj našao i poneki
putnik.
Ona se nalazila iznad
izvora reke Plive i u
podnoţju podovskih strana (Suvaje) uz koje se trebalo uspentrati brojnim serpentinama.
Koja je MUKA ĉekala Ćiru na daljem putu dovoljno je imati u vidu samo nekoliko sledećih
podataka:
do Podova je trebalo savladati razliku u nadmorskoj visini od oko 400m;
strmina strane nije dozvoljavala krivine većeg polupreĉnika od 45m;
uspon pruge je bio preko 22 o/oo,
duţina pruge izmeĊu stanica „Pliva“ i „Podovi“ bila je oko 8,5 km.
E, imajući u vidu sve napred navedeno, ovo je ustvari bila ĆIRINA STANICA u pravom
smislu reĉi. Morao je malo PREDAHNUTI, malo se okrepiti i prikupiti novu energiju, a
posebno, i najbitnije, morao se bogato NAPOJITI vodom, jer mu predstoji veliko
preznojavanje.
SEĆANJE: Za mal' da oberu „zelene jagode“
Leto, 1962. godine. Odeljenje IVa razreda Gimnazije „Moša Pijade“ u Jajcu uspešno odradi
MATURU, a u toku školske godine, od vanškolskih aktivnosti, zaradše i uštedeše dovoljno za
kolektivno petnaestodnevno letovanje na našem (ondašnjem) lepom Jadranu. Uplatismo
letovanje, kupismo povratne vozne karte, podelismo preostalu lovu (na jednake delove) za
dţeparac i .... U Jajcu se ukrcasmo na voz za Srneticu-Liĉku Kaldrmu-Split.
Stigosmo do ţelezniĉke stanice „Pliva“. Voz stade, kondukter nas obavesti o
petnaestominutnom stajanju – samo da Ćira VODOM DOPUNI svoje „ĉuturice“. IzaĊosmo
napolje – nema baš neke hladovine – šta da se radi?
Cela, zmijolika, trasa pruge prema Podovima vidi se kao na dlanu. Vidi se i poslednja krivina
pre izlaska na Podove – tu je, što bi se reklo, na pljucimetar. Odmah gore iznad stanice
„Pliva“ – pravom linijom moţda nekih 600- 700 m.
Fića, vrtirep jedan, nije mu Ċavo dao mira pa reši da ide peške uz stranu i da saĉeka voz na
poslednjoj krivini pred Podovima. Za svoju ideju brzo pridobi još dvojicu-trojicu kolega i pre
polaska nešto se domunĊa s mašinovoĊom (kasnije smo saznali da su neki roĊaci i da su se
dogovorili da u odreĊenom trenutku, ako baš bude trebalo, malo uspori voz da bezbedno
uskoĉe u isti).
25
Krenu druţina u planinarenje – dobro napreduju, idu uzbrdo pravom linijom (nisu oni
natovareni kao ona dragnjićka kobila iz anegdote), usput beru i slade se jagodama. Povremeno
se osvrnu i mahnu nama koji još uvek ĉekamo u stanici. Ostatak društva reši da se malo
„poigra“ sa ovim avanturistima i dogovori se s mašinovoĊom da, kad budemo u njihovoj
blizini, „nagazi gas do daske“ i da im tek naknadno omogući da uĊu u voz. Kad je Ćira
krenuo iz stanice, oni su već bili na „odredištu“ i seli u hladovinu da odmaraju i uţivaju u
svojoj avanturistiĉkoj vragoliji.
Ćira hukće i krivuda, poput natovarene dragnjićke kobile, sve dok se ne primaĉe nadomak
naših drugara, a onda zahukta iz sve snage i „protutnja“ pored njih. Trĉe, mašu, viĉu..., ali
ODE VOZ! Tek kad su sasvim baldisali i odustali od trke za Ćirom, mašinovoĊa, po
dogovoru, uspori – skoro stade, a oni se nekako dovukoše i uĊoše u voz.
A kad su došli do daha i (uz naš smeh i zadirkivanja) shvatili „igru“, potekla je bujica reĉi
koje nisu za ovo mesto.
Presele su im one jagode kojima su se sladili usput.
ĈARDAK
Nekada je ovdje
bila bila ţelezniĉka
stanica na
uskotraĉnoj pruzi
Drvar- Srnetica -
Mlinište -Sokolac-
Šipovo-
Jajce.Nekada je
ovde bilo veliko
radniĉko naselje
koje je imalo i
svoju školu. Sada
ovde caruju samo
lepota i miris jela,
smrĉa i borova.
Na već pomenutoj voţnji
Ćirom, u leto 1962. godine, na
relaciji od Jaca preko Srnetice i
Drvara, u posebnom sećanju je
ostao deo relacije od ulaska u
crnogoriĉnu šumu posle
Podova, pa preko Ĉardaka,
Mliništa, Potoka, Srnetice i
Oštrelja. Na ovom delu puta
Ćira je jezdio kroz neopisivu lepotu mirisnog „tunela“ saĉinjenog od smrĉa, jela i borova. Te,
Gornja Podgorija
Železnička stanica „ČARDAK“ - NEKAD
26
uvek zelene grane sa svojim mirisnim ĉetinama i karakteristiĉnim šišarkama, kao da su
milovale Ćirinu kompoziciju, koja se sastojala od dva-tri putniĉka vagona. U ovoj neopisivoj
lepoti Ćira se ponašao tako nonšalantno i prosto se šepurio kao Popaj pored zaljubljene
Olive. Istina ovde nije bilo Olive, ali Ćira je plovio kroz ovu lepootu, a miris dima iz njegove
„LULE“ je bio sasvim drugaĉiji kad se naparfemiše mirisom smole borovog drveta.
Pored uobiĉajenog Ĉirinog „sviruckanja“ pri ulasku u stanice i pri polasku iz stanice, on je, s
vremena na vreme ĉesto ispuštao svoj prepoznatljivi zvuk kojim, kao da je hteo da upozori i
pozdravi okolne stanovnike ovih prostranstava, kao što su srne, jeleni, ...
MLINIŠTE
MLINIŠTE: „ĆIRA“ je bio PROZOR u svet, a uredno je dovozio i „BANATE“
Milimište je, po pravilu – svake jeseni, bilo poslednja stanica za „BANATE“ (kukuruz u
klipu), koje su ovdašnji domaćini mukotrpno zararaĊivali po nepreglednim vojvoĊanskim
poljima, udruţeno ih utovarali u tamošnje vagone i ovde ih iz „ĆIRINIH“ vagona, opet
udruţeno, kotaricama razmeravali i utovarali u zapreţna volovska kola, a zatim ih uz radost i
pesmu dovozili svojim kućama i spremali u svoje košane.
28
Spomen-muzej partizanske željeznice na Mliništu – 2014. godine
MLINIŠTE: Nekad je ovde bila bila ţelezniĉka stanica na uskotraĉnoj pruzi Drvar- Srnetica -
Mlinište -Sokolac-Šipovo-Jajce.Nekada je ovde bilo veliko radniĉko naselje koje je imalo i
svoju školu.
Poĉetkom sedamdesetih, tadašnje vlasti ukinuše, iz samo njima znanih razloga, ovu prugu
koja je bila ţila kucavica za ovaj kraj. Ostade samo „ĆIRO“ na Mliništu, kao nemi svedok da
je ovim krajem prevozio, odvozio, dovozio, spajao i razdvajao ljude, donosio i srećne i tuţne
vesti iz belog sveta.
Skoro punih sedemdeset godina "ĆIRO" je huktao našim krajevima na relaciji Srnetica -
Lašva, prolazeći kroz Mlinište, Sokolac, Šipovo... Već više od pola veka ne ĉuje se njegovo
kloparanje,ostala je samo ova lokomotiva i gomila gvoţĊurije da sećaju na neka stara
vremena.
MLINIŠTE – MUZEJ POD OTVORENIM NEBOM
Od nekadašnjeg partizanskog voza - koji je u Mliništu, nakon ukidanja uskotraĉne pruge Jajce
- Srnetica - Drvar, bio muzej pod otvorenim nebom - ostala je hrpa gvoţĊa zarsala u korov.
Sa devastirane kompozicije "Ćire" koji je u vreme rata sluţio NOB-u i kojim je putovao i
Tito, poskidano je i odneseno sve što se moglo skinuti i odneti.
U nekoliko vagona smešteno je seno kojim šumski radnici hrane konje "samarice" u obliţnjoj
staji. Staniĉna zgrada i drugi objekti su u jadnom stanju ili u ruševinama.
U civilizovanim drţavama ovakva saobraćajna i istorijska znamenitost i danas bi bila u fukciji
i pod zaštitom drţave - kao muzej - uĉionica istorije i kao pevozno sredstvo na ponos i
ţelezniĉara i putnka koji bi putovalili ovim krajevima, ne zbog obavljanja posla, već iz
zadovoljstva i uţivancije.
Moţda ipak ima nade za spas Partizanskog voza u Mliništu, ali pod uslovom da postoji volja
kako bi se spreĉilo njegovo daljnje uništavanje i nakon toga ozvrši njegova restauracija.
Prvi korak u tom pravcu bila bi konzervacija onog što je ostalo od slavnoga voza, a kasnije -
kada bude i ţelje i novca - partizanski i Titov voz mogao bi zasijati svojim nakadašnjim
sjajem.
Ovaj voz na svojoj poslednjoj voţnji zauvek se zaustavio na Mliništu, da bi sa svim
29
staniĉnim postrojenjima i zgradama uskoro bio pretvoren u Muzej partizanske ţeljeznice.
Kratko vreme sluţio je toj svrsi, a zatim je poĉela njegovo uništavanje.
Mlinište danas: Bivša ţelezniĉka stanica, „Spomen muzej“...netaknuta priroda
30
POTOCI
Potoci su nekad bili divno ţelezniĉko-šumsko naselje/grad koje je imaloo svoj ţivot i bilo je
sliĉno Miliništima, Srnetici, Oštrelju...
Ţelezniĉka stanica „POTOCI“ – NEKAD i SASADA
SRNETICA
Ţelezniĉka stanica „SRNETICA“ – NEKAD
Srnetica je planina, a planina obiluje šumskim bogatstvom. Poĉetkom 20-og veka Austro-
Ugarska je i ovde poĉela eksploataciju šuma. Bio je to razlog da je na razmeĊu planina
Srnetice i Klekovaĉe, pred Prvi svetski rat, osnovano radniĉko naselje Srnetica. Tada je,
zapravo, poĉela da se gradi ţelezniĉka pruga, kojom je Srnetica bila povezana sa svetom.
Pruga je dolazila iz Knina. Jedan krak je odlazio za Prijedor, drugi za Jajce. Oba kraka bila su
duga po 107 km. Srnetica je bila raskrsnica sa najvećom nadmorskom visinom u Jugoslaviji
(preko 1.000 metara nadmorske visine).
31
A nekad je Srnetica bila lepa
varošica, usred šume. Imala je oko
3.000 stanovnika. Iznad ţelezniĉke
stanice, u šumi, su se nalazile barake
za smeštaj šumskih radnika, a do
njih štale s konjima koji su korišćeni
kao zaprega u šumskim
manipulacijama. U neposrednoj
blizini stanice nalazila se ţelezniĉka
radionica za tekuće opravke
lokomotiva i vagona, pa uprava
„Šipad“-ove šumske manipulacije, a
nadalje, lepa varošica sa svom potrebnom nfrastrukturom. Imala je školu, ambulantu, apoteku,
bioskop, fudbalski klub... Nekada se iz Srnetice moglo vozom stići do Beograda, Zagreba,
Sarajeva i Ljubljane... U ovo mesto nekada je svakodnevno dolazila dnevna štampa iz glavnih
gradova svih republika bivše nam Jugoslavije...
Jedina veza sa svetom je bila uskotraĉna pruga koju
jugoslovenske vlasti ukinuše i time ugasiše ţivot, ne samo u
Srnetici već i na širem podruĉju.
Pruga je ukinuta 1976 nakon ĉega je naselje ostalo pusto.
Danas u njemu deluje samo Eko društvo – zaljubljenici u
netaknutu prirodnu lepotu.
Sve priĉe o Srnetici završavale su se setom i neĉim što je u grlu gušilo reĉi, pošto je danas od
te varoši ostalo samo sećanje na mesto kojeg više nema. Ali nekada bilo je tu ţivota i radosti i
to na svakom koraku. Ispod svake jelike i smrĉe. I uz štreku koja je krivudala prema Drvaru i
Kninu, s jedne, Prijedoru s druge, te Jajcu i Sarajevu, s treće strane.
Bilo je ovde i mladosti i nade koja je, ma kako im i koliko bilo
teško, njene meštane uvek vezivala uz proplanak na kome je nikla i
do zvezda narasla Srnetica. Ovde je niklo mesto koje je, uz riku
srndaća i cvrkut ptica, najverovatnije i dobilo ime.
Tridesetak mlaĊih ljudi, uglavnom Prijedorĉana, u Potocima je
formiralo Ekološko društvo "SRNETICA". Reĉ je o potomcima
bivših stanovnika koji su ovo prelepo mesto napustili zajedno sa
ukidanjem uskotraĉne pruge. Svi oni došli su u Potoke sa jednim
ciljem - otrgnuti od zaborava sve što se vezuje uz Srneticu i vratiti ovoj bivšoj varoši bar dio
njenog nekadašnjeg sjaja.
Srnetica danas
EKO-kuća na Srnetici
32
OŠTRELJ
Oštrelj – nekad prekrasna varoš na planinskom prevoju izmeĊu Drvara i Petrovca. Oštrelj se
sa svojom veliĉinom i lepotim mogao meriti i sa Srneticom. Bio je to izuzetno lepi gradići sa
oko 2 - 3.000 stanovnika.
U šumi na Oštrelju, na sredini puta Bosanski Petrovac – Drvar, ispod grana starih stabala
ĉami u tišini i samoći, nekadašnji partizanski voz po imenu “Proleterka”, u narodu poznat kao
„Titov voz“.
Lokomotiva i nekoliko vagona su ovde nemi svedoci nastanka Jugoslavije - drţave koje više
nema. Zastaju sluĉajni prolaznici pored voza ili ga sa namerom posećuju jugonostalgiĉari.
35
KRAJ LEPTIROVOG ŢIVOTA
Usvojeni Program o modernizaciji JŢ, 1964. godine, ukljuĉio je i masovno ukidanje uzanih i
nerentabilnih pruga na prostoru cele Jugoslavije. Tada, Ţeljezniĉko transportno preduzeće
Sarajevo formira „Biro za studije i analize“ gdje za osnovni zadatak ima da „studioznom“
analizom „pretrese“ osnovne elemenate i pokazatelje u nerentabilnosti ovog vida saobraćaja, a
što će na kraju imati i osnovni uticaj prilikom razmatranja predloga za konaĉno ukidanje
uzanog ţelezniĉkog koloseka.
Uskotracna pruga Srnetica - Jajce je otvorena za promet 10.01.1916. godine
Ukupna duţina pruge Srnetica-Jajce je bila 105.5 km.
UvoĊenjem pruge normalnog koloseka dolazi do ukidanja pruga sa uskotraĉnim kolosekom.
Promet na uskotraĉnoj pruzi Srnetica - Šipovo je obustavljen 01.06.1969. godine
Promet na uskotraĉnoj pruzi Šipovo-Jajce je obustavljen 01.04.1970. godine.
Nakon odluke visokih drţavnih i politiĉkih organa o ukidanju uskotraĉnih pruga, zajedno sa
legendarnim Ćirom, veliki deo ruralnog stanovništva koji je gravitirao toj uzanoj pruzi, bio je
prinuĊen da se seli u potrazi za novim poslom. Jedan deo radnika je posle njenog ukidanja
dobio posao na mreţi pruga normalnog koloseka, dok se većina, iselila u druge krajeve bivše
Jugoslavije i inostranstvo.
36
Desetine hiljada meštana je ostalo bez posla direktno ili indirektno vezano sa ukidanjem ove
uskotraĉne pruge.
O ukidanju pruge i problemima lokalnog stanovništva snimljen je i film: „Poslednji skretniĉar
uzanog koloseka“ (1986).
***
O tome, da li je bilo, i u kojoj meri opravdano da se sve ove uskotraĉne pruge ukinu, nema
uopšte smisla raspravljati danas – skoro pola veka posle njihovog ukidanja. MeĊutim, zbog
sadašnjih i novih generacija, potrenbo je postaviti pitanje o tome, da li je baš sve moralo da se
uništi – da ni traga ne ostane od neĉega što je mnogima ţivot znaĉilo i što je moglo ostati kao
svedoĉanstvo o delu istorije jedog kraja. Zar se nisu mogli saĉuvati bar muzejski eksponati od
neĉega što je svojevremeno bilo izuzetno znaĉajno? Kada ćemo se osloboditi te bolesne misli
da ISTORIJA poĉinje sa NAMA i od NAS, da sve što je pre bilo nije vredno i da ga treba
UNIŠTITI i što pre ZABORAVITI?
...
37
Ponovni osvrt na sećanja o Ćiri
ĆIRO jezdi preko Plive (OGLEDALCE, OGLEDALCE, kaţi mi...)
ĆIRO hukće kroz šumske pejsaţe („plovi“ kao Mornar POPAJ)
38
ĆIRO kroz šumske pejsaţe („plovi“ kao Mornar POPAJ)
Simbol napretka. Ćiro je bio simbol napretka. Mnogi krajevi nakon ukidanja pruge postali su
jad i beda. Ko god je radio na ţeleznicama ili se vozio Ćirom verovatno ima neku svoju priĉu.
Svaka je specifiĉna, drugaĉija, ali opet jedna drugoj sliĉna. Sliĉna, jer veţe uspomene na Ćiru.
Nemoguće je sve zapamtiti i zapisati.
Uskotraĉnim prugama su se koristile parne lokomotive koje su kao pogonsko goriv koristile
ugalj.Te lokomotive su u narodu poznate pod imenom "ĆIRO".Pojavom modernih
lokomotiva "Ćiro" se koristi samo kao turistiĉka atrakcija.
***
39
ĈUVANJE ŠUMSKOG DOBRA
Znamo da su austrougarski kapitalisti izgradili uskotraĉnu prugu zbog šunskog bogatstva ovih
krajeva, ali zbog dugoroĉnih planova eksploatacije ipak su vodili raĉuna o sistematiĉnom
pristupu same seĉe stabala. TakoĊe znamo da smo ih, još od samog njihovog odlaska pa sve
do današnjih dana zdušno optuţivali kako su nas ojadili, opljaĉkali, opustošili naše planine....
Da li smo se nekad upitali kako smo se mi sami ponašali prema tom istom šumskom blagu, a
naroĉito u periodu opšteg bezvlašća i bezoĉnog prisvajanja istog od strane pojedinaca i/ili
organizovanih grupa u toku smutnih devedesetih godina. Zar baš niko nije primetio
danonoćne kolone šlepera natovarenih trupcima ili rezanom graĊom na graniĉnim prelazima
prema Srbiji – pa dalje u svet.
Neko reĉe da na trasi našeg bivšeg Ćire više i nema šume. Ne znam u kolikoj meri je ovo
taĉno, ali mi se postavlja pitanje: - da moţda i ovo nije razlog za ovako „trapav“ pristup
rešavanja pokrenutih inicijativa? Da se ne ţele malo sakriti kriminalni postupci prema
šumama, a na koje bi moţda neko mogao traţiti i nekakav odgovor?
UOBIČAJENA SLIKA NA GRANIČNIM PRELAZIMA DEVEDESETIH
40
SAN o povratku jednog novog,
još veselijeg „ĆIRE“
O obnavljanju pruga uskog koloseka u svrhu razvoja turizma i oţivljavanje krajeva koji su
ranije bili vezani za nju, postoje brojne inicijative, pa ĉak i poneka, makar simboliĉna,
konkretna akcija.
1. Partizanski – Titov voz na Oštrelju,
historijski spomenik
Komisija za oĉuvanje nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini 5. februara 2013. godine,
donela je ODLUKU da se Istorijski spomenik – Partizanski - Titov voz na Oštrelju,
opština Bosanski Petrovac, proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U cilju realizacije Vlada Federacije Bosne i
Hercegovine obezbedila je pravne, nauĉne,
tehniĉke, administrativne i finansijske mere
za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju
nacionalnog spomenika.
Komisija za oĉuvanje nacionalnih
spomenika utvrdila je tehniĉke uslove i
obezbedila finansijska sredstva za izradu i
postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju
dobra nacionalnim spomenikom.
Vlada Federacije obezbedila je odgovarajuće fiziĉke i tehniĉke uslove za ĉuvanje
nacionalnog spomenika, a pre svega: uslove za vršenje konzervacije i restauracije lokomotive
Pre restauracije
Posle restauracije
41
kako bi se spreĉilo njeno dalje oštećenje od korozije i uslove za odgovarajuću prezentaciju
dobra.
NAPOMENE:
Tokom Drugog svetskog rata, u oktobru 1942. godine lokomotiva sa cisternom i tri
vagona korištena je za smeštaj Vrhovnog štaba Narodno oslobodilaĉkog pokreta, a u
jednom od vagona boravio je Josip Broz Tito.
Sanacija muzejskog eksponata „Titov voz“ izvršena je 2006/2007. godine.
2. OBNOVA USKOTRAĈNE PRUGE
SRNETICA- MLINIŠTE-ŠIPOVO
2.1. INICIJATIVE
Udruženja za obnovu pruge odrţalo je sastanak 06.02.2008. u Mrkonjić Gradu, na kojem se
razmatrala ekonomska, turistiĉka i ekološka opravdanost obnove uskotraĉne pruge Srnetica -
Mlinište – Šipovo. Na ovom sastanku, podršku projektu dali su i naĉelnici sedam opština
jugozapadnog dela Srpske, i to opština Mrkonjić Grada, Šipova, Istoĉnog Drvara, Ribnika,
Drinića i Jezera. Osnovna konstatacija je bila da bi obnova ove pruge doprinela vraćanju
ovoga kraja u ţivot. TakoĊe je konstatovano da, zbog svoje ekonomske opravdanosti, za ovaj
projekat je zainteresovan znaĉajan broj investitora iz zemlje i inostranstva.
INICIJATIVA – Zakljuĉci i obrazloţenja istih, sa ovog sastanka, upućeni su Vladi Republike
Srpske, koja je trebala da se izjasni da li je spremna da podrţi ovaj projekat. Sugerisano je i
formiranje pravnog subjekta, koji bi bio nosilac realizacije projekta, u saradnji sa Ţeleznicama
i Vladom Republike Srpske, te opštinama kroz koje prolazi pruga.
2.2. AKCIJE
VLADA (kao i sve vlade, bar na ovim prostorima) primi Inicijativu „k znanju“, formalno
podrţa predloge i formira JP „Pruga Srnetica-Mlinište-Šipovo“ Banja Luka (27.11.2009.).
42
JP "PRUGA-SRNETICA-MLINIŠTA-ŠIPOVO" Banja Luka Order credit report
JP "PRUGA-SRNETICA-MLINIŠTA-ŠIPOVO" Banja Luka
Jasenovaĉkih logoraša 4a
Long name: Javno preduzeće "PRUGA UZANOG KOLOSIJEKA SRNETICA-
MLINIŠTA-ŠIPOVO" Banja Luka
Short name: JP "PRUGA-SRNETICA-MLINIŠTA-ŠIPOVO" Banja Luka
Address: Jasenovaĉkih logoraša 4a
Post Number and City: 78000 BANJA LUKA
Region: Mezoregion Banja Luka
Registration number: 454701
Tax number: 4403081130002
Bank Account: 5620998084946905 NLB RAZVOJNA BANKA AD BANJA LUKA
Legal form: Limited liability company (d.o.o.)
Date founded: 11/27/2009
Representatives:
Activity: Passenger rail transport, interurban
Ovo ih bar nije ništa koštalo - a formalno su pokazali „BRIGU“ za razvoj ovih krajeva (k'o
vele – MALO SUTRA).
Koverat 1. sa markama lokomotiva (2009.)
43
Ĉak su se, kroz ovu formalnu saglasnost, malo i ofajdili – izreklamirali. Pustili su u opticaj
poštanske marke „Lokomotive uskog kolosijeka u Republici Srpskoj“. Uz izdate marke iz
serije "Lokomotive uskog kolosjeka u Republici Srpskoj" pošta Republike Srpske je izdala i
koverte sa tematikom pruga uskog koloseka i sa propratnim tekstom i ţigom.
Već u toku 2010. najavljuje se gromoglasno da će se turisti iz Evrope ponovo voziti
Štambajzovom prugom, a uz tvrdnju da je
Projekat izgradnje pruge uskog koloseka
Srnetica-Mlinište-Šipovo jedan je od
najznaĉajnijih i najatraktivnijih projekata
iz oblasti turizma u Republici Srpskoj,
koji treba da bude realizovan u idućih pet
godina (parafrazirana izjava direktora
nadleţnog JP).
Emanuel Oto Štambajz na „BALKANI“
i na Mliništima
Koverat 2. sa markama lokomoiva (2009.)
44
U „PLANU“ je razraĊeno i pet biznis centaran na razliĉitim lokacijama ovog podruĉja i koji
bi bili u sastavu predmetnog JP.
TakoĊe se najavljuje da će projekat gradnje pruge pomoći vlasnici kompanije "Štambajz" iz
nemaĉkog grada Braneburg. To je potvrdio i Emanuel Oto Štambajz, ĉiji je praded Oto pre
stotinak godina sagradio jednu od najznaĉajnijih pruga u BiH.
***
Dve godine kasnije (2012.) direktor nadleţnog JP izjavljuje da su svetska finansijska kriza i
nedostatak novca najveći krivci zašto obnova jedne od najatraktivnijih deonica u bivšoj mreţi
uskih pruga u BiH nije odmakla dalje od ideje (GLE ĈUDA - kako se ovi problemi pojaviše
IZNEBUHA???).
***
2.3. STVARNOST u vezi sa obnovom uskotraĉne pruge
Bez ikakvih novih – zvaniĉnih informacija, krenuh u „konsultaciju“ drţavnih akata.
Dostupni zvaniĉni podaci (oktobar 2016.) govore da je ovo sve samo mrtvo slovo na papiru –
ŠARENA LAŢA.
Na poslaniĉko pitanje (21.10.2015.): „Hoće li Vlada Republike Srpske u Budţetu za
2016. godinu, planirati finansijska sredstva za poĉetak izgradnje „Pruge uzanog
kolosijeka Srnetica-Mlinište-Šipovo“, za koje su zainteresovane opštine Petrovac,
Istoĉni Drvar, Ribnik, Mrkonjić Grad i Šipovo, kao i pojedini biznismeni koji bi
imali sportske objekte, etno selo i sl. Na tu temu direktor “ Ţeljeznica Republike
Srpske“ je odrţao sastanak sa naĉelnicima pomenutih opština, kako bi
otpoĉela gradnja pruge uzanog kolosijeka.“
Odgovor ministra nadleţnog za saobraćaj: „U Budţetu za 2016. godinu, Vlada
Republike Srpske nije planirala finansijska sredstva za poĉetak izgradnje pruge
uzanog kolosijeka Srnetica-Mlinište-Šipovo.
JP „Pruga uzanog kolosijeka Srnetica-Mlinište-Šipovo“ osnovana je 2009. godine, sa
ciljem obnove ţeljezniĉke pruge širine 0,76 m na dionici Srnetica-Mlinište-Šipovo.
Interes za izgradnju ove pruge postoji kod jedinica lokalne samouprave kroz koje
prolazi trasa pruge, kao i pojedinih fiziĉkih lica, ali još uvijek nisu preduzete dalje
aktivnosti po pitanju realizacije ovog projekta.“
Ovakav odgovor nadleţnog ministra, na navedeno poslaniĉko pitanje, i nije mogao biti
drugaĉiji ako se ima u vidu sledeće:
U „Strategiji razvoja turizma Republike Srpske za period 2011-2020. godina“
doslovce stoji:
45
Ţeljezniĉki, avio i vodni saobraćaj nemaju znaĉajniju ulogu u razvoju turizma
RS. Ţeljeznicom i avio-prevozom obavi se simboliĉan obim prometa putnika, a
vodeni saobraćaj praktiĉno i ne postoji.
Nema, ama baš, ni jednog slova o Programu pruga uskog koloseka i o predmetnom JP.
U validnom „Programu poboljšanja saobraćajne infrastrukture u funkciji turizma“
Republike Srpske, takoĊe nema NI SLOVA o ovim projektima.
***
2.4. MeĊudrţavne i meĊuentitetske politiĉke zavrzlame
Turistiĉka pruga Višegrad - Vardište - Mokra Gora
Kad je 03.03.1974. godine objavljeno
ukidanje pruge uskog koloseka na
relaciji Višegrad - Mokra Gora – Uţice,
istovremeno je dat predlog da se deo ove
pruge pretvori u jedinstvenu turistiĉku
atrakciju koju će pohoditi turisti iz
ĉitavog sveta. MeĊutim, trebalo je da
proĊe tridesetak godina da bi se ova
ideja poĉela ostvarivati.
Na inicijativu grupe mokrogoraca 2003.
godine obnavlja se (u turistiĉke svrhe) deo pruge na relaciji Mokra Gora - Vitasi, poznat kao
„Šarganska osmica,“ a iste godine Ţeleznice Republike Srpske odluĉuju da se pristupi i
rekonstrukciji ove pruge od Mokre Gore do Višegrada.
U periodu od 2004. do 2006. godine završeno je postavljanje pruge od Vardišta do Dobruna, a
tokom avgusta 2010. godine pristupilo se postavljanju šina od tunela Glogova do staniĉne
zgrade Višegrad.
Doĉek sveĉane Ćirine kompozicije u Višegradu, 28.8.2010. Manastir u Dobrunu, 2016. – „rezervni“ Dira na čekanju
Železnička stanica „VIŠEGRAD“ – 1906. (nakon otvaranja)
46
Prva sveĉana Ćirina kompozicija, nakon obnove pruge, stigla je iz Mokre Gore u Višegrad
28.8.2010. godine, u prisutvo mnogobrojnih zvanica, predstavnika medija i nekoliko hiljada
razdraganih graĊana Višegrada i okolnih opština.
U toku marta 2011. završeno je postavljanje dodatnih koloseka na stanici u Višegradu, a
pruga je dobila upotrebnu dozvolu.
Red voţnje i cene
Iz Ţeleznica Srbije bilo je najavljeno da će u sezoni 2013. na liniji Mokra Gora - Višegrad -
Mokra Gora 27. aprila poĉeti saobraćaj turistiĉkog voza sa redovnim polascima iz Mokre
Gore subotom u 11.15 - meĊutim redovnog saobraćaja još uvek nema.
Za sada su na raspolaganju samo vanredne specijal voţnje, odnosno zakup cele kompozicije
za turistiĉke grupe.
NAPOMENE (umesto zakljuĉka):
1. Dok sam rasvetljavao sopstvena i tuĊa sećanja na ĆIRU, dok sam analizirao raznorazne
inicijative za reinkarnaciju ĆIRE, dok sam ĉitao izjave zvaniĉnika o ekonomskoj,
turistiĉkoj i ekološkoj opravdanosti obnove uskotraĉne pruge i povratka u ţivot ovih
krajeva, dok sam ... – pomislih: GOTOVA STVAR, evo nama ponovo našeg ĆIRE;
2. Pomislih, vratiće se Ćira i ponovo će huktati, zviţdati i jezditi preko i pored Plive, pored
Plivskih jezera, uz serpentine Suvaje, kroz mirisne tunele ĉetinarske šume od Podova pa
preko Ĉardaka, Mliništa, Potoka sve do Srnetice, pa i dalje preko Oštrelja, Oštrice do
Drvara;
3. Pomislih, zaţiveće turizam u ovim krajevima koji zaista, još uvek, imaju šta da ponude:
kristalno ĉistu i bistru vodu (Pliva, Plivska jezera, Sana, Sokoĉnica, Zelenikovac,
Balkana...) koja već postaje globalno dobro i zbog ĉega će se u budućnosti verovatno
voditi i ratovi; organski zdravu hranu (voće, povrće, mleko i mleĉni proizvodi, meso...);
47
ĉist planinski vazduh, cvetno i senovito gerzovaĉko polje, ... – imaju da ponude, u pravom
smislu reĉi, RAJ ZA OĈI, DUŠU I TELO!
4. Kad sam se priupitao zašto se DRŢAVNA obećanja još nisu ostvarila, gde je ZAPELO,
ko je KOĈNIĈAR, kad ćemo se već jednom voziti tim novim i raspevanim ĆIROM,
zašto... – proanalizirah STVARNU DRŢAVNU POLITIKU i konstatovah da su sva
nadanja o povratku našeg Ćire – BUĆ!
5. Pošto sam nedavno (20.08.2016.) uţivao u lepoti voţnje „Šarganskom osmicom“,
priupitah se: zašto nema pruge od Mokre Gore do Višegrada? „Prouĉih“ malo predmetno
pitanje i doĊoh do odgovora – pruga je ipak izgraĊena, ali – NE RADI!!! Priupitah: zašto
ne radi? I dobih, istina nezvaniĉan odgovor (a moţda i nije daleko od istine) da se DVE
DRŢAVE ne mogu dogovoriti oko DOBITI! Oĉito ih je baš briga što su graĊani/turisti,
turizam, privreda, konkurentnost ... – NA GUBITKU;
6. Pošto pruga ne radi (???), ovog leta (21.08.2016.) smo posetili Višegrad putniĉkim
automobilom. Po povratku iz Višegrada, na GRANIĈNOM PRELAZU Vardište (prelaz
iz Repunlike Srpske u Srbiju) ĉekali smo u koloni punih 1,5 sati. Da li je i OVO briga
vlasti o: ĉoveku, turizmu, privredi, meĊunarodnom rejtingu...?
7. Kad detaljnije pogledamo kojom dinamikom je izgraĊena pruga od Vardišta do Višegrada
i kad znamo da je prvi Ćira prošao tom prugom pre više od ŠEST godina, a PRUGA JOŠ
NE RADI – poĉinjem da verujem da uskotraĉne pruge Srnetica-Mlinište-Šipovo neće
uskoro biti, ako je uopšte nekad i bude;
8. Nadleţni drţavni organi i „imućniji“ pojedinci i/ili grupe (koji su „upravljali“ pomenutim
šleperima) bi trebalo da znaju da faktor VREME ima izuzetan znaĉaj za krajeve Visoke
Bosanske krajine – ukoliko se nešto ne uradi u dogledno vreme, posle neće ni biti potrebe
da se radi jer će tamo ostati potpuna pustoš;
9. Postoje brojne inicijative za obnovu pruge Jajce – Srnetica –Drvar , ali se uglavnom
svode na ENTITETSKE GRANICE (Molo Plivsko jezero- JEZERO; Šipovo-Mlinište-
Srnetica; Oštrelj-Drvar). MOLIM nadleţne Entitetske vlasti da se opamete i da poĉnu da
saraĊuju i da realizuju celovite/zaokruţene projekte od kojih će svi imati koristi, a ne da
se stalno zatvaraju u svoje atare od ĉega narod i privrede samo imaju štetu na svakoj
strani.
***
48
A KAKO BI ORJENTACIONO MOGLO BITI
ili
Case Study (Studija slučaja)
- „ŠARGANSKA OSMICA“ –
Osetite dah minulih vremena na "Šarganskoj osmici"
Nekad...
Ova pruga bila je ţila kucavica i veza Evrope sa Jadranskim morem...
Od Beograda do Dubrovnika i Zelenike, uskokoloseĉnom prugom od 760 mm, od 1925. do
1974. godine kroz tunele, preko mostova i kroz planinske useke saobraćao je ĉuveni voz
"Ćira" ostavljajući za sobom prepoznatljivi miris dima parne lokomotive...
Sad...
Deo ove pruge na relaciji od stanice Šargan Vitasi do Mokre Gore, koji predstavlja
jedinstveno graditeljsko delo, otrgli smo od zaborava i nadaleko ĉuvenom Šarganskom
"osmicom" ponovo odjekuje klaparanje vagona i veseli ţamor turista u vozu "Nostalgija".
Od Mokre Gore do stanice Šargan Vitasi proći ćete kroz 22 tunela, preko pet mostova,
savladati visinsku razliku od 300 metara i sve to na ukupnoj razdaljini od 15.440 metara.
Za vreme vaše voţnje imaćete priliku da sa nekog od pet vidikovaca sagledate bogatstvo i
lepote prirode ovoga kraja.
Naša Osmica po mnogo ĉemu je bila jedinstvena dok je njom tekao redovni ţelezniĉki
saobraćaj. Obnovom dobija sasvim novi status, kao turistiĉko-muzejska ţeleznica, što će je
uĉiniti još ekskluzivnijom.
Za naše prilike to je novina, ali za svetske nije. U mnogim zemljama postoje takve pruge, u
koje je uloţeno podosta ljubavi i novca, da bi sadašnje i buduće generacije doţivele
uzbuĊenje sporovoznog, ali i romantiĉnog putovanja u duhu minulih vremena.
Da bi svi aspekti obnovljene Šarganske osmice bili što bolje osmišljeni, prikupljaju se
informacije o aktivnosti turistiĉkih i muzejskih ţeleznica u svetu. Obnavljanje takvih
ţeleznica u Švajcarskoj, Poljskoj, Nemaĉkoj i Grĉkoj rezultiralo je i finansijskim efektima, pa
ne treba sumnjati da će sa našom “Osmicom” biti drugaĉije. Tim pre što je ona po mnogo
ĉemu jedinstvena i bez premca u svetu.
50
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Mokra Gora (početna stanica)
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Mokra Gora (početna stanica)
51
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Mokra Gora (početna stanica)
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Mokra Gora (početna stanica)
52
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Mokra Gora (početna stanica)
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Mokra Gora (početna stanica - depo)
53
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Šargan Vitas (krajnja stanica)
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Šargan Vitas (krajnja stanica – snadbevanje vodom)
54
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Šargan Vitas (krajnja stanica - depo)
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Šargan Vitas (krajnja stanica - depo)
55
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Šargan Vitas (krajnja stanica - depo)
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Šargan Vitas (krajnja stanica)
56
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Pogled sa jednog od vidikovaca
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Šargan Vitas (krajnja stanica)
58
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Pogled sa jednog od vidikovaca
„ŠARGANSKA OSMICA“ – Jatare (jedna od stanica)
59
***
ĆIHU,ĆIHUHU(IVIN VOZ)-DRAGAN LAKOVIĆ I KOLIBRI
IVIN VOZ
Ćihu, Ćihu, ćihu-hu...
Iz kuće je izleteo na ulicu Iva
sav zadihan zahuktao k'o lokomotiva.
Videli ga drugovi, pa za njim i oni
potrĉali, zahuktali k'o pravi vagoni.
Ćihu, Ćihu, ćihu-hu...
Sad ulicom tako juri ta ĉudna kolona
to voz Ivin putuje sa sedam vagona.