DO MINE SPERAVI IN TE HRVATSKIH RIMOKATOLI◊KIH ¸UPA TORONTO • MISSISSAUGA • OAKVILLE broj 25 20. lipnja 2010. stranice 1, 3, 4 i 5 uredila Ωupa Toronto SVE˛ENI◊KA GODINA 19. 06. 2009. - 11. 06. 2010. „Ho≈e li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj kriΩ i neka ide za mnom.„ Lk 9,23 DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – 2010 C
12
Embed
HRVATSKIH RIMOKATOLI KIH ¸UPA TORONTO • MISSISSAUGA • …€¦ · Biblijski odlomci koje √itamo u danaßnjem bogosluΩju poziv su i nama da se iskreno zapitamo: „Tko je Krist
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
DOMINE SPERAVIIN TE
HRVATSKIH RIMOKATOLI◊KIH ¸UPA TORONTO • MISSISSAUGA • OAKVILLE
broj 2520. lipnja 2010.
stranice 1, 3, 4 i 5 uredila Ωupa TorontoSVE˛ENI◊KA GODINA
19. 06. 2009. - 11. 06. 2010.
„Ho≈e li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe,neka danomice uzima svoj kriΩ i neka ide za mnom.„
Lk 9,23
DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU – 2010 C
ULAZNA PJESMA: Gospodin je jakost narodu
svome, tvr∂ava spasa svom Pomazaniku. Spasi narod svoj,
Gospodine, i blagoslovi svoju baßtinu, pazi ih i nosi dovije-
ka!
ZBORNA MOLITVA: Gospodine, daj da se
tvoga svetog imena bojimo i ujedno da ga ljubimo. Ti se
nikada ne kratiß voditi one koje si u√vrstio u svojoj ljubavi.
Po Gospodinu.
◊ITANJE KNJIGE PROROKA ZAHARIJE(Zah 12, 10-11): Ovo govori Gospodin: »Na dom Davidov
i na Jeruzalemce izlit ≈u duh milosni i molitveni. I gledat
≈e onoga koga su proboli; naricat ≈e nad njim kao nad jed-
incem, gorko ga oplakivati kao prvenca.
U onaj dan pla√ velik nastat ≈e u Jeruzalemu, poput
¸UPNI VJESNIK • HRV. RKT. ¸UPA: TORONTO, MISSISSAUGA, OAKVILLE; BR. 25/2010, NEDJELJA 20. LIPNJA STRANA 3
Mnogi ljudi danas s divljenjem gledaju na Krista a da ipak
nemaju odgovora na pitanje: tko je on. Biblijski odlomci koje
√itamo u danaßnjem bogosluΩju poziv su i nama da se iskreno
zapitamo: „Tko je Krist za mene?" Jesmo li spremni prihvatiti
ga onakvog kakvim nam se on sam predstavlja, ili moΩda
imamo nekakvoga svojega spasitelja prilago∂ena naßim potreba-
ma i prohtjevima?
1. √itanje: Zah 12, 10-11Kona√no obra≈enje. – Obnova Jeruzalema mogla se ostvarititek onda kad narod postane svjestan da mu je jedina nada Onajkoga su odbacili. Prorok u mesijanskom vi∂enju podsje≈a naKristovo probodeno tijelo od Rimskog vojnika.
2. √itanje: Gal 3, 26-29Vjerom nadi≈i razli√itosti! – Nova zajednica koju je Kristosnovao ne poistovje≈uje se ni s jednom socioloßkom skupinomsvoga vremena. Ona u vjeri ujedinjuje i ljude √iji su neposredniinteresi suprotni. Pogled nam je usmjeren na Abrahama koji jepraotac naße vjere jer je povjerovao BoΩjim obe≈anjima.
Evan∂elje: Lk 9, 18-24Preko smrti u Ωivot! – Mesija nije pobjedonosni vo∂a kakvogsu zamißljali u√enici i ¸idovi, niti manager koji bi nam davao iispunjavao obe≈anja, kakvoga moΩda zamißljamo mi danas. Onse svojim protivnicima ne suprotstavlja ni silom ni mo≈u, nitimanipulacijom. On ih pobje∂uje darivanjem svojega Ωivota ione koji ga Ωele slijediti do kraja, obnovit ≈e novim Ωivotom.Zato Krist najavljuje svoju smrt i uskrsnu≈e, a nas poziva dasvaki dan prihva≈amo i nosimo svoj kriΩ, da umiremo ovomΩivotu kako bismo mogli biti dionici punine Ωivota. Isus Nazare≈anim, za kojega mi krß≈ani vjerujemo da je Krist,
neprestano svojim rije√ima i djelima izokre≈e ljudska shva≈anja.
Poru√uje nam da sve ispitujemo i sve promißljamo. Bog nas po
svojemu Sinu poziva i poti√e da razmißljamo u njegovom Duhu,
a ne vo∂eni kriterijima (mjerilima) ovoga svijeta.
A vi, ßto vi kaΩeteOtajstvo Isusove muke i smrti na kriΩu, jedanko kao i otajstvo
njegova uskrsnu≈a, moΩemo razumjeti tek kada povjerujemo da
je Isus Nazare≈anin doista obe≈ani Mesija, Krist- Pomazanik
BoΩji. Ako prihvatimo tu osnovnu istinu krß≈anske vjere
moΩemo u pravom svjetlu razumjeti i vazmeno otajstvo. A kada
i to shvatimo, moΩemo napraviti korak dalje i pristati na ono ßto
Isus traΩi od nas. MoΩemo pristati na ono ßto nam na prvi pogled
izgleda √udno i nemogu≈e.
Tko ho≈e Ωivot svoj spasitiOdnos naßih i BoΩjih kriterija (mjerila) jasno se ocrtava u
zavrßnim re√enicama danaßnjega evan∂eoskog odlomka. Da
nißta drugo nismo od Isusa √uli i ovo bi bilo dostatno za svakod-
nevno ispitivanje vlastitoga Ωivota. Pozvani smo postavljati si
svakodnevno pitanje – „Jesam li spreman zanijekati sebe radi
Isusa? Jesam li spreman svoj Ωivot izgubiti radi Isusa?"
Ne radi se pritom o izvanrednom junaßtvu mu√enika koji su u
jednome trenutku radije izabrali smrt nego odreknu≈e od vjere.
Radi se o onome ßto Isus naziva svakodnevnim prihva≈anjem
svojega kriΩa.
Danaßnje evan∂elje osim pitanja „Tko je Isus Nazare≈anin za
mene?" dovodi u pitanje i snagu naße vjere. Vjerujemo li da
≈emo imati sve ako nam je Bog na prvom mjestu? Vjerujemo li
da ≈emo, poput Petra, mo≈i pobijediti prirodne zakone i hodati
po vodi snagom onoga koji je Stvoritelj prirode i njezinih
zakonitosti? Vjerujemo li da smo u BoΩjim o√ima vrjedniji od
ljiljana i ptica? Vjerujemo li uop≈e, ili pak idemo obrnutim
smjerom, pa se radi vlastitih principa odri√emo Boga. Bog je
rekao „Ne ubij!", a ja govorim „Dopußtam poba√aj iz medicin-
skih razloga". Bog je rekao „Ne ukradi"!, a ja govorim „Uzet ≈u
neßto ili ne≈u savjesno raditi jer me ionako nedovoljno dobro
pla≈aju na poslu".
Jedan od pogubnih grijeha suvremenoga √ovjeka je i izostanak
onoga ßto su stari katekizmi, na temelju evan∂elja, nazivali
bratska opomena. Neshvatljivo mi je da ≈e svatko od nas sma-
trati da treba opomenuti dijete koje Ωeli gurnuti √avle u uti√nicu
od struje, a istodobno se ne≈emo usuditi opomenuti dijete koje
psuje, koje se nepristojno ponaßa (ako ovdje uop≈e postoji taj
izraz) ili na bilo koji drugi na√in grijeßi. Zar je u naßim o√ima
prolazni tjelesni Ωivot vredniji od vje√nog Ωivota?
Kao ßto je na po√etku Objave Bog pozvao Abrahama da iza∂e iz
sigurnosti svoga rodnoga grada i uputi se u zemlju koju ≈e mu
Bog pokazati, tako smo i svi mi pozvani odre≈i se svojih kriteri-
ja i prihvatiti Ωivotna na√ela koja nam Isus (koji je Krist)
pokazuje svojim rije√ima i djelima.
Tko povjeruje Isusu Kristu vidjet ≈e svijet oko sebe na novi
na√in, onako kako je opisan u odlomku iz Poslanice sv. Pavla
Gala≈anima koji se √ita danas.
Svi ste vi jedan u KristuPißu≈i gala≈anima sv. Pavao ih podsje≈a na molitvu koju su
onodobni ¸idovi (mußkarci) svakodnevno molili. Zahvaljivali su
Bogu ßto nisu pogani, niti robovi, niti Ωene. Pavao ih poti√e, a
preko njih i sve krß≈ane svih prostora i svih vremena, da je Isus
svojim Ωivotom postavio nove kriterije djelovanja.
Isus nas u√i da gledamo bitno, a ne tratimo snagu i vrijeme na
sporednome. Bitno je da shvatimo da je svaki √ovjek √ovjek, a
sporedno je kojemu narodu pripada. Uostalom, Isus je umro radi
√ovjeka, a ne radi naroda.
Bitno je da shvatimo da je svaki √ovjek dijete BoΩje, a sporedno
je politi√ko opredjeljenje ili drußtveni poloΩaj. Uostalom,
evan∂elje se navijeßta √ovjeku, a ne klasama.
Bitno je da shvatimo da je svaki √ovjek osoba jednakoga dosto-
janstva, a sporedna je spolna ili rasna pripadnost. Uostalom,
√ovjek je put Crkve, a ne odre∂eni spol ili rasa.
Krß≈anstvo ne Ωeli naivno nijekati realne √injenice, nego Ωeli
svoj pogled usmjeriti na bitno. Na ono ßto nam je zajedni√ko. A
to zajedni√ko je √injenica da smo Kristom zaodjenuti i da smo u
njemu svi jedan.
Pla√ hadad-rimonski u ravniciAlternativa ovakvom shva≈anji i prihva≈anju BoΩje ponude je
odba√enost koju √ovjek osjeti kada iz svoga Ωivota izbaci Boga.
Promaßenost i besmisao koja ostane od Ωivota ukoliko se ne Ωivi
prema BoΩjoj volji i njegovoj Rije√i.
Hadad je u ravnici izazvao Boga i vlastitim nam udesom dao
dokaz da je √ovjek BoΩji suradnik, a ne BoΩji suparnik.
Drugi vatikanski koncil (1962. – 1965.) ponovno je uskrisiostari pojam o ''op≈em sve≈enißtvu'' i time potvrdio suodgov-ornost svih vjernika u Katoli√koj crkvi te dublje promotrioodnos izme∂u sve≈enika i laika. Rije√ ''crkva'' nije se odnosi-la tek na crkvenu hijerarhiju, nego je ozna√avala zajednicuvjernika, a svaki se vjernik po√eo osje≈ati ravnopravnimsudionikom u Ωivotu te zajednice.
Svijet laika nije bio suprotstavljen Crkvi, nego su se uzajamno
proΩimali. Koncil je rastvorio dveri Crkve mnogim pozitivnim
vrijednostima ''svijeta''. Pod pojmom ''svijet'' podrazumijevao se
svijet ljudi, horizont mogu≈nosti obitavanja i razmjenjivanja
iskustva. A budu≈i da u svakom iskustvu postoji, osim prisutno-
ga, i neßto ßto je potencijalno, svijet, zapravo, konstituiraju sve
potencijalnosti svih ljudskih iskustava.
Drugi vatikanski koncil po√eo je poletno i pun nadanja, no kad
je trebalo dokazati se na djelu, ponajprije u samoj Rimskoj kuri-
ji, o√ekivanja su iznevjeravana. U naße dane postaje sve o√itijim
da crkveno vodstvo u Vatikanu ne ide za reformacijama ßto ih je
otvorio Koncil, nego se, u strahu pred pluralnostima svijeta koji
relativizira vlastite razli√itosti iskustava, okre≈e restauraciji
staroga. Rije√ ''crkva'' kao da se ponovno odnosi samo na
crkvenu hijerarhiju i njezin zahtjev za nametanjem vlastita
autoriteta, a "svijet" na od nje udaljen svijet laika koji se, odbija-
ju≈i sebe doΩivljavati kao podloΩno nemisle≈e stado, po njoj,
udaljava stoga i od vjere.
Kada je 1959. godine, za bogosluΩja u okviru Svjetske
molitvene osmine za jedinstvo krß≈ana, papa Ivan XXIII.
najavio namjeru da sazove nov koncil, konzervativni su
sluΩbenici Rimske kurije pokazali nezadovoljstvo iz bojazni da
bi u svijetu u kojem se toliko toga nezaustavljivo mijenjalo
(uloga Ωena, glas mladih, prosvjedi protiv naoruΩanja, ratova i
socijalnih nepravdi, poziv na prokazivanje svih vrsta diskrimi-
nacija, posvemaßnje odvajanje Crkve i drΩave, razvoj urbane
kulture, zalaganje za osobne slobode posebno na podru√ju sek-
sualnosti) takav doga∂aj mogao pokazati koliko je sama Crkva
podijeljena u sebi te koliko je njezin autoritet uzdrman autorite-
tom lai√koga svijeta. I danas odve≈ oprezni i skrupulozni kri-
tiziraju Drugi vatikanski koncil da je unißtio liturgiju, uzdrmao
povjerenje u neprikosnovenost autoriteta Crkve te uzrokovao
sve ve≈u krizu vjere u katolika. Me∂utim, mnogi teolozi, ljudi
otvoreni Duhu, biskupi kojima je stalo do sudjelovanja laika u
Ωivotu Crkve, vjernici koji crpe svoju vjeru iz Svetog pisma,
svjedo√ili su da je Koncil preporodio √estitost i temeljito
obnovio Ωivot Crkve.
Ve≈ pri otvorenju Drugoga vatikanskog koncila imenovana su
klju√na pitanja, i postojana i posve nova, pa je valjalo na njih
iznova odgovoriti: odnos prema ¸idovima, sloboda savjesti,
pitanje smrtnoga grijeha, oblici poboΩnosti, narav Objave,
tuma√enje biblijskih tekstova, suodgovornost biskupa i uloga
laika, odnos prema drugim Crkvama i nekrß≈anskim religijama,
kompetencija svjetovnih autoriteta, odnos prema znanosti...
Ve≈inu ovih pitanja otvorile su ve≈ enciklike Ivana XXIII: Materet magistra (Mati i u√iteljica, 1960.) i Pacem in terris (Mir nazemlji, 1963.). Unutar Crkve osje≈ao se golem polet koji je Papa
nazvao aggiornamento, podanaßnjenje.
StoΩerna skretnica Koncila zacijelo je bila ponovno otkrivanje
ekleziologije zajednißtva. Ovime je naglaßena samostojnost
mjesnih biskupa i jasno imenovana duΩnost zajedni√ke brige za
cjelokupnu Crkvu, √ime se mi√e opasnosti da se pripadnost
Crkvi shva≈a nacionalno: nacionalna crkvenost u opreci je s uni-
verzalnoß≈u, katoli√anstvom Crkve. Nadalje, Koncil naglaßava
dostojanstvo razuma u pitanjima vjere i u odnosu prema njezin-
im istinama. Apostrofirao je nauk o savjesti kao "najskrovitijoj
jezgri i svetißtu √ovjeka, gdje je on sam s Bogom". Vjerske
zajednice bi stoga ve≈ unaprijed imale zada≈u svojim √lanovima
pripomagati da stje√u oblikovanu savjest i hrabriti ih da u vlasti-
toj odgovornosti djeluju prema njoj, a ne da im oduzimaju slo-
MISE SUBOTA - 6:00 p.m. je nedjeljna Misa. Tko zbog opravdanih
razloga ne moΩe do≈i na Misu nedjeljom, ovom subotnjom Misom zadovoljava nedjeljnu duΩnost sudjelovanja na Misi.
NEDJELJA: 9:30 i 11:00 a.m.; MISE U TJEDNU - 6:30 p.m. KRÍTENJA - subotom ili nedjeljom
Krsne priprave - roditelji su duΩni prijaviti se najkasnijeMJESEC DANA prije krßtenja svoga djeteta i ispunitiprijavu. Datum priprave dogovorit ≈e se sa Ωupnikom...
BOLESNIKE po bolnicama ili stanovima posje≈ujemo na poziv u svako doba dana i no≈i.
VJEN◊ANJA - samo subotom. Prema odredbi biskupa, zaru√nici se moraju javiti sve≈eniku u svojoj Ωupi sdokumentima godinu dana prije vjen√anja. Potrebno jepro≈i i te√aj zaru√ni√ke priprave prema dogovoru sasve≈enikom. Ako je netko ranije sklopio bilo crkvenubilo samo civilnu Ωenidbu s drugom osobom, ne moΩe seodrediti niti datum vjen√anja bez odobrenja mjesnogbiskupa.
ISPOVIJEDANJA imamo u tjednu i nedjeljom prije Mise.¸UPNI URED JE OTVOREN radnim danom
od 9:00 - 12:00 a.m., te od 1:00 - 5:00 p.m., PETKOM od 9:00 do 12:00 i 1:00 do 6:00SUBOTOM samo od 9:00 - 12:00 a.m. PONEDJELJKOM URED NE RADI.
Neka nas sve prate molitve hrvatskih svetaca i mu√enika, zagovor Naße Gospe Kraljice Hrvata,
i blagoslov Trojedinoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga
Slußajte redovitohrvatski vjersko-kulturni radio program “HRVATSKA STRA¸A”,svake nedjelje od 3:00 do 4:00 na srednjem valu 1320 CJMR radio postaje, ili
na www.cjmr1320.ca
Izdaju: HRVATSKE RIMOKATOLI◊KE ¸UPE - TORONTO - MISSISSAUGA - OAKVILLEUre∂uju i odgovaraju Ωupnici hrvatskih Ωupa
Posebno je tragi√no ßto takvo sektaßko ponaßanje skrivenihmo≈nika onemogu≈uje stvarno sposobne, kompetentne i slobodneljude da preuzimanjem ve≈e odgovornosti u drußtvu ili u drΩavnomaparatu omogu≈e razvitak demokracije i zakonitosti odnosno ost-varivanje cjelokupnoga boljitka te da onemogu≈e postoje≈e nega-tivnosti, kao ßto su klijentelizam, korupcija i ideoloßko- politi√kaprostitucija.
Predsjednik Vrhovnog suda, kako je objavio Ve√ernji list u
subotu 12. lipnja, u petak je na savjetovanju o kaznenom zakono-
davstvu odrΩanom u Zagrebu reagirao na Ωestoke napade iz Jutar-
njega lista rekavßi uz ostalo: “Sucima se oduzima pravo da sude po
zakonu.” Kao ßto je javnosti poznato, iznimno Ωestoki napadi na
Vrhovni sud uslijedili su nakon ßto je potvrdio presudu niΩega suda
u slu√aju Peßorda-Matvejevi≈, a po toj presudi Matvejevi≈ je pravo-
mo≈no osu∂en jer je oklevetao i povrijedio √ast pjesnika Peßorde.
Bez podrobnijega ulaΩenja u taj slu√aj i sudski postupak, reakcija na
pravomo≈nu presudu doista zahtijeva osobitu pozornost, ne samo
zbog toga odre∂enog slu√aja nego joß viße zbog obrasca ili modela
ponaßanja pojedinaca i interesnih skupina kad im neßto ne ide u
prilog.
Pravomo≈ne presude podlijeΩu javnoj kritici i nije sporno da
svatko o njima iznosi svoje mißljenje, ali bez dovo∂enja u pitanje
zakonitosti, poretka i samoga suda. Rije√i predsjednika Vrhovnoga
suda, “sucima se oduzima pravo da sude po zakonu”, otkrivaju da je
rije√ o stavu koji se viße ne moΩe smatrati tek iznoßenjem svojega
mißljenja ili kritikom ve≈ je to javno osporavanje i zakonitosti i
poretka i suda, drugim rije√ima na djelu je - umjesto, kako bi se