LEKTIRE
1. Albert Camus: StranacAlbert Camus (Mondovi, 7. studenog 1913.
- Villeblevin, 4. sijenja 1960.), francuski knjievnik i filozof,
dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957. godine. Poznat je po
svom karakteristinom stilu pisanja i tematikama svojih djela. itav
njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije.
Modernog ovjeka naziva bludnim, cininim monstrumom, a kao
suprotnost svijetu dananjice evocira antiku Grku, koja je "u svemu
znala nai pravu mjeru".Stradao je u naponu stvaranja kao rtva
automobilske nesree.Knjievni mu je rad usko vezan s filozofskim
pogledima i dijeli se na fazu apsurda u kojoj je blizak
egzistencijalizmu ( filozofski esej Mit o Sizifu, Stranac, drame
Nesporazum i Caligula; odraava osjeaj bespomonosti koji je zahvatio
veliki dio njegova narataja u godinama rata te prikazuje ivot kao
niz apsurda pred kojima ovjek kao drutveno bie ostaje bespomoan,
ali kao pojedinac moe ostvariti svoju slobodu ako takvo apsurdno
stanje prihvati kao svoju filozofiju u prestane doivljavati
stvarnost kao prizmu tradicinalnih drutvenih i moralnih vrednota)
te na fazu pobune (esej Pobunjeni ovjek; pronalazi smisao ovjekove
egzistencije u njegovoj pobuni protiv ivotnog apsurda i u ljudskoj
solidarnosti; romani Kuga, Pad, drame Opsadno stanje, Pravednici).
Iako je esto vezan i uz egzistencijalizam, Camus je odbijao taj
pridjev. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju Pobunjeni ovjek pie
da se cijeli svoj ivot borio protiv filozofije nihilizma. Njegova
religioznost takoer je bila esta tema, a on je sam u jednoj od
svojih knjiga napisao: Ne vjerujem u boga "i" nisam ateist.Djela
:Romani Stranac (L'tranger; 1942.) Kuga (La Peste; 1947.) Pad (La
Chute; 1956.) Sretna smrt (La Mort heureuse; posthumno) Prvi ovjek
(Le premier homme; 1994.)Novele Progonstvo i kraljevstvo (L'exil et
le royaume; 1957.)Eseji Nalije i lice (L'envers et l'endroit;
1937.) Pirovanje (Noces; 1938.) Ljeto (L't; svojevrstan nastavak
Pirovanja; 1954.) Razmiljanja o giljotini (Rflexions sur la
guillotine; 1957.) Prometej u paklu (1947.)Drame Kaligula
(Caligula; 1938.) Nesporazum (Le Malentendu; 1944.) Opsadno stanje
(L' Etat de Siege; 1948.) Pravednici (Les Justes; 1949.) Rekvijem
za redovnicu (Requiem pour une nonne; adaptacija romana Williama
Faulknera; 1956.) Bjesovi (Les Possds; adaptacija romana Fjodora
Mihajlovia Dostojevskog; 1959.)Filozofska djela Mit o Sizifu (Le
Mythe de Sisyphe; 1942.) Pobunjeni ovjek (L'Homme rvolt; 1951.)
Kronike I, 1944-48 (Actuelles I, Chroniques 1944-1948; 1950.)
Kronike II, 1948-53 (Actuelles II, Chroniques 1948-1953; 1953.)
Kronike III, 1939-58 (Chroniques algriennes, Actuelles III,
1939-1958; 1958.)Stranac
-roman objavljen 1942. godine, pripada modernom anru monolokog
romana (glavni lik je ujedno i pripovjeda), a graen je tehnikom
solilokvija (monologa). Komponiran je u dva dijela.Prema romanu
snimljen je 1967. godine film redatelja Luchiana Viscontija.
Moderni roman Camusov Stranac razlikuje se od djela kakva
stvaraju Proust, Joyce ili Faulkner. U njemu nema sloenih tematskih
sklopova, nema irine zahvata u oblikovanju, nema ni eksperimentalne
upotrebe razliitih stilova, ponajmanje pak modernistikih tehnikih
postupaka. To je relativno mirno i jednostavno ispriana pria o
ovjeku kojem je umrla majka, koji je postao sluajni ubojica i koji
je zbog tog ubojstva osuen na smrt. Od utjecaja velikih modernih
romanopisaca u njemu se osjea jedino neto od utiska koji ostavlja
Kafkina proza, ali i to vie zbog neke slinosti u doivljavanju
svijeta nego zbog upotrebe istih ili slinih knjievnih sredstava
izraza.
Radnja romana zbiva se u Aliru. Glavni lik u romanu, mladi
Mersault, mali je inovnik nezanimljiva ivota. Vijest o majinoj
smrti prima krajnje ravnoduno, ne pokazujui tugu ili bar saaljenje.
Zaokupljen je tehnikim pitanjima vezanim za put u Marengo, gdje je
njegova majka, u ubonici, provlea posljednje godine ivota. No uz
majin odar provodi dremuckujui, puei i ispijajui bijelu kavu te
razmiljajui o tome to rade njegovi kolege u Aliru. Pokop, koji se
odvija pod vrelim alirskim suncem, posebno ga je iscrpio pa nije
mogao ne osjetiti olakanje kada je dolo vrijeme povratka. Idueg
dana, u subotu, Mersault odlazi u luko kupalite. Tamo susree Mariju
Cardonu, djevojku koja je nekada radila s njim i koja ga tjelesno
privlai. Poziva je u kino i oni subotnju veer provode gledajui neki
komini film s Fernandelom, a zatim odlaze u Mersaultov stan. Budui
da je Marija otila rano ujutro, Mersault nedjelju provodi sam,
dosaujui se u stanu. Pomislih da je prola jo jedna muna nedjelja,
da je mama ve pokopana, da u ponovno na posao i da se, sve u svemu,
nita nije promijenilo. Idueg tjedna, vrativi se s posla kui,
Mersault sree svog susjeda Raymonda Sintesa, ovjeka o kojem priaju
da je svodnik i da pripada alirskom podzemlju, iako se on
predstavlja kao skladitar. Raymond ga poziva u svoj stan na veeru.
Tijekom razgovora Mersault saznaje da Raymond ima problema sa
svojom ljubavnicom i da se zbog nje potukao s njezinim bratom.
Budui da ga je ljubavnica napustila, a eljan osvete zbog njezine
navodne nevjere, Raymond moli Mersaulta da joj napie pismo kako bi
se vratila. Mersault pristane. Nakon tjedna provedena u uobiajenim
uredskim poslovima, Mersault provodi vikend s Marijom. Mir i tiinu
nedjeljnog popodneva prekinuli su buka i urlici iz Raymondova
stana. Tek e dolazak policije zaustaviti Raymonda u brutalnom
zlostavljanju svoje ljubavnice. Jo istoga dana Mersault odlazi na
policiju kako bi dao iskaz u Raymondovu korist. U znak zahvalnosti
Raymond poziva Mersaulta i Mariju da provedu sljedeci vikend kod
njegova prijatelja Massona u vikednici nedaleko Alira. Pri polasku
na izlet primjeuju skupinu Arapa meu kojima je i brat Raymondove
bive ljubavnice, kako ih promatraju. Napetost poputa kada vide da
ih ipak ne prate. U Massonovoj vikendici drutvo se dobro zabavlja.
Poslije objedna mukarci se odlue proetati plaom. Na njihvo
iznenaenje susreu Arape. Dolazi do tunjave, a u nastaloj guvi
Raymond biva ranjen noem. Masson odvodi Raymonda lijeniku. Po
povratku vidno uzbueni Raymond odluuje ponovno otii na plau. S njim
polazi i Mersault. Dolazi do novog susreta s Arapima. Raymond vadi
revolver elei ubiti Arapina koji ga je ranio. Na Mersaultov nagovor
odustaje, a Arapi se povuku. Otprativi Raymonda do kuice, Mersault
ostaje sam na plai i kree do izvora da se osvjei. Tamo nailazi na
Arapina koji je ranio Raymonda i iz Raymondova revolvera puca u
Arapina. Pojmih da sam poremetio ravnoteu dana, izvanrednu tiinu
ala na kojem sam bio sretan. Zatim opalih jo etiri puta u npomino
tijelo u koje se meci zabijahu a da se nita nije opaalo. Bijahu to
kao etiri kratka udarca kojima sam pokucao na vrata nesree.Drugi
dio romana, koji se zbiva u zatvoru i sudnici, ima sve elemente
tipinog sudskog procesa. Za vrijeme istrage, koja traje jedanaest
mjseci, Mersault ne daje nikakvo objanjenje za poinjeni zloin. I
istraitelj i branitelj zbunjeni su njegovom apatijom, izostankom
kajanja kao i potpunom indiferentnou prema vlastitom ivotu. Sud ga
proglaava krivim i osuuje na smrt. Mersaultovo ponaanje na majinom
sprovodu posluilo je kao dokaz njegove beutne nemoralnosti i
odredilo teinu kazne. Osudu na smrt Mersault prima mirno i
ravnoduno. U noi prije nego to e mu odrubiti glavu posjeuje ga
sveenik ne bi li ga privolio na pokajanje. Mersault, svjestan
apsurda ivota i vlastitog potojanja, to odbija. U smrt odlazi
mirno, svjestan da je ona apsolutni kraj.
Opis lika: Mersault
Tko je Mersault? Kako razumjeti ovjeka koji je ostao ravnoduan
na vijest da mu je umrla majka i koji je zaspao pred njezinim
odrom, a ve idueg dana se prepustio erotskoj avanturi? Kako
objasniti daljnje njegove postupke koji e kulminirati bezrazlonim
ubojstvom Arapina? Zato se Mersault ne osjea krivim? Pri odgovoru
na ova pitanja treba voditi rauna o promjene u suvremenoj prozi,
prije svega na nain koncipiranja likova u romanu. Proza 19. stoljea
sauvala je kako unutarnje ejdinstvo ovjeka, tako i jedinstvo
svijeta, pa je stvorila model potpuna, cjelovita ovjeka, odnosno
prikazala ovjeka u jedinstvu njegova psiholokog, metafizikog i
sociolokog bia. Model ovjeka u prozi 20. st. bitno se mijenja.
Budui da suvremenu stvarnost obiljeava ideoloka sukobljenost,
moralna nestabilnost i kontinuirani osjeaj ugroenosti, moderna
proza ne moe ni ponuditi model integralnog, cjelovitog ovjeka.
Stoga Mersaulta treba razumjeti kao simbol beznaa i besmisla jednog
svijeta, svijeta suvremene zapadne civilizacije koja dehumanizira
ovjeka svodei ga na razinu pukog automata. U svijetu koji je
izgubio smisao, ispresijecan apsurdnim zidovima, ovjek ostaje
stranac, moderni Sizif koji uzalduno kotrlja kamen svoje
egzistencije.Mersault je potpuni stranac svemu to ga okruuje i
svemu to mu se dogaa.
Ostali likovi:
MARIJA: Mersaultova je prijateljica, biva daktilografkinja u
njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u
vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjeuje ga u
zatvoru i rasplae se na suenju.
RAYMOND: Onizak je, pleat, ima boksaki nos. Najbolji je
Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obuen. ivio je u
stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu
koju je pretukao jer ga jevarala. Mersault je pristao svjedoiti da
ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se sa njezinim
bratom.
SALAMAN: Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara
koji je imao neku konu bolest pa mu je ispala sva dlaka i tijelo mu
je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas ivjeli su u istoj sobi.
Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i ute rijetke dlake.
Svakog je dana starac psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio psa i
tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je
izgubio, bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao.
PEREZ: Nosio je eir okrugla tulca i irokoga oboda, odijelo kojem
su hlae padale u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine,
koja bijae premalena za njegovu koulju s velikim bijelim
ovratnikom. Iz njegove su sijede i prilino njene kose virile udne,
klempave i nepravilne ui kojih je boja crvena kao krv iznenadila
svakoga na tom bljedunjavom licu.
CELESTE, Mersaultova majka
Solidarnost u Strancu:U Strancu, Camus karakterizira svoje
opravdavanje apsurda kroz iskustva protagonista koji se jednostavno
ne prilagoava sustavu. Njegova svojstvena iskrenost remeti status
quo. Mersaultova nesposobnost da lae ne moe ga integrirati u drutvo
i naizmjence prijeti jednostavnoj grai ljudskih manirizama koji su
oekivani od strane strukturalno sloenog drutva. Prema tome, kazna
za njegov zloin nije odreena na bazi ubojstva, nego na njegovoj
ravnodunosti prema nedavnoj smrti njegove majke. ak i nakon duhovno
izazovnog razgovora sa sveenikom koji potie Mersaulta da se pokaje
i izabere novi put, Mersault ne puca te ustraje u svojoj
ravnodunosti, on osjea da smrtnu kaznu donosi drutvo prepuno lai,
drutvo koje ga osuuja ne shvaa, te time simbolizira svoj ultimatum
u prihvaanju "njene indiferentnosti svijeta", ina koji samo
produbljuje njegovu solidarnost s drutvom nesposobnim da shvati
njegovo naizgled bezosjeajno, hladno, okrutno i mizantropsko
ponaanje.Tumaenje romana:Tumaenja romana najee su upozoravala na
srodnost sa Sartreovom filozofijom, i to je u velikoj mjeri tono.
Jean Paul Sartre mu je zaista filozofski blizak. No, podjednako je
tako tono da je Stranac gotovo moralistika osuda pravosua. U tom
smislu radi se zapravo o sudski krajnje nepravednoj kazni -
Meursault nije ubio s predumiljajem - pa dolazi do izraaja apsurd
pravnog postupka. Meursaultu sude ljudi koji ga naprosto ne
razumiju: ono sto se njima ini beutnou, zapravo je podjednako tako
moglo proizii iz prave osjeajnosti koja se jedino ne eli izraziti
oekivanom "glumom"; nemali broj ljudi plae na pogrebu jedino zato
sto se to od njih oekuje.Meursault tako dodue jest "stranac" u
svijetu navika i obiaja, no njegovo je ponaanje dosljedno njegovom
uvidu u zbilju ivota i njegovu karakteru. Njemu se naprosto dogodio
"tragian sluaj" kakav se svima lako moe dogoditi, jedino to je on
ovaj put imao nesagledive posljedice; na kraju ga je tobonja pravda
osudila na smrt bez pravog razloga. Ali Camus ga ne osuuje, niti
eli da to mi inimo.Temeljna je vrijednost Camusova romana ipak u
stilu: upravo zbog jednostavnog, a izuzetno dojmljivog izlaganja
izvrsno je ocrtan kako jedan lik - moda i tip ovjeka - tako i
raspoloenje, pa i cjelokupna atmosfera nepredvidivog i besmislenog
niza sluajnosti koje tako esto upravljaju naim ivotima.
2. Fjodor Mihajlovi Dostojevski: Zloin i kaznaFjodor Mihajlovi
Dostojevski (Moskva, 11. studenog 1821. - Sankt Peterburg, 9.
veljae 1881.), ruski knjievnik ukrajinskog porijekla, romanopisac,
novelist i publicist, jedan od najznaajnijih knjievnika u
povijesti.Presudnu ulogu u njegovu ivotu i stvaranju imalo je
sudjelovanje u utopijsko-socijalistikom kruoku Petraevskog, zbog
ega je 1849. godine bio osuen na smrt, zatim pomilovan i prognan i
Sibir gdje je proveo 10 godina. Dok se poetkom svog stvaranja
kretao stopama Gogoljeva realizma i zastupao napredne drutvene
poglede (Bijedni ljudi), nakon povratka s robije (koju je opisao u
Zapisima iz mrtvog doma) ne samo da naputa ve i osuuje
revolucionarnu djelatnost (roman Demoni), te zapada u misticizam i
mesijanizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom, trai izlaz u
pravoslavlju. Mijenja se i tematika njegovih djela u kojima je sada
zaokupljen moralnim aspektima ljudske egzistencije, pitanjima dobra
i zla, krivnje i odgovornosti, te e mu kriminalistiki zaplet
posluiti kao okvir u kojem e raspravljati o problemu zloina i kazne
kao takvome, u elji da otkrije tajne pobude judskih
postupaka.Djela:Romani Bijedni ljudi (1846.) Ponieni i uvrijeeni
(1861.) Zloin i kazna (1866.) Kockar (1867.) Idiot (1868.) Bjesovi
(prevoeno takoer kao Demoni ili Zli dusi) (1872.) Mladi (ili
utokljunac) (1875.) Braa Karamazovi (1880.)Novele Dvojnik (1846)
Bijele noi (1848) Netoka Nezvanova (1849) - nedovreno Zapisi iz
podzemlja (1864)Zapisi Zapisi iz mrtvoga doma ( ) (1860-1862)
Zloin i kaznaO romanu:Najpoznatiji i najitaniji roman F.M.
Dostojevskog, kojim je jo za ivota stekao europsku slavu. Iako ga
je anrovski teko odrediti (kriminalistiki, drutveni, psiholoki)
Zloin i kazna ipak je prije svega roman ideja, u kojem Dostojevski
na vrlo itak nain raspravlja o pitanjima koja su ga muila osobito
nakon povratka iz Sibira i koja e otad postati njegovom glavnom
preokupacijom, tj.problemima zloina i kazne, grijeha i ispatanja,
prava i pravde. Opisujui sudbinu sirmanoga studenta koji se iz viih
vciljeva odluio na zloin, Dostojevski daje i realistiki vjernu
sliku drutvene bijede velegradske sirotinje i osiromaenoga
plemstva, i psiholoku razradu lika i njegovih unutarnjih sukoba oko
vlastitih postupaka, s teitem ipak na idejnoj raspravi o vjenim
pitanjima, emu podreuje i likove i fabularnu osnovu djela. Na taj
je nain, kao i estom uporabom unutarnjih monologa pri analizi
Raskoljnikovih dilema, Dostojevski ve 1866. godine nadiao granice
realistikog iskaza i antipicirao europski roman 20. stoljea.
Dostojevskog od klasika europskog realizma odvajaju:-kompozicija
romana- opisi- karakterizacija likova (motivacijski postupci)-
etiko-filozofska problematikaRadnja romana odvija se u svega devet
i pol dana, a zbiva se u Sankt Peterburgu ezdesetih godina 19.
stoljea. Raskoljnikov je prestao pohaati predavanja obuzet novim
idejama koje su u Rusiju stizale iz Zapadne Europe. Smatra da se
ovjeanstvo moe podijeliti u dvije skupine: u jednoj su obini
smrtnici koji se moraju podvrgavati zakonu, a u drugoj su iznimni
pojedinci, poput Napoleona, koji sami stvaraju zakone za sebe.Prvi
dio Mjesec srpanj. Rodja Romanovi Raskoljnikov je siromani nesvreni
student prava u Sankt Petersburgu. Na poetku romana ga susreemo
kako sa svoje dvadeset i dvije godine izbjegava gazdaricu jer
mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod stare lihvarke Aljone
Ivanovne zaloiti depni sat, a ona mu daje samo rublju i 15 kopejki
jer nije na vrijeme otkupio prijanji prsten pa je ostao duan.
Raskoljnikov ljutit odlazi. U glavi mu se stvara razbojniki
plan.Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je
jednom u krmi uo razgovor mladia koji se alio svom drugu na staru
lihvarku koja se bogati lukavim otkupom vrijednih predmeta od
siromanih ljudi za male novce; pritom je strano gruba prema svojoj
dobroudnoj polusestri Lizaveti koja radi za nju. Mladi je razvio
teoriju kako bi babu valjalo ubiti jer je kao stjenica koja pije
krv, a strano je bogata. Raskoljnikovu je taj razgovor bio poetak
kovanja planova o ubojstvu i krai.Nakon posjeta lihvarki (koji je
bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima otvara) u krmi
je upoznao propalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio duu
tunom priom o obitelji koju je upropastio zapivi sav svoj novac, a
ki Sonja je postala prostitutka da bi prehranili ostale dvije
djevojice i jednog djeaka. Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije
bio pet dana, a ena ga poe vui za kosu i tui. Raskoljnikov izvue i
ostavi 50 kopejki i nestane kad je poela vikati i na njega.U
prljavoj sobici slukinja Nastasja mu donese majino pismo puno
ljubavi koje ga raznjei i rastui. Mati ga je izvjestila o tekom
ivotu Dunje, njegove sestre koja je sluila u gospodskoj kui a gazda
se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. ena mu je to doznala
pa je isprva okrivila Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je
saznala istinu pa je ponovo rehabilitirala Dunju. Njih dvije su
tekom mukom slale sinu novac u grad i polagale su velike nade u
njega. Mati mu je pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi za dvorskog
savjetnika Petra Petrovia Luina. "Pouzdan i imuan, ima dodue 45
godina ali jo se moe svidjeti enama." Raskoljnikov je bio izvan
sebe jer su ga dovele pred gotov in. Nisu ga pitale za miljenje o
ovjeku koji je "ini se dobar" i otprema na put za S. Petersburg
krinju "na svoj raun", a majka i Dunja putuju o svom troku.
Raskoljnikov se udio Dunji i bio ljut na nju. On stalno preispituje
sebe, svoje postupke, moral ljudi i vremena.SAN - umoran je zaspao
i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim ipkama jer
nije mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i plaui
ruicama udara vlasnika kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se
zaklinje se kako on ne moe uiniti "ono", ali zatim razmilja o
dogaaju koji je odredio njegovu sudbinu. U prolazu je uo razgovor
trgovca s Lizvetom da e sutradan u sedam sati naveer doi trgovcu.
Shvatio je da e lihvarka tada biti sama i da je to prilika za
ubojstvo.U kaputu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije
mogao uzeti sjekiru iz kuhinje jer je u njoj bila Nastasja
(nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u kuepaziteljevu
kuicu gdje nije bilo nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je
neto sumnjala pa nije odmah otvorila. Cijelo to vrijeme je
Raskoljnikov razmiljao o svom ponaanju i jo uvijek zdravom razumu.
Pruio je starici vrsto svezani smotuljak koji je trebao biti
srebrna tabakera. Tri puta ju je udario sjekirom po tjemenu i zatim
u sobi iz krinje natrpao depove raznim zlatnim predmetima. Odjednom
je zauo korake u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao
Lizvetu i potom ju je ubio. "Strah ga je hvatao sve vie i vie -
osobito nakon tog drugog, sasvim neoekivanog umorstva."Kad je htio
pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i
shvatila da se zbiva neto neobino. Jedan je krenuo po pomo, a kad
se drugi nakratko izgubio Raskoljnikov se spustio kat nie i sakrio
u stanu kojeg su liili pa su vrata bila otvorena. Nisu ga zapazili.
"Znoj je curio s njega, ija mu je bila posve mokra - prolaznici su
mislili da je pijan. Vratio je sjekiru na mjesto sve u
bunilu...Komadii i odlomci nekakvih misli rojile su mu se u glavi,
ali ni jedne misli nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao
zadrati, koliko se god trsio.."Drugi dio Leao je vrlo dugo i razne
misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u rupi u
zidu. Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u
stanici je saznao da ga je gazdarica traila jer nije plaao
stanarinu. U stanici se posvadio s porunikom Iljom Petroviem.
Odahnuo je, ali kad je inspektor Fomi priao o ubojstvu lihvarke -
sruio se u nesvjest.U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog
tekog kamena. udno se ponaao (uao kod Razmihina i odmah izaao,
buncao je, sanjao da je Ilja istukao gazdaricu), pao je u groznicu,
a Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom portvovno
njegovao. Za to vrijeme su svi poeli komentirati ubojstvo, u prvi
mah su optuili soboslikare!Dok je bio u krevetu posjetio ga je
Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar na pismo njegove majke
rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz sobe i
lutao gradom, uao u neku krmu i majinim novcem nagradio neku
prostitutku iz istog hira. Za ankom je drsko izazivao Zamjotova
priajui mu o zloinu i izazovno ga gledajui u oi. Na vrh jezika mu
je bilo da prizna. "A to ako sam onda ba ja ubio babu i Lizvetu?!"
Neki vrag mu nije dao mira i uao je u kuu i sobu gdje se zbilo
ubojstvo, provocirao je radnike koji su ureivali stan. "Pod je
opran, hoe li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga.Na cesti je
uo graju i pribliio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog
Marmeladova. Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga
odnesu u kuu. ena Katarina Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je
ispovijedio okrvavljenog. Dirljiv prizor kada ena pomae muu, a pop
moli da mu oprosti. "Ma ta je pijanica zapila sve to je imala...
upropastio mi je ivot! Hvala Bogu to umire. Bit e manje tete!"
Govorei to, ona je davala sve od sebe da mu olaka posljednje
trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i Marmeladovu
su zasuzile oi. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom
s predivnim plavim oima. Dao je Katarini sve rublje to je imao i
rekao da on snosi trokove sprovoda. Kad je odlazio mala sestrica je
dotrala i rekla da Sonja pita za adresu.Vrativi se kui doekale su
ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on stajae kao mrtav...
nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u
nesvijest. Razmihin ih je smirivao, uvjeravao da mu nije nita.Trei
dioRazmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kui, da e se on
pobrinuti za Raskoljnikova. Raskoljnikov je samo uspio rei da je
Luin podlac i da se on protivi vjenanju. "Ili on ili ja!" Razmihin
ih je pratio do stana umirujui ih. Bio je pijan jer se upravo
vratio s tervenke, ali se na prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu
i naoitu Dunju. Obeao je da e doi sa Zosimovim i odrao obeanje.Luin
im je poslao pismo i dogovorio sastanak S Dunjom i majkom pod
uvjetom da Raskoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome
usprotivile. Sutradan se Raskoljnikov naao s njima, ali je razgovor
svejedno zapinjao, mati nije mogla prepoznati sina, on se
suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome eljela odluiti
sama.... Tada u sobu uleti Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb
- svi se zbune, a Raskoljnikov se rastri oko nje upoznavi ju sa
svima, majci je sve to bilo sumnjivo.Raskoljnikov je Razmihinu
otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare lihvarke i
Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru.
Porfirij se pokazao lukavac i alama i pitanjima je provocirao
Raskoljnikova. Samo su jo njega i ekali, jer su na zamotuljcima kod
starice nali napisano i njegovo ime, raspitivao se i o smrti
Marmeladova. Zatim se inspektor interesirao o lanku Raskoljnikova
izalom u "Periodinoj rijei" u kojem je Raskoljnikov izloio misao o
obinim i neobinim ljudima koji vuku svijet pa im se moe oprostiti
ak i zloin ako to znai napredak ovjeanstva. Porfirij je to povezao
s psihikim stanjem zloinca u trenutku zloina (Raskoljnikovu se
inilo da mu je Porfirij namignuo). Na kraju ga je ak pitao je li
vidio soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a
Razmihin se razbjesnio na Porfirija.Raskoljnikov stalno razmilja i
preispituje svoj in. "Vrlo vano za babuskaru!"- mislio je uzrujano
i plahovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nije sad to vano. To je
bila tek bolest... htio sam to prije preskoiti granicu.. nisam ubio
ovjeka nego naelo! Naelo sam zaista ubio, ali nisam prekoraio
granicu, nisam, ostao sam na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam
ih volio! Zato ih sada mrzim, ne trpim ih u svojoj blizini....
Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da joj kaem?! O kako
sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi
oivjela! Sirota Lizaveta! Zato se ona morala tamo zatei? udno je
ipak zato na nju i ne mislim, ba kao da je nisam ni ubio! Lisaveta!
Sonja! Sirotice moje krotkih oiju....Mile moje!"- ovaj je komentar
najbitnija odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i pojava
unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana.Zaspao je u
bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno
ljudi. Kad se probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov.etvrti
dioSvidrigajlov je mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao
napastvovati Dunju kad je radila za njega. Raskoljnikov ga je htio
otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000 rubalja za Dunjeku bez
ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan sebe, a Svidrigajlov
neobino hladan i miran. Otkrio je da je Marfa oporuno ostavila
Dunji 3000 rubalja i nek se ne udaje za Luina jer je nitkov! Na
izlazu ga je vidio Razmihin.U svratitu majke i Dunje sastaju se
Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u unoj raspravi napao
Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema "ozloglaenoj"
djevojci i siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja
je pobjesnila i zajedno s bratom otjerala iznenaenog Luina. Luin je
ak zatraio da mu vrate trokove puta.Raskoljnikov se odmah zatim
oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda konaan. Razmihin ga
je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao, pogled
mu je prodirao u duu. Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato
kao da je prostrujalo izmeu njih.... Nekakva misao proleti kao
kakav nagovjetaj, neto uasno runo, to su obojica shvatila. Razmihin
problijedi kao krpa. "Razumije li sad? - upita Raskoljnikov a lice
mu se iskrivi od bola. Vrati se k njima i uvaj ih uvijek!" Iznenada
se okrene i ode.Od te veeri Razmihin im je postao sin i
brat.Raskoljnikov je poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela.
On ju je ispitivao o njezinu ivotu, bio je ganut njezinim izgledom,
sudbinom i rtvovanjem za dobrobit svoje porodice, pitao ju je
vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti takvu bijedu, natjerao ju
je da mu ita Bibliju - uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme osjeajui
kako mu se vraa elja za ivotom, smisao kako se neto budi u njemu.
Rekao joj je da je danas raskrstio sa sestrom i majkom. "Sad imam
samo tebe. Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, pa emo dalje
zajedno!" Ako sutra opet doe rei e joj tko je ubio Lizavetu - bila
je zaprepatena.Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo
da ga eli ispitati. Porfirij ga je u aljivom tonu doveo do ludila i
Raskoljnikov je zavikao da to ne doputa. "Uhapsite me ako elite,
ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je
Raskoljnikov odlazio babi, da je pitao za krv. Porfirij mu je obeao
iznenaenje, ali u jednom trenutku ue Nikolaj, soboslikar s
priznanjem da je on ubojica, a Porfirij se zbunio. Raskoljnikov je
doao sebi i uzvratio mu:"Neete mi pokazati ono nae malo
iznenaenje?!"U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se
vrata i pojavio se ovjek koji mu je na ulici apnuo da je ubojica.
"kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se sledio. No ovaj mu se
stane izvinjavati to ga je krivo optuio i prokazao Profiriju jer je
vidio Raskoljnikova onu veer kad je zavitlavao stanare i pazikuu, a
on je obrtnik - krznar, iz iste vee i nije htio da Raskoljnikov
proe nekanjeno. (On je bio to iznenaenje o kojem je Porfirij priao,
stajao je iza vrata i uo razgovor, no kad se Nikolaj pojavio,
pokajao se i doao u stan ispriati se.) "Oprostite mi zbog klevete i
zloe." Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad emo se
jo ogledati." ree smjeei se pakosno.Peti dioLuin se nije predao i u
glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom
Lebezjatnikovom (koji je imao moderna naela - ivot u komuni, ena
moe varati mukarca jer mu nije rob....) i poslao ga po Sonju kojoj
je velikoduno dao 10 rubalja pravei se duebrinik, ali joj je
skriveki gurnuo u dep presavijenih 100 rublji kanei je optuiti pred
svima da mu je Sonja ukrala novac da bi okaljao nju i Raskoljnikova
pred Dunjinim i majinim oima i vratio izgubljeno povjerenje. Sreom
je na dai (obredu u ast pokojnika) pred raskalaenom gomilom koja
uope nije dola oplakati Marmeladova nego najesti se, Lebezjatnikov
osupnut Luinovim postupkom izrekao pravu istinu, ne znajui ni sam
Luinove porive. Sve to nije sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu
Ivanovu da se poupa s gazdaricom Njemicom koja se pravila dama i
smjeno govorila ruski. Raskoljnikov je odluio Sonji priznati zloin.
Dok joj je s mukom govorio, onako nemona podsjetila ga je na
Lisavetu. Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvatila za
ruke, objesila mu se oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree
on gledajui je gotovo u nekoj nadi. -Neu, neu, nikad i nigdje!,
uzviknu Sonja. -Svuda u za tobom, kud ti tud i ja! O Boe! O jadne
li mene! I zato, zato te prije nisam upoznala!"Raskoljnikov se
lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv
zloina, a on se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio
zbog toga da pomognem majci - kojeta! Nisam ubio ni zbog toga da se
domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor ovjeanstva.
Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam
drugo morao shvatiti, morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili
sam ovjek? Hou li moi preskoiti zapreku ili neu. Jesam li puzav
stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije povlaivala i upitao ju je to
da radi. Sjevnula je oima i odgovorila neka poe do raskrija. "Stani
i pokloni se, poljubi zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni
cijelom svijetu, na sve etiri strane, i reci svima, na sav
glas:"Ubio sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe li?"Znao je da
ona misli na robiju, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da
ga objesi oko vrata. Raskoljnikov je u sebi odluio.Katarina Ivanova
je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na cestu, jer ju je
gazdarica istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i
prosila novac, otila je ak do nekog generala. Umrla je u hropcu na
cesti okruena znatieljnom gomilom. Raskoljnikovu je priao
Svidrigajlov obavjestivi ga da je preuzeo brigu o malianima i Sonji
i da e tako utroiti onih 10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na
Raskoljnikovo zaprepatenje izrekao mu je iste rijei koje je
Raskoljnikov izrekao Sonji. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje
stan do Sonje i da je prislukivao njihov razgovor. "Pa rekao sam
vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad ga je imao u aci.esti
dio "Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom
obavila magla i zatoila u bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se
poslije, ve mnogo kasnije prisjeao tih dana, poimao je da mu se
svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz stanovite prekide, sve
do konane katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i muan nemir
to je prelazio ak u panian strah." Najvie ga je muio Svidrigajlov.S
Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva
majku i sestru, a Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno,
da zna da je Raskoljnikov nevin jer mu je Porfirije sve razjasnio.
Raskoljnikov je u nedoumici - to Porfirij sprema? I zaista,
inspektor mu je sam doao na vrata. Ispoetka je hinio da mu se doao
ispriati zbog neugodnosti to mu je zadao, ali je onda na svoj stari
lukavi nain poeo rekonstruirati zloin i psiholoki portret poinioca.
Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali na
sebe patnju. "Ne, dragi moj Rodione Romanoviu nije Nikolaj nita
kriv! Posrijedi je fantastino, mrano nedjelo, suvremeno, sluaj naeg
doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio je, a sam sebe smatra za
potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav aneo, ne dragoviu
moj, nije Nikolaj nita kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao da
ga je neto presjeklo. "Pa tko je onda ubio?" ne odoli da ne upita
jedva diui. "Kako tko je ubio? - ponovi ba kao da ne vjeruje svojim
uima - Pa vi ste ih ubili Rodione Romanoviu! Vi ste ih ubili...
doda gotovo aptom, duboko uvjerenim glasom."Raskoljnikovu su se
oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao. Predloio
mu je da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim.
"Smanjit e mi kaznu... nasmijao se." Porfirij mu je dao rok od par
dana i obeao da ga do tada nee prijaviti.Raskoljnikov je pohitao do
Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijednom svratitu, a ovaj je pak
bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenje
siromanih maloljetnih djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za
enama), pokazao se u svijetlu razuzdanog i perverznog ovjeka.
Raskoljnikov mu je zaprijetio da e, bude li dirao Dunju, ga ubiti.
Svidrigajlov ga se jedva otarasio i poao na ugovoreni sastanak s
Dunjom. Prethodno joj je napisao pismo u kojem joj je natuknuo o
bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na mjesto sastanka, a on
ju je, kujui u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi
za njom vrata. Znao je da je sudbina njezine obitelji u njegovim
rukama - ponudio joj je da e uvati tajnu, a za uzvrat e joj biti
"rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i izvadila pitolj, pucala je
samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako pribliio i
rekao neka pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on ju je
zagrlio. Dunja ga je zamolila da ju pusti."Ne voli me dakle? - tiho
priupita.Ne.I ne bi mogla? Nikad?Nikad. - apne Dunja. Svidrigajlov
slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae."Svidrigajlov se oprostio
od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u neko svratite
i pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i
spustio se do Male Neve (most). Straar ga je mucajui htio
potjerati, ali Svidrigajlov uzme pitolj i napne ga. "Ovdje vam nema
mjesta.E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu to
pitali, reci im da sam otputovao u Ameriku." I ubije
se.Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od
sestre kojoj je bilo teko, ali oprostila mu je u svojoj ljubavi i
zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i uinio na ulici kako mu je Sonja
rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio prljavu
zemlju, sav proet nasladom i sreom. Ljudi su se smijali mislei da
je pijan. Malo dalje od njega stajala je Sonja, i tada je shvatio
da e ostati s njom do kraja.Uao je u policijsku stanicu i naletio
na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio, nije mogao priznati
zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu je
ugledao slabaan smijeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio
sjekirom onu staru inovniku udovicu i njezinu sestru Lizavetu." I
Petrovi zine. Sjatie se ljudi sa svih strana.Epilog Zbog olakotnih
okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije
kanjavan, potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao
siromanog Marmeladova) dobio je samo sedam godina Sibira. Porfirij
je odrao obeanje. Majka mu je oboljela i umrla vjerojatno znajui za
stranu istinu, Dunja se udala za Razmihina, a Sonja je s njim pola
u Sibir. Raskoljnikov je utke radio i svi su ga kanjenici mrzili.
Teko se razbolio i Sonja je pismom javila Dunji da lei u zatvorskoj
bolnici. No nije se razbolio od tekog rada i posne hrane - razbolio
se od povrijeenog ponosa. Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao
tako glupo i slijepo, to se mora poniziti i pokoriti pred
besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala kajanje... Ali, nije se
kajao zbog svog zloina.... Eto to je jedino on drao za svoj zloin:
samo to to nije uspio i to je sam priznao svoju krivnju."Nije
shvaao kako su svi kanjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u
slanju pisama i posjetama kanjenika), svima se osmjehivala. Za
bolesti je opet u bunilu sanjao o propasti svijeta i nekolicini
odabranih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog sna. Jednom je
ugledao Sonju kod bolnikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za srce",
brzo se odmakao od prozora. Sonja se razboljela i neko vrijeme nije
dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno raspitivao za nju.
Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo
dok je itao, neto se u njemu prelomilo.Sjedio je pokraj rijeke, ona
je sjela do njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam znao kako se
to dogodilo, ali najednom kao da ga je neto zgrabilo i bacilo do
njenih nogu. Plakao je i grlio joj koljena. Ona se u prvi mah
strano prepala i problijedila kao krpa. Skoila je s mjesta i
zagledala se u nj drui. Ali, zaas u isti tren, sve pojmi. U oima
joj zasja beskrajna srea. Pojmila je i vie nije sumnjala da ju on
voli, da je napokon doao taj as... Uskrisila ih je ljubav, srce
jednog mrsilo je u sebi neiscrpne izvore ivota za srce
drugog."Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala
(nikad ga nije davila vjerom), ali ga je sad otvorio. Sedam godina
im se inilo kao sedam dana. Bili su sretni.Zloin i kazna izdan je
1866. godine u asopisu Ruski vjesnik. Smatra se jednim od najveih
djela ruske knjievnosti.Radnja je smjetena u Sankt Petersburg
sredinom ezdesetih godina 19. stoljea. Glavni lik, Rodion Romanovi
Raskoljnikov, propali student prava, potaknut krajnjom bijedom i
turobnom budunou odluuje ubiti i opljakati Aljonu Ivanovnu, omraenu
staricu koja lihvarenjem izrabljuje ljude. Osim to ubojstvom
planira rijeiti vlastite financijske i obiteljske probleme, smatra
ga i etiki opravdanim jer, po njegovom miljenju, ivoti obinih ljudi
koji mu se nalaze na putu ne vrijede nita spram plemenitih ideala
kojima tei; smatra da se on, kao izniman pojedinac (slian
Napoleonu), nalazi iznad moralnih pravila koja obvezuju ostale
ljude. Pomno razrauje plan, ali ipak mu se potkradu pogreke i
privlai sumnju policije; i sam postaje nesiguran glede vlastitih
razmiljanja o zloinu te oajava i ezne za iskupljenjem. U psihikoj
krizi kroz koju prolazi pomae mu prostitutka Sonja Marmeladova,
napaena djevojka koja se ponizno i pasivno dri prema zlu i ivotnim
nedaama, a utjehu nalazi u kranstvu.Opis glavnog lika:Rodion
Romanovi Raskoljnikov (Roka) nesvreni je student prava, senzibilne
i preosjetljive naravi. Zloinac i pravednik u jednom. Jedan od
postulata kriminalistikog romana jest jasna i nedvosmilena
motivacija za zloin. Zloinac ubija ili zbog materijalne koristi ili
iz osvete ili zbog neke strasti ili naprosto stoga jer je psihiki
poremeena osoba. Raskoljnikov je kompleksniji od obinog zloinca. On
je odluio ubojstvom potvrditi princip. Za njega je ono moralan
izbor: uklanjanje stare, nekorisne lihvarke, ali i provjera
vlastite morlane i psihike snage. Naime, ako je u stanju ubiti
staroga parazita, onda on pripada osobitoj, izabranoj ljudskoj
vrsti, napoleonskoj, pokretackoj, onoj koja stvara povijest.
Izuzetan in iziskuje snagu baziranu na neosvrtanju, beutnosti spram
svega sitno ljudskoga koje nije u stanju biti nita drugo nego
sredstvo i materija povijesti. Za razliku od ljudske mase izabrane
osobe imaju pravo i ubiti, ako je to u interesu neke vie svrhe.
Njegovi motivi su i proeti altruizmom, eljom da pomogne
Marmeladovima. Materijalna korist nije ovome zloincu nimalo vana.
Ipak, temeljem njegova djelovanja moemo smatrati napoleonski
princip: pravo izuzetne osobe na izuzetno djelo, onkraj dobra ili
zla. Na kraju se u Sibiru razboli, ali od povrijeene sujete. Ne
progoni ga to to je ubio, nego to to nije uspio. Izlijeit e ga
ljubav. Kada, potaknut Sonjom, otvori Evanelje, njegov preobraaj je
potpun, a time i pobjeda knjievnikove kranske koncepcije.Sonja
Marmeladova zastupa naelo suprotno Raskoljnikovu. Ona u poetku
prodaje svoje tijelo kako bi pomogla obitelji i ocu alkoholiaru.
Njen altruizam, kranska pokornost i smirenost, podnoenje patnji,
osobine su kojima pisac otkriva simpatije za djevojku i vlastitu
bliskost njezinim stavovima. Uz to je i duboko humana: ne pristaje
na Raskoljnikovljevo objanjenje da je ubio beskorisnu, tetnu
gnjidu, jer za nju niejdno ljudsko bie ne moe biti gnjida. Ona
pridonosi i njegovu priznanju. Odlazi s Raskoljnikovim na robiju,
pratei ga i u trenucima kada on iskazuje netrpeljivost prema njoj.
Kraj romana oznaava i njenu moralnu pobjedu, a time i definitivnu
pobjedu kranske poniznosti. To je trenutak konanog moralnog
izljeenja Rodiona Raskoljnikova.
3. Marin Dri, Dundo MarojeHrvatski komediograf Marin Dri (Vidra)
roen je 1508. u Dubrovniku nakon svoje petero brae i sigurno nakon
neke od svojih est sestara. Knjievni dar razvio je u Sieni gledajui
seljake lakrdije, komedije i pastirske igre te igrajui u njima.
Godine 1526. Dri, sada ve sveenik, izabran je za jednog od dva
rektora crkve Svih svetih u Dubrovniku. Dvanaest godina kasnije
(1538.) dobiva vladinu stipendiju i odlazi u Italiju na studije. U
periodu od 1539. do 1543. studira crkveno pravo u toskanskom gradu
Sieni. Na ispitima ne blista i nije ba uzoran uenik, ali je zato je
omiljen meu studentima te ga oni 1541. biraju za upravnika
studentskog doma i vicerektora Sveuilita. Kako ve dugo nije biran
ni rektor Dri obnaa i dunost rektora. U to doba ve je u umjetnikim
vodama to se vidi iz policijskog zapisa (1542.) kada ga je policija
uhitila u jednoj privantoj kui dok je glumio ljubavnika u jednoj
predstavi. U to doba predstave su, iz politikih razloga, bile
zabranjene. Izgubivi interes za studije i nikada ih ne zavrivi Dri
naputa Sienu (1543.) i kree kui. Tu se ne bavi trgovino poput oca
ve pie komediografska djela i upada u dugove. Istovremeno stjee
brojne neprijatelje meu dubrovakim bogataima i trgovcima koji su se
prepoznali u njegovim djelima Dvije godine kasnije (1545.) u
Duborvnik stie austrijski aristokrat i vojskovoa Kristof Rogendorf.
Ljut na austrijski dvor poao je, u tajnosti, put Carigrada kako bi
se stavio u slubu sultana. U Dubrovniku se upoznaje s Driem i on mu
postaje sobar. Uskoro se Rogendorf iznenada izmiruje s austrijskim
dvorom i vraa u Be. U Beu Dri ostaje samo tri mjeseca, a onda se
opet vraa u Dubrovnik. Rogendorf je 1546. ponovo u Dubrovniku i
ovoga je puta konanoraskinuo s bekim dvorom i jo se jednom uputio u
Carigrad. U Dubrovniku se sjetio Dria i ponovo ga uzeo u svoju
slubu, ali ovaj puta kao tumaa. Meutim Rogendorf u Carigradu nije
dobio oekivani viskoki poloaj te ostaje bez novca i odrava veze s
dubrovakim odmetnicima Buiniima. Dri mu opet okree lea i vraa se u
Dubrovnik. Pored grofovskog tumaa i sluge Dri je jo bio i pisar po
solanama i svira u crkvama. Ipak 1562. odlazi u Veneciju, ali se
povremeno vraa u Dubrovnik. etiri godine kasnije (1566.) odlazi u
Firenzu i upuuje firentinskom vojvodi Cosmu I i njegovom sinu
Francescu pet izvanredno vanih pisama u kojima je, izmeu ostalog,
traio da se u dubrovakom Senatu izjednai broj puana i vlastele. U
tim pismima Dri teko optuuje vladu u Dubrovniku i predlae vojvodi
da uz mediijsku novanu i vojnu pomo podigne ustanak u Dubrovniku.
Plan je bio smuen, nepromiljen i nerealan te se vlasti u Firenzi
nisu ni trudile odgovoriti Driu. Dri je naime smatrao kako
Dubrovnikom vlada dvadeset ludih nakaza i dvadeset krtaca smijenih
u oima suvremenika. Dri je djela pisao za prikazivanje o pokladama,
a izvodile su ih kazaline druine zvane: Pomet-druina, Garzarija i
Njarnjasi. Bio je pjesnik vedre, renesansne glume, dalek pobonim
preokupacijama. Izrazio je dra pukog govora, progovorio je
prostonarodnim jezikom te je prvi donio na pozornicu likove
pjesniki i puki ocrtanih 'naijenaca' (Pomet, Dundo Maroje, Tripe,
Bokilo i dr). Bio je vjet dramatiar, a njegov se komediografski
opus odrao sve do danas snagom nepatvorene umjetnike inspiracije.
Umire u Veneciji 1567. iznenadna i prilino tajanstveno. Sahranjen
je u mletakoj crkvi Sv. Ivana i Pavla. O njegovu ivotu 2006.
snimljen je film Libertas.Stvaralatvo:Kronologija Drieva
stvaralatva u mnogim je tokama nesigurna. Sve informacije o njegovu
knjievnom djelovanju odnose se na godine 1548-59. Na temelju
raznovrsne dokumentacije rekonstruiran je sljedei redoslijed
njegovih dramskih djela: izgubljena komedija Pomet, pastoralna
drama u stihu Tirena, 1549., rustikalna farsa u stihu Novela od
Stanca 1550, rustikalno--mitoloka drama u stihu Venere i Adon 1551,
Tirena, 1551, komedija u prozi Dundo Maroje, 1551, komedija u prozi
Skup 1555?. Vrijeme premijere Pjerina, komedije sauvane u
fragmentima, nije se dalo utvrditi. Izvoai Drievih drama bile su
amaterske druine: izmeu ostalog, druina Pomet, druine Garzarija i
Od Bidzara, sastavljene od mladih plemia, te druine koja se zvala
Njarnjasi i koja je izvodila pastorale. Godine 1551. pojavila se
jedina Drieva knjiga objavljena za njegova ivota. Nije sauvan
nijedan primjerak tog izdanja, ali valja pretpostaviti da je ono
istovjetno s dvama sljedeim izdanjima (Venecija 1607., 1630.) i
sadravalo je Drievu ljubavnu liriku, kao i tri dramska djela:
Tirenu, Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona
u komediju stavljena i Novelu od Stanca. Preostala Drieva djela
sauvala su se, esto u nepotpunu obliku, u rukopisima, od kojih
najstariji potjeu iz druge polovice 16. st. Jedina Drieva tragedija
jest "Hekuba", koja je bila njegovo zadnje djelo, dozvolu za
izvoenje dobila je 1559. godine.Drievo stvaralatvo nailazilo je na
priznanje suvremenika, ali je i pobuivalo prijepore i dvojbe. Nakon
praizvedbe Tirene Dri je ak optuen za plagijat ijom je rtvom trebao
biti Mavro Vetranovi. Ovaj je ipak odluno to zanijekao te je
napisao pjesmu podrke u kojoj brani Dria nazvanu "Pjesanca Marinu
Driu u pomo". Drieva lirska poezija nastavlja se na raniji hrvatski
petrarkizam. Glavno podruje njegova stvaralatva bijae drama. Driev
dramski opus tvore dva temeljna odvjetka: idilini i komediografski.
Osnovu Drievih drama predstavlja antiteza: suprotstavljanje
pastoralnih ili mitolokih motiva rustikalnim motivima, viih stilova
niima, stiha prozi, svijeta poezije realnome svijetu. Drievo
komediografsko stvaralatvo veim dijelom predstavlja, za renesansu
karakteristina, regularna komedija, tzv. commedia erudita. Dri je
pisac visoke knjievne kulture, upoznat s antikom tradicijom
(posebice s Plautom, odomaenim u Dubrovniku), kao i sa suvremenom
talijanskom komedijom i talijanskom novelistikom koja je toj
komediji bila vanim izvorom inspiracije.Djela:Dramska djela Pomet
(izgubljena komedija), 1548., ispred Kneeva dvora Tirena
(pastoralna drama u stihu), 1549., ispred Kneeva dvora, predstava
prekinuta zbog nevremena; zahvaljujui nedavnomu otkriu primjerka
prvoga, za autorova ivota tiskanoga izdanja Tirene iz 1551. u
Milanu, utvreno je kako je ona takoer igrana 1548. godine, po nekim
miljenjima prije Pometa, te je ta pastorala zapravo Driev kazalini
prvijenac Novela od Stanca (pokladna igra), 1550., palaa Frana
Kabuia, svadba Martolice Damanjia Venere i Adon ili Pripovijes kako
se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena
(rustikalno-mitoloka drama u stihu), 1551., palaa Sinievia, svadba
Vlaha Dria Dundo Maroje (komedija u prozi), 1551., vijenica Kneeva
dvora Duho Kerpeta (pastoralno-rustikalna drama u prozi ili
komedija, sauvana u nevelikim fragmentima), 1554.(?), svadba Rafa
Guetia Skup (komedija u prozi), 1555.(?), svadba Saba Gajina Griula
ili Plakir (rustikalno-mitoloka drama u prozi i stihu), 1556.,
svadba Vlaha Sorkoevia Tripe de Utole (komedija u prozi), (?)
Arkulin (komedija u prozi), (?) Pjerin (komedija sauvana u
fragmentima), (?), svadba Dona Mikinova Hekuba ( tragedija,
adaptacija Euripidove tragedije na temelju talijanske preradbe L.
Dolcea) 1559.Poezija Pjesni U smrt od Fjore Martinove umii
Epithaphio Svitlom i vridnomu vlastelinu Sabu Nikulinovu Marin Dri
Tuba Ljubmira od komedije Tirene Prolog drugi komedije prikazane u
Dri na piruNeknjievni spisi Predstavka senatu Sijenske Republike
Jedan rektorski dopis iz Siene Izjava u parnici brae Primovia
Politika pismaDundo Maroje-komedija u 5 inova (izgubljen kraj,
nadopunio ga Mihovil Kombol)Saznavi da mu sin, kojeg je poslao s
pet tisua dukata preko Jakina (Ancone) po trgovakom poslu u
Firenzu, skrenuo u Rim gdje nemilice troi njegov imetak, Dundo
Maroje se upuuje u Rim ne bi li pronaao razuzdanog sina i spasio
barem dio novaca. Sa sobom vodi svoga slugu, priprostog dubrovakog
krmara Bokila. uvi jednu od neprekidnih prepirki izmeu vjeno
gladnog i ednog Bokila i krtog mu gospodara, pristupa im Tripe
Kotaranin, jedan od naijenaca koji ivi u Rimu. Tripe je pun
razumijevanja, a ispostavlja se i da poznaje i stareva sina Mara
koji tu ivi ve tri godine. Na njegovu preporuku Marje i Bokilo
uzimaju prenoite u votariji preko puta prve kortiane od Rima Laure
na iju milost i nemilost Mar troi oeve dukate. Odatle e Dundo
Maroje lako prepoznati i ugrabiti svoga zabludjelog sina.Za Laurom
je lud i njemaki plemi Ugo Tudeak. Njegov sluga, Pomet Trpeza,
sredinji je lik komedije. Inteligentan i snalaljiv, hedonist i
veliki izjelica, poznavalac ljudi, Pomet nastoji za svog gospodara
pridobiti Laurinu milost kako bi se, zaduivi uvelike svog
gospodara, nesmetano mogao uivati u jelu i pilu. U borbi sa svojim
suparnicima, Marom i njegovim lukavim i pokvarenim, ali njemu
nedoraslim, slugom Popivom, Pomet se uzdaje u svoju vjetinu
vladanja ljudima i pseudoueno iskazanu prktinu filozofiju
prilagoavanja i strpljenja da bi se ugrabila prava prilika i
iskoristila fortuna.Meu mnogim naijencima koje su sudbina ili
trgovaki poslovi naputili u Rim, je i Marova zarunica Pera. Kako ve
tri godine nije primila pismo od zarunika, ukrade tetki tristo
dukata i preodjevena u momka, u drutvu bratia Diva, krene u potragu
za svojim zarunikom.U drugom inu Pomet nagovara Laurinu slukinju
Petrunjelu, snubei je u dvosmislenim stihovima usput za sebe, da
navede svoju gospodaricu da zamjeni Mara njegovim gospodarom Ugom
Tudekom jer je u Rim upravo stigao Marov otac koji e traiti od sina
da mu poloi raune. U jednom od sljedeih prizora, dok se Maro razmee
pred Laurinim prozorom, napada ga bijesni otac, trai svoje dukate,
a Maro hini da ga ne prepoznaje. Dundo Maroje potegne za noem, a
Maro zovne straare koji odvode Duna Maroja u tamnicu mislei da je
starac poludio. Pomet s nekoliko spretnih rijei, uoivi svoju
priliku, oslobaa starog Dunda, ali i iskoristi na smrt uplaenog
Bokila da po njegovoj uputi pred Popivom i Laurom slae kako je
Dundo Maroje zapravo doao na protenje i sa sobom donio tovar
vrijedne robe. Dva zavrna prizora drugog ina dva su monologa; dok
Pomet razmislja kako treba to prije Dundu Maroju savjetovati da
laska Popivi, koji je zagrizao udicu, da ga ovaj uvede u kuu, dotle
oajni Maro proklinje dukate i oca koji vie ljubi dinar neg sina.U
treem inu, pokraj svih nevolja koje su snale Mara, i rimski trgovac
i lihvar, idov Sadi, trai da mu se issplate dukati za Laurinu
ogrlicu. Lukavi Popiva predlae svom gospodaru da u Sadija nabavi
robe za 3000 dukata za koje e jamiti Laura koja vjeruje da mu je
otac najbogatiji trgovac na cijelom Levantu. Maro neka se skromno
obue kao ozbiljan DU trgovac i pokae ocu robu. U 12. prizoru 3. ina
Popiva vjeto navodi Lauru da sama ponudi jamstvo. Kad je ve
izgledalo da e Popivi i Maru plan uspjeti, srea im okree lea.
Petrunjela susree Peru (preobuenu u mladia) i njezinu staru
slukinju od koje saznaje da je Maro ve tri godine zaruen i da mu je
zarunica u Rimu. Prvom prilikom Petrunjela e to prenijeti
gospodarici.U 4. inu susreu se Dundo i Maro. I otac i sin se
pretvaraju. Maro glumi uzornog sina i savjesnog trgovca
uvjeravajuui oca da je pred votarijom napao nekog stranca koji mu
slii. Pita oca da li mu nosi pismo zarunice. Dundo Maroje se
pokazuje lukavijim; kazuje da je doao sina moliti protenje i da sa
sobom nosi zlato koje eli pohranit u Marovom magazinu, uspijeva
nadmudriti Maru i doepati se njegove robe. U meuvremenu se Pometu,
koji uvjeren da mu je Fortuna okrenula lea, ukazuje nova prilika.
Susree Gulisava, jednog od naih Hrvata koji je u sluni njemakog
plemia iz Augsburga. Gulisav trai vlastelinovu ki Mandeljenu, a
starac daje nagradu od 100 kuda onomu tko je pronae. Pometova
intuicija navodi ga na pravi put; Petrunjela e mu potvrditi da je
signora Laura, koju nekad u Kotoru zvae Mande, podrijetlom iz
tudeke zemlje i da joj je pravo ime Mandaljena. U jednom od
sljedeih prizora susreu s eponovno mladi Maro i Dundo Maroje. Maro
trai da mu otac vrati kljueve od magazina, a otac se pravi da ne
prepoznaje sina. (scena kao i iz drugog ina)Peti in potpuna je
pobjeda Pometove vjetine da upravlja slijepom fortunom. Odjeven na
plemiku, u barunu, s ogrlicom oko vrata dolazi Lauri da joj u
zamjenu za izgubljene 3000 dukata ponudi svog Tudeka (Nijemca).
Likovi su zamijenili uloge. Sada je Pomet gore; s Laurina balkona
ruga se Popivi i Maru. Sve to skriveni promatraju Dubrovani Vlaho,
Niko i Pijero.Peti in ostao je nedovren, ali ga je nadopunio
Mihovil Kombol: Pomet dobiva Petrunjelu, Ugo Lauru, Dundo Maroje e
platiti sinove dugove, a Maro e se pokjniki vratiti svojoj zarunici
Peri kojoj je umrla tetka u Dubrovniku i ostavila bogato
nasljedstvo.O djelu:Dundo Maroje najpoznatija je i najee izvoena
Drieva komedija. Prvi put prikazuje je amaterska Pomet-druina 1551.
godine u dubrovakoj Vijenici. Kmedija ima 5 inova i dva prologa.Iz
drugog prologa komedije saznajemo da je Dundu Maroju prethodila
danas izgubljena komedija Pomet. Lik sluge Pometa, po kojem je
druina dobila i ime, i drugi likovi su DU publici ve bili poznati.
Iz istog prologa moemo i zakljuiti poneto o osnovama Drieve
poetike. Ako je svoju komediju Skup pisao po uzoru na tadanje
talijanske eruditne ili plautovske komedije, u Dundu Maroju obrauje
Dri suvremeni sadraj, tei reproduciranju stvarnih ivotnih
situacija. Iako u Dundu Maroju moemo prepoznati odjek stalnih
tipova koji se javljaju u eruditnoj (uenoj) komediji (krti starci,
lukavi sluge, hvalisavi vojnici), Dri je stvorio likove kojima se
ne moe porei izvornost i dao svojoj komediji prepoznatljiv lokalni
kolorit.Za razumijevanje Drieva stvaralatva neobino su vani
prolozi, posebno Dundi Maroju i Skupu. U njima Dri iznosi osnove
svoga umjetnikog opusa, svoje filozofske i drutvene nazore,
uputajui se u izravan dijalog sa suvremenicima. Ovo osobito vrijedi
za prvi prolog Dunda Maroja koji govori negromant Dugi Nos. Taj, po
mnogima najbolji prozni test hrvatske renesansne knjievnosti, krije
u sebi poticaje nastanka i klju za ispravno razumijevanje komedije.
U mitolokim jezikom isprianoj alegorijskj prii iz Starih Indija,
Dugi Nos govori o dvjema vrstama ljudi: ljudima nazbilj (pravim
ljudima) koji su blazi, tihi, mudri i razumni i nasuprot njima o
ljudima nahvao (lanim ljudima) koji su sjene tugaljive od
mojemunskijeh obraza i ljudi od nita, od trimjed.Starija kritika
pristupala je tom tekstu gledajui u njemu prvenstveno drutvenu
utopiju kao odjek ideja Thomasa Mora. Noviji kritiki pristupi koji
prvenstveno kreu od toga kako se te dvije kategorije ljudi nazbilj
i ljudi nahvao projiciraju na same likove u komediji, skloniji su
da temeljna znaenja treba traiti u opreci inteligencije i gluposti,
u sukobu mudrosti pametnih i nesposobnosti glupih, u snazi vrline
odlunih da svladaju udljivost promjenjive sree, i da ishod njezina
razvoja treba shvatiti kao primjer, simbolinu sliku drugaije
perspektive svijeta.Za glasnogovornika svojih ideja Dri je izabrao
lik sluge Pometa. Pomet Trpeza, u ijem je imenu sadran renesansi
hedonizam, kralj od ljudi, doktor i filozof, kako sam sebe naziva,
u svojim emditacijama o Fortuni (prevrtljivoj poput ene), vrlini i
umijeu upravljanja ljudima iznosi temelj jedne praktine filozofije
(Machiavelli: Vladar). Pomet je jedini ovjek nazbilj pozvan da
svojom vjetinom usmjerava tue sudbine i u svijet vrati sklad i
prirodni poredak. On e svojom ivotnom mudrou i djelovanjem u radnji
prema pievim i uope suvremenim pogledima omoguiti shvaanje poruke u
prologu i drutvenoidejne razloge Drieva pokuaja urote. Budui da je
sposoban, mudar i odluan pojedinac, koji zato i jest kadar
savladati ud mone Fortune, on e na kraju komedije, kao pravi
ovjek,trijumfirati nad ludim, opakim i nesposobnim ljudima nahvao u
kojima valja identificirati vlastodrce iz urotnikih pisama, te e sa
smjekom Fortune stei nagradu i promijeniti drutveni status,
odjenuti se u velur i staviti kolajnu i ma, simbolizirajui ono to e
sam Dri zamisliti kao urotnik: podjelu vlasti izmeu vlastele i
puka.Opis lika: Pomet:Ovaj je veliki umjetnik ivljenja
najplastiniji lik Drieve komedije. U njemu je bit komedije same.
Sve nit radnje, sve virtuozne spletke, sve mudre prevrate izvodi
Pomet lakoom blagoga smijeka koji s njegova lica ne silazi ni kada
izgovara zanosnu odu obinom ruku, ni kada mu boanski ruak izmie
poradi sitnih zemaljskih jada mizernog mu gospodara. Nema nerjeivog
problema, jer u ivotu se, osim uivanja, ovjek mora akomodavat i
nedai, a fortuni (koja je ena!) treba udvorno prilaziti i uzeti na
prevaru ako treba sve to prua, jer vremena za nadoknaivanje
izgubljenog nema. Tipina je renesnsna ivotna filozofija uivanja
ivota u svim njegovim vidovima spojila u racionalno prihvatljivu i
dopadljivu cjelinu nepomirljive suprotnosti koje ine Pometov
karakter: prodrljivac i lijenina kojeg volimo jer je spretan,
lucidan i kao vidra hitar duh u stanju u trenu pokrenuti lijeno,
uivanju sklono tijelo. Pa nije samo sluga, probisvijet i
prodrljivac, nego je i intelektualno superioran i dominantan sebi
nadreenima, a po tome gospodr ravnima ili sebi niima. Ako nije
gospodar slugama, imetku i zlatnicima, Pomet je gospodar ivljenju.
On zna, arobno obdaren mudrou, profinjenu i rizinu igru istupa i
uzmaka koja spretnom ovjeku pomae da sam sebe uini sretnim. Pometov
lik jest stereotipan lik renesansnog sluge. komian u pokuaju da
zvui ueno koritenjem izokrenutih latinskih fraza i u tenji da to
biranijim sadrajem napuni beskrajno prazan eludac, ali je
jedinstven i neponovljiv u spozznaji jednostavne, a ipak toliko
nedokuive ivotne mudrosti: da je ovjek u ivotu sretan upravo
onoliko koliko je u stanju svojom mudrou pruiti priliku boici
fortuni da ga usrei.Utjecaj:Drievi su najvei umjetniki dosezi u
komedijama Dundo Maroje i Skup. Karakteristinim za njegovo
stvaralatvo je renesansni vitalizam, uz sjene sumnje i ironiju koja
nagovjeuje maniristiko razdoblje. Dri nije kreator podijeljenih
linosti, nije tvorac nezaboravnih karaktera - iako ih nije
poznavao, (niti je mogao, zbog kronologije) najblii su mu
komediografi poput Bena Jonsona ili Lope de Vege, ija djela obiluju
energijom nabijenim skiciranim likovima, a ne linostima. Moemo samo
aliti to se od njegova djela nije sauvalo vie, a ni to on sam nije
utroio vie energije u vlastitu istinsku vokaciju, umjesto u bizarne
politike projekte. Sudimo li po jeziku, njegov je virtuozan,
njegovan, a opet bujan idiom pokazao svu rasko i potenciju
hrvatskoga jezika sredine 16. stoljea, i u tom stoljeu,
predstavljenom najvie poezijom, on je praktiki jedini prozni autor
iji izraz doivljavamo kao moderan i posve razumljiv, bez
nezgrapnosti i artificijelnosti koja je pratila kasniju hrvatsku
prozu. Suprotstavljanje visoke retorike i puke burleske daje
ivotnost i tenost njegovu izriaju- neto to je hrvatska proza ponovo
poluila tek u drugoj polovici 19. stoljea. Otkriven ponovo u 19.
stoljeu, Marin Dri je najivotniji hrvatski renesansni pisac i
temelj hrvatskoga dramskoga repertoara.
4. Gustave Flaubert: Madame Bovary
Gustave Flaubert (Rouen, 12. prosinca 1821. - imanje Croisset,
Rouen, 8. svibnja 1880.), francuski prozaist, jedan od najveih
svjetskih romanopisaca.Sin lijenika, Flaubert upisuje studij prava
koji ne zavrava, putuje sjevernom Afrikom, formira krug parikih
prijatelja, a od svojih tridesetih godina uglavnom ivi na imanju
Croisset u Normandiji, s povremenim posjetima Parizu. Nakon
adolescentske ljubavi prema udatoj Elise Schlesinger, koju nije
nikad zaboravio, imao je vie erotskih veza, od kojih je
najpoznatija s parikom spisateljicom Louise Colet, no, nikad nije
zasnovao vlastitu obitelj.Flaubertovo djelo je, moe se rei bez
ikakve ograde, sredinji narativni opus 19. stoljea. Iako su veliki
ruski romanopisci poput Tolstoja i Dostojevskog popularniji i
utjecajniji kod irega itateljstva, te iako je njihov zahvat u
stvarnost dojmljiviji i uzbudljiviji- Gustave Flaubert ostaje
nenadmaivim, uzornim majstorom. Kao to je za Velazqueza reeno da je
bio slikar za slikare, tako se za Flauberta moe kazati da je pisac
za pisce, veliki uitelj i mjerilo majstorstva. Raznovrsnost i
inventivnost pieva djela zapanjuju: na njega se pozivaju kako
naturalistika i realistika kola, od Maupassanta, Zole, Uptona
Sinclaira do nebrojenih amerikih i europskih naturalista, tako i
simbolistika struja radikalnoga esteticizma koja inzistira na
formalnome savrenstvu narativne umjetnine, utjelovljena u Proustu i
Joyceu. Dodamo li tomu da su opusi Conrada, Camusa, Kafke i Sartrea
nezamislivi bez Flauberta- dobiva se dojam o dubini i dosegu
utjecaja majstora iz Croisseta.
Knjievni opusPrvo Flaubertovo remek djelo je ujedno i
najkontroverznije: "Gospoa Bovary", 1857., turobna pripovijest o
egzistencijalnoj dosadi, preljubima i samoubojstvu ene
provincijskoga normandijskoga lijenika, savreno komponirana kao
jedan od egzemplarnih psiholokih romana, izazvala je sudski proces
zbog navodno nemoralnih dijelova teksta. No pisac, njegov izdava i
tiskar su osloboeni optube, zahvaljujui, meu inim, i realizmu i
ivotnoj mudrosti suca. Roman odlikuju znaajke koje e se sretati i u
kasnijim Flaubertovim djelima: vjerodostojnost u prikazu
pojedinosti, impersonalni pristup u kojem ne ujemo glas pisca niti
uope znamo za njegovo postojanje, te harmonini i njegovani stil
koji je postao uzorom francuske proze. U sljedeem romanu
"Salammbo", 1862., auktor je dao maha svom potiskivanom
temperamentu, no, ni tu nije iznevjerio arhivarski i trijezni
pristup - u tom spoju nespojivih sastavnica lei ar prikaza stare
Kartage, kao i opisu razmaha bujnih strasti i atavizama koji su
uzbuivali pievu matu, najee svjesno ogranienu na prozainu
malograansku svakodnevnicu.Godine 1869. Flaubert objavljuje svoj
najvei roman, "Sentimentalni odgoj". To poluautobiografsko djelo u
kojem je rekreirao svoju mladenaku oaranost Elise Schlesinger i
studentske dane, auktor je opisao kao "moralnu povijest ljudi moga
narataja". Vie od toga, "Sentimentalni odgoj", koji prati
razgorijevanje i sagorijevanje strasti i ambicija Frederica Moreaua
i kruga njegovih parikih prijatelja- roman je o korozivnoj sili
Vremena koja rastae bilo kakav ivotni poriv. Djelo zapravo nema
zaplet i rasplet u konvencionalnom smislu rijei: likovi se vrte u
prostoru vlastitih projekcija i elja, vrijeme prolazi i nita se
bitno ne rijeava niti ostvaruje, a konac romana je potresan u
svojoj svijesno naglaenoj banalnosti - patos neostvarenih udnji i
izjalovljenih ambicija, sublimiran u nezaboravnim scenama susreta
ostarjelih Frederica i njegove mladenake ljubavi, kao i u konanom
dijalogu s "prijateljem" o antiklimaktinim "vrhuncima" njihovih
sterilnih ivota, tvori polazite za velike ostvaraje Faulknera i
Prousta u 20. stoljeu, kroniara receptivne preosjetljive svijesti
paralizirane pred hipnotikom moi indiferentnoga vanjskoga svijeta.
Posve su drukije fantastine vizije "Iskuenja svetoga Antuna", 1874,
dramsko-romanesknoga uratka, toga "francuskoga Fausta" na kojem je
radio preko 25 godina. Posljednje, postumno djelo je "Bouvard i
Pecuchet", 1881., groteskna prethodnica antiromana sreditena oko
bizarnih seoskih "pothvata" dvojice umirovljenih inovnika, hibridna
je studija okarakterizirana i kao svojevrsna farsina enciklopedija
ljudske gluposti.Gustave Falubert ostaje najutjecajnijim
romanopiscem 19. stoljea: ako je za Gogoljevu "Kabanicu" reeno da
je sva kasnija ruska knjievnost izala iz nje, bez pretjerivanje
moemo konstatirati da je golem dio svjetske narativne proze druge
polovice 19. i cijeloga 20. stoljea potekao iz Flaubertova
opusa.Djela: "Madame Bovary" 1857. "Salammbo" (1862.)
"Sentimentalni odgoj" (L'Education sentimentale (1869.) "Iskuenja
svetoga Antuna" (La Tentation de Saint Antoine - 1874.) "Tri prie"
(Trois contes - 1877) Bouvard et Pcuchet (1881., postumno)
Dictionnaire des ides reues (1911., posthumno)Madame BovaryO
romanu:Najpoznatiji roman Gustavea Flauberta na kojem je neumorno
radio punih pet godina stvorivi jedno od najsavrenijih djela
romanesknog anra kako po kompoziciji, tako i po stilskom savrenstvu
izraza. Fabula romana vrlo je jednostavna i ne obiluje uzbudljivim
dogaajima, ve iznosi povijest ivota mlade i lijepe Emme, djevojke
odrasle na bogatom seoskom imanju, odgojene u djevojakom internatu,
udane za dobra i prostoduna seoskog lijenika Charlesa Bovaryja,
udovca koji ni po emu ne odgovara njenim djevojakim snovima, s
kojim provodi jednolian ivot u malograanskoj sredini provincijskih
gradia, gdje se, nezadovoljna svojim ivotom uputa u dvije
strastvene avanture i konano se, naputena od svojih ljubavnuika i
pritisnuta dugovima, ubija. Sadraj djela ima podlogu u istinitom
dogaaju, opisi odgovaraju prouavanju sredine u kojoj se dogaaj
zbio, a velike scene (seoska svadba, ples kod markiza,
poljoprivredna skuptina) takoer su plod Flaubertova uviaja na
mjestima stvarnih zbivanja, jednako kao to je i Emmina smrt
prikazana gotovo znanstvenom tonou. Iz tog nepristranog realistikog
opisa raznih sredina i zbivanja izdie se lik mlade ene koja postaje
rtvom vlastitih iluzija stvorenih na lektiri romatninih ljubavnih
romana (tzv. bovarizam) koje su u neskladu s malograanskim ivotom
kojemu bi se trebala, ali se ne uspijeva ili ne eli prilagoditi, te
postupno ali neizbjeno srlja u propast. Roman je podijeljen na tri
dijela, sva tri s raznih aspekata koncentrirana oko lika glavne
junakinje, koju je Flaubert pokuao uzdignuti na razinu tipaizjavivi
kako njegova jadna gospoa Bovary pati i plae u dvadesetak sela
Francuske i na taj nain, kao ogoreni neprijatelj svake
malograantine, opravdati njezin moralni pad. Dio onodobne kritike
ipak nije prihvatio piev stav te je protiv Flauberta 1857. godine
(iste godine kada su izdani i Baudelareovi Cvjetovi zla) bila
podignuta optuba zbog opravdavanja nemorala, no na sudskom je
procesu bio osloboen.
Bovarizam: Lik Emme Bovary pretvorio se u simbol nemone enje
osrednjih duhova prema visinama, melankoline volje za junatvom i
poezijom u zatvorenoj kuli ugaenih elja, neostvarivih ambicija,
zavisti, svagdanje dosade.Pojam bovarizam nastao je prema tome tek
kada je knjievna publika upoznala roman G. Flauberta. A.G.Mato
definirao je bovarizam kao svojstvo drati se drugim nego to ovjek
jest.
Radnja:Emma Ronault, kerka imunog seoskog gospodara, udaje se
nakon kraeg poznanstva za udovca Charlesa Bovaryja-seoskog lijenika
koji lijei njezina oca. Emma, odgojena u samostanu sestara
urulinki, izrasta u senzibilno i romantino bie koje je svoje
poimanje branog ivota upilo iz sentimentalnih trivijalnih romana
proitanih kradom u samostanu, pa upravo to oekuje od svog novog
ivota. Brak doivljava kao put u romantino ivljenje i izbavljenje iz
beskrajne jednolinosti seoskog ivota. Tako Emma pristaje na brak
vjerujui u vlastitu zabludu o Charlesu-inilo joj se da ga voli i da
je privlaan. No, za Charlesa bi se moglo rei da se sve njegove
osobine mogu opisati rijeima saaljenja vrijedna oskudna prosjenost.
To je uskoro uvidjela i Emma (Boe, zato sam se udala?). Uskoro ni
sama nije znala to da osjea i to da uini s tim apatinim,
dobroudnim, naivnim ovjekom. Emma tone u strasne snove o drugaijem
ivotu; pred njenim oima se u ive slike pretvaraju u sjeanja duboko
urezane stranice romantinih pria. Ne uspijevaju ih otjerati ni
gotov fanatino anstojanje oko savrenog ureenja vlastita doma, ni
majinstvo, a ponajmanje od svega Charles Bovary. Emma je pobijeena
silinom svoje mate, i njome gotovo nasilno gurnuta da pone ivjeti
svoj san ona ureuje svoj dom skupocjeno, poput romantinog dvorca,
ona se ponaa kao plemkinja i koraa lebdei nad tlom, ona prezire
svaku obinost i od ivota trai uzbuenje, zanos i strast. Susree
mladog pisara Leona i strasno se zaljubljuje, toliko strasno da
osrednji ljepukasti mladi ne uspijeva zadovoljiti Emminu
elementarnu e za ljubavlju i rmantikom. Leon odlazi u Pariz, a Emma
pronalazi drugog ljubavnika-Rodolpha. On je grub i smion,
energiniji od Leona, provokativan kao osoba i kao ljubavnik. Emma
se posve zanese, romantini sastanci u prirodi, dugi izleti konjima,
trenuci uz treptavu vatru. Emma odluuje prekinuti sa dosadnim
branim ivotom i odlutati u avanturu zauvijek; nagovara Rodolpha da
je otme, a on u prvi mah i pristaje. Meutim, ubrzo odustaje i alje
Emmi kratko pismo u kojem je obavijetava o tome. Emma, sva
ustreptala u oekivanju konanog oivljavanja svog djevojakog sna,
doivljava gorko razoaranje i potpuni psihiki slom.Charles Bovary se
jako brine za zdravlje svoje ene. Ne razumije to se zbiva, pokuava
popraviti stvari onoliko koliko mu to doputaju njegove skromne
duhovne snage. Brine se za posve zanemareno dijete, pokuava
podmiriti dugove ne pitajui se kako su oni nastali, nastoji
zabaviti Emmu. Da je sklon uiniti ba sve dokazuje i spremnost da se
po Emminoj elji odsele u drugi gradi, da joj, iako su u dugovima,
kupi skupu zapregu i plati joj satove klavira. Vodi je u kazalite u
Rouen, a tamo sureu Leona. Emma oivljava staru ljubavnu vezu,
putuje u Pariz da bi se sastala s Leonom, a svoja sve ea izbivanja
iz kue objanjava satovima klavira. Upada u dugove, troei daleko vie
od Charlseovih prihoda. Zatim naputa Leona, nezadovoljna ljubavlju
koju joj on prua, usporeuje ga s Charlesom gnuajui se u osrednjosti
i udei za strau i energijom kojom zrai Rodolph. (Sav ostali svijet
bio je za nju izgubljen, bez odreena mjesta i kao da nije ni
postojao. to su joj, uostalom, stvari bile blie, to vie su se od
njih odvraale njene misli. Sve to ju je neposredno okruivalo,
dosadno selo, glupi malograani, osrednji ivot, inilo joj se
izuzetkom u svijetu, pukim sluajem, koji ju je drao u svojim
okovima, dok se izvan toga kruga protezala unedogled neizmjerna
zemlja blaenstva i strasti.) Rodolphu se i vraa, gotovo molei za
ljubav i materijalnu pomo. Opet je odbijena i to je baca u novi,
dublji pad. Iako okrade Rodolpha, ne uspijeva ndvoljno novca i
sprijeiti pljenidbu imetka. Dotjerana do krajnjeg ponienja i
potpunog ruenja iluzija i nadanja, Emma upornom tvrdoglavou brani
svoj san. Ukrade otrov, ispije ga i umire, prksono pobjegavi od
ivota. Radije umrijeti nego priznati poraz, sve je bolje nego
priznati istinu da je Emma Bovary ustvari bila mala ljupka
provincijalka obuzeta nestvarnim enjama za njoj endostinim ivotom
ispunjenim strau, snom i sreom.Charles Bovary, kao i uvijek,
pokorno prihvaa svoju sudbinu. Ispraa Emmu na vjeni poinak iskreno
unesreen, a onda nastavlja svoj isprazni ivot. ivi oskudno brinui
se za dijete, nesretnu i zanemarenu Emminu djevojicu. Uskoro umire
ostavljajui za sobom nezbrinutu, malu siroticu.Sudski proces romanu
i piscuFlaubert se dogovorio s Du Campom, urednikom asopisa "Revue
de Paris" da e roman objaviti u ovoj reviji u est nastavaka. Prvi
dio pojavljuje se 1. listopada 1856. i pisac prodaje pravo na
tiskanje romana u knjizi izdavau Michelu Levyju. Krajem godine
dolazi do prvih glasina da e asopis biti sudski progonjen zbog
nemoralnosti romana. Javno miljenje je podijeljeno. Takvi procesi u
to vrijeme nisu bili nikakva sluajnost a niti rijetkost. Ubrzo na
optueniku klupu sjeda i Baudelaire zbog zbirke pjesama 'Cvijee
zla". Rasprava je odrana 29. sijenja a krajnji rezultat je
oslobadanje optube. To je uinilo izvanrednu reklamu romanu ali sam
pisac nije bio zadovoljan. Javni tuilac napao je djelo zbog
nemoralnosti, lascivnosti pojedinih prizora (prizor u koiji),
poetiziranje brakolomstva, sirovost realistikih detalja. Kritika u
poetku nije bila povoljna jer su kritiari osudivali temu,
nedostatak kompozicije, sporost ritma, trivijalnost te pogotovo
pievu ravnodunost. Vrlo pozitivno o djelu je rekao Sainte-Beuve
koji hvali kompoziciju, vjerodostojnost, tonost opaanja i stil
romana iako ali to su sva lica antipatina i to nema nita utjenoga u
romanu. Jo prije nego to ga zahvaaju otre kritike njegova realizma,
Flaubert govori: "Vjeruju da sam zaljubljen u stvarnost, ali ja je
mrzim; iz mrnje prema realizmu poeo sam pisati taj roman. Ali ja
nita manje ne mrzim ni lanu idealnost graanske duhovnosti i
akademske knjievnosti." Emma, kao i Don Quijote, nedune su rtve
jednog prevladanog pogleda na svijet s kojim pisac obraunava ba
zato to mu je i sam sklon.Gospoa BovaryRoman Madame Bovary ogledalo
je i slika ivota jednog senzibilnog i osjeajnog bia koje cijeli
svoj ivot i postojanje podreuje svojoj mati, traenju i uivanju u
uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o dalekim zemljama,
divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da e ivjeti ivotom iz
trivijalnih ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom itala za
vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary inio joj se kao
ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je eljela
pobjei od "dosadnog sela, tupoglavih malograana i osrednjosti
ivota" koji su je okruivali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom
branom ivotu poela se je gasiti spoznajom da je njezin mu samo
prosjean ovjek, ograniena duha. Ona ga je smatrala vrijednim
prezira i saaljenja te ga je s vremenom poela mrziti. Izgledao joj
je "kukavan, slab, nitavan, ukratko bijednik u svakom pogledu".
Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a "budunost je bila jedan
mraan hodnik s dobro zakljuanim vratima". Svi dani bili su joj
isti, ali "ipak u dnu due ona je oekivala neki dogaaj. Kao mornari
u nevolji, ona je oajnim pogledom prelazila po pustoi svog ivota
traei u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj magli na horizontu.
Nije znala kakav je to bio sluaj, vjetar koji bi je dotjerao do
nje, kojoj obali e je odvesti i da li je to barka ili brod s tri
palube, natovaren sumnjama ili pun blaenstva do prozoria na boku.
Ali svako jutro kad bi se probudila, ona se tome nadala tog dana i
oslukivala svaki um, naglo ustajala i udila se to ga jo nema; a
zatim, pri zalasku sunca sve alosnija, eljela je da bude ve
sutranji dan". Uvijek je zamiljala ljubav kao "uzdahe na mjeseini,
strasne zagrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve
groznice puti i njene ljubavne enje, sve to je bilo neodvojivo od
balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa
svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduia punih cvijea,
od postelje na podiju i od svjetlucanja dragog kamenja i irita na
livrejama".Charl je doslovce oboavao svoju enu ("On se nije mogao
savladati da neprestano ne dira njen ealj, njeno prstenje, njenu
maramu; ponekad bi je ljubio u lice punim ustima ili su to bili
sitni poljupci u nizu po goloj ruci od vrha prstiju do ramena; a
ona bi ga odgurnula napola nasmijeena, a napola zlovoljno kao to
radimo s djetetom koje nam se objesi oko vrata"). Ipak njegovi
izljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on ju je ljubio
samo u odredenim satima. Bila je to jo jedna navika me u ostalima
kao kakva unaprijed predvidena poslastica poslije monotonog ruka."
Bio je dobar ovjek, ak dobroduan i paljiv mu i otac, ali sve to
nije bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh.Jednog dana
ona zapone ivjeti svoj san. Njen dom postao je dvorcem, a ona sama
postala je preljubnica. Pokuavala je biti dobra majka, dobra ena,
ali taj osjeaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je prvog
zavoljela, no on je ubrzo otiao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha
kojemu se i prvom podala. Voljela ga je jer je bio sve to je ona
oduvijek eljela, smion, grub, provokativan i energian i kao nijedan
prije on ju je inio sretnom. Iako mu je zbog svoje zavodljivosti i
elegancije te svoje draesne ljepote prirasla srcu, ona je za njega
bila samo jo jedna ljubavnica koju je na kraju napustio. Primivi
pismo cijeli njezin svijet se je sruio, sva matanja, sve zamislio
bijegu i uzbudljivom ivotu razbile su se, a trenuci provedeni u
Rodolphovom zagrljaju postali su samo uspomena.Charl ju je
njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova ena. Postala
je posluna, bila dobra mati, a jo bolja supruga. itala je poune
knjiga, ila u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona.
Njihova ljubav nije bila zaboravljena i oni ubrzo zaponu novu
ljubavnu vezu. Emma je opet mrzila mua, zapustila dijete i troila
novac koji je malo po malo nestajao. Zapavi u dugove Emma moli za
pomo i Leona i Rodolpha. Oba su je iznevjerila i njoj se "njezin
poloaj ukaza kao kakva provalija" ("Stajala je kao obamrla, znajui
za se samo po kucanju svojih arterija, koje joj se uini kao zagluna
muzika koja izlazi iz nje i iri se po cijelom polju. Zemlja pod
njenim nogama bila je meka od vode, a brazde su joj se uinile kao
ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve uspomene, sve
misli koje je imala u glavi izioe joj najedanput u isti mah pred oi
kao tisuu iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca, Lereov
kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je
hvatati ludilo, ona se uplai i uspije se pribrati, dodue nekako
nejasno; jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog uasnog
stanja, to jest pitanja novca. Ona je patila samo zbog svoje
ljubavi osjeala je kako je dua ostavlja kroz tu uspomenu, kao to
ranjenici, u samrtnom hropcu, osjeaju kako im ivot odlazi kroz ranu
koja krvari.") Umrla je s Bojim blagoslovom ne mrzei vie
nikoga.Charl poslije njezine smrti ostaje nesretan i poraen skromno
ivjeti sa svojom malom kerkom Bertom. Nije imao nikoga s kim bi
podijelio svoju tugu i nita u emu bi pronaao utjehu. Umro je kako
je i ivio, neprimjetno i neujno, ostavivi djevojicu samu...Roman je
protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma koji savreno
slikaju postupke, matanja, ali i sveukupni ivot jedne ene,
malograanskog srednjeg obrazovanja, ne ba dobrog ukusa i povrnog
talenta koja je samo htjela pobjei od dosade koje se je toliko
bojala. Njezina razmiljanja romantina su, njezini susreti s
ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj ivi okrutna je
realnost od koje ona tako oajno eli pobjei. Sam Charl utjelovljenje
je svega protiv ega se je ona borila. Svaki njegov korak k njoj za
nju je predstavljao sve bezumniji bijeg.S naturalistikog gledita
ona je bila bludnica, ena koja je teila uvijek veim uzbuenjima i
strastima, koja je bila gotovo oajna da ih doivi. Njezino
samoubojstvo moda je romantino, ali njezina smrt uasava i samog
itatelja ("Emma se die kao kakav vjetaki oivljen le, raspletene
kose, ukoena pogleda, zaudena. Stade se smijati uasnim, mahnitim,
oajnim smijehom, mislei da vidi grozno lice onog bijednika koje se
dizalo u vjenoj tami kao neko strailo.").Emma Bovary rtva je svojih
snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obinu
domaicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjenog
mua. Njezin svijet kojeg je tako paljivo sloila od detalja svoje
mate sruio se je i nestao. I zato, ispijanje otrova maestralan je
zavretak sasvim u stilu Emme Bovary.Flaubert je ovim romanom odao
priznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem pokuaju
ostvariti svoj san. Ako i ne uspiju oni su pobjednici.Pieva izjava:
"Emma Bovary to sam ja!", esto je sluila kao polazna toka u
tumaenju tog djela. Ono je shvaeno kao neka vrsta intimne biografje
autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog bia;
svoje mladenake iluzije, neostvarive enje, sukob izmeu apstraktnih,
romantiarskih tenji i prozaine svakidanjice. On je osobe i njihovu
okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao je jedinstvenu sliku kao
to mi u stvamosti vidimo lica i zajedno s njima, u odnosu na njih,
predmete, koji ih okruuju. I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska
dua zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako
borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje
mate i okrutne stvamosti.5. Johann Wolfgang Goethe: Patnje mladog
WertheraJohann Wolfgang von Goethe (Frankfurt na Majni, 28.
kolovoza 1749. - Weimar 22. oujka 1832.), najvei i najsvestraniji
njemaki knjievnik i mislilac.Studirao je pravo u Leipzigu i
Strasbourgu. Na poziv vojvode Karla Augusta odlazi u Weimar, gdje
postaje tajni savjetnik, a 1780. slobodni zidar weimarske loe Anna
Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerprsident. Bio je i
upravitelj weimarskog kazalita.Putuje po Njemakoj i vicarskoj, bavi
se znanstvenim studijama, te se drui s Herderom i Schillerom. Pie,
istrauje i postaje sve poznatijim piscem. Njegovo djelo obuhvaa
gotovo sve knjievne rodove i nekoliko znanstvenih podruja.
Mnogobrojni su uzori i utjecaji: svjetski klasici, knjievnost
rokokoa, puka poezija razliitih naroda, iroko podruje povijesti,
teologije, filozofije, teorije umjetnosti i prirodnih znanosti.
Najveu popularnost u suvremenika stekao je romanom "Patnje mladog
Werthera", zato jer je u tom djelu sruio sve primjere klasicizma
koji su vladali meu njegovim suvremenicima te nas na neki nain uveo
u modernu knjievnost. Snano je utjecao na sve europske knjievnosti.
Nametnuo se suvremenicima kao obnovitelj lirike, drame, epa,
romana, te uenjak izuzetno otrog i dubokog uvida u strukturu i
fenomene prirode. Jo za ivota postao je spomenik njemakog klasinog
humanizma.Razdoblja njegovog stvaralatva:1. Iz Sturm und drang
razdoblja (pokret mladih genija, njemakih graanskih pjesnika)
Goetheova stvaranja potjee njegova drama s temom iz njemake
nacionalne povijesti, niz pjesama punih himnikog zanosa te roman
Patnje mladog Werthera (1774.), kojim je preko noi stekao slavu i
izvrio znatan utjecaj ne samo na knjievni izraz ve i na duh svoje
epohe (tzv. verterizam- drutvena i kulturna pojava koja se javlja
nakon objavljivanja romana Patnje mladog Werthera. Ljudi se poinju
oblaiti kao glavni likovi romana. ak se bira i smrt po uzoru na
Werthera pa se dogaaju masovna samoubojstva.Verterizam je bio
svojevrsna drutvena moda.2. Weimarsko razdoblje; god 1775. seli se
u Eimar na poziv weimarskog vojvode, gdje e ivjeti do smrti. Stvara
relativno malo, ponajvie na podruju lirike.3. Putovanjem u Italiju
(1786.-88.) i drugovanjem sa Schillerom (1794.-1805.) zapoinje
najplodnija faza Goetheova stvaranja u kojoj prekida sa Sturm und
Drangom i kojom zapoinje klasini period u njemakoj knjievnosti
(tragedije u stihu Ifigenija, Torquato Tasso, Egmont; satiriki
ivotinjski ep, idilini ep Hermann i Dorothea, veliki roman
Naukovanje Wilhelma Meistera te zbirku svoje najzrelije ljubavne
lirike; Rimske elegije), a istodobno i prevodi nasu Hasanaginicu.4.
Po Schillerovoj smrti se povlai iz drutvenoga ivota, pie roman
Srodne due, autobiografske zapise Poezija i zbilja.Djela: "Patnje
mladog Werthera"(1774) "Faust" "Tasso" (1789) "Rimske elegije"
(1795) "Naukovanje Wilhelma Meistera" (1821) "Srodne due"
"Pjesnitvo i zbilja" "Nauk o bojama" (1810) "Putovanja po
Italiji"Patnje mladog Werthera
O romanu:Goethe je njime postigao zapaen uspjeh. Pisan je u
epistolarnoj formi (forma pisma). Po ovom romanu, nastao je i izraz
verterizam, koji oznaava pretjeranu sentimentalnost i romantinost,
emocionalnu prenaglaenost, modu oponaanja Wertherova naina oblaenja
i pogleda na svijet. Likovi u djelu temeljeni su na stvarnim
osobama iz Goetheova ivota. Lik Werthera je nadahnut ivotom
njegovog prijatelja, koji je iz ljubavi poinio samoubojstvo. Patnje
mladog Werthera je znaajno djelo "Sturm und Dranga", najznaajniji
roman njemakog romntizma, nastao u samo nekoliko tjedana. Snano se
suprotstavlja klasicistikoj poetici; romantizam istie potpunu
slobodu mate, invencije i tematike, naspram klasicizmu,
suprotstavljajui se svim oblicima normiranog stvaralatva.
Romantiarsko razdoblje obiljeeno je izotrenim subjektivizmom i
osjeajnou-ljudska emocija uzdignuta je do do punog intenziteta.
Romantini junaci osjeaju potpuni nesklad izmeu sebe, svojih
moralnih naela i drutvenih konvencija s kojima su suoeni. Taj
raskol raa osjeaj usamljenosti, promaenosti i neshvaenosti. To je
roman koji izraava osjeaje odnosno takozvanu "svjetsku bol" (na
njemakom weltschmerz), uasnu spoznaju o ispraznosti ljudskog
postojanja i nepostojanju prave iskrenosti i osjeajnosti.Vei dio
romana isprian je kroz pisma koja Werther pie prijatelju Wilhelmu.
Wertherova pisma skupio je tobonji izdava i odlui ih objaviti.
Pisma, a time i roman, podijeljena su u dva dijela; prvi dio
obuhvaa razdoblje Wertherova boravka u gradiu W., a drugi njegov
odlazak iz gradia te ponovni povratak. U drugome dijelu romana
slijed pisama prekida se pripovjedanjem izdavaa i Wertherovim
intimnim zapisima.Goetheov epistolarni roman svojom je specifinom
formom i ogromnom bujicom osjeaja, koji su upravo zbog te forme
postali intimnom svojinom svakog itatelja, zapanjio i slomio
senzibilnu emotivnost svojih suvremenika. Lik ovjeka ispunjena
svjetskim bolom, uasnom spoznajom o ispraznosti ljudskog postojanja
(usp. Stranac) i nedokuivosti prave iskrenosti i osjeajnosti,
ostavljao je ogroman teret u duama Goetheovih suvremenika navodei
ih da u svemu, pa ak i u oajnikom okonanju ivota slijede svoj
knjievni uzor. Moda i nije presudno osuditi verterizam kao dobru
ili lou socioloku pojavu koliko je bitno spoznati da je mono
djelovanje ovog sentimentalnog romana utemeljenog na ljubavnom
trokutu odraz malodunosti i dezorijentiranosti Goetheovih
suvremenika. Djelo poiva na ljubavnoj fabuli, zaplet je gotovo
trivijalan, a negativnih likova naprosto nema. Traginost glavnog
lika proizlazi iz njegove pasivne pobune protiv ustaljenih
drutvenih normi, iji su pobornici i njegov suparnik i njegova
nedosegnuta ljubav. Tenja idealnom, preziranje realnih ivotnih
zakonitosti, zanoenje ljubavlju, ljepotom i umjetnou, to su
karakteristike koje su Werthera uinile uzorom ne samo itateljima
nego i stvarateljima svjetskog romantizma.Radnja:Roman zapoinje
izdavaevim obraanjem itatelju: Sve to sam mogao pronai o povijesti
biejdnog Werthera marljivo sam sakupio, a sada, evo, iznosim pred
vas, i znam da ete mi biti zahvalni.Werther, mladi koji jo ne zna
to eli raditi u ivotu, naputa graanski svijet i dolazi u gradi W.
Kao izgovor za odlazak posluili su mu nerijeeni poslovi oko
nasljedstva njegove majke. Priroda kojom je okruen pogoduje razvoju
njegova slikarskog dara. Svojom prostodunou i srdanou osvaja veinu
mjetana. Jednoga dana pozvan je na ladanjski bal na kojem upoznaje
Lottu, kerku upravitelja kneeva vlastelinstva, koja se od smrti
svoje majke brine za osmero brae i sestara. Werther je oaran
njezinim prirodnim dranjem, plemenitim osjeajima. Iako mu je
otprije poznato da je Lotta zaruena, on potiskuje zu spoznaju i
zaljubljuje se u nju. Tijekom bala izbija oluja. Gledajui olujnu
no, oboje su pomislili na pjesmu Friedricha Gottlieba Klopstocka i
meu njima se u trenu stvorila duboka povezanost. Otada Lotta i
Werther provode mnogo vremena zajedno.Kada se Albert, Lottin
zarunik, vratio s poslovnog puta Wertherovi osjeaji se postupno
mijenjaju. U Albertovoj prisutnosti Werther spoznaje neostvarivost
svoje ljubavi. Iako je Albert simpatian i ugodan ovjek, odnosi
izmeu njih dvojice vremenom postaju napeti. Albert strpljivo
prihvaa Wertherove njenosti i bezazlene iskaze ljubavi elei sauvati
Lottinu naklonost i Wertherovo prijateljstvo. Wertherova ljubav
svakim danom sve vie raste i samo prijateljstvo s Lottom nije mu
dovoljno.Svoje stanje zaljubljenosti sve vie izjednauje s boleu. Za
roemdan su mu Albert i Lotta poklonili jedno izdanje Homera i
crvenu vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kada su se upoznali.
Taj postupak dvoje dragih ljudi izazvao je preokret u Wertherovoj
dui. Shvativi da bi njegovi snani osjeaji mogli naruiti sklad izmeu
zarunika on odlazi prihvativi mjesto tajnika u drugom gradu.Jedno
je vrijeme Werther radio kao diplomat, ali poslovna sitniavost
nadreenog unitava volju za slubom koja ga nikada nije ni privlaila.
Ne moe se nositi s visokim drutvom ni identificirati sa ivotom
plemstva koje ne pokazuje nimalo razumijevanja za njegovu pjesniku
duu. U meuvremenu stie vijest da su se Lotta i Albert vjenali.
Neuspio pokuaj da u poslu nae zadovoljstvo pojaava potisnute
osjeaje prema Lotti. Razoaran naputa slubu i vraa se u gradi
W.Povratak je uzaludan, uzaludniji od odlaska. Malodunost i
zlovolja postali su stalno obiljeje Wertherove due, sve je
nesretniji, a time i sve nepravedniji. Albert mu je postao mrzak i
inilo mu se da Lotta u braku nije sretna koliko to zasluuje.
Wertherove mocije postale su suvie oite i Albert njeno priopuje
Lotti da bi trebala smanjit njegove posjete. Lotta je zamolila
Werthera da je nekoliko dana ne posjeuje jer su u jeku pripreme za
Boi. Werther, kojeg ve dulje vrijeme salijeu misli o samoubojstvu,
izvrava sada posljednje pripreme. Jedne veeri prije Boia, kada je
Albert bio odsutan, posjeuje Lottu i tom prigodom joj ita svoj
prijevod Ossijana. Ponesen silinom emocija, zagrlio ju je i
poljubio. Nakon trenutanog zanosa, Lotta se pribrala, pobjegla i
naredila mu da vie nikada ne dolazi. Ovaj dogaaj uvrstio je njegove
namjere. Odlazi rastresen kui i po slugi alje pismo Albertu traei
pitolje jer se priprema za put. Lotta sluti zlo koje se sprema, ali
se ne usudi rei Albertu to se dogodilo. Iste noi Werther pie
oprotajna pisma i ubija se Albertovim pitoljima. Sljedeeg jutra
pronali su ga mrtva u njegovom plavo-utom odijelu koje je nosio
kada je upoznao Lottu. Na pisaem stolu do njega leala je otvorena
Lessingova drama Emilija Galotti. Njegova smrt pobudila je opu
alost. Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao; izmeu dviju lipa
na kraju posveenoga groblja.
Opis lika:U trenutku pojave, Goetheov roman izazvao je burne
reakcije. Odmah je stekao veliki broj poklonika, ali i kuditelja.
Poklonici su u djelu i njegovu junaku prepoznali predsatvnika
epohe. Werther je postao simbol neizreenog bola, potajnog
nezadovoljstva, prezasienosti ivotom i u ovjeku toliko nesreenih
odnosa prema svijetu, sukoba njegove prirode s graanskim
institucijama. Prema Wertheru i njegovoj ivotnoj filozofiji
oblikovan je cijeli ivotni stil i svjetonazor-verterizam.
Kuditelji, graanski orijentirani prosvjetitelji, djelo su ocijenili
kao socijalno neproduktivno. Wertherov in samoubojstva osuen je na
religioznom i drutvenom planu kao smrtni grijeh i kao jedan od
najteih prekraja. Werther, sputan zakonima i drutvenim normama koje
su i osudile Goetheovo djelo, utoite pronalazi u okrilju prirode,
daleko od problema s kojima se ne zna i ne eli