Hrvatske šume 19-20/1998

S A D R Ž A J

24-25Predsjednik Tuđman posjetio Pelješac

1-3 Održana 102. skupština Hrvatskog šumarskog društva

7-10 Sagorijevanje globalne biomase 14-15 Žene - upraviteljice Šumarija

4-5Hrvatski šumari na Interforstu

16-17 Predstavljamo šumariju Lipovljani 18-19 Prednosti u odnosu na prirodne

sastojine

11Šumskim prometnicamaprotiv požara

20 Stop odlaganju smeća u šumama22 Nova mehanizacija u rasadniku

Kuželj26-27 Još uvijek popularno odmaralište

Selci

39-40 Kako ocijeniti rogove muflona 41-42 Stanje šuma u blagom oporavku

21Kesten u Slavoniju donijeli Rimljani

46-47 Drvni otpad ne treba bacati48 Hrast - svjedok Gupčeva vremena

23Hrast medunac

u Slavonskom gorju

Mjesečnik »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb Izdavač: »Hrvatske šume« p.o. Zagreb Lj. F. Vukotinovića 2 Direktor: Ivan Tarnaj, dipl. inž. šum. Glavni i odgovorni urednik: Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž. Uredništvo:Josip Dundović, dipl. inž.Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž.Josip Maradin, dipl. inž.

Naslovna stranka: Zaštitni znak Brda

Branko Meštrić, dipl. inž.Miroslav Mrkobrad, dipl. pol.Vesna Pleše, dipl. pol.Josip Sikora, dipl. inž.Ivan Šimić, dipl. inž.Ivica Tomić, dipl. inž.Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb E-mail: [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta Oblikovanje, priprema i tisak:Hrvatska tiskara, Zagreb Naklada: 5.000

12-13Čovjeka moramo vratiti u šumski prostor

28 Predstavljamo šumariju Mrkopalj 29-38 Vijesti, informacije i događaji iz

Uprava šuma

43—45 Jesu li gljive

zanemareni šumski proizvod

mailto:[email protected]

SKUPŠTINA

U Zagrebu održana 102. godišnja skupština HŠD

Promišljanja o stanju šumarstva na pragu 21. stoljeća Šumarstvo Hrvatske danas

je u svijetu poznato po svom trajnom opredjeljenju za prirodne šume, prirodno

pomlađivanje, biološku raznolikost i potrajnost

Tekst i snimci: Ivan Šimić

Ugledni gosti na 102. skupštini HŠD

U Zagrebu je 16. srpnja 1998. u prostorijama Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Hrvatske održana 102. redovna godišnja

Skupština Hrvatskog šumarskog društva. Na početku rada utvrđen je kvorum od 90 nazočnih članova Skupštine od ukupno 97 te su izabrana radna tijela Skupštine (Radno predsjedništvo, Povjerenstvo za zaključke). Predsjednik Hrvatskog šumarskog društva, dr. Slavko Matić, otvarajući Skupštinu, pozvao je nazočne da minutom šutnje odaju počast svim preminulim šumarima od posljednje skupštine do danas. U svom uvodnom govoru, g. Matić je pozdravio nazočne goste iz znanstvenih i upravljačkih šumarskih krugova; g. Ivana Đurkića, Josu Gračana, Josu Vukelića, Mladena Figurića, Ivicu Gažija, Mirka Kovačeva, Božidara Longina i Ivana Tar- naja, direktora »Hrvatskih šuma«.

Nakon pozdravnog govora pomoćnika ministra Ivana Đurkića, koji je u svom nastupu zaželio Skupštini uspješan rad, tajnik Društva

g. Hranislav Jakovac i glavni urednik Šumarskog lista, g. Branimir Prpić su iznijeli uobičajena izvješća za proteklo razdoblje. Nakon toga su dr. Slavko Matić i direktor »Hrvatskih šuma« Ivan Tamaj održali poticajne govore za predviđenu raspravu koja je imala za cilj rezultirati zaključcima Skupštine. Nakon tih izlaganja, raspravi se priključio g. Tomislav Starčević koji je ukazao na neiskorišteni kreativni po-

tencijal mladih kadrova i koji je nužno iskoristiti. Od mnogobrojnih sudionika u raspravi: g. Petrića, g. Strahana, g. Hodića, g. Laufera koji su sa svog stajališta nastojali ukazati na poboljšanje u šumarskim kretanjima, Ivo Mrzljak je ukazao na problem srednjoškolskog šumarskog kadra ukazujući na problem izobrazbe u prevelikoj količini teoretske nastave u odnosu na praktičnu nastavu na terenu. Ing. Ivica Gaži je u svom izlaganju pozvao na mogućnost iskorištavanja demokracije u struci i oslobađanjem kreativnog rada svakog pojedinca ukazujući na važnost strukovnih udruga koje predstavljaju snagu nacije. Pri tome je istakao da samo »struka« može pričati o struci. Gospodin Ivica Gaži je

Časopis Hrvatske šume / 1

Radno predsjedništvo 102. Skupštine HŠD.

iznio i novi pristup Vlade prema šumarstvu koji je i u zadatku novog Upravnog odbora »Hrvatskih šuma« ide prema povezanosti šumarstva i preradbe kao jedne organske cjeline, obećavajući, na kraju svog izlaganja, suradnju na razini Društva i saborskih tijela. Kroz daljnju raspravu u kojoj su još sudjelovali dr. Meštović, dr. Krpan, dr. Vukelić, dr. Gračan, dr. Topić i g. Presečan iz Bjelovara, uslijedili su zaključci; potreba za mladimstručnjacima, okupljanje u struci i demokracija omogućuju kreativan rad i promicanje interesa struke.

Hrvatsko šumarsko društvo,staleška organizacija šumara Hrvatske, tijekom svog 152 godišnjeg aktivnog rada na skrbi o šumama i šumarstvu Hrvatske, na svakoj od svojih do sada održanih 101 skupštini, pred svojim članovima i javnošću, sagledavaprijeđeni put, postignute rezultate, ocjenjuje momentalno stanje u struci te na osnovi toga određuje puteve i aktivnosti budućeg rada.

Svaki put, a uvjeren sam da će to biti i danas na 102. redovnoj skupštini, pitanja stanja šuma i šumarske struke, a posebno ljudi koji u njoj rade, imaju dominantnu ulogu u radu skupštine. Dobro se je podsjetiti, da se na prvoj godišnjoj skupštini, održanoj 1846. godine u Prečecu kraj Zagreba, raspravljalo o temi kako obnoviti stare slavonske hrastike a taj način i stil rada ostao je na skupštinama do današnjeg dana.

Nije slučajno da smo se odlučili danas raspravljati o najavljenoj temi »promišljanja o stanju šumarstva na pragu 21. stoljeća« imajući u vidu da su se na kraju stoljeća dogodile i događaju mnoge promjene, vrlo značajne za mladu, samostalnu i demokratsku hrvatsku državu, kako na društvenom, tako na gospodarskom i ekološkom polju.

Ostvario se tisućugodišnji san svakog poštenog Hrvata o neovisnoj hrvatskoj državi, o pravnoj državi, osnovanoj na hrvatskom pravnom sustavu, što je pored ostalog i temeljna pretpostavka za dobro funkcioniranje šumarstva. Šumarstvo je infrastruktura svake pravne države, što znači da je njezina ekološka i ekonomska podloga,

2 / Časopis Hrvatske šume

bez koje je nemoguće zamisliti ekološki i gospodarski napredak države i njenog naroda.

I pored vrlo povoljnih društvenih kretanja na generalnom planu u području društvenih kretanja koji se posredno ili neposredno odnose na šumarstvo, događaju se anomalije koje naša struka uz pomoć šire društvene zajednice mora ispraviti. Svjedoci smo donošenja brojnih zakona, pravilnika i drugih odredbi koji se odnose na šumu i šumarstvo a o kojima se u proceduri donošenja šumarska struka nije mogla ili što je još gore nije htjela izjasniti. Dovoljno je samo spomenuti Zakon o zaštiti prirode, koji danas ponovno dolazi u proceduru promjena nekih čla-

Mr. Ivan Đurkić, pomoćnik ministra u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva

Hrvatske

naka a o kojima šumarska struka šuti i djeluje pasivno. Pitanje parkova prirode i ostalih zaštićenih šumskih objekata se rješavaju najčešće na štetu šumarstva a što znači u velikom djelu i na štetu države. Isto tako spominjemo Pravilnik o unutarnjem redu Parka prirode Kopački rit, Zakon o inženjerskim komorama, prijedlog Zakona o otocima, Zakon o cestama, i dr. Svaki od njih nekvalificirano i kontra mišljenja i stava šumarske struke i znanosti određuje puteve razvoja šuma i šumskih objekata. Šumarska struka po tom pitanju mora zauzeti stav i poduzeti korake da se pogreške isprave.

Prof. dr. Slavko Matić, predsjednik HŠD

Realna je činjenica da država izašla iz rata ima velikih financijskih problema. Nije realno očekivati a posebno je stručno deplasirano od šumarstva očekivati dobit, kad je već svakom studentu šumarstva jasno da u šumarstvu nema dobiti. Na žalost, naročito u zadnje vrijeme, rukovodeći ljudi u šumarstvu ističu dobit kao pokazatelj uspješnog poslovanja. Ona se vjerojatno stvorila na račun smanjenih ulaganja u jednostavnu biološku reprodukciju, nužnih investicija i svega onoga što se po zakonu mora vratiti šumi. Šumarstvo s pozitivnom nulom i šumarstvo koje od države ne očekuje ulaganja se vrlo teško nađe, ali hrvatsko šumarstvo je na našu sreću uz dobar rad i dobro rukovođenje za to sposobno.

Šumarstvo Hrvatske je danas u svijetu poznato po svom trajnom opredjeljenju za prirodne šume, prirodno pomlađivanje, biološku raznolikost i potrajnost. Zahvaljujući našim slavnim i uvaženim prethodnicima i onima koji su došli iza njih i cijeloj šumarskoj struci, to je opredjeljenje na sreću zadržano do danas. Poznato nam je kakva su bila europska opredjeljenja glede toga i koliko su Europa i svijet griješili po tom pitanju. Danas nakon Rija, Strasbourga, Helsinkija, Portugala i svih pokazatelja o svjetskom opredjeljenju za ono što je nama bilo svojstveno, čini mi se da u nekim radnjama griješimo i dovodimo u pitanje najveću

vrijednost hrvatskog šumarstva - opredjeljenje za stabilne, raznolike i potraj- ne prirodne šume. Oplodne sječe na velikim površinama, slaba prirodna ili umjetna obnova, preskakanje njege ili slabo obavljena njega po pojedinim radnim grupama najčešće nekvalificiranim, bez realnih licenci za rad na takvom stručnom poslu, samo su neki od u zadnje vrijeme nazočnih pokazatelja slabog rada u šumi i sa šumom.

Danas je krajnje vrijeme da se izborimo za licenciranje radova u šumarstvu uz inzistiranje da u šumi može raditi samo onaj tko je stručno i kadrovski ekipiran. Šumarski inženjeri, tehničari i kvalificirani radnici moraju biti ulaznica svakom tko se želi natjecati za rad u šumi, tom najsloženijem i najosjetljivijem ekosustavu na svijetu.

Društva s ograničenom odgovornošću su osnovana na krivim i nestručnim pretpostavkama da je iskorišćivanje šuma nešumarska djelatnost. Poznati su nam slični pokušaji i radnje u prošlosti koje su uvijek završile stručnim i financijskim promašajem. Stiče se dojam da su to za šumarstvo otpisani ljudi i strojevi, kojima se nije pružila ona pomoć koju zaslužuju svi članovi ove naše šumarske obitelji. Stavljati ih na tržište bez temeljnih uvjeta i bez kvalitetne opreme je ravno samoubojstvu, posebno kad ih se stavlja u utakmicu s privatnicima bez ikakvih kvalifikacija i sumnjivih poslovnih rezultata. O tome ova struka mora reći pravu i kvalificiranu riječ i zauzeti svoj stav.

Vrlo je značajno napomenuti i ne zaboraviti daje šumarska znanost imala i da će i dalje imati nezaobilaznu ulogu u svim radovima u šumarstvu. Potrebno je i dalje nastaviti dobru i hvale vrijednu suradnju znanosti i prakse s obzirom da su pozitivni rezultati te suradnje više nego očigledni.

U novim društvenim odnosima, u procesima povećanja privatnog poduzetništva kako u drvnoj industriji tako i u šumarstvu mišljenja smo da bi HSD trebala biti ona stručna, nepolitička i samostalna organizacija, preko koje bi išle sve aktivnosti, posebno glede javnih prezentacija i popularizacije šumarstva i preradbe drva. Takmičenja šumarskih radnika, organizacija dana

šumarstva, ambienta na velesajmu, stručni i znanstveni skupovi, publicistička djelatnost, izložbe i slične aktivnosti, stručne i znanstvene ekskurzije, samo su neki primjeri te aktivnosti.

Ovo su samo neki poticaji za raspravu na današnjoj 102. skupštini izneseni prije svega zbog želje da se navedeni problemi lješe u interesu hrvatskog šumarstva i hrvatske nam domovine.

Na 99. Skupštini održanoj u prosincu 1994. godine u Križevcima govorio sam u svom uvodnom izlaganju o šumarskoj etici i moralnim vrijednostima šumarskog stručnjaka. Isti citat ponovio sam na lanjskoj 101. Skupštini održanoj u svibnju 1997. godine u Za -

Inž. Ivica Gazi, predsjednik Upravnog odbora »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb

grebu. Iako je to možda neuobičajeno, pretenciozno i mnogima već dosadno, koristim ovu priliku i vaše strpljenje da još jedan put, to znači treći put ponovim to izlaganje. Zašto to radim prepuštam svakom od vas da to ocijeni.

Citat glasi: »Poseban trud ulagali smo, a trebat ćemo ulagati i veći, na aktivnostima oko afirmacije struke glede njenog digniteta, posebno kad je u pitanju šumarska etika, a usudio bih se reći i moralni lik šumara, u odnosu na struku i obaveze koje je dužan prema struci ispunjavati. Naša je struka dobrim dijelom utemeljena na profesionalnoj etici, koja čini skup normi, vrijednosti i ciljeva s kojima se mora-

Inž. Ivan Tarnaj, direktor »Hrvatskih šuma«

mo rukovoditi kao pripadnici profesije u primjeni svog profesionalnog znanja. Najčešće se radi o pisanim kodeksima kao što su primjerice osnove gospodarenja i drugi materijali sadržani u zakonima, pravilnicima i poslovnicima, kojih se moramo pridržavati, ali su još važniji oni neformalni, nepisani kodeksi struke; stvarani od naših velikih prethodnika, koji su utkani u svaki profesionalni odnos prema šumi kao najvažnijem ekosustavu kako s gospodarskog tako i s općekorisnog stajališta. Na žalost se moramo složiti s činjenicom daje 50 godina u našoj najnovijoj povijesti obilježeno primitivnom srbokomunističkom sustavnom destrukcijom svega što je bilo sveto u hrvatskoj tradiciji i povijesti. Rezultati destrukcije su danas manje ili više uočljivi u mnogim područjima naše struke a vrlo se je teško složiti s činjenicom da su slabo uočljivi otpori takvom stanju. Isto tako postaje nužnost da se na neki način rješimo svih onih koji su najvjerojatnije zalutali u našu struku i misle da im je šuma isključivo sredstvo lake i često puta problematične zarade«. I ovaj ću put ponoviti da je ova konstatacija danas aktualnija nego prije 4 godine pa čak i prije jedne godine. Volio bih da svaki od nas o tome dobro razmisli i neke stvari raščisti, pred samim sobom, pred Bogom i hrvatskim narodom.

Nastavak na 6. stranici


PROMIDŽBA

Međunarodni sajam šumarstva i drvne industrije, Munchen, 7-12. srpnja

Hrvatski šumari na INTERFORST-u - pred ulazom na sajam

Hrvatski šumari naINTERFORST- uOve godine sajam je

održan po osmi puta, a osim sajamskih eksponata to je prilika da se prikažu i popratne promidžbene manifestacije S

vi koji u svijetu šumarstva nešto znače našli su se u Munchenu u Njemačkoj između 7-12. srpnja

na INTERFORST-u, 8. međunarodnom sajmu šumarstva i drvne industrije. Ni hrvatski šumari nisu propustili priliku upoznati se s najnovijim dostignućima šumarske tehnologije i promišljanja o budućnosti šumarstva. Skupina stručnjaka iz Hrvatskih šuma posjetila je 9. srpnja INTERFORST i tako se uključila u razmjenu ideja i postignuća svjetske šumske zajednice koja, pokazalo se i u Munchenu, zajedničkim promišljanjem pokušava riješiti nove izazove u šumarstvu i (bliskoj)

Prijam za goste iz Hrvatske priredio je direktor službe za odnose s javnošću Munchenskog sajma gospodin Joseph Sickinger


ekologiji. Za hrvatske šumare predviđen je, posredstvom firme BELIM- PEX koja zastupa Munchenski sajam u Hrvatskoj, prijem na kojem ih je pozdravio gospodin Joseph Sickinger, direktor Službe za odnose s javnošću Miinchenskog sajma.

INTERFORST se održava osmi puta, počev od 1970. godine, ove godine na novoj lokaciji koja predstavlja vjerojatno najmoderniji sajamski prostor na svijetu. Otvoren 12.

veljače ove godine, »Neue Messe Mtinchen« raspolaže s 12 velikih hala u kojima je 140 + 120 tisuća četvornih metara izložbenog prostora uz još280.000 m2 otvorenog izložbenog prostora. Tu su upravne zgrade, najmodernija informatička i komunikacijska tehnika, mogućnost korištenja velikog kongresnog centra, parkiralište s 13.000 mjesta itd.

Na INTERFORST-u su ove godine obuhvaćena najnovija do

stignuća iz sljedećih područja: uzgoja, zaštite i iskorišćavanja šuma, izgradnje

i održavanja šumskih prometnica, prikupljanja i obrade podataka u

šumarstvu, šumskih rezervata i rekreacije, privlačenja i prijevoza,

zaštite na radu, sustava za proizvodnju energije iz drva, uporabe otpada iz šume i pogona drvne industrije. U

halama B5 i B6 te na otvorenom prostoru izlagali su najpoznatiji

svjetski proizvođači šumske mehanizacije i one za drvnu industriju iz

više od 20 zemalja. Bili su tu strojevi i oprema poznatih firmi Robin Wood,

Timberjack, Logset, Werner, Ca- terpilar, TMB, Dosser, John Deer i drugih. Organizator očekuje da će ovogodišnji sajam posjetiti preko

42.000 ljudi od čega 35 posto iz inozemstva.

INTERFORST je uvijek prilika i za popratne promidžbene manifestacije. Prvog dana održan je 58. kongres Njemačkog šumarskog društva, potom i 4. natjecanje radnika u šumarstvu Bavarske, a u okviru foruma raspravljalo se o temama Nove ideje u pripremi rada, Unapređenje konkurentnosti šumarstva i drvne industrije, Certifikacija - stanje i perspektive, Šumarstvo na Internetu i drugima, (m)Izlagači su predstavili najnovija dostignuća šumske tehnike


Ima se što vidjeti - šumari iz Slavonije na

sajmu

PRIJEDLOG ZAKLJUČAKA 102. REDOVITE SKUPŠTINE HŠD-a

1. Šumarstvu 21. stoljeća nužni su intelektualni, slobodni, pošteni i hrabri šumarski stručnjaci sa sveobuhvatnim specijalističkim znanjem iz biologije, ekologije, informatike, stimulacije plaća, promidžbe. Potrebna mu je dobro konstituirana i stabilna pravna država.

2. Okupljanje struke i njezino jedinstvo u koncepciji i strategiji razvoja, njegovanje i razvijanje kreativnosti i motiviranosti pojedinaca na razini revira, šumarije i radne jedinice, treba suprotstaviti centralizmu na svim područjima, pothranjivanom preživjelom iluzijom kako je moguć život bez suprotstavljanja i borbe mišljenja.

3. Izostanak slobodne stručne misli i zastranjivanje u provedbi učinkovite organiziranosti utječu na gubitak motiviranosti u stvaranju dohotka i kreativnoga stvaralaštva šumarskih stručnjaka.

4. Nužno je da šumarska struka zaštiti interese struke glede priprema, donošenja i provedbe zakona, pravilnika i drugih odredbi, koje se donose jednostrano i na štetu šumarske struke, a zadiru u probleme šumarstva u užem i širem smislu.

Primjerice to su:

- Zakon o zaštiti prirode

- Pravilnik o unutarnjem redu Parka prirode »Kopački rit«

- Zakon o inženjerskim komorama

- Zakon o otocima

- Zakon o cestama

- Zakon o lovu i dr.

Skupština HŠD-a zahtijeva da se u Zakon o zaštiti prirode ugradi obveza izrade Programa gospodarenja šumama.

5. Nužno je uspostaviti i razvijati tržišne odnose između šumarstva i prerade drva.

6. Skupština HŠD-a jedinstvena je u stavu daje sve radove u šumarstvu potrebno licencirati, što znači zahtijevati od izvođača radova stručnu osposobljenost i kadrovsku ekipiranost, od visoke i srednje stručne spreme do visokokvalificiranih i kvalificiranih radnika.

7. Skupština HŠD-a prihvaća Prijedlog Upravnog odbora da se u budućnosti sve aktivnosti glede rada i promidžbe šumarstva i preradbe drva nastoje ostvariti preko Hrvatskog šumarskog društva, uz stručnu i ostalu pomoć svih svojih članova.

8. Ukupan razvoj šumarstva, uz proširenje ciljeva,

Ugledni gosti - dr. Joso Gračan, prof. dr. Joso Vukelić i prof. dr.Mladen Figurić

nužno mora pratiti šumarsku znanost i sveobuhvatna stručna naobrazba uključivši i srednjoškolsku.

9. Glede »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb i općenitog stava o šumama i šumarstvu Hrvatske Skupština HŠD-a podržava i podupire mišljenje i stav direktora »Hrvatskih šuma« Ivana Tarnaja, dipl. ing. šum., što ih je izložio u referatu »Promišljanje o stanju šumarstva Hrvatske na pragu 21. stoljeća«.

10. Vodotehničke i ostale investicijske zahvate, posebice u arealu nizinskih šuma, potrebno je izvesti tako da se znatnije ne izmijene hidrološke prilike biotopa i ne ugrozi opstanak nizinskih šumskih ekosustava. Tijekom gradnje prometnica i postavljanja različitih vodova (cjevovoda, dalekovoda) potrebno je pri planiranju izbjeći vrijedne šumske površine.

11. Kad je riječ o društvima s ograničenom odgovornošću, potrebno je žurno izvršiti investicijska ulaganja (oprema i ostalo), te umjesto mjesečnih uvesti godišnja javna nadmetanja i poštivati dogovorene cijene usluga iz kalkulacija pri osnivanju d.o.o-a.

12. Korištenje šuma potrebno je promatrati kao integralan dio šumarstva, jer je ono samo njegov sastavni dio (uzgojni zahvat).

13. S obzirom na 95% prirodnih šuma, u Hrvatskoj je već postignut traženi svjetski prosjek od 15% zaštićenih površina, pa nije potrebno izdvajati nove površine za zaštitu.

14. Potrebno je i dalje podržavati tiskanje znanstvenih i stručnih publikacija na hrvatskome i svjetskim jezicima, jer su one u svijetu najbolja promidžba struke, a i Hrvatske.


POŽARI

Iskustva svjetskih stručnjaka o šumskim požarima

Sagorijevanje globalnebiomase Održivost svjetske šume ključna je

komponenta održiva razvitka planeta Zemlja

Autor: dr. Albert J. Simard Ontario, Kanada

Prijevod: Tomislav Dimitrov, dipl. ing. Zagreb

U ovom su članku prikazana novija istraživanja poznatih svjetskih znanstvenika o šumskim požarima, u kojima se analiziraju klimatske promjene i implikacije na šumske požare, požarne emisije i učinak na atmosferu, prognoze o katastrojlčnoj situaciji na globalnoj razini spaljivanjem biomase, osobito u tropima, i o Protokolu Međunarodne konferencije o klimatskoj promjeni održanoj u japanskom gradu Kyotu.

Veoma su značajna istraživanja B.J. Stock- sa i drugih, o promjenama klime i potencijalu šumskih požara u ruskim i kanadskim borealnim šumama, simulirajući važećim modelima opće cirkulacije scenarij udvostručena C02 (2xC02) i implikacije na povećanje žestine požarna vremena, produljenje požarne sezone zatopljenjem pogođenih područja, te pomicanje šumske vegetacije prema sjeveru.

Detalj jednog od većih šumskih požara gdje se stvaraju manje količine C02


UTJECAJI NA ATMOSFERU, KLIMU I BIOSFERU

Kanada je dugo bila vodeća zemlja u znanstveno utemeljenim pomagalima za odlučivanje u požarnom gospodarenju. U kanadskoj šumskoj službi (Canadian Forest Service - CFS) razvijeni kanadski sustav za ocje

njivanje opasnosti od šumskog požara (Canadian Forest Fire Danger Rating System - CFFDRS) jedan je od nekoliko takvih sustava koji su u službi za nacionalnu uporabu, a više gaje stranih zemalja prihvatilo u nekom obliku. Karte požarne opasnosti na razini države diseminiraju se dnevno tijekom požarne sezone, a njime se služe ustanove za gospodarenje požarima kako bi odredile svoje potrebe u resursima za suzbijanje.

CFS je nedavno reorganizirala svoje snage u »mrežu požarnog istraživanja« (Fire Research Network). Uspostavljeno je pet znanstvenih i tehnoloških programa: požarni okoliš, požarna ekologija, sustavi požarnog gospodarenja, požar i globalna promjena, i jedan program za integriranje koji prenosi rezultate istraživanja preko takvih mehanizama poput World Wide Weba.

Najnoviji razvoj u sustavima prostornog požarnog gospodarenja koji uključuju modele utemeljene na požarnoj znanosti s tehnologijom GlS-a (Geographic Information Sy- stem) opisali su Lee, Todd i Suddaby (1997). Oni uključuju modele pojavljivanja požara od groma i one kojima su uzrok ljudi, karte brzine širenja i požarnog intenziteta, modele požarnog rasta, modele prognoze širenja dima i zahtjeve početnog napada. U globalnom kontekstu, Kanada vodi de- monstracijski projekt GEMINI, tj. inicijativna mreža globalne informacije upravljanja u hitnim slučajevima, kako bi ilustrirala koristi požarnoinformacijskog sustava utemeljenog na Internetu, da automatski nadzire, arhivira, predskazuje i dise- minira stanje okoliša svjetskih šumskih požara.

Kanada surađuje i u globalnim istraživanjima o implikacijama politike upravljanja požarima na ugljikovu bilancu, ali ne samo na politike nego i na prakse u borealnim šumama koja obuhvaćaju Kanadu, Aljasku i Rusiju. Preliminarno istraživanje predskazuje dulje požarne sezone, žešće požarno vrijeme i raniji početak sezone (Simard, 1997). Prijeteća mogućnost globalnog zatopljenja, za koje se očekuje da će najviše utjecati u sjevernim geografskim širinama, podigla je zabrinutost među državama zato što će se požarna aktivnost u sjevernoj zoni nastaviti povećavati u budućnosti. Velika povećanja spaljena područja i kraći intervali povratka vatre mogli bi stvoriti pozitivno biosfersko povratno djelovanje na globanu klimatsku promjenu, jer bi se ugljik oslobađao iz šuma koje gore mnogo brže nego što bi ga mogle akumulirati.

Drugim riječima pozitivno biosfersko povratno djelovanje je proces kada se ono što se izgaranjem šuma dobiva (C02) vraća natrag ponovno u proces (fotosinteza), ali zbog manje šuma u atmosferi ostaje fišak (pozitivno CO,), a to rezultira klimatskom zatopljenju.

Stocks i Kauffman (1997) uspoređuju potrošnju biomase u šumskim požarima borealnih, umjerenih i tropskih ekosustava, da bi dali uvid u povijesne požarne režime i važnost promjena upotreba tla, i politika upravljanja požarima na sadašnje požarne režime. Potrošnja goriva varira 50-struko među ekosustavima (0.5 kg/m2 u tropskim savanama, prema 23 kg/m2 u oborenom, srušenom gorivu u amazonskim kišnim šumama), a povratna razdoblja sežu od 1 godine u

savanama, 50-150 godina u nezaštićenoj borealnoj zoni Kanade, te 5-1000 godina u umjerenim šumama gdje prevladava površinska vatra.

Kyoto i uklanjanje emisija ugljičnog dioksida

Na međunarodnom skupu o klimatskoj promjeni u japanskom gradu Kyotu (1997), na kojem je sudjelovalo oko 2200 službenih delegata i tisuće promatrača iz nevladinih organizacija i medija, industrijalizirane su se države složile u Protokolu da smanje svoje emisije plinova što zadržavaju toplinu i pridonose globalnu zagrijavanju. Ali to nije bilo lako. Ono što je izišlo u konačnu prijedlogu Protokola bio je kompromis koji postavlja razine emisija za industrijalizirane zemlje i priznaje šume kao ponor za uništavanje ugljika. Mark Trexler, predsjednik konzaltinške tvrtke o klimatskoj promjeni u Portlandu, Oregon, rekao je da »Protokol znači velik posao za šumarstvo i poziv za buđenje onima koji su u šumarstvu. Dok će priprema ostalih dokumenata trajati od jedne do tri godine, u tom bi razdoblju šumari mogli pokazati daje šumarstvo učinkovit dio rješenja u uklanjanju emisija ugljičnog dioksida«.

Uključenje šuma kao ponora koji apsorbira ugljik uspostavit će neki stupanj inicijative za šumarske programe koji mogu uklanjati ugljik između 1990. godine (kao polazne razine) i 2012. godine. Protokol omogućuje da svaka zemlja procijeni kako će stanje šuma utjecati na smanjenje ugljičnog dioksida, a koje same emitiraju. Svaka će zemlja u jednadžbi za izračunavanje svoje emisije CO, (ugljičnog dioksida), kako iz različitih industrijskih sektora i prijevoza, tako i iz spaljenih, uništenih šuma i raslinja (kao izvora), uvrstiti i smanjenje C02 od novih površina drveća (kao ponora), tako da koncentracija CO, mora biti razmjerna mogućnostima njegova razlaganja u atmosferi. Protokol uključuje i to da se u projektima šumarstva uspostavi i režim međunarodne razmjene emisija, pa će zemlje jedna od druge kupovati i prodavati višak prava na emisiju. Industrijaliziranim se zemljama omogućuje da financiraju projekte smanjenja emisija u zemljama u razvoju i da dobiju kredit da to čine. Protokol će biti otvoren za potpis tijekom jedne godine, počevši od 16. ožujka 1998., a vrijedit će pošto ga ratificira najmanje 55 zemalja koje predstavljaju 55% ukupnih emisija u 1990. iz razvijenih zemalja.

Požarne emisije i učinak na atmosferuPosljednjih se godina obraća posebna pozornost istraži

vanju utjecaja požara na vegetaciju i spaljivanje biogoriva na biogeokemijske cikluse, kemiju atmosfere i globalnu klimu. Dok sagorijevanje fosilnih goriva najviše utječe na povećanje koncentracije atmosferskog stakleničkog plina, emisije iz spaljene biomase svjetske vegetacije (šume, savane i poljoprivredna zemljišta) nedavno su prepoznate kao dodatni veći izvori emisija stakleničkog plina. Noviji kooperativni međunarodni eksperimenti (FIRESCAN Science Team, 1994) potvrdili su da spaljivanje biomase proizvodi do 40% bruto ugljičnog dioksida i 38% troposferskog ozona, s nizom manje uobičajenih, ali podjednako važnih stakleničkih plinova. Iako u emisijama iz požara tropske vegetacije dominira ugljični dioksid, mnogi proizvodi nepotpuna sagorijevanja koji imaju važne uloge u atmosferskoj kemiji i klimi također


Detalj površinske povratne vatre u borovoj sastojim

se emitiraju. Fotokemijske reakcije, naprimjer, u dimnim perjanicama od požara vegetacije mogu biti odgovorne čak za trećinu globalnog ulaza ozona u troposferu. Drugi proizvodi koje emitiraju požari vegetacije poput produkata raspadanja medinog bromida (CH3Br) i metalnog klirida (CH3C1) su kao i drugi dugotrajni kloro-fluorokarboni (CFC) poznati da uništavaju stratosferski ozon. Pirogenski aerosoli mogu utjecati na klimu izravno mijenjajući bilancu Zemljine radijacije, reflektirajući solarnu energiju natrag u svemir (učinak hlađenja). Aerosol crnog čađa (crnog ugljika), s druge strane, može apsorbirati sunčevo svjetlo i pridonijeti zagrijavanju atmosfere. U borealnoj šumi na sjeveru Sibira provođen je projekt radi promatranja uloge požara na površini i u krošnjama visokog intenziteta u sastojinama bor- lišaj. Namjerno spaljena šuma stvorila je dimnu perjanicu koja je dosegla 6000 m u visini. Skupljanje plinova u tragovima helikopterom pokazalo je visoke emisije ugljika, plinova koji uništavaju ozon i crnog ugljika (čađa).

Ti primjeri pokazuju da požari vegetacije višestruko utječu na atmosferu i klimu, a istraživačka aktivnost o atmosferskom učinku spaljivanjem tropske biomase ubrzana je međunarodnom suradnjom i na mnoga se pitanja očekuje odgovor. Dok tropi ostaju najveći izbor emisija od spaljivanja biomase u atmosferu, jaka je potreba da se kvantifiđra doprinos u globalnoj bilanci plinova u tragovima u atmosferi iz šumskih požara u sjevernoj hemisferi.

Dokumentiran je utjecaj šumskih požara u sjevernim zemljama polarnog kraja (Kanada, Aljaska, Finska, Švedska, Norveška i bivši SSSR), područjima u kojima borealna šuma, ili tajga prevladavaju kao vegetacijski tip. Borealna se šumska

zona proteže u dva široka transkontinentalna pojasa preko sjeverne Amerike i Euroazije pokrivajući 12 milijuna km2 i ležeći uglavnom između 45" i 70° sjeverne širine. Borealna se šuma sastoji od tvrdih vrsta bora, smreke, ariša i jele, zatim miješane s listopadnim drvećem poput breze, topole, vrbe i johe. Kanada i SAD zajedno su istraživali ponašanje i učinak na okoliš velikih požara (Stocks i McRae) u borealnoj šumskoj zoni u Kanadi. Jedan od mnogih rezultata ovog istraživanja je karakterizacija kemije dima. Određeni su činitelji emisije za ove požare, a kad se kombiniraju s najnovijim požarnim statistikama, omogućuju procjenu prinosa šumskih požara u sjevernoj hemisferi na globalnu bilancu atmosferskih plinova u tragovima. Približno 89% ugljika oslobođenog u atmosferu iz požara u borealnoj šumi je u obliku ugljičnog dioksida, 9% je ugljični monoksid, a ostali se ugljik ispušta kao metan ili ne- metanski hidrokarboni (partikulati). Općenito, mogu se složiti ovi činitelji emisija za plinove u tragovima što rezultiraju iz požara borealnih šuma: 445 g/kg za ugljični dioksid, 45 g/kg za ugljični monoksid i 4,55 g/kg za metan i ukupne nemetanske hidrokarbone (aerosola). Prema požarnim statistikama za sjeverne zemlje polarnog kruga za 10-godišnje razdoblje od 1980. do 1989. godine, prosječno je godišnje bilo 34.013 šumskih požara sa 5.641.350 ha spaljena područja. Uzimajući da je ukupna potrošnja goriva (u tlu, na površini, i u krošnjama) u prosjeku 2.5 kg/m2 ili 25000 kg/ha za požare u borealnim šumama, da ugljik uzima 50% potrošene težine ovog goriva, te uzimajući brojke o spaljenu području iz osamdesetih, mgou se procijeniti ukupne emisije plinova u tragovima iz šumskih požara u sjevernim zemljama polarnog kruga. Kombinirajući 5.64 milijuna spaljenog s potrošnjom goriva od 25000 kg/ha, dobiva se godišnji ukupni iznos od 141


megatone (milijuna tona) goriva ili približno 70 megatona potrošenog ugljika. Ovo se provodi u 62.3 megatona ugljičnog dioksida, 6.3 megatona ugljičnog monoksida i 0.7 megatona i metana i ukupnih nemetanskih hidrokarbona. Najnovija procjena spaljivanja biomase na globalnom mjerilu prema Crutzenu i Andreaeu (1990) upozorava da se ispušta između 4 i 6 gigatona (milijardi tona) ugljika na godinu, a tomu najviše pridonosi spaljivanje savana i praksa uništavanja šuma u tropima. Dok je te brojke teško dokazati, jasno je daje emisija iz biomase spaljivanjem i spaljivanjem iz fosilnih goriva grubo jednaka na globalnom mjerilu.

Goldammer (1997) procjenjuje da u godini izgori otprilike devet milijardi tona (9 gigatona) fitomase i da bruto otpust ugljika u atmosferu iz tih požara doseže oko 4.1 gigatonu na godinu. Iako količina ugljika što ostaje u atmosferi (neto otpust) nije poznato točno, općenito se prihvaća da neto otpust ugljika u atmosferu iznosi otprilike 1 gigatonu godišnje. Javnost je o tome općenito obaviještena, a Goldammer pozornost također obraća u tropima gdje se ugljik oslobođen spaljivanjem biomase u zemljama u razvoju približava količini koja ulazi u atmosferu spaljivanjem fosilnih goriva u razvijenim zemljama.

Promjena klime i potencijal šumskih požara u ruskim i kanadskim borealnim šumama

Međuvladin panel o klimatskoj promjeni IPCC (1995) nedavno je zaključio da »nije vjerojatno da je opaženo povećanje u globalnoj srednjoj temperaturi tijekom prošlog stoljeća (0.3-0.6 °C) posljedica prirodnih uzroka, i da se obrazac klimatskog reagiranja na ljudske aktivnosti može identificirati u klimatološkim zapisima«. Environment Canada (1995) bilježi daje taj obrazac opaženih promjena u Kanadi i Rusiji uzeo oblik većeg zimskog i proljetnog zatopljenja u središnje- zapadnoj i sjeverozapadnoj Kanadi i skoro cijelom Sibiru u minula tri desetljeća, uzrokujući porast temperature od 2-3 °C u tom razdoblju.

Posljednjih su se godina izlazi modela opće cirkulacije (General Circulation Models - GCMs), koji sadržavaju kompleksne veze atmosfere, biosfere i oceana i daju robusni opseg klimatskih prognoza, upotrebljavali za procjenu veličine budućih problema zbog požara. Flanningan i Van Wagner (1991) upotrebljavali su rezultate triju prijašnjih GCM-a da bi usporedili žestinu sezonskog požarnog vremena pod klimom udvostručena CO, s povijesnim zapisima o klimi, i odredili da bi se požarna opasnost povećala gotovo 50% širom Kanade s klimatskim zatopljenjem. Wotton i Flanningan (1993) upotrijebili su kanadski GCM da predskažu kako bi se duljina požarne sezone širom Kanade povećala 30 dana u klimi udvostručena C02. Fosberg (1990) i Priče i Rind (1994) pre- dskazuju povećanje u čestini gromova po sjevernoj hemisferi pod scenarijem udvostručena CO,. Prema sadašnjim statistikama gromovi uzrokuju 40% šumskih požara u Kanadi.

Temeljeno na projekcijama GCM-a u velikoj ljestvici Smith i Shugart (1993) očekuju pomicanje šumske vegetacije prema sjeveru brzinama mnogo većim nego što su to iskusile tijekom prijašnjih klimatskih fluktuacija. Očekuje se da će biti ranijih šumskih požara i značajniji ishod trenda prema toplijim i sušnim uvjetima ubrzavajući brzinu pomicanja vegetacije, a posljedica je opadanje zalihe biosferskog ugljika.

Za ova su istraživanja skupljeni dnevni meteorološki podaci od svibnja do kolovoza iz 191 kanadske i 224 ruske klimatološke postaje, radi analize požarna vremena iz osamdesetih (najtoplije desetljeće zabilježeno u Kanadi) da bi usporedili prostornu raspodjelu tekućih sezonskih razina

žestina požarna vremena u obje zemlje, s onom koju projicira klima udvostručena CO,.

Lokalna podnevna mjerenja temperature, relativne vlažnosti, brzine vjetra i oborine, upotrijebljena su za računanja šifri komponenata i indikatora kanadskog sustava požarna vremena FWI (Fire Weather Index) za svaku postaju. Dnevne su vrijednosti FWT-a zatim konvertirane u dnevne ocjene žestine (Daily Severity Rating - DSR = 0.0272 /FWI/1'77 vrijednosti, upotrebljavajući tehniku koju je razvio Williams (1959) i modificirao Van Wagner (1970).

Dok pomaci u tipovima šuma asocirani s klimatskom promjenom nisu razmatrani u ovim istraživanjima, povećanja u požarnoj opasnosti gotovo sigurno će se prevesti u povećanu požarnu aktivnost, a posljedica će biti veliki porast spaljena područja. Rezultat će biti češći i žešći požari, kraći povratni intervali požara, klizanje raspodjele klasne starosti šuma prema mlađim sastojinama, i rezultantnim opadanjem u zalihi ugljika u sjevernim šumama. Toplija klima u kombinaciji s ekonomskim ograničenjima i smanjivanjem infrastrukture, koja će smanjiti djelotvornost a i područja koja štite požarne agencije, znači novu realnost u silini udara šumskih požara. Potrebno je nastaviti modeliranja budućih klima, upotrebljavajući modele više rezolucije kako budu postajali raspoloživim, da bi se moglo ispuniti buduće planiranje upravljanja požarima na najinformativniji način koji je moguć.

Izgledi i zaključakRazmatrajući razvitak nakon prve Konferencije o globalnu

gospodarenju šumskim požarima, održane 1989. godine, vrijedno je to što su međunarodna zajednica znanstvenika požarne znanosti, upravljači (menadžeri) i državne politike prihvatili stvaranja instrumentarija (regulative) upućenog novim izazovima šumskih požara na globalnoj ljestvici. Nijedna agencija ili država ne može više biti sama sebi dovoljna. Mreža za istraživanje požara (Fire Research Netvvork) unapređivat će partnerstvo među svim globalnim požarnim zajednicama. Bit će to okvir za integriranje različitih požarnih modela, razumijevanje uloge vatre u održivu šumarstvu i prijenos istraživačkih produkata preko svjetske VEB mreže.

Sve zemlje potpisnice prve Konvencije UN o promjeni klime, te i one koje su aktivno sudjelovale pri donošenju Protokola iz Kyota, o smanjenju emisija plinova staklenika, dužne su sa svojim stručnim institucijama pokrenuti procedure za ugradnju preporuka iz konvencija i protokola u svoj pravni sustav. U regiji Sredozemlja, situacija sa sredozemnim požarima također se globalizira. Međunarodnu kooperaciju u upravljanju šumskim požarima unutar sredozemna područja čini nekoliko tijela: FAO/Silva Mediterranean, Stalni šumski komitet Europske unije, i CIHEAM (Centre International de Hau- tes Etudes Agronomiques Mediterraneennes). Jedno od glavnih postignuća bilo je uspostavljanje decentralizirane baze podataka za statistiku o šumskim požarima. Sadašnja baza podataka uključuje Portugal, Španjolsku, Italiju i Grčku, a uskoro će uključivati Tursku, Tunis, Maroko i Hrvatsku.

Rast temeljna znanja o globalnoj ulozi šumskih požara u održivosti šuma bitna je za zemlje poput Kanade, da bi razvile zdrave strategije i politiku o upravljanju (gospodarenju) požarima u scenariju u kojem se smanjuju proračuni i povećava aktivnost vatre. Kako je to zajedničko većini zemalja u kojima je požar velika snaga u krajoliku, prikladno je da Kanada ima vodeću ulogu koja raste u kooperativnoj požarnoj znanosti u globalnu upravljanju vatrom.

Taj rast iz devedesetih bez sumnje će se nastaviti i širiti u novom tisućljeću.


POLUOTOK PELJEŠAC: PROGRAM OBNOVE I ZAŠTITE OBALNIH ŠUMAv

Šumskim prometnicama protiv požaraNova šumska prometnica koja povezuje Osobjavu i Trpanj, zapravo je protupožarna prosjeka s elementima ceste

Gotovo polovica šuma u državnom vlasništvu kojima gospodari šumarija Dubrovnik, oko 12 000 ha, nalazi se na poluotoku Pelješcu. Ako se tome doda i 20 000 ha šuma u privatnom

vlasništvu o kojima također brigu vodi dubrovačka šumarija, važnost šumskog fonda Pelješca tim više dobiva na značenju. Ne toliko u gospodarskom smislu - premda ovdje nailazimo i na visoke šume primorskog, alepskog i crnog bora - nego kroz opću korisnost šuma i njihovu zaštitnu ulogu. Upravitelj dubrovačke šumarije ing. Andrija Rubin reći će kako »ove šume nemaju ekonomsko značenje, ne donose neposrednu dobit, ali

Pogled na zidine Stona i krasne zelene vizure iznad grada

šumski zeleni pokrov nadomak mora pruža dubrovačkoj turističkoj ponudi dodatne premda još ne sasvim uočene prednosti«. Dio šuma dubrovačke šumarije (oko 13 000 ha) izgorio je u Domovinskom ratu, 1991. i početkom 1992. godine. Njihova sanacija već je počela i one će se obnavljati sljedećih godina (i) u okviru Programa obnove i zaštite obalnih šuma (Coastal Forest Reconstruction and Protect Project) koji dijelom financira i Svjetska banka.

Jedan dio toga projekta realiziranje ovih dana i na Pelješcu - trasirana je nova šumska prometnica, zapravo protupožarna prosjeka s elementima ceste koja treba povezati Osobjavu i Trpanj. Dio te iznimno važne pro- sjeke-prometnice od Osobjave do Crkvice već je gotov, a drugi u dužini od 6,4 km koji je sada projektiran trebao bi biti završen ove godine. Jer požari su oduvijek bila najveća opasnost priobalnih šuma. Kad bi čak bili na vrijeme i uočeni, danas je to moguće s brojnih osmatračnica i putem dojavnih službi, problemi bi često puta znali nastati zbog nemogućnosti pristupa i gašenja. Jer protupožarnih prosjeka i prometnica nikad nije bilo previše. Upravitelj Rubin naglašava važnost ove prometnice zbog toga što »do sada predjel od uvale Poline do Trpnja u gospodarskoj jedinici Kuna nije imao prometnicu u smjeru istok-zapad«. Na ovaj način bit će zaštićene i visoke šume primorskog bora u gospodarskoj jedinici Kuna. Novom prometnicom lakše će se i do jednog od najpoznatijih lovišta na muflone u Dalmaciji, Sv. Ilija.

Revir Pelješec obuhvaća inače četiri gospodarske jedinice, Kunu, Za- goije i Cesminicu s kojima gospodari šumarija Dubrovnik i Nakovanj, koji je u sastavu šumarije Korčula. Osim nešto već spomenutog bora, to je područje makije pa i degradirane makije. Istovremeno, Pelješac je

područje još uvijek izvornog turizma gdje će turisti i prijatelji prirode naći netaknute predjele. Tu su i već značajne turističke odrednice Orebić, Trpanj, Ston, pa Žuljana, Trstenik, Crkvica kao i mnoga mala sela uz more. Od Dubrovnika do Pelješca je 50 km, do krajnje točke na poluotoku još 80, dosta za nekog tko bi dnevno morao prevaljivati takav put. No dubrovačka šumarija položena je tako da ni na drugu stranu od sjedišta šumarije, prema Konavlima i Prevlaci nema mnogo manje.

Novu prometnicu su dogovorom o ispomoći između uprava šuma Split i Bjelovar, projektirali projektanti bjelovarske uprave ino. Srđen Popo- vić i ing. Zlatko Jurušić. Sve terenske radove, stacionirani u Žuljani, obavili su za 23 radna dana.

- Prometnica ide uglavnom kroz makiju, u donjem dijelu dotiče se privatnih maslinika, kaže Popović. Slijedi obalu na udaljenosti 300-500 m, te na visini od oko 70 m nad morem. Široka je četiri metra tako da će osim najvažnije, protupožarne funkcije moći zadovoljiti i onu drugu, prometnu. Na terenu je izvršena izmjera poligonih kuteva, stacionaže, napravljena nivelacija osi trase te obavljeno snimanje poprečnih profila, dodaje Jurušić. Određena je također lokacija objekata za odvodnjavanje, a u uredu je obavljena kompjutorska obrada podataka.

Osim ove, u planu su još dvije prometnice iz programa Svjetske banke, jedna od Žuljane do Trstenika u dužini od 5,2 km i druga od Žuljane do Sv. Ivana dužine 3,3 km.

Tekst i snimci: Miroslav Mrkobrad

Projektanti bjelovarske uprave ing. Srđan Popovu i ing. Zlatko Jurušić sa članovima ekipe trasiraju put nove prometnice

Pelješac je do sada bio jedan od naših najšumovitijih otoka, nažalost ovog ljeta dobar dio šumskog raslinja, grmlja i makije je uništen u

katastrofalnim požarima


INTERVIEW

Razgovor ugodni pod rogačom Velog DrvenikaV

Čovjeka moramo vratiti u šumski prostorPožar nastaje tamo gdje

smo mi izvukli čovjeka iz prostora.Razgovor vodio: Ivan Šimić

Kako objasniti kojim povodom smo zamolili za razgovor u našem časopisu, dr. sc. Simu Meštrovića, kada on zasigurno ne može biti samo jedan. Zanima li nas kao nositelj

Katedre za uređivanje šuma ili pak kao čovjek s iznimnim znanstvenim i pedagoškim vijekom, koji s ovom godinom završava, ali u uvjerenju smo samo formalno-pravno. Prof. Meštrović je svakako nezaobilazna pojava ako pričamo o šumarskoj ili općeekološkoj problematici. Ovaj razgovor je obavljen u mjestu porijekla g. Meštrovića, na Velom Drveniku, u mediteranski opuštenoj atmosferi, u hladovini rogača uz popodnevni maestral i cvrčanje cvrčaka.

Dr. Meštroviću, biste li mogli u kratkim crtama prijeći preko Vašeg životopisa jer svi Vaši službeni cariculom vitae su malo duži da bi ih smjestili u ovaj razgovor, stoga, ne usuđujući se kratiti ništa, to bih prepustio Vama?

Evo kao što vidite, rođen sam ovdje na otoku Veli Drvenik i ne znam kojim okolnostima sam ušao u šumarsku struku. Naime, u Splitu je 1948. otvorena Srednja šumarska škola, a ja sam već bio završio nižu gimnaziju. Mogućnost da jedan od braće ide u tu školu sam iskoristio upravo ja i završio sam je 1952. Nakon toga sam se zaposlio u Šumskom gospodarstvu Split, na uređivanju šuma. Prvi moj učitelj ili čovjek od kojega sam u tom razdoblju naučio najviše, bio je pok. Stevo Marković. S njim sam radio na Sćedru, u Ravnim kotarima, u Sestanovcu. Radili smo na reambulaciji međa državnog i privatnog vlasništva, sređivanju Katastra, izrađivali smo Osnove gospodarenja počev od najosnov- nijih radova od utvrđivanja granica do podjele na odjele i odsjeke. Dakle, prošao sam sve te radove prije upisa na fakultet. Onda sam 1953. počeo studirati da bi završio početkom 1959., ali kako je moje opredjeljenje bilo Uređivanje jer sam i kao student radio po nekoliko mjeseci u struci u mediteranu, ostao sam na fakultetu, baveći se uređivanjem mediteranskih šuma. Specijalizirao sam 1962/63. u Francuskoj, na gospodarenju u mediteranu, kod prof. Vineta, pri čemu sam prošao cijeli njihov mediteran i način na kojim se gospodari. Nakon toga sam se vratio na fakultet gdje sam i sada.

Iako ste, dakle većinu svog radnog vijeka proveli u Zagrebu, na kontinentu, ipak Vam je mediteran ostao Vaše ishodište i u znanosti gdje ste izgleda htjeli biti kako se ono kaže na »svom terenu«?

Moja osnovna preokupacija, doista jeste bio

mediteran, makar sam ja radio i na drugim terenima. Međutim, moje usmjerenje je bilo gospodarenje šumama mediterana i ja se uvijek vraćam na mediteran jer ja sam i specijalizirao mediteranske šume, radio u Tunisu, u Alžiru i Libiji. Bio sam i u FAO komitetu za mediteranska šumarska pitanja predstavnik Hrvatske od 1985. do 1993., čak i potpredsjednik od 1989. Bio sam i predsjednik IUFRO radne grupe za pošumljavanje aridnih i semiaridnih područja ne slučajno, jer je sve to bilo na temelju mojih radova koji su u svijetu poznati i priznati. Tako, jeste činjenica da sam uvijek ostao vezan za mediteran, ali isto tako radio sam i u našim unutrašnjim hrastovim, jelovim i bukovim šumama za koje i sada pripremam nove Norma- le za mješovite sastojine jele i bukve i mješovite sastojine kitnjaka i bukve.

Pojavom hrvatske države, šumarstvo u našem mediteranu dobija svoju novu dimenziju, pojavom »Hrvatskih šuma« i uređivanjem šumsko-gospodarskog područja. Možete li komentirati sadašnju aktualnu šumarsku situaciju u mediteranu?

Ja nisam sudjelovao u projektu obnove i zaštite priobalnih šuma jer sam u to vrijeme bio zauzet ulogom Ravnatelja nacionalnog parka Brijuni. Ja se nadam da će se taj projekt realizirati uskoro u cijelosti. Ipak, možda se ja ne slažem sa trendom koji je ne samo kod nas, već je prisutan u cijelom mediteranu, kada su u pitanju požari. Ja tvrdim da mi šume u mediteranu ne smijemo gledati kao kamene spomenike već u njima trebamo raditi. Upravo aktivnost šumara u tim šumama je najveća zaštita šuma od požara. Mi smo na tisuće hektara pošumili bo

rom i ne daj Bože da netko dirne u te šume, odmah je to anatema pučanstva. Međutim s tim šumama treba gospodariti, one se moraju sjeći, njegovati i uzgajati. Ne samo šume koje smo podigli nego i prirodne šume. Požar nastaje tamo gdje smo mi izvukli čovjeka iz prostora. Mi čovjeka moramo vratiti u prostor. Za mene canadairizacija nije zaštita šuma od požara. Troškovi jednog canadaira mogu u šumi angažirati nekoliko stotina ljudi koji će raditi na uzgajanju šuma čime će se izbjeći požari. Vidite u Grčkoj požar oko Atene gasi 19 aviona, ali ništa neće napraviti i Atena će izgorjeti, a da je čovjek bio u tom prostoru i da je šuma bila adekvatno priređena gospodarski onda se takve stvari ne bi događale. Ja sam te svoje stavove iznosio kroz referate i na međunarodnim skupovima šumarskih stručnjaka (Oslo 1993.). Moram reći da sam ja i Predsjedniku Vlade poslao jedno pismo u tom pravcu, nakon onog požara na Hvaru. Požar na Hvaru je loše vođen i loše tretiran. Da su protupožarne aktivnosti vodili šumari, znalci, a šumari to jesu jer oni uče kako se požar gasi, onda požar ne bi prekrio 3800 ha. Ja to garantiram! Ja sam i poslije požara 1985. na Korčuli pisao o tome našem Izvršnom vijeću, ali nitko ne reagira, »gluhom dobro jutro«. Požar je jedno, a vatra je drugo. Vatrogasci gase vatru, vatra se gasi borbom prsa u prsa, a požar strategijom. Požara je bilo i požara će biti uvijek, ali koliko brzo i kvalitetno mi reagiramo toliko nam površine izgori.

Možete li nam reći kako ste se snašli na Katedri za uređivanje šuma poglavito poslije odlaska prof. Klepca koji je iza sebe također ostavio karizmu jednog uglednog šumarskog znalca?

Jasno, sve naše kolege znaju za dr. Klepca kao vrlo cijenjenog čovjeka i vrlo dobrog stručnjaka, ali i vrlo strogog suradnika s velikom međunarodnom reputacijom. Moram reći daje naša suradnja bila izvanredna i da sam ja od njega naučio najviše i meni je jasno da nigdje u svijetu i nisam mogao toliko naučiti. Jedno veliko zadovoljstvo i satisfakciju sam doživio na jednom međunarodnom seminaru u Tunisu kada je jedan mladi kolega Francuz pitao voditelja studija »gdje bih mogao otići na specijalizaciju?«, nakon čega je ovaj odgovorio »pa evo idite u Hrvatsku, u Zagreb«. Naime, i prof. Klepac i ja smo radili u Tunisu, on na uređivanju borovih šuma, a ja na uređivanju plutnjaka i taj voditelj studija je, uvjerivši se u kvalitetu našega rada preporučio mladom gospodinu upravo Zagreb i zagrebačku školu uređivanja. Tu visoku razinu zagrebačke škole uređivanja šuma je postavio dr. Klepac, a ja sam tu razinu nastojao održavati, a koliko sam u tome bio uspješan kazat će vrijeme.


Što je zapravo uređivanje šuma u sklopu cjelokupnih šumarskih aktivnosti i imate li vi neki svoj poseban filozofski pristup tomu?

Svatko o tome ima neko svoje posebno mišljenje. Ja mislim da se čovjek uređivanjem počeo baviti onog časa kada je počeo zalaziti u prirodu i uređivati je prema svom nahođenju, uređujući život u prirodi onako kako mu je najbolje odgovaralo. Prema tome to možemo uzeti kao početke uređivanja šuma. Naše uređivanje šuma u Hrvatskoj i u Hrvata je vrlo staro. Ono u pismenom obliku datira od 12. stoljeća u statutima naših gradova, zatim planiralo se na različitim razinama i uvijek je uređivanje šuma bio sukus svega znanja »kako treba nešto napraviti« tj. kako treba najbolje organizirati život u šumi, tj. kako treba šumu usmjeriti da ona daje najviše koristi. Koristi koje je čovjek tada smatrao najvećima. Ti pogledi se kroz vrijeme mijenjaju. Danas su najveće vrijednosti šuma ekološke tj. opće korisne funkcije šuma. Nekada čovjek nije ni mislio o tome, a evo danas je upravo to najzanimljivije. Nekada je čovjek koristio šumu najviše za lov, zatim za ogrjev, za celulozu i u zadnje vrijeme za eksploataciju tehničkog drva itd. Dakle vremena se mijenjaju i kroz te promjene čovjek je uvijek prilagođavao šumu da mu daje najveće koristi u tom trenutku. Tu je Europa napravila najveće greške što se na velikim površinama gospodarilo s niskim uzgojnim oblicima. Ti oblici gospodarenja su tada davale najveće koristi, ali to je bilo kratkog vijeka. Nakon toga je došla era industrijalizacije i potreba stupova i si. sortimenata što je tražilo brzu proizvodnju. Rezultat toga su monokulture bora, smreke i si. što je opet bila jedna greška. Ta se greška i sada pojavljuje jer su i prije neke godine u Njemačkoj te kulture stradale. Znamo da monokultura nije ekološki stabilna iako ona daje određenu korist i profit i danas se ne smatra osobito vrijednom. Mi smo vrlo sretna zemlja jer smo, ne baš planski, ali i planski naši stručnjaci su razmišljali ispravno i sačuvali prirodne šume. Upravo je u tome vrijednost hrvatskih šuma i uređivanja koje je u svjetskom trendu, a možemo reći i na njegovu vrhuncu. To možemo zahvaliti i našim starim osnovama koje su stare i preko 200 godina. Da ne spominjemo da su za današnju park šumu Marjan propisane osnove još u 13. stoljeću.

Dakle, možemo konstatirati zadovoljavajuće stanje, ali imate li neke prijedloge u smislu poboljšanja pristupa toj problematici?

Možemo biti zadovoljni i konstatirati da je do takvog stanja došlo radom šumarske struke i šumarskih stručnjaka koji se drže šumarske tradicije i koji vode šumarstvo. Poboljšanja svakako ima, evo ja sam na zadnjoj Skupštini HŠD-a govorio o tome i u Pravilniku o uređivanju sam propisao i tražio da se to provede, a sadašnji direktor je tada kao ministar to i ozakonio, da se i privatne šume uređuju što bi bio naš najveći napredak jer mi imamo čak 20% privatnih šuma. To je velika površina jer je to 500 000 ha i nužno ih je uklopiti u jedinstven tretman uređivanja šuma u Hrvatskoj tako da se svim šumama gospodari na isti način. Ako je šuma od općeg interesa i ako je taj interes 10 ili 20 puta veći od onoga koji se ostvaruje kroz drvnu sirovinu onda je sasvim sigurno da je i privatna šuma od općeg interesa kao i državna šuma. Sto

ga i privatnim šumama treba gospodariti na najbolji mogući način jer šuma koja daje najveću drvnu supstancu ujedno ima i najveće opće korisne funkcije. To je ona stvar koja predstoji da se primijeni kroz zakon o šumama, a »Hrvatske šume« bi bile te koje bi preuzele taj opći teret. Dakle, na određenom području bi i privatnim i državnim šumama trebale upravljati šumarije ili neke druge organizacije koje bi bile pri šumariji ili Ministarstvu.

Prof. Meštroviću, Vi ste znanstveno opredijeljeni i prema uređivanju parkova i prirodnih rekreacijskih objekata, što je i jedan od predmeta na Šumarskom fakultetu koji Vi predajete. Mogu li »Hrvatske šume« zadovoljiti sa svojim stručnim i inim potencijalom u gospodarenju takvih prostora?

Ne da li mogu, već moraju i jedine su pozvane u tom poslu. Ljudi se zanose, ali zaista nema druge organizacije koja može kvalitetnije organizirati gospodarenje od »Hrvatskih šuma«, recimo u nacionalnim parkovima ili parkovima prirode, park šumama i dr. zaštićenim objektima prirode. Te šume ili šume u tim objektima trebaju biti dane na gospodarenje Javnom poduzeću »Hrvatske šume« koje će preko svojih organizacijskih jedinica time gospodariti. Kako, po Uređajnim osnovama koje će biti izrađene vodeći računa da su to šume posebne namjene i kao takve prihvaćene u Ministarstvu. Realizaciju tih planova trebaju izvršavati »Hrvatske šume«, a dobit može ostvarivati Uprava parka ili kakva druga ustanova koja gospodari tim objektom. Isto to vrijedi i za privatne šume. Ja sam iznio primjer Kornata, koji su nacionalni park a koji nemaju nimalo državnih površina u svom sastavu. Ipak ti privatnici provode program gospodarenja koji propisuje Uprava Nacionalnog parka. Da su tamo šume, kao što je to primjer s Plitvicama, tu bi trebao gospodariti šumama netko tko zna, a za to je u Hrvatskoj zaduženo Javno poduzeće. Prema tome, oko toga nema dileme i stvar je vrlo jasna i ne trebamo se bojati plana da se 15% Hrvatske proglasi zaštićenim, makar zaštićivati šumu od šumara je nonsens jer ovakve šume, prirodne, dobre i kvalitetne i najproduktivnije u smislu proizvodnje drvne mase i opće korisnih funkcija su stvorili upravo šumari. Prvi

nacionalni park Plitvice je proglašen po Zakonu0 šumama, a ne po Zakonu o zaštiti prirode iako je i tada postojao Zakon o zaštiti prirode. Prema tome, ne treba se bojati da će šumari uništiti šume, ali pravilnim gospodarenjem, na bazi osnova gospodarenja koje u sebi sadrže sve značajne parametre.

Vi iza sebe imate vrlo dug pedagoški rad pa ste i u tome nezaobilazni što Vas čini svojevrsnim doajenom hrvatskog šumarstva. Imate li neku zanimljivu zakonitost koja bi bila korisna generacijama koje dolaze i imate li kakvu poruku ljudima, šumarima da ostanu na pravom putu?

Ovo da se ostane na pravom putu je najvažnije! Ja sam se cijelog života borio za to, ali na putu koji su zacrtali ljudi ispred nas. Ne smijete nikad početi od toga da svijet počinje od nas i da završava s nama. Ja odlazim, ali poslije mene će doći mnogo bolji. Stvari se kreću i to uvijek na bolje, ja sam optimist, vječni optimist. Prema tome mi moramo na zasadama onoga što su nas učili i što smo naslijedili, graditi novo i bolje. Naime bilo je sušenja i mi ih u literaturi bilježimo već odavno, ali šuma je izvanredno obnovljiva i ako mi ne pravimo neke velike gluposti u tom eko-sustavu, on neće propasti. Kad govorimo o zakonitostima, ekosustav je pun zakonitosti. Mi te zakonitosti trebamo znati uočavati, pravilno tretirati i usmjeravati u našu korist, ali nikako mijenjati jer time možemo samo šumu uništiti, ali to naši šumari sigurno neće raditi jer to nisu radili ni do sada i ja u njih imam veliko povjerenje. Recimo zakonitost koju šumari znaju da je odnos staništa i visine konstanta, ja sam otkrio zakonitost da je odnos suhe tvari lista i onečišćivača koji padaju na određenu površinu konstanta i daje faktor 20. Prema tome ima različitih zakonitosti koje su šumari otkrivali1 cijeli bio-eko-sustav se kreće po određenim zakonitostima, a pravi šumari to znaju i oni tu ne griješe. Dogodi se tu i tamo koja greška, ali isto tako one se otkrivaju, korigiraju i ispravljaju. Ja jesam odgojio dosta ljudi, a među inima i 6 doktora i 12 magistara znanosti, svoje suradnike ostavljam na Katedri docenta koji me nasljeđuje i mladog asistenta. Prema tome ja sam dao svoj obol i mirne savjesti poslije 45 godina zaista aktivnog radnog staža u struci odlazim s puno optimizma.

...Ja tvrdim da mi šume u mediteranu ne smijemo gledati kao kamene spomenike, već u njima trebamo raditi. Upravo aktivnost šumara u tim šumama najveća je zaštita od požara.Mi smo na tisuće hektara pošumili borom i ne daj Bože da netko dime u te šume, odmah je anatema pučanstva. Međutim s tim šumama se treba gospodariti, one se moraju sječi, njegovati i uzgajati. Ne samo te šume koje smo podigli nego i one prirodne šume. Požar nastaje tamo gdje smo izvukli čovjeka iz prostora. Mi čovjeka moramo vratiti u prostor.


REPORTAŽNI ZAPISI

Žene — upravitelji šumarijaU jednom, za mnoge isključivo

muškom zanimanju, na poslovima upravitelja šumarije, nalaze se i žene, u šumarijama

Benkovac, Zadar, Hvar i Korčula

Tragom podataka da u Upravi šuma Split ulogu Upravitelja Šumarije obnašaju čak četiri žene odlučili smo napraviti jedan širi pregled aktivnosti šumarija Benkovac, Zadar, Hvar i Korčula. Ovim pregledom se razbija ustaljeno mišljenje o šumarstvu kao isključivo muškoj struci s prikazanim primjerima kako žena može iskoristiti svoje prednosti i vrlo uspješno obavljati poslove šumarskog djelatnika.

Šumarija Benkovac

Gospođa Dragica Zaja je diplomirala 1987. na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Upraviteljica je Šumarije Benkovac od 1. listopada 1995. Svakom čovjeku zadovoljstvo je upoznati ovako hrabru i temperamentnu ženu koja je za nepuna dva mjeseca poslije Oluje prihvatila voditi ovu Šumariju. Šumarija Benkovac je bila na crti razdvajanja tijekom Domovinskog rata tako daje prvi zadatak po nastupu bio evidencija minskih polja, ističe gđa. Zaja. Iako je dokumentacija prikupljena sa svih strana ne drži se potpunom i pouzdanom tako se stalno upozorava na pojačan oprez.

Danas Šumarija Benkovac gospodari na 35.688 ha sa oko 50% obrasle površine, od čega su borove kulture cca. 400 ha, jednodobne panjače medunca cca. 400 ha i šikara i makija cca 13.000 ha. U Šumariji je trenutno zaposleno9 stalnih djelatnika od čega je 6 čuvara šume i jedan šumarski tehničar. Također, u Šumariji radi 18 djelatnika na određeno vrijeme raspoređeni na poslovima čišćenja šuma, protupožarne zaštite i kao ispomoć taksatorima iz Uprave šuma Požega koji rade na trasiranju prosjeka.

Ova Šumarija pored redovnog plana za 1998., izvršava i Program Svjetske banke i Program Vlade određen za razvojačene branitelje. U redovnom programu jednostavna biološka reprodukcija se realizira kroz 10 ha njege mladika, 2200 n.d. čišćenja šuma, 920 n.d. zaštite od požara i 20 ha mehaničkog suzbijanja borova četnjaka. Proširena biološka reprodukcija se realizira kroz 15 ha riperanja (mehanička priprema tla za pošumljavanje), 40 ha pošumljavanja, 6 ha popunjavanja i 19 ha njege sastojine.

U sklopu programa S^etske banke u Šumariji Benkovac je u toku projektiranje protupožarnih prosjeka s elementima šumskog puta u predjelu Crnogorka iznad Vranskog jezera. Tu se nastoji s 30 km šumskog puta otvoriti predjel obrastao šumom crnike. Do sada su uređivači iz Uprave šuma Požega istrasirali oko 14 km predviđene trase.

Šumarija Benkovac ima, također i izrazito ambiciozan plan Vladina programa, ali po riječima Upraviteljice ne i neostvariv. Naime, za ovu godinu je predviđeno 416 ha pošumljavanja od čega se planira 360 ha izvršiti mehaničkim podrivanjem, a 56 kopanjem jama. Za ilustraciju valja navesti da Šumarija Benkovac od svog osnutka 1954. ima 400 ha pošumljenih površina. Dakle, ovogodišnji Vladin program premašuje sve dosadašnje zahvate u pošumljavanju u ovoj Šumariji.

Iza svih ovih egzaktnih brojki stoji jedna žena i jamči ispunjavanje svega planiranog, usprkos svakodnevnim problemima koje donosi život sam po sebi, a njih na području Benkovca još uvijek je u suvišku.

Šumarija ZadarŠumarija Zadar gospodari na 40 897 ha

površine koja se proteže od Velebita, Maslenice, Novigrada i obalom do mjesta »Sv. Petar«. Površine »Hrvatskih šuma« u ovoj šumariji se protežu i na osam otoka: Vir, Olib, Silba, Pre- muda, Molat, Iž, Ugljan i Dugi otok s ukupnom površinom od 5344 ha. Po svojim stojbinskim karakteristikama ukupnu površinu dijelimo na obraslu (22 815 ha), neobraslo proizvodnu (16 029 ha), neplodnu (2027 ha) i šume posebne namjene (26 ha). U daljnjoj podjeli obraslu površinu dijelimo na sjemenjače (1909 ha), panjače (7312 ha), makiju (4994 ha), garig (73 ha), šikara (6591 ha) i kulture (19 584 ha).

Sve navedene podatke nam je, gotovo u jednom dahu iznijela Upraviteljica ove Šumarije, gospođica Vesna Krpina, diplomirani inženjer šumarstva od 1989. kada je diplomirala na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Upraviteljica u »Hrvatskim šumama« radi od 1993. Do svog imenovanja za Upraviteljicu, 1. srpnja 1997., radila je kao Revirnik u Šumariji Biograd i u Šumariji Zadar. Pored nje u Šumariji je zaposlen, ukupno 31 stalni radnik, od čega su, između ostalog, 2 Revirnika, 1 Lovnik, 10 šumskih radnika i 12 čuvara šume. Od ožujka je po Vladinu programu zapošljavanja razvojačenih branitelja, na određeno vrijeme, zaposleno 60 osoba na poslovima čišćenja i čuvanja šuma. Šumarija Zadar u svom sastavu ima i rasadnik Voštaricu koji po planu za 1998.proizvodi 400 000 sadnica crnog bora,primorskog bora, pinije i čempresa za jesensko pošumljavanje u šumarijama Biograd, Benkovac, Obrovac i Zadar. Pored sveganavedenog u sklopu Šumarije je i državnolovište Musapstan-Bokanjačko blato sa 6400 ha površine.

Ovi egzaktni podaci koji čine Šumariju Zadar, u svom programu za 1998. sadrže od redovnog programa, programa Svjetske banke do Nacionalnog Vladinog programa. Ukupni planirani radovi na jednostavnoj biološkoj reprodukciji su: njega 36 ha, čišćenje borovih šuma


50 ha, čišćenje makije 10 ha, proreda borovih kultura, održavanje protupožarnih prosjeka na 40 km dužine, izrada protupožarnih pro- matračnica i suzbijanje biljnih bolesti je planirano na 200 ha. Radovi proširene biološke reprodukcije u Šumariji su: popunjavanje pošumljenih površina na 30 ha, pošumljavanje na 25 ha i njega borovih kultura na opožarenim površinama tijekom rata na 50 ha. I u ovoj se Šumariji pojavljuje problem miniranih terena koji uveliko otežavaju rad i onemogućavaju potpuno gospodarenje na cijeloj površini Šumarije. Od ostvarenog programa u 1997. gđica Kr- pina ističe realizaciju programa Svjetske banke; pošumljavanja na 106 ha površine u Pridrazi, podrivanjem strojnom obradom na kamenjaru i garigu te 17 ha čišćenja uz prometnice i 29 ha njege borovih sastojina. »Veliki predjeli su pošumljeni u proteklih nekoliko godina tako da se sadašnji radovi baziraju uglavnom na njezi, čišćenju i ostalim šumsko-uzgojnim radovima koji su potrebni da bi se podigla stabilna šumska sastojina i kao takva ostvarila max. opće korisne funkcije« riječi su Upraviteljice Šumarije Zadar. U zadnjih nekoliko godina se naime, nastojalo pošumljavati najzahtjevnije terene kao što su Rtina 150 ha, Punta Velebit 200 ha i Bokanjačko blato 100 ha s izrazito nepovoljnim klimatsko- edafskim prilikama što je zahtjevalo složenije radove pri pošumljavanju čije elaboriranje nema dovoljne okvire za ovakav izvještajni tekst, ali su svakako tražili posebnu predanost i stručnost.

Pored svega, gospođica Vesna Krpina nastoji i dopunskim aktivnostima uključiti Šumariju u društvena kretanja u kojoj se nalazi, tako ističe prisutnost u svim ekološkim akcijama koje su do sada provođene u Zadru, a i sama je inicijator uklanjanja smeća uz prometnice u lipnju ove godine u što je bila aktivno uključena i Šumarija Zadar. Upoznavajući se s ovakvim pristupom, uočavamo da naša domaćica ne živi šumarstvo samo za radnog vremena već je to njen stvarni život.

Šumarija Hvar

U Šumariji Hvar susrećemo upraviteljicu, gospođu Danku Jelen, rođenu Splićanku (Matešan) koja već punih 20 godina radi u

šumarstvu. Svoju privrženost struci nam opisuje odabirom još iz klupa osnovne škole kada je krenula u srednju poljoprivrednu što je za sredinu u kojoj je živjela bilo prilično neobično.

Upoznajući nas sa Šumarijom Hvar, upraviteljica nas upozorava da se proteže na dužini od 83 km obuhvaćena u dvije Gospodarske jedinice: »Sv. Nikola« 3921 ha i »Plame« 2334 ha površine. Pored otoka Hvara, ova Šumarija obuhvaća i otok Šćedro i Paklene, a u strukturi vlasništva 23% su državne, a 77% privatne površine s ukupnih cca 35 000 ha površine cijelog otoka. Prirodne ljepote ovoga otoka su doista nešto posebno tako da je Hvar po američkom časopisu »Travel« uvršten čak među 10 najljepših otoka na svijetu. Ipak, šumarska stvarnost na otoku je prilično složena da bi bila idealna. Šumarija je uglavnom živjela od prihoda smolarenja sve do 1965., kada su joj općinske vlasti oduzele 3500 ha površine visokih šuma na kojima se vršilo smolarenje. Pritisnuta teškim financijskim stanjem, ukinuta je 1968. i oduzete su joj zgrade u Hvaru i lovištu Pelegrin. Šumarija je osnovana ponovo 1980. pri čemu su joj dodijeljeni općinski prostori u kojima se i danas nalazi. 1996. Uprava šuma Split je preuzela zgradu Uprave šuma Sisak u Jelsi, koja je upravo preuređena za poslovni prostor i kadrovski stan tako da se u bliskoj budućnosti očekuje preseljenje Šumarije iz Hvara u Jelsu. Glavna značajka ove šumarije i najveći problem pri gospodarenju je u tome što se šumske površine nalaze uglavnom kao enklave okružene privatnim površinama. Te privatne površine su sada uglavnom napušteni vinogradi i maslinici koji sa svojom bujnom vegetacijom predstavljaju izrazitu opasnost nastanka i prenošenja požara. Šumarija danas zapošljava 12 stalnih radnika i 32 sezonska radnika u protupožarnoj zaštiti tako da se ophodnjom i promatračnicama pokriva cijeli otok. Plan Šumarije za ovu godinu se sastoji od redovnog plana; (23 ha čišćenja sastojina, 5 ha njege mladika i 200 ha sanacije opožarenih površina) i Vladina programa; (15 ha čišćenja uz prometnice, 63 ha čišćenja sastojina na otoku Šćedro i 50 ha pošumljavanja). U dosadašnjem razdoblju se uspjelo realizirati 160 ha sanacije, 12 ha čišćenja sastojina i 4 ha čišćenja uz prometnice. Jedan od osnovnih problema pri realizaciji plana je nedostatak radne snage koja je, pored nezaposlenosti na otoku, prilično nezainteresirana za rad šumskih poslova. Ipak, pored svih problema koje pritišću šumarsku stvarnost ovog otoka, optimizam naše Upraviteljice je očit i uz njen dugogodišnji rad i iskustvo u struci, gospođa Danka Jelen predstavlja pravu vrijednost Uprave šuma Split.

Šumarija Korčula

Šumarija Korčula, sa sjedištem u Blatu, obuhvaća u cijelosti otoke Korčulu i Lastovo kao i zapadni dio poluotoka Pelješca. U svom sastavu trenutno zapošljava 8 djelatnika od čega je pet čuvara i jedan šumski radnik. S obzirom na prostor koji pokriva nedostatan je broj čuvara šume jer ih je nekada u ovoj šumariji bilo čak 13.

Povijest šumarstva na Korčuli pratimo još od Korčulanskog Statuta iz 13. stoljeća kada se određenim propisima reguliraju neke aktivnosti u šumarstvu. Šumarija je kroz svoju povijest radila samostalno, zatim u okviru Šumarije Dubrovnik i općinskih vlasti. Od 1983. Šumarija djeluje samostalno do 1990. kada ulazi u sastav

»Hrvatskih šuma«. Šumarski institut je 1985. izradio program za ovu Šumariju, a danas je Šumarija gotovo potpuno prekrivena Uređajnim osnovama budući da je pri kraju izrada posljednje gospodarske osnove G. J. Lastovo.

Za Korčulu je vezan i jedan od najvećih šumskih požara koji se dogodio u Hrvatskoj (1985.) kada je izgoijelo gotovo pola otoka. Zato je protupožarna problematika jedna od najznačajnijih aktivnosti djelatnika ove Šumarije.

Plan za 1998. donosi 20 ha pošumljavanja alepskim borom i čempresom na Lastovu i Korčuli, zatim popunjavanja 2 ha u G. J. Šaknja ratu na Korčuli, 50 ha sjetve sjemena na čistim površinama, 17 ha njege pod zastorom što je i izvršeno. Predviđeno je čišćenje sastojina na46,7 ha u svim gospodarskim jedinicama od čega je također izvršeno 23 ha. U redovnom programu, ova Šumarija ima, između ostalog: 1320 m3 redovne doznake, 2500 n.d. protupožarne zaštite, 250 ha zaštite od biljnih bolesti i štetnika. Šumarija Korčula ove godine izvršava i dio programa Svjetske banke s 15 ha čišćenja i 20 ha pošumljavanja. U sastavu ove Šumarije nalazimo i lovište muflonske divljači »Sv. Ilija« na Pelješcu.

Otok Korčula je naš najnaseljeniji otok bogat plodnim tlom s izrazitim prirodnim ljepotama. Kako se većinom stanovništvo, pored poljoprivrede, okrenulo i turizmu, uočava se važnost prirodnih ljepota, tako je došlo do posebne brigeo značajnijim prirodnim objektima. Za ovu priliku ćemo navesti najznačajnije: zaštićeni predjeli Ošjak, park šuma Hober, zaštićeni krajolik »Pod Gospom«, čempres u Čari ispred crkve, čempresada u Orebiću (put za fortecu) i rezervat šumske vegetacije Kočje u kome je sačuvano stotinjak stabala crnike do 15 m visine.

Ovu, po svemu izuzetnu Šumariju vodi upraviteljica Zeljka Gugić, dipl. inženjerka šumarstva, diplomirala 1983. na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Gđa Gugić, inače rođena Slavonka (Slatina), ističe da ova Šumarija, između ostalog svake godine siječe preko 1000 m3 drva i plasira kao ogrjev lokalnom pučanstvu. Ipak, tu su i nezaobilazni problemi koji prate šumarski život, od manjka djelatnika i sredstava do već ustaljenih otočkih problema slabih komunikacija.


PREDSTAVLJAMO: ŠUMARIJA LIPOVLJANI

U Kozarčevoj šumi...

Nema više hrastova o kakvima je službujući u šumariji Lipovljani između 1885. i 1895. godine pisao u

»Mrtvim kapitalima« hrvatski književnik i šumar Josip Kozarac. Ploča na već ostarjeloj zgradi šumarije, u parku u samom centru sela uz crkvu i školu, svjedoči o vremenu kada je ovaj šumar ovdje radio, o vremenu u kojem je napisao i ostavio pokoljenjima iza sebe himnu o šumi. Stanovao je nedaleko šumarije kod nekog Švabe. Te kuće više nema, a na tom mjestu sada su dva kafića. No šuma već odavno nije mrtvi kapital, ceste, naftovodi i trase strujovoda prošle su kroz nju, korištena je i iskorištena možda i više nego što bi trebalo i što bi šumar Kozarac to želio. Ipak, ako vas ovdašnji šumari provedu kroz nizinske predjele gospodarske jedinice što nosi ime poznatog književnika, u »Grabovaču- Cardačinsku gredu« i neke druge, duh i dah slavonske šume još uvijek se može osjetiti. Stare sastojine hrasta lužnjaka iz prošloga stoljeća zavidne su debljine i podsjećaju na neko drugo doba.

Lipovljani su poveliko selo nadomak Novske. Slavonija, kažu domaćini, sve od rijeke Ilove je Slavonija, povlače granicu, premda ulice nisu ušorene. Preko 4000 stanovnika, s izbjeglicama možda i pet tisuća, 16 nacija koje su ovdje nekad živjele i žive,


Zgrada Šumarije Lipovljani na kojoj se nalazi tabla na uspomenu da je ovdje nekada službovao Josip Kozarac

Stare sastojine hrasta lužnjaka iz prošlog stoljeća zavidne su debljine i podsjećaju na neko drugo doba

Ili terezinom po šumskoj pruzi koja je išla, nema tome tako davno, od radilišta u šumi do stovarišta odakle dalje vlakom do krajnjeg odredišta. Pruga je potpuno ukinuta negdje između 1976-80.

Šumarija Lipovljani danas gospodari s 7.015 ha šuma u dvije gospodarske jedinice. Nizinske šume lužnjaka, jasena i graba obuhvaćene su u gospodarskoj jedinici »Josip Kozarac« dok gospodarska jedinica »Jamaričko brdo« pokriva pribrežje s bukvom kao glavnom vrstom. Ove dvije jedinice podijeljene su u tri revira koje vode revirnici Snježana Hlebec, Marija Špendić i Davor Hlebec. Prosječni godišnji etat od28.000 kubika 50 zaposlenih u šumariji uglavnom sami izvrše. Tek jedan dio daje se u samoizradu.

- Nekad je u šumariji radilo i preko 100 ljudi, nekad se i više sjeklo, govori upravitelj ing. Ivo Jelčić. Sadašnji broj zaposlenika s tri revirnika, pet lugara, 12 sjekača

Upravitelj Šumarije Lipovljani, ing. Ivo Jelčić

dvije crkve (Sv. Josipa i grkokatolička), poznati »Lipovljanski susreti« po kojima seo Lipovljanima nadaleko čulo, neke su od posebnosti koje vole isticati domaćini. A kako su te nacije živjele i kako se shvaćao suživot pokazuje i ova istinita anegdota. Iz jednog su mješovitog braka tako u knjigu državljana svoja tri sina upisali jednog kao Hrvata, drugog kao Srbina i trećeg kao Ukrajinca! Staro selo s dugom šumarskom tradicijom. Starost »dokazuju« posredno - kada su Turci 1600. godine srušili stari grad u Kraljevoj Velikoj, selu ucrtanom na svim starim zemljopisnim kartama, iz te cigle sagrađena je crkva u Lipovljanima. Narodna predaja kaže da se cigla prenosila dodavanjem iz ruke u ruku, svih pet kilometara koliko su dva sela međusobno udaljena.

A lugar u šumariji Lipovljani Nedo Čavlović, s 33 godine provedene u šumi i šumariji pamti i vremena kada su se upravitelji vozili u fijakerima s gumenim kotačima, a iza vranaca prašina bi znala stajati i nakon što bi kilometar odmakli. Kakvi osobni automobili, kakvi kombiji, ni bicikla još nije bilo! Pješice u šumu i iz šume.

od kojih je 10 radno sposobnih te dva lovnika koji brinu o lovištu Opeke, dostatan je za obavljanje svih propisanih poslova. Tim više što nakon izdvajanja mehanizacije i osnivanja Prijevoza i mehanizacije, d.o.o. Kutina više ne radimo izvlačenje. Imali smo inače četiri LKT-a, dizalicu, radili skoro 90 posto izvlačenja sami. Imali smo dakako i probleme s održavanjem, s rezervnim dijelovima, tako da jedan LKT zapravo nije radio.

PIM Kutina preuzeo je i prijevoz drvnih sortimenata - 50 posto prijevozi se u njihovoj režiji, a pola voze sami kupci.

1 Od »zadanih« uzgojnih poslova, dakleonih propisanih osnovom, godišnje se izvrši priprema staništa na 68 ha, pošum- ljavanje na 18, popunjavanje na 10, njega na 80 te čišćenje na 52 ha. No knjige i propisi su jedno, a priroda i prirodne ne-

Još jedan ostatak prošlosti i uspomena na vremena koja su daleko iza nas - lokomotiva sa dva vagončića, na jednom se nalazi i hrastov trupac impresivnih dimenzija koji dovoljno govori sam

za sebe o kakvom se bogatstvu tu radilo

Šumski predjel Grabovača - Ćardačinska greda, u kojoj se još uvijek osjeća duh i dah Kozarčeve slavonske šume

pogode drugo. Ne da se propisani poslovi ne obave, već se problemi javljaju kao posljedica položaja i ćudi prirode.

- Mi svake godine dolazimo u poziciju da neke uzgojne zahvate, na primjer pošumljavanje, njegu, moramo ponavljati, kaže ing. Jelčić. Zbog toga što u proljeće vode Save potope nizinske dijelove, voda stoji po 15-20 dana i za to vrijeme uguši mlade biljke. Istovremeno u ovim se uvjetima javlja praktično neiskoijenljivi korov amorfa ili čitnjača koji nadraste biljku koja nema mogućnost da uspije.

Uzgojne radove u šumariji obavljaju dijelom s vlastitim radnicima, mahom invalidima rada (kojih je dosta, čak 12), te

sezoncima. No zbog neredovite isplate i do njih se dolazi sve teže. Ove godine radi ipak njih 15-ak, uglavnom su to radnici koji već dugo obavljaju sezonske poslove za šumariju, vični su poslu i bilo bi zaista šteta da i oni odustanu.

Kad se već spominju problemi u šumariji će dodati još dva, vezana za vremenske nepogode i klimatske promjene. Prošle su zime u Jamaričkom brdu zabilježene štete od snijegoloma i ledoloma pa sanacije traju još i danas. Isto tako 1997. godine u nizinskim je šumama lužnjaka sušenje uhvatilo maha pa je sanitarnim sijekom posječeno oko 4.500 kubika što je skoro 30 posto etata te gospodarske jedinice. Ove

godine sušenja su manja. Problem od koga nije uspjela pobjeći ni lipovljanska šumarija i koji na neki način zadire u poslovnu politiku jest pitanje ogrjeva. Lani ga je zbog već spomenutih zimskih kalamiteta bilo preko 14000 kubika. Ove godine manje, daje se i u samoizradu, no - nema interesa jer nema sela. Nema ni drvne industrije koja bi ga trebala. Grab i bukva još nekako, hrast nikako.

Otvorenost šumarije na zavidnoj je razini, 13 km/1000 ha, no cesta nikad previše! U izgradnju prometnica u Lipovlja- nima su krenuli kad su ukinute šumske pruge. Velikim dijelom trase šumskih prometnica slijede nekadašnje pruge. Znatan dio prometnica je i asfaltiran. Još d a j e izgraditi 2 km ceste i otvoriti predjel Badalić, planira upravitelj Jelčić.

Bilo bi dobro, misle u šumariji, isto tako malo obnoviti i šumarijsku zgradu. Ona je dio kulturne ostavštine i tradicije sela. Nekad je šumarija, sjećaju se domaćini ne tako davne prošlosti, bila i promotor privrednog razvoja mjesta. Gradila je i školu i ambulantu i ribnjake. Podsjeća na to ne tako davno vrijeme i svojevrsni spomenik nekadašnjoj željezničkoj pruzi koja je »život značila« - mala lokomotiva s nekoliko željezničkih vagona trajno »nastanjenih« kao izložba na otvorenom u krugu mehaničke radionice i ostalih objekata, uz stovarište na željezničkoj stanici. Tu je i radnička kuhinja, danas tako rijetka pojava u šumarstvu, u kojoj radnici mogu pojesti odličan i uvijek svjež gablec.

Danas šumarija nije više u poziciji da pomaže drugima, ali jest sastavni i nezamjenjivi dio ukupnog kolorita Lipovljana, uz ostale privredne i kulturne objekte.

Tekst i snimci: Miro Mrkobrad

Časopis Hrvatske šume I 17

KLONSKO ŠUMARSTVO / OSNIVANJE SJEMENSKIH PLANTAŽA

Njihovim osnivanjem prethodi odabiranje najboljih stabala, kako bismo od njih dobili najbolje potomstvo, što je i nakana suvremenog svjetskog šumarstva

U našoj šumarskoj struci podizanje sjemenskih plantaža drveća je pionirski posao, a istraživanje i praktična pri mjena provode se u zadnjih dvadesetak godina, da bi se u po

sljednje vrijeme navedeni radovi počeli intenzivirati. Određeni rezultati postignuti su s plantažama crne johe, poljskog jasena i nekih vrsta četinjača, kao što su ariš, crni bor, duglazija i borovac, a prva pokusna klonska sjemenska plantaža hrasta lužnjaka osnovana je 1991. godine na području Uprave šuma Našice. Sjemenske plantaže šumskog drveća nisu ni prirodne šume, a niti šumske kulture, nego posebni nasadi. Njihovom osnivanju prethodi odabiranje najboljih, tzv. »plus stabala«, kako bismo od njih dobili najbolje potomstvo, što je nakana suvremenog svjetskog šumarstva. Naime, cilj je dobiti takvo potomstvo koje je bolje nego u prirodi. No, riječ je o dugoročnom i mukotrpnom poslu, budući da ovim načinom treba barem 20 godina za proizvodnju sjemena. Izbor stabala je pritom najvažniji posao o kojem ovisi budućnost sjemenskih plantaža, a značajan je selekcijski diferencijal na kojega možemo utjecati. Ako je on velik, bit će velika i genetska dobit i obratno.

Strojno cijepljenje hrasta lužnjaka u rasadniku »Hajderovac«Snimio: I. Tomić

Poboljšati potomstvoPrilikom osnivanja sjemenskih plantaža do izražaja dolaze

genetičke prednosti klonskog materijala, jer se trajno fiksira kombinacija svojstava nastala spontano u prirodi ili pod utjecajem čo\jeka. Kloniranjem odnosno različitim tehnikama vegetativnog razmnožavanja stoga je moguće ostvariti značajnu genetičku dobit već tijekom selekcije i razmnožavanja superiornih genotipova iz postojećih prirodnih populacija i kultura. Tako postignuta genetička dobit zapravo je prosječno poboljšanje potomstva u odnosu na srednju vrijednost roditelja odnosno roditeljske generacije, a zavisi od intenziteta selekcije, varijabilnosti u roditeljskoj generaciji i nasljeđivanju. Spomenutom selekcijom plus stabala i vegetativnim razmnožavanjem plus-varijanata u najboljim porodicama moguće je u kraćem vremenu postići natprosječnu genetičku dobit. Pod uvjetom da su testirani u klonskim terenskim testovima, navedene superiorne genotipove možemo selekcionirati u nekoj od faza njiiho- vog razvoja te ih izravno upotrijebiti za uzgoj u operativi.

Sjemensku plantažu šumskog drveća mogli bismo definirati kao nasad za proizvodnju genetski kvalitetnog sjemena, koji mora biti zaštićen i izoliran od istovrsnih stabala, odnosno mogućnosti nekontroliranog oprašivanja sa strane. Prema porijeklu sadnog materijala sjemenske plantaže mogu biti klonske (od vegetativno razmnoženih biljaka) i generativne (nastale iz sjemena). Iskustvo je pokazalo da su klonske sjemenske plantaže u prednosti, budući da su plemke s plus stabala iz šumske sastojine prenesene u rasadnik, a cijepljena (kalemljena) biljka je ista kao šumsko stablo. Značajno je istaknuti da poslije 2-3 godine u tako osnovanoj plantaži počinje cvatnja, što je kudikamo ranije nego kod generativno uzgojenih biljaka. Cijepljenje ili ka- lamljenje je heterovegetativan način razmnožavanja iz grupe tehnika makropropagacije vegetativnog razmnožavanja. Treba napomenuti da

Prednost u odnosu na prirodne sastojine

O izboru »plus stabala« ovisi budućnost sjemenskih plantažaSnimio: I. Tomić


podzemni i nadzemni dijelovi biljke ne pripadaju istom genotipu, jer se plemka, kao transplantirani dio biljke, koja nije jedan genotip, cijepi na biljku druge genetičke konstitucije (podlogu).

Pozornost genetski različitim klonovimaS obzirom na činjenicu da raznolikost šumskog ekosustava

uvjetuje njegovu stabilnost, treba biti oprezan pri osnivanju sjemenskih plantaža. Naime, u novije vrijeme primijećeno je da postoji opasnost u plantažiranju velikih površina s istim ili sličnim genotipovi- ma, budući da kod istih genetičkih konstitucija u prirodnoj populaciji njena genetska varijabilnost postaje podosta reducirana. Stoga je na stručnjacima koji se bave podizanjem ovakvih nasada da usmjere pozornost na udio većeg broja međusobno genetskih različitih klonova, odnosno da osnivaju plantaže sa smjesom više klonova, jer će im to donijeti veći uspjeh. Ovakav klonski uzgoj može se primjenjivati ne samo u proizvodnji sjemena, već i u proizvodnji biomase, s različitim ophodnjama.

Osim podizanja pokusne sjemenske plantaže prije 7 godina u rasadniku »Gajić« (1 ha), šumarski stručnjaci našičke Uprave šuma 1995. godine započeli su s osnivanjem nove lužnjakove plantaže na površini 18 ha. Najviše se time bavio, u suradnji s prof. Mirkom Vidakovićem, umirovljenim znanstvenikom zagrebačkog Šumarskog fakulteta, ing. Vlatko Podnar i na našičkom području ostvario dobre rezultate. U šumsko-hortikulturnom rasadniku »Hajderovac« (Uprava šuma Požega) provedeno je proljetos pokusno cijepljenje više od 3000 biljaka hrasta lužnjaka za klonske sjemenske plantaže. Na tome su radili ing. Perica Benčić i ing. Tomislav Benčić, a pritom su korištene ručna i strojna metoda cijepljenja, s više načina rada. Pokazalo se daje najbolje ručno cijepljenje kalemarskim nožem, na podloge golog korijena, a cijepljene biljke su odmah kontejnirane i stavljene u natkriven prostor. Treba istaknuti daje prosječni uspjeh cijepljenja bio gotovo 27 posto, što dosad nije bilo postignuto, a ručnom metodom iznosio je gotovo 59 posto. Od 3061 cijepljene podloge primljeno je 804 biljaka hrasta lužnjaka. Prema riječima ing. Benčića rasadnik »Hajderovac« trebao bi uskoro postati hrvatski Centar za cijepljenje vrsta šumskog drveća za podizanje sjemenskih plantaža. Godišnje bi se moglo cijepiti oko 9000 biljaka, od čega 6000 u zimskom razdoblju i 3000 ljeti. Osim lužnjaka obavlja se cijepljenje hrasta kitnjaka, poljskog jasena, bukve, gorskog javora, divlje trešnje i obične jele. U rujnu će biti u ovom rasadniku održan sastanak Povjerenstva za podizanje navedenih nasada, na čelu kojeg su naši uvaženi šumarski stručnjaci. Na sastanku će biti određene smjernice za daljnji rad i stručnjaci koji će se time baviti. Iduće godine planira se osnivanje sjemenskih plantaža hrasta lužnjaka na području Uprava šuma Vinkovci i Bjelovar, a za oko dvije godine plantaža poljskog

Cijepljenje lužnjakove biljke u natkrivenom prostoru plastenika namijenjene za osnivanje klonskih sjemenskih plantaža

Snimio: I. Tomić

Kontejnirane cijepljene biljke hrasta lužnjaka u staklenikuSnimio: I. Tomić

jasena na području novogradiške Uprave. U Upravama šuma Požega i Osijek planira se za oko 3-4 godine podizanje klonskih sjemenskih plantaža hrasta kitnjaka.

Pojedini šumarski stručnjaci pretpostavljaju da bi u bliskoj budućnosti klonske plantaže s glavnim šumskim vrstama trebale činiti trećinu svih šumskih resursa srednje Europe. Osim za proizvodnju šumskog sjemena bile bi namijenjene i za proizvodnju drvne mase, uz kraće ophodnje i povećanu produktivnost. Nedvojbeno je da bi se na taj način troškovi na pošumljavanju bitno smanjili te otklonio manjak šumskih površina i drvne sirovine. Stoga i u Hrvatskoj, prema financijskim mogućnostima, treba načiniti čvrstu strategiju dugoročnog planiranja sjemenskim plantažama, koje su osnovica i budućnost hrvatskog šumarstva, posebice u kontinentalnom dijelu naše države. I. Tomić

Prva pokusna klonska sjemenska plantaža hrasta lužnjaka podignuta na području Uprave šuma Našice, grmolika stabla već daju prve

plodove, premda su zasađena tek 1991. godineSnimio: Z. Lončarić


OKRUGLI STOL POŽEŠKIH ŠUMARA

Stop odlaganju smeća u šumamaU povodu Dana hrvatskog šumarstva - 20. lipnja, požeški ogranak Hrvatskoga šumarskog društva organizirao je okrugli stol s aktualnim temama iz ekologije, zaštite prirode i lovstva

Požeški ogranak Hrvatskoga šumarskog društva organizirao je u povodu Dana hrvatskog šumarstva, 20. lipnja, u rasadniku »Hajdero- vac« kod Kutjeva okrugli stol. Aktualne teme odnosile su se na današnjicu požeškog šumarstva, s naglaskom na ekologiju, zaštitu prirode i

lovstvo.U nazočnosti tajnika Hrvatskoga šumarskog društva, ing. Hranislava

Jakovca, predstavnika »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb, Županije, gradonačelnika Požege Branka Skorupa, pleterničkog gradonačelnika Marijana Ala- droviča i načelnika općina Kutjevo, Kaptol i Jakšić te požeških planinara, skup je otvorio ing. Ivica Fliszar, predsjednik požeškog ogranka HŠD-a. Pozdravnim riječima obratio se upravitelj Uprave šuma Požega ing. Stjepan Blažičević, naglasivši opravdanost ovakvog druženja. Dodao je da se, primjerice, mimo šumara proglašavaju pojedina područja parkovima prirode te apelirao na to da se šumarski stručnjaci s ovog područja uključe na svojim radnim mjestima u aktivnosti rješavanja šumarske problematike, osobito na zaštiti šuma. Ing. Jakovac je istaknuo da je ovaj skup zamišljen više kao druženje nešumara, kako bi oni stekli uvid u gospodarenje šumama i šumarsku struku. Tijekom izlaganja podsjetio je sudionike okruglog stola na dugu i bogatu povijest HŠD-a, koje je osnovano prije 152 godine i može se pohvaliti promicanjem stare šumarske struke. Iznio je podatke o bogatstvu i raznolikosti šuma u Hrvatskoj, koje sa šumskim zemljištem zauzimaju 43,5 posto državne površine, a imaju značajne općekorisne funkcije, jer sprečavaju bujice, eroziju tla i poplave, spremišta su i izvorišta pitke vode. Kao pročistači zraka, povoljno utječu na klimu, daju ljepotu krajobraza, čuvari su biljnog i životinjskog svijeta te ljudskog zdravlja.

O HŠD-u, posebice požeškom ogranku, i njegovu utjecaju na šumarsku struku te o šumama Požeštine kao divljim odlagalištima otpada i smeća govorio je ing. Ivica Fliszar, upravitelj šumarije Požega. Istaknuo je da je stanje u svezi s odlaganjem smeća alarmantno i ako se odmah ne pokrenu inicijative i aktivnosti za saniranje otpada, šume i šumska zemljišta, vodotoci i dr. postat će groblja starih automobila i ostalog krupnog otpada. Najgore stanje je, naglasio je Fliszar, na području grada Požege, budući daje na ovom prostoru najveća brojnost pučanstva. Posebice se to odnosi na odlagališta svakojakog, a osobito krupnog otpada, kod sela Marindvor i Alilovci (općina Kaptol). Slični problemi javljaju se na području grada Pleternice te općina Jakšić i Kaptol. Na kraju svoga referata ing. Fliszar postavlja pitanje, što poduzeti da bi se navedeni problem riješio. Umjesto odgovora daje prijedlog da se u vezi s tim razmotri inicijativa Uprave šuma Požega, koja je polovicom travnja poslala Službi za ekologiju »Hrvatskih šuma« Program mjera za uređenje okoliša i ostalog prostora uz prometnice, te uklanjanje otpada uz turističke pravce. U programu se, među ostalim, navodi da treba odrediti šumske predjele i dionice prometnica koje se mora očistiti od otpada, urediti estetski i funkcionalno, obilježiti odgovarajućim znakovima, uz održavanje i nadziranje. Nositelji poslova, u suradnji s požeškom Upravom šuma, bili bi Županija, gradovi, općine, mjesni odbori, Županijska uprava za ceste, obrazovne institucije i društvene organizacije koje se bave zaštitom okoliša.

Mr. Juraj Zelićje u svom referatu napomenuo daje Sovsko jezero, kao značajan krajolik, jedini prirodni zaštićeni objekt u Požeškoj kotlini, a šumari predlažu da se parkovima prirode proglase područja iznad turističke Velike, Eminovački ribnjak s okolicom, šuma običnog bora kod Kuzmice i manja šumska površina kod Kutjeva. Prema kategorizaciji Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN) i njene komisije za nacionalne parkove i zaštićena područja (CNPPA), zaštićena područja se dijele u šest

kategorija, a u pojedinim kategorijama treba ispravnim planiranjem nadzirati korištenje prostora. Budući da je planiranje javni interes nadređen svakom privatnom interesu, čvrsta politika u poljoprivredi, šumarstvu, prometu, energetici, industriji i rudarstvu mora uključiti zaštitne mjere za zaštićena područja. Poštujući zakon o šumama i ostale relevantne zakone, park-šumom se može trajno gospodariti, a nakana njenog proglašenja, primjerice na području masiva Papuka i dijela Kmdije, jest da se ne dozvoli unutar navedenog gorja odlaganje nuklearnog otpada. Spomenuto područje obuhvaća dio Krndije, od ceste Kutjevo — Orahovica na zapadu, do masiva Papuka, sve do Sirača i Đulovca.

O umiranju šuma govorio je mr. Božidar Kempf, istaknuvši da je na području požeške Uprave oštećeno 36% stabala, posebice hrasta kitnjaka i lužnjaka, a sušenje hrasta kitnjaka je zabrinjavajuće. Tijekom 1997. godine provedena je po deveti put od 1997. procjena oštećenosti stabala u Hrvatskoj. Činjenica je da je značajno oštećeno 24% stabala, od čega na listače otpada 21%, a na četinjače 39%. Najvažnija mjera sprječavanja umiranja šuma je zaustavljanje štetne industrijske polucije i djelovanja prometa, uz postupno unapređivanje šumskih ekosustava.

Ing. Božidar Terzić je, govoreći o problematici lovstva požeškog kraja, upozorio na smanjenje broja divljači u odnosu na prijeratno razdoblje, a uzrok tome je, osim krivolova, i upotreba pesticida na poljoprivrednim površinama. Lovni turizam, istaknuo je Terzić, na području Požeštine još nije postigao rezultate kakvi su bili prije rata, no za očekivati je da će, uz dobro lovno gospodarenje, doći do njegova unapređenja, a time bi lovstvo u gospodarskom smislu pomoglo razvoju ovoga kraja.

Sudionici okruglog stola imali su prigodu razgledati šumsko-hortikul- turni rasadnik i upoznati se s novostima u rasadničarskoj proizvodnji. S osnovnim karakteristikama rasadnika upoznao ih je ing. Perica Benlić, koji je naglasio da se godišnja proizvodnja zasniva na gotovo 1,9 mil. šumskihi hortikulturnih sadnica. Nazočni su razgledali dijelove rasadnika te bili u suvremenom stakleniku i plasteniku.

I. Tomić

Prigodnim riječima sudionicima okruglog stola obratio se tajnik HŠD-a ing. Hranislav Jakome Snimio: i. Tomić


PITOMI KESTEN NA PODRUČJU POŽEŠKE KOTLINE

U Slavoniju gaIstražujući pridolazak pitomog kestena na području Požeške kotline, mr. Juraj Zelić došao je do zaključka da su kesten u ovo područje donijeli, njegove plodove brali i prehranjivali se još Rimljani u drugom i trećem stoljeću

donijeli Rimljani

Pitomi kesten pred cvatnjuSnimio: I. Fliszar

U riznici plodova na koje nailazimo u šumi, kao što su orah, lješnjak, bukvica i drugi, ukusni i hranjivi

plod pitomog kestena je, zbog različite namjene, među značajnijima. Naime, sadrži oko 45% škroba, a osim za ljudsku hranu (pečeni, kuhani, u kolačima i slasticama), vrlo dobra je hrana za stoku, perad i tov svinja. Prije otkriča Amerike bio je važna namirnica na europskom kontinentu, no pojavom kukuruza i krumpira, u 17. i 18. stoljeću, gubi prvotno prehrambeno značenje. Uopće, uporabna vrijednost ovog osebujnog šumskog drva, koje dosiže visinu 30 m i promjer do 3 m, je raznovrsna. Tako je cvijet pitomog kestena posebice zanimljiv pčelarima, a svjetložuti med, bogat taninom i mineralima, poznat je u liječenju jetre i čira na želucu. Kestenovo drvo je velike tehničke vrijednosti, a njegova primjena u kućanstvu i građevinarstvu je široka. Upotrebljava se u stolarstvu, brodo-

Priznata sjemenska sastojina pitomog kestena iznad sela Orljavac u gospodarskoj jedinici»Istočni Psunj« Snimio: I. Fliszar

kitnjakom, grabom i bukvom, a zahtijeva južne, svijetle, tople i zavjetarne položaje. Dolazi na tlima nastalim od stijena, koje daju kiselu ili neutralnu reakciju (graniti, kristalasti škriljci, pješčenjaci i dr.). Istražujući pridolazak pitomog kestena na području Požeške kotline, mr. Juraj Zelić iz požeške Uprave šuma došao je do zaključka da su kesten u ovo područje donijeli, njegove plodove uzgajali i brali Rimljani, između drugog i četvrtog stoljeća. Pretpostavka se temelji na činjenici da se stanište kestena poklapa s nalazištima starih gradova i arheološkim iskopinama povij esno-kul- turnc važnosti. Ostaci kestenovih šuma, naime, putokaz su u pronalaženju tragova Rimljana, prastanovnika Hrvata, redovnika i turskih osvajača. Tako, primjerice, na prostoru i širem okolišu crkve sv. Roka u selu Orljavcu nalazi se najvrednija i ekološki najznačajnija šuma pitomog kestena, a kestenove šume mogu se naći i u blizini rimskih naselja, utvrda, starohrvatskih gradova i turskih vojnih postaja. Navedene lokacije nalaze se u šumskim sastojinama na viškovačkom, vrhovačkom i dolačkom gradu na Požeškoj gori i Sjevernoj Babjoj gori te na Kamengradu na Zapadnom Papuku.

Zanimljiv je i manje poznat podatak da je kestenov plod nerijetko bio na jelovniku u samostanima Požeštine, a i danas mogu se naći nasadi, šume i pojedinačna stabla u blizini opatije Rudina, samostana i crkve sv. Augustina, u turističkom središtu Požeštine Velikoj, kod cistercitskog samostana u Ku- tjevu, franjevačkog samostana u Požegi i na drugim mjestima. Na području Požeštine evidentirano je oko 450 ha šuma pitomog kestena. I. Tomić

gradnji i vodogradnji, za pragove, stupove i štapove, u rezbariji te kao celulozno, tanin- sko i ogrjevno drvo. U vinogradarstvu i vinarstvu nalazi primjenu u izradi vinogradarskog kolja i kvalitetnih bačava u kojima vino ima osobit buke. To je zbog konzerva- cijskih svojstava tanina u drvu, koji se nekada upotrebljavao za štavljenje koža.

Pitomi kesten (Castanea sativa Mili) je u Hrvatskoj rasprostranjen u umjerenim i toplijim područjima Istre, Kvarnera i Primorja te u unutrašnjosti. Na području Požeškog goija, utvrđeno je da dolazi u čistim ili mješovitim šumama s hrastom

Deblo pitomog kestena starije dobi s uzdužno izbrazdanom korom

Snimio: I. Fliszar


RASADNIK KUŽELJ / UPRAVA ŠUMA DELNICE

Stigla nova proizvodna linijaUvođenjem mehanizacije u rasadničku proizvodnju, značajno će doći do smanjenja potrebitih djelatnika u ovom najvećem Goranskom rasadniku

Tradicija rasadničke proizvodnje na području Gorskog kotara stara je stotinjak godina, a na području delničke Uprave šuma tridesetak godina, osnivanjem 1965. g. rasadnika u Kuželju u Kupskoj dolini.Mali rasadnici veličina od 0,10 do 1 ha nicali su u ovom

kraju već krajem 19. stoljeća. U njima su se svi poslovi obavljali ručno, a rasadnici se napuštaju po obavljenom pošumljavanju na određenom području. Tek poslije II. svjetskog rata u rasadnike se počinje uvoditi mehanizacija.

Kako su rasle potrebe za sadnim materijalom tako se osnivaju i rasadnici veći po proizvodnji i po površini.

U Kupskoj dolini u neposrednoj blizini mjesta Kuželj, uz cestu Cabar-Brod na Kupi nalazi se Rasadnik delničke Uprave šuma na nadmorskoj visini od 250 m i sa godišnjom proizvo-

Novo pristigli traktor »Steyer« sa potrebitom mehanizacijom uvelike će olakšati planiranu proizvodnju sadnica

dnjom od 500000 komada sadnica. Najviše se uzgajaju sadnice smreke, jele, ariša, duglazije i običnog bora. Od hortikulturnih vrsta uzgajaju se (tuja, pačempres, berberis...)

Krajem 1995. g. započeli su radovi na rekonstrukciji i proširenju rasadnika.

Tijekom ove tri godine, a što je opet ovisilo i o raspoloživim financijskim sredstvima uređene su tri plohe za sadnju, dijelom je riješena odvodnja bujičnih tokova i to u suradnji sa poduzećem »Hrvatske vode«, a dijelom je uređeno i skladište u Rasadniku.

U narednom razdoblju planira se u potpunosti riješiti pitanje zasjena na plohama, dovršiti uređenje bujičnih tokova, prvu fazu navodnjavanja u Rasadniku, čišćenje obodnih zaštitnih kanala, te glavne i prilazne prometnice Rasadnika...

Konačno početkom lipnja u Rasadnik u Kuželju »stigla« je i dugo očekivana proizvodna linija za novi traktor STEYER, tako da će se sada većina poslova moći obaviti uz pomoć mehanizacije, a manje napornog ručnog rada. Nabavom nove proizvodne linije uštedjet će se na neki način i vrijeme i smanjiti broj ljudi

Ovogodišnji klijanci smreke u Dunemannovim gredicama

koji je do sada bio potreban za obavljanje nekih od poslova u rasadniku, a tu se ponajprije misli na smanjenje broja sezonskih radnika.

Ovoga proljeća, za potrebe šumarija delničke Uprave šuma iz Rasadnika u Kuželju isporučeno je 115000 komada sadnica smreke, 30500 komada duglazije i 100000 komada klijanaca. Tijekom jeseni bit će za potrebe pošumljavanja isporučeno još 200000 komada sadnica šumarijama.

U proljeće vrijedni zaposlenici u Rasadniku posijali su i 100 kg jele obične, 25 kg smreke, 1 kg ariša, 1 kg duglazije, 2 kg grčke jele, a obavljena je i presadnja oko milijun komada smreke starosti (2+0).

»Pored toga zaposlenici ovog Rasadnika, često i sami odlaze na terene pojedinih šumarija i pomažu pri izvršavanju uzgojnih radova, a nerijetko i u održavanju okoliša Upravne zgrade delničke Uprave šuma, te nekih osnovnih škola. Tijekom sezone po potrebi posla radi se i subotom, da bi se u potpunosti izvršili svi planirani radni zadaci« govori voditeljica Rasadnika Katica Krstanović-Alić dipl. ing. šum.

Tekst i snimci: Vesna Pleše

U rasadniku Kuželj, delničke Uprave šuma godišnje se proizvede i 500.000 komada sadnica Snimila: V. Pleše


ŠUME HRASTA MEDUNCA NA PODRUČJU SLAVONSKOG GORJA

Uvod u detaljnija istraživanjaU svojoj magistarskoj radnji »Gospodarenje šumama hrasta medunca u Slavonskom gorju« mr. Željko Najvirt predlaže da se ovim sastojinama ubuduće posveti veća pozornost

Istražujući sastojine hrasta medunca na području Uprave šuma Požega, mr. Željko Najvirt evidentirao je 805,35 ha takvih šuma, s drvnom zalihom 78982 m3. Od ukupne površine državnih šuma na području Požeštine (oko 50000 ha), medunčeve zauzimaju 1,68 posto ili gotovo 1

posto ukupne drvne zalihe. Njihovo područje rasprostiranja (areal) je prekinuto, a dolaze u gospodarskim jedinicama: »Sjeverni Dilj I«, »Sjeverni Dilj II«, »Južni Papuk«, »Poljanačke šume« i »Zapadni Papuk I«. Prostiru se na nadmorskim visinama od 150-720 metara, uglavnom na jugozapadnim i jugoistočnim položajima, a pridolaze na bazičnim geološkim podlogama lapora, dolomita, litotamnijskih vapnenaca i pješčenjaka te na plitkim i srednje dubokim rendzinama. Na Papuku su niskog a na Dilju osrednjeg stupnja pogodnosti za šumsku proizvodnju.

S obzirom na to da s florističkog aspekta, ističe mr Najvirt, medunčeve šume nisu detaljnije istražene, u tijeku su nova i obuhvatnija istraživanja. Radi se o azonalnoj šumskoj zajednici hrasta medunca i crnog jasena (Orno Quercetum pubescentis), u trajnom razvojnom stadiju (paraklimaks), koju ovaj šumarski stručnjak svrstava u ekološko-gospodarski tip II-E-23.

- Zbog dosadašnjeg gospodarenja koje se provodilo u pristupačnijim i boljim dijelovima sastojina, dok su teže dostupni i lošiji dijelovi ostavljeni prirodnom razvoju, i nejednoličnih mikroekoloških uvjeta, medunčeve sastojine su heterogene - naglašava mr Najvirt te napominje da će zbog smanjenja debljinskog prirasta doći i do pada i volu- mnog prirasta kod svih vrsta u ovoj zajednici, a kod hrasta

Laporoviti pješčenjaci - jedna od geoloških podloga na kojoj dolazesastojine hrasta medunca Snimio: Ž. Najvirt

Karakteristični izgled medunčeve šume iznad sela Gornji Vrhovci (gospodarska jedinica »Poljanačke šume«)

Snimio: Z. Najvirt

medunca volumni prirast bit će manji za oko 25 posto. Dodaje da je osnovni cilj gospodarenja ovim sastojinama osigurati njihovu poglavitu namjenu - zaštitu tla od erozije, budući da zauzimaju najsuša i najtoplija staništa na izloženim grebenima i strmim stranama te čine labilni i dinamički ekosustav. Kako bi se postavljeni cilj u cijelosti ostvario, potrebno je uspostaviti optimalni sastojinski oblik a to je jednodobna jednolična mješovita sjeme- njača normalnog stanja. Do nje će se doći postupnim ujednačavanjem sastojine,

uklanjanjem starih debelih stabala i umjerenom proredom u normalno obraslim dijelovima. U progaljenim i slabije obraslim dijelovima potrebno je izvršiti čišćenje u podstojnoj etaži i na taj način omogućiti razvoj koljika i mladika hrasta medunca.

U svojoj magistarskoj radnji »Gospodarenje šumama hrasta medunca (Quercus pubescens Wild) u Slavonskom gorju« mr. Zeljko Najvirt predlaže da obnovu zrelih medunčevih sastojina treba provoditi prirodnim putem - grupimičnim oplodnim sječama s dugim pomladnim razdobljem- postupno šireći pomladne grupe. Treba postupno prorjeđivati i uklanjati, već prema stanju podmlatka, podstojnu etažu crnogjasena i u dijelovima drijenka, a u mladim sastojinama, posebice u prvim godinama, uzgojne radove treba intenzivirati. Kao pionirsku vrstu, za pošumljavanje neo- braslih površina i popunjavanje progaljenih dijelova, treba koristiti crni bor. Zanimljiv je Najvirtov prijedlog da dio medunčevih sastojina u blizini turističke Velike treba koristiti, zbog njihove ljepote i submediteran- skog ugođaja, kao šume za odmor i rekreaciju, uz uređenje planinarskih staza. Iz radnje doznajemo da je prva Osnova gospodarenja za dio navedenih šuma izrađena 1937. godine, no u njoj hrast medunac nije posebno tretiran već se njime gospodarilo kao s kitnjakom i cerom. Tek se u Osnovama gospodarenja nakon 1991. godine izlučuju medunčeve sastojine u zasebne uređajne razrede, a za njih se propisuje posebno gospodarenje.

Nedvojbeno je daje navedeno istraživanje o šumama hrasta medunca na području Požeštine nemali prinos našoj šumarskoj znanosti, a rezultati tog istraživanja trebali bi naći primjenu u našoj šumarskoj praksi.

I. Tomić

Divlji ljiljani (Lilium martagon) - karakteristični element medunčevih

sastojinaSnimio: Ž. Najvirt


OVOG LJETA KATASTROFALNI POŽARI NA NAŠOJ OBALI

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman obišao mjesta stradala u požaru na otoku Pelješcu

Iz ove katastrofe moramo izvući pouke za budućnost

središtu pozornosti domaće i strane javnosti. Požarište oko Vignja na , Pelješcu posjetio je i predsjednik dr. Franjo Tuđman, izražavajući sućut obiteljima stradalih, mjerivši se koliki su razmjeri štete obilaskom većega dijela požarišta. U svojoj izjavi predsjednik je istaknuo da Hrvatska čini sve što je u njezinoj moći kako bi se spriječile ovakve katastrofe, ali napominje da se takvo što ne događa samo kod nas već i tehnički opremljenije zemlje imaju velikih teškoća u suzbijanju takvih požara primjerice Amerika, Kanada i mediteranske zemlje. S požarom u Vignju na poluotoku Pelješcu kao daje sve i započelo. Katastrofe su se smjenjivale jedna za drugom: Konavle, Mokošica, Lastovo, Korčula, Žrnovnica, Kaštela, Martina, Denčanje. Obilazeći požare čovjek se onako sa zemlje osjeti potpuno nemoćan ma kakva protupožarna sredstva imao pri ruci. Struktura opožarenih površina u Upravi šuma Split slična je onoj u Istri. I ovdje je udio zapuštenoga privatnog poljoprivrednog zemljišta veća od 65%, a taj je čimbenik ujedno najveći krivac takvih katastrofa. Zapravo je prava šteta što tolike površine nisu kultivirane poljoprivrednom kulturom kada znamo koliki nam je manjak svih poljoprivrednih proizvoda, pa i onih mediteranskih. Požari bi trebali biti opomena i poticaj za pronalaženje kvalitetnih strategijskih rješenja za napuštene poljoprivredne površine. Time bismo se počeli baviti uzrocima pojave katastrofalnih požara, a ne posljedicama. Ovo šumari trebaju opetovano isticati jer su »Hrvatske šume« u ovoj sezoni u Upravi šuma Split u požarima izgubile više od 500 ha visokih šuma i više od 500 ha panjača koje imaju svoju posebnu proizvodnu i zaštitnu vrijednost, uključujući općekorisnu funkciju šuma. Izgorjelo je 6,5 tisuća ha državnih površina i više od 14 tisuća ha privatnih površina. Možda će se nekima tolike tisuće ha izgorjelih površina činiti pomalo nestvarnima, ali naći se u središtu jedne takve opožarene površine pomaže nam lakše shvatiti vrijednosti općekorisnih funkcija šuma.

U upravi šuma Split opožareno je 200 ha površine po jednom požaru. U analizi podataka za ovu godinu treba se zapitati i je li potu- požarna zaštita obavljena dovoljno dobro jer podatak od 200 ha prosječne opožarene površine upućuje nas da se i na tom planu može

U dosada nezapamćenoj vatrenoj stihiji duž cijele hrvatske obale i na južnodalmatinskim otocima izgorjelo je na tisuće hektara šuma i niskog raslinja, spaljeno više od tridesetak kuća i izgubljena dva ljudska života

O tijeku akcije gašenja požara na Pelješcu predsjednika dr. Tuđmana su informirali ministar Ivan Penić, načelnik vatrogastva MUP-a Mladen Jurin,

dubrovačko-neretvanski župan Jure Burić te načelnik općine Orebić Damir Batistutič

Iako su za ovih ljetnih vrućina gorjele površine duž cijeloga Jadrana

- od Istre, Kvarnera do Konavla - ono što se ovoga ljeta dogodilo na krajnjem hrvatskom jugu može se nazvati katastrofom. Opožarenost

površina u našim priobalnim upravama različita je, ovisno o klimi, tlu i vegetaciji. Tako Uprava šuma Buzet, prema izvješću dipl. ing. Borisa Cemehe, ima 1707,38 ha opožarene površine u ukupno 51 požaru. Prosječna opožarena površina po jednom požaru iznosi približno 34 ha. Opožarene obrasle poljoprivredne površine s ukupno 1015 h, 435 ha panjače i 85 ha borovih šuma, glavne su značajke strukture opožarenih površina. U obradi podataka Uprave šuma Split koji još nisu konačni, do 21. kolovoza na području Uprave šuma Split izgorjelo je više od 20 000 ha površine što po stručnoj procjeni iznosi više od milijardu kuna izravnih i neizravnih šteta.

U vatrenoj stihiji u Vignju na poluotoku Pelješcu, život su izgubile i dvije osobe. Zbog toga je područje Uprave šuma Split i bilo u

Najteže je gledati kada u tren nestaju visoka stabla pedesetak i više godina stara


Tekst pripremili: Ivan Šimić, Antun Z. Lončarić Fotografije: I. Šimić

dr. Franjo Tuđman:

POJAČAT ĆEMO PROTUPOŽARNU ZRAČNU FLOTU

Stravične slike spaljenih mjesta na Pelješcu, prokomentirao je i predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman:

... »Kada se dođe na lice mjesta slike su još stravičnije nego kada se požar prati preko televizije. U ovom kraju su

izgorjele velike površine, ali smo u tome bespomoćni. Tu se ne razlikujemo ni od jedne bogate Amerike koja je također bespomoćna kada je zahvati požar. Požari su zahvatili područja od Amerike do Indonezije, u Europi Portugal, Španjolsku, Italiju, Grčku... Prema tome, nismo ni mi mogli učiniti puno više sa svojom brigom i tehnikom. Pojačat ćemo protupožarnu zračnu jlotu, ali, primjerice wdje zbog jake bure nisu mogli djelovati kanaderi - istaknuo je tredsjednik Tuđman, još jednom izražavajući žaljenje što je vatrena

stihija na Pelješcu odnijela i dva ljudska života.Budući da su u gašenju sudjelovale vatrogasne postrojbe

z cijele Hrvatske, novinare je zanimalo hoće li tako biti i u obnovi požarom uništenih područja.

- Veoma učinkovito djelovale su i vojne i vatrogasne postrojbe, te nještani i gosti. Jasno je da će i u obnovi ovi krajevi uživati potporu

čitave hrvatske države i Vlade. Nema nam druge nego da iz ovoga izvučemo pouke za budućnost, kako u gasilstvu tako i u izgradnji kuća - zaključio je predsjednik dr. Tuđman.

Na još uvijek tinjajućem zgarištu u Vignju predsjednik Republike se zadržao više od Iva sata obilazeći sva mjesta otoka Pelješca

Obilazeći požare čovjek se onako sa zemlje osjeti potpuno nemoćnim ma kakva protupožarna sredstva imao pri ruci, jer vatra guta sve pred sobom -

žbunje, drveće, maslinike, kuće pa čak i brodice u moru

Požari su bili toliko snažni i velikih razmjera pa se činilo da ih neće moći zaustaviti niti samo more, jer su se plameni jezici spuštali do razine mora

ali ipak treba uočiti da se požar gasi i kvalitetnom preventivom i strategijom. Doista, mnoga su nam pitanja postavljena, a ona posve sigurno zahtijevaju i raznolikost pogleda, stručnih, operativnih ili pak znanstvenih kako bi odgovori i rješenja bili učinkoviti.

Ivan Šimić

Plameni jezici doprli su do samih kuća i u mjestu Viganj i činilo se da će i tu doći do katastrofe

još mnogo toga poboljšati. Primjerice, u Upravi šuma Delnice prosječna opožarena površina u osam požara iznosi nešto manje od 11 ha. Ova zapažanja ne treba prihvatiti kao kritiku, poglavito ne upućenu svim onim ljudima koji su iz cijele Hrvatske prolili na litre znoja boreći se s vatrenom stihijom. Svatko imalo pošten za to će im odati priznanje,

ODMARALIŠTE U SELCIMA / UPRAVE ŠUMA BJELOVAR

Sezona u punom tijekuKako ljetuju naši zaposlenici, što misle o ovakvom načinu ljetovanja čuli smo i zabilježili nedavno boraveći u ovom popularnom šumarskom odmaralištu

Sezona godišnjih odmora u objektima za odmor u vlasništvu Javnog poduzeća »Hrvatske šume« p.o. Zagreb u punom

je zamahu, jer je većina objekata započela sa radom još 20. lipnja ove godine. Neki od objekata kao Odmaralište Uprave šuma Bjelovar u Selcima još uvijek nisu u potpunosti popunjeni, jer se sa radom započelo 30. lipnja. Unatoč toga što je odmaranje naših zaposlenika tek započelo, htjeli smo vidjeti, ali i doživjeti jedan takav susret sa njima na moru. I zato krenuli smo put lijepog gradića Selca, bisera Crikveničko-vinodolske rivijere. Tijekom sezone u ovaj gradić sliju se rijeke domaćih i inozemnih turista, pa se broj mjesnog pučanstva poveća i trostruko.

Odmaralište u Selcima, naše odredište, smjestilo se u »dubokom hladu« uz samu glavnu gradsku plažu. Bjelovarski šumari kupili su ga prije otprilike dvadesetak godina i odonda ova lijepa zgrada sa pratećim sadržajima uglavnom služi svrsi odmora kako bjelovarskih tako i inih šumara iz cijele Hrvatske.

»Odmaralište je kapaciteta 35 soba, sa 88 ležajeva. Kapacitet kuhinje je 160 do 190 obroka dnevno, a restoran ima oko 120 sjedećih mjesta. U prvoj smjeni boravi oko sedamdesetak gostiju, što je polovična po- punjenost u odnosu na »špicu sezone«, govori Upravitelj odmarališta Zeljko Cutvarić.

Pored gostiju koji su smješteni u odmaralištu, ovdje se pripremaju i dodatni obroci za naše zaposlenike iz drugih uprava šuma koji ljetuju u Selcima i imaju u mjestu zakupljene sobe. Osim bjelovarskog odmarališta, u Selcima imaju svoje odmaralište i apartmane ogulinski, karlovački i koprivnički šumari.

Ljubazno i vrijedno osobljeO gostima brine pro\jereno vrijedno i

ljubazno osoblje, njih dvanaestak. Uz upravitelja odmarališta, tu su dvije šankerice, dvije čistačice, jedan glavni kuhar, te pomoćno osoblje koje uglavnom radi u kuhinji. Većina njih u ovom odmaralištu radi već godinama, tako da im rad u ugostiteljstvu i sa ljudima nije stran.

Svaki dan nabavlja se svježe meso, voće i povrće. Pripremaju se tri obroka dnevno, doručak, ručak i večera. Meni je sastavljen tako da u potpunosti zadovoljava kako količinski, tako i po kakvoći i3 željama svakog gosta. Jednom, obično nedjeljom služi se zbog »generalke« hladna večera.

Najviše posla u odmaralištu je prigodom smjene gostiju kada u svega dva tri sata treba sve pripremiti za prihvat slijedeće grupe gostiju.

»Osobno, najveći mije problem nabava hrane, ne zbog same nabave koliko zbog svih problema koji su vezani uz to. Da bi uopće mogao krenuti u nabavu mora se prvo u Upravi šuma Bjelovar, od najmanje tri ponude dobavljača, Komisija izjasniti koju od ponuda prihvaća i kod kojeg od dobavljača možemo nabavljati hranu i piće. Sve je to malo komplicirano, mislim da bi se to moglo i pojednostaviti i ubrzati«, govori Upravitelj.

A što o svom radu u odmaralištu govore oni koji su svakodnevno na usluzi gostima možemo saznati od gospođe Jasne Kovačević: »U odmaralištu radim već punih sedam godina i ovim poslom sam zadovoljna. Posao je naporan, šank radi od sedam sati izjutra do 23 uvečer. Radimo ja i kolegica u smjenama, raduje me rad sa ljudima, koje

Obitelj Kovačević iz Našica, po prvi puta je u ovom odmaralištu i zadovoljni su sa svime,posebno sa osobljem

Upravitelj odmarališta, Željko Cutvarić nastoji udovoljiti svim gostima, ali je to ponekadzaista teško


Tijekom godine tajnica a ljeti u odmaralištu za šankom, Jasna zajedno sa Majom stigne zadovoljiti sve želje gostiju

već i dobro poznajem, jer većina gostiju nam se vraća iz godine u godinu. U Selcima sam se već udomaćila, ovdje sam stekla i mnogobrojne prijatelje, svi su mi izuzetno dragi pa i zbog njih volim ovamo dolaziti.«

Zimi tajnica, ljeti šankericaI dok je u sezoni šankerica, tijekom go

dine Jasna radi kao tajnica Upravitelja Uprave šuma Bjelovar. Eto što kaže o ovakvom načinu preraspodjele poslova: »U Upravi šuma Bjelovar uvijek se vodilo računa da se u odmaralištu zaposle ljudi koji su u šumarstvu u stalnom radnom odnosu. Veće je povjerenje, a i lakše se radi sa ljudima koje poznaješ, iskrena je Jasna. Najteže u poslu nam je poglavito u špici sezone pranje posuđa, jer perilice za suđe zasada nemamo.«

I zaista u što smo se mogli i sami uvjeriti, i ovo odmaralište kao i niz drugih objekata u vlasništvu Poduzeća nisu na onoj razini kakva bi trebala biti, tu prije svega mislimo na izgled objekta, stanje te prateći inventar počevši od namještaja pa nadalje. Premalo se sve ove godine ulagalo u objekte društvenog standarda, no bio je rat pa su financijska sredstva bila potrebitija za neke druge stvari.

No, opće je poznato da se u ove objekte nije ulagalo, osim godišnjih krečenja soba i nabave najnužnijeg inventara, ni godinama prije, pa su s obzirom na to i u dobrom stanju.

I u ovo bjelovarsko odmaralište trebalo bi uložiti, adaptirati sobe, kupaonice, nabaviti novi namještaj i si., govori Upravitelj.

Obzirom na predstojeći proces restrukturiranja koji je započeo u Javnom poduzeću »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, a koji neće zaobići ni objekte za odmor u vlasništvu Poduzeća razgovarali smo kako sa Upraviteljem odmarališta tako i sa gostima, inače zaposlenicima Poduzeća. Svi se pribojavaju da će ovim postupkom pretvorbe odmarališta postati nedostupna za ljetovanje zaposlenici

ma. Time će kažu većina njih biti u nemogućnosti da zajedno sa svojom obitelji otiđu na more, jer nažalost i ovakav oblik ljetovanja u vlastitim objektima postaje za većinu ljudi nedostupan i preskup zbog visokih cijena.

Od prošle godine u bjelovarskom odmaralištu »pijaća« je poskupjela za sto posto, no ni to nije puno obzirom na cijene u vanpansionskoj potrošnji, govore gosti.

Sto kažu gosti?O boravku u odmaralištu porazgovarali

smo i sa gostima. Ana i Karlo Krejćir zaposlenici su Uprave šuma Bjelovar, u odmaralištu borave sa svoje troje djece: »U Selce i ovo odmaralište dolazimo već punih desetak godina. Zadovoljni smo sa svime od hrane, smještaja, a o ljubaznosti osoblja ne moramo ni govoriti, ovdje se osjećamo kao kod kuće... Sve je u najboljem redu, ali zai

sta mislimo da se u ova naša odmarališta premalo ulaže, što je zaista šteta... Ne bi trebalo dozvoliti da nam objekti propadaju, jer sve je to vrijedno i kupljeno od »naših novaca«. Za ovakav oblik ljetovanja mislimo da su cijene malo previsoke, obzirom na standard naših zaposlenika, pa bi se ubuduće i o tome trebalo povesti računa«.

Bračni par iz Našica, Milka i Ivan Kovačević sa djecom Josipom i Matejom prvi puta su u ovom odmaralištu: »Zadovoljni smo sa svime, a osobito zahvalni na brizi za goste ljubaznom osoblju. No, cijene ovakvog načina ljetovanja su malo previsoke, jer se za tu istu cijenu i uz iste uvjete otplate ljetovanja u više obroka može već ljetovati i u hotelima«.

No unatoč cijenama, po našem mišljenju, kao i većine gostiju prednost je ovakvog načina ljetovanja, što se svi druže, što su osoblje i gosti kao jedna obitelj, što je svima ovo odmaralište drugi dom. A, onda između toga i hotela u kojemu nitko nikog ne poznaje, bolje je birati odmor u odmaralištu. Pored toga bila bi nepravda spomenuti bjelovarsko odmaralište, a ne spomenuti i MLADENA ANTIĆA zvanog LEUT koji godinama unosi veselje u ovo odmaralište. Tijekom zime brine i obilazi odmaralište, a tijekom ljeta zadužen je za dobru zabavu i druženje sa gostima odmarališta.

Na kraju svake sezone sredinom rujna u odmaralištu se organizira i tradicionalna fešta za zaposlenike iz proizvodnje bjelovarske Uprave šuma. Okupi se i do 150 ljudi, najviše sjekača. U uglavnom trodnevnom druženju, ljudi zapjevaju, pričaju, opuštaju se, jer navikli na teški rad u šumi, oni su to i zaslužili. Razlog ovog okupljanja je još jedan, proizvodni radnici rijetko odlaze na more, ponekad im to ne dozvoljava posao, ali još više i previsoke cijene ljetovanja.

V. Pleše

U kuhinji se priprema dnevno i do 190 obroka, što za goste koji su smješteni u samom odmaralištu, što za one koji imaju privatni smještaj u Selcu

Časopis Hrvatske šume I 11

PREDSTAVLJAMO: ŠUMARIJA MRKOPALJ

U ovoj godini najveći etat upraveV

Šumarija gospodari sa 9.467 ha državnih i 1.962 ha privatnih šuma, a u ovoj godini posjeći će se prema planu 46.841 kubični metar drvne mase

Šumarija Mrkopalj, delničke Uprave šuma nalazi se u jugoistočnom dijelu Gorskog kotara. Sastoji se od tri

gospodarske jedinice »Bjelolasice«,»Sungerskog luga«, »Široke drage«, a gospodari na površini od 9.467 ha državnih i 1.962 ha privatnih šuma.

Područje Šumarije prostire se na izuzetno velikoj nadmorskoj visini od 700 pa sve do 1533 m (vrh Bjelolasice). Mrkopaljski kraj poznat je i po izuzetnim prirodnim ljepotama, kao što su vrlo atraktivne Samarske i Bijele stijene koje su proglašene i rezervatom prirode. Cijeli kraj pogodan je i za zimski turizam, a posebice Begovo Razdolje mjesto na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj (1078 m). Znakovito je spomenuti da se na području Šumarije Mrkopalj nalaze i najviši planinski vrhunci Gorskog kotara Bjelolasica (1533 m) i Bitoraj (1356 m).

Za lijepog vremena sa vrha Bjelolasice vide se predjeli Zagrebačke gore i Karavanki, a sa Bitoraja Jadransko more.

Glavne vrste drveća koje prevladavaju na ovom području su jela i bukva, dok je udio smreke nešto manji i najkvalitetnija je na obroncima Bitoraja. Od bjelogorice osim bukve nađe se i ponešto javora i brijesta.

Desetgodišnja drvna zaliha šumarije Mrkopalj iznosi2,670.000 m3 ili 291 m3/ha. Desetgodišnji etat je 444.482

m3, a prirast 468.497 m3. Otvorenost šumskim cestama na području Šumarije je21,5 km/l 000 ha.

U 1998. g. Šumarija Mrkopalj imat će najveći etat od svih četrnaest šumarija delničke Uprave šuma.

»Tijekom 1998. g. posjeći će se 46.841 m3 brutto drvne mase. U prvih pet mjeseci ove godine posječeno je 16.625 m3, pa je godišnji plan za navedeno razdoblje izvršen sa 35 posto« govori upravitelj šumarije Željko Golik, dipl. ing. šum.

Velika pozornost uzgojnim radovima

U ovoj Šumariji posebna pozornost pridaje se obnovi i zaštiti šuma te izvršenju uzgojnih radova.

Za 1998. g. planira se na području šumarije Mrkopalj od uzgojnih radova kroz jednostavnu biološku reprodukciju izvršiti: pošumljavanje na 2,5 ha, njega sastojina na

Selo Begovo Razdolje na najvišoj je nadmorskoj visini u Hrvatskoj, na 1.038 m

Upravitelj šumarije, ing. Željko Golik

Planinski masiv Bjelolasica sa visinom od 1.533 m, dominira nad ovim krajem, a ujedno je i istoimena gospodarska jedinica

87 ha, čuvanje šuma 660 dana, priprema terena 1,50 ha,doznake 46.069 dana, ................

Kroz proširenu biološku reprodukciju planira se izgradnja protupožarnih pruga sa elementima ceste na 5.060 m, te otkup zemljišta 1 ha. :

U pet mjeseci ove godine od planiranih uzgojnih radova izvršeno je: priprema terena 1,5 ha, njega sastojina 19 ha, čuvanje šuma 303 dana... . Pošumljavanje je izvršeno na2,5 ha sa 7.500 komada sadnica, od čega 6.000 komada sadnica smreke i 1.500 komada duglazije.

Kako se i u prošlosti puna pozornost posvećivala obnovi šuma i uzgoju, na području Šumarije Mrkopalj osnivali su se brojni rasadnici: 1961. g. u Sungeru i na Plani u Sun- gerskom lugu, a 1966. g. u Mrkoplju. Sva tri rasadnika služila su za uzgoj dvogodišnjih biljaka koje su se doprema-


Šumarija Mrkopalj smještena je u istoimenom selu, poznato je kao centar zimskih sportova

većina poslova u šumarstvu obavljala ručno u šumariji Mrkopalj radilo je 180 ljudi.

Modernizacijom i uvođenjem traktora u proizvodnju smanjio se broj ljudi na terenu, a danas u Šumariji radi pedesetak ljudi od čega dvadesetero u proizvodnji, govori ing. Golik.

Još kad bi bilo više novaca za investicijska ulaganja, poglavito u obnovu dotrajalog voznog parka, rezultati u radu mogli bi biti i bolji, a onda vjerojatno ne bi bilo ni nezadovoljstva zakašnjelim terenskim dodatkom i neredovitom isplatom plaće. Tekst i snimci: V. Pleše

le iz Rasadnika u Kuželju. Kasnije ti rasadnici prestaju sa radom a potrebe za sadnim materijalom šumarija Mrkopalj rješavala je kao i ostale šumarije delničke Uprave šuma preko Rasadnika u Kuželju.

»Zdravstveno stanje šuma na području ove Šumarije je zadovoljavajuće« ističe ing. Golik.

Boraveći u šumariji Mrkopalj naišli smo na zaista jednu znakovitu rijetkost vrijednu da se spomene, šumarsku kroniku iz 1956. g. U ovu požutjelu knjigu već pune četrde- setdvije godine upravitelji šumarije na kraju godine, unose sve važnije podatke o poslovanju i radu šumarije za tekuću godinu. A događaja zaista nije nedostajalo. Nekad kada se

UPRAVA ŠUMA DELNICE

Osim zaposlenika u Šumariji Mrkopalj udomaćili su se i neki »gosti« - napušteno i pronađeno mladunče košute prihvatili su zaposlenici

šumarije i već duže vrijeme vode brigu o njemu

Rekordna proizvodnja u prvom tromjesečju 1998.Uz izuzetno dobre vremenske prilike i zalaganjem svih

zaposlenika na terenu u prvom tromjesečju ove godine ostvareni su rekordni rezultati u proizvodnji,

istaknuto je na Stručnom kolegiju Uprave šuma Delnice.Godišnji plan na sječi i izradi izvršen je sa 32 posto,

kod bjelogorice sa 36 posto, te crnogorice 27 posto. U prva tri mjeseca 1998. g. posječeno je 50.977 m3 netto drvne mase crnogorice i 60.143 m3 bjelogorice. Vuča i iznos izvršeni su sa 26 posto godišnjeg plana i otprema sa 22 posto.

Zalihe u odnosu na godišnju proizvodnju iznose 23,9 posto i prema istom razdoblju prošle godine veće su za 15.888 m3.

Tijekom prva tri mjeseca 1998. g. u privatnim šumama zaprimljeno je 166 zahtjeva za sječu, od čega je riješen 131 zahtjev ili 80 posto. Doznačeno je 9426 m3 drvne mase. Realizirano je 5860 m3 drvne mase, od čega crnogorice 2350 m3 ili 40 posto i bjelogorice 3510 ili 60 posto.

U prvom tromjesečju 1998. g. prodano je 68.549 m3 drvnih sortimenata i postignuta prosječna cijena od 326,73 kn/m3. Najteža je trenutno situacija sa ogrjevnim drvom,

pa ako ne bude većeg interesa na domaćem tržištu, nastojat će se dio prodati i na inozemnom tržištu.

Lijepo vrijeme išlo je šumarima na ruku i prigodom izvršenja uzgojnih radova, čime su u Upravi šuma Delnice vrlo zadovoljni.

U prva tri mjeseca ove godine kroz jednostavnu biološku reprodukciju (za visoke i krške šume) izvršeno je: pripremnih radova na obnovi sastojina na 10,42 ha, sjetva i sadnja na 3,72 ha, radovi na njezi sastojina na 151,26 ha, obilježavanje i odabir stabala za sječu na 2604 ha, održavanje gospodarske podjele na 147,9 ha...

Kroz proširenu biološku reprodukciju izvršeni su radovi: pošumljavanje neobraslog zemljišta na 12,3 ha, rekonstrukcija i konverzija na 3,0 ha, sadnja i obnova na 4,0 ha, zaštita šuma od požara na 3000 ha...

U prva tri mjeseca ove godine u Upravi šuma Delnice dogodilo se 10 ozljeda na radu. U odnosu na isto razdoblje prošle godine broj ozljeda je u padu za 62 posto.

Uprava šuma Delnice trenutno ima 739 zaposlenih.

V. P.


VIJE

STI I

INFO

RMAC

IJE

Od siječnja do kraja travnja ovogodišnji plan sječa u zagrebačkoj upravi izvršenje s 34 posto. U postotku to je zadovoljavajuće ostvarenje no obzirom da se radilo o glavnom prihodu, rečeno je na sastanku upravitelja uprave, možda se mogla osigurati i veća »zaliha« pred ljetno razdoblje kada nema sječe već se rade samo prorede. Od šumarija prednjači Remetinec gdje je plan realiziran s 67 posto.

Do podbačaja je došlo u izradi ogijeva (tek 23 posto planiranog). Dva su uzroka - prvo, nisu ostvarene količine koje su trebale biti realizirane u samoizradi i drugo, potražnja za ogrjevom je u stalnom opadanju. No to je pojava koja poprima zabrinjavajuće razmjere ne samo u zagrebačkoj nego i na ostalim upravama i isplativost izrade ogrjeva čak i po ovako niskim cijenama svakim je danom sve upitnija. O tome svjedoče i podaci iz komercijale da se ogijev prodavao po 61 umjesto 85 kuna, te da se u ovom razdoblju prodalo 6500 kubika manje nego prošle godine. Najveći potrošač Belišće obustavio je preuzimanje mekih lišćara, a tržište je općenito postalo zasićeno. Prodano je i manje tehnike tako da je u prva četiri mjeseca u zagrebačkoj upravi, prošle godine jednoj od najuspješnijih, ostvareno ukupno 3,1 milijuna kuna manje nego u istom razdoblju prošle godine. Kupce u komercijali zagrebačke uprave zbog toga svrstavaju u tri kategorije: u one s kojima nema problema i koji uredno plaćaju, (takvih je doduše sve manje), zatim u one s kojima ima problema ali se može poslovati, te

Uprava šuma Koprivnica, po mnogim pokazateljima najuspješnija uprava Hrvatskih šuma, uspješno je završila polugodišnje poslovanje. I u biološkoj reprodukciji i na iskorišćivanju predviđeni radovi obavljeni su prema planu. Hoće li i financijski učinci biti takvi (dobri), vidjet će se po konačnom polugodišnjem obračunu. No i prije nego što financijski papiri ugledaju danje svjetlo može se naslutiti da će ukupno financijsko stanje biti pod utjecajem općih kretanja neplaćanja dugova što ovih ljetnih mjeseci neće mimoići ni koprivničku upravu.

Od uzgojnih zahvata priprema staništa izvršena je s 29 posto, pošumljavanje s 90, pounjavanje s 39, u istom postotku izvršena je (dosad) i njega te čišćenje s 34 posto.

Neki od ovih radova tek su započeti, na primjer njega, neki će na red doći tek u posljednjem kvartalu pa ukupno gledajući s ostvarenim naturalnim pokazateljima možemo biti

konačno u kategoriju koja je vječno dužna i s kojima se praktično ne može raditi.

Zanimljiv je i podatak da je od ukupnih količina s vlastitim radnicima posječeno 60 posto, u samoizradi 25 posto dok na ostale, među kojima je i novoformirani d.o.o., otpada 15 posto. Cjelokupno privlačenje prosječne mase realizirano je uslugama drugih od čega je d.o.o. izvršio 75 posto.

Ono što vrijedi za sve je upozorenje da bi obrada kvalitetne robe (furnira) trebala biti bolja, da bi revirnici i poslovođe o tome kao io zaštiti prosječne mase od štetnika trebali povesti više računa, a za sve to su, na kraju krajeva, najodgovorniji upravitelji šumarija.

S uzgojnim radovima tek se ozbiljnije krenulo i najveći dio posla u njegi obavljat će se tijekom ljetnih mjeseci. U jednostavnoj biološkoj reprodukciji priprema staništa, uređenje donjih etaža, obavljeno je na 46

zadovoljni, konstatirao je šef proizvodnje u koprivničkoj upravi ing. Josip Gregurec. Od predviđenih 16,1 milijuna kuna za uzgojne radove utrošeno je, bolje reći situirano, oko 7,1 milijun što je zadovoljavajuće.

Sječa i izrada realizirana je s 54 posto što je kolegij upravitelja šumarija ocijenio dobrim. No upravitelj koprivničke uprave ing. Ante Stanko- vić našao je za shodno upozoriti na dva momen- ta-na to da je potrebno što prije definirati komercijalne količine sušaca i izvršiti doznaku kako bi se to posjeklo tokom ljetnih mjeseci, te drugo, još detaljnije se pozabaviti problemom ogrjeva kojeg je sve više i sve teže gaje prodati. Seljaci ga ne trebaju jer količine koje su im potrebne namire u samoizradi, a ni drvna industrija ne pokazuje preveliki interes za njim. Rukovoditelj računovodstvenog odjela Božidar Sitar upozorio je i na za koprivničku upravu nepovoljan odnos obračunatog i uplaćenog PDV na usluge u prvih šest mjeseci, (m)

posto površina, pošumljavanje (sadnja na čistinama) i popunjavanje realizirano je s 27 posto. Glavni dio ovog posla ostavljen je za jesen.

Od, uvjetno rečeno, »nešumarskih« poslova najavljena je ofenziva na rješavanje imovinsko pravnih slučajeva i dubioza, kako starih tako i novih koje nosi novo vrijeme, propisi i odnosi, što neće biti ni malo jednostavan zadatak. Prema riječima upravitelja šumarija nimalo jednostavno niti rješavanje nekih problema, specifičnih za ovu upravu i neke šumarije. To se odnosi prije svega na gospodarenje šumama u velikom gradu (Park šuma Medvednica i šumarija Zagreb gdje se za gospodarenje mora naći dugoročno rješenje), na »obranu« od sve većeg nasrtaja neodgovornih pojedinaca i stvaranje smetišta u šumama (šumarija Remetinec). (m)

Kad bi svi plaćali...


UPRAVA ŠUMA ZAGREB

UPRAVA ŠUMA KOPRIVNICA UPRAVA ŠUMA BJELOVAR

Stari problemiBjelovarska uprava ostvarila je u prvom

polugodištu ove godine ukupni prihod od oko 75,7 milijuna kuna, rashodi su iznosili oko 73,5 milijuna a dobit blizu 2,2 milijuna. Ovaj poslovni rezultat bit će ponešto izmjenjen kada se tu još dodaju troškovi direkcije, odnosno dobit će biti smanjena. Prema polugodištu i ljetnim mjesecima prihod se, kako se i očekivalo, smanjivao, no istodobno rashodi su mimo očekivanja ostajali isti što je utjecalo i na financijske rezultate.

U sječi i izradi realizirano je 47 posto plana, u privlačenju 42 posto s čime su u bjelovarskoj upravi tek »relativno zadovoljni«. Posječeno je oko 240 000 što je oko 20 tisuća kubika manje nego prošle godine. U vlastitoj režiji posjekla se gotovo jednaka količina kao i lani, no zabrinjava neizvršenje u samoizradi, a još više izostanak vanjske usluge.

Uzgojni radovi kretali su se u planskim proporcijama, neki su izvršeni u većem

postotku (popunjavanje 90 posto, sadnja na čistim površinama 93 posto), drugi pak u manjem, kao priprema staništa, 27 posto. Njega je na za ovo vrijeme vrlo dobrih 47 posto.

I ova analiza rezultata ukazuje na neke probleme koji nisu od jučer, ponajprije na nedostatak sredstava za prijevoz sezonaca, kao posljedicu neinvestiranja u nekoliko posljednjih godina, na nedostatak rezervnih dijelova za motorne pile u nekim šumarijama. Ima naznaka da bi urod žira u bjelovarskoj upravi mogao biti dobar što bi se moglo pozitivno odraziti na daljnje gospodarenje šumama, (m)

Dobit u prošloj godini

Uprava šuma Bjelovar ostvarila je prošle godine brutto dobit od 14,8 milijuna kuna. Pritom je ukupni prihod iznosio 194,3 milijuna kuna ili 98 posto planiranog a troškovi 179,5 milijuna kuna. Ovakav pozitivan rezultat više je od očekivanog s obzirom na neke uvjete u kojima se poslovalo, kao i na rezultate tijekom godine. Konačni je financijski račun rađen prema svim propisanim uredbama i odlukama koje su važile (amortizacija za jednostavnu reprodukciju, na primjer, obračunata je po stopi od 20 posto). Od elemenata koji su značajno utjecali na ovakve rezultate poslovanja bjelovarske Uprave treba spomenuti (prvo) izdvajanje radnih jedinica transporta i građevinarstva iz »Hrvatskih šuma« i osnivanje društva s ograničenom odgovornošću. Procijenjena imovina takvog d.o.o. (oko 12,5 milijuna kuna) ušla je u ukupni prihod Uprave. Zatim (drugo), na značajnije povećanje troškova poslovanja utjecalo je otpisivanje radničkih nastambi na Bučju i u Livađanima, povećanje vo- doprivredne naknade za (još) neizvršene radove te posebno otpis zateznih kamata kao i reprogramiranje duga nekim drvnim industrijama (»Gaj« Slatina, »Papuk« Pakrac, a kredit je reprogramiran i poduzeću »Kamen« Sirač). Ovim činom na papiru su, doduše, smanjenaaa nenaplaćena potraživanja Uprave, ali sve to utjecalo je na povećanje nelikvidnosti.

Dobrima su na Stručnom kolegiju bjelovarske Uprave ocijenjeni rezultati poslovanja u prvom tromjesečju ove godine. Plan sječe realiziranje sa 28 posto (142 tisuće kubika), što je na razini prošle godine. Više je posla napravljeno u vlastitoj režiji, vanjskih usluga u ovom razdoblju gotovo nije ni bilo. Poslovi na privlačenju drvne mase izvršeni su sa 31 posto, prodaja naturalno sa 25,5 a financijski sa 29 posto, što je također na razini lanjskih izvršenja. Uočen je problem plasmana hrastove metrice i višemetrice. Drvna industrija više ne uzima ovu vrstu drveta ili je uzima u zanemarivim količinama i »ako se ovaj trend nastavi, više je se ne isplati izrađivati da trune po grabama«, (m)

Orijaš kod aleje lipa

Odolijeva zubu vremena - ogroman trupac hrasta lužnjaka u blizini zgrade požeškeUprve Šuma Snimio: I. Tomić

Mnogim prolaznicima i šetačima alejom Milke Tmine u Požegi ne promakne orijaški trupac hrasta lužnjaka, smješten uz drvored lipa, u blizini šumarije Požega i Kamenska, a nedaleko zgrade požeške Uprave šuma. Premda izložen različitim vremenskim uvjetima i štetnim insektima, ovaj trupac volumena 7-8 m3, što je rijetkost na požeškom području, odolijeva zubu vremena, uvijek iznova privlačeći znatiželjne poglede prolaznika.

Kako smo doznali, trupac je dovezen iz šumskog predjela »Babjak«, iz gospodarske jedinice »Poljadijske šume« požeške šumarije, a »iskrojen« je iz rubnog stabla hrasta lužnjaka, uz potok Veličanku, u blizini sela Mihaljevci i starog dvorca baruna Trenka. Nakon regulacije

navedenog potoka snižena je razina podzemne vode, a do tada zdravo lužnjakovo stablo počelo je obolijevati i sušiti se. Požeški šumari odlučili su posjeći 114 godina staro stablo i izdvojiti ogroman trupac, koji će ih podsjećati na stare i izumrle lužnjakove šume u ovom kraju. Zanim- ljivo je da je stablo bilo na prostoru nekadašnje park-šume, u okolici Trenkovog dvorca, a kasnije seoskog pašnjaka.

Treba istaknuti da nimalo lako nije bilo posjeći lužnjakovo stablo, a pritom je primijenjena posebna tehnika obaranja. Po divovski i rijetko viđen trupac dovezena je specijalna građevinska dizalica, kojom je utovaren u šumsku prikolicu i otpremljen na današnje mjesto, (t)

Odobren novi elaboratPolovicom travnja komisijski je pregledan i

odobren uređajni elaborat za gospodarsku jedinicu »Jovac — Slana voda«. Navedena gospodarska jedinica pripada šumarijama Voćin i Ceralije, a u sastavu je Uprave šuma Našice. Komisiju je odredilo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, a činili su je predsjednik, ing. Stjepan Vuk te članovi, ing. Slavko Horvatinović i ing. Mihajlo Tompak. Radu komisije ispred Ministarstva prisustvovao je ing. Dražen Milinović, ispred našičke Uprave ing. Josip Hlobik, a u ime šumarija, upravitelj šumarije Ceralije ing. Davor Bu- torac i upravitelj šumarije Voćin, ing. Miran Kolarić. Požeški Odjel za uređivanje šuma, koji je izradio navedeni elaborat, zastupali su mr. Zeljko Najvirt i mr. Berislav Puača, a inspekcijsku službu šumarski i lovni inspektor Virovitičko-podravske županije ing. Zeljko Komadina.

Stručna komisija je nakon trodnevnog uredskog i terenskog rada zaključila da je predmetna Osnova gospodarenja izrađena u skladu s

odredbama Zakona o šumama, Pravilnikom o uređivanju šuma i šumskogospodarskom osnovom, a Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva dalo je suglasnost na redovnu reviziju navedenog elaborata. Nova Osnova gospodarenja važi od 1. siječnja 1998. do 31. prosinca 2007. godine, a površina gospodarske jedinice »Jovac - Slana voda« iznosi oko 2300 ha. Drvna zaliha je 426.255 m3, godišnji prirast 15.786 m3, a desetogodišnji etat 53.790 m3 na površini 1733 ha. Od sječive drvne mase na glavni prihod otpada 8.088 m3 na 27,34 ha, a na prethodni prihod (prorede) 45.702 m3 na 1706 ha Sumskouzgojni radovi su u narednih deset godina planirani u okviru jednostavne biološke reprodukcije na 564 ha, a unutar proširene biološke reprodukcije na 65 ha.

Na temelju propisa navedenog elaborata, Odjel za uređivanje šuma iz Našica izradio je godišnji plan gospodarenja za ovu godinu, po kojem će gospodariti šumarije Voćin i Ceralije.

I. Tomić


VIJE

STI I

INFO

RMAC

IJE

FOTOZABILJEŠKA

UPRAVA ŠUMA NAŠICE

VIJE

STI I

INFO

RMAC

IJE

- Rad u šumi težak je fizički posao, bez obzira o kojem je poslu riječ. Ja sam počeo kao sjekač, sada sam traktorist, ni jedno ni drugo nije lako. Mislim daje samo u rudarstvu teže. No izdrži se i bez obzira na sve volim što sam odabrao ovaj posao, govori Zlatko Jurković (1966.), traktorist u šumariji Suhopolje u bjelovarskoj upravi. Jurković spada u generaciju koja dolazi, koja ne zna što su pile »šlingerice« i koja nije imala »sreću« da s njima radi, koja nije upoznala pješačenja na posao i s posla nego ima osiguran prijevoz, u generaciju koja ne zna niti što su prve teške motorke, kontre, od kojih su stradavale ruke. Njegov zadatak je da se bori s normama, da ih izvršava što on uspješno i čini.

- Norme su takve kakve jesu, ovise i o terenu na kojem se radi i o vrsti traktora. Radio sam na više njih, momentalno vozim Ecotrac- V i to je jedan od prihvatljivijih strojeva s kojima se može ispuniti norma. To je naš domaći traktor za koji se norma kreće od 11 do 20 kubika na dan, ovisno o terenu i o daljini privlačenja. U šumariji imamo četiri ecotraca i dva LKT-a. Nisu uvijek svi u funkciji, događaju se kvarovi, zastoji, i sve to utječe na izvršenja.

Jurković radi u grupi od deset ljudi u kojoj su tri sjekača, dva kopčaša, četiri traktora i dizalica. Sve je u redu kad svi strojevi rade, no to se rijetko događa.

- Obično je jedan u radionici, ostali rade. Ako se osjeti manjak sjekača, pojačamo grupu s još jednim i to dobro funkcionira. Grupa je složna, svatko se trudi i radi svoje, i nema švercanja, nitko ne radi za drugog.

Znači li to da se u šumi provede svih osam sati? Ne znam kako drugdje, no mi nastojimo odraditi ono za što smo plaćeni, kaže Jurković. Jasno je da se dio vremena izgubi na prijevoz jer »dok kombi sve to pokupi i preveze na radilišta od kojih su neka daleko«, pa dok »mi s traktorima u jutro sve to pošarafamo i pod-

mažemo«, prođe neko vrijeme no sve u svemu »ne zabušavamo«.

Traktorist je svako jutro dužan pregledati ulje, napuniti gorivo, »stegnuti gdje je popustilo«. On kaže da velik dio kvarova traktoristi sami popravljaju, osim kada je u pitanju neki veći kvar. To se obično događa kod starijih strojeva dok tri novija ekotraka zasad dobro podnose »šumski režim«. Jurković je jako zadovoljan njihovim mogućnostima jer »su dobri u šumi, solidnih učinaka a i jeftini za firmu u održavanju«.

Prošli mjesec Jurković je izvršio normu s 120 posto. I to povezuje s plaćom. Nije nezadovoljan, moglo bi doduše, biti i bolje, no obzirom na cjelokupnu situaciju i »na druge«, dobro je. Samo da je redovito! Da ne kasni duže od mjesec dana, da novce koje zaradi dobije na vrijeme jer tada više znače. S terenskim dodatkom dobije se oko i preko 3000 kuna i to je solidno prema nekima drugima, misli Jurković. No i posao je teži i opasniji. Samo što smo mi na opasnost navikli svaki dan pa to uzimamo kao nešto normalno! A opet, nikad se ne zna što se može dogoditi i gdje te drvo može zahvatiti.

Ne žali što nema organiziranog gableca. Snalaze se sami. Zimi je lakše kad hrana koju donesu od kuće, »slanina i kobasice, može stajati, sada, ljeti, malo je teže i na dnevnom su redu uglavnom konzerve.

Jurković je po struci završeni strojobravar. Kad se vratio iz vojske nije mogao dobiti posao u struci, šumarija je tražila radnike, i tako se našao u šumi. Nikad nije požalio, i ne bi se, kaže, mijenjao.

Najvećim problemom u šumarstvu smatra staru mehanizaciju i poteškoće oko njenog održavanja. Zbog toga misli da bi se trebalo orijentirati na domaći traktor koji se pokazao dobrim i koji je, što je izuzetno važno, lak za održavanje.

Jurkoviću nije daleko do šumarije (dok je,

Zlatko Jurković

kao sada, smještena u Virovitici). S nezaposlenom suprugom koja je već 10 godina na birou i dvoje djece živi u Milanovcu, naselju nadomak Virovitice. Nema vlastite zemlje koju bi poslijepodne obrađivao pa pomaže roditeljima i bratu. Nema navečer izlazaka »jer sve je strašno skupo«. Gleda se TV, a na njoj opet sport. U svoju kuću uselio se pred nešto više od godinu dana, tu su opet u pomoć priskočili i njegovi i ženini roditelji, pa i tu još ima što raditi. Jedini su izlasci oni na nogometne utakmice Mladosti 127 u Suhopolju. Premda je to veliko opterećenje za cijelu Županiju, Jurković kao pravi navijač želi da klub uspješno prođe kvalifikacije i ostane u Prvoj ligi.

Prati li aktualne promjene u šumarstvu? Malo, čuo je da se o tome priča no teško je, kaže, sve znati. Misli da bi firma ipak trebala zadržati odmarališta pošto su u njihovoj kupovini sudjelovali i radnici. Da se ljudi nakon teškog rada imaju gdje po povoljnijim uvjetima odmoriti, (m)

UPRAVA ŠUMA POŽEGA

Ispomoć na sječi drugim šumarijamaTijekom prvog tromjesečja požeška Uprava

šuma posjekla je i izradila 27.310 m3, izvezla 28.415 m3 i otpremila 24.610 m3 drvne mase. Uspoređujući učinke s godišnjim planskim zadacima, sječa je ostvarena s idealnih 25%, izvoz s 26%, a otprema s 22%. Najveće ostvarenje u svim fazama rada bilo je u šumariji Čaglin, koja se na sječi već nakon tri mjeseca približila polugodišnjem planskom zadatku, a otpremu je izvršila s 35 posto. Požeški šumari su od ukupno posječene drvne mase veći dio, 21.300 m3, posjekli vlastitom radnom snagom, 5226 m3 u samoizradi a ostatak uz korištenje vanjskih usluga. Oko 7100 m3 posječeno je u drugim upravama šuma (Sisak, Delnice, Senj i Našice).

Vlastitom traktorskom mehanizacijom izvučeno je oko 18.500 m3 drvnih sortimenata, uz neznatan prebačaj norme, no i uz nedovoljnu iskorištenost (61%) odnosno ispravnost (69%) traktora u odnosu na radni fond. Preostala drvna masa izvučena je u samoizradi te korištenjem usluga sa strane.

Istekom ožujka na području Uprave šuma Požega evidentirano je 15.226 m3 drvne zalihe, od čega je više od polovice bilo na pomoćnim stovarištima, a oko trećina u šumi. Pretežit dio drvnih sortimenata čini prostorno drvo. Najveća zaliha ustanovljena je na području šumarije Ca- glin, čak 4400 m3. a najmanja u požeškoj šumariji - 890 m3. Valja napomenuti da se u odnosu

na prva dva mjeseca drvna zaliha postupno smanjuje. Planska cijena drvnih sortimenata ostvarena je s 226 kuna po kubičnom metru te je prebačena za 19 posto. U idućem razdoblju slijede sječine u kojima su manje kvalitetni drvni sortimenti (ogrjevno drvo) te se u vezi s tim očekuju određeni financijski problemi.

U okviru šumskouzgojnih radova na jednostavnoj biološkoj reprodukciji, za prva tri mjeseca napravljeno je 58 ha pripremnih radova na obnovi sastojina, sjetva i sadnja obavljena je na 6 ha, a njega sastojina na 209 ha. U sklopu proširene biološke reprodukcije, na gotovo 20 ha načinjena je priprema staništa, na nešto manje od 10 ha obavljeno je pošumljavanje sadnicama, a na 12 ha radilo se na njezi mladih sastojina, (t)

Na opasnost smo već navikli...


LJUDI KOJE SUSREĆEM / ZLATKO JURKOVIĆ, TRAKTORIST

Povećan broj članova

Članovi ŠD Delnice snimljeni na stručnoj ekskurziji ovog ljeta u Sloveniji

I tijekom 1998. g. Šumarsko društvo Delnice nastavilo je sa svojim aktivnostima sukladno Programu rada koji je donijet krajem prošle godine.

Do sada su održana dva predavanja na temu: promjena Gis tehnologije u šumarstvui introdukcija dobra u Hrvatskoj. Održane sui dvije stručne ekskurzije, jedna po Gorskom kotaru, i jedna u Sloveniju.

Dvodnevna stručna ekskurzija u Sloveniju organizirana je početkom svibnja. Šumarsko društvo iz Delnica posjetilo je Podravsko-gozdarsko društvo iz Maribora.

Prigodom boravka u Sloveniji delnički šumari upoznali su se sa njihovom organizacijom šumarstva, a posjetili su i Pohorje i upoznali se sa turističkom funkcijom šuma. Na području Kidričeva upoznali su se sa problematikom propadanja šuma uslijed odlaganja tvorničkog otpada. Slovenski šumari organizirali su im i prigodne izlete, pa su tako goranski šumari posjetili i poznate vinarske podrume u Ormožu.

U jesen Šumarsko društvo Delnice planira organizirati jednu stručnu ekskurziju u inozemstvo, a što će opet ovisiti o raspo

loživim financijskim sredstvima.Ove godine umjesto tradicionalne šuma

rske zabave održat će se krajem lipnja u park šumi Golubinjak Lokve šumarski piknik otvorenog tipa. Uz druženja šumara bit će tu obilje zabavnih igara za sve nazočne.

Do kraja godine planira se održavanje četiri stručne tribine, a po potrebi i ostale aktivnosti iz područja rada ovoga Društva.

Za svaku pohvalu je i to što se broj članova Šumarskog društva Delnice povećao i sada ima dvjesta članova. Godišnja članarina iznosi 50 Kn. (V. P.)


Komisijski pregledan program za g. j. »Kupa«U Upravi šuma Delnice izvršenje stručni

pregled elaborata Programa gospodarenja privatnim šumama za g.j. »Kupa« šumarije Delnice. Zadatak Komisije bio je ne samo pregledati već i utvrditi da li je elaborat izrađen sukladno Zakonu o šumama, Pravilniku o uređivanju šuma i odredbama šumsko-gospodarske osnove područja.

Posao je obavila Komisija koju je imenovalo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u sastavu: prof. dr. sc. Radovan Križanec, dipl. ing. šum., Krešimir Turk, i dipl. ing. šum. Slavica Delač.

Dosadašnje gospodarenje ovom gospodarskom jedinicom temeljilo se na važećim propisima Programa gospodarenja u razdoblju (1987. g. - 1996. g.).

Površina g.j. »Kupa« iznosi 1747.69 ha, što znači da se površina uvećala za 34,26 ha. Do

povećanja površine gospodarske jedinice došlo je zbog uvrštenja u novi Program gospodarenja čestica koje su naknadno obrasle šumom (9 ha). Na području gospodarske jedinice »Kupa« postoji ukupno 10,5 km šumskih prometnica, što daje otvorenost od6,0 km/000 ha. Izgrade li se prometnice predviđene novim Programom gospodarenja u dužini od 4 km, ukupna dužina prometnica na kraju ophodnjice iznosit će 14,5 km, što će na području ove g.j. dati otvorenost šume cestama od 8,3 km/000 ha.

Kako je valjanost Programa gospodarenja za g.j. »Kupa« istekla 31. prosinca 1996. g., prišlo se izradi novoga. Redovna revizija vrijedi od 1. siječnja 1997. g. do 31. prosinca 2006. g.

V. P.

Snažni bujični tok rijeke Kupe, u neposrednoj blizini mjesta Hrvatsko.

Snimio: B. Pleše


VIJE

STI I

INFO

RMAC

IJE

ŠUMARSKO DRUŠTVO DELNICE

VIJE

STI I

INFO

RMAC

IJE

ŠUME POSEBNE NAMJENE NA POŽEŠKOM PODRUČJU

Uvrstiti u Prostorni plan županijePrema Zakonu o šumama Republike Hr

vatske, šume s posebnom namjenom su šumei dijelovi šuma registrirani kao objekti za proizvodnju šumskog sjemena, šume koje predstavljaju posebne rijetkosti ili ljepote ili su od posebnog znanstvenog ili povijesnog značenja (nacionalni parkovi, rezervati i si.), šume namijenjene znanstvenimistraživanjima, nastavi, vojnim potrebama odnosno potrebama utvrđenim posebnim propisima, te na posljetku šume namijenjene za odmor i rekreaciju. Navedenim šumama, glede gospodarenja i upravljanja, posvećuje se osobita pozornost zbog specifičnog značenja i općekorisnih funkcija koje imaju. Riječ je o društvenim (socijalnim) i ekološkim (zaštitnim) funkcijama. U sklopu društvenih funkcija govorimo o turističkoj, estetskoj, ekološkoj, rekreacijskoj i zdravstvenoj funkciji šume, a zaštitne funkcije su hidrološka, protuerozijska, zaštita od lavina, klimatska, protuimisijska, uz funkcije u poglednim i vjetrobranima šumama te šumama za zaštitu prometnica, područja i objekata.

Uprava šuma Požega predložila je Požeško-slavonskoj županiji da uvrsti u Prostorni plan oko 1359 ha šuma s posebnom namjenom, koji bi se uskoro trebao usvojiti, nakon razmatranja u Republičkom zavodu za prostorno planiranje i Zavodu za zaštitu prirode. Na području gospodarske jedinice »Zapadni Papuk II« - zvečevački nalazi se botanički rezervat šumske vegetacije koji čine sastojine hrasta medunca, duba i livadska vegetacija na vapnenačkoj podlozi. Na istoj podlozi su i sastojine hrasta medunca i bukve s okolnim livadama. U gospodarskoj jedinici »Južni Papuk«, na području Šumarije Velika, smještena je park-šuma hrasta medunca i

Na području Požeške kotline obitavaju i uzgajaju se od divljači obični jelen, obična srna, divlja svinja, zec, fazan i trčka, a u ograđenim prostorima još se uzgajaju jelen lopatar i muflon. Divljač se uzgaja i lovi na području državnih lovišta, koja zauzimaju površinu 46000 ha,i na području zajedničkih lovišta, na površini 67000 ha. Od ukupno 35 lovišta, njih 26 su zakupila Lovačka društva, 4 su u zakupu fizičkih osoba, jedno lovište je u koncesiji Kutjeva d.d., jedno je zakupila Uprava šuma Požega, zajedno lovište se nitko nije natjecao, dok za dva lovišta Vlada Republike Hrvatske nije još odobrila zakup.

Prema riječima predsjednika Županijskog lovačkog saveza ing. Božidara Terzića zaposlenika UŠ Požega, matični fondovi divljači su na području Požeštine tijekom Domovinskog rata

i u poratnom razdoblju osiromašeni, posebice kod jelena običnog i srne obične i na lovcima je da većom brigom o gospodarenju lovištima povećaju fond navedene divljači. Stanje divlje svinje je u svim lovištima zadovoljavajuće, a u nekima je i prekobrojna pa uzrokuje štete na poljoprivrednim kulturama. Zbog meliora- cijskih zahvata, fazanska divljač i trčka posljednjih godina gube stanište, no to se nadoknađuje umjetnim uzgojem i unošenjem u lovišta. Najproblematičnije gospodarenje na požeškom području je s divljim zecom, budući da je doveden do biološkog minimuma, ističe Terzić, pa iako u većini Lovačkih društava nije predviđen za odstrel, njegov fond se teško obnavlja.

- Kada je riječ o lovnom turizmu na području Požeštine, on se realizira u odstrelu na

divlju svinju, fazana i prepelicu, no još uvijek nije postigao prijeratne rezultate. Međutim, uz dobro gospodarenje u Lovačkim društvima trebalo bi doći do povećanja lovnog turizma, koji je povezan s ostalom turističkom ponudom, a na taj način lovstvo bi pomoglo gospodarskom razvoju ovoga kraja - naglašava ing. Božidar Terzić. U svezi s nadzorom napominje da važnu ulogu ima lovna inspekcija, koja ne djeluje samo represivno, već i savjetodavno. S obzirom na činjenicu da sve protuzakonite i krivične radnje koje su pojedinci prouzročili, loveći na nedozvoljen način (krivolov) posljednjih godina, nisu završile sudskim postupkom, proizlazi da lovstvo nije u dovoljnoj mjeri pod zaštitom pravne države.

I. Tomić

Natpisi uz rubove šuma upozoravaju nas na biološko-ekološku važnost šumske biocenozeSnimio: 1. Tomić

duba koja obuhvaća i manje dijelove sastojine kestena, bukve i hrasta kitnjaka. Navedene sastojine dolaze na površini 594 ha, od doline Dubočanke do doline Radovanke, a namijenjene su za turizam i rekreaciju. U gospodarskim jedinicama »Južni Papuk« i »Poljanačke šume«, na oko 305 ha, prostire se zaštićeni krajolik sa sastojinama medunca i bukve na karbonatnoj geološkoj podlozi.

Posebice značajan, prirodno osebujan i atraktivan krajolik nalazi se na području Šumarije Čaglin, u gospodarskoj jedinici »Sjeverni Dilj« II, koji čini Sovsko jezero s okolicom (68 ha). Riječ je o močvarnoj vegetaciji s okolnim livadama i šumama, poglavito hrasta medunca, duba i bukve na

karbonatnoj podlozi. Jezero je prirodni fenomen, glacijalnog je porijekla (»gorsko oko«), a smješteno je na nadmorskoj visini 430 m, što je jedinstven primjer prirodnog jezera u brodsko-brežuljkastom području kontinentalne Hrvatske.

Osim navedenih šuma, na požeškom području nalaze se još tri park-šume koje obuhvaćaju sastojine hrasta lužnjaka, bagrema i borovca uz selo Eminovci i ribnjak, sastojinu običnog bora uz selo Kuzmica i mješovitu sastojinu kitnjaka i graba iznad Kutjeva, u gospodarskoj jedinici »Južna Krndija« I- kutjevačka. U šume s posebnom namjenom predložene je oko 138 ha priznatih sjemenskih sastojina. (I. T.)


STANJE DIVLJAČI NA POŽEŠTINI

Manje nego prije rata

Nova mehanizacijaNakon prvog uspjelog prikaza šumske kamionske ekipaže SCANIA

6x4 C 300 kW s dizalicom JONSERED 1090 i prikolicom NARKO- ILSBO 4500, 18 tona, održanog u d.o.o. Transport i mehanizacija u Vinkovcima, nedavno je održana slična prezentacija iste mehanizacije u Šumariji Lipovljani. Organizirali su je »Scania Hrvatska« d.o.o. i »Transtec« Zagreb u suradnji s »Hrvatskim šumama« te Prijevozom i mehanizacijom d.o.o. Kutina.

Nakon obavljenog ispitivanja objavit će se izvještaj i dostaviti svim sudionicima u prezentaciji. Rezultate ispitivanja koristit će i povjerenstvo za tipizaciju strojeva u »Hrvatskim šumama«, (mp)

ZBOG PROŠIRENJA POVRŠINE NACIONALNOG PARKA »RISNJAK« DELNIČKI UREĐIVAČI NAPRAVILI

Tri izvanredne revizijeDelnički Odjel za uređivanje šuma na

pravio je tri izvanredne revizije osnova gospodarenja za g.j. »Crni lug«, šumarija Crni lug, g.j. »Brod na Kupi«, šumarije Delnice, i g.j. »Lividraga«, šumarije Gerovo.

Razlog za izradom izvanrednih revizija je donošenje Zakona o izmjenama Zakonao proglašenju šume Risnjak Nacionalnim parkom i izdvajanja dijela površina ovih gospodarskih jedinica i pripajanja Nacionalnom parku »Risnjak«.

Iz g.j. »Brod na Kupi« izdvojen je 79 d odsjek ukupne površine 85,87 ha i dio

prvog odjela, a izvanrednom revizijom odsjeku 79 b površine 62,17 ha promijenjena je namjena šuma iz gospodarske u zaštitnu, zbog izuzetne strmosti terena i potreba zaštite tla od erozije. Izvanredna revizija za ovu g.j. važi od 1. siječnja 1993. g. do 31. prosinca 2003. g.

Gospodarskoj jedinici »Lividraga« površina je smanjena izdvajanjem Odjela 100 i 101 iz sastava ove g.j.

Valjanost Osnove gospodarenja za g.j. »Lividraga« je od 1. siječnja 1998. do 31. prosinca 2003. g.

Najveće promjene dogodile su se u g.j. »Crni lug« izdvajanjem većeg broja odjela-odsjeka. Površina ove gospodarske jedinice prije izrade izvanredne revizije iznosila je 3354,14 ha, a sadašnja je 2628,19 ha.

Valjanost ove osnove gospodarenja je od 1. siječnja 1990. g. do 31. prosinca 1999. g.

Pregled izvanrednih revizija obavila je komisija koju je imenovalo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u sastavu: prof. dr. Radovan Križanec, dipl. ing. šum., Krešimir Turk, dipl. ing. šum., i Slavica Delač, dipl. ing. šum. V. P.


VIJE

STI I

INFO

RMAC

IJE

VIJE

STI I

INFO

RMAC

IJE


Izabrani najbolji zaposleniciU Delnicama je priređena svečanost na

kojoj je najboljim zaposlenicima Uprave šuma Sindikalno po\jereništvo dodijelilo priznanja i nagrade za ostvarene uspjehe u radu tijekom 1997. g.

U ime Sindikalnog povjereništva Uprave šuma Delnice nazočnima na skupu obratila se Vlatka Stiglić dipl. iur., glavna sindikalna povjerenica. U svom kratkom, ali dojmljivom govoru dotakla se prije svega rada Sindikalnog povjereništva u proteklom razdoblju od nekoliko godina. Unatoč poteškoćama koje su pratile taj rad, može se reći da se rezultati vide te možemo biti zadovoljni dosad postignutim. Mnoge aktivnosti Sindikata ne bi bile toliko uspješne da nije bilo i razumijevanja poslodavca u njihovoj realizaciji, a osobito u zbrinjavanju viška zaposlenika, invalida rada, korištenja godišnjih odmora zaposlenika i si.

S dodjelom priznanja najboljim zaposlenicima započelo se 1996. g. i tada su proglašena tri najbolja zaposlenika. Danas je ova akcija znatno proširena, pa imamo dvadesetak najboljih zaposlenika, kako po šumarijama tako i u društvima ograničene odgovornosti u vlasništvu »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, istakla je gospođa Sti-

glić. Ova dodjela priznanja najboljima vrijedan je doprinos i iskazivanje pozornosti od strane Uprave šuma svojim najboljim zaposlenicima, koji su to svojim radom i zalaganjem na radnom mjestu i zaslužili. Za svaku je pohvala što su dobitnici priznanja ljudi iz proizvodnje, sjekači, traktoristi, vozači...

U ime poslovodstva Uprave šuma Delnice najboljima zaposlenicima obratili su se i čestitali im na uručenim priznanjima Mladen Pleše, dipl. ing. šum., zamjenik

upravitelja, i Josip Pleše dipl. ing. direktor »MGP« d.o.o. Delnice.

Nagrađeni su slijedeći zaposlenici Uprave šuma Delnice: Emil Raspor, Josip Klepac, Boško Tadejević, Mirko Hibler, Novo Bagić, Ivan Jarnjević, Rajko Hlača, Ivan Turk, Josip Turk, Milan Katić, Dane Pervan, Rade Ranić, Anton Dragičević, Viktor Cenčić, Branislava Jančić, Ružica Rajčić. Iz »MGP« d.o.o. Delnice: Marijan Mužević, Ivan Pleše-Milo, Emil Tomić. Iz Galanterije d.o.o. Mihovil Rauker. V. P.

Zajednički uspon na najviši vrh HrvatskePretežiti dio zaposlenika »Hrvatskih

šuma« p.o. Zagreb u svoje slobodno vrijeme bavi se lovom, raznim športskim aktivnostima, ali rijetki su oni koji se bave planinarstvom. A upravo jednu od uspješno izvedenih planinarskih akcija zabilježili smo ovih dana.

Naime, u povodu 30. svibnja - Dana državnosti manja grupa planinara iz Knina, Splita i Osijeka, upriličila je zajednički uspon na najviši vrh Hrvatske, na Dinaru, visok 1831 metar, noseći državni barjak i barjak »Hrvatskih šuma«.

Začetnik ove lijepe akcije i vodič na vrh Dinare, bio je pravnik iz US Split, Ivica Kođoman, koji je već više puta posjetio krov Hrvatske, a njemu su se pridružili iz Knina upravitelj Šumarije Knin, inž. Zeljko Bralić i Petar Jelovina, šumarski tehničar i naš novinar iz ravne Slavonije, iz Osijeka Zlatko Lončarić, koji je usponom na najviši vrh Hrvatske, obilježio 35. godišnjicu bavljenja planinarstvom. Vjerujemo da u našim

šumarijama ima još zaposlenika koji se u slobodno vrijeme bave planinarstvom, pa ih ovim putem pozivamo da se jave našim


spomenutim planinarima, kako bi u buduće masovnijim odazivom posjećivali najviši vrh Hrvatske, (azl)

U POVODU DANA DRŽAVNOSTI

U POVODU 1. SVIBNJA

Podijeljene nagrade najboljima

Nagrađeni najbolji radnici US Osijek sa svojim upraviteljem i sindikalnim povjerenicima ispred lugarske kuće Jarčevac

U povodu Međunarodnog praznika rada, 1. svibnja, Glavni odbor Hrvatskog sindikata šumarstva donio je Odluku o dodijeli novčane nagrade u iznosu od 1.000 kuna najboljim zaposlenicima iz direktne proizvodnje iz svake šumarije i organizacionog dijela pojedine uprave.

Nažalost u nekim upravama nisu sindikalni povjerenici shvatili tu Odluku dovoljno ozbiljno te nisu na vrijeme prijavili svoje najbolje djelatnike, pa su uoči Praznika u nekim upravama izostale podijele nagrada.

Uprava šuma Vinkovci:U Upravi šuma Vinkovci nagrade su do

dijeljene slijedećim zaposlenicima: IlijaSičanica (Vinkovci), Joso Medved (Mikano- vci), Vlado Kamenicki (Cerna), Jožef Prša (Vrbanja), Ilija Gudeljević (Županja), Marko Morovičanin (Vukovar), Ilija Sarić (Otok), Marko Vicić (Strošinci), Anto Zeba (Strizi- vojna), Niko Lučić (Gunja), Zeljko Kmač (Ilok), Ilija Vuić (Lipovac) i Ivan Žido iz vinkovačkog Sumatransa.

Uprava šuma Našice:U Upravi šuma Našice nagrade su do

dijeljene zaposlenicima: Zoranu Pejić

(Voćin), Zdravku Knežević (Đurđenovac), Stjepanu Kumrić (Koška), Draganu Borda (Slat, Drenovac), Petru Milovac (Orahovi- ca), Zvonku Gajski (Našice), Josipu Ma- lenjak (Slatina), Pavi Bošnjak (Ceralije), Miji Pavin (Donji Miholjac), Slavku Krušlin (RJ Cestogradnja) Zvonku Disep (RJ Transport Slatina i Dragi Stanić (RJ Transport i Mehanizacija Našice).

S obzirom na smanjeni opseg poslova na području matične Uprave, projektantska ekipa požeške Uprave šuma radila je potkraj prošle i početkom ove godine na području Uprave šuma Split. Projektiranje i gradnju cesta u cilju protupožarne zaštite financira FAO (oko 55 mil. dolara), a prema riječima ing. Krešimira Međugorca, projektirano je 12 od 25 km ceste Sveta Nedjelja - Pirovac, kod Vranskog jezera, na području šumarija Benkovac i Biograd na moru. Također su projektirali 5 km ceste na otoku Pašmanu.

U tijeku su uredski poslovi na izradi pro-

Uprava šuma Osijek:U Upravi šuma Osijek nagrađeni su

slijedeći zaposlenici: Zeljko Hora (Đakovo), Ilija Tunanović (Levanjska Varoš), Filip Gelo (Osijek), Nedjeljko Opačak (Valpovo), Jožef Svob (Tikveš), Ante Jakovljević (Batina), Sandor Borko (Darda), Franjo Babli (Beli Manastir) i Ante Rukavina (Sumatrans). - AZL.

jekata u Upravi šuma Požega, a nakon toga slijedi nastavak terenskih poslova na području požeške i novogradiške Uprave šuma. Radit će se šumska cesta na području šumarije Velika u dužini 850 m, na području »Južnog Papuka«, a u svibnju požeški projektanti sele na novogradiško područje, gdje će projektirati oko 4 km šumskih cesta. Projektiranje će biti u predjelima šumarija Stara Gradiška (1 km), Nova Gradiška (1 km) i Oriovac (2 km). Na navedenim projektiranjima radili su ing. Krešimir Međugorac, ing. Goran Adžić i šumarski tehničar Marijan Pavelić. (t)

Projektirali na Pašmanu


VIJE

STI I

INFO

RMAC

IJE

POŽEŠKI PROJEKTANTI NA SPLITSKOM PODRUČJU

KATASTROFE

Kako umanjiti posljedice katastrofeV

Čišćenjem šuma protiv požaraDa bi se efikasnije djelovalo protiv izbijanja i širenja šumskih požara koji uveliko pritišću šumarsku struku u mediteranskom području, mora se prije svega utvrditi definicija problema i zatim putovi njegova rješavanja

Radnici šumarije Biograd u jednoj akciji čišćenja šuma - slikovito rečeno u akciji »vatrom protiv

vatre«

Ako otvorimo šumarsku enciklopediju u njoj nećemo nigdje pronaći »čišćenje šuma« kao posebno pojmovno poglavlje iako se u praksi s radovima čišćenja vrlo često

susrećemo. Naime, čišćenje se u literaturi spominje kao djelatnost pri konverziji ili izmjeni bilo sastojinskih ili uzgojnih oblika. Stoga je potpuno nepravilno promatrati čišćenje šuma kao smanjivanje biomase koje doprinosi smanjenju rizika nastajanja ili pak širenja požara. Takvi stavovi su kratkotrajnog učinka zbog čega su izrazito nerentabilni i kose se sa svim načelima koje tumači šumarska struka. Da bi se rješavao problem požara koji uveliko pritišće šumarsku struku u mediteranskom području, mora se prije svega utvrditi definicija problema i put njegova rješavanja. Stoga ćemo u kratko pojasniti problematiku požara o kojoj je već pisao Šumarski list (Utjecaj fitocenoloških prilika na povećanje opožarene površine 7-8/97.). Statistički pokazatelji nam govore da se opožarena površina u zadnjih 20-ak godina povećala oko 12 puta »zahvaljujući« prije svega prosječnoj opožarenoj površini požarišta, a ne broju požara. Pored ogromnih uloženih sredstava u protupožarnoj zaštiti, ovaj podatak izgleda začuđujuće. Svi pokazatelji govore da je tom katastrofalnom stanju isključivi krivac neobrađeno poljoprivredno tlo. Šumarska struka opetovano valja u javnosti isticati ovaj problem, ali isto tako treba uvažavati te činjenice i svoju proizvodnju prilagoditi zatečenom stanju koje se po svim prilikama neće zadugo mijenjati. U ovom slučaju, šumarski stručnjaci bi trebali djelovati kao liječnik hitne pomoći koji najprije sanira rane opasne po život pacijenta, a tek onda pristupa liječenju lakših ozljeda. Naime, naše najugroženije, a najvrjednije šume u Mediteranu su borove kulture u kojima postoje svi uvjeti za provedbu izmjene sastojinskih oblika. Uništenjem jedne takve sastojine dolazi do nagle izmjene stojbinskih prilika čime se prekida proces melioracije tla i dovođenja klimatogene zajednice na određenu površinu. Ne

potrebno je navoditi koliko je bjelogorica, odnosno klimatogena zajednica sa svojim tehnološkim značajkama otpornija na požare, a isto tako koliko je više samoobnovljiva u odnosu na borove šume zbog svoje izbojne snage. Ovakvim promišljanjem dolazimo do zaključka da je u mediteranskom području koje je izloženije opasnostima od požara u proizvodnom smislu, prioritet konverzija, odnosno izmjena sastojinskih, ali i uzgojnih oblika u odnosu na pošumljavanje nepošumljenih površina.

U tom kontekstu, tj. samo kroz program konverzije provodimo čišćenje šuma od nepoželjnih biljnih elemenata, iako možemo čistiti šumu i od elemenata nežive prirode (otpad). Dakle, na kraju dolazimo do zaključka da je u ovakvoj »zapaljivoj« situaciji logičnije na teren unositi bjelogoricu koja je i po svim svojim svojstvima, i tehnološkim i fiziološkim bitno stabilnija. Naravno, nećemo s njom ići na nepošumljene površine jer one nisu meliorativne vrste, već u postojne etaže visokih borovih šuma. Istinskom šumarskom stručnjaku je veselje promatrati i raditi u ovakvim proizvodnim procesima upravo zbog toga što to predstavlja kulminaciju korištenja stečenog akademskog znanja primijenjenog u struci. Zapravo, ako malo bolje promislimo, ne postoji razlika između šumarstva u kontinentu i na obali. Zakonitosti su iste, samo su vrste različite. Daje tomu tako, preporučio bih svima posjet. G. J. Šaknja rat na Korčuli kako bi mogli vidjeti način na koji se s njom gospodari. U njoj se upravo događa onaj prelazni stadij izmjene sastojinskih oblika, gdje u postojnoj etaži alepskog bora nalazimo crniku do nekoliko metara visine. U Saknju ratu ćete zateći radove unošenja crnike žiranjem sa 100% uspjeha do prorede koja se u cijelosti plasira na tržište. Sve sami školski primjeri gospodarenja šumom u Mediteranu koja svojim procesom i u protupožarnom smislu doprinosi većoj sigurnosti na jedan jedini mogući način kojim raspolažu šumari. Sve ostalo valja prepustiti Ministarstvu unutrašnjih poslova i dr.

Ivan Simić


LOVSTVO

Ispiti za ocjenjivače lovačkih trofeja

Kako ocijeniti rogove muflona

Prva grupa slušača Uprave šuma Split na seminaru za ocjenjivanje lovačkih trofeja, ispred šumarske kuće »Stari mlin« Šumarije Šibenik

Valja spomenuti da su od dvadesetak lovnih stručnjaka ispit za ocjenjivače položile i tri žene - upraviteljice Šumarija Korčula, Hvar i Benkovac

Upit postavljen u naslovu ovog priloga više ne muči niti jednog od ukupno 21-og stručnog šumarskog i lovnog djelatnika Uprave šuma Split, koji su nakon održanih seminara

i vježbi pred ispitnim povjerenstvom karlovačke Šumarske škole i Hrvatskog lovačkog saveza uspješno položili ispit za ocjenjivače lovačkih trofeja. Svi oni sada dobro znaju da su za ocjenjivanje rogova ove importirane divlje ovce, koja krasi njihovo lovište »Sveti Ilija« ponad Orebića na Pelješcu i uzgajalište »Oštrica« kod Šibenika, od presudne važnosti opsezi »puževa« na najdebljim mjestima prve, druge i treće trećine dužine rogova te dužina i raspon rogova. Nije im stran ni »c-indeks«, umotvorina CIC-ove generalne skupštine održane u Dubrovniku 1983. godine i mnogo toga drugog što je potrebno znati stručnom i ispitnom ocjenjivaču da pravilno i objektivno vrednuje svaki lovački trofej, pa tako i rogove muflona.

Rečeno vrijedi i za tri upraviteljice triju šumarija splitske Uprave šuma - Korčula, Hvar i Benkovac, dipl. inženjerke šumarstva Zeljku Gugić, Danku Jelen i Dragicu Zaja, jedne od rijetkih stručnih šumarskih djelatnica »Hrvatskih šuma« koje su pronikle u sve »tajne« ocjenjivanja lovačkih trofeja.

Sukladno programu stručnog osposobljavanja lovnih kadrova JP »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, a temeljem Pravilnika o programu za ispit i načinu polaganja ispita za ocjenjivače trofeja divljači Uprava šuma Split, bila je, stjecajem okolnosti, posljednja uprava u kojoj su ovog proljeća održani seminari i ispiti za ocjenjivače lovačkih trofeja. Na seminarima, održanima u šumarskoj kući »Stari mlin« Šumarije Šibenik (prva grupa) i u prostorijama LU »Biokovo« Makarska (Šumarija Makarska), kandidatima je prezentirana sva materija predviđena programom seminara, od svrhei značenja lovačke trofeje do obrade i pripreme odnosno postupka i načina ocjenjivanja trofeja. Kako je za pravilno ocjenjivanje trofeja prijeko potreban i poseban pribor, kao specijalna čelična mjerna vrpca, pomične mjerke, hidrostatska vaga i dr. te udžbenik za spremanje ispita Služba lovstva, Direkcije »Hrvatskih šuma« je za sve uprave šuma, pa tako i za Upravu šuma Split, osigurala sav taj instrumentarij i literaturu, što je bilo od velike pomoći slušačima. Sam postupak ocjenjivanja i razumijevanja formula predavači su na seminaru demonstrirali na eksponatima trofejne divljači Dalmacije, među kojima se svojom kvalitetom i trofejnom snagom, uz rogove muflona, još ističu kuke divojarca te kljove vepra. Kako ovdje na jugu naše zemlje od prirode obitava i čagalj ispitno povjerenstvo, ujedno i članovi stalne Komisije za ocjenjivanje lovačkih trofeja Hrvatskog lovačkog saveza, učinit će napore da Međunarodni savjet za lovstvo (CIC) uvrsti i lubanju ovog predatora za službenu lovačku trofeju.

Pred ispitnim povjerenstvom, kojeg su činili Alojzije Frković, dipl. ing., savjetnik za lovstvo Direkcije, i Milan Celap, dipl. ing., stručni suradnik za lovstvo Službe lovstva »Hrvatskih šuma« te


Upraviteljica Šumarije Korčula, ing. Željka Gugić i lovočuvar Mladen Bikić s dr. Antunom Alegrom pri utvrđivanju volumena rogova smjaka

pomoću hidrostatske vage

dr. sc. Antun Alegro, znanstveni suradnik Hrvatskog lovačkog saveza, na ispitima održanima u Makarskoj, ispit za ocjenjivače lovačkih trofeja položili su:

Branko Kekelić, dipl. ing. šum. i Ivo Kovač, dipl. ing. šum., upravitelj i revimik Šumarije Šibenik,

Marino Bogdanić, dipl. ing. šum., upravitelj Šumarije Biograd na moru,

Anđelko Čulina, dipl. ing. šum., revirnik Šumarije Drniš, Zeljko Bralić, dipl. ing. šum., upravitelj Šumarije Knin, Branimir Baričević, dipl. ing. šum. i Slaven Bačić, dipl. ing. šum.,

upravitelj i revirnik Šumarije Obrovac,Dragica Zaja, dipl. ing. šum., upraviteljica Šumarije Benkovac, Vesna Krpina, dipl. ing. šum. i Lecijo Matešie, šum. tehn., upra

viteljica i revirnik Šumarije Zadar,Andrija Rubin, dipl. ing. šum., upravitelj Šumarije Dubrovnik, Vlatko Kuterovac, dipl. ing. šum., upravitelj Šumarije Sinj, Danka Jelen, dipl. ing. šum., upraviteljica Šumarije Hvar, Zivko Bubalo, dipl. ing. šum., upravitelj Šumarije Imotski, Dario Vranješ, dipl. ing. šum., revirnik Šumarije Metković, Davor Lalić, dipl. ing. šum., upravitelj Šumarije Vrgorac, Zlatko Lalić, dipl. ing. šum., revirnik Šumarije Makarska, Zeljka Gugić, dipl. ing. šum. i Mladen Bikić, upraviteljica i pom.

revirnika-lovnik Šumarije Korčula,Ivan Melvan, dipl. ing. šum., upravitelj Šumarije Split i Goran Zivković, dipl. ing. šum., taksator u Odjelu za ure

đivanje šuma Uprave šuma Split.Vrsni organizatori seminara i ispita u Upravi šuma Split bili

su Filip Šabić i Boris Šabić, dipl. ing. šum., stari i novi rukovoditelj Odjela za lovstvo splitske uprave šuma. Novim ocjenjivačima lovačkih trofeja prvi je čestitao upravitelj uprave mr. Ivan Leko, poželjevši im puno divljači u gospodarenim im lovištima i puno vrsnih trofeja.

Tekst i snimke: A. Frković

Grupa studenata poslijediplomskog studija lovstva, prema programu nastave boravili su u dvodnevnoj

posjeti Slavoniji i Baranji. Tematska nastava obuhvaćala je teorijska i praktična pitanja iz lovnog gospodarenja. Predvođeni svojim profesorom dr. Dominikom Ragužom prvog dana su obišli nekada poznato lovište u Baranji — Tikveš i drugog dana Lovište Breznicu sa uzgajalištem divljih svinja Mačkovacai Kujnjak, nedaleko Đakova.

Na području Hrvatskog podunavlja tome priznatom lovnom području, danas je stanje lovstva svedeno na najmanju moguću mjeru jer su uništeni gotovo svi lovni objekti, ograde i divljač. Studente je upoznao poznati lovni stručnjak mr. Marin Forgić iz osječke Uprave šuma sa tijekom obnove matičnog fonda divljači i naporima koji

se ovdje ulažu da bi se lovno gospodarenje dovelo na predratno stanje, kakvo to i zaslužuje ovo područje, posebno na području Baranje.

Na slici vidimo grupu studenata ispred jedinog sačuvanog lovačkog objekta u Baranji, ispred lovne kuće Monjoroš. A. Z. L.

Studenti postdiplomci u Baranji


EKOLOGIJA

Nastavlja se trend oporavkaStanje šuma u Republici Hrvatskoj

hrvatskih šuma

Praćenje oštećenosti šuma redovito se obavlja dva puta godišnje - snimak je načinjen u lipnju na području Uprave šuma Koprivnica, u šumi Repaš

Foto: Z. LONČARIĆ

Već jedanaestu godinu za redom provodi se u Republici Hrvatskoj procjena stanja krošanja kao pokazatelj

oštećenosti šuma. Projekt se ostvaruje u sklopu međunarodnog programa procjene i praćenja utjecaja zračnog zagađenja na šume (UN-ECE).

Na sistematski odabranim plohama procjenjuje se osutost i požutjelost lišća i iglica u odnosu na razvijeno, zdravo i vitalno stablo. Plohe su određene na temelju kilometarske mreže (16x16 km i 4x4 km). Svake godine obavlja se procjena na istoj površini i na istim stablima. Na jednoj plohi procjenjuju se 24 stabla. Kako bi se smanjile subjektivne pogreške kod motritelja, koriste se foto albumi s fotografijama krošanja različite osutosti, a također se organiziraju i seminari za ujednačavanje kriterija procjene oštećenosti krošanja.

Ove godine održana su dva interka- libracijska seminara za procjenu oštećenosti šuma na razini Europske zajednice i to po prvi puta u Sloveniji za procjenu oštećenosti kontinentalnih vrsta drveća, te u Španjolskoj za procjenu mediteranskih vrsta drveća.

U organizaciji Službe za ekologiju »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb svake se godine organiziraju slični tečajevi i to u vremenu neposredno prije procjene. Za kontinentalne vrste seminar je održan ove godine u mjesecu lipnju na području Uprave šuma Koprivnica, gdje se procjenjivalo stanje krošanja hrasta lužnjaka i jasena. Na području Uprave šuma Buzet početkom mjeseca srpnja održan je seminar za procjenu oštećenosti mediteranskih vrsta drveća, alepskog bora, crnike i medunca. Cilj seminara je što bolja ujednačenost kriterija procjene kod motritelja uslijed čega su podaci vjerodostojniji.

Procjena oštećenosti stabala šumskog drveća tijekom 1997. godine obavljena je na 3108 stabala različitih vrsta drveća. Procjenom je bilo obuhvaćeno 2699 stabala listača i 409 stabala bjelogorice. Za sve vrste drveća utvrđeno je 24-postotno, to jest umjereno i jako ili značajno oštećenje stabala. To je za 2% manje značajno oštećenih stabala u odnosu na prethodnu godinu. Kod bjelogorice utvrđeno je 21% značajno oštećenih stabala što je neznatno

Trend blagog oporavka naših šuma posebno crnogoričnih nastavio se i u prošoj godini, što se može povezati s relativno povoljnijim klimatskim prilikama u vegetacijskom razdobljumanje u odnosu na prethodnu godinu. Za crnogoricu je utvrđeno 39% značajno oštećenih stabala, što je značajno poboljšanje u odnosu na prošlu godinu kada je značajna oštećenost iznosila 57%.

Kod listača nepovoljno stanje krošanja utvrđeno je kod hrastova lužnjaka i kitnjaka, dok se obična bukva i dalje pokazuje kao izuzetno vitalna vrsta.

Lošijem stanju krošanja crnogorice pridonosi velika osutost krošanja obične jele, alepskog i crnog bora.

Trend blagog oporavka naših šuma nastavio se i tijekom 1997. godine što se može povezati s relativno povoljnijim klimatskim prilikama u vegetacijskom periodu. Iako se stanje naših šuma malo popravilo u zadnje dvije godine, još uvijek smo blizu europskog prosjeka značajne oštećenosti svih vrsta koji iznosi 25%.

Dobiveni podaci su kao i prošlih godina dostavljeni Federal Research Centre for forestry u Hamburgu, i time su uključeni u zajedničko izvješće o stanju šuma za cijelu Europu i objavljeni u posebnom izvješću (Executive Report). Međunarodno izvješće za 1997. godinu prikazano je na zajedničkom sastanku predstavnika 32-zemlje održanom u Segovii (Španjolska) od 23.-27. svibnja 1998. godine, na kojem su sudjelovali i predstavnici iz Hrvatske.

Različite su teorije o uzrocima pripadanja šuma. Za sušenje nije odgovoran samo jedan čimbenik, bez obzira na to je li prvi ili posljednji u nizu, radi se o kompleksu čimbenika i o njihovu uzajamnom međudjelovanju. Međutim opće je stanovište da zračni zagađivači (sumporni dioksid, teški metali, dušikovi oksidi i fotooksidanti) imaju značajnu ulogu u opaženim promjenama.

Jadranka Roša


EKOLOGIJA

OŠTEĆENOST ŠUMA U HRVATSKOJ

Narušena ekološka ravnotežaDo protekle godine u Hrvatskoj je

provedeno devet procjena oštećenosti stabala u našim šumskim

sastojinama. Opažanja se obavljaju na plohama koje su pravilno, po Gauss- Krugerovoj projekciji, raspoređene s razmakom od 4x4 km, a posebice u točkama bioindikacijske mreže 16x16 km, utemeljenoj na strogo utvrđenim pravilima Europske komisije, kako bi podaci bili obrađeni na europskoj razini. Osim na navedeni način, procjena oštećenosti može se načiniti i metodom daljinskih istraživanja, interpretacijom infracrvenih kolornih (ICK) aerosnimki.

Tijekom prošlogodišnje procjene obuhvaćeno je 3108 stabala, od čega 2699 stabala listača i 409 četinjača, a nakon obrade podataka ustanovljeno je da je značajno oštećeno 24 posto stabala (21% listača i čak 39% četinjača). Posebice zabrinjava podatak da se od početka praćenja oštećenost u Hrvatskoj povećala tri puta, daje tek svaka četvrta jela zdrava, a daje to slučaj i sa svakim drugim stablom hrasta lužnjaka.

Primjerice, na području uprave šuma Požega, oštećeno je 38% stabala, a posebice hrast kitnjak i lužnjak (preko 50%), dok oštećenost bukve od 14% prelazi hrvatski prosjek oštećenosti te vrste drveta. Od stručnog suradnika za ekologiju i zaštitu šuma ove Uprave, ing. Zlatka Lisjaka, doznali smo da je plan sječa prilagođen ovoj nemiloj prirodnoj pojavi. Naime, u plan sječa za 1998. godinu uvršteno je i 2725 m3 sušaca, među kojima je najviše hrasta kitnjaka (2257 m3). Ako se uzme u obzir, naglašava Lisjak, da je sušenje potonje vrste drveta evidentirano u gotovo svim gospodarskim jedinicama, a kitnjak čini više od trećine drvne zalihe požeške Uprave šuma, onda postoji dovoljan razlog za zabrinutost pa i uzbunu.

Danas smo sve više suočeni s naglim napretkom tehničke civilizacije, koja agresivno i negativno djeluje na zdravstveno stanje šuma. Industrijske imisije dužim djelovanjem i stalnim povećavanjem izazivaju klimatske ekscese, koji se ciklički ponavljaju, i prema mišljenju znanstvenika najveći su krivac pojave propadanja šuma. Naime, dolazi do onečišćenja zraka, vode i tla, nepovoljnog učinka staklenika, promjene režima

podzemnih voda, uz pretvaranje poljoprivrednih i šumskih površina u urbane i industrijske prostore. Istraženo je da u zraku ima između 4000 i 5000 kemijskih spojeva koji djeluju otrovno, a čije djelovanje na biljke odnosno šume znanstveno još nije proučeno. Nakon fiziološkog slabljenja stabala, slijedi napad štetnih insekata i gljivičnih bolesti, protiv kojih se šumari bore upotrebom pesticida. No, na taj način dolazi do nestanka i određenog broja jedinki, koje su sastavni dio šumske biocenoze, te se narušava biološka ravnoteža šumskog ekosustava kojoj moramo težiti.

Na temelju rezultata praćenja oštećenosti odnosno umiranja šuma u Hrvatskoj, vidljivo je da su i u našoj zemlji narušene biološka i ekološka ravnoteža šumskog ekosustava što je pojava koju treba sprječavati ili ublažavati poglavito zaustavljanjem štetne industrijske polucijei djelovanja prometa, uz postupno unapređivanje navedenog ekosustava. Cilj nam je sve to ostvariti, među ostalim i zato što smo i turistička zemlja kojoj je u interesu imati zdrave i uređene šume, u sklopu čistog, zdravog i uravnoteženog prirodnog okoliša.

I. Tomić

Problem sušenja stabala sve je izraženiji u našim šumskim sastojinamaSnimio: I. Tomić


HOBIJI NAŠIH ZAPOSLENIKA

RAZGOVOR SA ZLATKOM LISJAKOM, DIPL. ING. ŠUMARSTVA 0 MAGIČNOM SVIJETU GLJIVA

Jesu li gljive zanemareni šumski proizvodMilijuni ljudi diljem svijeta oduševljeno traže i proučavaju to »šumsko meso« jer se po hranjivoj vrijednosti gljive svrstavaju između mesa i povrća, a poneke kao i afrodizijaci

U nastavku naših razgovora sa zaposlenicima JP »Hrvatske šume«, katkada poznatim široj javnosti po neobičnim i korisnim hobijima,

izabrali smo ing. Zlatka Lisjaka, stručnog suradnika za ekologiju i zaštitu šuma u požeškoj Upravi. Ovaj šumarski stručnjak pravi je zaljubljenik u gljive,

BIOGRAFSKI PODACI

Zlatko Lisjak rođen je u Požegi 26. 7. 1948. godine. Osnovnu i srednju naobrazbu stekao je u rodnom gradu, a šumarstvo je studirao na

Šumarskom fakultetu u Zagrebu, na kojem diplomira 1973. Od 1. srpnja iste godine zaposlen je u Odjelu za uređivanje šuma ondašnjeg Šumskog gospodarstva Požega, a zatim se 1975. godine zapošljava u šumariji Velika. Sedam godina kasnije postaje upravitelj šumarije, a ovu dužnost obavlja do prije nekoliko godina, kada je u Upravi šuma Požega premješten na mjesto stručnog suradnika za ekologiju i zaštitu šuma. Dugogodišnji je član Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije odnosno danas požeškog ogranka HŠD-a. Osim redovnim obvezama na radnom mjestu, bavio se proučavanjem i uzgojem gljiva te napisao spomenute dvije knjige. Zajedno s ing. Milanom Žgelom napisao je knjigu »Izbor dopunskih zanimanja«.

Shii-take se uzgaja 2000 godina na drvenim oblicama i pripisuju joj se ljekovita svojstva

Snimio: Z. Lisjak

njihov dobar poznavatelj i autor nekoliko knjiga iz ovog područja. U našem časopisu razgovor s njim obuhvatit će općenite značajke, skupljanje i uzgajanje gljiva, s naglaskom na europska i svjetska iskustva, a bit će objavljen, zbog opsežnosti navedene problematike, u nekoliko dijelova.

- Moje zanimanje za gljive počelo je prije tridesetak godina, još za vrijeme studija na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Tada sam, mogu reći, posredovao između zainteresiranih za gljive, mog ujaka i prijatelja, i mog profesora iz šumarske fitopatologije, Josipa Kišpatića. Prof. Kišpatić je, naime, ponekad znao skrenuti svoja predavanja i na onaj dio svijeta gljiva, na koji se u narodu obično misli kad se govorio gljivama - naglašava ing. Lisjak, dodajući da je neizravno postajao svjestan koliko je poznavanje gljiva za mnoge dubiozno i neizvjesno, pogotovo ako mu se pristupa površno. Problem nastaje i zbog masovnog i nekontroliranog skupljanja jestivih gljiva, kojima stoga prijeti opasnost istrebljenja - kaže ovaj šumarski i gljivarski stručnjak te napominje da se tada sve više oduševljavao spoznajom da se mnoge gljive mogu uzgajati osiguravanjem optimalnih uvjeta za njihov rast. Bio je to u ono vrijeme u nas gotovo nepoznat posao a, kako zna reći, za njega tim veći izazov. Ističe da je navedeni posao uspio savladati zahvaljujući prof. Kišpatiću.


1

Gospodine Lisjak, predstavite nam ukratko svijet gljiva!

- Gljive su sastavni dio šumskog ekosustava, a malobrojni su znanstvenici pokušali odrediti pravu dimenziju svijeta gljiva unutar navedenog ekosustava. Smatra se da na našem planetu živi oko 100.000 vrsta gljiva, a u ovom razgovoru ograničit ćemo se samo na gljive na koje se obično misli kada se spominje pojam gljivarstva. O tome kako se šumarstvo postavlja ili treba postaviti prema gljivarstvu dosad se vrlo malo ili rijetko raspravljalo. Možda će ove moje tvrdnje potaknuti šumarske stručnjake na razmišljanje i dati odgovore na postavljena pitanja. Gljive, inače, svrstavamo u niže biljke, a budući da nemaju klorofil, ne mogu same procesom fotosinteze sintetizirati asimilate, koristeći za to anorganske spojeve. Zato za gljive kažemo da žive heterotropno, što znači da za hranu uzimaju gotovu organsku tvar. Već prema tome na koji način i kakvu organsku tvar uzimaju, dijelimo ih

GLJIVARSKI POKRET»Danas, međutim, možemo govoriti o pra

vom gljivarskom pokretu, jer milijuni ljudi širom svijeta oduševljeno traže i proučavaju gljive. Nema sumnje da je jedan od najvećih razloga gljivarskog pokreta hranjiva i kulinarska svojstva gljiva. Upravo zbog toga ljubitelje uglavnom zanimaju jestive vrste, a one otrovne predstavljaju samo dodatni napor, koji se zbog sigurnosti mora savladati.« (Prof. dr. Romano Božac)

na parazite i saprofite. One vrste gljiva koje žive na živim biljkama i crpe njihove asimilate zovemo parazitima, a saprofiti su gljive koje za svoj razvoj koriste mrtvu organsku tvar. Micelij nekih vrsta gljiva je usko povezan s korijenom nekih viših biljaka, tu postoji obostrana korist, a ovu pojavu nazivamo mikori- zom. Hellmut Steineck navodi uspješnu primjenu mikorize prilikom podizanja velikih borovih plantaža u Argentini. Naime, zadovoljavajući rast i zdravstveno stanje borova postignuti su tek mikoriziranjem sadnica gljivom iz roda vrganjevki (S. granulatus).

S obzirom na njihovu veliku raznolikost, kako je izvršena, osim nekoliko grupa koje ste spomenuli, veća podjela gljiva?

- Fries je podijelio gljive na dvije velike skupine: mješinarke i stapčare. Svaka se skupina nadalje dijeli na redove, porodice, rodove, vrste i podvrste. Nas uglavnom zanimaju klobučarke, gljive koje najčešće

Skupljanje gljiva - između razonode i koristiSnimio: Z. Lisjak

imaju micelij pod zemljom, a nad zemljom se razvije plodište, koje se sastoji od stručka i klobuka. Treba istaknuti da narod to plodište ili plodno tijelo pogrešno naziva gljivom. Usput da podsjetim čitatelje da se tijelo gljive (steljka) sastoji od finih niti, tzv. hifa, a splet hifa nazivamo micelij. Na miceliju se razvijaju dijelovi kojima se gljiva razmnožava. Stručak i klobuk mogu biti raznih veličina, oblika i boje, što ima veliku ulogu u raspoznavanju gljiva. S donje strane klobuka, doduše ne uvijek, nalazi se plodnički sloj s bazidijama (stapkama) odnosno hi- menij. Na bazidijama se razvijaju spore ili truske,

HRANJIVA VRIJEDNOST

Po svojoj hranjivoj vrijednosti gljive se mogu svrstati između mesa i povrća. Iako su njihove bjelančevine teže probavljive, gljive imaju niz prednosti koje trebaju prevagnuti, kako bi se ovo »šumsko meso« više koristilo u prehrani s ostalim namirnicama, uz uvjet ispravne pripreme. Prednosti gljiva su niska kaloričnost, mali sadržaj masnoće, bogatstvo mineralnim tvarima, znatan sadržaj vitamina (B-kompleks), neobična svojstva pa čak i ljekovitost kod pojedinih vrsta. Neke vrste, kao što su shii-take i zimske panjevčice imaju antikan- cerozna svojstva. Voda je u gljivama najzastu- pljenija, a njen sadržaj kreće se od 77% do 93%. Ugljikohidrate u gljivama predstavljaju uglavnom šećeri manit i trehaloza, koje naš organizam može iskoristiti. Bjelančevine gljiva imaju sastav sličan bjelančevinama životinjskog porijekla i stoga su biološki vrednije od biljnih.


pomoću kojih se gljiva razmnožava. Potrebno je napomenuti da je građa himenija vrlo raznolika i značajna za razlikovanje pojedinih vrsta gljiva, primjerice kod najzanimljivijih porodica - lističarki i rupičavki.

Koliko je u nas zastupljena literatura iz područja gljivarstva odnosno znanosti o gljivama?

- O gospodarskom značenju gljiva u šumarstvu pisao je još 1948. godine pokojni profesor zagrebačkog Šumarskog fakulteta, dr. Aleksandar Ugrenović u svojoj knjizi »Upotreba drveta i sporednih šumskih proizvoda«, a treba se podsjetiti još nekih poznatih osoba koje su pisale o gljivama. Tako nas književnik i šumar Josip Kozarac, pišući o svojoj rodnoj Slavoniji, uvjerljivo podsjeća na to da su »ne tako davno gljive bile u žiži pažnje naših ljudi, domaćina i domaćica, ugostitelja i, dakako, sladokusaca.« Posebice treba istaknuti pravog entuzijasta Kamila Blagajića, koji je 1935. godine u vlastitoj nakladi i s vlastitim crtežima izdao knjigu »Gljive naših krajeva« u kojoj je predstavio 95 vrsta gljiva. Vrijedno je, među ostalim, navesti sljedeće autorovo razmišljanje: »Možda će se tko čuditi kad uščita ovu knjigu, kako se može čovjek oduševiti za ovako prezrenu čeljad kakve su gljive. Neka se tome nitko ne uščudi, kažem vam iskreno i pošteno; u studiju gljiva ima neki poseban, neodoljiv čar i tko se jedanput u njihovo kolo uhvati, tog više ne puštaju. To su iskusili mnogi prije mene, a iskusit će i mnogi poslije mene. I to je jedna od mnogih tajni gljiva. Ova naša inteligencija, koja je vezana za samotne krajeve, gdje im tijelo stradava na lagodnosti, a duša na pobudama, gdje nemaju ni užitka tjelesnog ni razonode duševne, naći će u studiju gljiva trajan impuls za rad, čist vrutak spoznaje i nepomućeni duševni užitak«. Ivan Fo- cht napisao je »Gljive«(1979), »Ključ za gljive« (1985), »Naši vrganji« (1987), a nema dvojbe daje u nas najplodniji pisac o gljivama dr. Romano Božac s Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu, čiji su priručnici na svjetskoj razini: »Gljive naših krajeva« (1978), »600 gljiva naših krajeva« (1984), »Kuharica sakupljača gljiva« (1984) (zajedno

Današnjim generacijama je najpoznatija gljiva umjetnouzgojeni Šampinjon Snimio: Z. Lisjak

sa Stjepanom Mužićem) i dr. Moja prva knjiga je »Priručnik za uspješnu proizvodnju šampinjona«, a izlazi 1980. godine. Četiri godine kasnije napisao sam kompletniju »Uzgoj gljiva«, koja osim uzgoja šampinjona obrađuje uzgoj bukovače, sla- mnatice, panjevčice, baršunaste panjevčice, shii- take, čuvene gljive Dalekog istoka, uz još nekoliko drugih, a obradio sam čak i mogućnosti i uzgoja izuzetnih i skupocjenih tartufa. Slijede izdanja knjiga o gljivama od drugih autora: Josipa

Hrke »Tartufi« (1988), Brune Novaka »Uzgoj ljekovitih i jestivih gljiva« i Željka Križevca »Uzgoj gljive bukovače« (1998). Prazninu u literaturi o gljivama popunjavali su sve učestaliji napisi u novinama i časopisima. Zato je opravdano pitanje gdje se po istraživanju i zastupljenosti ove literature nalazimo danas?

Razgovarao: I. Tomić

..................

POZNAVANJE GLJIVAAutor više knjiga o gljivama Ivan Focht navo

di tri stadija u poznavanju gljiva:1. Gljivarenje - nabadanje i »pecanje« onih

pet-šest vrsta gljiva koje su navodno »dobro poznate« i traženje odgovara na pitanje »Je li ova gljiva jestiva?«

2. Gljivarstvo - sposobnost da se samostalno odredi o kojoj se vrsti gljiva radi (determinacija uz pomoć opreme i solidne literature). Nastoji se odgovoriti na pitanje »Koja je ovo gljiva?«

3. Gljivoznanstvo - sustavno proučavanje već određenih ili nepoznatih vrsta s ciljem da se uspoređivanjem srodnih taksa dođe d»r njihove uzajamne veze i time možda da odgovor na pitanje »Sto je to uopće gljiva?«

Časopis Hrvatske sume I 45

SEKUNDARNE SIROVINE I ZAŠTITA OKOLINE

Drvni otpad ne treba bacatiJedna od nekoliko spalionica sekundarnih sirovina u Hrvatskoj, instalirana je u Varaždinskom industrijskom tokarskom centru

Energie aus Biomasse« - energija iz biomase (ili sekundarnih sirovina, narodski bi se reklo, iz otpada) ne tako novije slogan koji se u Austriji

a i drugim europskim zemljama već udomaćio, slogan industrijskog doba i novih odnosa u prirodi i prirodnom okruženju. Označava, najjednostavnije rečeno nastojanja čovjeka da sve one tvari koje ostaju kao otpad iz šume iskoristi za proizvodnju energije. Time postižemo dva jednako vrijedna cilja - prvo, počinjemo kontinuirano brinutio otpadu (opet ga ovdje uvjetno tako nazivamo) koji u mnogomilijunskom svijetu poprima razmjere katastrofe i prijeti zatrpati jedini nam planet na kojem se još živi, i drugo, osiguravamo na taj način iskoristivost sekundarnih sirovina za proizvodnju energije, u ovom slučaju topline.

Krize i posljediceDvije energetske krize s naftom,

1973. i 1979. godine prodrmale su svijet. Nakon toga pojavila se opća »ekolo-

Spalionica sekundarnih sirovina u ITC-u d.d. u Varaždinu

ška« kriza koja se u potrošačkom društvu, dakle u razvijenim zemljama ali i onima drugima očitovala ponajprije kao briga o sve većim količinama otpada a potom i kao svijest o potrebi očuvanja okoliša. Nekontrolirano odvoženje otpada i stvaranje deponija tamo gdje im nije mjesto počelo je ugrožavati zdravlje ljudi. Brojne štetne tvari u otpadu mogu imati nesagledive posljedice za buduća pokoljenja. Jednako kao na primjer, na prirodne izvore pitke vode.

Iskustva iz svijeta pokazuju, navodi voditelj Nacionalnog energetskog pro

grama BIOEN ing. Julije Domac, da se problem otpada može riješiti samo »cjelovitim sustavom gospodarenja otpadom« koji polazi od integralnog i cjelovitog koncepta gospodarenja prirodnim vrijednostima, odnosno zaštite okoliša. To također znači daje kod ke- mičke obrade otpada (spaljivanja) potrebno istovremeno neutralizirati štetne plinove koji se javljaju prilikom sa- goijevanja. U svijetu se stalno povećava broj postrojenja za termičku obradu otpada izgaranjem i ta se tehnologija najviše koristi u industrijskim zemljama. Tako se u Švedskoj, navodi ing. Domac, otpad energetski iskorištava u 21 postrojenju za spaljivanje, čime se zbrinjava oko polovica ukupne količine komunalnog otpada (1,7 milijuna tona).

U Hrvatskoj jedna od nekoliko spalionica sekundarnih drvnih sirovina instalirana je u Industrijskom tokarskom centru d.d. u Varaždinu gdje je nedavno održan i seminar za sve potencijalne korisnike programa korištenja biomase. Radi se o automatiziranoj kotlovnici na toplu vodu jakosti 2x2,5 MW koju je postavila za te poslove specijalizirana austrijska firma Kohlbach. Kotlovnica radi na piljevinu i sitni otpad koji ostaje nakon proizvodnje i koji se transportira u dva silosa i putem mehaničkog pužnog transportera uDvije kotlovnice snage 2x2,5 MWfirme Kohlbach potpuno su automatizirane


kotlovnicu. Sve je automatizirano i kompjuterizirano, pojašnjava rukovoditelj austrijske firme Zvonimir Breve- den, tako da se modemom rad kotlovnice može nadgledati i iz Austrije!

Filozofija cijelog sustava je da se prirodni tokovi zatvore, kaže on. Želimo da se koriste sve vrste otpada iz šume. Riječ otpad implicira zapravo nešto drugo i možda je bolje upotrijebiti termin sekundarne sirovine, precizan je Breveden. Čak je i pepeo koji nastaje nakon izgaranja u ovakvim kotlovnicama upotrebljiv, kao gnojivo, jer nije opterećen teškim metalima.

Program, sudionici, obvezeGdje su u svemu tome »Hrvatske

šume« i uopće Hrvatska. Najprije - sudionici programa korištenja energije biomase trebale bi biti veće postojeće institucije i ustanove, ministarstva gospodarstva, obnove i razvitka, poljoprivrede i šumarstva, Državna uprava za zaštitu okoliša, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske šume, odgovarajuća strukovna udruženja te Energetski institut »Hr- voje Požar« kao koordinator svih nacionalnih energetskih programa. Među njima, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva odgovorno je za gospodarenje ovim resursom gdje u procesu proizvodnje nastaje biomasa. Korištenjem te biomase (spaljivanjem) mogla bi se proizvoditi energija za poljoprivredu i šumarstvo. To posebno vrijedi za poduzeće »Hrvatske šume« koje mogu osigurati dostatne količine drvnog otpada.

No i u samom poduzeću mislilo se na budućnost. U ogulinskoj upravi je prije nekoliko godina instalirana kotlovnica na biomasu snage 1000 kW koja grije veliku mehaničku radionicu i ostali poslovni prostor, a osigurava dnevno i 3000 1 tople vode za pranje kamiona.

A stručni suradnik u razvojnoj službi »Hrvatskih šuma« ing. Mirko Polaček nedavno je s jednom grupom stručnjaka obišao austrijska mjesta Sciefling, Kappel, Ferlach gdje je prisustvovao prezentaciji peći i kotlovnica na drvo i iverje. Prikaz je organiziran pod motom »Vratimo drvo s kojim smo stoljećima grijali naše kuće, natrag u naše domove«, kaže ing. Polaček. Bila je to promidžba zamjene fosilnih, ne obnovljivih, izvora energije obnovlji

vim izvorom energije, drvom i ostacima od drva, jer to je strateški interes za stabilnost svake zemlje. Dugoročno je teško računati s niskim cijenama fosilnih goriva (ulje, plin, ostalo), kaže ing. Polaček, pa je stoga dobro imati u vidu grijanje na drva. Programom korištenja drveta i drvnog otpada obuhvaćene su toplane, manje termoelektrane i peći za zagrijavanje pojedinačnih domaćinstava. Treba dakako sagledati sve prednosti i slabosti loženja iverjem. U prednosti spada mogućnost potpune automatizacije rada, iskoristivost drvnog otpada, korisna upotreba tanjih i manje

noj knjizi« Europske unije predviđa se, recimo i proizvodnja električne energije iz biomase. U susjednoj Austriji takav je zakon već donijet i po njemu se od 2000. godine mora proizvoditi najmanje 3 posto električne energije iz biomase (a to je postignuto već danas)!

Različite su subvencije za kapitalna ulaganja za proizvodnju energije iz biomase u europskim zemljama. U Belgiji se s 15 posto subvencionira poduzeće koje u svojim pogonima koristi biomasu. U Danskoj pomoć za postrojenja koja griju na biomasu iznosi između 10-30 posto ukupne investicije. U

Otpad i kamo s njim? Drvni ostaci i ovakve veličine mogu se iskoristiti

vrijednih drvnih sortimenata. Slabosti su veliki investicijski troškovi, potreban veći prostor za skladištenje iverja, potrebna dovoljna suhoća iveija.

Svijet je u zaštiti okoliša, zraka, pri-' rode općenito, daleko odmakao. Sve zemlje imaju takve zakone, neke na višoj razini, neke su na početku (zakoni Austrije i Njemačke su na najvišoj razini s najvećim stupnjom zaštite). Da bi, na primjer, neko postrojenje tamo dobilo dozvolu za rad mora zadovoljavati stroge propise o ispuštanju štetnih tvari (dušičnog oksida, ugljičnog monoksida, ugljika) u zrak. Posebna pažnja poklanja se ispuštanju u zrak ugljičnog dioksida jer on utječe na promjene klime i vremena.

U Austriji se otišlo naprijed u ponudi i izvedbi kotlovnica - nude se na primjer već Kontejnerska postrojenja, kotlovnice smještene u kontejner koji se nakon upotrebe na jednom mjestu nakon nekog vremena jednostavno mogu premjestiti. U takozvanoj »zele

Francuskoj određene regije dobivaju potporu za razvijanje tržišta krute biomase, u Irskoj se subvencionira proizvodnja električne energije iz biomase, itd.

I u Hrvatskoj je posljednjih godina donijeto više zakona kojima se reguliraju postupci u zaštiti okoliša i postupanje s otpadom koji omogućavaju proizvodnju energije iz otpada. Tu su Zakon o otpadu koji propisuje prava, obveze i odgovornost pravnih i fizičkih osoba u postupanju s otpadom, zatim Pravilnik o vrstama otpada, Pravilnik o postupanju s ambalažnim otpadom. Zakonom o zaštiti okoliša osigurava se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, a Zakonom o zaštiti zraka određuju se mjere, način organiziranja i provođenja zaštite i poboljšanja kakvoće zraka kao dijela okoliša. Ovi i drugi propisi preduvjet su da se i Hrvatska još potpunije uključi u program korištenja biomase za proizvodnju energije.

Miro Mrkobrad


FOTO ZABILJEŠKA

Drvo za vješanje

Hrast Galženjak star je, prema narodnoj predaji, više

od 400 godina. Nalazi se u šumi na uzvisini iznad Stubičkih toplica, u šumariji Donja Stubica i uz Gupčevu lipu u Gornjoj Stubici te neka druga povijesna obilježja, svjedok je burnih događaja s kraja 16. stoljeća.

Za razliku od lipe uz crkvu u Gornjoj Stubici pod kojom su se seljaci nedjeljom okupljali i razgovarali, hrast Galženjak svjedoči o tužnim događajima. Na njega su, kaže predaja, vješani kmetovi nakon Seljačke bune 1573. godine. Na to upozorava i spomen- -ploča na hrastu na kojoj piše: »Hrast Galženjak - prema narodnoj predaji na njega su vješali kmetove u Buni 1573«. A ispod toga Krležin stih »če se ne zdignemo, ni- gdar se ne vskrisime«.


Hrvatske šume 19-20/1998

Documents