Hronologija istorije Jugoslavije – uz izloţbu Muzeja istorije Jugoslavije “Jugoslavija 1918-1991.” 1918 (datumi po gregorijanskom kalendaru iako je tokom ove godine u Srbiji jos uvek bio u upotrebi julijanski kalendar) 6. oktobar U uslovima proboja Solunskog fronta i dezintegracije Austro-Ugarske, u Zagrebu se obrazuje nov organ vlasti – Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba koje proglašava ujedinjenje tri navedena naroda iz sastava Habzburške monarhije u narodnu, slobodnu i nezavisnu drţavu. Narodno vijeće naknadno proširuje svoje ingerencije i na zastupanje Srba i Hrvata iz Juţne Ugarske (Vojvodine). 29. oktobar Hrvatski sabor je poništio vaţnost drţavnopravnog poloţaja Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u okviru ugarske kraljevine i austrijske carevine i proglasio stupanje u zajedniĉku drţavu Slovenaca, Hrvata i Srba. 1. novembar Srpska vojska je oslobodila Beograd i time ĉitavu predratnu Srbiju nakon ĉega je usledilo oslobodjenje Vojvodine i drugih krajeva preko Save, Dunava i Drine. 7. novembar U Skadru je formirana teroristiĉka organizacija Nacionalna odbrana Kosova poznatija kao Kosovski komitet koja je baštinila programske ciljeve prethodne Prizrenske i Pećke lige iz poslednje ĉetvrtine XIX veka – stvaranje velikoalbanske drţave na teritoriji bivšeg Skadarskog, Kosovskog, Bitoljskog i Janjinskog vilajeta Otomanske imperije. 9. novembar U Ţenevi su svi relevantni politiĉki faktori, predstavnici srpske vlade i opozicije, na jednoj strani, i predstavnici Narodnog vijeća Drţave Slovenaca, Hrvata i Srba, kao i Jugoslovenskog odbora, na drugoj, potpisali deklaraciju o ujedinjenju u zajedniĉku drţavu na bazi pune ravnopravnosti izmedju Kraljevine Srbije i Drţave Slovenaca, Hrvata i Srba. Pitanja oblika drţavnog uredjenja i oblika vladavine ostavljeno je na rešavanje ustavotvornoj skupštini kao izrazu slobodne volje svih gradjana nove drţave. 25. novembar Narodno vijeće donelo odluku da se jugoslovenske zemlje bivše Habzburške monarhije ujedine sa Srbijom I Crnom Gorom. Velika narodna skupština u Novom Sadu odluĉila, na predlog Jaše Tomića, da se Vojvodina direktno prisajedini Kraljevini Srbiji umesto da u novu drţavu stupi kao deo Drţave Slovenaca, Hrvata i Srba. 26. novembar Velika narodna skupština u Podgorici je donela odluku da se kralj Nikola i dinastija Petrovića svrgne sa crnogorskog prestola i da se Crna
Hronologija istorije Jugoslavije, što bi se reklo.
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Hronologija istorije Jugoslavije – uz izloţbu Muzeja istorije
Jugoslavije “Jugoslavija 1918-1991.”
1918 (datumi po gregorijanskom kalendaru iako je tokom ove godine u Srbiji jos uvek
bio u upotrebi julijanski kalendar)
6. oktobar U uslovima proboja Solunskog fronta i dezintegracije Austro-Ugarske,
u Zagrebu se obrazuje nov organ vlasti – Narodno vijeće Slovenaca,
Hrvata i Srba koje proglašava ujedinjenje tri navedena naroda iz
sastava Habzburške monarhije u narodnu, slobodnu i nezavisnu
drţavu. Narodno vijeće naknadno proširuje svoje ingerencije i na
zastupanje Srba i Hrvata iz Juţne Ugarske (Vojvodine).
29. oktobar Hrvatski sabor je poništio vaţnost drţavnopravnog poloţaja Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije u okviru ugarske kraljevine i austrijske carevine
i proglasio stupanje u zajedniĉku drţavu Slovenaca, Hrvata i Srba.
1. novembar Srpska vojska je oslobodila Beograd i time ĉitavu predratnu Srbiju
nakon ĉega je usledilo oslobodjenje Vojvodine i drugih krajeva preko
Save, Dunava i Drine.
7. novembar U Skadru je formirana teroristiĉka organizacija Nacionalna odbrana
Kosova poznatija kao Kosovski komitet koja je baštinila programske
ciljeve prethodne Prizrenske i Pećke lige iz poslednje ĉetvrtine XIX
veka – stvaranje velikoalbanske drţave na teritoriji bivšeg Skadarskog,
Kosovskog, Bitoljskog i Janjinskog vilajeta Otomanske imperije.
9. novembar U Ţenevi su svi relevantni politiĉki faktori, predstavnici srpske vlade i
opozicije, na jednoj strani, i predstavnici Narodnog vijeća Drţave
Slovenaca, Hrvata i Srba, kao i Jugoslovenskog odbora, na drugoj,
potpisali deklaraciju o ujedinjenju u zajedniĉku drţavu na bazi pune
ravnopravnosti izmedju Kraljevine Srbije i Drţave Slovenaca, Hrvata i
Srba. Pitanja oblika drţavnog uredjenja i oblika vladavine ostavljeno je
na rešavanje ustavotvornoj skupštini kao izrazu slobodne volje svih
gradjana nove drţave.
25. novembar Narodno vijeće donelo odluku da se jugoslovenske zemlje bivše
Habzburške monarhije ujedine sa Srbijom I Crnom Gorom.
Velika narodna skupština u Novom Sadu odluĉila, na predlog Jaše
Tomića, da se Vojvodina direktno prisajedini Kraljevini Srbiji umesto
da u novu drţavu stupi kao deo Drţave Slovenaca, Hrvata i Srba.
26. novembar Velika narodna skupština u Podgorici je donela odluku da se kralj
Nikola i dinastija Petrovića svrgne sa crnogorskog prestola i da se Crna
Gora pripoji Srbiji pod dinastijom Karadjordjevića i kao njen deo
udruţi u novu jugoslovensku drţavu.
1. decembar Na zahtev jugoslovenskih delegata, regent Aleksandar je sveĉano
obnarodovao ujedinjenje Srbije sa Drţavom Slovenaca, Hrvata i Srba u
Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
decembar Izbija oruţana pobuna albanskog stanovništva u Plavu i Gusinju.
1919
15. januar U celom Kraljevstvu SHS se prešlo na gregorijansko raĉunanje
vremena (i u predratnoj Srbiji).
Predsednik delegacije Kraljevstva SHS na prestojećoj Konferenciji
mira u Parizu, Nikola Pašić, zahtevao je da delegati budu priznati od
strane Konferenciji kao opunomoćenici nove drţave, a ne samo
Kraljevine Srbije kao još uvek jedine medjunarodno priznate zemlje.
10. februar Sjedinjenje Ameriĉke Drţave zvaniĉno priznale Kraljevstvo SHS.
1. mart Umesto raspuštene Narodne skupštine Srbije sastalo se Privremeno
narodno predstavništvo Kraljevstva SHS u kome su bili zastupljeni
predstavnici svih oblasti.
8. mart Rezolucija Hrvatske narodne seljaĉke stranke iskazuje opoziciju prema
novoj drţavi za koju smatraju da nije legitimna sa stanovišta hrvatskog
naroda.
18. maj Veće ĉetvorice na Konferenciji mira odredilo granice izmedju
Madjarske i Kraljevstva SHS.
19. maj Opoĉela vojna akcija zaposedanja dela Koruške sa Celovcem.
1. jun Velika Britanija zvaniĉno priznala Kraljevstvo SHS.
6. jun Francuska zvaniĉno priznala Kraljevstvo SHS.
28. jun Kraljevstvo SHS potpisalo ugovor o miru sa Nemaĉkom zajedno sa
ostalim savezniĉkim silama.
23. jun Donet je zakon o Univerzitetu u Ljubljani i Filozofskom fakultetu u
Skoplju (kao sastavnom delu Univerziteta u Beogradu).
10. septembar Zakljuĉen je mirovni ugovor sa Austrijom u Sen-Ţermenu koji je
nametnuo Kraljevstvu SHS, kao i drugim drţavama-naslednicama
Austro-Ugarske obaveze u pogledu zaštite nacionalnih manjina. Nakon
iskazanog otpora prema mešanju u unutrašnje stvari, Kraljevstvo SHS
je potpisalo ugovor 5. decembra.
27. novembar Zakljuĉen je mirovni ugovor sa Bugarskom u Neiju koji je Kraljevstvo
SHS potpisalo istovremeno kad i Sen-Ţermenski ugovor.
29. decembar Poĉeo je sa radom Narodni Univerzitet u Novom Sadu.
1920
15. januar Vlada je donela rešenje o unifikaciji novca na teritoriji cele zemlje na
osnovu koga su sve krune sa teritorija bivše Austro-Ugarske imale da
budu zamenjene dinarima.
26. januar Narodna banka Srbije je postala Narodna banka Kraljevstva SHS.
4. jun Zakljuĉen je mirovni ugovor sa Madjarskom u Trianonu.
20-24. jun Odrţan je Vukovarski kongres Socijalistiĉke radniĉke partije
Jugoslavije koja je tom prilikom preimenovana u Komunistiĉku partiju
Jugoslavije (KPJ).
15. jul Zvaniĉni naziv drţave je promenjen u Kraljevina Srba, Hrvata i
Slovenaca.
14. avgust Tokom posete ĉehoslovaĉkog predsednika Edvarda Beneša Beogradu
zakljuĉena je odbrambena konvencija izmedju Ĉehoslovaĉke i
Kraljevine SHS uperena protiv madjarskog revizionizma i restauracije
Habzburške dinastije. Ovaj savez koji će biti proširen sledeće godine
postao je poznat pod nazivom Mala Antanta.
22. avgust Odrţani su prvi opštinski izbori.
12, septembar Reorganizacijom Srpske pravoslavne crkve formirana je Srpska
Patrijaršija ĉiji prvi patrijarh će postati Dimitrije Pavlović.
12. novembar Potpisan je ugovor u Rapalu izmedju Italije i Kraljevine SHS koji je
utvrdio medjusobne granice i time konaĉno doveo do normalizacije
odnosa izmedju dve zemlje. Sporazum o gradu i luci Rijeka nije
sproveden zbog okupacije grada od strane legionara-nacionalista pod
komandom Gabrijela d’Anuncija.
15. novembar Delegat Kraljevine SHS je uĉestvovao na prvom zasedanju Skupštine
Lige naroda u Ţenevi zajedno sa predstavnicima 40 drugih zemalja.
28. novembar Odrţani su izbori za Ustavotvornu skupštinu na kojima su najviše
glasova odnele Demokratska, Radikalna i Komunistiĉka partija.
29. decembar Vlada je donela uredbu poznatu kao Obznana kojom je potpuno
zabranjena aktivnost Komunistiĉke partije Jugoslavije.
1921
24. mart Karlo IV Habzburški se iznenadno vratio u Madjarsku da ponovo
preuzme krunu Sv. Stefana. Ĉehoslovaĉka i Kraljevina SHS su
pripretile oruţanom silom ukoliko Karlo hitno ne napusti zemlju. Zbog
pritiska velikih sila i vojne pretnje susednih zemalja Karlo je napustio
Madjarsku. Mala Antanta je tako demonstrirala svoju efikasnost. Kao
posledica ovih dogadjaja, Rumunija je zakluĉila odbrambeni ugovor sa
Ĉehoslovaĉkom 23. aprila i nešto kasnije, 7. juna iste godine, sa
Kraljevinom SHS. Time je kompletiran sistem Male Antante kao
odbrambenog saveza koji je poĉivao na bilateralnim konvencijama
izmedju zemalja-ĉlanica.
8. april Pošto je njegov koncept o decentralizovanom uredjenju Kraljevine
odbaĉen od strane Nikole Pašića i većine u Radikalnoj stranci, Stojan
Protić je napustio Poslaniĉki klub radikala.
28. jun Prostom većinom glasova Ustavotvorna skupština je izglasala tzv.
Vidovdanski ustav koji je definisao Kraljevinu SHS kao unitaristiĉki
uredjenu monarhiju na ĉelu sa dinastijom Karadjordjevića. Slovenaĉke
i hrvatske politiĉke stranke su bojkotovale donošenje ustava, pa je tako
taj ĉin, umesto da razreši na bazi sporazuma izmedju tri naroda pitanje
unutrašnje organizacije vlasti, produbio postojeću krizu i dodatno
zaoštrio tzv. hrvatsko pitanje.
21. jul Pripadnik komunistiĉke teroristiĉke organizacije “Crvena pravda” je
ubio ministra unutrašnjih poslova, Milorada Draškovića. To je bio prvi
politiĉki atentat u Kraljevini SHS. U odgovor na ovaj teroristiĉki ĉin,
svi komunistiĉki poslanici u Skupštini su razrešeni mandata.
16. avgust Kralj Petar I Karadjordjević je preminuo. Nakon njegove smrti na
presto je stupio Aleksandar I.
21. oktobar Karlo Habzburški je ponovo tajno ušao u Madjarsku i uputio se prema
Budimpešti da preuzme krunu. Na njegov pokušaj puĉa Kraljevina
SHS i Ĉehoslovaĉka su odgovorile delimiĉnom mobilizacijom vojske.
Njihova odluĉnost da primene silu i pritisak velikih sila primorali su
madjarsku vladu da Karla protera iz zemlje kao i da usvoji zakon koji
je lišio prava na presto sve pripadnike kuće Habzburga. Mala Antanta
je postigla novu diplomatsku pobedu.
9. novembar Period neizvesnosti i sukoba na albanskoj granici je konaĉno razrešen
odlukom Konferencije ambasadora u Parizu da prizna nezavisnu
Albaniju u granicama odredjenim 1913. godine posle Balkanskih
ratova sa malim korekcijama granice u korist Kraljevine SHS. Italija je
dobila nejasan mandat od strane Lige naroda kao ĉuvar albanske
nezavisnosti što će ona kasnije koristiti kao pokriće za svoje
imperijalistiĉke ambicije i tako stvarati tenziju u odnosima sa
Beogradom, nepomirljivim prema italijanskom stupanju na Balkan.
1922
14. januar Hrvatski blok (politiĉkih stranaka) doneo je memorandum koji se
pozivao na vrednosti republikanizma i seljaĉke drţave, ali i suverene
Hrvatske u okvirima medjunarodno priznate Kraljevine SHS.
2. februar Osnovano je Udruţenje prijatelja umetnosti “Cvijeta Zuzorić” u cilju
popularizacije i napretka iste.
1. april Osnovan je Aero-klub u Beogradu u cilju promovisanja
vazduhoplovstva koji je izazvao veliko interesovanje javnosti što se
ogledalo u brzom porastu ĉlanstva.
10. april Otpoĉela je Djenovska konferencija o ekonomskom rekonstruisanju
Evrope (trajala do 19. maja) na kojoj je delegacija Kraljevine SHS
uzela uĉešća i nastupala solidarno sa ostalim zemljama Male Antante.
26. april Na osnovu Uredbe o podeli zemlje na oblasti drţavna teritorija je
podeljena na 33 administrativne jedinice.
8. jun Kralj Aleksandar se venĉao sa rumunskom princezom Marijom.
22. jul Usvojen je zakon u Narodnoj skupštini o podizanju prvog velikog
spoljnog zajma u vrednosti od 100 000 000 dinara od ameriĉke banke
Bler koji je bio namenjen troškovima izgradnje ţelezniĉke pruge od
Beograda do Jadranskog mora.
9. novembar Predsednik bugarske vlade Aleksandar Stambolijski je zvaniĉno
posetio Beograd u cilju poboljšanja odnosa izmedju dve zemlje.
1923
2. mart U Nišu se sastale delegacije Kraljevine SHS i Bugarske koje su
potpisale protokole kojima su predvidjene zajedniĉke mere za
osiguravanje granice od teroristiĉkih upada komita VMRO-a.
Sporazum je predstavljao veliki korak ka pomirenju i saradnji izmedju
dva ljuta protivnika iz vremena rata.
18. mart Odrţani su parlamentarni izbori na kojima su najviše glasova dobile
Narodna radikalna stranka – 108, Hrvatska republikanska seljaĉka
stranka – 70 i Demokratska stranka -51.
13. april Delegat Radikalne partije Marko Djuriĉić postigao je sporazum, tzv.
Markov protokol, sa predstavnicima Hrvatske republikanske seljaĉke
stranke, Slovenske ljudske stranke i Jugoslovenske muslimanske
organizacije u Zagrebu o promeni administracije u Hrvatskoj, Sloveniji
i Bosni.
10. maj Potpisana je nova konvencija sa grĉkom vladom o slobodnoj zoni u
luci Solun u trajanju od 50 godina, kao i 4 dodatna protokola o
ţeleznicama, poštanskom saobraćaju, carinama i veterinarskom
uverenju.
7. jun Nikola Pašić je javno odbacio Markov protokol.
9. jun U krvavom prevratu u Bugarskoj likvidiran je predsednik vlade
Stambolijski i time su poništeni svi rezultati dobrosusedske politike
prema Kraljevini SHS koju je on vodio.
13. jun Osnovana je Beogradska filharmonija udruţivanjem ĉlanova orkestra
Narodnog pozorišta i nastavnika beogradske Muziĉke škole.
9. septembar Uspostavljena je redovna noćna linija sa panĉevaĉkog aerodroma do
Bukurešta što je bio prvi noćni komercijalni let u istoriji svetskog
vazduhoplovstva.
11. oktobar U Novom Sadu je formirana prva jugoslovenska fabrika aviona
“Ikarus”.
1924
27. januar Potpisan je tzv. Rimski pakt izmedju Italije i Kraljevine SHS –
sporazum o prijateljstvu zajedno sa sporazumom kojim je Rijeka
prepuštena Italiji, a obliţnje pristanište Baroš potonjoj potpisnici.
Beograd se nadao da ce ovim sporazumom, pored rešavanja otvorenih
pitanja sa Rimom, odstraniti italijansko mešanje u balkanske prilike,
koje je ohrabrivalo revizionizam jugoslovenskih suseda i tako steći mir
i sigurnost na svim svojim granicama.
23. mart Poslanici Hrvatske seljaĉke stranke su došli u Beograd i poloţili
zakletvu na Vidovdanski ustav ĉime su faktiĉki priznali monarhiju i
odbacili republikanstvo iz svog stranaĉkog programa.
22. maj Radio-telegraf Beograd-Rakovica, poznat pod imenom Radio Avala, je
prvi put emitovao radio program u Kraljevini SHS.
12. avgust Potpisane su tzv. Neptunske konvencije – 11 na broju – koje su
regulisale niz praktiĉnih pitanje poput prometa, poštanskog i
telegrafskog saobraćaja sa Italijom itd.
7. septembar Nakon što je Stjepan Radić odustao od bilo kakvih drţavno-pravnih
zahteva, ukljuĉujući i reviziju ustava, HSS je ušla u kratkotrajnu vladu
Ljube Davidovića koja je srušena već u oktobru.
15. novembar Kraljevina SHS je otkazala vaţnost ugovora o savezu sa Grĉkom
zakljuĉenog u maju 1913. godine.
1925
8. februar Odrţani su parlamentarni izbori na kojima su najviše glasova dobili
radikali i HSS dok je Demokratska stranka Ljube Davidovića, nastala
rascepom Jugoslovenske demokratske stranke tj. odvajanjem
samostalnih demokrata Svetozara Pribićevića koji su zagovarali jaku
centralistiĉku politiku, ostvarila slab rezultat. Medjutim, vlada
Nacionalnog bloka sastavljena od radikala i samostalnih demokrata
nije imala parlamentarnu većinu, a Opozicioni blok koji su ĉinile sve
druge stranke osim Saveza zemljoradnika (ukljuĉujući HSS) nije
uţivao podršku krune, pa je vladala politiĉka nestabilnost.
14. jul Dolazi do velikog preokreta na unutrašnje-politiĉkoj sceni kada
radikali i HSS napuštaju svoje dotadašnje koalicione partnere i
zajedniĉki formiraju vladu.
28. oktobar U Ankari je zakljuĉen ugovor o miru i prijateljstvu izmedju Turske i
Kraljevine SHS.
1926
16. april Obnovljena je Narodna biblioteka u Beogradu.
15.maj Iz radikalskog poslaniĉkog kluba izdvojila se grupa od 10 poslanika
koju je predvodio Ljuba Jovanović ĉime je kulminirao sukob medju
radikalima koji je trajao ĉitave godine i u okviru koga je obznanjena
dokumentacija o korupcionaškoj aferi Rada Pašića, sina predsednika
vlade.
24. maj Sveĉano je otvorena nova zgrada Univerzitetske biblioteke ĉija
izgradnja je finansirana od strane Karnegijevog fonda.
12. septembar U Kraljevu je zapoĉela izgradnja Drţavnog zavoda za proizvodnju
aviona metalne konstrukcije koji je od sledeće godine pokrenuo
serijsku proizvodnju vojnih aviona po francuskoj licenci.
27. novembar Potpisivanje ugovora o prijateljstvu izmedju Italije i Albanije, tzv.
Prvog tiranskog pakta, stvorilo je pravnu osnovu za eventualno
italijansko vojno prisustvo u Albaniji što je predstavljalo veliku
strategijsku pretnju za bezbednost Kraljevine SHS. Momĉilo Ninĉić je
dao ostavku na mesto ministra spoljnih poslova nakon kraha njegove
politike sporazuma sa Italijom i otpoĉela je decenija izuzetno
zategnutih odnosa izmedju Beograda i Rima.
10. decembar Preminuo je Nikola Pašić.
1927
18. mart Italija je pred evropskom javnošću optuţila Kraljevinu SHS da sprema
oruţani napad na Albaniju. Ovo je bio prvi u nizu incidentnih situacija
izmedju dve zemlje.
27. maj Albanska policija je uhapsila dragomana poslanstva Kraljevine SHS u
Tirani, Djuraškovića što je dovelo do privremenog prekida
diplomatskih odnosa izmedju dve zemlje.
11. septembar Odrţani su parlamentarni izbori na kojima su najviše mandata dobili
radikali (112), a sledili su Davidovićeve demokrate i SHS sa po 61.
5. oktobar Teroristi Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije
(VMRO) usmrtili su generala Mihaila Kovaĉevića u Štipu što je dovelo
do zatvaranja granice sa Bugarskom.
10. novembar HSS koja je raskinula koaliciju sa radikalima je formirala Seljaĉko-
demokratsku koaliciju zajedno sa Pribićevićevom Samostalnom
demokratskom strankom. Ova koalicija je trebalo da formira
“preĉanski” front naspram predratne Srbije.
11. novembar Ministar spoljnih poslova, Vojislav Marinković, je u Parizu potpisao
ugovor o prijateljstvu sa Francuskom nakon višegodišnjeg odlaganja
izazvanog izbegavanjem obe strane da izazivaju podozrenje Rima. Sa
jugoslovenske strane, ovaj ugovor je bio odgovor na agresivnu politiku
Italije u Albaniji.
1928
2. februar Glavni generalštab je izradio novi ratni plan koji je predvidjao rat sa
Italijom na dva fronta – severnom i juţnom prema Albaniji.
15. februar Otvorena je prva linija domaćeg civilnog vazdušnog saobraćaja od
Beograda do Zagreba sa kapacitetom za prevoz 5 putnika.
15. mart Dinar je stabilizovan na zlatnoj podlozi.
20. jun U bezumnom ĉinu nasilja, radikalski poslanik Puniša Raĉić je pucao na
poslanike HSS tokom sednice Narodne skupštine. Dvojicu je ubio, a
trojicu ranio. Jedan od ranjenih, vodja stranke Stjepan Radić, je
podlegao povredama u avgustu.
14. jul Pripadnik VMRO-a izvršio atentat na Ţiku Lazića, šefa javne
bezbednosti u Beogradu.
1. avgust Kao rezultat skupštinskog atentata, Seljaĉko-demokratska koalicija
(SDK) donela je rezoluciju kojom je negirano dotadašnje drţavno
uredjenje i zahteva revizija ustava kojom bi se obezbedila
ravnopravnost svih narodnih individualnosti predstavljenih još u
zagrebaĉkom Narodnom vijeću.
8. avgust Poslanici HSS napustili su Narodnu skupštinu ĉime je zaoštrena
unutrašnja kriza u zemlji.
13. avgust Narodnu skupština je ratifikovala, posle dugog odlaganja, Netunske
konvencije sa Italijom što je izazvalo talas nezadovoljstva, naroĉito u
Dalmaciji i Beogradu.
1. septembar Ohrabren od Italije, dotadašnji predsednik Albanije, Ahmed Zogu,
proglasio se za kralja Albanaca, a ne Albanije, ĉime je data zvaniĉna
podrška albanskom iredentizmu na prostoru Kraljevine SHS.
27. oktobar Glavni odbor Demokratske stranke se izjasnio za sporazum sa SDK na
bazi revizije ustava i decentralizacije vlasti, ali bez ugroţavanja
jedinstva drţave.
21. decembar Izvršni odbor SDK-a je zahtevao preuredjenje drţavnog uredjenja na
pokrajinskoj osnovi – pokrajina bi bilo od pet do sedam.
23. decembar Otvoren je umetniĉki paviljon “Cvijeta Zuzorić” na Kalemegdanu.
1929
4. januar Prvaci SDK-a su primljeni u audijenciju kod kralja Aleksandra kojom
prilikom su izneli predlog da zemlju treba podeliti na sedam pokrajina
na bazi nacionalnih i istorijskih posebnosti. To su bile: Srbija,
Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i
Vojvodina.
6. januar Kralj Aleksandar se obratio narodu Manifestom i zaveo liĉnu diktaturu.
Narodna skupština je raspuštena, suspendovan je Ustav i zabranjene
sve politiĉke stranke i udruţenja koja su imala “plemenska” ili verska
obeleţja. Za predsednika vlade je postavljen general Petar Ţivković.
Novouvedeni, tzv. šestojanuarski reţim, je sebi postavio za cilj da
razreši postojeću krizu ne samo uvodjenjem autoritarne kraljevske
vlasti, već i da eliminiše nacionalno pitanje putem koncepta
integralnog jugoslovenstva koji bi izbrisao sve nacionalne i regionalne
razlike u zemlji.
21. maj Na sastanku Male Antante u Beogradu potpisan je protokol kojim su
produţeni svi medjusobni savezniĉki ugovori izmedju tri zemlje, a
zakljuĉen je i tripartitni sporazum o arbitraţi. Ovo je bio jasan znak
pojaĉanog podozrenja u agresivne namere Madjarske ĉija
revizionistiĉka kampanja je dobila javnu podršku Musolinija. Takodje,
tzv. Sent Gothardska afera iz januara prethodne godine je pruţila
dokaze o tajnim italijanskim pošiljkama oruţja Madjarskoj.
5. septembar Na vojnoj konferenciji Male Antante u Pragu otpoĉelo je pravljenje
prvih zajedniĉkih vojnih planova protiv Madjarske koji su predvidjali
okupaciju ĉitave madjarske teritorije.
3. oktobar Stupio je na snagu Zakon o nazivu i podeli Kraljevine na upravna
podruĉja. Zemlja je preimenovana u Kraljevina Jugoslavija kako bi se
iz naziva uklonile plemenske odrednice pojedinih naroda. U upravnom
pogledu teritorija je izdeljena na devet banovina (Dravska, Savska,
Vrbaska, Zetska, Primorska, Dunavska, Dunavska, Moravska i
Vardarska i posebnu Upravu grada Beograda), takodje sa ciljem da se
razbiju stare celine koje su se vezivale za posebno istorijsko postojanje
Srba, Hrvata i Slovenaca.
5. oktobar Došlo je do poboljšanja jugoslovensko-bugarskih odnosa usvajanjem
tzv. Pirotskih protokola koji su regulisali pitnja dvovlasniĉkih imanja,
postupka graniĉnih organa i policije.
decembar Izgradjena je kovnica novca na Topĉideru u kojoj je po prvi put poĉela
izrada papirnog novca.
1930
9. mart U paviljonu “Cvijeta Zuzorić” otvorena je “Ruska izloţba” u okviru
koje je oko sto ruskih umetnika izloţilo preko 400 svojih radova.
4. jul Doneta je deklaracija koja je ozvaniĉila ideologiju integralnog
jugoslovenstva.
14. jul Fudbalska reprezentacija Jugoslavije pobedila je Brazil sa 2:1 na
prvom Svetskom fudbalskom prvenstvu u Montevideu (Urugvaj).
oktobar Rudnik u Trepĉi otpoĉeo je sa radom kao deo britanskog društva
“Selection Trust Ltd”. Znaĉaj ovog dogadjaja podvuĉen je liĉnim
prisustvom kralja Aleksandra i kneza Pavla.
11. novembar Otkriven je Spomenik zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu, rad
vajara Ivana Meštrovića. Pored odavanja poĉasti zajedniĉkoj borbi i
savezništvu u Prvom svetskom ratu, ovaj ĉin je simbolizovao
prijateljske veze potvrdjene ugovorom iz 1927 što je za Jugoslaviju
imalo veliki znaĉaj za odvraćanje italijanske agresije.
1931
11. jun Donet Zakon o naseljavanju juţnih krajeva Stare Srbije.
11. maj Na konferenciji Male Antante u Bukureštu usvojena je nova tripartitna
vojna konvencija koja je stupila na snagu umesto svih dotadašnjih
konvencija i njihovih aneksa. Ova konvencija je predvidela mogućnost
mobilizacije kao preventivne mere u sluĉaju anticipacije madjarskog
napada, dakle, pre nego što bi takav napad usledio.
28. jun Izvršena je zakonska stabilizacija dinara što je ustvari predstavljalo
njegovu devalvaciju – smanjena je zlatna vrednost dinara.
3. septembar Kralj Aleksandar je oktroisao tzv. Septembarski ustav. Prema
njegovim odredbama Narodna skupština je postala dvodomna, jer je
formiran Senat kao gornji dom. Ustav nije ograniĉavao kraljevu
diktaturu i poĉivao je na ideologiji integralnog jugoslovenstva.
8. novembar Odrţani su izbori za Narodnu skupštinu prema odredbama novog
ustava i javnim glasanjem. Sve stare politiĉke stranke su pozvale svoje
pristalice na bojkot tako da je na izborima bila kandidovana samo
jedna lista – Vladina zemaljska izborna lista ĉiji nosilac je bio general
Ţivković.
14. decembar Na vojnoj konferenciji Male Antante u Pragu izradjen je vojni plan za
sluĉaj opšteg evropskog rata.
21. decembar Najveća privatna banka u Jugoslaviji, Prva hrvatska štedionica, je
bankrotirala kao posledica sloma bankarskog sistema u centralnoj
Evropi usled efekata velike ekonomske depresije.
1932
15. oktobar Odobren je rad Jugoslovensko-radikalno-seljaĉke demokratije, drţavne
stranke koja je zastupala ideje šestojanuarskog reţima.
19. oktobar Sveĉano je otvoren Kolarĉev narodni univerzitet.
5. novembar Usvojene su tzv. Zagrebaĉke punktacije SDK-a koje su osudile reţim
diktature poistovećen sa srbijanskom hegemonijom. One su pozivale
na naĉelo da je narod nosilac suvereniteta i izvor svake politiĉke vlasti
pozivajući na povratak na stanje iz 1918. godine i novo federalno
drţavno uredjenje zemlje.
18. decembar U Beogradu se sastala vanredna konferencija ministara spoljnih
poslova zemalja Male Antante na kojoj je doneta odluka da se formira
Savet Male Antante kao stalni organ saĉinjen od tri ministra spoljnih
poslova, kao i stalni Sekretarijat ĉija uloga bi bila da priprema dnevni
red za sednice Saveta i obavlja sav tehniĉki deo posla.
28. decembar Na konferenciji opozicionih grupa iz Vojvodine doneta je tzv.
Novosadska rezolucija koja je osudila centralizam i šestojanuarski
reţim koji ga je sprovodio i zahtevala reformu u okviru koje bi
Vojvodina, ukljuĉujući Srem, uţivala ista prava kao i drugi regioni.
31. decembar Slovenska ljudska stranka predvodjena Antonom Korošcem je donela
svoju deklaraciju, tzv. Korošĉeve punktacije, koje su traţile sporazum
izmedju Srba, Hrvata i Slovenaca u pogledu demokratskog drţavnog
uredjenja.
1933
kraj januara U svom javnom pismu Ljuba Davidović je izneo stav Demokratske
stranke da bi rešenje unutrašnjeg uredjenja trebalo traţiti u
konstituisanju velikih samoupravnih oblasti oko nacionalno-kulturnih
centara u Beogradu, Zagebu i Ljubljani kao i ĉetvrte samoupravne
oblasti u prelaznoj zoni izmedju Srba i Hrvata gde se ponajviše
ukrštaju narodi, vere i kulturni uticaji – Bosne i Hercegovine.
Vlatko Maĉek, naslednik Stjepana Radića na ĉelu HSS, uhapšen je i
kasnije osudjen na tri godine zatvora zbog Zagrebaĉke rezolucije i
izjava koje su zagovarale otcepljenje Hrvatske.
februar Usled pretećeg stava Italije mobilisano je 12 000 rezervista-
specijalista, mahom srpske nacionalnosti, radi podizanja borbene
spreme kraljevske vojske.
16. februar Usvojen je Pakt o organizaciji Male Antante koji je uĉinio korak dalje
u pojaĉavanju njene funkcionalnosti. Osnovan je Stalni savet sastavljen
od tri ministra spoljnih poslova, kome je u radu pomoć imao da pruţa
Sekretarijat, kao i Privredni savet za koordinaciju privrednih interesa.
Zemlje-ĉlanice su se obavezale da neće sklapati nikakve sporazume sa
drugim drţavama bez prethodne saglasnosti svojih saveznika
ostvarujući, na taj naĉin, izvestan stepen zajedniĉke spoljne politike.
maj Propao je pokušaj srpskih stranaka – radikala, demokrata i
zemljoradnika Jovana Jovanovića – da se usaglase oko sporazuma ĉije
osnovne taĉke su imale da budu: ukidanje reţima diktature, povratak
naĉelima narodne suverenosti i parlamentarne vladavine uz garanciju
punih gradjanskih i politiĉkih prava, a na planu unutrašnjeg uredjenja
rešenje koje bi podrazumevalo ravnopravnost i jednakost tri
jugoslovenska naroda. Aca Stanojević i ostali lideri radikala su odbili
da stave svoj potpis na projekat sporazuma. Srpska opozicija je ostala
trajno razjedinjena.
1. jun Usvojena su Naĉela hrvatskog ustaškog pokreta koji je osnovao Ante
Pavelić u emigraciji sa ciljem uspostavljanja nezavisne Hrvatske
kojom bi mogli upravljati samo Hrvati za šta je pokret propagirao i
oruţanu borbu.
20-21. jul Jugoslovensko radikalno-seljaĉka demokratija je na svom prvom
kongresu u Beogradu promenila ime u Jugoslovenska nacionalna
stranka (JNS).
10. decembar U zvaniĉnu posetu Jugoslaviji doputovao je bugarski car Boris što je
naznaĉilo poĉetak poboljšanja odnosa izmedju dve zemlje.
1934
9. februar U Atini je potpisan Pakt Balkanskog sporazuma izmedju Jugoslavije,
Rumunije, Grĉke i Turske koji je predvidjao zajedniĉku odbranu od
neizazvanog napada neke balkanske zemlje. Time je Pakt bio jasno
uperen protiv Bugarske i njenih revizionistiĉkih ambicija prema svim
susedima. Jugoslavija je bezuspešno pokušala da pridobije Sofiju, sa
kojom je popravljala odnose, da pristupi paktu, ali Bugari nikako nisu
ţeleli da se tako odreknu zahteva za promenom granica.
1. maj Zakljuĉen je veoma znaĉajan trgovinski ugovor izmedju Jugoslavije i
nacistiĉke Nemaĉke koji je predstavljao poĉetak velike privredne, a
time i politiĉke, penetracije Trećeg Rajha u jugoistoĉnu Evropu.
septembar Kralj Aleksandar i kraljica Marija posetili su Sofiju.
9. oktobar Pripadnici ustaša i VMRO-a izvršili su atentat na kralja Aleksandra u
Marseju na poĉetku njegove zvaniĉne posete Francuskoj - tom
prilikom je stradao i francuski ministar spoljnih poslova Luj Bartu.
Pošto je prestolonaslednik Petar II bio maloletan, upravu nad zemljom,
na osnovu testamenta ubijenog kralja, preuzelo je Namesništvo u kome
je kljuĉna liĉnost bio knez Pavle Karadjordjević.
1935
6. januar Smederevski advokat Dimitrije Ljotić osnovao je Jugoslovenski
narodni pokret “Zbor” koji je stajao na stanovištu jugoslovenskog
nacionalizma, ali i zagovarao neku vrstu staleške drţave koja bi
sadrţavala elemente totalitaristiĉke ideologije fašistiĉkog karaktera.
5. maj Odrţani su parlamentarni izbori na kojima je reţimska lista Bogoljuba
Jevtića odnela ubedljivu pobedu nad zajedniĉkom listom Udruţene
opozicije (Demokratska stranka, Savez zemljoradnika, SDK i JMO –
radikali i SLS su apstinirali), ali u uslovima javnog glasanja i pritiska
od strane vlasti, te izbori nisu imali nikakvog legitimiteta.
30. maj Opozicione stranke, demokrate i zemljoradnici iz Srbije, kao i SDK,
donele su rezoluciju kojom je vlada Bogoljuba Jevtića osudjena kao
nastavljaĉ diktatorskog reţima, pa je odluĉeno da opozicioni poslanici
neće uĉestvovati u radu skupštine.
2. jun Rezoluciju je donela SDK u kojoj je reĉeno da je hrvatski narod
odbacio na petomajskim izborima diktaturu i centralizam, te traţeno
zadovoljenje hrvatskih zahteva, kao i raspisivanje novih slobodnih
izbora po novom izbornom zakonu.
24. jun Obrazovana je vlada Milana Stojadinovića – on je bio i ministar
spoljnih poslova – koja će potrajati za jugoslovenske prilike neobiĉno
dugih tri i po godine.
19. jun Donet je program nove vladine stranke – Jugoslovenske radikalne
zajednice (JEREZA) koja je napustila koncept integralnog
jugoslovenstva utoliko što se zauzela za poštovanje imena i tradicija
Srba, Hrvata i Slovenaca, a izrazila je i spremnost da se dozvoli
samouprava širokih razmera mada sadrţaj takve samouprave nije
preciznije definisan.
25. avgust U Kragujevcu je odrţan veliki miting u organizaciji srbijanske
Udruţene opozicije koji je pozvao na odbranu slobode i pravde.
1936
18. januar Sveĉano je otvoren Muzej kneza Pavla u Novom dvoru koji je
zahvaljujući svom osnivaĉu sadrţavao veoma vrednu kolekciju slika.
4. maj U Beogradu se sastao Stalni savet Balkanskog sporazuma u uslovima
krize nakon nemaĉkog zaposedanja Rajnske oblasti.
12. jul Otvoren je Zoološki vrt u Beogradu.
decembar Osnovan je Srpski kulturni klub ĉija kulturna misija se u uslovima
krize nacionalnog pitanja sve više okretala politici i zastupanju srpskog
interesa u zajedniĉkoj drţavi.
1937
24. januar U Beogradu je potpisan sporazum o veĉitom prijateljstvu izmedju
Jugoslavije i Bugarske što je trebalo da stvori mnogo povoljniju klimu
u medjusobnim odnosima.
25. mart U Beograd je doputovao italijanski ministar spoljnih poslova, grof
Ćano, i zajedno sa Stojadinovićem potpisao tzv. Beogradski pakt,
sporazum o prijateljstvu izmedju dve susedne zemlje. Sporazum je
predstavljao uspeh jugoslovenske spoljne politike kojim je okonĉan
desetogodišnji period napetosti i potencijalne ratne pretnje. Postao je
moguć usled naglog jaĉanja nemaĉkog Rajha koji su obe zemlje
osećale kao opasnost i zato potraţile reosiguranje u zajedniĉkom
sporazumu.
2. april Otvorena je stalna postavka Vojnog muzeja na Kalemegdanu.
9. jun Beograd je posetio nemaĉki ministar spoljnih poslova, Konstantin fon
Nojrat.
19. jul Tzv. Krvava litija, odnosno sukobi na ulicama izmedju demonstranata i
ţandarmerije, oznaĉila je vrhunac krize izazvane protestom javnosti
protiv usvajanja Ugovora o Konkordatu koji je trebao da reguliše
pravni poloţaj Rimokatoliĉke crkve u Jugoslaviji. Protest je inicirala
Srpska pravoslavna crkva, ali je instrumentalizovan u borbi protiv
vlade i od strane srpske opozicije. Konkordat je nakon nekoliko dana
povuĉen iz skupštinske procedure.
8. oktobar Sporazumom u Farkašiću stvoren je “Blok narodnog sporazuma”, širok
opozicioni front u kome su se udruţili SDK na ĉelu sa Maĉekom i
Adamom Pribićevićem i srbijanska Udruţena opozicija koju su
predvodili lider demokrata Davidović, šef Glavnog odbora Radikalne
stranke Aca Stanojević i lider zemljoradnika Jovan Jovanović.
Zahtevani su povratak na demokratski metod vladanja zasnovan na
principu narodnog suvereniteta, kao i da tri jugoslovenska naroda,
zastupljena od strane svojih legitimnih partija, postignu sporazum o
formiranju nove vlade. Takva vlada bi ukinula Ustav iz 1931. godine i
sprovela izbore za Ustavotvornu skupštinu koja bi donela odluku o
novom najvišem pravnom aktu zemlje većinom zastupnika svakog od
tri naroda, Srba, Hrvata i Slovenaca kako bi se iskljuĉila mogućnost
majorizacije. Princip monarhijskog oblika vladavine pod
Karadjordjevićima nije dovodjen u pitanje.
1938
13. mart Nakon Anšlusa Austrije Jugoslavija je na svojoj severnoj granici
dobila novog moćnog suseda – Nemaĉku.
jul Jugoslovenska nacionalna stranka Petra Ţivković pristupila je
(poĉetak) opozicionom Bloku narodnog sporazuma nakon što je prihvatila
potrebu da se reši hrvatsko pitanje.
31. jul Na konferenciji Balkanske antante u Solunu zemlje-ĉlanice su
prihvatile da odobre Bugarskoj pravo na naoruţavanje što je znaĉilo
sporazumno ukidanje vojnih klauzula Nejskog mirovnog ugovora.
9. septembar U Beogradu, na jesenjem sajmu u paviljonu firme Filips, po prvi put je
emitovan televizijski program u kome su uzeli uĉešće domaći glumci.
11. decembar Odrţani su parlamentarni izbori, poslednji u Kraljevini Jugoslaviji, koji
su ujedno bili i najslobodniji do tada. Za razliku od prethodnih izbora
odrţanih pod jakim pritiskom drţavnog aparata, ovi su bili obeleţeni
“terorom odozdo” sprovodjenim od strane pristalica HSS. Vladajuća
JEREZA Milana Stojadinovića je odnela pobedu ispred Bloka
narodnog sporazuma ĉiji je nosilac liste bio Maĉek i Zbora Dimitrija
Ljotića koji je ostvario neznatan rezultat.
1939
19. januar U posetu Jugoslaviji stigao je grof Ćano i razgovarao sa
Stojadinovićem i knezom Pavlom. On je ţeleo da dobije jugoslovensku
saglasnost, kao i aktivno uĉešće u okupaciji Albanije i podeli njene
teritorije. Jugoslovenska strana mu nije dala odredjen odgovor i
razmena mišljenja o toj temi je trebalo da bude nastavljena.
15. januar U Zagrebu je doneta rezolucija Hrvatskog narodnog predstavništva
sastavljenog od poslanika HSS izabranih na izborima od 11. decembra
prethodne godine koja je traţila pravo na samoopredeljenje za hrvatski
narod, a upozoravala i na mogućnost samoodbrane u sluĉaju da
hrvatskim zahtevima ne bude udovoljeno.
4. februar Po intencijama kneza Pavla, oborena je Stojadinovićeva vlada, a novi
predsednik vlade je postao Dragiša Cvetković.
2. april Došlo je do prvog susreta izmedju novog predsednika vlade
Cvetkovića i Maĉeka u okviru pregovora o rešavanju hrvatskog
pitanja. Vlada je prihvatila pregovore na bazi hrvatskog zahteva –
formiranja autonomne Hrvatske banovine.
7. april Italija je izvršila invaziju Albanije i tako stupila na Balkan graniĉeći se
sada sa Jugoslavijom i na njenom juţnom, strateški osetljivom boku.
7. jun U punoj tajnosti je otpoĉela evakuacija zlatnih rezervi Narodne banke
iz Beograda u Britaniju usled potencijalne ratne opasnosti.
26. avgust Postignut je tzv. Sporazum Cvetković-Maĉek o stvaranju Banovine
Hrvatske koja je obuhvatala dotadašnju Savsku i Primorsku banovinu,
zatim srezove Dubrovnik, Šid, Ilok, Brĉko, Gradaĉac, Derventa,
Travnik i Fojnica iz drugih banovina. Novoosnovana banovina je
preuzela niz kompetencija od centralne vlasti, a eventualne sporove
izmedju nje i centralne vlasti, kao i ocenu ustavnosti zakona, imao je
da rešava budući Ustavni sud. U suštini, ovo je oznaĉilo poĉetak
federalizacije Jugoslavije, jer je postalo neminovno formiranje drugih
banovina po nacionalnom kriterijumu (ĉuli su se i zahtevi za izdvajanje
Bosne i Hercegovine u posebnu banovinu). Ovaj proces, medjutim,
nije nastavljen usled ulaska Jugoslavije u rat.
Raspuštena je Narodna skupština i vlada je funkcionisala bez
parlamentarne kontrole sve do izbijanja rata.
2. septembar Jugoslavija je objavila neutralnost u ratu koji je izbio dan ranije.
3. septembar U Beogradu, oko Kalemegdana, odrţana je najveća medjunarodna
auto-trka u Jugoslaviji uz uĉešće najvećih evropskih asova tog sporta.
septembar Izvršena je delimiĉna mobilizacija vojske usled predostroţnosti zbog
izbijanja novog svetskog rata.
1940
2. februar U Beogradu je poĉelo poslednje zasedanje Stalnog saveta Balkanske
antante i odluĉeno je da se vaţnost saveza produţi za još 7 godina.
april Vladina komisija koju su ĉinili profesori Pravnog fakulteta Mihailo
Konstantinović, Mihajlo Ilić i Djordje Tasić izradila je nacrt uredbe o
objedinjavanju srpskih zemalja u jednu teritorijalnu jedinicu koja bi
obuhvatila Vrbasku, Drinsku, Moravsku, Zetsku i Vardarsku banovinu.
24. jun Uspostavljeni su diplomatski odnosi izmedju Jugoslavije i SSSR-a.
Time je, uprkos netrpeljivosti prema komunistiĉkoj ideologiji i
propagandi, vlada pokušala da ojaĉa vojno-politiĉki poloţaj zemlje, pre
svega u odnosu na Italiju.
28. oktobar Bezbednosna situacija Jugoslavije je dodatno pogoršana kada je Italija
napala Grĉku.
2. novembar Vlada je izjavila da je Jugoslavija neutralna u italijansko-grĉkom ratu.
5. novembar Italijanski ratni avioni su demonstrirali silu prema Jugoslaviji
bombardovanjem Bitolja ovoga i sledećeg dana. Jugoslovensko ratno
vazduhoplovstvo nije reagovalo na ovu provokaciju.
28. novembar Ministar spoljnih poslova Aleksandar Cincar-Marković je posetio
Hitlera u Berghofu. Jugoslavija je nastojala da oĉuva neutralnost u
sukobu balansirajući izmedju Nemaĉke i Italije da bi zaštitila svoje
interese.
12. decembar Zakljuĉen je ugovor o prijateljstvu i nenapadanju izmedju Jugoslavije i
Madjarske.
1941
23. januar U Beograd je stigao pukovnik Vilijam Donovan, liĉni izaslanik
ameriĉkog predsednika Ruzvelta, koji je nastojao da pridobije kneza
Pavla i politiĉko i vojno rukovodstvo zemlje da pristupe ostvarivanju
ideje britanskog premijera Ĉerĉila o formiranju balkanskog fronta
zajedno sa Grĉkom i Turskom koji bi se suprotstavio nemaĉkom
prodoru na Balkan.
14. februar Dragiša Cvetković je razgovarao sa Hitlerom u Berhtesgadenu i bio
izloţen snaţnom pritisku da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu.
4. mart Nakon što je i Bugarska pristupila Trojnom paktu knez Pavle se sastao
sa Hitlerom, na njegov poziv, u Berghofu. Pošto je Hitler odluĉno
tvrdio da nipošto neće dozvoliti stvaranje fronta protiv Nemaca na
Balkanu, od njega je praktiĉno ultimativno zahtevano da potpiše
pristupanje Trojnom paktu.
20. mart Suoĉen sa zahtevom da odmah preda definitivni odgovor Berlinu o
stavu Jugoslavije, Krunski savet je teška srca doneo odluku da se
pristupi Trojnom paktu. Trojica ministara iz redova Srba su bili protiv i
podneli svoje ostavke.
25. mart Dragiša Cvetković je u Beĉu potpisao protokol o pristupanju Trojnom
paktu, ali, zahvaljujući istrajnoj diplomatskoj borbi kneza Pavla i vlade
kojoj je na ruku išla rešenost Hitlera da se izbegnu ratne operacije na
Balkanu – sa izuzetkom neutralisanja Grĉke – uz date garancije i
koncesije koje nije dobila nijedna druga zemlja. Naime, pored
garantovanja njenog teritorijalnog integriteta, Jugoslavija je izbegla i
prihvatanje vojnih klauzula - Nemaĉka i Italija su se obavezale da neće
koristiti jugoslovensku teritoriju za transport svojih trupa. Jugoslavija
je stvorila sebi mogućnost da prebrodi Drugi svetski rat kao neutralac.
27. mart U potpuno iracionalnom i neodgovornom politiĉkom ĉinu deo vojske
organizovan od strane generala ratnog vazduhoplovstva Bore
Mirkovića vrši drţavni udar, obara Cvetkovićevu vladu i primorava
kneza Pavla na abdikaciju. Maloletni Petar II je proglašen za kralja i
formirana je nova vlada generala Dušana Simovića. Ovaj ĉin propraćen
je oduševljenim manifestacijama na ulicama Beograda i drugih srpskih
gradova od strane anti-nemaĉki nastrojene srpske javnosti, dok je
hrvatski i slovenaĉki deo javnosti ostao miran. Puĉ su podrţale sve
srpske politiĉke stranke, intelektualci okupljeni oko Srpskog kulturnog
kluba i Srpska pravoslavna crkva, a bio je aktivno pomognut od strane
britanske agenture koja je i finansirala neke od njegovih protagonista,
kao npr. Zemljoradniĉku stranku. Nakon prvih vesti o puĉu, Hitler je
rešio da uništi Jugoslaviju kao drţavu.
5. april Potpisan je Ugovor o prijateljstvu i nenapadanju izmedju Jugoslavije i
SSSR-a.
6-17. april Napadom nemaĉke i italijanske vojske na Jugoslaviju iz pravca Italije,
Austrije (tada dela Trećeg rajha), Madjarske, Rumunije i Bugarske
otpoĉeo je tzv. Aprilski rat. Nakon brutalnog bombardovanja Beograda
i drugih gradova i hrabrog, ali kratkotrajnog, otpora jugoslovenske
vojske, dodatno oteţanog izdajom u redovima hrvatskih jedinica
Ĉetvrte armije, jugoslovenska vojska je bezuslovno kapitulirala.
Madjarska vojska se naknadno prikljuĉila agresiji i okupirala Baĉku i
Baranju. Hrvatski i muslimanski ministri napustili su jugoslovensku
vladu, a u Hrvatskoj je proglašena Nezavisna Drţava Hrvatska (NDH),
kvislinška fašistiĉka tvorevina tvorevina na ĉelu sa poglavnikom
Antom Pavelićem. Kralj Petar i ĉlanovi vlade evakuisani su u Grĉku, a
kasnije su prešli u Britaniju i nastavili svoju delatnost u egzilu.
Kraljevina Jugoslavija je faktiĉki prestala da postoji.
21-22. april U Beĉu su nemaĉki i italijanski delegati izvršili konaĉnu podelu
jugoslovenske teritorije. Slovenija i deo Hrvatske su podeljene i
anektirane od strane Nemaĉke i Italije. Pored NDH, pod
pokroviteljstvom Italije formirana je i kvinslinška Velika Albanija na
najvećem delu Kosova i Metohije i delu zapadne Makedonije do linije
Tetovo-Gostivar-Kiĉevo-Struga. Pod direktnom nemaĉkom
okupacijom nalazila se Srbija i Banat, a Bugarska je okupirala najveći
deo Makedonije, deo sreza Gnjilane, sitniĉki kraj, Kaĉanik, Vitinu,
Sirinićku ţupu, Vranjski i Pirotski okrug i podruĉje izmedju Timoka i
granice sa Bugarskom.
11. maj Pukovnik Dragoljub Mihailović se probio sa grupom oficira i vojnika
iz Bosne u Srbiju gde je na Ravnoj Gori zapoĉeo organizovanje
ĉetniĉkog pokreta.
poĉetak juna U istoĉnoj Hercegovini je izbio prvi oruţani otpor na tlu okupirane
Jugoslavije. Tamošnji Srbi, izloţeni masovnom ustaškom pokolju,
ustali su na oruţje protiv ustaških jedinica u kojim su bili i brojni
lokalni muslimani.
5. jun U eksploziji municije do koje je došlo u smederevskoj tvrdjavi usled
komunistiĉke sabotaţe uništen je ovaj dragoceni istorijski spomenik,
kao i najveći deo grada, i stradalo je oko 2 000 ljudi.
22. jun Postupajući po direktivi Kominterne nakon poĉetka nemaĉke agresije
na SSSR, Politbiro Centralnog Komiteta KPJ pozvao je narode
Jugoslavije da se pripreme za oruţanu borbu protiv fašizma.
4. jul Na sednici Politbiroa CK KPJ doneta je odluka da se podigne ustanak.
7. jul U Beloj Crkvi komunista Ţikica Jovanović Španac je ubio dva srpska
ţandarma što je posle rata obeleţavano kao dan ustanka u Srbiji.
9. jul Na Banjici u Beogradu je osnovan koncentracioni logor.
12. jul Na Cetinju se sastala kvislinška Ustavotvorna skupština koja je
poništila odluku o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom iz 1918. godine i