Hrana dobivena iz biljaka oplemenjenih genetičkim inženjerstvom

Hranadobivena iz biljaka oplemenjenih geneti~kim inènjerstvom

Hranadobivena iz biljaka oplemenjenih geneti~kim inènjerstvom

2

H R A N A D O B I V E N A I Z B I L J A K A O P L E M E N J E N I H G E N E T I ^ K I M I N @ E N J E R S T V O M

Ve}ina nas zna vrlo malo o tome kako se biljke koje nam sluè za hranu uzgajaju i

kako se dalje prera|uju. Jedino do ~ega nam je stalo jest da na{a hrana bude

zdrava, kvalitetna i ukusna. Mi znanstvenici, koji se bavimo geneti~kim inènjerstvom

u javnim znanstvenim institucijama, smatramo da su pitanja zdravstvene sigurnosti,

dostatnosti i dostupnosti hrane vrlo zna~ajna. Stoga se rasprava o toj temi ne moè

prepustiti ni velikim multinacionalnim kompanijama, niti protivnicima modernih

tehnologija potaknutim gospodarskim, politi~kim ili nekim drugim probitkom.

Smatramo da se toj temi mora pri}i s puno vi{e odgovornosti, a ova bro{ura na{ je

mali doprinos tome.

Predanim radom na oplemenjivanju poljoprivrednih kultura znanstvenici i poljodjelci

{irom svijeta uspijevaju proizvoditi sve vi{e hrane za brzorastu}u ljudsku populaciju.

Osim toga, na{a je hrana danas sigurnija nego {to je ikad bila u ljudskoj povijesti. Taj

napredak omogu}en je i stalnim geneti~kim preinakama poljoprivrednih kultura.

Tvrdi se da primjena geneti~kog inènjerstva u proizvodnji hrane vodi prema pojavi

“superkorova” i “superbakterija” kao i pojavi nepoznatih otrova i alergena u na{oj

hrani, te smanjenju prinosa u poljoprivredi i ekolo{koj katastrofi. Mi, znanstvenici,

svoje stavove temeljimo na ~injenicama i nismo jo{ vidjeli ni jedan pokazatelj

ovakvog scenarija. Smatramo da poljoprivreda moè biti ekolo{ki prihvatljivija i

odrìva, te da primjena geneti~kog inènjerstva u oplemenjivanju poljoprivrednih

kultura moè imati pozitivnu ulogu u tom nastojanju. Tako|er smatramo da prim-

jenom geneti~kog inènjerstva hrana moè postati zdravija, kvalitetnija i jeftinija.

Nadamo se da }ete pro~itati ovu bro{uru i da }e Vam njen sadràj pomo}i u bol-

jem razumijevanju rasprava o hrani dobivenoj iz biljaka promijenjenih geneti~kim

inènjerstvom. Velika ve}ina znanstvenika i stru~njaka {irom svijeta podràva primje-

nu geneti~kog inènjerstva u proizvodnji hrane. Me|utim, Vi kao potro{a~i imate

zadnju rije~. Ako je hrana dobra, bila ona dobivena ovom ili onom tehnologijom,

kupit }ete je, ako nije dobra, ne}ete.

Maarten J. Chrispeels Sre}ko Jeleni}Ravnatelj PredsjednikSan Diego Center for Molecular Agriculture Hrvatske udruge geneti~kih in`[email protected] Rooseveltov trg 6, Zagrebwww.sdcma.org [email protected]

www.hugi.hrtel: 01-48-26-267

SADR@AJînjenice 3Pojmovnik 4Tisu}ljetna tradicija 5Geneti~ko inènjerstvo 6Nedostatak hrane 7Ekolo{ka poljoprivreda 8Zdravstvena ispravnost 9Okoli{ 12Ozna~avanje 14Nadzor 15Zaklju~ci 16

Rije~ urednika

Ova bro{ura rezultat je suradnje izme|u San Diego Center for Molecular Agriculture (SDCMA) i Hrvatske udruge geneti~kih inènjera

(HUGI). SDCMA je udruènje znanstvenika San Diega koji rade u javnim institucijama, a HUGI je neprofitna, nevladina udruga ~iji su

~lanovi znanstvenici i stru~njaci koji u svojoj svakodnevnoj istraìva~koj praksi primjenjuju geneti~ko inènjerstvo. Jedna od glavnih zada}a

HUGI-a je stru~no i objektivno izvje{}ivanje javnosti o geneti~kom inènjerstvu. ânovi HUGI-a ne dobivaju nikakvu materijalnu naknadu

za svoju djelatnost u okviru Udruge.

0203-373

3


Brine li vas zdravstvena ispravnost hrane, trebate znati da je “GM hrana” jednako sigurna kaosvaka druga i da se u uzgoju mnogih GM biljaka primjenjuje manje pesticida u odnosu na uzgojtradicionalnih kultura.

Ako ste alergi~ni na odre|ene namirnice, trebate znati da se geneti~kim inènjerstvom mogu elimi-nirati neki alergeni iz tradicionalnih kultura i da su sve GM kulture strogo testirane kako bi se sprije-~ilo uvo|enje novih alergena. Jedino takve GM kulture se nalaze na trì{tu.

Strahujete li zbog mogu}nosti obolijevanja od raka, dobro je znati da se 99,99 % kancerogena(tvari koje mogu izazvati rak) nalazi u hrani prirodnog podrijetla i da su prisutni u ljudskoj ishrani ve}tisu}ama godina. Tako|er biste trebali znati da se primjenom geneti~kog inènjerstva moè uhrani ciljano pove}ati koncentracija prirodnih fitoestrogena, izoflavona, karotenoida i drugihantioksidanta za koje se zna da smanjuju mogu}nost nastanka raka.

Ako se brinete zbog nedostatka èljeza u prehrani, dobro je znati da se geneti~kim inènjerstvommoè pove}ati koli~inu èljeza u ìtaricama i ukloniti kemijske spojeve koji sprje~avaju iskori{ta-vanje èljeza iz hrane.

Ako ste nepovjerljivi prema institucijama koje odobravaju kori{tenje GM usjeva, trebate znati da se prije njihovoguvo|enja vr{e vrlo dugotrajna i temeljita ispitivanja. Primjerice, kona~no odobravanje i primjenu u SjedinjenimAmeri~kim Dràvama kontroliraju tri dràvne institucije.

Brinete li o okoli{u, mo`da biste èljeli znati da mnoge GM kulture mogu pridonijeti ublaàvanju negativnog utjecajapoljoprivrede na na{ okoli{.

Ako ste zabrinuti za kukce, trebate znati da su za ve}inu kukaca pesticidi koji se upotrebljavaju pri tradicionalnomuzgoju mnogo pogubniji nego GM kulture otporne na odre|ene vrste kukaca.

înjenice o kojima biste ne{to trebali znati...

4


Ako vas zabrinjavaju geni u hrani, trebate znati da se

u obi~nom obroku koji sadrì deset razli~itih sastojaka

(npr. ìtarice, krumpir, brokulu, meso, itd.), nalaze mili-

jarde kopija 250000 razli~itih gena. Ako u istom obroku

pet sastojaka potje~e od biljaka promijenjenih

geneti~kim inènjerstvom, konzumirat }ete samo 10

do 15 dodatnih gena. Ve}inu tih gena ve} ste konzu-

mirali u nekim drugim namirnicama i oni se pona{aju

tijekom probave kao i svi ostali geni.

GENETIKA[to je gen? Geni su temeljne nasljedne jedinice,

a njihovo postojanje nagovijestio je Gregor Mendel

sredinom 19. stolje}a. Prou~avanjem vrtnog gra{ka

on je utvrdio da se nakon kriànja biljke ljubi~astih

cvjetova s biljkom bijelih cvjetova u potomstvu uvijek

pojavljuje to~no odre|eni broj biljaka ljubi~astih i

bijelih cvjetova. Zaklju~io je da postoje nasljedne

jedinice odgovorne za boju cvijeta koje se pravilno

prenose s roditelja na potomke. Te nasljedne

jedinice nazvane su geni. Kasnije je utvr|eno da su

geni mali dijelovi molekule DNA koja se nalazi u

stanicama svih ìvih bi}a. Bakterijska stanica sadrì

oko 3000, a biljna i ìvotinjska oko 35000 razli~itih

gena. Svaki gen odre|uje strukturu odre|ene bje-

lan~evine, a o bjelan~evinama ovisi gra|a, izgled i

funkcioniranje organizma. Mendelov gen za

ljubi~astu boju cvijeta gra{ka odre|uje strukturu bje-

lan~evine odgovorne za proizvodnju ljubi~aste boje

u laticama. U biljaka s bijelim cvjetovima taj gen nije

funkcionalan, pa stanice ne mogu proizvesti odgo-

varaju}u bjelan~evinu, te stoga ne mogu proizvesti

ljubi~astu boju.

POJMOVNIKGenom: skup svih molekula DNA koje ~ine nasljedni

materijal odre|ene vrste organizama — cjelokupni

geneti~ki materijal.

Geneti~ko inènjerstvo: niz laboratorijskih tehnika kojima se

moè iz organizma izdvojiti, prou~avati i promijeniti to~no

odre|eni gen, te ugraditi u nasljedni materijal istog ili nekog

drugog organizma.

GMO (Geneti~ki modificirani organizam): naziv koji se

obi~no upotrebljava za organizme promijenjene geneti~kim

inènjerstvom, iako postoje i drugi postupci, tzv. klasi~ne

tehnike, kojima se mijenja geneti~ka osnova organizma.

GM hrana: izraz koji se u medijima koristi za prehrambene

proizvode dobivene iz organizama promijenjenih

geneti~kim inènjerstvom.

5


10000 godina tradicije u oplemenjivanju poljoprivrednih kultura

Svima nam je dobro poznat izgled klipa

zrelog kukuruza, me|utim pitamo li se ikad

kako je izgledao taj klip prije nego je ~ovjek

po~eo uzgajati kukuruz? Prije otprilike 6000 do

8000 godina ljudi u Meksiku po~eli su uzgajati

teozintu. Teozinta jo{ i danas divlje raste u

Meksiku. Ta biljka stvara vrlo male sjemenke u

~vrstom debelom omota~u koje nakon sazrije-

vanja padaju na tlo. Sama biljka niti izgledom

ne sli~i dana{njem kukuruzu. Ipak, ~ovjek je iz

te biljke slu~ajnim i namjernim genetskim

manipulacijama proizveo dana{nji kukuruz.

Svaka stanica kukuruza sadrì oko 35000

razli~itih gena i trenutno je nemogu}e re}i

koliko njih je promijenjeno u posljednjih 5000

godina pod utjecajem ~ovjeka. Sve te

genetske promjene postignute su prije razvoja

geneti~kog inènjerstva, uglavnom u svrhu

postizanja ve}eg prinosa — polja dana{njeg

kukuruza daju 1000 puta ve}i prinos daleko

kvalitetnijeg sjemena u usporedbi s teozintom.

Kada biste putovali diljem svijeta, bilo da

se radi o Meksiku, Keniji, Hrvatskoj ili nekoj dru-

goj zemlji u kojoj se uzgaja kukuruz, ne}ete

nai}i na kukuruz koji raste izvan oranica ili vrto-

va. To je stoga {to dana{nji kukuruz ne moè

opstati bez na{e brige. ôvjek je tijekom tisu}a

godina toliko genetski preina~io kukuruz, da

dana{nji kukuruz ne moè opstati u prirodi bez

na{e pomo}i. Isto vrijedi i za ve}inu

poljoprivrednih kultura: p{enicu, krumpir, riù,

grah itd. Sve te biljke je ~ovjek u pro{losti toliko

genetski promijenio da ne mogu opstati same

u prirodi. Proces preobraàja divlje biljke u

usjev naziva se udoma}ivanje ili kultiviranje bilja-

ka, a temelji se na genetskim preinakama.

Zapo~eo je u Kini i na Bliskom Istoku prije 10000

godina, te ne{to kasnije u Africi i sredi{njem

Meksiku (prije oko 8000 godina).

Oplemenjivanje biljaka temelji se na genetskim promjenama

Po~etkom dvadesetog stolje}a poljodjelci i oplemenjiva~i

bilja zapo~eli su sustavno unapre|ivanje poljoprivrednih kultura.

U po~etku se radilo gotovo isklju~ivo u polju — jednostavnim

kriànjima biljaka iste vrste, ali razli~itih svojstava, stvarani su hibri-

di s novim osobinama. Pedesetih godina 20-tog stolje}a primjen-

juje se tehnika koja omogu}uje kriànje biljaka razli~itih vrsta. Ti

postupci uklju~uju laboratorijsku brigu o klicama me|uvrsnih

kriànaca. Na taj na~in, kriànjem p{enice i raì, proizvedena je

poznata ìtarica triticale.

Istovremeno se po~inje primjenjivati i tzv. oplemenjivanje

mutagenezom — sjemenje se izlaè radioaktivnom zra~enju u

svrhu izazivanja promjena u genetskom materijalu. Me|utim,

mutagenezom se ne mogu uvoditi ciljane genetske promjene

ve} se istovremeno mijenja veliki broj gena. Ve}ina promjena

izazvanih zra~enjem ima negativne posljedice, ali se me|u njima

pojavljuju i korisna svojstva. Takve biljke se koriste u daljnjem

oplemenjivanju. U svrhu izazivanja nasumi~nih genetskih promje-

na koriste se i razli~ite kemikalije. Danas uzgajamo nekoliko

tisu}a sorti razli~itih poljoprivrednih kultura proizvedenih opisanim

tehnikama. Proizvo|a~i takozvane organske hrane i protivnici

primjene geneti~kog inènjerstva prihva}aju takve biljke kao

prirodne, dok s druge strane biljke oplemenjene geneti~kim

inènjerstvom smatraju neprirodnima.

6


Geneti~ku osnovu svih organizama ~ine molekule DNA

(geni) koje se tijekom razmnoàvanja ìvih bi}a pravilno

prenose s roditelja na potomstvo. Osim toga, u prirodi posto-

je razli~iti mehanizmi kojima geni jedne vrste mogu dospje-

ti u stanice druge vrste i tamo normalno funkcionirati.

Takvi procesi se u prirodi ne doga|aju ~esto, ali ih

znanstvenici koriste kako bi u poljoprivredne kulture unijeli

odre|ene gene, te tako

proizveli biljke s to~no

odre|enim novim svojstvi-

ma. Postupak se naziva

oplemenjivanje biljaka

geneti~kim inènjerstvom.

Biljke oplemenjene

geneti~kim inènjerstvom

~esto se nazivaju i geneti~ki

modificirane biljke (GM

biljke), vjerojatno zbog nez-

nanja ili negiranja ~injenice

da je ~ovjek gotovo sve

biljke koje danas uzgaja

geneti~ki modificirao

tisu}ama godina.

Biljke oplemenjenegeneti~kim inènjer-stvom: sada{njost ibudu}nost

Geneti~kim inènjerstvom dobivene su biljke otporne na

razli~ite {teto~ine, nametnike i bolesti, {to vodi smanjenju

uporabe razli~itih pesticida u poljoprivredi. Dobivene su i

sorte uljane repice i riè oboga}ene vitaminom A —

nedostatak vitamina A u hrani uzrokuje sljepo}u u stotine

milijuna djece u najsiroma{nijim dijelovima svijeta.

Geneti~kim inènjerstvom su uspje{no odstranjeni glavni

alergeni iz soje i riè — rià je glavna namirnica tre}ini

~ovje~anstva, a veliki broj ljudi alergi~an je na odre|ene

sastojke riè. Iz dana u dan tehnike geneti~kog inènjerstva

postaju sve preciznije i

jednostavnije. U budu}nosti

}e znanstvenici rutinski

mo}i zamijeniti postoje}i

gen s novim pobolj{anim

genom za to~no odre|eno

svojstvo. Takva preciznost

}e skratiti vi{egodi{nje

analize kojima se podvrga-

vaju sve biljke promijenjene

geneti~kim inènjerstvom

prije nego dospiju na

trì{te.

U budu}nosti geneti~ko

inènjerstvo ne}e biti jedini

na~in za geneti~ko

pobolj{avanje biljaka.

Analize cjelokupnih geno-

ma biljaka dovest }e do

racionalnijih i jasnijih pristupa u tradicionalnom oplemenji-

vanju. [tovi{e, kako analiza genoma postaje jednostavnija

i jeftinija, mo}i }emo se sustavnije prihvatiti i oplemenji-

vanja “sirotinjskih” usjeva (poput kasave ili prosa) zemalja u

razvoju koji su do sad bili zanemarivani.

Dvadeset godina oplemenjivanja biljaka geneti~kiminènjerstvom

Svakodnevno otkrivamo sve ve}i broj gena koji

mogu znatno unaprijediti ìvot ljudi omogu}uju}i

ve}u proizvodnju hrane boljih prehrambenih

vrijednosti na istoj povr{ni obradive zemlje;

gena koji mogu u~initi poljoprivredu odrìvom i

ekolo{ki prihvatljivijom. Ho}emo li dozvoliti

uporabu tih gena za dobrobit ~ovje~anstva

i okoli{a?

7


Do 2050. godine na zemlji }e biti oko 9 milijardi ljudi

{to je pove}anje od 50% u odnosu na dana{nje stanje.

Najve}i porast broja stanovnika zadesit }e zemlje u

razvoju, prvenstveno u Aziji. Ovakvo pove}anje broja

stanovnika zahtijevat }e udvostru~enu proizvodnju

hrane. Samo dio hrane mo}i }e se proizvoditi u svjet-

skim ìtnicama, dok }e se ostatak morati proizvoditi

lokalno. Neravnomjerna rasprostranjenost plodnog tla

pogor{at }e problem prehranjivanja ljudi s kojim }emo

se uskoro suo~iti. Primjerice, na podru~ju Kine danas ìvi

~etvrtina svjetskog stanovni{tva, a njenom teritoriju pri-

pada samo 7% svjetskih poljoprivrednih povr{ina.

Broj stanovnika na Zemlji udvostru~io se od 1960.

godine do 2000. godine (s 3 milijarde na 6 milijardi).

Pove}anoj proizvodnji hrane u tom periodu doprinijele

su nove tehnologije, izme|u ostalih presudnu ulogu odi-

grale su bolje tehnike kultiviranja tla, nove tehnike

navodnjavanja, primjena savr{enijih - biorazgradivih

Mogu li poljoprivrednekulture oplemenjenegeneti~kim inènjerstvompomo}i u rje{avanju problema gladi u svijetu?

pesticida, geneti~ki pobolj{ane sorte, strojevi za

u~inkovitije ubiranje ljetine, umjetna i prirodna gnojiva

koja vra}aju hranjiva u tlo i dr.

Geneti~ko inènjerstvo samo je dio odgovora

Poljoprivredne kulture promijenjene geneti~kim

inènjerstvom nisu “~arobno sjeme” koje }e nahraniti svi-

jet, ali su svakako vaàn segment u rje{avanju tog prob-

lema. Geneti~ko inènjerstvo pruà jedinstvene

mogu}nosti u oplemenjivanju, zbog ~ega si ne moèmo

priu{titi odbacivanje ove tehnologije, kao {to neki savje-

tuju. Naravno, napredak je potreban i u drugim

tehnologijama: u dobivanju ja~e i dugotrajnije otpornos-

ti prema bolestima i {teto~inama, potrebni su nam

savr{eniji sustavi navodnjavanja, agronomski sustavi s

razli~itim usjevima koji }e ograni~iti eroziju na strmim

tlima. Potrebno je utvrditi koji na~ini parcelizacije

zemlji{ta, primjene gnojiva i izmjene poljoprivrednih kul-

tura ostavljaju najzdravije tlo s naju~inkovitijom mikrob-

nom aktivno{}u. Trebamo nau~iti i razviti mnogo toga, a

financijska potpora za agronomska istraìvanja se ve}

dvadeset godina polako smanjuju u ~itavome svijetu.

Poljoprivredne kulture promijenjene geneti~kim

inènjerstvom ne mogu ukloniti siroma{tvo i glad jer su to

socijalno-politi~ki problemi. Iako svijet danas proizvodi

dovoljno hrane, jo{ nismo razvili ekonomski sustav koji bi

omogu}io ravnomjernu raspodjelu hrane, a upitno je

ho}emo li to ikada posti}i.

8


Ekolo{ka poljoprivreda (ekolo{ki uzgoj) definirana je,

koliko onim {to dopu{ta toliko, i s onim {to ne dopu{ta. U

svojoj praksi ona se vra}a u 1950. godinu — zabranjuje

uporabu skoro svih pesticida, premda koristi neke, poput

na primjer rotenona, koji je ina~e prili~no otrovan. Ona

tako|er odbacuje i ve}inu umjetnih gnojiva, daju}i pred-

nost organskim gnojivima, mehani~kom uklanjanju korova

(traktorom) i biolo{koj kontroli {teto~ina. Ekolo{ka

poljoprivreda prihva}a sve metode geneti~kog modifici-

ranja biljaka (uklju~uju}i kemijsku i radioaktivnu muta-

genezu) osim geneti~kog inènjerstva. Prema prinosima koji

se postiù ekolo{kom poljoprivredom, ona moè prehraniti

samo 3 milijarde ljudi, a ne 6 milijardi koliko nas danas ima,

a pogotovo ne 9 milijardi koliko }e nas uskoro biti.

Za{to je to tako? Postoji nekoliko razloga koje navodi

profesor Tony Trewavas, eminentni britanski stru~njak, ~lan

Kraljevskog dru{tva Velike Britanije (Royal Society of Great

Britain). Prije svega, da bi se proizvelo prirodno gnojivo

neophodno za ekolo{ki uzgoj, zna~ajne povr{ine

poljoprivrednog zemlji{ta moraju biti kori{tene za proizvod-

nju sto~ne hrane. Nadomje{tanje hranjivih tvari u tlu

pomo}u mahunarki i ~vrstog fosfata manje je u~inkovito u

usporedbi s primjenom umjetnih pripravaka. Tako|er,

biolo{ka kontrola {teto~ina i bolesti znatno je manje

u~inkovita u usporedbi s kemijskom kontrolom ili primjenom

kultura promijenjenih geneti~kim inènjerstvom. Svi nabro-

jeni ~initelji ~ine ekolo{ki uzgoj manje u~inkovit {to izravno

poskupljuje takav na~in proizvodnje, pa je stoga i cijena

kona~nih proizvoda znatno vi{a.

Poljoprivreda mora postati odrìva

Me|utim, postoje i mnoge pozitivne strane ekolo{kog

uzgoja: rotacija usjeva s mahunarkama, kori{tenje biljnih

ostataka za pobolj{anje kvalitete tla, biolo{ka kontrola

{teto~ina (kada je mogu}a), kao i uporaba vapna za

promjenu kiselosti tla samo su neki primjeri koji se uklapaju

u tzv. odrìvu poljoprivredu. Problem je, me|utim, {to je

ekolo{ka poljoprivreda naj~e{}e vo|ena ideologijom, a ne

znano{}u (ekologijom) na koju se svi pozivaju. Poljodjelci

koji prakticiraju takvu proizvodnju odbijaju nove tehnologije

koje drugi farmeri koriste za postizanje odrìve

poljoprivrede. Znanstvenici koji se bave geneti~kim

inènjerstvom slaù se da poljoprivreda mora biti odrìva,

ali se protive ideolo{kom pristupu toj problematici. Odrìva

poljoprivreda }e se najvjerojatnije posti}i u budu}nosti

kombinacijom elemenata ekolo{ke poljoprivrede i

geneti~kog inènjerstva.

Je li takozvana ekolo{ka poljoprivreda odgovor?

Op}enito se vjeruje da je ekolo{ki uzgojena hrana

mnogo zdravija i hranjivija od hrane uzgojene na klasi~an

na~in, no za to nema nikakvih dokaza. Ekolo{ki uzgojena

hrana moè biti ukusnija od klasi~no proizvedene hrane, ali

to je obi~no zato {to na trì{te dolazi svjeìja. Ona s jedne

strane sadrì manje pesticida, ali je s druge strane vi{e kon-

taminirana {tetnim mikroorganizmima. Dakle, ako tu nema

neke stvarne koristi za potro{a~e, za koga ima? Uglavnom

za srednje velika poduze}a i lance maloprodaje prehram-

benih proizvoda koji reklamiraju ekolo{ki uzgojenu hranu i

tvrde da prodaju zdravu hranu. Oni tako|er podupiru

demonstracije protiv primjene geneti~kog inènjerstva. Cilj

takvih demonstracija je usaditi strah od nepoznatog. Iza

takvih potpora anti-GM grupacijama leì jednostavna

ra~unica: u uzgoju mnogih GM kultura smanjena je

upotreba pesticida — jednako kao i u ekolo{kom uzgoju,

ali su takvi GM proizvodi jeftiniji. Me|utim, ako se ljudi boje

kupovati GM hranu, bolje }e se prodavati tzv. ekolo{ka

hrana. U pozadini svega, kao i uvijek, leè

trì{ni udio i profit!

Ostaje pitanje tko gubi ako je vo}e i povr}e skuplje?

Ljudi, koji se nalaze na dnu ekonomske ljestvice su ti koji

gube kada su svjeì proizvodi skuplji nego {to bi mogli biti.

[to je najva`nije, za razliku od ekolo{kog uzgoja,

geneti~kim inènjerstvom se zaista moè pobolj{ati hranid-

bena vrijednost biljaka — biljke s vi{e vitamina, vi{e antioksi-

dansa i minerala, a manje alergena. GM biljke budu}nosti

predstavljat }e stvarni doprinos zdravlju.

Ekolo{ki uzgoj – tko dobiva, a tko gubi?

9

Hrana dobivena iz GM usjeva jednako je sigur-na kao i ona dobivena iz drugih kultura…

Novine u~estalo donose

vijesti o sigurnosno-

zdravstvenim problemima u

vezi s na{om hranom.

Primjerice, 1999. godine,

perad u Belgiji bila je hran-

jena sto~nom hranom zaga|enom dioksinom. Posljedica je

bila visok sadràj te {kodljive kemikalije u koko{jem mesu i

jajima. Pro{lo je nekoliko mjeseci prije nego je problem

rije{en. Taj skandal bio je posljedica djelovanja beskrupu-

loznih trgovaca sto~nom hranom, èljnih lake zarade.

Nadalje, u SAD svake godine 300000 ljudi zavr{i u bolnici

zbog zdravstvenih problema uzrokovanih hranom. Velika

ve}ina tih slu~ajeva uzrokovana je prisutno{~u bakterija u

hrani. Rije~i Salmonella, Campylobacter, Staphylococcus i

E. coli postale su dio na{e svakodnevnice. Prema podaci-

ma Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (USA Centres for

Disease Control and Prevention), godi{nje umre 7000

osoba od oboljenja uzrokovanih hranom. U najve}em

broju slu~ajeva radi se o lo{oj pripremi i neadekvatnom

~uvanju hrane u doma}instvu. Me|utim, u mnogim

slu~ajevima zaga|enje hrane mikroorganizmima doga|a

se prije nego sto ona dospije u trgovinu. Premda je danas

snabdijevanje hranom mnogo sigurnije nego ikada ranije,

jo{ uvijek postoje problemi. Zaga|enje hrane mikroorga-

nizmima jedan je od glavnih problema vezanih uz hranu u

svijetu. Takvo se stanje moè popraviti.

A {to je s GM usjevima ~ija se jestivost dovodi u pitanje?

Niti jedna analiza ne upu}uje na zaklju~ak da je takva

hrana manje sigurna od tradicionalne hrane. Dijelom je

tome razlog to {to se GM hrana mnogo temeljitije testira

od tradicionalne hrane. U SAD, primjerice, GM-kulture i

GM-hranu kontroliraju tri dràvne institucije: Ured za hranu i

lijekove (Food and Drug Administration), Ured za za{titu

okoli{a (Enviromental Protection Agency) te Ministarstvo

poljoprivrede (United States Department of Agriculture).

Postupak odobravanja GM usjeva moè potrajati i vi{e od

{est godina. Kulture proizvedene tradicionalnim tehnikama,

uklju~uju}i kemijsku i radioaktivnu mutagenezu, ne podvr-

gavaju se spomenutoj kontroli.

GM biljke se temeljito testiraju

Osnovnim istraìvanjima ispituje se da li GM biljke sadrè

jednake sastojke kao i tradicionalne sorte. To se odnosi na

hranjive tvari i druge kemijske spojeve prisutne u biljkama.

Sve na{e kulture sadrè raznolike kemijske spojeve koji su

dio obrambenog sustava biljaka u borbi protiv kukaca,

bakterija i gljivica. Konzumiranjem tih spojeva u malim

koli~inama nije {tetno za ljudsko zdravlje. Me|utim, neko-

liko novih sorti uzgojenih tradicionalnim tehnikama,

povu}eno je s trì{ta jer su sadràvale neprihvatljivo visoke

koli~ine spomenutih {tetnih spojeva. Te su sorte prvotno

pu{tene na trì{te jer za tradicionalne kulture nije potrebno

provesti testiranja. Nasuprot tome, biljke oplemenjene

geneti~kim inènjerstvom strogo se testiraju prije nego

dospiju na trì{te.

Dodatni sastojci prisutni u GM biljkama, a obi~no je rije~

o nekoliko gena i bjelan~evina, testiraju se kao mogu}i

uzro~nici alergija ili drugih {tetnih spojeva. Tako|er se

utvr|uje da li se te bjelan~evine i geni brzo razgra|uju u

probavnom traktu. Primjenjuju se isti kriteriji kao i za pesti-

cide te druge dodatke koji u hranu dospijevaju industri-

jskom obradom: mora biti izvjesno da pojedini sastojak nije

{tetan za zdravlje ~ak i u slu~aju njegove prekomjerne

konzumacije.



10

Mnogi

suvremeni

projekti primjene

geneti~kog inènjerstva u oplemenjivanju biljaka

usmjereni su prema razvoju poljoprivrednih kultura

koje bi mogle pomo}i u rje{avanje nekih od

najve}ih zdravstvenih problema vezanih uz hranu.

Na primjer, nedostatak vitamina A u hrani vrlo je

~est u Jugoisto~noj Aziji, Africi i Latinskoj Americi

me|u siroma{nim slojevima kojima je rià osnovna,

a ~esto i jedina dostupna hrana. Danas u svijetu

124000000 djece boluje, a 250000 oslijepi svake

godine zbog nedostatka vitamina A u hrani.

Nedavno proizvedena “zlatna rià” i uljana repica

konkretan su primjer poku{aja rje{avanja takvih

problema primjenom geneti~kog inènjerstva u

oplemenjivanju biljaka. Riì i repici dodan je gen za

proizvodnju prete~e vitamina A, koji se procesom

probave pretvara u vitamin. Uzgoj takvih kultura

mogao bi umanjiti zdravstvene probleme uzroko-

vane nedostatkom vitamina A u hrani.

Ne moète okusiti aflatoksine!

Aflatoksini su kancerogeni spojevi, a proizvode ih gljivice

koje rastu primjerice na kikirikiju i kukuruzu. Te gljivice pose-

bice rastu na sjemenju u skladi{tima. Iako se taj problem

moè zna~ajno umanjiti, u nekim proizvodima dobivenim iz

kukuruza i kikirikija uvijek }e se na}i aflatoksina. Geneti~kim

inènjerstvom mogu}e je biljkama ugraditi gen za bjelan-

~evinu koja uni{tava aflatoksine. Ve} sada je poznato da

na GM kukuruzu otpornom na odre|ene {teto~ine ima

znatno manje gljivica koje proizvode aflatoksine — to je zato

{to takav kukuruz kukci manje o{te}uju pa je smanjena i

kontaminacija gljivicama. Potro{a~i }e mo}i odabrati

izme|u proizvoda dobivenih iz tradicionalnih kultura i GM-

proizvoda sa smanjenom koli~inom aflatoksina.

Je li va{e dijete alergi~no na soju?

Mnoga djeca alergi~na su na odre|ene sastojke soje.

Jedan od na~ina rje{avanja ovog problema je uklanjanje

alergenih bjelan~evina iz sojinih sjemenki primjenom

geneti~kog inènjerstva. GM soja u kojoj su inaktivirani geni

za glavne alergene ve} je u fazi testiranja koju prolaze sve

GM biljke. Ako zadovolji sve propisane uvjete, za nekoliko

godina na trì{tu }e se na}i sojini proizvodi koji ne sadrè

alergene. Potro{a~i }e tako mo}i birati izme|u “prirodne”

soje s alergenima i GM soje koja ih ne sadrì! Kikiriki i rià

tako|er sadrè alergene. Iz riè su uspje{no uklonjeni geni za

glavne alergene, pa }e i ta rià uskoro u}i u postupak testi-

ranja radi komercijalne uporabe. Ta }e testiranja potrajati

najmanje pet godina.


Pojavljivanje sojeva patogenih bakterija otpornih na sve

ve}i broj antibiotika jedan je od glavnih medicinskih

problema dana{njice. Bakterije otporne na antibiotike

razvijaju se naj~e{}e uslijed pogre{ne uporabe antibioti-

ka u borbi protiv virusnih infekcija (primjerice prehlade)

ili kad se antibiotici ne primjenjuju dovoljno dugo kako

bi uni{tili sve zarazne bakterije. Osim toga, velike koli~ine

antibiotika daju se ìvotinjama u hrani, jer se time iz jo{

nepoznatih razloga poti~e njihov rast. Mikrobiolozi su jo{

prije mnogo godina predvidjeli da }e takva praksa izaz-

vati pojavu bakterija otpornih na antibiotike.

Ve}ina biljaka promijenjenih geneti~kim inènjerstvom,

koje se danas uzgajaju, sadrè gen za otpornost na

odre|eni antibiotik, pa protivnici geneti~kog inènjerst-

va smatraju da }e to dovesti do pojave novih bakterija

otpornih na te antibiotike. Istraìvanja pokazuju da je

vjerojatnost takvih doga|aja izrazito mala, ali

mogu}nost uistinu postoji. Me|utim, potrebno je znati

da u na{em tijelu i okoli{u ve} postoji veliki broj bakterija

koje su otporne na antibiotike koji se koriste u biljnom

geneti~kom inènjerstvu. Ti antibiotici se ili vi{e uop}e ne

koriste u lije~enju ljudi i ìvotinja, ili je njihova primjena

vrlo ograni~ena. Unato~ tome, preporuka je da se geni

za otpornost na antibiotike ne primjenjuju u oplemenji-

vanju biljaka geneti~kim inènjerstvom, pa nova gen-

eracija GM biljaka ne}e sadràvati takve gene.

“U poljoprivredi ne moèmo vratiti sat unatrag i sluìti

se samo metodama koje su razvijene da bi prehranile

znatno manji broj ljudi. Trebalo je 10000 godina da se

proizvodnja hrane dovede na dana}nju razinu — oko 5

milijardi tona na godinu. Me|utim, do 2025.godine

proizvodnja hrane mora se udvostru~iti da bi zadovolji-

la potrebe ~ovje~anstva. Ovo pove}anje ne moè se

posti}i ukoliko poljoprivrednicima diljem svijeta ne

omogu}imo primjenu modernih agronomskih tehnika i

dostignu}a moderne biotehnologije radi pove}anja

prinosa i prehrambenih vrijednosti osnovnih poljopri-

vrednih kultura. Trebamo unijeti glas razuma u rasprave

oko primjene znanosti i tehnologija u poljodjelstvu, {to

prije to bolje.”

Norman E. BorlaugDobitnik Nobelove nagrade za mir 1970. godine

Nove bakterije otporne

na antibiotike zbog

geneti~kog inènjerstva?

11

12


U proteklih 5000 godina poljoprivreda je drasti~no izmije-

nila na{ okoli{. Ve}ina {uma je posje~ena, a travnjaci pre-

orani. Iako jo{ uvijek moèmo uìvati u krajoliku — u vino-

gradima, vo}njacima, maslinicima i dr. — nekada{nja

raznolikost biljnog i ìvotinjskog svijeta je izgubljena. Razlog

tomu nisu GM usjevi nego potreba da se nahrani sve ve}i

broj ljudi, a istovremeno nije postignuto adekvatno

pove}anje prinosa na postoje}im obradivim povr{anama.

To zna~i da su se sve ve}e povr{ine morale preoravati.

Rezultat svega toga je dovoljno hrane za 90% ~ovje-

~anstva (~ak i za 100% kada bi je mogli ravnomjerno

rasporediti) i cijeli niz problema: gubitak raznolikosti vrsta,

erozija i salinifikacija tla. [irenje korova i prenositelja bolesti

s jednog kontinenta na druge, te pojava novih {teto~ina

tako|er su posljedice intenziviranja poljoprivrede. Ni jedan

od tih problema nije uzrokovan primjenom GM usjeva, ve}

poljoprivredom op}enito.

Morat }emo se vi{e potruditi! Moramo poljoprivredu

u~initi odrìvom kako bi se bar neki od ovih problema

rije{ili. Pove}anje odrìvosti i pove}anje prinosa na istoj

povr{ini zaokupit }e ljudske intelektualne sposobnosti do

krajnjih granica.

O~uvanje okoli{a zahtjeva pove}anjepoljoprivrednih prinosa na postoje}im obradivim povr{inama

Neobi~no je da oni koji se bave za{titom okoli{a, i s

pravom upozoravaju na ugroàvanje bioraznolikosti, ne

podràvaju tehnologije koje mogu pove}ati poljopri-

vredne prinose. Doista, postoji jasna povezanost izme|u

pove}anja poljoprivrednih prinosa na istoj obradivoj

povr{ini i o~uvanja bioraznolikosti. Danas se kvalitetno

tlo, a u velikoj mjeri i ono slabije kvalitete, ve} obra|uje.

Preostalo tlo je neplodno, nalazi se u podru~jima suhe

klime ili visoko na obroncima planina. Po~nemo li

obra|ivati i tu zemlju, {teta za okoli{ }e biti jo{ ve}a. @elimo

li sa~uvati prirodu i njenu raznolikost, moramo pove}ati pri-

nose na ve} postoje}im poljoprivrednim povr{inama.

Geneti~ko inènjerstvo moè dati zna~ajan doprinos ovom

cilju. U uzgoju mnogih GM usjeva primjenjuje se manje pes-

ticida i potrebno je tlo obra|ivati u manjoj mjeri, a to

izravno utje~e na smanjenje erozije tla. Ako }e za

dvostruko pove}anje proizvodnje hrane biti potrebno

dvostruko pove}ati obradive povr{ine, nestat }e divljine.

Zato, udruìmo na{e kompletno znanje i svu na{u

tehnologiju — i jednostavnu i sofisticiranu — postignimo

vaàn cilj, unaprijedimo u~inkovitost poljoprivrede i

smanjimo nepovoljan u~inak na okoli{.

A {to je s okoli{em ?


Na poljima zasa|enim Bt-usjevima postoji ve}i

broj i ve}a raznolikost kukaca

Bacillus thurigiensis, ili skra}eno Bt, je bakterija koja izme|u ostalih sadrì i gen za

bjelan~evinu Bt. Ta bjelan~evina uzrokuje probavne smetnje i smrt kukaca koji pojedu

bakterije Bt, dok za ljude i druge ìvotinje nije opasna. U ekolo{koj poljoprivredi ta se

bakterija koristi kao prirodni pesticid za prskanje usjeva radi za{tite od kukaca.

Znanstvenici su gen za bjelan~evinu Bt prenijeli iz bakterije u pamuk, kukuruz, krumpir i

jo{ neke kulture, pa takve biljke same proizvode doti~nu bjelan~evinu. [tetni kukci i

njihove li~inke koji se hrane korijenjem, listovima ili sjemenkama ovih biljaka ugibaju.

Poljoprivrednici su zadovoljni Bt-kulturama jer ne moraju kupovati pesticide, niti dolazi-

ti s njima u kontakt pri uzgoju bilja. Potro{a~i su sretni, jer ne moraju brinuti o prisustvu

pesticida u hrani. No, najsretniji su kukci koji ìve na usjevima ali se ne hrane njima —

ne moraju se vi{e bojati pesticida namijenjenih drugim kukcima. Nedavnim istraìva-

njima utvr|eno je da se u poljima s Bt-usjevima nalazi ve}i broj razli~itih vrsta kukaca

u usporedbi s tradicionalnim kulturama.

“Tata, ima li gena u mom tanjuru?”

Tata, ima li gena u mom tanjuru? — pitala me moja desetogodi{nja k}i. [to ako vam

va{e dijete postavi isto pitanje? Ispitivanja javnog mi{ljenja pokazala su da 70% ljudi

krivo misli kako “obi~na” hrana ne sadrì gene, dok “geneti~ki modificirana” sadrì.

Umjesto da objasnim k}eri da svaki zalogaj hrane na njenom tanjuru sadrì milijarde

gena, ispri~ao sam joj slijede}u pri~u.

Visoko u planinama Ju`ne Amerike iznad grada Cristobal de las Casas u mjesta{cu

Chiapas, Luis i Jimena Rodriguez prehranjuju svoju malu obitelj kukuruzom i grahom.

Oni su “ekolo{ki farmeri” jer nemaju dovoljno novaca kako bi kupili gnojivo ili pesti-

cide. Nakon {to uberu kukuruz, klipove skladi{te u velikom spremi{tu koje zauzima

polovicu njihove jednosobne ku}e. To je najsigurnije mjesto za ~uvanje usjeva. U istoj

sobi u kojoj skladi{te kukuruz imaju krevet, a na podu spava njihovo ~etvero djece.

Kada zavr{i ètva i sav urod bude pospremljen, Luis odlazi u grad i kupuje jeftini insek-

ticid kako bi prskao klipove unutar ku}e. U ku}i je kukuruz siguran od ki{e, glodavaca

i lopova, ali nije i od kukaca. Ako Luis ne tretira kukuruz pesticidom za {est mjeseci

}e u ku}i biti vi{e ìàka nego zrna kukuruza i ì{ci }e mu pojesti kompletan urod.

Svaka ènka ì{ka polaè oko 100 jaja, a li~inka se nakon izlijeganja ukopa u kuku-

ruzno zrno kako bi se prehranila. Nakon 35 dana iz zrna izlaze odrasli kukci i ciklus

razmnoàvanja po~inje ispo~etka. Polovica odraslih kukaca koji izlaze iz zrna su

ènke. “Pomnoìmo li 50 puta 50 puta 50 puta 50 puta 50, koliko }emo dobiti ìàka”

— upitao sam svoju k}er.

“Milijune i milijune” — odgovorila je nakon kra}eg promi{ljanja.

“Pretpostavi sada da je kukuruz sadràvao gen Bt, u tom slu~aju Luis, Jimena i njiho-

va djeca ne bi morali spavati u parama pesticida,” — rekao sam. “Ne misli{ li da bi ta

djeca imala koristi od nekoliko dodatnih gena u tanjuru koji nisu opasni za ~ovjeka?”

13

14


Ovo je jedno od zanimljivijih pitanja u cjelokupnoj

raspravi o hrani dobivenoj iz biljaka oplemenjenih

geneti~kim inènjerstvom. Upute za postupanje ameri~ke

Uprave za hranu i lijekove (Food and Drug Adminstration,

FDA) jasno govore da hrana proizvedena biotehnolo{kim

postupcima treba biti predmetom jednakih pravila za

ozna~avanje kao i sva druga hrana: va`na je zdravstvena

ispravnost i kvaliteta proizvoda, a ne postupak oplemenji-

vanja. Svakako }e trebati ozna~iti i odre|enu hranu

nastalu primjenom moderne biotehnologije, ali ne zato {to

su u proizvodnju bili uklju~eni takvi postupci. Prema

sada{njim pravilima u SAD-u, nikakva posebna oznaka nije

potrebna za bilo koji novi prehrambeni proizvod koji je po

sastavu, hranjivim vrijednostima i zdravstvenoj ispravnosti

jednak nekom od postoje}ih proizvoda. Primjerice, {e}er

dobiven iz GM {e}erne repe isti je kao i onaj dobiven iz

tradicionalne repe — takav {e}er nema smisla posebno

ozna~avati. S druge strane, proizvod koji je primjenom

geneti~kog inènjerstva oboga}en vitaminima biti }e

ozna~en, jer je to va`na informacija o prehrambenom sas-

tavu. Druga~ije ozna~avanje u SAD-u je dobrovoljno.

Proizvo|a~i tako|er mogu na svoje proizvode staviti

oznaku da nisu dobiveni iz biljaka promijenjenih

geneti~kim inènjerstvom. Ovo omogu}uje zainteresiranim

proizvo|a~ima da razviju jedan trì{ni segment, poput

onog za ekolo{ki uzgojene proizvode.

Da li se ozna~avanjem dobiva ve}a mogu}nost izbora?

[to je sa stavom da svatko ima pravo znati i treba dobiti

mogu}nost izbora? Ve}ina ljudi takve oznake shva}a vi{e

kao upozorenje, a ne kao neutralnu informaciju. [to bi se

dogodilo kada bi se ozna~ili svi prehrambeni proizvodi u

~iju su proizvodnju uklju~eni razli~iti laboratorijski postupci?!

Vjerojatno bi bili izbjegavani, a kao posljedica mogle bi biti

izgubljene dobrobiti koje donose razli~ite tehnologije

proizvodnje hrane.

êsto se ~uje da se èli znati sadrì li hrana “prirodne” ili

“umjetne” sastojke. Mikroorganizmi koji proizvode razli~ite

karcinogene i druge otrovne tvari prirodno rastu na

mnogim poljoprivrednim kulturama. I smrtonosni virus

uzro~nik ebole je prirodan. Naàlost, “prirodno” se ne

moè uvijek izjedna~iti s “dobrim”. Mnogi postupci, koji se

ina~e ne zbivaju u prirodi, doveli su u posljednjih pedese-

tak godina do pove}anja prinosa, pobolj{ane prehram-

bene vrijednosti, te ve}e zdravstvene i ekolo{ke podob-

nosti razli~itih poljoprivrednih kultura. Bi li hrana dobivena

od tih biljaka trebala biti ozna~ena kao “neprirodna”? U

tom slu~aju bi 95% prehrambenih proizvoda u{lo u takvu

kategoriju.

Mnogi proizvodi dobiveni iz biljaka promijenjenih

geneti~kim inènjerstvom (kao na primjer biljna ulja) ne

sadrè niti gene, niti bjelan~evine koji se izvorno nalaze u

ìvom organizmu. Jesu li ti proizvodi “GM hrana”?

Ozna~avanje s “da” ili “ne” nije tako jednostavno kao {to

se u prvi mah ~ini.

Kakav je rizik, a kakva korist od GM biljaka i proizvoda?

Prvim vlakovima u po~etku je putovao tek mali broj ljudi

jer su osje}ali veliki rizik, a malu korist od takvog na~ina

putovanja. Isto se dogodilo i sa zrakoplovima. Danas, vrlo

mali broj putnika na relaciji Zagreb — London misli da je rizik

ve}i od koristi, ~ak i unato~ u~estalim avionskim nesre-

}ama i o~evidnom zaga|enju atmosfere. Britanci su

desetlje}ima izbjegavali pasterizirano mlijeko jer su nepoz-

nati rizici od “neprirodnog” procesa pasterizacije smatrani

ve}im od koristi. U kona~nici odlu~uje potro{a~. Pla}am li

skuplje hranu vidno obiljeènu kao “NIJE-GM” samo zato

jer se bojim GM hrane? Ako znam da rizik od konzumiranja

GM hrane nije ve}i od konzumiranja tradicionalne hrane,

a da su koristi o~igledne (nià cijena ili ve}a prehrambena

vrijednost ili manje ostataka pesticida), onda }u je kupiti.

Trebaju li prehrambeni proizvodi dobiveni iz GM biljaka biti ozna~eni?

15


Da li su GM usjevi i GM hrana pravilno nadzirani u zemljama u kojima se proizvode?

Tko nadzire GM usjeve u SAD-u?

Ministarstvo poljoprivrede (US Department of Agriculture - USDA) nadzire uzgoj, razmna-

ànje i promet poljoprivrednih kultura. Posebnim propisima reguliraju se GM kulture.

Tvrtke koje razvijaju takve kulture moraju slu`beno zatraìti dozvolu za provo|enje

pokusa u polju s novim GM sortama, kao i ve} priznatim sortama ukoliko je u njih

unesen novi gen. Stru~njaci Ministarstva procjenjuju utjecaj svake GM kulture na

okoli{. Posebno se istraùje i procjenjuje mogu}nost prijenosa gena na divlje srodnike

u okoli{u te posljedice koje bi mogle proiza}i iz takvih doga|aja. Ministarstvo tako|er

nadzire prehrambeni sastav GM biljaka i proizvoda dobivenih iz njih.

Dràvni Ured za za{titu okoli{a (Environmental Protection Agency - EPA) nadzire

razvoj novih kemijskih spojeva, posebno onih rizi~nih. EPA je vrlo stroga u svom

djelokrugu, pa GM biljke otporne na razli~ite {teto~ine tretira kao nove pesticide, bez

obzira {to su neki od tih gena i bjelan~evina prisutni u razli~itim tradicionalnim kultura-

ma i ne predstavljaju nikakav rizik za okoli{. Mnogi znanstvenici smatraju da stavovi

tog Ureda nisu do kraja utemeljeni na znanstvenim spoznajama jer mnoge tradicio-

nalne i GM kulture sadrè iste prirodne pesticide, a EPA nadzire samo GM kulture.

Ured za hranu i lijekove (Food and Drug Administration - FDA) nadzire uvo|enje na

trì{te svakog novog prehrambenog proizvoda (i lijekova), pa tako i proizvoda

dobivenih iz tradicionalnih i GM kultura. Primarna briga Ureda je zdravstvena

ispravnost hrane. Ured ne zanima je li prehrambeni proizvod dobiven iz tradicionalnih

ili GM kultura, ve} je li on zdravstveno ispravan. Za sada nema pokazatelja da je GM

hrana vi{e ili manje sigurna od one tradicionalne. Znanstvenici podràvaju djelovanje

tog Ureda jer su njegove prosudbe utemeljene na ~vrstim znanstvenim osnovama, bez

utjecaja politike.

Mi{ljenje Hrvatske udruge geneti~kih inènjera o GM hrani

Hrvatska udruga geneti~kih inènjera (HUGI) smatra, da se nadzor nad primjenom geneti~kog inènjerstva u poljoprivredi

mora i dalje temeljiti na znanstvenim osnovama i provoditi za svaku kulturu zasebno na temelju njenih zna~ajki, namjene i

uvjetima okoli{a u kojem se uzgaja, a ne na temelju tehnologije kojom je proizvedena. HUGI podràva sustavne i iscrpne

procjene zdravstvene ispravnosti GM hrane i neprekidna istraìvanja o utjecaju takvih kultura na okoli{, te smatra da bi

takva istraìvanja trebalo provoditi i sa tradicionalnim kulturama. HUGI tako|er smatra da nema znanstvene opravdanosti

za posebno ozna~avanje GM hrane, kao posebne klase, te da je ozna~avanje bezvrijedno ukoliko nije popra}eno usmje-

renim obrazovanjem potro{a~a.

1. ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST: Prema dosada{njim saznanjima, GM biljke i njihovi proizvodi jednako su sigurni kao i tradi-

cionalne poljoprivredne kulture i proizvodi. Nutricionisti i drugi znanstvenici ne znaju za niti jedan nerazrije{eni problem

glede zdravstvene ispravnosti GM biljaka i njihovih proizvoda.

2. ZAKONSKA REGULATIVA: GM biljke strogo su kontrolirane u svim zemljama u kojima se proizvode. Proces registracije

(odobravanja) svake pojedine GM biljke uklju~uje temeljite vi{egodi{nje analize. S takvim na~inom reguliranja slaù se,

znanstvenici, biotehnolo{ke kompanije i potro{a~i.

3. OKOLI[: Ne postoje znanstveni dokazi da GM biljke imaju {tetniji utjecaj na okoli{ od najsli~nijih tradicionalnih kultura.

4. DOBROBIT ZA OKOLI[: Neke GM biljke su prihvatljivije za okoli{ od tradicionalnih kultura jer ih je potrebno tretirati manjim

koli~inama pesticida, a zahtijevaju i manju obradu zemlje ~ime se smanjuje erozija tla. GM biljke mogu pomo}i u razvoju

odrìve poljoprivrede.

5. PREHRAMBENA VRIJEDNOST: U bliskoj budu}nosti dominirat }e GM biljke i proizvodi koji }e biti zdraviji i s prehrambenog

gledi{ta kvalitetniji jer }e sadràvati vi{e vitamina i drugih vrijednih sastojaka, a mnogi prirodni alergeni }e biti uklonjeni.

6. POLJOPRIVREDNICI: Ve}ina poljoprivrednika u zemljama gdje se uzgajaju GM biljke prihva}a takve kulture jer je njihov

uzgoj ~esto jeftiniji, a prednost daju onim sortama koje zahtijevaju primjenu manje koli~ine pesticida.

7. PROTIVNICI GENETI^KOG IN@ENJERSTVA: Pojedinci i grupe koji se protive GM biljkama iz ideolo{kih, ekonomskih ili

nekih drugih razloga nisu do sada iznijeli niti jedan znanstveni dokaz koji bi potkrijepio njihove tvrdnje o {tetnim posljedica-

ma na zdravlje i okoli{.

Ako nemate povjerenje u ono {to tvrde multinacionalne kompanije i druge privatne tvrtke u svezi zdravstvene ispravnosti

i ekolo{ke podobnosti biljaka promijenjenih geneti~kim inènjerstvom, saslu{ajte nezavisne sveu~ili{ne znanstvenike i

stru~njake. Nezavisni znanstvenici i stru~njaci koji se bave geneti~kim inènjerstvom smatraju da je jedini pravilan pristup u

reguliranju te problematike procjena svakog takvog organizma zasebno. Prije nego dospije na trì{te svaka biljka promijen-

jena geneti~kim inènjerstvom mora se temeljito istraìti kako bi se mogla donijeti valjana procjena o zdravstvenoj

ispravnosti i ekolo{koj prihvatljivosti. Ta se praksa provodi u svim zemljama koje proizvode takve biljke.

Neke osnovne ~injenice o GM biljkama i GM proizvodima!

Hrana dobivena iz biljaka oplemenjenih genetičkim inženjerstvom

Documents