-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
1/172
ISSN 1840-3875UDK 94 (497.6)
INSTITUT ZA ISTORIJU Br. 8,1-170, Sarajevo 2011.
INSTITUTE FOR HISTORY No. 8,1-170, Sarajevo 2011
Historijska
traganjaHistorical
Searches
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
2/172
Historijska traganja Historical Searches
Izdava Publisher
INSTITUT ZA ISTORIJU, Sarajevo, Bosna i HercegovinaINSTITUTE FOR
HISTORY, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Meunarodna redakcija International Editorial BoardDAMIR AGII,
Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Philosophy, ZagrebALE
GABRI, Intitut za novejo zgodovino, Ljubljana / Institute for
Recent History, LjubljanaADNAN VELAGI, Fakultet humanistikih nauka,
Mostar / The Faculty of Humanities, MostarRADMILA RADI, Institut za
noviju istoriju Srbije, Beograd / Institute of Recent History of
Serbia,BeogradSERGEY ROMANENKO, Institute of Economy Russian
Academy of Sciences, Moscow, RussiaMUHIDIN PELESI, Institut za
istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-chiefVERA KATZ, Institut za
istoriju, Sarajevo / Institute for History,
[email protected]
Sekretar SecretaryAIDA LIINA, Institut za istoriju, Sarajevo /
Institute for History, [email protected]
asopis izlazi dva puta godinje / This is semi-annual
magazine
Rukopisi se alju na adresu Instituta za istorijuManuscripts to
be sent to the Institute for History(sa naznakom) za asopis
HISTORIJSKA TRAGANJA/ indicating that it isfor HISTORICAL
SEARCHES71000 SARAJEVO, Alipaina 9Bosna i Hercegovina
telefon/faks/phone/fax: 033/ 209-364 033/
217-263http://www.iis.unsa.ba
e-mail: [email protected]
Rukopisi se ne vraaju / Manuscripts will not be returned to
their authors
Urednitvo ne odgovara za navode i gledita iznesena u pojedinim
prilozima.The Editorial board is not to be held responsible for the
assertions and views presented inthe contributions it
publishes.
Prijava o izdavanju asopisa Historijska traganjaubiljeena je u
Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteciBosne i
HercegovineApplication for the publishing of Historical searches
has been registerd at: National and University
Library of Bosnia and Herzegovina
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
3/172
3Historijska traganja Historical searches
Sadraj Content
Rije
redakcije................................................................................................
5
lanci Articles
Marko Pijovi
PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U PROLOSTI
THE APPROACHES TO THE STUDY OF IDENTITIES IN THE PAST
.......9
Haris ZaimoviARHIVSKA GRAA AUSTROUGARSKE UPRAVEU HISTORIJSKOM
ARHIVU SARAJEVO
ARCHIVAL SOURCES OF THE AUSTRO-HUNGARIANADMINISTRATION IN THE
HISTORICAL ARCHIVESOF SARAJEVO
...............................................................................................61
Alma Leka
UDRUENJE PROFESIONALNIH FOTOGRAFA BOSNEI HERCEGOVINE I DRUTVO
AMATER FOTOGRAFA SARAJEVO(Iz rada prvih bosanskohercegovakih
fotografskih drutava)
THE ASSOCIATION OF PROFESSIONAL PHOTOGRAPHERSOF BOSNIA AND
HERZEGOVINA AND THE SOCIETYOF AMATEUR PHOTOGRAPHERS IN
SARAJEVO(From the work of the first photography societies in
Bosniaand Herzegovina)
...........................................................................................81
UDK 94 (497.6) ISSN 1840-3875Historijska traganja, Br. 8,
Sarajevo, 2011, [ str. 1-170 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
4/172
4 Historijska traganja Historical searches
Mina Kujovi
OSTAVTINA HADI SAVE KOSANOVIA,DABRO-BOSANSKOG MITROPOLITA
THE BEQUEST OF HADI SAVA KOSANOVI,METROPOLITAN OF
DABRO-BOSNIA...................................................
93
Max Bergholz
UDNA UTNJA ZATO NEMA SPOMENIKAZA MUSLIMANSKE CIVILNE RTVE
UBIJENE U BOSNI
U DRUGOM SVJETSKOM RATU?THE STRANGE SILENCE WHY WERE THERE NO
MONUMENTSFOR MUSLIM CIVILIANS KILLED IN BOSNIA DURING THE
SECONDWORLD WAR?
.......................................................................................
109
Denis Beirovi
ODUZIMANJE IMOVINE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVEU BOSNI I HERCEGOVINI
(1945.-1961.)
THE SEIZURE OF PROPERTY BELONGING TO THE SERBIAN
ORTHODOX CHURCH IN BOSNIA AND
HERZEGOVINA(1945-1961).............................................................................................
149
Upute autorima priloga
........................................................................
169
UDK 94 (497.6) ISSN 1840-3875Historijska traganja, Br. 8,
Sarajevo, 2011, [ str. 1-170 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
5/172
5Historijska traganja Historical searches
Rije Redakcije
Cijenjeni itatelji !
S predstavljamo vam osmi broj asopisa Hi-storijska traganja za
2011.godinu sa est znanstvenih radova u rubricilanci.Potrudili smo
se da za Vas izaberemo najzanimljivije radove od
ponuenih za ovaj broj.Naalost, i u ovom broju izostala je naa
povremenarubrika Predavanja sa Tribine Instituta za istoriju u
Sarajevu.
lanci su u ovom broju raznovrsni, neki su teorijske prirode, a
ima i kon-kretnih istraivakih lanaka napisanih na osnovi arhivske
grae. Meu njimaje i jedan koji prezentira odreene arhivske fondove
u jednom od sarajevskiharhiva. Osim prvog, ostali su radovi u
asopisu svrstani prema kronolokomprincipu povijesnih dogaanja.
U prvom radu Marko Pijovi raspravlja o problematici identiteta s
teo-rijske razine i iz perspektive povjesniara. Poznato je da je
bavljenje identi-tetnom problematikom zahtjevno samo po sebi, zbog
vieslojnosti fenomenakoji nazivamo identitetom, a autor naglaava da
je u sluaju povijesnog istra-ivanja ove teme jo zahtjevnije zbog
vrlo esto oskudne izvorne povijesnegrae iz dalekih perioda
prolosti.
Ako vas zanima vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i
Hercegovini,preporuujemo vam rad Harisa Zaimovia u kojem su
prezentirani fondovi otoj problematici, sauvani u Historijskom
arhivu Sarajevo.
Dolaskom Austro-Ugarske Monarhije u Bosnu i Hercegovinu
pokrenutisu i neki modernizacijski procesi, meu njima i razvoj
fotografije. O prvimudruenjima fotografa i njihovom radu proitajte
u lanku Alme Leko.
Uloga pojedinaca u drutvenom ivotu jedne sredine uvijek je
zanimljivatema. Prilog biografiji Hadi Save Kosanovia,
dabrobosanskog mitropolita,dala je Mina Kujovi slijedei povijesne
podatke o sudbini njegove ostavtine.
RIJE REDAKCIJEHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 5-7 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
6/172
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
7/172
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
8/172
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
9/172
9Historijska traganja Historical searches
UDK: 316:323.1
Pregledni rad
PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U PROLOSTI
Marko Pijovi
Zagreb, Hrvatska
U lanku se raspravlja o problematici identiteta s teoretske
razine i izperspektive povjesniara. Autor nastoji dati kratak
presjek pristupaispitivanju povijesnih identiteta, odnosno
identitetnih skupina. Meuostalim, ukratko problematizira koncept
subjektivnog i objektivnog
vezano za identitete, odnosno njihove nositelje, kao i za same
istraiva-e koji se tih kategorija u svojem radu dotiu. Takoer se
raspravlja i oauto i hetero predodbama, i njihovoj vanosti za
upoznavanje iden-titeta u prolosti. Jedan bi od ciljeva svakog
znanstvenog zanimanja zaovu temu trebao biti to detaljnije i
potpunije upoznavanje fenomena skojima se povjesniar susree, imajui
dakako na umu i problem samihpovijesnih izvora koji su
potencijalnom istraivau na raspolaganju.Stoga se u radu navode
mogue perspektive gledanja na identitete, ra-zliite razine s kojih
bi povijesne identitetne skupine trebalo istraivati,kao i
viedimenzionalnost samih identiteta o kojoj bi povjesniari tre-bali
voditi rauna. Bavljenje je identitetnom problematikom zahtjevnosamo
po sebi, zbog vieslojnosti fenomena koji nazivamo identitetom,
a u sluaju povijesnog istraivanja ove teme jo je vie tako zbog
vrlo e-sto oskudne izvorne povijesne grae iz daljeg/dubljeg perioda
prolosti.Iz tog razloga u lanku se ukazuje i na potrebu za veim
oprezom priistraivanju povijesnih identiteta, a posebno prilikom
donoenja (dale-kosenih) zakljuaka o istima.
Kljune rijei: identiteti, povijest, individualno, kolektivno,
autopre-dodba, heteropredodba, subjektivno, objektivno, kultura,
etnicitet,historiografija
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
10/172
10 Historijska traganja Historical searches
Uvod
P , terminolokih odrednica koje se koriste za ozna-avanje
odreenih ljudskih zajednica, kao i pitanje pripadnosti
tihzajednica,1samo su neke od gotovo beskrajno mnogo tema i
izazova
s kojima se povjesniar susree u svojim istraivanjima. Stoga u se
u ovomeradu ukratko osvrnuti na neke od moguih razina pristupa
problematici iden-titeta i prouavanja raznih povijesnih zajednica,
tj. identitetnih skupina, od-nosno pretpostavljenih identitetnih
skupina. Za poetak u rei neto osnov-
no o konceptu identiteta, odnosno pokuati razjasniti znaenje
samog terminaidentitet,2dakako, u smislu u kojem se on upotrebljava
u drutvenim, odnosnodrutveno-humanistikim znanostima.3
Solidno objanjenje za taj koncept ponudio je D. Zori: Od
latinskogapojma idem (to znai isto) izvedenje pojam identitas to bi
u naem je-ziku najblie odgovaralo pojmu istovjetnost. Pojam
identifikacije (kojom seostvaruje identitet) izveden je od
latinskih pojmova idem+facere (initi) paje identifikacija injenje
poistovjeivanja a identitet je produkt toga injenja.Podruje
stvaranja identiteta povijesno je promjenjivo. Ono se kree u
raspo-
nu od mitskog do ideologijskog i u njemu su isprepleteni
imbenici religijskog,
1Vjerske, etnike, politike ili neke druge
pripadnosti.2Detaljnije o pojmu, odnosno konceptu identitetavidi
npr. u: Vignoles V. L., Schwartz S. J.,Luyckx K. 2011.; Branaman A.
2010.; Kalanj R. 2010.; Sekuli D. 2010.; Burke P. J., Stets J.
E.2009.; Buckingham D. 2008. 1-11.; Jenkins K. 2008.; Penjak D.
2006.; Koruni P. 2006. 188-197., 287-296.; Cifri I., Nikodem K.
2006.; Maleevi S. 2006. 1-57.; Preli M. 2005.; Tomi-Koludrovi I.
Kneevi S. 2004.; Burke P. J., Owens T. J., Serpe R. T., Thoits P.
A. 2003.; HerakE. 1998. 79- 80.3U ovom radu nee se razmatrati
koncept identiteta izvan sfere drutvenih znanosti, kaonpr.
identitet u matematikom smislu, ali svakako je potrebno napomenuti
da postoje brojniprigovori vezani za upotrebu pojma identitet u
drutvenim znanostima, pa ak i prijedlozida se termin identitet iz
njih posve izbaci, jer je tu njegova primjenjivost daleko
slabijanego u matematici ili logici, recimo. Iako sam zbog
ogranienog opsega ovog rada kao izbog injenice da u njemu i sam
raspravljam o odreenim problematinim elementima kojiproizlaze npr.
iz koncepta kolektivnog identiteta odluio ovom prilikom ne ulaziti
dubljeu navedeno pitanje, napominjem da smatram mnoge od primjedbi
na raun upotrebe pojmaidentitet u drutveno-humanistikim znanostima
opravdanima i vrijednima ozbiljnijegarazmatranja nego to je to
dosad bio sluaj. Za neke od tih primjedbi vidi npr. u: Maleevi
S.
2006. 13-36.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
11/172
11Historijska traganja Historical searches
rasnog, etnikog, profesionalnog i sl. karaktera. Identitet je,
kao posljedica ina
poistovjeivanja, skup odlika (ili ak temeljna crta) koje odreuju
subjektivnupripadnost skupu uvjerenja, injenja (ili ljudi), koji (i
kojima se) pojedinca po-vezuju s odreenom sredinom, ljudima,
stvarima i dogaajima i na taj nain gaobiljeuju. (Zapravo bi tonije
bilo rei da se na taj nain ovjek esto nesvje-sno obiljeuje).
Osobnost i pripadnost temeljne su odrednice identiteta a objesu
proizvod procesa poistovjeivanja. Na taj nain se zatvara krug od
izvornoglatinskog znaenja pojma identitas do naeg shvaanja pojma
identiteta.4Usvakom sluaju, za koncept identitetakao operativnog
pojma u drutvenimznanostima moe se ugrubo rei kako je u pitanju
znanstveni konstrukt kojise odnosi na samopoimanje neke osobe kao
odvojenog, odnosno specifinogi samosvojnog entiteta (tj. posebnog u
odnosu na druge, dakako), odnosno nashvaanje ljudi (npr. neke
skupine individua) o samima sebi kao pripadnicimaodreene
(specifine) grupe.5
Prema fenomenu identiteta, njegovoga nastajanja, odravanja i
razvijanja,zauzimale su se u znanosti razliite pozicije. Stoga
prije nego krenem na glavnidio rada, nije na odmet spomenuti i dva
najea, ili makar najsukobljenijapristupa.
Jedan od njih je esencijalizam. Najkrae reeno, esencijalizam
podrazumi-jeva postojanje nekakve biti stvari, ija bi odlika bila
neponovljivost i stalnost.6Prevedeno u svijet identiteta, moglo bi
se rei kako esencijalistiki pogled po-lazi od pretpostavke da
identitet prethodi pojedincu, ime zapravo determi-
4Zori D. 1991. 196.5In social theory and identity theory, the
self is reflexive in that it can take itself as an object andcan
categorize, classify, or name itself in particular ways in relation
to other social categories orclassifications. This process is
called self-categorization in social identity theory; in
identitytheory it is called identification. Through the process of
self-categorization or identification,an identity is formed. In
social identity theory, a social identity is a persons knowledge
that heor she belongs to a social category or group. A social group
is a set of individuals who hold a co-mmon social identification or
view themselves as members of the same social category. Througha
social comparison process, persons who are similar to the self are
categorized with the self andare labeled the in-group; persons who
differ from the self are categorized as the out-group. StetsJ. E.,
Burke P. J. 2000. 224-225. Vidi usput i: Riley A., Burke P. J.
1995.6 Prema klasinom esencijalizmu postoje osnovne istinite forme
ili sutine; izmeu razliitihformi ne postoji kontinuitet varijacija
nego diskontinuitet, a te istinite forme s vremenom sene menjaju.
Moderni esencijalizam ini verovanje da su izvesni fenomeni
prirodni, neizbeni i
bioloki odreeni. Delamater D. D., Hajd D. . 2002. 203.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
12/172
12 Historijska traganja Historical searches
nira ljudsko djelovanje; on percipira identitet/e kao fenomene
prilino vrsto
definirane, oblikovane, kao unaprijed zadane pojave s odreenom
bitnostikoja je nepromjenjiva ili teko promjenjiva. Primjer bi
esencijalistikog pri-stupa bio kada bi se recimo govorilo o vjenoj
danosti neke narodnosti, ilireligijske pripadnosti: kada bi se
inzistiralo da netko tko je roen od roditeljaNijemaca ili
protestanata, ne moe, i ne smije biti nita drugo osim Nijemacili
protestant, jer bi to bilo neprirodno, te ni njegovi potomci ne
mogu biti ilipostati neto drugo, jer su to nijemstvo ili to
protestantstvo zauvijek zadanii neizmjenjivi.7
Nasuprot takvom shvaanju, u znanosti se pozicioniralo shvaanje
da jestvarnost drutveno uvjetovana, te drutveno konstruirana,8pa se
takav pri-stup naziva konstruktivistikim. To vrijedi, dakako, i za
identitete, kao sastavnidio ljudske realnosti. Identitet se, dakle,
gradi i razrauje, odnosno mijenja,te bi u velikoj mjeri bio stvar
subjektivnog izbora, koji ipak u odreenoj mjeri
7 No, takva shvaanja koja nazivamo esencijalistikim ne moraju
biti prisutna samo kada jerije o identitetu kao takvom, odnosno o
nekoj drutvenoj grupi, ve i kad se radi o fenome-nima drutvene
naravi u irem smislu, kao to je recimo jezik. Kao primjer takvog,
esencija-
listikog pristupa, samo vezanog za sferu lingvistike, a ne
identitetnih odrednica i njihovihnositelja, moe se uzeti jedna
opaska De Saussurea, u kojoj govori o pogrenom pristupunekadanjih
lingvista izuavanju razliitih razvojnih pojava u jeziku: Prvi
jezikoslovci nisushvatili prirodu fenomena analogije, koji su
nazivali lanom analogijom (...) Svaki otklon oduspostavljenog reda
za njih je nepravilnost, krenje idealnog oblika. Do tog je dolo
zbog iluzijesvojstvene tom razdoblju kad su u prvobitnom stanju
jezika vidjeli neto vie i savreno, a da sepritom nisu ni zapitali
je li prije tog stanja postojalo neko drugo. Svaka sloboda koja bi
se uzelabila je za njih odstupanje od pravila, anomalija. De
Saussure F. 2000. 241. Upravo zato nagla-ava: Najozbiljnija
metodska pogreka (...) sastoji se u tome da se neki fonetski zakon
formulirau prezentu kao da su pojave koje on obuhvaa dane jednom
zasvagda, ane da se raaju i umiruu dijelu vremena. Tako dolazi do
kaosa jer se dokida vremenski slijed dogaaja. Isto. 222. Te po-tom
upozorava: (...)izlaemo se opasnosti da u trajno svojstvo
pretvorimo jednu izrazito povi-jesnu injenicu. Isto. 223. Za nas
ovdje dakako nisu bitne jezine pojave same po sebi razlozizbog
kojih se javljaju, naini na koje se one javljaju, niti okolnosti
njihova nastanka ve naszanima upravo pozivanje lingvista na
izvorno, prvobitno, nepromjenjivo, vjeno i traj-no, te na nekakav
prauzor kojemu bi se sve trebalo pokoravati. Sve te navedene
kategorije,odnosno misaoni sklop iz kojeg proizlaze njihove
upotrebe u prethodnom primjeru, zapravosu podudarni s onime to se
javlja u diskursu o identitetima kada se govori o
prvobitnosti,zadanosti, i nepromjenjivosti.8Vidi detaljnije u
izuzetnoj studiji: Berger P. L., Luckmann T. 1992.; kao i u:
Delamater D. D.,Hajd D. . 2002. 208-209. A usput vidi i vana
opaanja o esencijalizmu i konstruktivizmu:
Sekuli D. 2010. 28-45.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
13/172
13Historijska traganja Historical searches
zavisi od drutvenog okruenja (koje se, dakako, i samo
mijenja).9Drutva
nastoje utjecati na misli i ponaanje individue (ali i
kolektiva), premda, kaoto znamo, drutvena stvarnost i kultura su
rijetko kada uniformne, odnosnopojedinci i kolektivi nisu samo
pasivni promatrai u svijetu drutvenosti. No,ono to je ovdje bitno
rei jest da ljudi stvaraju i odravaju razliite drutve-ne fenomene
(meu njima i identitet/e) putem drutvene prakse, a time sestvarnost
ispostavlja proizvodom drutvene interakcije, odnosno: mi kao
ljudikonstruiemo svoje i tue identitete kroz svakodnevne meusobne
susrete i dru-ge drutvene interakcije.10
Razliku izmeu esencijalistikog i kostruktivistikog stajalita
dobro jesroio Sekuli: Osnovni put osporavanja esencijalizma je
upozoravanje na so-cijalne i kulturne procese na kojima su
identiteti konstruirani i koji ih mijenja-ju. Ako hrvatski
identitet ne lei u hrvatskome genu, nego u sloenom procesusukoba,
asimilacije i povlaenja granice prema drugima, onda je jasno da
onnije objektivno bioloki ili povijesno dan i zadan, nego stvoren,
konstruiran ipodlijee rekonstrukciji. Nasuprot tom
konstruktivistikom shvaanju identitetastoji esencijalistiko,
objektivistiko shvaanje, koje smatra da identiteti imajuneku svoju
sutinu, esenciju, koja se nalazi iza provodne promjenljivosti i
gdje je zadatak znanosti da otkrije tu sutinu. (...) S druge
strane stoji socijalnikonstruktivizam koji kae da takve esencije
nema i da razumijevanje identitetanije nita drugo nego
razumijevanje povijesnoga procesa njegove konstrukcije.Iz tih dviju
orijentacija izvlae se i fundamentalno razliita pitanja koja moe-mo
postaviti znanosti. Sa stajalita esencijalizma opravdano je
postaviti pitanjeo pravom identitetu. Mora postojati objektivni,
znanstveni, esencijalistiki
9Pritom se uzima da je realnost svakodnevnog ivota umnogome
zajednika:druge osobeopaaju realnost na umnogome slian nain,
sastavljenu od slinih dogaaja, osoba, radnji ireda. Delamater D.
D., Hajd D. . 2002. 210. Tu je krucijalna uloga jezika, jer nam on
dajeosnove na kojima formiramo smisao svijeta, odnosno osigurava
nam znaenje kojim inter-pretiramo doivljaje, omoguavajui nam
istovremeno da podijelimo svoje iskustvo, te da vla-stite doivljaje
uinimo dostupnim drugima (usput o jeziku i identitetu vidi u:
ThornborrowJ., 2004.). Jezik nam obezbeuje kategorije ili
tipizacije koje koristimo da bismo klasifikovalidogaaje i osobe i
da bismo ih doveli u red. Delamater D. D., Hajd D. . 2002. 210. Ta
tipi-zacija stvarnosti vremenom se institucionalizira: zajednika
tipizacija ljudi i dogaaja vodi dostvaranja navike. Stvaranje
navike ini da ponaanje drugih bude predvidivo, i podstie
aktiv-nosti udruivanja. Jednom kada tipizacija ili praksa postanu
navika, to ih ini oekivanim, amehanizmi socijalne kontrole
razvijaju se da ih ouvaju. Isto.
10Ber V. 2001. 41.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
14/172
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
15/172
15Historijska traganja Historical searches
kolektiva) moe znaiti i svijest o sebi17 te o svojim obiljejima
(i njihovim
vrijednostima) u odnosu na (vrednovanje) obiljeja nekoga drugoga
(stoga seodnos prema sebi moe promatrati i kao samoprocjena
(pojedinca ili skupine)o sebi).18Zato su za identitet/e pojedinca
ili kolektiva, odnosno drutvenihskupina, posebno znaajna ona
obiljeja koja ih ine prepoznatljivima u oi-ma i svijesti drugih,
odnosno ona obiljeja za koja oni smatraju da ih inedrugaijima od
drugih, posebnima u odnosu na druge, dakle, koja ih inedrugima u
odnosu na druge.19Pritom je krucijalno imati na umu sljedee:Svaka
je identifikacija u isti mah i diferencijacija. U procesu
identifikacije (...)na prvome je mjestu upravo htijenje da se oznai
razgranienje izmeu njih inas, naime da se utvrdi ono to se naziva
granicom. (...) Ono to razdvaja dvijeetniko-kulturne grupe nije
prvotno kulturna razlika (... odvojenost, granicustvara htijenje za
razlikovanjem.20
Jedna skica za poetak (tri razine promatranja identiteta)
Za poetak u tek skicirati pristup prouavanju identitetnih
fenomenakoji bi za cilj imao to bolje upoznavanje istih. Poeljno je
da vodimo raunao barem tri razine(promatranja) identiteta koje su
od znaaja za istraivaa,te na koje bi svakako trebalo obratiti
pozornost i sve ih pokuati uzeti u obzirprilikom bavljenja
identitetima.
U pitanju su: ime, odnosno ono to moemo nazvati identitetnom
oznakom(i to se
odnosi na nazivneke zajednice) naravidentiteta, odnosno pitanje
kakav je identitet, tj. o kojem se tipu
identiteta radi (da li o vjerskom, stalekom, odnosno klasnom,
etni-kom itd.)
sadraj identiteta, tj. pitanje koje se dotie raznih elemenata
(npr.obrasci ponaanja, razni rituali i obiaji, nonja, i uope
folklor itd.)koji konstituiraju, ili bar karakteriziraju (tj. koji
su karakteristini za)
17Usput vidi: Kihlstrom J. F., Beer J. S., Klein S. B.
2003.18Vidi npr.: Stryker S., Burke P. J. 2000.19Pod pojmom drugi,
odnosno drugost, moe se, naravno, podrazumijevati itav niz
sadr-aja, tj. razlikovanje se moe vriti po brojnim osnovama.
20Kalanj R. 2003. 64. Vidi usput i: Schpflin G. 2001. 5-9.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
16/172
16 Historijska traganja Historical searches
odreeni identitet, odnosno zajednicu koja posjeduje tj. batini
taj
identitet. Pritom istraiva problem sadrajamoe promatrati s
neko-likopodrazina:
a) obraanjem pozornosti na one elemente koje pripadnici
odreenezajednice dre znaajnima za svoj identitet i svoju
meusobnusolidarnost (nezavisno od toga koliko znaajnima te
elementemoda doivljava sam istraiva);
b) obraanjem pozornosti na one elemente koje istraiva
smatraznaajnima za odreenu identitetnu skupinu (nezavisno od
toga
doivljava li te iste elemente i sama ta skupina znaajnima ili
ne);c) obraanjem pozornosti na sveelemente koji se mogu
primijetitii povezati s nekom skupinom: nezavisno od toga jesu li
moda tielementi, odnosno neki od njih, svojstveni i za neke druge
zajednice(ova opaska takoer vrijedi i za a i b primjere); nezavisno
od togasmatra li te elemente sam istraiva posebno znaajnima ili ne,
zaidentitet i postojanje prouavane zajednice te nezavisno od
togasmatra li ih prouavana zajednica posebno znaajnima ili ne,
zasamu sebe.21
Ove se navedene razine,dakako, daju istraivati, odnosno pokuati
istra-iti, sagledavajui fenomen identiteta kako iz perspektive
autopredodbi, takoi iz perspektive heteropredodbi.22
21Naravno, podrazumijeva se da e od mjere u kojoj se, iz kojeg
god razloga, neki kulturnielementi doivljavaju vanima za identitet
neke zajednice, zavisiti i to koliko e se u svakod-nevnom ivotu tim
elementima pridavati panja od strane iste te zajednice.22Jasno,
najpotpunije bi, odnosno najmanje manjkavo istraivanje bilo ono
koje bi se uspje-lo dotaknuti svih navedenih razinaproblematike i
to iz perspektive oba spomenuta tipapredodbi. Vidi usput o nekim
aspektima ove problematike u: Vignoles V. L., Schwartz S. J.,Luyckx
K. 2011. 4-5. O autoi heteropredodbama biti e rijei nie u radu.
Detaljnije o toj
problematici vrijedi konzultirati i: Duki D. 2009.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
17/172
17Historijska traganja Historical searches
Primjer jednog od moguih pristupaprouavanju identiteta (i
njegovih nositelja)
Za poetak bih napomenuo kako pojam identitetna
skupina/identitetnazajednicau ovom radu koristim kao kolokvijalan
termin koji se odnosi na bilokoju (pretpostavljenu) zajednicu koja
ima neki (pretpostavljeni) identitet, neulazei pritom u narav tog
identiteta (odnosno u pitanje radi li se o vjerskom,etnikom,
regionalnom, ili kakvom drugom identitetu).
Historijska su svjedoanstva o nekome ili neemu, s kojima se
prilikom
svojih istraivanja povjesniar susree, moglo bi se rei
neujednaena. Tiizvori, kako ih esto nazivamo, razliitih su profila
i kreu se od raznihtipova pisanih izvora, do irokoga spektra
razliitih drugih vrsta materijal-nih ostataka koji su nam ostali
sauvani iz ovog ili onog perioda prolosti.Ipak, sva se ta
svjedoanstva o prolosti ukoliko diskutiramo o identitetima mogu
ugrubo podijeliti na dva tipa svjedoanstava: svjedoanstva
osamomesebii svjedoanstva odrugome. Stoga bi se na ovome mjestu u
raspravu moglouvesti dva koncepta koja bi se odnosila na maloprije
spomenutu podjelu,odnosno na tipove svjedoanstava s kojima se
susreemo, a to bi bili ovdje
ih uvjetno tako nazivam unutarnji momenti vanjski moment.
Unutarnji bisemomentodnosio na percepciju samoga sebe i na
svjedoanstva o sebi, dokbi se, s druge strane, termin vanjski
momentodnosio na percepciju (nekogaili neega, tj. neke pojave) od
strane promatraa, odnosno na svjedoanstva(izvana) o drugome. U
znanosti je uglavnom uobiajeno ta dva momentanazivati
autopredodbomi heteropredodbom, stoga u se od sada te nomen-klature
drati u ovom radu.
Pritom je vano napomenuti da se imagologija,23u okviru koje se
esto
koriste ovi pojmovi (auto i hetero predodbi), kao istraivaka
grana kom-parativne knjievnosti, primarno bavi prouavanjem
knjievnih predodbi ostranim zemljama i narodima (heteropredodbe) te
o vlastitoj zemlji i narodu(autopredodbe).24Ukoliko problem
nastojimo sagledati (i) iz povjesniarskeperspektive, ovdje nas
naelno nee zanimati samo knjievne predodbe, vebilo kakve predodbe,
odnosno izvori/podaci bilo kakve provenijencije, a koji
23Vidi detaljnije u: Leerssen J. 2007.
24Duki D. 2009. 5.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
18/172
18 Historijska traganja Historical searches
svjedoe o nekome/nekima ili neemu. Takoer, ne trebaju nas
interesirati
samo podaci o zemlji, ili samo podaci o narodu ve o bilo kakvom
identitet-nom fenomenu, odnosno pojedincu ili skupini ljudi za koje
pretpostavljamoda su posjedovali nekakav identitet. Ovo treba imati
na umu, budui da timedonekle modificiramo, odnosno proirujemo sferu
interesa u odnosu na onukoja je najee (iako ne i iskljuivo)
prisutna u imagologiji.25
Dakle, moemo rei da nas, kada prouavamo odreenu ljudsku
zajed-nicu, te kada se konzultiramo s izvorima koji u ovom ili onom
kontekstu onjoj svjedoe, zanima ukoliko takva svjedoanstva postoje
to i kako tazajednica (ili netko tko joj pripada) svjedoi sama o
sebi. Ujedno nas zanimai to o dotinoj zajednici svjedoi netko
izvana, tj. eventualni promatrai (na-ravno, ukoliko ih ima). Jasna
stvar, u takvim svjedoanstvima moe postojatii mnogo vie podataka od
puke informacije o tome kako se npr. neka zajedni-ca zove, odnosno
imenuje, stoga bismo radi potpunijeg pojanjenja konceptauto i
hetero predodbe mogli nadopuniti konstatacijom kako se
konceptautopredodbene odnosi samo na to kako netko sam sebe
percipira (tj. pre-poznaje), odnosno kako netko sam sebe naziva
(odnosno identificira) negoi na sva druga svjedoanstva koja je
netko posvjedoio, te ostavio o samome
sebi; dok se koncept heteropredodbene odnosi samo na to kako
netkoizva-na(npr. promatrai, putopisci, kroniari itd.) prepoznaje
(ili recimo imenuje)neku osobu/grupu ljudi koju promatra nego i na
sva druga svjedoanstvaod strane nekog promatraa, odnosno izvanjca,
koja je taj promatra (ili vienjih) ostavio o nekoj zajednici koja
nas zanima.26
Ovo navedeno je tek skica, tj. pojednostavljeni prikaz. Naime,
taj povijesninetko, dakle taj na promatra ili svjedok, ne mora nuno
biti jedna osoba(iako naravno moe), tj. ne mora se raditi o
svjedoanstvu jedne individue,
niti ak o nekakvom pisanom tragu, ve se moe raditi i o
svjedoanstvimakoja su npr. nastala kao rezultat nekakvog drugaijeg
nastojanja ire zajednice,ili jednog njenog dijela. Tako bismo,
primjera radi, pod autopredodbumoglisvesti i kakve rimske freske
koje prikazuju npr. scene iz seoskog ivota antikihRimljana, a koje
su ouvane na zidu neke graevine iz rimskoga perioda. To
25Vidi jo o imagologiji kod: Dyserinck H. 2003.26U kontekstu
rasprave o auto i hetero predodbama, vidi usput za etsko i emsko
kodkulturolokih istraivanja u: Rihtman- Augitin D. 1984. 15.;
Supek-Zupan O. 1976. 57-76.;
Spaji-Vrka V. 1996. 278.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
19/172
19Historijska traganja Historical searches
bi nam, dakle, bilo svjedoanstvo koje su nam ostavili ili sami
protagonisti tih
rimskih seoskih rabota, ili (mnogo vjerovatnije) njihovi
sunarodnjaci kojisu bili zainteresirani za (slikovno) biljeenje
stvarnosti koja ih je okruivala. Sdruge strane, neke od rimskih
slavoluka koje su dali izraditi pojedini impera-tori, tj. one
dijelove tih slavoluka koji, recimo, prikazuju bitke Rimljana s
neki-ma od barbarskih naroda, odnosno s pripadnicima tih barbarskih
naroda(u njihovim karakteristinim nonjama, i s njihovim specifinim
orujem isl.), mogli bismo uzeti kao neto to se moe svesti pod
heteropredodbu, jerna neki nain predstavlja (izvanjsko)
svjedoanstvo o nekoj zajednici s kojomsu se izvanjci (u ovom sluaju
Rimljani) imali prilike susresti. Ovakvih i sli-nih primjera iz
blie ili dalje prolosti, te iz raznih dijelova svijeta, ima
dakako
vrlo mnogo.27
Osubjektivnomi objektivnom(s obzirom na provenijenciju
izvora)
Na ovome bih mjestu elio, za potrebu rasprave, u priu o
(historijskim)svjedoanstvima uvesti jo dvije podjele, odnosno
(pod)grupe za koje ta-koer treba imati na umu da su proizvoljne,
tj. uvjetne. Njih bi inila subjektiv-na svjedoanstvai objektivna
svjedoanstva. Pitanje koncepta kako subjektiv-nog, tako i
objektivnog, ini se nezaobilaznim kada se govori o ovoj temi, pa
jepotrebno pozabaviti se i time. Za poetak vrijedi citirati poznato
Carrovo sta-jalite koje se dotie pitanja subjektivnogi objektivnogu
povijesnoj znanosti: Ujednom ranijem predavanju ve sam ustvrdio da
se drutvene znanosti meunjima i povijest ne mogu prilagoditi
teoriji spoznaje koja razdvaja objekt isubjekt i namee strogo
odvajanje izmeu promatraa i promatranog (...). i-njenice u
povijesti ne mogu biti posve objektivne jer su one postale
povijesniminjenicama samo na temelju znaenja koje im je dao
povjesniar.Objektivnost
u povijesti ako jo uvijek elimo upotrebljavati uobiajeni termin
ne moebiti objektivnost injenice, ve jedino objektivnost odnosa,
odnosa izmeu inje-nice i interpretacije, izmeu prolosti, sadanjosti
i budunosti.28
27Za primjere iz srednjeg vijeka i antike vidi u: Cameron A.
1992; Hlscher T. 2004. Usput, ukontekstu spominjanog imagolokog
pristupa, vidi i zanimljive studije: Grorichard A. 1988.;Duki D.
2004.; kao i korisne zbornike radova: Beller M., Leerssen J. 2007.;
Alenius K., Flt O.K., Mertaniemi M. 2008.
28Carr E. H. 2004. 100.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
20/172
20 Historijska traganja Historical searches
Ne ulazei u analizu same autorove izjave, ovdje bih se prije
svega e-
lio dotaknuti predmeta te njegove misli, naprosto kako bih
pokuao makarpovrno oslikati neke aspekte problema s kojima se
susreemo, ako i kada uraspravu o (povijesnim) identitetima uvodimo
koncepte objektivnog isubjek-tivnog.29Kada govorimo o
objektivnom,upotreba e tog pojma dakako zavisitii od razine s koje
se gleda na prouavani fenomen, kao i od samog sadrajakoji dovodimo
u vezu s tim terminom. Naveo bih samo dva primjera:
Prvibi se primjer odnosio na situaciju u kojoj, recimo, imamo
posla spojmom objektivnokao sinonimom za izvanjsko svjedoanstvo o
nekomeili neemu i to izvanjsko u smislu da potjee izvana, dakle od
nekoga tkodolazi izvan kruga same zajednice koju se prouava.
Drugi bi se primjer odnosio na objektivnokao izvanjsko ali u
ovomsluaju bi se radilo o izvanjskom kao neemu to se odnosi na
svjedoanstvao vanjskim, u smislu materijalnim (a ne duhovnim,
odnosno misaonim), od-nosno izvana uoljivim i prepoznatljivim, tj.
izvana vidljivim (kulturnim) ele-mentima koji krase neku zajednicu
nezavisno od toga jesu li svjedoanstvapotekla od izvanjca, ili od
samih pripadnika promatrane skupine.
to se tie prvog primjera, kada dakle spominjemo objektivnokao
izvanj-
sko svjedoanstvo, tj. objektivnou smislu (npr. pisanog)
svjedoanstva kojedo nas dolazi preko nekog izvanjca (dakle nekog
tko nije izvorno pripad-nik prouavane zajednice),30potrebno je
primijetiti kako se esto upravo nasvjedoanstva koja nam o nekoj
zajednici dolaze od nekoga izvana oslanjamokada se bavimo
razmatranjem povijesti razliitih podruja i zajednica kojesu na
njima obitavale. To je npr. sluaj s veinom skupina koje su
naseljavaleBalkan u rano srednjovjekovno doba gdje nam za prvih
nekoliko stoljeanjihove povijesti (npr. pisani) podaci potjeu
uglavnom iz stranih izvora (fra-
nakih, bizantskih itd.), ali recimo i s mnogim zajednicama koje
su naseljavaleantiku Europu o kojima nam pisane informacije gotovo
iskljuivo potjeuod helenskih i rimskih autora (tj. autora koji su
pisali grkim i latinskim jezi-kom). U takvim sluajevima nam je
kategorija objektivnog zapravo neizbjenopovezana s onom
subjektivnog, jer se u tom sluaju suoavamo i s (krajnje)uvjetno
reeno objektivnimsvjedoanstvom utoliko to nam se donosi po-
29Vidi usput poneto o subjektivnom, objektivnom i sociologiji u:
Sekuli D. 2010. 25-28.30U ovom bi se sluaju impliciralo da
subjektivnooznaava svjedoanstvanekoga iz same za-
jednice koja je u pitanju u odnosu na objektivnokoje bi dolazilo
od nekoga tko je izvanjac.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
21/172
21Historijska traganja Historical searches
gled promatraa, dakle osobe koja promatra neku zajednicu, ali ne
ivi nuno
njihovu svijest, i ne dijeli nuno njihov sustav vrijednosti, ili
njihove obiaje,ve ih moda tek biljei. S druge strane ujedno
nesumnjivo imamo posla i sasubjektivnimsvjedoanstvom utoliko to nam
se daje pogled iz perspektiveneke osobe, tj. linosti, a time je i
samo svjedoanstvo u odreenoj mjeri nei-zbjeno subjektivno. Iz te
perspektive gledajui, moemo rei kako neto to bise moglo nazvati
objektivnimu punom smislu te rijei zapravo i ne postoji,budui da su
ljudska svjedoanstva gotovo uvijek obiljeena nekim specifi-nim
kontekstima u kojima su nastajala, emocionalnim i drugim stanjima
onihkoji su ih biljeili i tome slino.
U sluaju drugog primjera, kad govorimo o objektivnomkao neemu
tose odnosi na svjedoanstva o izvanjskim u smislu: izvana uoljivim,
odno-sno izvana vidljivim elementima koji krase neku
zajednicu,31tj. koji svjedo-e o njoj, opet nailazimo na opravdane
razloge za oprez. Tu, naime, moemoimati posla s podacima koji do
nas dolaze kako preko autopredodbe, tako iputem heteropredodbe i
mogu se odnositi na razne fenomene poput npr.podataka o narodnoj
nonji,32kultovima, te uope folkloru, pa zatim go-voru, ali i
podatke u vidu materijalnih ostataka: poput nakita, orua,
oruja,
zatim arhitekture itd. Ovdje se dakle moe raditi i o
informacijama koje su donas stigle putem svjedoanstva nekog autora,
odnosno nekog pisanog izvora odanim kulturnim karakteristikama neke
skupine, ali se moe raditi, recimo, io arheolokim ostacima koji nam
svjedoe o neijoj kulturi, odnosno kultur-nom stvaralatvu.
31U ovom bi se sluaju impliciralo da subjektivnooznaava
samoizjanjavanje, tj. samopoima-nje, odnosno unutarnju, psiholoku,
tj. na prvi pogled skrivenu dimenziju neke prouavanepojave (osobe,
ili grupe ljudi) u odnosu na objektivnokoje bi prije svega
oznaavalo vanjskudimenziju, tj. odnosilo se na materijalne
manifestacije i na izvana uoljive karakteristike teprouavane
pojave.32Pojam narodnaovdje stavljam pod navodnike jer se ponekad
iz znanstvenog diskursa stje-e dojam da su jedine narodne nonje i
uope narodni obiaji oni seoski, tj. oni izruralnih sredina, kao da
u gradovima ne ivi narod koji takoer ima obiaje i vjerovanja,
ve valjda neto drugo. To je, dakako, pogrena percepcija, dijelom
uvjetovana i kulturnimnasljeem koje je dobrano ruralno (ili se
barem ta percepcija stvarala, tj. ta ruralna dimen-zija kulture
(pre)naglaavala) a iz kojega dobar dio svog sadanjeg kulturnog
oslonca crpemnoge suvremene jugoistonoeuropske nacije. O tom se
problemu narodnog, te nesrazmjeruu inzistiranju na ruralnim
elementima kulture u odnosu na urbane, poneto moe nai u:
Ivanevi R. 1999. 228-229.; te kod: Rihtman-Augutin D. 1984.
186.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
22/172
22 Historijska traganja Historical searches
Za ovaj se profil izvora, tj. svjedoanstava, takoer moe navesti
odre-
ene probleme vezane za objektivno, tj. objektivnost. Recimo, na
prvi bise pogled moda moglo uiniti kako bi objektivnije objektivno
svjedoan-stvo, odnosno nepristranijeizvanjsko svjedoanstvo o nekoj
zajednici, tj. onekom drutvu, mogli predstavljati upravo razni
tipovi arheolokih ostataka,odnosno elemenata materijalne kulture.
Ali, ni tu stvari nisu jednostavne. Sjedne strane, budui da su nam
arheoloki ostaci nasljee ostavljeno od nekekonkretne zajednice,
moemo se zapitati u kojoj je mjeri uope mogue od-vojiti
samopoimanje te zajednice od onoga to ona stvara i ostavlja za
sobom;dok s druge strane ipak moramo biti oprezni pri eventualnom
zakljuivanju oarheolokim ostacima kao o neemu to bi bilo usko
vezano uz samopoimanjeneke skupine (a takoer treba voditi rauna i o
tome da moe postojati vierazina i tipova samopoimanja o kojima bi
se u nekom konkretnom sluajumoglo raditi) i to zato to je
materijalno stvaralatvo kao takvo (npr. obua,odjea, tj. nonja,
predmeti za svakodnevnu upotrebu, ili recimo arhitektura,kao i
materijal koji se koristi pri gradnji) u velikoj mjeri vezano i za
meteoro-loke, ekoloke, geografske, i druge (dakle od ljudi i
njihovog samopoimanjanezavisne) uvjete u kojima oni koji ga
kreiraju ive. Zato je ovdje potrebno
naglasiti kako je unatrag nekoliko desetljea praksa
poistovjeivanja raznihmaterijalnih (arheolokih) ostataka i primjera
radi navodnog etnikogidentiteta onih kojima su ti ostaci pripadali,
tj. izjednaavanja neije etnino-sti i arheolokih ostataka koji bi o
toj etninosti navodno svjedoili, s pravomdovedena u pitanje, a
zatim i odbaena od brojnih znanstvenika. Pojednostav-ljeno reeno,
kultura i etninost ne mogu se a prioripoistovjeivati, a kulturnese
granice rijetko preklapaju s granicama etnosa/naroda.33
Kao interesantan primjer moemo navesti dinarske prostore. Iz
injeni-
ce da postoje slinosti u nonjama kao i u mentalitetu, izvode se
ponekadzakljuci o istorodnosti dinarskih populacija, a koja bi
proizlazila iz tih na-vedenih slinosti. Za ovu raspravu pritom uope
nije bitno jesu li dinarskepopulacije (one s junoslavenskih
prostora) etniki ili jezini srodne (oito jeda jesu), ve je bitno to
da se tek iz nonje i mentaliteta to svakako ne moeizvoditi kao
zakljuak. Etnika, ili recimo jezina srodnost Dinaraca Srba,
33Neto vie informacija o toj temi, zajedno s pregledom dijela
literature koja se tim pitanjemdetaljnije bavi, donose npr.: Dino
D. 2008. i Curta F. 2007.; a vidi usput i: Trubaov O. 2005.
43., 68., 70-71. 76-83., 119-120.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
23/172
23Historijska traganja Historical searches
Crnogoraca, Bonjaka i Hrvata sigurno ne proizlazi iz njihove
nonje, niti
iz mentaliteta. Naime, identian, ili makar izuzetno slian
mentalitet imaju iMakedonci Mijaci, pa Grci po planinskim
predjelima Moreje, tj. Peloponeza iKrete, zatim Talijani dijelova
june Italije, ili recimo sa Sicilije, kao i neke ar-menske
grupacije s Kavkaza, da ne nabrajam dalje. Ta srodnost koja je
zaistavidljiva u mnogim sferama poput nonje (npr. karakteristine
kape koje aso-ciraju na nau dinarsku kapu, zatim odjea od vune, kao
rezultat uzgoja ovaca,tj. sitne stoke), potom slini glazbeni
instrumenti, slini elementi arhitekture(kamene kue), te neosporne
slinosti u mentalitetu (naglaeno patrijarhalni iesto violentni tip
linosti) sve je to prisutno irom spomenutih mediteran-skih
prostora. No pritom, te srodnosti i slinosti u obiajima, kulturi i
men-talitetu nisu rezultat nekakvog narodnog, ili recimo jezinog
srodstva, nitinekakvih paleobalkanskih, odnosno paleomediteranskih
ostataka u naimkulturama, ve prije svega geolokih, ekolokih,
meteorolokih, odnosno kli-matolokih i sl. uvjeta u kojima ive
spomenute populacije. Radi se naprostoo tome da isti, odnosno slini
uvjeti ivota utjeu na stvaranje veoma slinihnavika, obiaja, obreda,
nonji itd. Ali, kada ne bismo imali dovoljno izvornogmaterijala, te
kada bismo sudili samo na osnovu tih izvanjskih manifestaci-
ja, bez uvida u bilo kakve druge elemente kulture i identiteta
nekih grupacija,moda bismo zaista bili u iskuenju da zakljuimo kako
su ove gore spomenu-te grupacije, tj. makar neke od njih koje ive
blizu jedne drugima, isti narodili da potjeu od istog naroda.
U svakom sluaju, svjesna promjena i manipulacija izvjesnim
segmentimamaterijalne kulturne batine s ciljem stvaranja i
odravanja, ili ak poveava-nja razlika izmeu sebe i drugoga, negdje
je manje, a negdje vie izvodljiva,a ponegdje je mogua tek u takvoj
mjeri da ju je nerijetko dosta teko izvana
(npr. na temelju sauvanih materijalnih ostataka) uoiti dakako,
sve ovopod uvjetom da je u odreenim zajednicama i u odreenim
situacijama uopepostojala elja za produkcijom izvjesnih
kulturolokih razlika tog tipa. Sva-kako treba imati na umu da su
efekti indoktrinacije raznih vrsta u dananjimdrutvima esto mnogo
vei i dublji nego u prolosti, jer je mogunost dopi-ranja do
nadubljih razina drutva zahvaljujui komunikacijskim medijima danas
enormna, i u naelu bitno vea u odnosu na ono to je u vezi s
timpitanjem bilo izvedljivo u mnogo daljoj prolosti. Konano, ovjek
danas estomoe voditi vrlo uspjene bitke s prirodom, dok je u
prolosti to bilo znatno
tee izvodljivo. Moda je danas, npr., izvodljivo da u okviru
istog ekosistema,
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
24/172
24 Historijska traganja Historical searches
istih geografskih uvjeta i identinih meteorolokih prilika, jedna
skupina ljudi
razvije i odrava posve drugaiju (ili bar znatno drugaiju)
materijalnu kul-turu, tj. vanjska obiljeja, pa ak i etnopsiholoki
profil od neke druge grupeljudi koja ivi u njihovom neposrednom
susjedstvu i s njima dijeli to prirodnookruenje. Ali, prije
nekoliko stoljea, a kamoli tisuljea, takvo to bilo je da-leko tee
izvesti posebno ako bi se u takav sustav eljelo uklopiti najire
slo-jeve stanovnitva bar onim drutvima koja nisu bila izrazito
bogata i monate si nisu mogla dopustiti ak ni pokuaje takvih
transformacija. Naime, da bise postigla kakva-takva unificiranost
ljudskog ponaanja i izgleda, potrebnisu mediji, odnosno sredstva
kojima bi se potreba za time konstantno promo-virala i kojima bi se
taj ideal uporno podraavao. Toliko uinkoviti medijinisu postojali
prije nastanka tiskarskog stroja i irenja njegove upotrebe, paak
niti prije razvoja mnogih drugih drutveno-ekonomskih tendencija
kojesu karakteristine tek za moderno doba. Dakle, sami materijalni
preduvjeti zakontinuirani rad na uniformiranju drutva bili su
relativno slabi. To, dakako,ne znai da pokuaj uniformiranja nisu
postojali, ili da nisu u izvjesnoj mjeriuspijevali, ali ako/kada i
jesu, uglavnom su bili ogranieni na odreene slojevepopulacije
(najee tzv. elitu).
Dobar primjer mogunosti, tj. nemogunosti postizanja takvih
ciljeva,unato vievijekovnom upornom radu na tome, pokazuje (rimsko)
kranstvou Europi. Bez obzira na uloeni napor, u biti, uniformiranje
je postignuto tekna najvioj razini, razini kranske elite, uz dakako
brojne i nezanemarive re-gionalne i druge razlike koje su se
zadrale. Same kranske mase nisu nikadaniti mogle biti obuhvaene tim
stupnjem uniformiranja vlastitog ponaanja irazmiljanja, a zadrala
su se brojna praznovjerja, poganizmi i tome slino.Pritom, naravno,
treba voditi rauna o tome da je Rimska crkva bila daleko
najbogatija srednjovjekovna institucija, pa je ona jedina i
mogla takvo to po-kuati, te postii kakav-takav uspjeh. Sve druge
politike instance, ak i kadsu operirale na mnogo manjem prostoru, i
s mnogo manjim masama koje sumoda eljele navesti na uklapanje u
odreene obrasce ponaanja, imale suvrlo velike probleme.
S obzirom na sve reeno, trebamo imati na umu da se ti izvanjski,
tj.izvana vidljivi elementi koji krase neku ljudsku zajednicu,
dotiu i samopoi-manja, odnosno da se samopoimanje(tj. o ono to
zovemo autopredodbom)u manjoj ili veoj mjeri dotie i njih, iako i
to (ta mjera) zavisi od konkretne
situacije i konteksta, tj. od mnogo razliitih faktora. Uz neke
ve ranije nave-
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
25/172
25Historijska traganja Historical searches
dene, poput meteorolokih, geografskih, ekolokih, i drugih
uvjeta, tu moe-
mo navesti i pitanje toga koliko dugo npr. postoji konkretna
identitetna zajed-nica o kojoj se radi, kakav je tip politike, tj.
drutvene organizacije kod isteprisutan, odnosno koliko je spomenuto
drutvo kompleksno,34potom koji jestupanj materijalnoga razvoja
konkretne zajednice, kakvo su ekonomsko i de-mografsko stanje te
konkretne zajednice, zatim kakve su drutveno-politike,ekonomske,
demografske i druge okolnosti prisutne u okruenju te zajednice(tj.
kod njoj susjednih drutava) i jo mnogo toga.
Pritom se nikako ne smije izgubiti iz vida nezaobilazna
injenica, koja jegore u tekstu ve spomenuta, a to je da je i vie
nego est sluaj da se nebrojenikulturni elementi kod raznih
identitetnih skupina preklapaju, tj. da kultur-ne karakteristike
koje primjeujemo kod neke skupine nisu i ne moraju bitispecifine
samo za tu identitetnu skupinu;35te konano da i razne
kulturnekarakteristike neke identitetne zajednice mogu biti
transformirane i promije-njene, a da pritom ista ta zajednica i
dalje zadri svoj (npr. etniki) identitet.36Vano je na koncu
naglasiti kako nam ti objektivni(tj. izvanjski u smisluizvana
uoljivi i prepoznatljivi) elementi ee svjedoe o povezanosti
razlii-tih identitetnih zajednica putem sline, tj. srodne kulture,
nego o njihovoj raz-
dvojenosti i meusobnoj kulturnoj udaljenosti.37 I u ovome
sluaju, dakle,
34Za pitanje kompleksnosti drutava detaljan pregled s analizama
vidi u: Tainter J. 2007.35Za poneto o tome vidi u: apo-mega J.
1999. 233-234.; Rihtman-Augitin D. 2001. 119.;Koruni P. 2006.
359-360.36Vidi npr. kod ai-Kumpes J. 1999. 9.37Usput, o pitanju
kulture kao faktoru prepoznavanja, tj. kao beznaajnom faktoru za
poku-aj prepoznavanja nekakvih etnikih granica, odnosno
etno-identiteta, moe se nai npr. u:
Vrcan S. 1999. 22-24.; Kordi S. 2010. 228-233.; dok za neke
detaljnije informacije i shvaanjao konceptu kulturevidi npr. u:
Kale E. 1977.; Rihtman-Augutin D. 1984. 12-13.; Fabietti
U.,Malighetti R., Matera V. 2002.; Burke P. 2006.; West B. 2010.
Ovdje elim jo neto napome-nuti. Zamislimo situaciju gdje imamo
nekoliko razliitih identitetnih zajednica (razliitih usmislu da na
primjer svaka ima svoju identitetnu oznaku/etiketu/ime, tj.
razliito se naziva, inpr. ini posebnu politiku cjelinu) koje u isto
vrijeme batine slinu kulturu, odnosno nekesegmente kulture koji su
slini. Tu nije iskljuena mogunost da e taj neki zajedniki
elementkulture (bilo da je rije o religiji, jeziku, slinostima u
nonji i mentalitetu, ili neem desetom)postati osnova za nekakvo
identitetno pribliavanje, tj. razvoj shvaanja kako su oni
unatorazlikama srodni, tj. ine cjelinu (dakako, pod pretpostavkom
da ta svijest o srodnosti nijepostojala ve od ranije, tj. jo u fazi
prije nego su se te zajednice formirale kao nekakvi poseb-
ni entiteti). Pritom, te zajednice mogu ostati i dalje politiki
odvojene, imati i dalje razliita
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
26/172
26 Historijska traganja Historical searches
koncept objektivnogje prilino problematian.
Ovdje je potrebna jedna digresija. Naime, est je sluaj da se
mnogi istra-ivai, posebno oni koji se bave tzv. nacionalnom
povijeu, ponaaju, makarpreutno, kao da je njihova identitetna
zajednica ili izvorna i posve jedin-stvena (to su, najblae reeno,
promaeni koncepti), ili da je upravo ona takoja je prva posjedovala
odreene kulturne elemente i koji onda iz posveneznanstvenih motiva
poinju odreeni kulturni tip, ili karakteristiku (ili i-tav niz
kulturnih odlika) proglaavati usko vezanima za tu konkretnu
iden-titetnu zajednicu (dakle, najee istu onu kojoj sam taj
istraiva pripada).Prema tome onda isti ponekad konstruiraju itave
narodne genealogije iproglaavaju tu favoriziranu zajednicu izvorom
odreenih kulturnih i tkozna kakvih jo posebnosti. Iz toga bi,
dakako, proizlazilo da su sve ostaleidentitetne zajednice koje
takoer batine takve ili sline kulturne karakteri-stike samo
nusprouzvod, ili kakvo potomstvo ove prvotne zajednice kojaje
navodno tu kulturu ili stvorila, ili je prva preuzela, pa je tek
zatim udarivijoj svoj prepoznatljiv peat (koji je najee
prepoznatljiv tek dotinimistraivaima, i jedino njima) proslijedila
drugima (kao da bi to, ak i kadabi bilo istina, samo po sebi bilo
dokaz kakvog identitetnog roditeljstva). Na-
ravno, i ovdje bismo mogli postaviti pitanje gdje je nekakva
granica? Na pri-mjer, imamo recimo jedan etnosi on kroz generacije
izgradi izvjesne kulturne
imena za sebe, itd., ali na onoj osnovi po kojoj su sline one
mogu u isto vrijeme initi jednuidentitetnu cjelinu (pritom ne
ulazim u pitanje koliko bi ta cijelina bila vrsto povezana,odnosno
jedinstvena, budui da takve stvari uvijek zavise od konteksta, a on
nije stalan vese mijenja). Takve su pojave svakodnevna stvar: npr.
Srbi i Grci (tj. oni meu njima koji supravoslavni) ine, odnosno
mogu sainjavati, jedinstvenu identitetnu zajednicu pravoslava-ca,
dok su nesumnjivo u isto vrijeme i dalje u pitanju dvije razliite
identitetne zajednice u
etnikom, ili recimo u jezinom pogledu. Isto je sa Srbima i
Bonjacima, recimo. U pitanjusu dva naroda, odnosno dvije etnike
zajednice, ali u isto vrijeme Bonjaci i Srbi, tj. oni meunjima koji
imaju svijest o tome i do toga dre, sjedinjeni su kroz injenicu da
priaju slaven-skim jezikom, pa su nesumnjivo identitetno gledajui i
Slaveni. Na jednoj razini dakle, netko/neto moe biti dio
jedinstvene identitne skupine, a opet, na drugoj razini,
istovremeno moeiniti posebnu identitetnu zajednicu. Svi mi
participiramo u razliitim identitetima i tipovimazajednitva kroz
svoj ivot. Identiteta je itavo mnotvo i oni se izmjenjuju, te
ponekad pre-
vagne jedan, a ponekad drugi ili trei tip zajednitva. Premda je
ovo poznata injenica, ipakje ovdje navodim zato da podcrtam potrebu
za oprezom kada se govori o nekome ili neemukao identitetu ili
dijelu neke identitetne zajednice, jer se esto deava da se ak i
istrai-
vai ovih pojava toliko usmjere na samo jedan identitet, ili samo
jedan aspekt identiteta, da
naalost smetnu s uma da nijedno ljudsko bie (a kamoli drutvo)
nije jednodimenzionalno.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
27/172
27Historijska traganja Historical searches
karakteristike. I onda pod njegov utjecaj doe jo poneki etnospa
i njegova
kultura postane srodna kulturi ovog prvog etnosa kako emo
imenovati tukulturu? Imenom prvih, drugih, ili i jednih i drugih?
Je li uope potrebno bilokakvo etniko, odnosno
identitetnoimenovanje? Lako je npr., ako etnos kojije izgradio
odreene kulturne fenomene, a koji su kasnije i od drugih
preuzeti,izumre, tj. nestane (odnosno bude asimiliran, ili to ve).
Onda je relativnojednostavno raspolagati imenima i izmiljati
porijekla, ili naprosto koristitinazive koji odgovaraju onima koji
su ostali za tim izumrlim etnosom. Aliukoliko imamo situaciju da
nekoliko razliitih identitetnih (ne nuno i etni-kih) skupina batini
neku slinu, ili gotovo identinu kulturu kako se u tomsluaju
postaviti? Postoje li autorska prava na kulturne fenomene, a ako
ne,hoemo li ih uvesti (isto vrijedi i za jezik kao kulturnu
karakteristiku, posebnoiz ove nae, balkanske perspektive)?
Na taj se problem osvre Sokolovi kada, govorei o primjeru grke
kul-ture, kae: Kultura nastala u jednom narodu definira identitet
tog naroda, alinarod iji su najistaknutiji pripadnici stvorili tu
kulturu ne definira tu kulturukao etniku. Utoliko manje to je ta
kultura postala opeljudska i vjena. S drugestrane, to ne ukljuuje
pravo da se vrijednostima koje su postale batinom o-
vjeanstva negira njihovo etniko porijeklo.38Na ovaj je stav
potrebno iznijetinekoliko primjedbi. Kao prvo, rekao bih kako je
daleko primjerenije govo-riti o eventualnom etnikom (ili uope
identitetnom) porijeklu stvarateljaodreenih kulturnih vrijednosti,
nego o etnikom porijeklu samihkulturnihvrijednosti kao takvih jer
ipak trebamo razlikovati to dvoje. Dakle, kultur-ni artefakti
nemaju etniko porijeklo, jer u pitanju nisu ljudi: iskljuivo jeza
ljude karakteristino forsiranje koncepta identiteta kao takvog, pa
onda ietnikog identiteta. Osim toga, autor grijei i kada kae da
kultura koja je na-
stala u okviru jednog kolektiva, npr. naroda, definira identitet
tog naroda. Touope ne mora biti sluaj, a najee i nije. Najee
zapravo odreene kul-turne pojave koje su nastale u okviru nekog
kolektiva definiraju tek dio togkolektiva, a ne itav kolektiv.
No, osim ovih primjedbi, takoer se postavlja jedno naelno
pitanje: za-to bismo uope pojavu izvjesnih kulturnih fenomena
promatrali iz etnike,nacionalne, tj. uope, iz identitetne
perspektive? Je li se recimo tzv. slavon-ska nonja pojavila kao
rezultat masovnog napora stotina tisua Slavonaca da
38Sokolovi D. 2006. 178. Vidi jo detaljnije u: Isto.
157-163.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
28/172
28 Historijska traganja Historical searches
stvore neki kulturni artefakt ili naprosto kao povijesna
sluajnost? Je li ele-
ment hrvatske nacionalne kuhinje poput kulena i sl. prehrambenih
proizvo-da (inae karakteristinih za panonske prostore kao takve, a
ne samo za Slavo-niju) kojem se u nae doba daje etiketa izvornog
hrvatskog nastao takoto je netko rekao hajde da stvorimo neko jelo
koje e biti izvorno hrvatskoi koje e biti napravljeno od hrvatskih
sastojaka, hrvatskim rukama, samo zaHrvate? Ili je to jelo nastalo
naprosto zato jer su ljudi u Slavoniji bili gladni, apri ruci su im
bili odreeni sastojci od kojih su mogli sklopiti upravo
onakavproizvod koji nazivamo kulenom? I na koncu, to znai negirati
etniko po-rijeklo nekog kulturnjaka, ili autora nekog kulturnog
proizvoda? Otkud miuvijek moemo znati je li netko stvorio neto iz
etnikih pobuda? Je li MarinDri pisao svoja djela zbog svog
slavenstva, i to je jo vanije, je li bio talenti-ran pisac zato to
je govorio slavenskim, a ne recimo germanskim jezikom? Bili u ovom
drugom sluaju bio manje talentiran? Je li Nikola Tesla bio
genijalanznanstvenik zbog svog srpstva, i imaju li samo Srbi
talente i sklonosti za elek-trotehniku ili strojarstvo? Na ovakvim
banalnim primjerima zapravo vidimokoliko je uope (pre)naglaavanje
porijekla, ili navodnog porijekla (najeepo etnikoj osnovi) neke
osobe ili grupacije, kada se raspravlja o kulturnim
fenomenima, neproduktivna stvar, koja najee ne objanjava nita o
onomeo kome se govori, ve mnogo vie o onima koji tog nekog
etiketiraju onakokako ga etiketiraju.
Jasno je, dakle, da ogroman dio artefakata i kulturnih fenomena,
od gr-kog pisma, preko arapskih brojki, pa do dalmatinske kuhinje,
nisu nastaliplanirano, od strane itavih kolektiva, ve su to
fenomeni koji su esto nastaliposve individualno i nevezano za bilo
kakve kolektive ili kolektivna nastoja-nja, odnosno kao rezultat
sakupljanja, tj. taloenja iskustava brojnih generaci-
ja ljudi, dakle individua, ili manjih grupacija te ih se ne moe
etiketirati kaorezultat jedne ideologije, ili djelovanja jedne
grupe ljude koja je pri stvaranjutih artefakata bila voena jednom
ideologijom. To, naravno, ne znai da nisupostojali ili da ne
postoje fenomeni koji su nastajali, nastaju, ili su inspiriranii
nekim upravo identitetnim (nacionalnim, religijskim, etnikim etc.)
motivi-ma i ideologijama. Ali, ak i ti kulturni proizvodi i
artefakti koji nastaju kaorezultat ideolokih motiva, nikad nisu
rezultat kolektivnog, ve individualnognastojanja, ili nastojanja
manje grupe ljudi (tzv. elite) unutar ireg kolektiva. Ibez obzira
eli li ta manja grupa ljudi te kulturne obrasce proglasiti
kolektiv-
nim dobrom i kolektivnim vlasnitvom ili ih eli nametnuti nekom
kolektivu,
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
29/172
29Historijska traganja Historical searches
nikad se ne deava da te kulturne artefakte kao svoje prihvati
itav kolektiv
kojemu je to namijenjeno, ve samo jedan njegov dio.
O vanostiautopredodbeza upoznavanje identiteta
Oito je da je meuodnos pojma objektivnoi pojma
subjektivnosloen,posebno u kontekstu prouavanja prolosti. Sami se
termini mogu odnositina razliite stvari ili, bolje reeno, na
razliite situacije i drutveno-povijesnekontekste. Na primjer, to
kako ja percipiram samoga sebe, neto je to u naeluoznaavamo kao
subjektivno. S druge strane, ako ja to neto svoje, tj. subjek-
tivno, iznesem na svjetlo dana, ja sam to na neki nain
objektivizirao. Jer, akosam svoju subjektivnu (unutranju) realnost,
tj. dimenziju (samopoimanje)izrazio npr. tako to sam pred drugima
izjavio da sam budist, tj. preko svog(javnog) svjedoanstva je uinio
prepoznatljivom, pa je time promatraimai istraivaima postalo
poznato da ja sebe doivljavam budistom, to je mojesamopoimanje ja
sam budist, koje je izvorno bilo dio neeg subjektivnog(da-kle mog
unutranjeg svijeta), ujedno postalo i objektivnim, odnosno postalo
jejavnom stvari i injenicom jer je npr. zabiljeeno znanstvenim
sredstvima,tj. istraivanjem.39Ili uzmimo npr. da imamo neku grupu
ljudi, skupinu A, i
da uz nju imamo i nekoliko drugih zajednica, tj. identitetnih
skupina koje supovremeno u meusobnom kontaktu. Mogli bismo rei kako
je npr. identitetkoji skupina A pripisuje sama sebi gledajui iz
perspektive koja obuhvaa,tj. uzima u obzir sve spomenute skupine
subjektivansve do momenta dokne postane poznat i ostalim skupinama
(B, C, D itd.). Time je neto toje bilo subjektivno, tj. dio
svijesti i znanja samo te skupine koja je nosiladotini identitet,
postalo dio ire sfere znanja, te se irenjem te informacijemeu
ostale zajednice u susjedstvu pretvorilo u neto to moemo
nazvati
objektivnim, tj. znanstveno provjerljivom injenicom jer sada to
vie nijetek neto to je dio drutvenog imaginarija, tj. svijesti samo
skupine A, veje i dio imaginarija i svijesti jedne ire socijalne
stvarnosti koja ukljuuje (tj.obuhvaa) i druge skupine (B, C, D,
itd.) koje su u nekakvoj interakci-ji sa skupinom A. Dakako, moda
gore spomenute skupine naseljavaju npr.
39Inae, o objektivnomi subjektivnom, objektivizacijii
subjektivizacijite uope o brojnim pi-tanjima vezanim za drutvenu
stvarnosti, nastanak, odravanje i transformaciju iste a ijasu
razmatranja povjesniaru od velike koristi vrijedi konzultirati:
Berger P. L., Luckmann
T. 1992.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
30/172
30 Historijska traganja Historical searches
jedan kontinent, dok na susjednim kontinentima postoje neke
druge skupine
koje ne poznaju ovaj prvi kontinent, ili tek povrno znaju o
njemu i njego-vim stanovnicima, i nisu obavijeteni o njihovoj
samopercepciji i obiajima.Na toj novoj, tj. iroj razini, pojam
subjektivno i objektivno oito dobivanovo znaenje, jer nam u svijet
drutvenosti ili onoga to bi intenziviranjemmeusobne interakcije ta
dva kontinenta i njihovih populacija moglo postatinovim svijetom
drutvenosti ulaze novi akteri. Stoga bismo mogli rei kakopitanje
subjektivnogi objektivnogzapravo uvelike zavisi i od reda veliine,
tj.od razine s koje se neto promatra, odnosno pojednostavljeno
reeno odtoga bavimo li se u odreenom momentu istraivanja s makro
ili mikrorazinom nekog problema i od toga uvaava li se dovoljno
svaka posebna razinas koje u danom momentu razmatramo neki problem.
putem raznih socijal-nih kontakata neto to je subjektivnomoe
postati objektivno, i obratno,neto to je na jednoj razini
promatranja objektivno, u nekom irem kontekstudobiva vrijednost
subjektivnog, te se ujedno kroz te kontakte i komunikacijuono to
bismo nazvali subjektivnimi objektivnimzapravo ispreplie, tj. na
nekinain proima.40
Iz svega maloprije spominjanog proizlazi dakle i objektivnokoje
je vezano
za samopoimanje(koje je subjektivna stvar, ali kad postane
dostupna kao in-formacija i drugima, postaje objektivnom). Stoga,
kada npr. govorimo o nekimnacionalnim i etnikim zajednicama, moemo
kao objektivnotretirati i neijesubjektivnoshvaanje (dakle, zapravo
osjeanje) o pripadnosti nekoj konkret-noj zajednici. Ovo spominjem
stoga to nije rijedak sluaj da je za trenutak ukojem je neka takva
samoidentifikacija zabiljeena (posebno ako govorimoo neemu to je
bilo u daljoj prolosti) zapravo jedino to po pitanju
nekogidentiteta (tj. pripadnosti identitetnoj zajednici) uistinu
moemo tvrditi upra-
vo to da u tom konkretnom trenutku taj subjektivni moment
(samopercepci-ja, odnosno samoidentifikacija) ujedno predstavlja
moda i jedini objektivnimoment(u smislu: jedini koji je u danom
trenutku izvana, tj.promatranjemustanovljiv). Dakako, to nadasve
vrijedi u sluaju kada nemamo gotovo nika-kvih drugih podataka o
nekome ili neemu, osim takvog ina samoizjanjava-nja koji nam je
(preko nekog posrednika) dostupan. A ako se tu jo uzme uobzir i
nerijetko preklapanje kulturnih karakteristika koje su esto srodne,
tj.
40A to esto znanstvenicima oteava postupak klasifikacije i
kategorizacije ili ga ak ini ne-
moguim.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
31/172
31Historijska traganja Historical searches
sline za mnoge ljudske zajednice, tj. ako uzmemo u obzir da vrlo
esto mnogi
kulturni fenomeni nisu iskljuiva karakteristika jedne
identitetne skupine, vevie razliitih identitetnih skupina (stoga
esto ne mogu biti rabljeni kao jasankriterij za prepoznavanje neke
npr. etnike, ili nacionalne skupine), postajejasno kako je esto to
se tie neije pripadnosti odreenim identitetimagrupacijama, te
mogunosti definiranja neijeg identiteta ono subjektivnoujedno i
jedino to je objektivno (tj. gotovo jedino to objektivno moemo
udanom trenutku ustanoviti o prouavanome fenomenu).41
Budui, dakle, da su esto objektivni, tj. izvanjski kriteriji
prepoznava-nja, koje primjeujemo kod neke grupe u prolosti poput
nonje, arhitekture,pogrebnih obiaja itd. slini, ili gotovo
identini, povjesniar e moda pastiu napast da zakljui kako je na tom
nekom prostoru, u tom nekom perioduprolosti, ivio isti narod,
odnosno ista etnika ili uope identitetna skupi-na/zajednica, budui
da je itav niz obiaja i ivotnih okvira tim ljudima bioisti ili
veoma slian: pa ako im je kultura bila srodna, mora da su se
percipiralikao dio jedinstvene zajednice. No, kao to je ve
spomenuto, to uope nije mo-ralo biti tako, iako je, naravno, i
moglo. Ali, kako bismo upotpunili neko istra-ivanje, i zaista mogli
mirne savjesti rei kako smo dali sve od sebe da upo-
znamo neki istraivani fenomen, trebali bismo prvo konzultirati
jedini pravi
41Bilo bi, dodue, lako kad bi se izuavanje povijesnih
identiteta, tj. njihovih nositelja svo-dilo samo na izuavanje, tj.
registriranje etikete/imena kojom se neke skupine ili
individueoznaavaju/etiketiraju. No, istraivanje povijesnih fenomena
daleko je sloenije, a i teko jezamisliti da e se istraivaki interes
zaustaviti samo na uoavanju injenice da je negdje uprolosti
postojala neka zajednica koja se nazivala (ili koju su drugi
nazivali) nekim imenom.Ipak, ovdje se vrijedi opet vratiti na
ranije ve citiranog De Saussurea, i njegova razmatranjao jeziku,
jer su nam u kontekstu identiteta vrlo korisna: Gramatiar je vrlo
esto sklon vidjeti
pogreke u spontanoj analizi jezika; a zapravo, subjektivna
analiza nije nimalo vie lana negolana analogija (...) Jezik se ne
vara; samo, njegovo je stajalite drukije, i to je sve. Ne moese
uope usporeivati analiza pojedinanih govornika i analiza
povjesniara jezika (...) Jedna idruga analiza su opravdane, jer
svaka zadrava vlastitu vrijednost; ali, na kraju, govornikovaje
jedina vana, jer se zasniva izravno na jezinim injenicama. De
Saussure F. 2000. 267-268.Dakle, prevedeno u svijet identiteta i
identitetnih skupina, vano je da se pravi razlika izmeupogleda
istraivaa na istraivani fenomen, te istraivanog fenomena na samog
sebe. Ono toDe Saussure naziva jezine injenice, mi moemo nazvati
identitetne injenice. Istraivamoe istraivati koje god aspekte
identiteta, ili pretpostavljenog identiteta eli, ali na
koncu,nositelj nekog (navodnog) identiteta je onaj kojeg se
posljednjeg pita to je u tom identitetui oko njega kljuno i radi li
se tu uope o nekakvom identitetu jer on odreuje identi-
tetne injenice.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
32/172
32 Historijska traganja Historical searches
kriterij, odnosno, da budem precizniji, najvaniji kriterij, a to
je onaj samih
ljudi koje istraujemo: dakle, njihova samoidentifikacija, tj.
autopredodba.Ako mi, primjera radi, nemamo niti jedan jedini pisani
spomenik iz ranog
srednjovjekovnog perioda u kojem bi se razliita slavenska
plemena s po-druja dananje Makedonije i sjeverne Grke sama nazivala
razliitim imeni-ma: Strumljani, Vlaho-rinhini, itd., a koja im daju
bizantski autori, otkud ondaznamo jesu li oni zaista inili posebne
(etnike) zajednice unutar ireg slaven-skog svijeta, sa svojim
posebnim (etnikim) identitetima koje im pripisujuBizantinci?
Pritom, odakle znamo da im ta navedena imena naprosto
nisudodijelili njihovi grki susjedi, prema nekom svom, nama danas
nepoznatomkriteriju? Isto, dakako, vrijedi i za brojne druge antike
i srednjovjekovne gru-pacije (odnosno pretpostavljene grupacije),
poput npr. Dukljana, s podrujadananje jugoistone Crne Gore i
sjeverozapadne Albanije pa, recimo, Timo-anaiz dananje
sjeveroistone Srbije itd. Pritom, dakako, ne znai da se nekeod
spomenutih grupacija nisu smatrale i dijelom jedne ire slavenske
jezikeskupine, odnosno jedne slavenske identitetne zajednice. Ali,
jesu li u isto vri-jeme predstavljali i posebne identitetne skupine
(npr. po etnikoj osnovi), toje veliko pitanje. Ako nemamo pisani i
jasno dokumentirani kriterij po kojem
neki izvor naziva neku pretpostavljenu grupu ljudi u prolosti
nekim imenomi predstavlja ih nekim identitetom, odakle da znamo
koji su kriteriji po kojemsu autori tog/tih izvora radili svoju
klasifikaciju? Jesu li plemena poputantikih Labeata i Dokleata (s
podruja dananje Crne Gore) zaista bila po-sebna plemena ili etnike
zajednice, ili su ih Rimljani tako nazvali i razlikovalinekom
drugaijom logikom koja nama danas nije poznata ili nam je
slabijepoznata? Je li recimo rimski pojam pleme/tribus, kad je bio
primjenjivan zaetiketiranje pojedinih skupina u rimskome Iliriku
uvijek bio jasno definiran?
Je li odgovarao samopercepciji tih navodnih zajednica, ili su ga
Rimljani kori-stili na nain koji se danas kolokvijalno naziva loose
talk (kao npr. kad jo idanas, tj. u suvremeno doba, poneki promatra
sa tzv. Zapada narode (i drugeidentitetne zajednice) s Balkana
nazove plemenima ili kad, recimo, ponekuregionalnu, ili vjersku
skupinu pogreno poasti imenom naroda)?42 Ja-
42Evo primjera koji dobro ilustrira ovaj problem: Antropoloka
uporaba termina pleme zamale, nezapadne i izolirane zajednice bila
je posljedicom nekritikog preuzimanja kolonijalnihnaziva i
kolonijalne ideologije. Velik dio opisa afrikih i azijskih kultura
s kraja prologa i po-etka ovog stoljea odnosi se na zajednice koje
je kolonijalna administracija homogenizirala,
imenovala i pretvorila u plemena posebnih kulturnih obiljeja.
Tako je npr. E. E. Evans-Pritc-
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
33/172
33Historijska traganja Historical searches
sna stvar da primjedbe ovog tipa nisu vezane samo za situaciju
kada nam se
javlja koncept plemena u neijem opisu drugoga, jer ovdje uope
nije rijeo plemenu kao takvom ve, generalno, o tome da kada god
imamo posla sheteropredodbama, tj. pogledom izvana na neku
zajednicu, odnosno navod-nu zajednicu, trebamo pokuati analizirati
o emu se tu zaista radilo. Tako,recimo, imamo mnogo sluajeva kroz
prolost da je neto to nam neki povi-jesni izvor biljei kao nekakav
kolektiv zapravo bio pseudokolektiv. Odgova-rajui primjer za to je
sluaj antikih Ilira, koji su, krajnje pojednostavljeno,zapravo bili
projekcija, odnosno konstrukcija rimsko-helenskog svijeta, doku
praksi o nekakvoj identitetnoj zajednici Ilira, a kamoli o narodu,
pogo-tovo prije rimskog osvajanja zapadnog Balkana, ne moemo uope
govoriti.43Pritom treba rei da sve ovo ne znai da se iz neega to je
pseudoidentitet, ipseudokolektiv, zaista vremenom nee razviti i
prava identitetna zajednicakoja e svoj identitet makar dijelom
bazirati i na karakteristikama ili navod-nim karakteristikama koje
su joj pripisivali ljudi izvana.44
hard pisao o kulturi Nuera preuzevi ime plemena kojim su
kolonizatori stotinjak godina prijeobjedinili nekoliko etnikih
skupina u junom Sudanu. Spaji-Vrka V. 1996. 276.
43Preesto se indigena populacija antikoga Ilirika prikazivala
kao vie-manje romaniziraniIliri, to je danas besmislena
terminologija s obzirom da je koncept romanizacije kao preuzi-manja
uniformnoga templata rimskosti u antici nepovratno uzdrman, dok o
Ilirima kao za-jednikom identitetu eljeznodobne populacije
kasnijega rimskog Ilirika nemamo to govoriti jerse radi o
pseudoetnikom kolonijalnom konstruktu mediteranskoga svijeta. Dino
D. 2009. 42.44Vidi usput interesantnu studiju koja se u izvjesnoj
mjeri dotie ove teme: Roymans N. 2004.Ovdje u samo dati jedan
primjer situacije o kakvoj govorim. Imamo razliite
identitetnegrupacije na nekom prostoru, koje ive moda i posve
nezavisno jedne od drugih, ili teku nekakvim provrnim meusobnim
vezama. Onda dou stranci na taj prostor i okupirajuga. Recimo da su
ti stranci Britanci, odnosno Anglo-Kelti, i da su okupirali ono to
danas
zovemo Australija. Na tom prostoru ivjele su desetine razliitih
jezinih i etnikih, i uoperazliitih identitetnih zajednica koje su
mogle, ali nisu morale, imati (a esto i nisu imale)veze jedne s
drugima. No, iz perspektive ovjeka bijele koe svi ti tamnoputi
ljudi bili sudrugi. Stalnom upotrebom, vremenom je za njih postalo
uobiajeno ime Aboridini, to jeizvedenica iz latinskog jezika i znai
uroenici. Taj pojam, dakle, zapravo nita ne oznaavaukoliko
pokuavamo preko njega shvatiti poneto o tim ljudima. Ali, iz
perspektive britanskihdoseljenika, bio je koristan. No, putem
upornog koritenja dolo je do toga da danas potomcitih uroenika
etiketiraju sami sebe Aboridinima na engleskom jeziku, a kako mnogi
odnjih vie i ne priaju svoje stare, predkolonijalne jezike, zapravo
pojam Aboridin esto biva
jedini termin koji i oni sami poznaju za sebe. Vidimo, dakle,
dobar primjer kako jedan pojamkoji je u biti posve besmislen
utoliko to uope ne uvaava samopercepciju nekih ljudi, postaje
putem okupacije, indoktrinacije, te kolonijalizma, dijelom
autopredodbe, odnosno samo-
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
34/172
34 Historijska traganja Historical searches
Ovdje je takoer potrebno podcrtati da to to stavljamo naglasak
na
samopercepciju,45ne znai da se u izvjesnoj mjeri neemo sloiti sa
shvaanji-ma poput ovog: Identitet je uvijek kompromis, neka vrsta
dogovora, izmeuosobno definiranog samoidentiteta i heteroidentiteta
ili egzoidentiteta definira-nog od drugih. (...) Hoe li
samoidentitet imati vie ili manje legitimnosti negoheteroidentitet,
to prije svega ovisi o karakteru relacione situacije, naime o
od-nosu snaga meu grupama, o igri moi i iskljuivanja ;46odnosno:A
commontheme in these perspectives is the idea that identities
cannot be established byindividuals on their ownclaims to a
particular identity need to be recogni-zed by a social audience if
they are to be secure.47No, pritom moramo imatina umu da bi nas
manje trebalo zanimati je li neiji identitet osiguran
ililegitimiziran jer je na koncu i to relativno: neki identitet moe
danas bitipriznat da bi ve sutra bio osporavan. Istraiva bi,
svakako, trebao nastojatiustanoviti poklapaju li se, ili ne, auto i
heteropredodbe; a pritom je jasno dae istraiva, ukoliko eli dati
ozbiljan i utemeljen pregled nekog fenomenakoji istrauje, nastojati
problem sagledati i iz perspektive promatranoga fe-nomena, kao i iz
perspektive promatraa (ili susjeda/okupatora/drave) skojim je
promatrani fenomen u nekakvom pretpostavljenom odnosu.48No, i
dalje ostaje kao injenica to da je autopredodba neke grupacije
ili individuekljuan element, bez ijeg upoznavanja nae istraivanje
ne moe pretendirati
etikete (dakle autonim) tih ljudi. Ovakvih primjera ima zaista
bezbroj kroz itavu povijest, iposvuda po svijetu. (Za prostor novog
svijeta, odnosno Sj. Amerike, N. Zelanda, Australi-
je, Kanade, i uope tzv. Commonwealtha, ini se primjerenijim
koristiti pojam Anglo-Kelti,nego Englezi ili Anglo-saksonci, zbog
toga to je ogroman dio doseljenika u te krajeve, a koji
je dolazio s podruja Britanskog otoja, osim engleskog, odnosno
anglo-saksonskog, bioi keltskog porijekla (koti, Velani, Irci, te
keltsko stanovnitvo Cornwalla) ali je ve tadakoristio i engleski
jezik (a nerijetko i samo engleski jezik, budui da su do tog
perioda mnogiod njih bili ve jezino asimilirani), te u tom smislu
pripadao (i) engleskom govornom po-druju.)45Pogledaj usput u: Cast
A. D., Stets J. E., Burke P. J. 1999.; Cast A. D., Burke P. J.
2002.46Kalanj R. 2003. 57.47Vignoles V. L., Schwartz S. J., Luyckx
K. 2011. 3. Vidi usput i: Preli M. 2005. 203-204. A
vrijedi konzultirati i zanimljiv lanak na ovu temu iz pravne
perspektive: Jovanovi M. 2009.48Vidi usput dvije zanimljive
studije: Page G. 2008. i Kaldellis A. 2008.; kao i vrlo
koristanzbornik radova: Laiou A. E., Mottahedeh R. P. 2001.; koji
se bave identitetitima i percepcijama
istih, uglavnom za srednjovjekovni period.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
35/172
35Historijska traganja Historical searches
na ozbiljnost i potpunost.49Pritom nema sumnje da istraiva ima
neka svoja
istraivaka pitanja i interese na kojima ustraje, ali nikada ne
smije zaboravitida je, ako ne ve najvanije, a onda barem jednako
vano i ono to prouava-ni fenomen misli o sebi i kako sebe vidi, tj.
kako se vidio ukoliko se radi ohistorijskom istraivanju. Ne moe,
dakle, istraiva nametati istraivanoj po-javi svoje kriterije i
svoju volju. Na koncu, na kategorijalni aparat kao i naeteorije
nisu tu da bismo u njih utrpavali povijesne fenomene, kao ni
fenomenesadanjosti, ve da bismo ih pokuali bolje razumjeti. Onoga
momenta kadase istraiva pone ponaati kao da predmet istraivanja
postoji jedino radinjegovog istraivanja, tj. istraivakog procesa, a
ne istraivaki proces radirazumijevanja samog tog predmeta/fenomena
tada itavo istraivanje gubisvoju znanstvenu dimenziju.
Primjera za ovakve situacije ima zaista mnogo. Optereeni
suvremenimkonvencijama i kontekstima drutva, tj. drutava u kojima
ive a koja imajuneke svoje interese i organizacijske principe
istraivai/povjesniari estopolaze u svoje istraivanje upravo
motivirani pitanjima koja su u njihovomdrutvu posve normalna, no
naalost, pritom esto zanemaruju da ta ista pita-nja i interesi nisu
nuno bili aktualni i u periodu povijesti koji prouavaju. Po-
49Uzmimo za kraj u obzir i jedan suvremeniji primjer, koji nam
otkriva donekle slian pro-blem. Brojni su kulturni obrasci i
obiaji, kao i vjerske navike kod Bunjevaca u Vojvodiniidentini ili
vrlo slini. Je li stoga ispravan zakljuak da svi Bunjevci u
Vojvodini ine jed-nistven narod, ili ak naciju? Jasno da ne, i to
zato jer dio Bunjevaca u Vojvodini sebe nesmatra posebnim narodom,
ve samo dijelom hrvatskog naroda, dakle Hrvatima
bunjevakeprovenijencije. S druge strane, dio Bunjevaca u Vojvodini
za hrvatstvo ne eli niti uti, i sebesmatra naprosto Bunjevcima,
posebnim junoslavenskim narodom, a ne dijelom hrvatskognaroda. Neki
istraiva ili putopisac, povrno promatrajui, moda e doi do zakljuka
daizmeu ove dvije (dominantne) grupe Bunjevaca nema gotovo nikakve
kulturne i vjerske
razlike pogotovo ne u izvanjskim/objektivnim elementima, pa ak
ni u imenu kao takvom(i jedni i drugi su Bunjevci) te da stoga oni
ine jedan narod. Ali, takav zakljuak oito neodgovara realnosti jer
postoji bitna razlika u autopredodbi a ona je ipak najvaniji
kriterij. Iopet se vrijedi pozvati na De Saussura: Povijesna je
analiza samo izvedeni oblik iz govornikove.Ona se sastoji u tome da
na jednom jedinom planu projicira konstrukcije iz razliitih
razdoblja.Jednako kao i spontano razlaganje, ona ide k
prepoznavanju podjedinica koje ulaze u rije, samoto ona ini sintezu
svih podjela provedenih tijekom vremena radi upoznavanja one
najstarije.Rije je kao zdanje kojemu smo u vie navrata promijenili
unutarnji raspored i namjenu. Objek-tivna analiza sabire i slae
jednu na drugu te uzastopne raspodjele; ali za one koji u kui
iveraspodjela je uvijek jedna. De Saussure F. 2000. 268. U ovome je
citatu dovoljno samo zamije-niti pojmove rije, odnosno kua, s nama
ovdje zanimljivim pojmom identitet i odmah
dobijamo jasnu sliku poeljnog istraivakog pristupa kod
prouavanja identiteta.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
36/172
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
37/172
37Historijska traganja Historical searches
svoje konvencije i okvire koji se s dananjim uope nisu morali
preklapati.
Dakle, za svaku ozbiljnu historijsku studiju, pa i onu koja se
bavi identitetnomhistorijom, pitanje konteksta je naprosto
nezaobilazno.
Gornji primjeri takoer ukazuju na potrebu za razlikovanjem izmeu
di-jakronije i sinkronije, odnosno dijakronijskog i sinkronijskog
pristupa istra-ivanom fenomenu. Iako De Saussure u dosad navoenim
citatima govori ofenomenu jezika, njegova su opaanja u biti posve
primjenjiva i na pitanjeidentiteta, odnosno izuavanja identiteta,
gdje takoer treba razlikovati ta dvapristupa.51Pojednostavljeno,
sinkronijski pristup bavio bi se jednovremenimprikazom identiteta,
tj. izuavanjem identitetnog fenomena u odreenomtrenutku (ili kraem
vremenskom odsjeku, tj. periodu) njegova postojanja.Pritom se,
dakako, identitetni fenomen moe promatrati iz razliitih
perspek-tiva, odnosno s razliitih razina.52Dijakronijskibi se
pristup, s druge strane,bavio historijom identiteta, odnosno
razvojem nekog identitetnog fenomenatijekom vremena. On, dakle,
podrazumijeva prouavanje identiteta kroz vrije-me, tj. dui
vremenski period, dakako analizirajui sve promjene,
strukturalnetransformacije itd. koje je neki identitetni fenomen
(odnosno njegovi nosi-telji) proivio kroz povijest.
Jo malo oautopredodbi/samopoimanju
Kod svih ranije navedenih perspektiva sagledavanja tzv.
identitetne pro-blematike moemo se baviti nekom vrstom seciranja,
tj. analize. Naravno,mogunost za ozbiljnije bavljenje takvim neim
prije svega zavisi od toga jesuli izvori, tj. podaci koji nam
govore o konkretnom identitetu, odnosno zajed-nici koja ga batini,
dovoljno detaljni.
Na primjer, kada govorimo o samoidentifikaciji, mogli bismo
postaviti
nekoliko pitanja poput toga razmiljaju li nositelji nekog
identiteta uope onaravi, odnosno o karakteru svog identiteta? Ako
da, kako je oni percipiraju,tj. analiziraju li svoj identitet i u
kojoj mjeri? Moe li, recimo, nacionalni iden-titet biti nacionalniu
nekakvom punom smislu te rijei, ukoliko nositelji togidentiteta
nisu niti svjesni njegovoga znaenja ili nekakve njegove
definicije?
51Detaljnije o sinkronijii dijakroniji (u lingvistici) vidi u:
De Saussure F. 2000. 165-166., 215-218.52Za primjer toga vidi
ranije poglavlje: Jedna skica za poetak (tri razinepromatranja
iden-
titeta).
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
38/172
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
39/172
39Historijska traganja Historical searches
no pozornosti nainu na koji raspolae pojedinim identitetnim
odrednicama
(odnosno terminologijom), tj. da kontinuirano kritiki
preispituje svoj vlastitiodnos prema identitetu/identitetima koji
razmatra/prouava.
Jasna stvar, pitanje je identiteta, a posebno etnikog i
nacionalnog identi-teta, koji su u suvremeno doba vrlo popularne
kategorije, jo problematinijeako se vratimo u prolost posebno
dalju. Treba ozbiljnije problematiziratipitanje same upotrebe
odreene terminologije, ukoliko su tj. u sluajevimakada su fenomeni
kojom ih oznaavamo tako slabo istraeni i poznati dazapravo esto
nismo sigurni s ime tono imamo posla. Ako i kada neku
takvuzajednicu i imenujemo npr. kao etniku, moramo imati na umu da
to u naeluvrijedi tek uvjetno.Konceptom etniciteta(kao i nekih
drugih vrsta identite-ta) posebno kada se odnosi na dalju prolost
treba raspolagati i vie negooprezno i voditi rauna o tome da ta
terminoloka odrednica nije nuno ade-kvatna u nekakvom punom smislu,
odnosno da se ne radi o konceptu koji biu doba koje prouavamo
nekome nuno morao biti relevantan. A kada bismoi mogli dokazati
moebitnu relevantnost takvog koncepta (etnicitetaili nacijerecimo),
to samo po sebi ne bi znailo da se poimanje etniciteta, ili nacije
kodnekadanjih ljudi poklapalo s naim poimanjem istog (koje je
uostalom pro-
blematino i jo uvijek nedovoljno razjanjeno) jer, kao to znamo,
znaenjai sadraji pojmova kroz povijest se mijenjaju. Stoga vrijedi
imati na umu dase esto radi o nazivima, odnosno terminologiji koju
bi u prvom redu trebalokoristiti uvjetnoi koja je tu moda prije
svega da (putem klasifikacije i kate-gorizacije) potpomogne same
istraivae, tj. da im olaka snalaenje u nepre-glednom moru raznih
povijesnih identiteta, odnosno povijesnih zajednica ietiketa za
iste koje susreemo istraujui izvore.
Kao primjer raspravljanog moemo spomenuti
univerzitetske/sveuiline
nacije u srednjem vijeku. Kada su na pojedinim europskim
sveuilitimaetiketirali ljude s odreenoga prostora kao pripadnike
neke nacije ugarske,francuske, pikardijske, normandijske, engleske
itd. jasno je da nisu mislili naneto to bi zaista bilo podudarno s
dananjim poimanjem nacije, pogotovoonim (balkanskim, odnosno
jugoistonoeuropskim) koje podrazumijeva lju-de istoga jezika,
obiaja, etnikog porijekla i sl. Radilo se prije svega o
zaviaju,
England since this is a world in which individuality is
complexly balanced with non-individuali-stic social forms of rank
and patriarchal family (...) Identity is a historical product of
modernitywhich discovered the depths, potentials and ingenuity of
the human self created on the ruins of
the traditional order. Maleevi. S. 2006. 23.
Marko Pijovi, PRISTUPI PROUAVANJU IDENTITETA U
PROLOSTIHistorijska traganja, 8, 2011., [ str. 9-60 ]
-
8/11/2019 Historijska traganja [broj 8, 2011.]
40/172
40 Historijska traganja Historical searches
odnosno regiji iz koje se dolazi, te su prema tom kriteriju
ljudi bili svrstavani
u nacije, premda nema sumnje da su kriteriji takoer mogli biti i
politikavlast s ijeg podruja dolazi uenjak, odnosno student. Tako
su Hrvati moglibiti svrstani pod Ugre, a recimo Velani pod Engleze,
dok su jedno vrijemena sveuilitu u Veroni studenti s raznih podruja
dananje Italije bili svrsta-ni u ak 12 nacija.55Tek u tom smislu
regionalnog, tj. zemaljskog (pa ak ipolitikog) porijekla, postoji
izvjesna podudarnost tog koncepta sveuili-ne nacije u srednjem
vijeku s dananjim konceptom nacije, prvenstveno uzapadnoeuropskom
smislu te rijei; dok je ve njeno suvremeno shvaanje ujugoistonoj
Europi mnogo jae obiljeeno primordijalizmom (i esencijaliz-mom), pa
jedva da ima dodirnih toaka sa srednjovjekovnom
percepcijomsveuilinih nacija. Pritom, naravno, treba voditi rauna i
o tome da to tose koncepti nacije danas i prije 700 ili 800 godina
ne poklapaju, ne znai daljudi koji su bili etiketirani kao
pripadnici neke nacije u to davno doba nisuosjeali neku privrenost
toj svojoj naciji. Potrebno je, dakle, voditi raunao tome da ne
mijeamo svoje dananje zamisli o identitetima, te o vrijednostikoju
pojedini tipovi identiteta imaju ili trebaju imati, sa shvaanjem
nekada-njih ljudi o tim pitanjima.
U svakom sluaju, moe se rei da ljudi u prolosti esto nisu
posebnoto dalje po vremenskoj skali idemo unatrag raspolagali
terminologijom(tj. dijelom terminologije) koju mi danas koristimo
za oznaavanje pojedi-nih tipova identiteta, odnosno za
klasifikaciju identiteta (npr. prema njiho-voj naravi). U tom
smislu, ini se izvjesnim da se pitanje npr. naravi nekogidentiteta,
kako ga mi vidimo, nee nuno poklapati s vienjem (ako je istouope
postojalo) koje su ljudi, tj. zajednice koje prouavamo, imali o
vlastitomidentitetu.