SEMINARSKI RAD ZNAČAJ HIGIJENE RUKU U PREVENCIJI BOLESTI Uvod Sa stanovišta savremenog koncepta zdravlja čoveka i sistema zdravstvene zaštite ljudi, nedvosmislen je zaključak da je stepen demokratičnosti nekog društveno-ekonomskog i političkog sistema veći ukoliko je razvio efikasan i racionalan sistem zdravstvene zaštite. U samoj definiciji zdravlja akcentovano je stanje kohezije fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, uz odsustvo bolesti i stanja onesposobljenosti. Drugim rečima, zdravlje polazi od stanja unutrašnje ravnoteže, koja vodi ekonomski i socijalno produktivnom životu, i ravnoteže sa okolinom. Pitanje ravnoteže se tumači naporima pojedinca i zajednice da uspostave interakciju sa svojom socijalnom, kulturnom, ekonomskom sredinom putem razmene, komunikacije, rada i sl. odluka. U okolnostima potpune adaptacije pojedinca spoljnoj sredini, on će biti zdrav, odnosno u stanju unutrašnje dinamičke ravnoteže. Uticaj nepovoljnih faktora će smanjiti adaptabilnu moć pojedinaca, što za posledicu ima poremećaj ravnoteže i stanje bolesti. Pored stepena adaptacije spoljnoj sredini, na održavanje ravnoteže pojedinca utiče i njegov potencijal da sam kreira i kontroliše situaciju. Zdravstveno nega nije toliko poseban predmet, koliko je stav prema poučavanju u celini. Pravo vaspitanje u najširem smislu je zdravstveno vaspitanje, u kojem su opšta atmosfera, filozofija i 1
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
SEMINARSKI RAD ZNAČAJ HIGIJENE RUKU U PREVENCIJI BOLESTI
Uvod Sa stanovišta savremenog koncepta zdravlja čoveka i sistema zdravstvene zaštite ljudi,
nedvosmislen je zaključak da je stepen demokratičnosti nekog društveno-ekonomskog i
političkog sistema veći ukoliko je razvio efikasan i racionalan sistem zdravstvene zaštite. U
samoj definiciji zdravlja akcentovano je stanje kohezije fizičkog, psihičkog i socijalnog
blagostanja, uz odsustvo bolesti i stanja onesposobljenosti. Drugim rečima, zdravlje polazi od
stanja unutrašnje ravnoteže, koja vodi ekonomski i socijalno produktivnom životu, i ravnoteže sa
okolinom. Pitanje ravnoteže se tumači naporima pojedinca i zajednice da uspostave interakciju
sa svojom socijalnom, kulturnom, ekonomskom sredinom putem razmene, komunikacije, rada i
sl. odluka.
U okolnostima potpune adaptacije pojedinca spoljnoj sredini, on će biti zdrav, odnosno u stanju
unutrašnje dinamičke ravnoteže. Uticaj nepovoljnih faktora će smanjiti adaptabilnu moć
pojedinaca, što za posledicu ima poremećaj ravnoteže i stanje bolesti. Pored stepena adaptacije
spoljnoj sredini, na održavanje ravnoteže pojedinca utiče i njegov potencijal da sam kreira i
kontroliše situaciju.
Zdravstveno nega nije toliko poseban predmet, koliko je stav prema poučavanju u celini. Pravo
vaspitanje u najširem smislu je zdravstveno vaspitanje, u kojem su opšta atmosfera, filozofija i
praksa škole usmereni prema jedinstvenom cilju, tj sveopštem razvoju tela, razuma i duha. Čitav
život u školi mora davati osećaj sigurnosti i ohrabriti zdrave navike.
Procesom promocije zdravlja ljudi se osposobljavaju da povećaju kontrolu i unaprede svoje
zdravlje, a samim tim i da se na globalnom nivou održi zdravstvena ravnoteža. Kako zdravlje
predstavlja refleksiju svakodnevice, aspiracije pojedinaca da ostvare koheziju fizičkog,
mentalnog i socijalnog zdravlja se ispoljavaju kroz identifikaciju i zadovoljenje vlastitih potreba,
te istovremenog pozitivnog adaptiranja i menjanja spoljnog okruženja. Karakteristike promocije
zdravlja su: obezbeđuje ravnotežu individue i okoline, potencira pozitivne aspekte zdravlja;
orijentisana je na celokupno stanovništvo, odnosno na svakodnevni život kroz osnovne
faktorezdravlja. U cilju poboljšanja individualnog zdravlja, od pojedinca se traži da menja način
života u pravcu unapređenja zdravlja socijalne, ekonomske, kulturne sredine.
1
SEMINARSKI RAD ZNAČAJ HIGIJENE RUKU U PREVENCIJI BOLESTI
Paralelno sa promocijom zdravlja, neophodno je istaći značaj strategije prevencije bolesti, čijim
merama se smanjuju rizični faktori za određene bolest; smanjuje osetljivost organizma na agense
i smanjuju posledice postojećih bolesti. Treba razlikovati primarnu prevenciju, koja predstavlja
branu pojavi bolesti ili poremećaja, i sekundarnu prevenciju, koja zaustavlja širenje bolesti,
praćenu odgovarajućim dijagnostičkim merama i lečenjem. Kako je promocija okrenuta široj
populaciji, a prevencija individui, moguće je istaći i komplementarne aktivnosti kojima se one
preklapaju, kao što su smanjenje rizika od bolesti i sl.
U strategiji zdravlja glavna komponenta od koje direktno zavisi pravilan način života
stanovništva, kao i adekvatno korišćenje zdravstvene službe je zdravstveno vaspitanje. Na nivou
celokupne zajednice primarno je jačanje socioekološkog zdravstvenog potencijala, koji se ogleda
u pravilnom uticaju na životni stil ljudi, fizičku kondiciju, i sl. Ono što ga razlikuje od
individualnog pristupa su usmerenost ka raznim sferama socijalne, ekonomske i kulturne sredine,
uz paralelnu modifikaciju zakonodavne politike, npr. očuvanje prirode, kontrola zagađenja,
urbana politika, uklanjanje otrovnih materija i sl. Pomenuti pravilan način života je u pogledu
razvoja zdravstvene zaštite, pored stalne težnje za produženjem ljudskog života, direktno
proporcionalan sa sposobnošću ljudi da vode ekonomski i društveno produktivan život.
Sledstveno tome, sva istraživanja oko kvaliteta života okrenuta su definisanju stepena učešća
zdravstvene zaštite (lečenje, rehabilitacija i sl.) u sposobnosti za rad i obavljanje svakodnevnih
životnih funkcija individua, odnosno fizički, mentalni i socijalni domen zdravlja.
2
SEMINARSKI RAD ZNAČAJ HIGIJENE RUKU U PREVENCIJI BOLESTI
1.HIGIJENA RUKU KAO PREVENCIJA POJAVE BOLESTI
Zašto je higijena ruku važna?– Pravilna i redovna higijena, odnosno pravilno i redovno pranje
ruku dobar je, jednostavan i najjeftiniji način sprečavanja širenja mnogih zaraznih bolesti koje se
mogu preneti nečistim rukama kao što su obična prehlada, grip, zarazna žutica, alimentarne
infekcije i dr.
1.1 IstorijatJos sredinom 19.veka, Dr Ignaz Phillip Semmelweiss, poreklom Madjar, otkrio je važnost
higijene ruku. Radio je u porodiljskoj klinici u Bečkoj opštoj bolnici, i u to vreme su postojale
dve porodiljske klinike- jedna za studente, druga za babice. Dr Semmelwels je uočio da u prvoj
klinici, u kojoj se odvijala nastava za studente, svaka deseta porodilja umirala od tzv. Babinje
grroznice, a da u drugoj klinici, smrtnost bila znatno manja.Pažljivo proučivši principe rada obe
klinike uvideo je da je do infekcija dolazilo jer su studenti nakon proučavanja leševa odlazili u
porodjajne sale neopranih ruku. Dr Semmenwels je uveo stroge mere pranja ruku hlornim
rastvorom pre svakog vaginalnog pregleda žena. Nakon uvodjenja te mere u Bečkoj bolnici
smrtnost je u roku od nekoliko nedelja spala sa 12% na 3%.1
Florence Nightingale, osnivač moderne nege bolesnika, negovala je ranjene u toku Krimskog
rata ( 1854.) Dovođenje 30 žena iz Engleske koje bi negovale vojnike izložilo je mnogim
neugodnostima, ali pošto je preduzela mere sprečavanja širenja infekcija, pre svega, higijene
ruku, opreme i prostora, stopa smrtnosti smanjena je sa 40% na 2%.
I danas je najvažniji put prenošenja infektivnih agenasa u zdravstvenim ustanovama, a i van njih
preko ruku.
1.2 Šta podrazumeva higijena ruku?
1 1. Simic S., Dimitrijevic Z., Andelski H. Metode procene zdravstvenog stanja, Gradski zavod za zaštitu zdravlja, Beograd 1996.
3
SEMINARSKI RAD ZNAČAJ HIGIJENE RUKU U PREVENCIJI BOLESTI
Pre pranja ruku neophodno je da se nakit sa ruku i sat. Ruke prati pod mlazom tekuće vode, po
mogućstvu mlake vode, ne vrele, jer previše vruća voda može da dovede do oštećenja kože. Za
pranje ruku koristiti tečni sapun, a ako koristite čvrsti sapun treba ga posle korišćenja isprati pod
mlazom vode i čuvati tako da bude suv. Najbolji izbor je antimikrobni i antibakterijski tečni
sapun. Dobro istrljati celokupnu površinu kože ruku: dlanove, podlaktice, površine kože izmedju
prstiju, područje ispod noktiju u trajanju od najmanje 30 sekundi. Nakon sapunjanja ruke dobro
isprati i osušiti. Ukoliko se umesto papirnog ubrusa koristi peškir, koristiti samo za ruke i često
ga menjati, i bilo bi poželjno da ga koristi samo jedna osoba. Ako ruke perete u nekom javnom