HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIC

HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIC

DŽAMIJA I VAKUFNAMA MUSLIHUDDINA ČEKREKČ IJE

PRILOG POVIJESTI SARAJEVA XVI. STOLJE ĆA

1 9 3 8 DRŽAVNA :- ,̀ TAMPARIJA — SARAJEVO

te 2- ■ lirru-a- • lir INria leem- me-ffir Iti

"91.11111111111111 11~~=~—"

Spomeni č ka grada

II 120 p 9,1497_6 Sar(ievio) "16"

I 0126951

COBISS ° tiA

3C

US

US

I:1)1

31011818

zif31IN.K1', ;111wA Iltte19.14 .,15ASAN

-

Preštampann iz

„Glasnika" Islamske vjerske zajednice

Bogomolje su oduvijek najmonumentalnije javne gradevine svih kulturnih naroda. Tako su i džamije najglavniji pretstavnici islamske arhi-tekture u svim zemljama do kojih je dopro islam.

U Bosni i Hercegovini počeo se islam širiti u prvoj poli 15 stoljeća. Donijeli su ga Turci, osvaja č i ovih pokrajina. U isto su doba nastale ovdje i prve džamije. Bile su to skromne zgrade, a gradili su ih Turci. Ali kadi je jedan dio autohtonog stanovništva ovih pokrajina primio islam drago-voljno i kada su domaći sinovi u kulturnom i političkom životu onda moćne turske države došli do ja čeg izražaja i po čeli zidati zadužbine, tada su nastale i najljepše džamije i druge javne zgrade (medrese, knjižnice, banje, mostovi i vodovodi) u ovim zemljama. To je bilo u glavnom u 16 stolje ću, a ponešto i kasnije.

Velik je dio tih zadužbina do danas djelomi čno ili potpuno propao, ali i po onome što je do nas doprlo, vidi se, da su se ti ljudi dostojno oduživali svojoj rodnoj grudi i svojoj braći ne samo .Rso vjeri nego i po jeziku s pokoljenja na pokoljenje, ne dakle časovito nego trajno. Drukč iji je bio onda socijalni poredak. Svak se dizao svojom vlastitom snagom ponešto uz pomo ć svoje rodbine ili kojeg uplivnijeg zemljaka, pa ipak ti ljudi nisu mislili samo na se i na svoju najužu okolinu, nego su gledali na opće dobro cijele svoje domovine i u daleku budU čnost. Kratko re čeno: oni su bili rodoljubniji i dalekovidniji od nas.

Kroz minulih pet stolje ća sagradeno je u ovim zemljama preko hiljadu džamija, a da i ne spominjemo druge javne zgrade i korisne ustanove, kojima su se služili i sugradani drugih konfesija, a ni najmanje nećemo pretjerati ako kažemo, da je osnovano preko dvije hiljade vakufa. U svim tim bogoštovnim, prosvjetnoodgojnim, humanitarnim i zdravstve-nim ustanovama, kao i u onim socijalnim ustanovama, koje su služile pro-micanju obrta, trgovine i prometa, prednja č ilo je Sarajevo, onda politi čki, privredni i kulturni centar Bosne i Hercegovine.

1*

4 5

Kroz minulih pet stotina godina (1436-1936) sagradeno je u Sarajevu 107 džamija, a medu njihovim osnivačima bilo je obrtnika, trgo-vaca, hodža, ćatiba, kadija, muftija, šejhova, lenske gospode, sandžak-begova i vezira. 1 tri žene sagradile su po džamiju, a jedna je od tih opro-štena robinja. Svaki je hairsahibija (dobrotvor) gradio zadužbine prema svojim imućstvenim prilikama i prema tome ostavljao i zaklade za njihovo izdržavanje i za pla ćanje službenika. Iz zakladnica (vakfija) se vidi, da je sve te dobrotvore nukala duboka religioznost i misao na prolaznost ovoga svijeta i na nagradu, koju će primiti od Boga na Ahiretu.

Od 107 sarajevskih džamija najvišc ih je s drvenom munarom; 43 su imale zidane munare, a od ovih samo njih osam bijahu presvedene kubetom, a kako se 1935 srušila Skenderija uslijed našeg nehaja, danas ih je još samo sedam. Ovakav je razmjer po prilici i po ostalim mjestima. U glavnom, džamije koje su p'resvedene kubetom, pretstavljaju prave spo-menike orijentalne arhitekture u ovim zemljama. Ovakvih je džamija bilo, koliko je meni poznato, u svemu 34 u 18 mjesta Herceg-Bosne. Danas su još 32 u 17 mjesta. Najmonumentalnija je Gazi Husrevbegoval) u Sarajevu a, po priznanju stru čnjaka, najljepša je Aladža 2) u Fo č i. Od te 34 džamije bilo ih je u Sarajevu 8, u Livnu 4, u Mostaru i Travniku po 3, u Banjoj Luci i Foč i po 2, a po jedna u Po č itelju, Čajniču, Konjicu, Mrkonjić-gradu (Varcar-Vakufu), Tomislav-gradu (Duvnu), Maglaju, Gra čanici, Jajcu, Gradačcu, Buni, Žep ču i Blagaju.

Ovdje ih navodimo kronološkim redom po mjestima i osniva č ima s oznakom vremena u kome su nastale.

1) S a r a j e v o: Mustafabega Skenderpaši ća (Skenderija) sagr. 1517; Čekrekčije Muslihuddina, 1526; Gazi Husrevbegova, 1531; Buzadži Hadži Hasanova, 1555; Gazi Ali-pašina 1561; Ferhatbegova (Ferhadija),1562; Careva (Sultan Fatihova), 1565; Hodže Duraka, prije 1600.

') Dr. Ciro Truhelka: Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba. Glasnik z. m. 1912, str. 149-166. Hn*. MaTe BajaOH: APXHTeKTOHCKe oco6niie MaBHHX ra3n Xycpen6eroanx rpaheanna. Gazi Husrevbegova spomenica, Sarajevo 1932, str. 28-30.

') Zarzycki, Arndt i Stratimirovi ć : Aladža džamija u Foči. Glasnik z. m. 1891, str. 103-115. Graditelj ove džamije je Ramadanaga, u čenik mimara Sinana.

2) L i v n o: Sinan čauša (Džumanuša), 3) 1529; Lala-pašina, 1567/8; Hadži Ahmeta Dukatara (Glavica), 1588; Balaguša, u 16 stolje ću.

3) T r a v n i k: Hasanagina (Jeni-džamija), 1549; Derviš-pašina, nešto prije 1878; Varoška džamija, 1909.

4) F o č a: Hasana Nazira (Aladža), 1550; Mehmed-paše Kukavice, nešto prije 1761.

5) M o s t a r: Karadoz-begova,') 1557; Nesuhage Vu čijakovića, 1564;

. Kocki Mehmed-pašina, 1612.

• 6) P o č itel j: Hadži Alije, sina Musa-agina (krivo nazivana Šišman Ibrahim-pašina), 5) 1562/3.

7) č ajni č e: Sinanbegova, 1570.

8) K o n j i c: Mehmed čauša, 1579.

9) B a n j a L u k a: Ferhad-paše Sokolovi ća (Ferhadija), 1583; Tefterdarija, 1594/5.

10) M r k o n j i ć-g r a d (Varcar-Vakuf): Kizlaragina, 1595.

11) B 1 a g a j: Sultana Sulejmana, oko sredine 16 stolje ća.

12) T o m i s l a v-g r a d (Duvno): Lala-pašina,e) druga pola 16 stolje ća.

13) M a g l a j: Jusuf-pašina (Kuršunlija), druga pola 16 stolje ća.

14) G r a č a n i c a: Ahmed-pašina, 17 stolje će.

15) J a j c e: Esma sultanije, 1753.

16) Giada č a c: Husein kapetana (Husejnija), 1824.

17) B u n a: Ali-paše Rizvanbegovi ća, 1840--1850,

18) Ž e p č e: Alibegova, nepoznato kada.

U Livnu je poznata ova džamija pod imenom »Džumanuša« i »Džemanuša«, a izgleda da je ovo ime dobila, što se u njoj klanjala džuma. Oko 1785 temeljito je popravio ovu džamiju Jusufbeg Firdus.

5) Alija Nametak: Karadozbeg i njegovo doba, Sarajevo 1933. 5) H. Kreševljakovi ć : Po čitelj na Neretvi, Kalendar »Narodna Uzdanica« za

god. 1934, str. 27-40. Na ovoj džamiji danas nema kubeta. Prigodom požara koji je zadesio ovo

mjesto nešto prije 1792 izgorjelo je oko 75 ku ća i tada je nastradala i ova džamija. Poslije je popravljena, ali kube nije postavljen0.

6

Iz ovog se pregleda vidi, da ih je 25 nastalo u 16 stolje ću, a ostale su nastale kasnije. Od ovih 25 džamija, 4 su opet sagra đene u prvoj poli

16 stoljeća, a 21 u drugoj poli, dakle u doba najslavnijih dana Bosne pod turskom upravom.

Kako se vidi iz ovog pregleda džamija presvedenih kubetom, danas je najstarija Čekrekč ijina u Sarajevu, jer je sagradena 1526, a od nje je bila starija samo Skenderija, koje više nema. O ovoj čemo džamiji ovdje progovoriti i to samo sa historijske strane. Ako ovdje i donosimo skice ove džamije,7) ipak se ne osje ćamo pozvanim da je obradimo kao gradevni spomenik. To prepuštamo čovjeku od struke.

Sude ći po pritisnutom kubetu, graditelj ove džamije je izašao iz škole glasovitog turskog arhitekta Hajrudina, u čitelja mimara Sinana (1490-1588), najve ćeg turskog graditelja svih vremena. I Skenderijus) je gradio graditelj iste škole, jer je i u nje kube bilo pritisnuto, dok su sve ostale džamije gradili učenici Sinanovi. Prema rezultatima najnovijih istra-živanja, nacrte za Gazi Husrevbegovu džamiju izradio je sam mimar Sinan.

Dok je kod svih džamija s kubetom u Herceg-Bosni munara prizi-dana uz džamiju, u Čekrekč ijinoj je unesena u samu džamiju i uslijed toga je na toj strani u donjem redu samo jedan prozor, dok su u sva tri ostala zida po dva prozora. Ovako uzidanih munara ima još u nekoliko džamija u Sarajevu.°) U srednjem su redu četiri prozora, u svakom zidu po jedan. Pod kubetorn su takoder četiri. Donji red prozora i prozor nad vratima u srednjem redu ima demire, ali se jasno vidi da su ovi iz novijeg vremena.

Vrata su gvozdena što je tako đer velika rijetkost.") Minber je jednostavan, ali je teško utvrditi da li je ikad bio ljepše

izraden. Dohji je dio zidan s nišama na obje strane, a gornji je drven i sigurno je novijeg datuma kao što je i ćurs i musandra. Ni na mihrabu se ne vidi ništa naro č ito. Na prednjem i lijevom zidu ima nekoliko lehva, i to je jedini ukras zidćva, jer je iznutrica obojena bijelo. To je sigurno uč injeno stoga što zgrade uz vanjske zidove džamije smetaju prodiranju svijetla u unutrašnjost.

Kako su uz ovu džamiju sagradeni du ćani sa svih strana osim s juga, to se sofe pred njom i ne primje ćuju, a kako su ove danas na kat, i opet

7) Skice ove džamije izradio je g. Hasan Žuljevi č, maturant Srednje tehni čke škole u Sarajevu.

8) Kemura: Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo 1910, str. 221.

9) Na pr. Mišćina džamija na početku Zildži ča Avdage ulice. ") Još je jedini Tabački mesdžid u Sarajevu s gvozdenim vratima.

nalazimo nešto što je u Sara jevu rijetkost.") Kod džamija presvedenih kubetom i sofe su obi čno presvedene kubetima. Tih kubeta Čekrekč ijina džamija nema i izgleda da ih nikad nije ni bilo, ali prvobitno nije bilo ni prvog kata sofa, nego je ovo predvorje izgledalo isto onako kao što ga ima Careva džamija. 12) Zidovi su džamije debeli jedan metar, a gradeni su od kamena. Basamaci na munaru ne po čimaju s tala džamije nego s musandara. 13) Danas je munara nešto nagnuta. Njen dio od šerefeta, t. zv. kaca, novijeg je datuma, ali nam nije poznato kojim se slu čajem ovaj dio munare porušio i kada je to bilo.

Eto to je kratak opis ove džamije koja je sa svih strana okružena ulicama, a uz nju prislonjeni du ćani tako da je najve ć i njen vanjski dio zaklonjen, ali ona ipak ima vrlo slikovit izgled.")

II

Vrlo je malo pouzdanih vijesti koje govore o prošlosti ove džamije i njenim službenicima. Rijetke su džamije od kojih su nam se sa čuvale zakladnice i u prepisu,") a još su rjede č ije su originalne zakladnice doprle do nas. I u tome pogledu ova džamija spada medu rijetke iznimke, jer je njena originalna vakfija sa čuvana. Napisana je arapskim jezikom (nesh pismom) na bijelom debelom papiru, kaširanom na svili, dugom 217 cm i širokom 21 cm. Datirana je mjeseca zilkade 932, tj. kolovoza 1526, dakle onih dana kad je bio boj na Moha ču. Ovo je ujedno i najstarija poznata originalna isprava napisana u Sarajevu. Nadena je u ostavštini rahmetli Muhamed Enveri ef. Kadi ća. Budući da nas ova isprava temeljito upoznaje s vakufom ove džamije, a uz to unosi dosta svjetlosti u prošlost Sarajeva, to je ovdje donosimo u to čnom i doslovnom prevodu za koji zahvaljujemo g. H. Mehmedu Handži ću:

»U' ime Boga kojemu se klanja i kome su se ponizili perč ini pogla-vica, te priznali da nema boga osim Njega. Koji je milostiv, kojemu se na

11)Divan Kjatib Hajdar ef. džamija (Bijela džamija) na Vratniku takoder ima sofe na kat.

12)Kemura: Careva džamija, Glasnik z. m. 1908, str. 475-494. 13)I ovo je jedini slu čaj kod sarajevskih džEitnija pod kubetom, jer kod sviju

poč imaju basamaci s tala. 19) Dobrotom g. Slavka Markeša poznato nam je da su ovu džamiju s njenom

okolinom slikali dosad akademski slikari prof. Heinrich Jungnickel (Austrijanac), prof. Adrienne Dupagne (Belgijanac), neki Heyndl, Tošo Jankovi ć i Tomislav Krizman.

13) U svemu su nam se sa čuvale tri sarajevske vakfije starije od Čekrek č ijine i to u prepisu a to su: Isabegova napisana 1462 (sidžil broj 77 str. 51), Ajaspašina iz 1477 (sidžil 57, str. 78) i Mustafabega Skenderpaši ća iz 1517 (sidžil 79, str. 155). Ova posljednja vakufnama je napisana u Tripolisu, a original se nalazi u Centralnoj vakufskoj upravi.

8

Tlocrt Čekrek č ijine džamije

9

Nacrt čekrelt čijine džamije

f

4

10

sedždu pada, u čijem hramu robovanja nisko i ponizno padaju čela. Milo-stivog, čija su vrata pokornosti, kojima se Njemu stiže, prostrana, kao što je On rekao: »Kud god se okrenete tamo je Božija Kibla.« Koji uslišava i prima molbe onih koji su uskratili u vršenju dužnosti, te im oprašta kad pogriješe i zaborave. Njemu zahvaljujem, Njega slavim, nek i meleki čuju. Zahvaljujemo Mu na nebrojenim dobrima takvom zahvalom koju možemo naknaditi, ako je slučajno propustimo, sehvi-sedždom. Njega slavimo onako kako dolikuje onima koji Njemu služeći na ruku' padaju, koji su pred Njim ponizni nadaju či se iskreno da nam oprosti posrtaje.

Salat i selam donosim nižu ći hutbe vlasniku minbera i mihraba, uzoru svih imama, imamu č itava ummeta u vo đenju na put istine i pravde. Tim mislim našega gospodina Muhameda, koji je uzvisio znakove vjere obavljajući farzove i sunnete, zajedno s njegovim rodom i drugovima. To č inim na taj način da se odužim vadžibu, farzu, neflu i mustehabu, žele ć i da to traje dokle god oni koji u če Kur'an budu zalazili u džamije kao slavuji u bašče, u džamije u kojima se u č i vird poput mirisne ruže i bana, i dokle god zvonkim glasom hafizi u če mahfilima poput kumrija na granama u skupovima rajskih cvijetnjaka, a to su baš če Kur'ana. Bog nek se smiluje njemu, njegovu rodu i plemenitim drugovima, koji su stupali u njegov namaz s nijjetom, ruku'om, sedždom, tehijjetom i selamom!

A poslije toga iznosimo, da bi se svak mogao jasno uvjeriti, da je ovaj mizerni svijet ku ća prolaznosti i zla, a ne ku ća stalnosti i veselja. Ne daje žednome nego samo blistanje opsjene u pustinji. Rastapa vru ć inom vatre patnji moždinu u kostima onih koji ga traže i napaja ih zemljom. Onaj koji se nada vjernosti od ovog svijeta je isto kao onaj koji misli da će se napiti od opsjene u pustinji. Prema tome odgojenu čovjeku ne doli č i da se na ovom svijetu zanima zidanjem dvoraca i ku ća. Razborit čovjek koji je upoznao stanje ovog svijeta ne treba da misli da je on mjesto stalnog boravka i opstanka.

Ovaj je svijet prolazan, on nema stalnosti. Ovaj je svijet kao kuća koju oplete pauk. Pa blago onome koji ga ne želi, nego ispravnoš ču traži nagradu

budućeg svi jeta i svoj trud uloži da popravi svoj budu ći svijet i da umnoži pripravljenu zalihu za njega. Nema sumnje da je sretan i pametan koji se je svojim ispravnim mišljenjem uzdigao do visokog stepena, saznao da je lijep završetak života vlast koja ne prestaje i imetak koji ne može biti opljačkan, a sve ostalo od ovosvjetskih ukrasa može biti ukradeno i odu-zeto kao što je rekao prvak istoka i zapada i poslanik ljudima i džinima: »Kada čovjek umre prekine se njegov posao osim troga: nauke kojom se koristi, valjana djeteta koje mu dovu čini i trajne sadake«. Razboriti znadu,

11

da se naukom može koristiti i na taj na č in, da se ostavi sadaka pomo ću koje bi nauku mogli sticati sinovi siromašnih dobrih ljudi.

Prema tome sahibija hajrata i vršilac dobrih djela sa iskrenom namjerom, plemeniti i presretni dobro činitelj koji stiče dobra i traži džennet i visoke stepene Muslihul-milleti v«I-din") el Hadži Mustafa b. Ishak traže ć i sevab sebi i svome ocu i lijep spomen sebi i svojim predima i potomcima, kada je svijetlom spoznaje obradovao svoj vid i htio da na vijeke ostane njegov spomen, palo mu je na um da podigne jednu džamiju u kojoj će se obavljati namazi koji su vjerska dužnost. Tada mu je na uho njegove pameti doviknuto: »Ko u ime Boga sagradi džamiju, Bog će njemu u džennetu podi ć i kuću«, te je od svog najboljeg imetka i najhalalnijeg posjeda uvakufio, s namjerom da ste če lijep završetak života i budu ć i svijet, svoj imetak, posjed i sve što je bilo u njegovoj ruci do ovog uvakufljenja, a to je: 29 du ćana, od kojih se osam nalazi u čaršiji sabljara

u gradu Sarajevu, šest blizu zavije Turna-dedetove, devet blizu merhum Firuzbegova hamama i pet u vrelu Ajas pašinu, čije su granice poznate i označene u hudžetimal 7) kupovanja.

Zatim 14 du ćana, od tih sedam pod jednim krovom u čaršiji sabljara

u spomenutom gradu, koji sa istoka grani če sa vlasništvom Hadži Alije terzije, sa zapada vlasništvom Kekeki Nesuha,") od kible") vlasništvom vakifa, a sa sjevera čaršijskim putem. Od njih su dva, takoder pod jednim krovom, u čaršiji sabljara u spomenutom gradu, koji grani če sa istoka

vlasništvom Mustafa Čelebije, sa zapada du ćanom vakifovim, od kible

čaršijskim putem, a sa sjevera zemljištem gdje se ispušta voda iz Ajas pašina hamama. Od tih je pet blizu du ćana Hasana sina Jatiživa, 20) takoder pod jednim krovom, koji su ograni čeni sa istoka du ćanom sina Jatiživa, sa zapada takoder, od kible čaršijskim putem, a sa sjevera zemljištem na koje se ispušta voda Ajas pašina hamama.

Zatim je spomenuti vakif kupio od Jusufa b. Džafera b. H. Alije dva ,

dućana pod jednim krovom u sarajevskoj čaršiji koja je od čaršija grada

Sarajeva, koji grani če sa istoka vlasništvom Kju čudžik Ahmeda, sa zapada vakufom vakifovim, od kible čaršijskim putem, a sa sjevera zemljištem

1°) Odavde se vidi da je dobrotvor imao po časni priimenak »Muslihudin«.

Običaj je kod arapskih pisaca da nekad u priimencima koji se svršavaju na »din« (Na pr. Džemaludin, Fahrudin) dodaju izmedu prvog i drugog dijela priimenka još i rije č i »milleti ve‹, te mjesto Muslihudin kažu Muslihul-milleti ved-din, kao što je ovdje re čeno.

17)Kupoprodajni ugovor. 18)Ovako je napisano u originalu, a sigurno je trebalo da glasi »Ke čedži«.

19)S juga. 20)Ime Jatiživ dosad je bilo potpuno nepoznato. Nema ga ni Akademski rje čnik,

niti se spominje u kojoj poznatoj ispravi, a u ovoj je vakufnami vokalizirano i prema tome isključeno je krivo č itanje,

12

gdje se ispušta voda iz hamama Ajas pašina. I ta je dva du ćana pripojio spomenutom vakufu kao i svotu od 35.000 dirhema srebrenih dobrih sultan Sulejman hanovih koji su u uporabi — Bog ga pomogao, ovjekovje čio njegovu vlast i za uvijek čuvao njegovu državu!

Poslije što je vakif izdvojio spomenute stvari iz svog imetka i naj-ljepšeg posjeda i predao ih muteveliji stavio je uvjet, da se spomenuti dućani izdaju pod kiriju, a da se spomenuta suma novaca daje na porast prema šeriatskim propisima. Uvjetovao je:

Imetak se ne može dati nego jedino sa dozvolom imama, muezina, mualima i džemata spomenute džamije. Uvjetovao je, što bude dobiti od 10.000 dirhema i što bude prihoda od jednog du ćana da se troši za samu džamiju koju je vakif podigao u mahali zavije merhum Isabegove i za mekteb kojeg je sagradio u mahali H. Ismaila Sara ča i za popravak ostalih spomenutih vakufskih objekata. Vakif je odredio, — Bog mu dobra djela primio! — od prihoda du ćana i glavnice tri dirhema dnevno onome ko bude imam u spomenutoj džamiji, dva dirhema onome ko bude muezin, i uvjetovao je, da imamska i muezinska služba ostaje kod njegovih sinova i njihovih sinova koljeno poslije koljena. I odredio je tri dirhema onome ko bude mualim u mektebu. Uvjetovao je da imam bude Hasan b. Husein, dok je on živ. Hatibu je odredio dnevno po jedan dirhem. Godišnje je odredio 60 dirhema za svije će j za hasure u džamiji. I uvjetovao je, da se poslije sabaha u č i u spomenutoj džamiji po pet džuza i da jedan džuz u č i onaj ko bude imam u spomenutoj džamiji, jedan ko bude mualim u mektebu, jedan ko bude muezin u spomenutoj džamiji, a dva ostala dvojica dobrih ljudi od službenika džamijskih. Vakif je odredio onima koji će učiti džuzove svakome po jedan dirhem dnevno. Ko ne prou č i svoga džuza nema prava na pla ću za taj dan.

Zatim je vakif uvakufio jedno zemljište u viso čkoj čaršiji u Visokom koje pripada Sarajevu, koje grani či sa istoka sa vlasništvom Mustafe sina Turalijina, sa zapada takoder njegovim vlasništvom, od kible sa mahalom, sa sjevera čaršijskim putem. I sagradio je na tome zemljištu 21 du ćan. Zatim je od toga zemljišta ostao ostatak širok 17 aršina a dug 14. Vakif je to zemljište dao Musi zvanom Hrvatinli pod egodišnju mukatu od 200 dirhema i uvakufio je prihod od tog zemljišta i od te mukate.

Vakif je odredio po pet dirhema mualimu koji će poučavati u mektebu kojeg je vakif sagradio u zaviji grada, a što preostane troši će se za uzdržavanje du ćana i mekteba.

I uvakufio je 8.000 srebrenih dirhema sultan Sulejman hanovih koji su u prometu, s tim uvjetom da se daju na rad prema šeriatskim propisima, te da se dobitak troši za popravak mosta koji je vakif sagradio blizu Visokog preko rijeke Bosne.

Zatim je uvakufio 1.000 dirhema za onoga ko će čistiti .zahode blizu zavije Turna dedetove. Ta će se svota davati na rad i dobit će se davati onome ko bude spomenuti posao obavljao.

Vakif je odredio muteveliji vakufa dnevno po tri dirhema i uvje-tovao je da on dok je živ bude mutevelija, da postavlja koga ho će i svrgava, a poslije svoje smrti to je uvjetovao najboljem od svojih sinova, a zatim od unuka koljeno iza koljena — Bog ih sa čuvao! — onda onome koga izabere džemat spomenute džamije.

Vakif je uvjetovao da džemat godišnje jedanput pregleda obra čune vakufa sa mutevelijom u spomenutoj džamiji.

Vakif je naziru odredio po jedan dirhem i uvjetovao je, da nezaret i svi spomenuti džiheti pripadaju njegovim sinovima j unucima koljenu iza koljena. Ko, od njegovih sinova i unuka ne mogne vršiti koje službe, odredi će sebi zam jenika. Višak od prihoda vakufa i dobitka na novcima preko potrebe vazifa i vakufskih objekata vakif odreduje da pripada njemu dok je on živ, a onda njegovoj djeci i od djece djeci, koljenu poslije koljena. Vakif je ostavio još taj uvjet, da cio džemat njegove džamije bude nazir nad vakufom i službenicima.

Pošto je vakif uvakufio sve valjanim uvakufljenjem i predao mute-veliji, htio je odustati od uvakufljenja oslanjaju ći se na mišljenje Imami Azama po kome se može od uvakufljenja odustati, ali je sudac, č ija se osuda nalazi na po četku ovog dokumenta, izdao osudu, da je vakuf valjan i punovažan, te su prema tome spomenuti du ćani i spomenuta svota postali valjanim vakufom koji je i u sidžilu proveden i osuda za njega izdata, te je valjan prema svim primljenim mezhebima kod mudžtehida, tako da se ne može prodati niti pokloniti niti u nasljedstvo pre ći sve dok cijela zemlja i sve što je na njoj ne ostane samo Bogu, a On je najbolji nasljednik. Zatim je vakif svrgnuo spomenutog muteveliju sa muteveliluka prema uslovu vakufname, da postavljanje i svrgavanje mutevelije bude u njegovoj ruci. Sve je ovo zapisano j posvjedo čeno u mjesecu zulkadetu 932.

Za gornje svjedo či: Za gornje svjedo Či: Za gornje svjedo či: Mevlana Derviš b. Muhamed, Muhamed b. Mahmud b. Širmerd

kadija

hodža

Za gornje svjedo či: Za gornje svjedoči:

Za gornje svjedo či: Hasan b. Hasein, Ahmed hodža b. jttsuf b. Nesuh

muezin

Pred ovom su vakufnamom tri potvrde trojice sarajevskih kadija koje u doslovnom prijevodu glase:

»Jasna i ispravna je postala . . . . ova vakufnama kod mene i izdao sam presudu o njezinoj to čnosti i valjanosti poznajud razilaženje imama i

•

(keye'

-`41(F'fill` 140441./(1:J1'1.#1.11414

\15.P. 114(=/1411',

1.1 -1/~1:':1 111"1/W-r-r

Orrtre5. (1‘7) 1:111r9ri

~.\41"(•?"-flnit`.5 .r:Ark""̂6-‘«'s•-(1, 01".:~1+ 1',1.°4

•̂V^'01;.41 -"t;t41.7 (.9‘1A?;3~:"

x:y4:10;1~ri'1"4-'14(«;

n''''Si5 4.":15415 4 (47/~ ?'"'#■5,fr;14..~. ?9(Z

411<=41r1Q:" )

5\ć~1 4"/"SMk1441.1

16 17

mudžtehida — Božije zadovoljstvo s njima. — Napisao siromah uzvišenom i čistom Bogu Ubejdullah b. Ahmed, kadija u mjestu boraca Sarajevu, milostivi Bog oprostio njemu i njegovu ocu!

On (Bog) poznaje svako stanje! Pošto sam pregledao ovu šeriatsku vakufnamu i promotrio je

s početka do kraja našao sam, da odgovara prop(sima šeriata i da se može primiti, te sam je usvojio i potpisao. Napisao griješni rob, siromah Božijem oprostu Abdulah b. All b. El-Muejjed, sudac tada u mjestu boraca Saraj-abadu. — Sačuvan bio od svih nesre ća i neka Bog oprosti njima (kadiji i njegovim predima) i ostalim muslimanima svima! blvala Bogu jedinomu! Milost onome, poslije koga nema više pejgambera, njegovu rodu i drugo-vima! Neka Bog ovo primi! U prvom desetku džumade I. godine 948. Bog mu se smilovao!

On (Bog) je vje čan! Kada mi je ponudena ova vakufnama, primio sam je i potpisao, jer

se slaže sa šeriatskim propisima. Ja sam siromah Muhamed Ez-Zebdemi(?) kadija u mjestu boraca Sarajevu — Milostivi Bog oprostio njemu i njegovu ocu!

Prema tome kad je ova vakufnama pisana bio je u Sarajevu kadija Ubejdulah sin Ahmedov, a krajem kolovoza 1541 vršio je istu službu Abdulah sin Alije, a unuk Muejjedov, dok se ne zna, kad je bio kadijom Ez-Zebdemi. Sva trojica su bili tudinci. Zanimljivo je, da sva trojica nazi-vaju Sarajevo mjestom boraca.

III lz ove vakufname saznajemo da je Hadži Mustafa sin Ishakov, u

narodu poznat pod imenom Muslihudin Čekrekčija, sagradio u Sarajevu džamiju u mahali zavije merhum Isabega i mekteb u mahali Hadži Smaila (Ismaila) Sara ča i u Visokom mekteb u mahali Zavija (Tekija) i most na Bosni kraj istog mjesta i da je za uzdržavanje zadužbina u Sarajevu odre-dio prihod od uvakufljenih 45 dućana i 35.000 srebrenih sultan Sulejma-novih dirhema, a za one u Visokom 21 du ćan, jedno prazno zemljište i 8.000 dirhema. Uz to, da je odredio prihod od uvakufljenih 1.000 dirhema kao plaću onom ko bude č istio zahode kod Turna dedetove zavije u Sarajevu.

Dalje se vidi, da su službenici ovog vakufa: imam, hatib, muezin, 2 mualima (uč itelja), 5 džuzhana, mutevelija i nazir s dnevnom pla ćom od 23 dirhema i jedan službenik koji će č istiti zahode tudeg vakufa. Budu ći su tri.džuzhana predvidena izmedu službenika ovog vakufa, to će u ovom vakufu biti zaposleno deset osoba. Uz ove izdatke troši če se godišnje 60 dirhema za rasvjetu i prostirku džamije. Kako se ne predvida ogrijev ni u jednom mektebu, to je još i onda bilo u praksi da djeca sama donose drva.

Zadužbine i uvakufljeni objekti ovoga dobrotvora su u Sarajevu i u Visokom, a isti je slu čaj bio i sa zadužbinama i uvakufljenim objektima bosanskoga sandžaka Ajasbega, kasnije Ajas paše.

I drugi vakifi pridržavaju službu mutevelije (tevlijet) sebi i svojim potomcima dok ih bude, ali je upravo besprimjeran uvjet u ovoj vakfiji, da dobrotvorovi sinovi i gpotomci vrše službu imama i muezina. O č ito je, da je ovaj plemeniti dolifOtvor htio ovim uvjetom da svoje potomke prisili da se posvećuju nauci i da ih tako što ja če priveže uz svoje zadužbine.

Isto tako vrlo je rijetka i ona č isto demokratska odluka, kojom se džematu daje pravo da vrši nadzor nad službenicima vakufa, pa čak i nad mutevelijom, da godišnje jedanput pregleda vakufske ra čune, da se bez džemata, imama, muezina i mualima ne izdaju objekti pod kiriju i da, u slučaju izumrča njegovih potomaka, džemat postavlja muteveliju. Drugi vakifi davali su ovo pravo kadiji. I veliki Gazija Husrevbeg ostavio je to pravo kadiji.

IV

Ali iz ove zakladnice ne sazniijemo o samom dobrotvoru ništa. Jedino se vidi da je bio bogat čovjek, da je imao više sinova, ali im se imena ne spominju i, prema atributu Muslihul-milleti ved-din, slijedi da je bio dobar i uvažen čovjek. I to je sve.

Vrlo je vjerojatno, da je Visoko Hadži Mustafin zavi čaj. To naslu-čujemo po onim dvjema zadužbinama, što ih je ondje podigao. Tako su se onda ljudi oduživali svome rodnom kraju. Tako na pr. ostaviše svoje za-dužbine u Višegradu i Rudom paše Sokolovi či, Mehmed i Mustafa, veliki vezir Rustem paša u Sarajevu, dvojica Kizlaraga u Varcaru i Ljubinju, šejh-ul-islam Refik ef. u Rogatici, Mehmed paša Kukavica u Fo č i itd. itd.

Hadži Mustafa mora da je bio vrlo pobožan čovjek. Njegovi su ga sugradani proglasili evli jom i o tome se u Sarajevu pripovijedalo do naj-novijih vremena.")

Suljaga Zečević pripovijedao je, kako se Muslihudin Čekrekčija u vrijeme namaza skrivao u ardiju, čemu se svijet vrlo čudio. Kada je jednom jedan od njegovih susjeda ušao za njim u ardiju, uze ga Čekrek čija za ruku i re če mu neka zažmiri, a kad ovaj to učini, reče mu da opet otvori o č i. 1 kad ,ie ovaj i to u č inio, nadoše se njih dvojica n Meki kod Bejtullaha i tu su klanjali podne. Nakon toga nadoše se na isti način opet u ardiji.

Tvrdi se, da je mihrab ove džamije okrenut to čno prema kibli. O tom se pri ča: Kad se gradila džamija, objašnjavao je graditelj Čekrek č iji, da je kibla u nekom drugom pravcu, a ne u onom kako on pokazuje, ali se ovaj nije dao u t6 uvjeriti. 1 kad se tako nisu mogli sporazumjeti, re če odjednom Čekrek čija: »Gledaj, eno Bejtullahak i tek tada pristao je graditelj da mihrab okrene u pravcu koji je pokazivao čekrek č ija.

Nekoliko predanja o Cekrek čiji zabilježio je Muhamed Hadžijahi č u radnji »Sarajevske džamije u narodnoj predajic. Zbornik za narodni život i obi čaje južnih Slovena, knjiga XXX, sv. 1, str. 229-236.

Hadži Mustafa je pravio čekrke (strojeve) i po tome je dobio ime Cekrekč ija. Na kubetu njegove džamije vidi se još i danas malen to čak, sličan vjetrokazu, koji se za vjetra okre će, a narod kaže, da je to napravio dobrotvor da pokoljenja znadu kako je on došao do novaca, kojima je

podigao ovu džamiju. Napominjem, da je i ovaj točak jedna iz-nimka, jer je na vrho-vima kubeta ostalih džamija obični Po predaji stanovao je ondje gdje je da-nas kafana Park i Drina d. d. Radionica mu je bila u bašč i gdje je danas veliki park. Tu baš ču od-redio je za groblje u kome je i on poko-pan. Njegov se grob i danas vidi, ali na nje-mu nema natpisa i prema tome ne zna se ni kada je umro.') Njegova je vakufna-ma prva i posljednja poznata isprava u ko-joj se spominje ovaj dobrotvor. Ali valja napomenuti, da su i dokumenti iz ovog vremena vrlo rijetki. Isto tako nema spo- mena ni onoj , šestori-

Folo: Suljagić ci svjedoka što su

Džamija Čekrek č i Muslihuddinova u Sarajevu potpisani na Cekrek- čijijnoj vakufnami.

Jedino je velika vjerojatnost da bi prvi svjedok mevlana Derviš, sin Muhamedov, kadija mogao biti identi čan sa kadijom u sara-

") Nadgrobni su spomenici lijepo isklesani. Visoki su do dva metra. Naro čito je lijepo izraden nišan nad glavom. Santra č (okvir) je već prilično ruiniran pa bi svakako bilo vrijeme da se ovaj grob dostojno uredi.

jevskoj mešćemi Dervišom hadže i svjedokom Gazi Husrevbegove vakfije, napisane početkom džumade I. 938 (oko 11 prosinca 1531).

Ako osim predaje i nema dokumentarno zajam čenih dokaza da je današnji veliki park bila njegova baš ča i da ju je on pretvorio u musli-mansko groblje, u koje se on prvi ukopao, dovoljna je č injenica, što se to groblje zove če- krekč inica. Sve do 15 rujna 1878, kada je okupaciona uprava zabranila iz sanitar-nih razloga pokapati mrtvace u unutrini grada, pokapali su se u tom groblju musli-mani. Do njegova groba bilo je poko-pano više imama nje-gove džamije, a po-sljednji je tu poko-pan imam Hadži Ha-fiz Mustafa Trampa (umro 1863).

Groblje Cekrekč i-nica pripada Hadži Idris mahali, u naro-du zvanoj 2abljak. Ova je mahala posta-la nešto prije 1565, jer je te godine umro osniva č • mesdžida u toj mahali. Ovo na-pominjem stoga, da se vidi, kako kraj u kom je prema pre-daji stanovao Musli-hudin Čekrekč ija nije u ono doba bio oso-bito naseljen, pa je on lako mogao do ć i do onolikog posjeda. Sta-novnik iste mahale Salihaga Sloboda ostavio je u dobrotvorne svrhe dobar dio svoga imetka i o tome napisao zakladnicu 3 džum. II. 1272 (10 II. 1856), u kojoj, pored drugog, odreduje da se iz prihoda njegova vakufa opravlja i popravlja ograda oko čuvenog muslimanskog velikog groblja, zvanog Cekrek č inica.

Foto: Sul jagič

Nišani na mezaru čekrekči Muslihuddina

18 19 '

20

Sarajlije su s kol jena na koljeno parntili mezare znamenitijih ljudi u svom gradu. Sarajevski kronik Bašeskija zabilježio je u svom nekrologiju pod godinom 1181, da je bakal dugi Jusuf baša umro naprasnom smr ću kraj Čekrekč ijina mezara.

Kada su izumrli potomci Čekrekč ijini ne zna se. U nekrologiju Mula Mustafe Bašeskije zabilježena je smrt dvojice ekrek č ija u godini 1197 (1782), dakle u doba velike epidemije kuge, t to Hadži Ali je i starog trgovca Hadži Mustafe. Bi će, da su ova dvojica potomci ovog dobrotvora, jer jedan od njih nosi i njegovo ime Hadži Mustafa.

V

Spomenuto je, da ova vakufnama unosi i nešto svjetlosti u prošlost Sarajeva, a i Visokog, i dok je grada, koju nam pruža za ovo drugo mjesto, ve ć iskoriš ćena, njom se dosad nije poslužio nijedan istraživa č prošlosti Sarajeva. Osim što to čno znamo kada je postala Čekrekčijina džamija, što dosad nije bilo poznato, znamo, da je njena okolica spadala u mahalu Isabegove zavije. Time je sada odredeno gdje se ima tražiti ta zavija. Ali nakon što je sagradena Čekrekčijina džamija, prozvala se mahala Isabegove zavije Čekrekč i Muslihudinovom mahalom. Najstariji spomen ovom nazivu nalazimo u drugoj Gazi Husrevbegovoj vakufnami, napisanoj deset godina kasnije (1536). Dakle, deset godina nakon što je sagradena ova džamija, i mahala je promijenila ime. 23

)

Dalje znamo da je 1526 postojala mahala Sara ča Smaila, a sigurno u njoj i džamija, koju je podigao ovaj dobrotvor, po kome se i mahala prozvala. Sigurno je tada bio na životu Sara č Smail, jer pred njegovim imenom ne stoji merhum u ovoj vakufnami kao kod pomrlih dobrotvora Isabega, Ajas paše i Firuzbega. Sada imamo i za biografiju Firuzbegovu jedan podatak više što znamo, da je on preminuo izmedu 1513 i 1526.

Dosad se pisalo da se Sabljarska čaršija prostirala oko današnjeg hotela Centrala, dok se iz ove vakufname vidi, da je sizala i iznad zgrade gradske štedionice, jer je voda iz Ajas pašina hamama svedena u Miljacku odmah niže Latinske ćuprije. Kanal kojim je ta voda otjecala išao je kasnije niz Kujundžiluk ulicu;

Sabljarska je čaršija bila u Ajas pašinoj mahali, a po svoj prilici zahvatala je i mahalu Mehmedbega Minetovi ća. U toj je čaršiji bio velik broj dućana od kojih su 22 pripadala ovom vakufu, a bilo je još i drugih vlasnika medu kojima se spominje Hadži Alija terzija. Ovaj Hadži Alija biće identičan s osniva čem onog malog mesdžida u Balibegovici,") koji se službeno zove mesdžid terzibaše Hadži Alije, jer se zna, da je njegov vakuf

") Isto je tako bilo i s mahalom Firuzbegove medrese i kada je u toj mahali 1557/8 sagradio trgovac Hubjaraga svoju džamiju, prozvala se i mahala Hubjaraginom, premda se još i danas u narodu onaj kraj naziva Medreseta,

24)Ako je ovaj Hadži Alija terzija identi čan s Hadži Alijom terzibašom, osni-vačem mesdžida u Balibegovici, onda nije mogao biti Gazi Husrevbegov terzibaša, koji je išao u Dubrovnik 1521 i 1525 kupovati tkanine, kako to naslu ćuje Di•. Ćiro Truhelka (Glasnik z. m. 1912, str. 109). Neki Sinan čelebija Terzibaši ć , sigurno sin ili unuk Hadži Alije terzibaše, uvakufio je nekoliko du ćana u Ćurčiluku. Njegov je vakuf postojao još u drugoj poli 18 stolje ča, a mutevelija mu je bio neki Hasan, što sazna-jemo iz originalnih temesuka izdanih 1176, 1188 i 1190. (Arhiv M. E. Kadi ća u Gazi Husrevbegovoj biblioteci broj 791, 796 i 797).

25)Vjerojatnije je, da je ovaj posjed Turna-dedetov bio na desnoj strani današnje Kovači ulice, jer je ondje više prostora.

Ovo mjesto u vakufnami prevedeno je »vrelo«, ali to može zna č iti i »češma«.

•

21

1565 imao posjeda u Sabljarskoj čaršiji u Ajas pašinoj mahali. Terzija Hadži Alija je postao terzibaša ( ćehaja terzijskog esnafa) poslije 1526, a umro je nešto prije 1565 i, prema tome, izmedu ove dvije godine nastao je i njegov mesdžid.

Iz ovog izvora znamo da 'je onda u Sarajevu postojala zavija Turna-dedina, koja je bila u neposrednoj blizini Cekrek čijine džamije. To se vidi iz Gazi Husrevbegove vakufname, napisane 26 redžeba 943 (20 I 1536). Prema ovoj vakufnami uvakufio je Gazi Husrevbeg za svoju medresu, uz oštalo, u mahali Čekrekči u Sarajevu: stan, koji obuhvata dvije ku će, ljetni stan, staju, baš ču, dućan, magazu i kasapnicu, a koji je poznat pod imenom Turna-Dedetov posjed, te grani či islamskim grobljem, javnim putem i Kemal vojvodiniin posjedom. Ovo islamsko groblje je jedno od ona dva groblja u današnjoj Kova č i ulici, jer su ovo jedina dva groblja u Čekrekčijinoj mahali.") Tu je negdje bio i prvi poznati javni zahod u Sarajevu, za kojeg je Čekrekč ija odredio pla ću onome ko ga bude č istio. Primječujerno, da u ono doba, pa i mnogo kasnije, nije bilo javnih zahoda po velikim gradovima Evrope, pa čak ni u dvorovima nekih evropskih vladara.

Ostaje nam zasad nepoznato, gdje je bilo Ajas pašino vrelo kraj koga je Cekrekč ija uvalćufio 5 du ćana.")

VI

411

Nakon ove vakufname sve do kraia 17 stolje ća ne znamo o ovoj džamiji i njenom vakufu ama baš ništa. Nije isklju čeno da o tome nema kakvih izvora, ali nama nisu poznati.

Za provale princa• Eugena Savojskoga (1697) strašno je stradalo Sarajevo od požara koji je ovaj grad pretvOrio u hrpu pepela. Od 104 džamije, što su tada bile u Sarajevu, samo 12 je vatra poštedila, a medu ovima i Čekrekčijinu džamiju. U narodnoj molbi na Portu, što su je Saraj-lije otprmile 1706, kojom su tražili pomo ć za popravak i izdržavanje nastradalih džamija, kaže se, da se u ovoj džamiji obavlja namaz i da njen vakuf plaća službenike od prihoda du ćana. Zanimljivo je, da su svi požari,

22

a bili su vrlo česti, mimoilazili ovu džamiju, osim onog od 9 srpnja 1842. Ovaj je požar nešto malo zahvatio i ovu džamiju, pa se još i danas vidi, kako se bila upalila dizma na prozoru lijevo od mihraba.

O sudbini mekteba u Sara č Smail mahali ne zna se ništa kao ni o vakufu i zadužbinama u Visokom.

Cjelokupni vakuf, o kome govori ova zakladnica, propao je tokom vremena. Godine 1878 sastojao se taj vakuf od 10 du ćana i jedne kuće koja je kasnije pretvorena u magazu. To su oni du ćani što opasuju džamiju, a ni za njih se ne zna kad su sagradeni. Postojali su i prije 1851. Požari su sigurno uništili ovaj vakuf uz pomo ć nesavjesnih ljudi i nehaja džemata, usprkos lijepih odredaba plemenitog dobrotvora. I kad su na taj nač in presušila vrela prihoda ove džamije, onda je neki njen mutevelija podigao one dućane oko same džamije, kojih prvobitno sigurno nije bilo.

Godine 1889 iznosio je prihod ovog vakufa 565, rashod 520, a goto-vina 200 forinti. Medu službenicima spominju se imam, dva muezina, vaiz, devrihan, feraš i mutevelija, s ukupnom pla ćom od 375,5 for. godišnje. Već ove godine nije bilo službe džuzhana, a mjesto toga uveden je dev-rihanluk, ali ni za to se ne zna kad se desilo. Tu vidimo i dva muhdes džiheta (službe kojih zakladnica ne predvida), a to su služba vaiza i jednog muezina. Prije 1913 ukinuta je služba devrihana i drugog muezina. Tada

ovaj vakuf imao istu nepokretnu imovinu kao i 1889, ali je bio bez 'Wakve gotovine. Prihod je iznosio 1883, a rashod 1549 kruna.

Zna se i za jedno uvakufljenje za ovu džamiju. Oko 1770 uvakufio je Hadži Osman Tirjatlija, sin Hadži Bektašev, 12 kesa blaga i odredio jedan dio od toga za ovu džamiju. Moglo bi biti da je ve ć tada ovaj vakuf osiromašio, dok je trebao pomo ći sa strane.

VII

Podaci o službenicima ove džamije i njena vakufa, sve do naših dana sasvim su mršavi.

Po vakufnami prvi je imam bio neki Hasan, sin Huseinov. Prvih dana godine 1557 vršio je ovu službu Muhjudin halifa, sin Kasimov.") I od ovoga vremena pa sve do 1761 nije nam poznato ko je bio imam u

n) Prije 1557 umro je Hadži Oru č stanovnik Čekrek čijine mahale, koji je ostavio 3.600 akči kao vakuf, da mu se u čekrekč ijinoj džamiji uči dnevno po jedan džuz. Krajem 1556 umro je mutevelija ovog vakufa Velija, sin Huseinov, a imam Muhjudin halifa podigao je tužbu protiv izvršitelja oporuke ovog mutevelije nekog Muslihuddina, kojom je tražio da se svota od 3.600 ak či izdvoji iz Velijine imovine kao vakufski novac. Svjedocima je dokazao da je to tako i da obavljanje spomenute službe pripada njemu kao imamu čekrekčijine džamije, jer je tako odredio Hadži Oruč . Sud je izrekao osudu u•korist imama Mujhudina sredinom reb. I 964. Ve ć krajem istog mjeseca ova je osuda poništena i izre čena nova, po kojoj u čenje džuza pripada Gaziji, sinu Behramovu (Kronika M. E. Kadi ća, sv. 1, str. 309).

•

ovoj džamiji. Iz jednog podneska od 7/1 1175 (8 VIII 1761)") vidi se, da je na tom mjestu bio neki Omer efendija. Iz jedne vakufname doznajemo da je imam Čekrekč i Muslihudinove džamije Hadži Osman efendija fungirao pri jednom uvakufljenju 21 ševala 1203 (15 VII 1788) kao privremeni mutevelija.

Muezin je bio Ahmed ef. Samsarija dugi niz godina, a umro je 1199 (1785) u 95 godini života.") Koliko je vremena vršio ovu službu ne zna se, samo je na ovom mjestu bio 1761. On je bio i mutevelija ove džamije, ali se ne zna koliko je vremena vršio tu službu. Izgleda, da su Samsarije vršili ovu službu do sedamdesetih godina prošlog stolje ća. Za vrijeme okupacije Bosne bio je mutevelija Mulaga Smajš, zanatom kazan-džija. Njega je naslijedio Mehmed Njem čevič (oko 1885 do smrti 1916), ovoga sin Muhamedaga (1916--1918), a ovoga opet sin Edhem, koji je svrgnut 1928. Otada ova džamija nema mutevelije, nego tu dužnost vrši povjerenstvo.

Službu imama i hatiba Čekrčijine džamije vršio je Hadži Hafiz Mustafa Trampa blizu četrdeset godina (1825-1863). Pored toga bavio se i bedelukom te je dvadeset i tri puta išao na Hadž. On je sin Mehmeda bajraktara, roden je 1802 u Sarajevu u Trampinoj ulici, a umro je 1863 i pokopan u groblju Čekrekč inici nedaleko Čekrekč ijina mezara. Na njego-vu grobu nema danas nišana. Ostavio je tri sina: Hadži Aliju, Muham i Abdullatifa; prvi je bio kazaz, drugi arzuhaldžija, a tre ći je naslije%

41111›

službu svoga oca.

Hadži Hafiz Abdulatif roden je 1839, po o čevoj smrti postao je imam i hatib i na tome mjestu ostao je do 1904, kada ga je zadeslia smrt. -

I on se bavio bedelukom. Devetnaest puta išao je na Hadž. Medu zarob-ljenicima, što ih je general Filipovi ć nakon zauze ča Sarajeva opremio u Olomuc, bio je i Hadži Hafiz Abdullatif Trampa i kad je ovim sužnjevima , dozvolleno da mogu vršiti vjerske dužnosti, H. H. Abdullatif bio im je imam. .•

F321 smrti H. H. Abdulatifa vršio je kra će v,rijeme službu imama i hatiba r4egov sin Jusuf, ali on nije stalno postavljen na to mjesto nego .

Muhamed ef. Džumhur, rodom iz Konjica.

Džumhur se zahvalio na ovoj službi 1907, a zamijenio ga je Hafiz Mehmed Jakić, ovoga H. Hafiz Kazandži ć , a ovoga poznati kurrah Hadži

28)Ovaj je podnesak na bosanskog vezira uputio sarajevski kadija Mehmed na pritužbu imama Čekrekčijine džamije Omer efendije, muezina iste džamije Mula Ahmeda, sibjanmualima Ahmed ef. i mnogih ljudi iz čaršije s molbom da se stanovnice čekrekč ijine mahale Marija i Sara protjeraju zbog rdava vladanja (Arhiv M. E. Kadi ća, br. 918).

29) R. Muderizović : Sarajevski nekrologij Mula Mustafe Bašeskije, Glasnik z. m. 1919, str. 52.

24

Hafiz Šakir ef. Tuzlo koji je ostao na ovom mjestu sve do'smrti (umro 14 IV 1934). 3°)

Tuzlin je nasljednik današnji imam i hatib Hadži Mehmed ef. Poto-gija, dugogodišnji dersiam Gazi Husrevbegove džamije i privremeni fetva-emin.

Uzgred budi spomenuto, da je u ovoj džamiji klanjao deset godina hatmom teraviju merhum Hadži Hafiz Mustafa Čadordžija (1923-1933).")

Danas je muezin ove džamije Hadži Hafiz Smail Fazli ć, a prije njega bili su zadnjih Šezdesetak godina muezini Alija Dedi ć, Sulejman Olovč i ć , Mtharem Paralija, Sulejman Divovi ć , Sulejman Cagura, Omer Džini č i Sulejrnan Sulejmanovi č .

Dodatak

Upravo kaci je ova radnja u »Glasniku« odštampana upozorio me , je g. Mehmed ef. Handži ć na jednu birješku u sidžilu od 965 (1558) iz

koje- saznajemo, da je hatib ove džamije Muslihudin b. Evhad odlu č io poći svom privatnom poslu u Stambol i zamjenikom imenovao Abdiju b. Abdul Kerima uz- pola akče.,,dnevne plaće, čega se on pred sudom • primio 20 džum. I. 965. eau Svjedocima je potpisan muezin Husein b. Turhan,.a kako se radi o ovoj dža-miji vjerovatno je on bio njen muezin.

30)Islamski svijet, br. 82 od 24-IV 1934. 31)H. Kreševljakovi ć : Merhum H. H. Mustafa ef. čadordžija — Novi Behar,

god VII. st.r. 5.

-