GYRUSUtemeljen 2013.Founded 2013asopis Gyrus osnovala je
Studentska sekcija za neuroznanost Medicinskog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu. Sjedite Sekcije: Hrvatski insttut za istraivanje
mozga.asopis Gyrus objavljuje se svaka tri mjeseca (oujak, lipanj,
rujan i prosinac). Izneseni stavovi predstavljaju stavove autora i
ne predstavljaju nuno stav redakcije.Izdavai:Glavni i odgovorni
urednikEditor in ChiefFilip erkeSchool of Medicine, University of
ZagrebZamjenik glavnog urednikaDeputy EditorKarlo ToljanSchool of
Medicine, University of ZagrebPridrueni uredniciAssociate
EditorsBoidar Nika TarabiUniversity Centre for Croatian Studies,
University of ZagrebBarbara TomiSchool of Medicine, University of
ZagrebKarlo ToljanSchool of Medicine, University of ZagrebMarko
ZoriSchool of Medicine, University of ZagrebUredniki odbor
Editorial CouncilMembers: Tomislav aleta, MDVinka Kovaevi, MD Dora
Mandi, MDInes Martinec, MDMarko Petri, MDMarina Ragu, MDDinko
Smilovi Mentors:Goran Sedmak, MD, PhDCroatian Institute for Brain
ResearchSchool of Medicine, University of Zagrebeljka Krsnik, PhD,
Professor (Assistant)Croatian Institute for Brain ResearchSchool of
Medicine, University of ZagrebKorektorica Proof ReaderTena
imeijaKatarina igiTisakPrintStega tisak,Heinzlova 60/1, Zagreb, HR
Adresa redakcijeRedaction adressalata 12, ZagrebMarketing Maa
Filipovi-GriUrednitvoEditorial BoardNaslovnicaJana Obradoviuniv.
bacc. art.Grafki uredniciGraphic EditorsDora KasunFaculty of
Design, University of ZagrebOtto KuecFaculty of Design, University
of ZagrebJana Obradoviuniv. bacc. art.Urednik internetske
straniceWeb EditorNikola PrpiSchool of Medicine, University of
ZagrebVol 3 broj 1Oujak 2015. g. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 |
iasopis Gyrus struni je asopis koji objavljuje pregledne strune
lanke iz svih podruja biomedicine i javnog zdravstva. Naglasak je
stavljen na podruja koja se bave ivanim sustavom. Ponajprije
podruja psihijatrije, neurologije, neurokirurgije i neuroznanost
kao predklinike discipline. Svi lanci objavljeni u asopisu Gyrus
originalni su pregledni radovi za ije je eventualno daljnje
objavljivanje potrebna pismena suglasnost Urednikog kolegija.
Radovi se predaju u jednom primjerku, pisani dvostrukim proredom
(30 redova na stranici), u digitalnom obliku u Word formatu (Font:
Times New Roman, veliina 12). Uz svaki lanak autor(i) su duni
popunit i Prijavni obrazac i Obrazac teksta. Oba obrasca dostupna
su na web stranicama asopisa. lanak s pripadajuim popunjenim
obrascima autor(i) alju na adresu elektronike pote:
[email protected] Uz svaki lanak potrebno je priloit kljune
rijei i saetak lanka. Naslov rada, saetak i kljune rijei prilau se
na hrvatskom i engleskom jeziku. Saetak treba imat najmanje 120, a
najvie 150 rijei. Preporueni obim lanka je od 5 do 10 kartca teksta
(1 kartca = 1800 znakova s razmacima). Preporueni broj kljunih
rijei je pet do najvie sedam kljunih rijei. Kl-june rijei navode se
abecednim redom, a englesku inaicu kljunih rijei potrebno je
uskladit prema MeSH online bazi medicinskog nazivlja.lanci se piu u
formi preglednog strunog rada s odvojenim uvodnim di-jelom,
razradom teme, raspravom i zakljukom. Zbog lake preglednostlanka
preporuamo upotrebu podnaslova. Pritom treba pazit na jasno
oznaavanjehijerarhijepojedinihpoglavlja.Rukopislankatrebabiti
usklaen s gramatkom i pravopisom jezika na koje je rukopis pisan.
Upotreba kratca je doputena. Standardne kratce nije potrebno
dodatno objanjavat (primjer: mRNA ili ATP). Prilikom upotrebe
drugih kratca potrebno je pri put kada se koriste u tekstu navest
puni naziv, a u zagradi kratcu (primjer: Znan-stvenici na Insttutu
Ruer Bokovi (IRB) doli su do slijedeih zakljuaka. IRB danas je
jedna od vodeih znanstvenih insttucija). Prilikom navoenja razliith
vrsta potrebno je koristt njihovo latnsko na-zivlje prema
standardima taksonomije. Dvojni se latnski naziv vrste uvijek pie u
kurzivu (primjer: Mi Mus musculus). Prilikom prvog spominjanja
vrste korist se puni naziv, a u svakoj sljedeoj upotrebi korist se
skraenica (primjer: M. musculus). Naziv roda uvijek se pie velikim
slovom dok se pridjev vrste pie malim slovom (!!!). Prilikom
uporabe naziva razliith gena i proteina potrebno je slijedit
stan-dardne smjernice za nazivlje gena i proteina. Nazivlje gena
uvijek se pie u kurzivu. Literatura Referentna literatura (najvie
do 20 referenci) navodi se na zasebnoj stranici i numerira prema
redoslijedu navoenja citata/izvora u tekstu. Citat u tekstu oznaava
se brojanom oznakom na kraju reenice (iza toke, bez razmaka).
Reference se navode prema Vancouverskoj deklaraciji, uz skraivanje
naslova prema Internatonal Periodical Title World Abbrevia-tons
kojom se korist Indeks Medicus. Poeljno je citranje recentnih
izvora i literature ne starije od 5 godina.PriLozi uz tekst
Popratne ilustracije predaju se u originalnim zapisima,
odnosnodigitaliziraneujednomoduobiajenihformata(TiFF,JPEG,u
krajnjem sluaju PDF-u rezoluciji 300 dpi-a). Grafkoni se predaju u
ispisu, uz mogui predloak u PowerPoint-u, Excel-u i sl. Tabline
prikaze, uz ispis eljenog izgleda tablice, potrebno je pripremit i
u obliku klasinog teksta uz koritenje tabulatora. Sve ilustracije
potrebno je oznait brojem koji ih povezuje s naznaenim mjestom u
tekstu rukopisa. Pripadajui opis slika, tablica i grafkona prilau
se na posebnom listu papira, a trebaju bit to sadrajniji kako bi
ilustracije bile razumljive neovisno od itanja rukopisa. Tekst je
uputno opremit s do 5 ilustracija (slika, grafkona i tablica) ili
vie ukoliko to zahtjeva priroda rukopisa.asopis Gyrus sastoji se od
tri dijela: strunog dijela, stalnih rubrika i do-datka. Struni dio
asopisa podijeljen je na 5 dijelova: tema broja,
psihi-jatrija/psihologija, neuroznanost, neurokirurgija i
neurologija.tema broja Ovu rubriku ureuje glavni urednik. Glavni
urednik na poetku akademske godine ili semestra objavljuje teme
broja za sve brojeve koji se planiraju publicirat u tekuem
razdoblju. Orijentacijski broj radova u ovoj rubrici je od 4 do 5
radova.Psihijatrija/PsihoLogija Ovu rubriku ureuje lan urednikog
kolegija. Teme u njoj mogu bit predloene, ali naglasak se stavlja
izvorne ideje au-tora. Prednost za objavu u ovoj rubrici imat e
radovi iz podruja: socijalne, biologijske i forenzine psihijatrije,
psihoterapije, djeje i adolescentne psihi-jatrije, alkoholizma i
drugih ovisnost, klinika psihologija i opa psihologija.
Orijentacijski broj radova u ovoj rubrici je 4 rada. NeuroLogija
Ovu rubriku ureuje lan urednikog kolegija. Teme u njoj mogu bit
predloene, ali naglasak se stavlja izvorne ideje autora. Pred-nost
za objavu u ovoj rubrici imat e radovi iz podruja:
cerebrovaskularne bolest, bol, tumori ivanog sustava, paroksizmalni
poremeaju svijest, poremeaji pokreta, demijelinizacijske bolest SS,
ataksije, vrtoglavica, spi-nalni sindromi, neuromiine bolest,
kognitvni poremeaji i upalne bolest SS. Orijentacijski broj radova
u ovoj rubrici su 3 rada.NeurozNaNost Ovu rubriku ureuje lan
urednikog kolegija. Teme u njoj mogu bit predloene, ali naglasak se
stavlja izvorne ideje autora. Prednost za objavu u ovoj rubrici
imat e radovi iz podruja: neurobiologija i neuro-anatomija. Posebnu
prednost imat e radovi koji povezuju najnovija dostg-nua s njihovom
implementacijom u praksi (klinici) te radovi koji povezuju
neuroanatomske i neurobioloke problematke s najnovijim molekularnim
dostgnuima na razini gena. Orijentacijski broj radova u ovoj
rubrici su 3 do 4 rada.Neurokirurgija Ovu rubriku ureuje lan
urednikog kolegija. Teme u njoj mogu bit predloene, ali naglasak se
stavlja izvorne ideje autora. Prednost za objavu u ovoj rubrici
imat e radovi iz podruja: ope neurokirurgije, cerebrovaskularne
neurokirurgije, kirurgije hipofze, neurotraumatologije, tumorske
neurokirurgije, spinalne kirurgije i neurokirurgije djeje dobi.
Or-ijentacijski broj radova u ovoj rubrici su 2 do 3 rada. U dio
asopisa Gyrus pod nazivom stalne rubrike spadaju: Uvodna rije,
urednikov izbor, intervju broja, prikaz klinikog sluaja,
predstavljanje novih knjige, infografke, najave kongresa i
simpozija i najave dogaaja te izvjea o radu SSNZ. Ovaj dio u ureuje
glavni urednik. Udio u stranicama ovog dijela asopisa Gyrus ne
prelazi 25% ukupnog broja stranica.U dio asopisa Gyrus pod nazivom
dodaci spadaju nastavni tekstovi i su-plement. Sadrajno ovaj dio
asopisa ne mora nuno bit vezan uz tem-atku strunog dijela asopisa.
U dogovoru s glavnim urednikom, redakcija asopisa i grafki urednik
pomoi e svim autorima nastavnih tekstova u osmiljavanju i
realizaciji ilustracija i grafka kao popratnih ilustracija uz
tekst. Udio u stranicama ovog dijela asopisa ne prelat vie od 15%
ukupnog broja stranica. Izuzetak ine tekstovi objavljeni kao
suplement jer njihov broj stran-ica ne ulazi u ukupni broj
stranica, tme omoguujemo svim autorima s poveim brojem stranica
objavljivanje uz asopis Gyrus.Smjernice za objavljivanje u
GyrusuForma LaNkaForma asoPisaii | Gyrus Journal | December 2014 |
Vol IISadrajUvodna rijeUrednikov izborGlazba kao analgetkSviranje
glazbenih instrumenata pomae u regulaciji ponaanja i emocijaListen;
repeatMozart efekt stvarnost ili mit?Moe li sviranje Oraara i druge
glazbe poboljat razvoj mozga kod djece?Uporaba pametnih telefona
unaprjeuje nae palceParkinsonova bolest i vjebanjeNa mozak moe uit
i prije roenjaGeni utjeu na razvoj nesanice u djece i
adolescenataSnaga umaNeuronobelovciCamillo GolgiPonos
medicineAkademkinja Vida DemarinInfografkaPrevalencija mS-aPrikaz
sluajaNarkolepsija u obiteljiNeuroplastnost i depresijaHipnoza u
lijeenju depresijeRecenzijaProust je bio
neuroznanstvenikvviixiiixivxviiixxxxixxiixxivGyrusvol 3 broj 1oujak
2015. g. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | iiiTema broja -
Neuroznanost i umjetnostNeuroestetkaSonja MikulecNeuroznanost i
apstraktna umjetnostKarlo ToljanUtjecaj sluanja glazbe na
raspoloenje novi pristup lijeenju depresijeEma BokuliPlastnost
mozga kod umjetnikaAnaBeganovi, Jerko AneliDepresija u oboljelih od
shizofrenijeDora Katalenac, Vid MatiiKanabis i psihijatrijaDora
Dujmovi, Luka Filipovi Gri, Ira FabijaniVjebanje i simpatka
aktvnostStefan BoiZrcalni neuroni i njihova potencijalna uloga u
psihopatologijiIvana BoiAmigdala i strahLuka TurkaljPrimjena matnih
stanica u lijeenju tumora mozgaGabrijela KoricaBudna
kraniotomijaMarko ZoriNastavni tekstNeurokirurko lijeenje
hidrocefalusaMiroslav GjurainDogaanjaNajava sljedeeg brojaKazalo
kljunih rijeiPopis
autora28111417202732353943v46xxvxxviiixxiixUvodna rijeRije medicina
latnskog je podrijetla i prvotno je znaila lijek dok su izrazom ars
medica Rimljani podrazumijevali umijee lijeenja. Jesu li lijenici
umjetnici?Razvoj medicine povezan je s razvojem ljudske
civilizacije, meutim ni u jednoj medicinskoj disciplini taj se
razvoj ne refektira tako dobro kao u neuroznano-sti, a od svih
neuroznanstvenih disciplina ponajbolje u psihijatriji. Dio
strunjaka sigurno se pita koliko je znanost rasv-jetlila umjetnost?
Tezu pak postavljam u drugaijem smjeru. Koliko smo samo pitanja i
hipoteza stvorili zahvaljujui umjetnosti? Koliko nepoznatih stvari
sada prouavamo, a bez umjetnosti ne bismo ih moda ni primijetili?
Stoljeima znanstvenici tragaju za izvorom umjet-nikog dara i
kreativnosti. Najmodernija znanstvena dostignua i najsuvremenija
tehnologija omoguuju nam slikovni prikaz te mjerenje promjena
modanih funkcija za vrijeme kreativnih procesa poput slikanja,
pokreta, sluanja, oblikovanja...Teko je zamisliti ljudsku kulturu
bez umjetnosti. Apstraktne rezbarije naene na koljci na otoku Javi
jo prije vie od 430 000 godina upuuju na kombinaciju kreativnosti i
smiljenog pokreta. Razvojem ljudskog mozga, koji se volumno
udvostruio od ondanjeg, razvijao se i umjetniki izriaj. Umjetnost
je proizvod kreativnog uma. Neuroznanost stoga ne treba uiti o
umjetnosti, ve nas umjetnost treba uiti o mozgu i neuroznanosti.
Bez umjetnosti nemogue je shvatiti psihiku strukturu ovjeka ( Josef
Benys). Umjetnost nije cilj, ve sredstvo. Umjetnost nije ogledalo
koje odraava svijet, ve eki s kojim ga treba oblikovati (Vladimir
Majakovski). Namee se pitanje: Kako mi to obliku-jemo medicinu?
Jesu li umjetnost per-kusija ili palpacija? Vidimo li umjetnost u
rendgenskim slikama, ili pak u sekvenciji genoma? Gdje je
umjetnost?U slijepom slijeenju smjernica, algoritama, tzv. kuharica
medicine? Umjetnost je u umjetniku, u lijeniku. Svaki puta kada
vlastitom kreativnosti pronae rjeenje problema, kada razumijevajui
anat-omske, patoloke, patofzioloke i druge zakonitosti pronae uzrok
problema, uzrok bolesti. Kada na prvi pogledner-jeiv problem
pretvori u rjeiv i izljeiv. To je umjetnost, ta dinamika, ta
neizv-jesnost, ta kreativnost, ta posveenost. fotografja: Ino Kermc
March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | vUvodna rijeU ovom broju Gyrusa
donosimo Vam nekoliko iznimno zanimljivih pogleda i analiza odnosa
neuroznanosti i um-jetnosti. Autori nam donose prikaze o
neuroestetici, apstraktnoj umjetnosti, odnosu glazbe i depresije.
Osim navede-nih, donosimo Vam i prikaz kreativnog stvaralatva naih
prijatelja umjetnika na temu neuroznanost i umjetnost. Kolege iz
Osijeka, Sveuilite J. J. Strossmayera, donose nam teksto
psihopatolokoj ulozi zrcalnih neurona.Na prvim stranicama Gyrusa
nalazi se i naa nova rubrika ponos medicine. ast nam je bila
ugostiti gospou akademkinju Vidu Demarin. Zahvalni smo akademkinji
Demarin na pregrt zanimljivih pria, novih informacija i pogleda.
Tema kojoj smo se u ovom broju Gyrusa detaljnije posvetili je
depresija. etvrta najea bolesti u Hrvatskoj. Od nje bo-luje preko
300 000 ljudi u Hrvatskoj. U posljednje vrijeme biljeimo porast
obol-jelih meu studentskom populacijom. Studenti su u dananje
vrijeme izloeni nikad jaem intelektualnom i socijalnom pritisku.
Unazad dvadesetak godina sve grane znanosti biljee eksponencijalni
napredak. Udbenici postaju sve deblji, predaja znanja tehnoloki
naprednija, a studenti u tzv. radnoj memoriji trebaju imati sve vie
podataka. Osim intelek-tualnog, prisutan je i socijalni pritisak.
U, kako ga strunjaci nazivaju, on-line vremenu nema mjesta odmoru,
izostanku, stagniranju. Ako u obzir uzmemo i oko-linu u kojoj se
nalazimo. Drutvo u kojem zaposlenje i redovita primanja postaju
luksuz, u kojem je stopa nezaposlenosti mladih najvea u EU.
Navedeni razlozi lako mogu rezultirati depresijom. S pra-vom se
postavlja pitanje: Kako prevenirati studentsku depresiju? Postoji
nekoliko rjeenja, ali kako ja kao pojedinac mogu doprinijeti?
Studenti danas mogu, ele i znaju vie od onoga to drutvo od njih
oekuje, vie od onoga to im drutvo doputa. Sputavanje i
marginaliziranje studenata jo vie doprinosi prevalenciji depresije
kod njih. Odobravajui stu-dentski angaman i prihvaajui studenta kao
partnera vjerujem da bi se znaajno smanjila depresivnost studenata,
sman-jio bi se i opeprisutni pesimizam, dok bi s druge strane
drutvo napredovalo. asopis Gyrus partner je 4. hrvatskog kongresa o
prevenciji i rehabilitaciji u psi-hijatriji s meunarodnim
sudjelovanjem. Tema kongresa je: Depresija u stoljeu uma. Nai
autori-studenti aktivni su sudionici. U ovom Vam broju donosimo
nekoliko lanaka koji se bave depresijom. U rubrici Psihijatrija
donosimo Vam i pregledni lanak o uporabi kanabisa u psihijatriji.
Autori donose dvosmjerni pre-gled utjecaj kanabisa na patologiju,
te utjecaj patologije na ovisnost o kanabisu. Va urednik,Filip
erkeProtiv depresije na najbolji se nain bore nai prijatelji iz
Rijeke. Radom, upor-nou, edukacijom. Uskoro e se odrati 5.
studentski kongres neuroznanosti, NeuRi 2015. Teme su kongresa
edukacija i iskustvo. Na je asopis je- dan od podupiratelja
Kongresa Pozivam sve zainteresirane da posjete Rijeku od 24. do 26.
travnja. S velikom Vas radou obavjetavam da je na Gyrus zadovoljio
sve kriterije i dobio certifkate te pristup pretraivakoj bazi
Google-Scholar. Ujedno Vas obavjeta-vamo da smo u zavrnici procesa
certif-ciranja i za jo nekoliko baza. U sijenju nam je odobrena
prijava za DOI broj Neuroznanost stoga ne treba uit o umjetnost, ve
nas umjetnost treba uit o mozgu i neuroznanost.(Digital Object
Identifer Number) to znai da svi struni lanci dobivaju svoj
jedinstveni DOI broj. Stav je urednitva da je itatelj mjerilo svih
stvari. Posto-jimo zbog Vas, itatelja, a ne primarno zbog vanjskih
ocjenjivaa. Ipak, ugodno nas razveseli podatak da nas i oni visoko
ocjenjuju. Uspjeh asopisa, uspjeh je svih nas koji smo na njemu
radili, ali i Vas koji ga itate. Volio bih se zahvaliti svima koji
su nam na izravan ili neizravan nain pomogli u unaprjeenju
kvalitete i standarda objavljivanja u Gyrusu. Zahvaljujem se gospoi
Davorki Grani, prof. na pomoi oko tehnikih i opih pitanja o ustroju
asopisa. Zahvaljujem se dr.sc.Miroslavu Gjurainu na nastavanom
tekstu u ovom broju Gyrusa. Zahvaljujem se Hrvatskom drutvu za
neuroznanost to su nam donirali sredstva za pristupanje sustavu DOI
brojeva. Posebno se zahvaljujem naoj krovnoj instituciji,
Medicinskom fakultetu, na odobrenju sredstava za tisak ovog broja
Gyrusa. Posebno bih sezahvalio svima Vama, naim itateljima iz
cijele Hrvatske, na prekrasnim komentar-ima, na konstruktivnim
sugestijama i na ohrabrujuim porukama. vi | Gyrus Journal |
December 2014 | Vol IIUrednikov izborPut boli je dobro poznat -
signali putuju od mjesta ozljede, preko lene mo-dine do mozga, gdje
se naposljetku formira svjesna spoznaja. Sluanje glazbe, s druge
strane, dokazano utjee na oslobaanje dopamina u mozgu, te
znanstvenici McGill sveuilita u Kanadi smatraju kako upravo ta
karak-Glazba kao analgetikteristika moe pomoi pri ublaavanju boli
koju osjeamo. Studija provedena na Sveuilitu Colorado Boulder u
SAD-u bazirala se na pretpostavci da veina ljudi smatra kosonantne
melo-dije i tonove ugodnima, a disonantne, naravno, neugodnima. Od
ispitanika se zahtijevalo da ocijene jainu boli prilikom sluanja
Straussovog valcera Na lijepom plavom Dunavu, kao i za vrijeme
sluanja nekih modernih min-imalistikih skladbi; to je
sluateljimabilo uhu ugodnije, to su slabiju bol osjeali. Daljnje
studije su ukazale na moguu sposobnost glazbe da utjee na signale
boli ve na razini lene modine, dakle prije nego signal doe do samog
mozga. Takoer, jedan od bitnih faktora u terapiji glazbom je samo
odvraanje pozornosti - ako je mozak zaokupljen razmiljanjem ili
uivanjem u pjesmi, ne usredotouje se toliko na bol. Brojna
is-traivanja su pokazala da sluanje glazbe prije, tijekom, i
neposredno nakon medicinskih zahvata dovodi do sman-jenja krvnog
tlaka, relaksacije miia, te smanjenja stresa i nervoze. tovie, na
Rehabilitacijskom Institutu Chicago, terapija glazbom se koristi u
kombinaciji sa ostalim tehnikama kako bi se pacijen-tima pomoglo u
kontroli kronine boli. Iako moda nije djelotvorna kao recimo,
ibuprofen, (dobra) glazba ipak lijei.Emina Horvat VeliIzvor:
htp://www.brainfacts.org/Sensing-Think-ing-Behaving/Senses-and-Percepton/Artcles/
2013/A-Dose-of-Music-for-Pain-Relief to je sluateljimabilo uhu
ugodnije, to su slabiju bol osjeali March 2015 | Gyrus Vol III Br 1
| vii1. What does the fox say? Ylvis2. Wannabe Spice Girls3.
Gangnam Style PSY4. The Lion Sleeps Tonight The Tokens5. Who let
the dogs out? Baha MenListen; repeatVrapci, vrapci i komarci, lete,
lete, lete, lete svud oko nas... Koliko puta vam se dogodilo da vam
dio pjesme, ili samo melodija ostane u glavi, i iritantno se
ponavlja?Pa iako je tajfenomen, pop-ularno zvan earworm, uestala
pojava, znanstvenici jo uvijek nisu do kraja razjasnili mehanizam
njegovog nastanka, ponajprije zato jer je sam fenomen ne-hotian i
nenamjeran, te ga je u laborator-ijskim uvjetima teko
reproducirati. Jedna od pretpostavki nastajanja je mogua veza s
motornim korteksom mozga koji je aktivan za vrijeme sluanja glazbe.
S druge strane, sr problema moda lei u injenici da za vrijeme
sluanja glazbe ak 90% potroimo na sluanje pjesama Emina Horvat
VeliIzvor:
htp://www.brainfacts.org/in-society/in-society/artcles/2014/why-do-songs-get-stuck-in-our-heads/koje
smo ve uli. Sama struktura pjesme je takoer bitna - jednostavne
pjesme sa ponavljajuim sekvencama, te blagim nepodudarnostima imaju
veu tendenciju zapeti u umu, za razliku od dugih i kompliciranih
skladbi. Nadalje, studije Sveuilita Cincinnati u SAD-u su poka-zale
da se earworms ee pojavljuju kad su osobe umorne ili pod stresom,
kao i kod osoba koje pate od neuroticizma, te blagih obsesivno -
kompluzivnih misli. Kao najuinkovitiji nain izbacivanja Mineine
pjesme koja vam se upravo vrti po glavi, psihologinja Victoria
William-son preporua odvraanje pozornosti nekom drugom glazbom,
hvatanjem ukotac sa nekom lingivstikom vjebom kao to je
osmosmjerka, ili jednost-avno presluavanje cijelog glazbenog uratka
kako bi se onaj mali, ponavljajui dio zamorio i naposljetku
nestao.James Hudziak, profesor psihijatrije na Sveuilitu u
Vermontu, i njegovi suradnici tvrde da su proveli dosad najvee
istraivanje o utjecaju sviranja glazbenih instrumenata na razvoj
mozga. Prethodno su analizom MRI snimki otkrili da je promjena
debljine korteksa u specifnim podrujima mozga povezana s aksioznou,
depresijom, problemima s koncentracijom i agresijom, ak i u djece
bez dijagnoze mentalnog poremeaja. U istraivanje su krenuli s
idejom da otkriju moe li pozitivna aktivnost poput sviranja
glazbenog instrumenta, utjecati na debljinu korteksa u tim
segmentima.Istraivanje je potvrdilo promjene u motorikim podrujima
mozga, to je oekivano, ali takoer i u podru-jima mozga povezanim s
regulacijom ponaanja i emocija, kontrolom koncen-tracije,
organizacijom i planiranjem. Zakljuak istraivakog tima je da
sviranje glazbenog istrumenta moe pomoi djeci u kontroli emocija i
smanjiti njihovu anksioznost. Profesor Hudziak je to saeo: Sviranje
violine moe po-moi djetetu da se bori protiv psihikih poremeaja vie
nego boica tableta. Izvor: James Hudziak, M.D. et al. Cortcal
Thick-ness Maturaton and Duraton of Music Train-ing:
Health-Promotng Actvites Shape Brain Development.Journal of
American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, December 2014
DOI: 10.1016/j.jaac.2014.06.015 showSviranje glazbenih instrumenata
pomae u regulaciji ponaanja i emocijaNina IvaniUvodna rijeviii |
Gyrus Journal | December 2014 | Vol IIIzvor: J S Jenkins; The
MOzart Efect; J R Soc Med. 2001 Apr; 94(4):170-172Davne 1993.
godine mala studija na elu s psihologinjom Frances Rauscher ukazala
je na postojanje veze izmeu sluanja Mozartove sonate za dva klavira
u D majoru i usjenijeg rjeavanja IQ testova. Sam efekt traje
relativno kratko, svega petnaestak minuta, te naalost ne utjee na
ukupno poveanje inteli-Mozart efekt stvarnost ili mit?Emina Horvat
VeliU djejoj dobi, korteks mijenja svoju debljinu. Prouavajui MRI
nalaze mozga djece u dobi od 6 do 18 godina, otkriveno je kako
zadebljanje ili stanjenje korteksa u specifnim podrujima mozga ima
utjecaja na pojavu anksioznosti i depresije, problema s panjom,
agresije i problema s ponaanjem, i to u djece bez dijagnoze
mentalnih poremeaja. Stoga su istraivai postavili hipotezu moe li
neka pozitivna aktivnost, poput sviranja glazbe, djelovati na
odreena podruja korteksa i poprav-iti loe karakteristike i
emocije?Hipoteza je bila potvrena. Sviranje glazbe utjee na motorna
podruja korteksa, vjerojatno zato to sviranje zahtjeva kontrolu i
koordinaciju pokreta. No jo vaniji su rezultati utjecaja svi-ranja
glazbe na podruja mozga pove-zana s ponaanjem pokazno je kako je
sviranje glazbe dovelo do zadebljanja dijela korteksa odgovornog za
radnu memoriju, odravanje panje, organi-zaciju i planiranje
budunosti. Takoer, kod te djece poboljana je kontrola emo-cija i
smanjen je stupanj anksioznosti.Moe li sviranje Oraara i druge
glazbe poboljati razvoj mozga kod djece?Djeca koja sviraju violinu
ili klavir moda ue vie od samog ajkovskog iliMozartaInes
KovaiIzvor: University of Vermont. Could playing Tchaikovskys
Nutcracker and other music improve kids brains? ScienceDaily.
Science-Daily, 23 December 2014.
www.sciencedaily.com/releases/2014/12/141223132546.htmgencije.
Daleko impresivniji je terapeutski uinak Mozart efekta na pacijente
s epilepsijom. Osim usmanjenu napdaja, napredak je bio vidljiv i
kod EEG statusa pacijenata. Daljnja istraivanja su poka-zala da
skladbe sline Mozartovoj sonati u melodiji, harmoniji, tempu i
strukturi (neke Bachove kompozicije) takoer pozitivno utjeu na
modane valove. Iako je mehanizam djelovanja jo uvijek nedovoljno
istraen, smatra se da takva glazba rezonira unutar samog mozga te
tako dovodi do smanjenja napdaja.Uvodna rije March 2015 | Gyrus Vol
III Br 1 | ixUporaba pametnih telefona unaprjeuje nae
palceIstraivanje provedeno na Sveuilitu u Zurichu (objavljeno u
asopisu Current Biology) pokazuje da uporaba zaslona osjetljivih na
dodir mijenja nain komuni-kacije mozga i paleva, odnosno modane
signale povezane s koritenjem paleva, to govori u prilog
plastinosti mozga.Ispitanici su praeni putem EEG-a te je sniman
odgovor na stimulaciju palaca, kaiprsta i srednjeg prsta u
korisnika pametnih telefona, u usporedbi s onima koji jo uvijek
koriste staro-modne ureaje. Istraivai su otkrili da u usporedbi s
ljudima koji ne koriste pametne telefone, oni koji ih koriste imaju
vei stupanj aktivnosti u podru-jima mozga povezanima s palevima i
jagodicama ostalih prstiju. Oekivano, to se ee pametni telefon
koristi, to je vea razina aktivnosti. Takoer, najveu razinu
aktivnosti pokazali su palevi, neto manju kaiprsti i srednji prsti.
Autori zbog toga pretpostavljaju da koritenje pamet-nih telefona
kontinuirano preoblikuje korteksnu senzornu obradu i
reprezent-aciju jagodica u naem mozgu. Svakako, bilo bi zanimljivo
saznati utjee li i vrsta aktivnosti koje se izvode na pametnim
telefonima na stupanj modane aktivnosti. esti padovi jedna su od
neugodnih posljedica Parkinsonove bolesti, a ozljede i bol koji
pritom nastaju itekako utjeu na zdravlje i kvalitetu ivota ovih
bolesnika. Istraivanje provedeno na Sveuilitu u Sydneyu pokazuje da
vjeba u bolesnika s Parkinsonovom boleu poboljava ravnoteu,
sposobnost kretanja i kvalitetu Izvor: Arko Ghosh et al.
Use-Dependent Cortcal Processing from Fingertps in Touchscreen
Phone Users. Current Biology, December 2014
DOI:10.1016/j.cub.2014.11.026Izvor: Colleen G. Canning, Catherine
Sherrington, Stephen R. Lord, Jacqueline C.t. Close, Stephane
Heriter, Gillian Z. Heller, Kirsten Howard, Natalie E. Allen, Mark
D. Lat, Susan M. Murray, Sandra D. Orourke, Serene S. Paul, Jooeun
Song, and Victor S.c. Fung. Exercise for falls preventon in
Parkinson disease: A randomized controlled trial. Neurology,
December 2014 DOI:10.1212/WNL.0000000000001155 1526-632XNina
IvaniNina Ivani program vjebanja moe smanjit uestalost padova ako
je zapoet dovoljno rano u tjeku bolestParkinsonova bolest i
vjebanjeivota. 231 ispitanika su sudjelovala u istraivanju. Dio
njih je tijekom est mjeseci vjebao ravnoteu i jaao miie nogu tri
puta tjedno, a dio je primao samo uobiajenu njegu. U usporedbi s
onima koji nisu vjebali, u ispitanika koij su vjebali uestalost
padova je smanjena za 70%, ali samo u bolesnika s umjereno tekom
boleu, dok kod bolesnika s teim oblicima bolesti takav rezultat
nije zamjeen. Ovakvi rezultati dokazuju da program vjebanja moe
smanjiti uestalost padova, ako je zapoet dovoljno rano u tijeku
bolesti. Pored toga, bolesnici koji su vjebali tvrde da su
sigurniji u hodu, bolje odravaju rav-noteu, a zbog toga su i bolje
raspoloeni. Uvodna rijex | Gyrus Journal | December 2014 | Vol
IIGeni utjeu na razvoj nesanice u djece i adolescenataNa mozak moe
uiti i prije roenjaSnaga umaNovo istraivanje provedeno na
Univer-sity of Pennsylvania ukazuje na mogui utjecaj genetikih
imbenika na razvoj nesanice u djetinjstvu, a ti imbenici se mogu
promijeniti s godinama, to znai da utjecaj gena izravno ovisi o
razvojnoj fazi djeteta. Ispitanici su bili blizanci, njih 1412 par.
Podvrgnuti su testiranjima u dobi od 8, 10, 14 i 15 god.
Istraivanje je pokazalo da genetiki utjecaj ve u dobi od 8 god.
pridonosi razvoju nesanice u svim sljedeim fazama razvoja, a novi
ut-jecaj gena primjeen je u dobi od 10 god. Autori tvrde da geni
koji kontroliraju ciklus spavanja i budnosti igraju ulogu u razvoju
djeje nesanice, to upuuje na potrebu za daljnjim istraivanjima na
molekularnoj razini kako bi se razjasnio ovaj mogui mehanizam.
Ovakvi rezul-tati su u svakom sluaju znaajni jer up-uuju na potrebu
za razliitim terapijskim pristupom nesanici u djece i
adolescenata.Znanstvenici sa Sveuilita McGill u Montrealu proveli
su istraivanje na djevo-jicama u dobi 9-17 god. (objavljeno u
znanstvenom asopisu Proceedings in Na-tional Academy of Science)
Prva skupina djevojica govorila je samo francuski, druga skupina je
posvojena iz Kine kao novoroenad, govore francuski i nikad Svatko
tko je nosio gips zna koliko teko moe biti obnoviti miinu snagu
jednom kad se gips skine. Istraivai s Ohio University otkrili su da
su men-talne vjebe kljune u ouvanju miine snage tijekom
imobilizacije. 29 ispitanika nosilo je gips koji im je imobilizirao
podlakticu i aku tijekom 4 tjedna. Kontrolnu skupinu je inilo 15
ispitanika koji nisu nosili gips. Iz skupine koja je nosila gips,
14 ih je redovito izvodilo mentalne vjebe u kojima su 5 sekundi
naizmjence zamiljali da stiu aku najjae to mogu i zatim pauzirali.
Vjebe su ponavljali tijekom 5 sesija tjedno, 13 puta po 4 minute
unutar svake sesije. Druga skupina ispitanika s gipsom nije Izvor:
Nicola L. Barclay, Philip R. Gehrman, Alice M. Gregory, Lindon J.
Eaves, Judy L. Silberg. The Heritability of Insomnia Progression
during Child-hood/Adolescence: Results from a Longitudinal Twin
Study. SLEEP, 2015; DOI: 10.5665/sleep.4334 Izvor: Lara J. Pierce,
Denise Klein, Jen-Kai Chen, Audrey Delcenserie, and Fred Gene-see.
Mapping the unconscious maintenance of a lost frst language.PNAS,
November 17, 2014 DOI: 10.1073/pnas.140941111Izvor: B. C. Clark, N.
K. Mahato, M. Nakazawa, T. D. Law, J. S. Thomas. The power of the
mind: the cortex as a critcal determinant of muscle
strength/weakness.Journal of Neurophysiology, 2014; 112 (12): 3219
DOI: 10.1152/jn.00386.2014Nina IvaniNina IvaniNina Ivani mozak je
prepoznao zvukove na kineskom jeziku iako nakon roenja taj jezik
nikadnisu ulenisu bile izloene kineskom jeziku, a trea skupina
govori oba jezika od roenja.Djevojice su bile podvrgnute MRI-u i
istovremeno izlagane zvukovima kineskog jezika. Potvreno je da je
kod djevojica koje su posvojene jo kao novoroenad i nikad nisu ule
kine-ski jezik, prisutan isti uzorak kao i kod onih koje su kineski
uile od roenja! Drugim rijeima, njihov mozak je prepoznao zvukove
na kineskom jeziku iako nakon roenja taj jezik nikad nisu ule.
Takoer, vano je napomenuti da se taj uzorak potpuno razlikuje od
skupine koja je govorila samo francuski. Ve je otprije poznato da
se bebe up-oznaju s uzorcima zvuka jo in utero, meutim ovo
istraivanje pokazuje da se mozak toga sjea ak i ako djeca kasnije
nikad nisu izloena tom jeziku. Naravno, ovakvi rezultati otvaraju
nova pitanja, poput: mogu li ovi neuron-ski putevi koji su
uspostavljeni prije roenja, i oigledno ouvani, ikako utjecati na
sposobnost ponovnog uenja tog izgubljenog jezika? neuroloki
mehanizmi igraju ulogu u ouvanju miine snageradila nikakve vjebe.
Nakon 4 tjedna utvreno je da su svi ispitanici s gipsom izgubili
miinu snagu u usporedbi s kontrolnom skupinom, ali skupina koja je
izvodila mentalne vjebe izgubila je 50% manje snage u usporedbi sa
skupinom koja vjebe nije izvodila. Ovakvi rezultati impliciraju da
neuroloki mehanizmi, i to najvjerojatnije na kortikalnoj razini,
igraju ulogu u ouvanju miine snage, odnosno da redovito aktiviranje
kor-tikalnih neurona pomou ovakvih mentalnih vjebi u budunosti moe
biti koriteno u terapijskom pristupu. Uvodna rije March 2015 |
Gyrus Vol III Br 1 | xiExpansion microscopy Expansion microscopy
(ExM) je metoda koja omoguuje promatranje detalja nanometarske
veliine na velikim preparatima tkiva. Sve napredniji i skuplji
mikroskopi omoguili su nam promatranje najsitnijih dijelova tkiva,
no preparati za takve mikroskope moraju biti vrlo mali i tanki, to
nije pogodno ako elimo, primjerice, napraviti mapu cjelokupnog
modanog tkiva. Cilj je promatrati veliki preparat tkiva sa
nanometarskom preciznou. Tom su problemu uspjeno doskoili istraivai
sa MIT-a osmislivi metodu fzikog pov-eavanja preparata kojom
fuorescentno obiljeeni dijelovi tkiva zadravaju istu relativnu
lokaciju unutar preparata, iako je on viestruko fziki povean.
Naime, u prvom se koraku komponente tkiva koje nas zanimaju obiljee
antitijelima na njih e se potom zakaiti fuores-centna boja te
molekulsko sidro koje te komponente uvrsti za materijal koji vrlo
dobro apsorbira vodu (poliakri-latni gel). Nakon razgradnje
proteina koji odravaju strukturu preparata, te ispiranja vodom,
dolazi do jednolikog irenja gela u svim smjerovima. Na taj nain
relativna lokacija svakog fuores-centno oznaenog dijela tkiva
ostaje ista u odnosu na ostatak preparata jer je on usidren na gel.
Primjena ove metode nije ograniena samo na modano tkivo te bi mogla
nai svoju primjenu u prouavanju metastaza tumora kao i u nekim
istraivanja imunolokog sustava.Izvor: 1.
htp://newsofce.mit.edu/2015/en-larged-brain-samples-easier-to-image-0115htp://www.sciencemag.org/content/early/2015/01/14/science.12600882.
htp://phys.org/news/2015-01-team-enlarges-brain-samples-easier.htmlIvan
BeneUvodna rijexii | Gyrus Journal | December 2014 | Vol
IINeuronobelovciNobelova nagrada za f-ziologiju ili medicinu 1906.
godinePo povratku u Paviju, poeo je predavati histologiju, a
nekoliko godina kasnije i opu patologiju te se nastavio baviti
znanstvenim istraivanjima postigavi niz otkria koja i danas nose
njegovo ime: Golgijev tetivni organ, Golgijeve stanice u kori
maloga mozga, Gol-gi-Mazzonijeva tjeleca, druga Golgijeva metoda s
kalijevim dikromatom i ivinim (II) kloridom, Golgi-Mllerovi tubuli
(unutarstanini kanalii parijetalnih stanica eluanih lijezda),
Golgi-Rezzo-nicov mijelinski kruni aparat, Golgijev ciklus (ivotni
ciklus uzronika malar-ije, Plasmodium spp., u ljudskoj krvi), Ivan
MlinariIzvor: The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1906.
Nobelprize.org. Nobel Media AB 2014. Web. 18.1.2015.
htp://www.nobelprize.org/nobel_prizes/medicine/laureates/1906/
Camillo Golgi - Biographical. Nobelprize.org. Nobel Media AB 2014.
Web. 17.1.2015.
htp://www.nobelprize.org/nobel_prizes/medicine/laureates/1906/golgi-bio.html
Life and Discoveries of Camillo Golgi. Nobel-prize.org. Nobel Media
AB 2014. Web. 17.1.2015.
htp://www.nobelprize.org/nobel_prizes/medicine/laureates/1906/golgi-artcle.htmlGolgijev
zakon (povezanost febrilih napadaja s umnoavanjem Plasmodium spp. u
krvi), neuroni I. Golgijevog tipa (s dugim aksonom), neuroni II.
Golgijevog tipa (s kratkim aksonom) te svakako ono najvanije,
Golgijev aparat (ili kompleks). Jednako tako, opisao je morfoloke
karak-teristike glija stanica te odnos citoplaz-matskih nastavaka
glija stanica sa stijen-kom krvnih ila. Golgijev laboratorij na
Sveuilitu u Paviji posjeivali su vodei znanstvenici toga doba
(Fridtjof Nansen), a bilo je to i mjesto na kojemu su mladi
znanstvenici dolazili do svojih prvih otkria (Adelchi Negri, Emilio
Veratti). Golgi je obnaao funkcije dekana Medicinskog fakulteta i
rektora Sve-uilita u Paviji, a bio je i senator Kraljevine Italije.
U mirovinu je otiao 1918., ali je ostao predavati na Sveuilitu kao
professor emeritus. Umro je 21. sijenja 1926. godine, a njegovi su
radovi objavljeni u knjizi Opera Omnia.Godina 1906. svakako je vana
za povijest neuroznanosti, ali i za povijest dodjele Nobelove
nagrade. Bila je to prva No-belova nagrada dodijeljena za podruje
neuroznanosti, a istovremeno i prva Na-grada koja je zajedniki
dodijeljena dvojici znanstvenika. Bili su to Camillo Golgi i
Santiago Ramn y Cajal, a Nagradu su dobili kao priznanje za njihov
rad na strukturi ivanog sustava.Camillo Golgi rodio se 7. srpnja
1843. go-dine u Cortenu u sjevernoj Italiji, gdje mu je otac radio
kao lokalni lijenik. Studirao je medicinu na Sveuilitu u Paviji
gdje je, izmeu ostalog, radio i u laboratoriju za eksperimentalnu
patologiju koji je vodio Giulio Bizzozero, mladi profesor
histologije i patologije uz kojega veemo otkrie hematopoetskih
svojstava kotane sri. On je Golgija upoznao s eksperi-mentalnim
istraivanjima i histolokim tehnikama, to je bio poetak njihova
doivotnog prijateljstva (kasnije je Golgi oenio njegovu neakinju
Linu Aletti).Golgi je diplomirao 1865. godine, a znanstvenu
karijeru zapoeo 1869., zani-majui se za eksperimentalno istraivanje
strukture ivanoga sustava, no tadanje histoloke tehnike, poput
fksacije i bojanja, bile su nedostatne i nezadovol-javajue za
adekvatnu analizu sloene grae ivanoga sustava. Godine 1872.
prihvatio je mjesto glavnog lijenika u Bolnici za kronine bolesnike
(Pio Luogo degli Incurabili) u Abbiategrassu, gdje je malu kuhinju
pretvorio u svoj laboratorij i nastavio istraivati nove tehnike
bojanja za ivano tkivo. Godinu dana kasnije, objavio je kratki
lanak (O strukturi sive tvari mozga) u asopisu Gazzetta Medica
Italiana, u kojemu je opisao svoju analizu strukture ivanog tkiva
pomou nove metode bojanja tzv. crne reak-cije (la reazione nera),
koja se temelji na ovrsnuu tkiva u otopini kalijeva nitrata te
impregnaciji otopinom srebrova ni-trata. Ta revolucionarna metoda
po prvi je puta omoguila vizualizaciju opsega grananja
citoplazmatskih nastavaka pojedinih ivanih stanica, a u upotrebi je
jo i danas te Golgiju u ast nosi ime Golgijeva metoda ili
impregnacija. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xiiiAkademkinja
Vida DemarinPonos medicineU ovom izdanju Gyrusa u rubrici Ponos
medicine iznimna nam je ast predstaviti gospou akademkinju Vidu
Demarin, redovitu profesoricu Zagrebakog sve-uilita. Akademkinja
Demarin izuzetna je znanstvenica, lijenica, profesorica, osoba ija
biografja izaziva divljenje i potovanje. S druge strane Akademkinja
Demarin izuzetno je pristupana osoba, zainteresirana za mnoge
stvari, rado razgovara i odgovara na studentska pitanja. Studienti
je vole sluati. Tome u prilog ide i injenica da su njezina
pre-davanja poprilino posjeena. Posljednje predavanje, odrano u
Muzeju suvremene umjetnosti na temu Neuroznanost i - redovita
lanica HAZU-a- fellow: FESO, FAAN, FAHA- redovit profesor
Zagrebakog sveuilita- specijalist neuropsihijatrije- dugogodinja
predstojnica Klike za neurologiju KBC-Sm- medicinska ravnateljica
poliklinike Aviva- predsjednica Zagrebakog insttuta za kulturu
zdravljaObjavljeni radovi: ukupno 1064 rada- 322 rada u CC, SCiE i
im i Em- 418 saetaka u CC, SCiE- 89 knjige - 75 strunih radova- 166
kongresnih priopenja- 252 pozvana predavanja- 1858 citata u Web of
Science umjetnost posjetilo je preko stotinu stu-denata i lanova
Sekcija za neuroznanost. U razgovoru s akademkinjom Demarin
fokusirali smo se na poloaj studenata u drutvu, kvalitetu
studentskog ivota, neuroznanost i umjetnost te modani udar.Vida
Demarinosobna iskaznicaRazgovarao: Filip erkexiv | Gyrus Journal |
December 2014 | Vol IIPonos medicineAkademkinjo Demarin, to Vas je
nadahnuo da upravo podruje neuro medicine, podruje neuroznanosti
bude Va ivotni poziv? Iza svakog uspjenog lijenika stoji kvalitetan
mentor, uitelj. Koga biste Vi istaknuli kao Vaeg uitelja na poetku
Vae karijere? Nakon zavrenog studija medicine, dobila sam sta u
bolnici dr. Mladen Stojanovi, sada se ta bolnica zove Sestre
milosrdnice, nakon staa ostala sam tamo i na speci-jalizaciji. Tada
se ta specijalizacija zvala neuropsihijatrija. Ona je objedinjavala
ono to danas spada u neurologiju i u psi-hijatriju. Zanimanje za
podruje mozga i neuroznanosti poelo je vrlo rano. Ono mi je bilo
enigma itavo vrijeme, u vrijeme kad sam ja studirala, jako malo se
znalo. Neuroimaginga nije ni bilo, dananja dijagnostika nije
postojala, sve je bilo de facto enigma, te smo se morali oslanjati
na na kliniki pregled, anamn-ezu, kako bismo dobili neku dijagnozu.
Meni je to fascinantno kako pregledom moe ustanoviti da je u mozgu
neto loe jer se to refektira u statusu. Danas nam sva ta silna
tehnologija, olakava, pomae, ubrzava put do dijagnoze. Prije to
nije postojalo, i upravo to terra incognita podruje me vuklo
naprijed.Kao specijalizant dola sam kod prof. Vladimira Hudolina.
On je bio vizionar i nevjerojatno vaan ovjek za socijalnu
psihijatriju, on je utemeljio socijalnu psihijatriju u Hrvatskoj.
Mi smo imali sreu da je dovodio svijet nama na dlan, organizirao je
masu razliitih sastanaka na kojima su predavali lideri poput
Carltona i sl. Mislim, to su bila imena socijalne psihijatrije koje
je prof. Hudolin doveo u Zagreb, Opatiju, Dubrovnik. Imali smo
velike meunarodne kongrese socijalne psihijatrije, tada smo mi, kao
mladi lijenici, puno proftirali jer smo imali prilike s njima i
razgovarati, sluati njihova predavanja, diskutirati. Moram rei, to
je bilo vrijeme prije Interneta. Osim to su nama dolazili, prof.
Hudolin nas je slao van u inozemstvo na edukacije. Da nisam tad ve
krenula na sve temeunarodne sastanke, ne bih sigurno uspjela postii
sve to danas jesam, ne bih uspjela biti dio svjetske mree
neuroz-nanost. Najbitnije je stalno se kretati, biti prisutan,
razgovarati s ljudima, prenosit znanje mladima, uit od kolega. Osim
u Zagrebu, kolovali ste se i u vodeim neurolokim klinikama u
za-padnoj Europi, meu kojima izdvajam pariku kliniku Salpetriere, u
kojoj su u prolosti radili brojni poznati lijenici poput Charcota i
Sigmunda Freuda. Koliko su Vas, kao mladog neurologa, tamonja
iskustva obogatila?To je bilo sjajno iskustvo, tada sam upoznala
kolege iz puno zemalja, jasno i puno Francuza. S nekima jo i danas
imam odline kontakte i uvijek se s veseljem susreemo na neurolokim
znanstvenim skupovima. A osjeaj da uim struku u ustanovi u gradu
gdje su je neuroloki velikani stvarali, zaista je izuzetan. S puno
potovanja, ra-doznalosti i elje za novim spoznajama, upoznavala sam
se tajnama neurologije i neurolokih otkria, itala u knjinici
njihove tekstove, slikala se s kolegama u parku bolnice ispred
kipova tih naih velikih prethodnika, koji su zaista stvorili
neurologiju, i to u vrijeme kada nisu imali puno dijagnostikih
mogunosti, ve samo svoj veliki um i sustavno razmil-janje,
analiziranje i zakljuivanje na temelju anamneze i klinikog
pregleda.U odnosu na ta vremena, je li do danas otkriveno vie
bolesti ili smo ve postojee bolesti potvrdili, odnosno prikazali ih
modernim tehnikama? Puno se toga otkrilo. Naravo, puno se toga i
potvrdilo. Upravo zbog tog tzv. def-icita znanja o mozgu, od 1990.
do 2000. Svjetsko je udruenje neurologa (WFN) proglasilo desteljee
mozga. Ameriki senat je to i potvrdio. U tom se desetljeu jako puno
otkrilo i to ne samo neuroim-aging metodama ve i citokemijskim i
biokemijskim istraivanjima. Ponovno se otvorilo pitanje
neuroplastinosti mozga. Prije se tvrdilo da su oteenja mozga
neljeiva, eventualno moemo smanjiti kolateralne tete. Danas pak
znamo da se stvaraju nove veze, interkonekcije izmeu neurona,
remapping i sl.Primera radi, 1904. g. je Santiago Ramon y Cajal
rekao: Svaki ovjek moe, ako to hoe, postati skulptor vlastitog
mozga. Ameriki psi-holog William James je 1890-ih govorio kako
mozak nije statini organ ve da se podeava situaciji. U meuvremenu
je to palo u zaborav, te su se tek u desetljeu mozga ove teze
potvrdile. Danas se te spoznaje koriste u neurorehabilitaciji,
primjerice nakon ozlj-ede mozga, modanog udara i sl. Da se ne
zavara-vamo, pacijent mora samostalno jako puno napraviti, a mi,
lijenici, smo tu da ga usmjerimo i pomognemo mu. March 2015 | Gyrus
Vol III Br 1 | xvPonos medicineMoemo rei da se nalazimo u on-line
vremenu. Studenti su izloeni ubrzanom nainu ivota. Rije odmor
poistovjeuje se s neuspjehom, gubitkom pojedinog angamana.
Stu-denti sve ee odustaju od slobodnog vremena. Smatrate li da je
to ispravno? Nikako, to nije dobro. Stati na loptu positovjeivati
sa neuspjehom je potpuno krivo. Mi moramo za sebe nai vrijeme u
kojem emo napraviti neto to je ne samo uenje i stvaranje novih
angamana. Treba se malo razveseliti, posluati dobru glazbu,
proitati knjigu Jako me alosti kad vidim mlade u kafu kako sjede
jedni pokraj drugih i tipkaju SMSove. Ljudi danas sve manje uivo
razgovaraju, a to je loe. ivot prolazi, a ako ste u online svijetu,
proputate mnogo toga. Tehnika mladima postaje cilj i okupacija, a
ne sredstvo.Smatrate li da ubrzan nain ivot moa ii u korak s
kvalitetom? Prije sam tjednima iekivala pismo iz inozemstva, danas
u tri klika i za pola sata mogu dobiti odgovor s drugog kraja
svijete. Ovakvo ubrzanje pozdravljam i to mislim da je najbolje to
nam se moglo dogoditi. S druge strane, mladi vei-nom ne znaju to ih
zanima, hrle prema naprijed te nerjetko, kako bismo rekli, tre pred
rudo. Na neki su se nain ve u mladim danima pretvorili u
predatorsko drutvo koje samo gleda za uspjehom, za ocjenom. Kasnije
se to pretvara u tranje za pozicijama, a sve oko sebe, svoju
oko-linu sve vie odmiu od sebe. U konanici postanu robovi ambicija,
a naalost prekasno postanu toga svjesni.Koliko je komunikacija uivo
i nain komunikacija s kolegama vana? Tre-bali se studenta medicine
vie poduiti o komunikaciji? Komunikacija je jako vana. U ljenikoj
komori sam bila lanica Odbora za struni nadzor. esto sam primala
Mladi sve ee oboljevaju od depresije. Prema slubenim anketama,
mnogi nisu sretni svojim ivotom. Kako oc-jenjujete kvalitetu
studentskog ivota danas?Moram priznati da me to poprilino
zabrinjava. Opedrutvene pojave poput nezaposlenosti, i
egzistencijalne krize utjeu na kvalitetu ivota. Mislim da se mladi
moraju braniti od negativ-nih utjecaja, s druge strane ne moe o
bjeati od stvarnosti. Mladi, naalost, ne mogu bitno na to utjecati.
Vjerujem da nezadovoljstvu pridonosi i manjak komunikacije meu
mladima, manjak za-jednitva. Problem je u tome to se mladi ne drue
dovoljno, pri tome ne mislim na online druenja, ve uivo druenja.
Najkvalitetnija prijateljstva stjeu se u srednjoj koli i na
fakultetu. Kasnije je to puno tee, gleda se vie kolegijalnost, a ne
toliko prijateljstvo. Najgore od svega je to to mislim da mladi
nisu ni svjesni to sve gube injenicom da se ne drue, moda nisu ni
stvorili potrebu za druenjem, za socijalnom interakcijom u onom
smislu kako se to druilo u doba prije mobilnih telefona. Odmah da
napomenem, nisam protiv napretka tehnologije, dapae ja se prva
sluim i e-malom i SMSom, ali to je meni sredstvo i dio
komunikacije, a ne kompletna interakcija s ljudima. Studentski ivot
Uvijek treba dat sve od sebe u poslu, u ljubavi, u prijateljstvu!
Jer predani rad ostavlja trag! A to je naa zadaa! Ostavit trag!Kako
konkretno moemo potaknuti neuroplastinost kod pacijenata?Moemo bilo
kojim stimulusom izaz-vati odreenu aktivnost u mozgu. Taj stimulus
moe biti motorni, pokretom ili pak zvuni, sluni, vidni i
kognitivni. Kognitivni stimulusi su jako poeljni kod demencija jer
usporavaju propadanje i demjelinizaciju. Najbolji primjer su osobe
na visoko intelektualnim funkcijama kada odu u mirovinu. Tada
shvate da vie nikom nisu potrebni, tu se radi i o depresiji-
psiholoka komponenta, a ta depresija u kojoj imaju mali broj
impulsa u modanoj kori dovede do toga da svoj mozak vie ne
upotrebljavaju. S druge strane, umirovljenici koji imaju odreene
aktivnosti, bilo obiteljske ili rekreatinve, puno bolje odolijevaju
propadanju i de-menciji. Treba biti aktivni umirovljenik!U
desetljeu mozga slikovne, anat-omske, tehnike doivjele su svoj
proc-vat. Danas ve imamo magnete jaine 22T i najmodernije sofware.
Smatrate li da nam se blii desetljee genetike, genomike?Da,
zasigurno. Neuroimaging metode se mogu jo sofwerski i vremenski
pobolja-vati. Trajat e krae i dat e bolji prikaz. fMRI je, iako
pokazuje funkciju, zapravo morfoloka slika. Sada nam dolazi vrijeme
kada emo odgovarati na pitanje zato, kako, gdje je uzrok. A uzrok
svih aktivnost u mozgu nalazi se zapisan u DNA. Vjerujem da e
biomarkeri, genotipizacije i druge genetike pretrage uzeti maha i
da e se najvee napredo-vanje u podruju neuroznanosti ostvariti
upravo na podruju neurogenetike.xvi | Gyrus Journal | December 2014
| Vol IIPonos medicineZnaajan ste dio svoje karijere posvetili
prouavanju i prevenciji modanog udara. Jedna je od tema mozga i
modani udar. Smatrate li da je javnost dovoljno educirana o ovom
tihom problemu?Modani je udar naalost pogubna situacija ne samo za
pacijenta, ve za njegovu obitelj, a u konanici i drutvo. Svjetska
organizacija za modani udar organizira snanu kampanju o prevenciji
i lijeenju modanog udara. Na prevenciji treba jo mnogo raditi,
znaajne korake smo napravili, ali treba svakako ustrajati u namjeri
populariziranja i prevencije modanog udara. Moram rei da je
prehrana vaan faktor prevencije. Mi tu imamo i sree jer je
mediteranski tip na-jbolji tip prehrane kad se radi o zdravlju, pa
tako i prevenciji modanog udara.Voditeljica ste elektivnog predmeta
BOL. Bol je najei simptom zbog kojeg nam dolaze pacijenti. Smatrate
li da bi u obveznom kurikulumu dobro doao jedan kolegij koji bi se
bavio iskl-juivo boli?Da, svaki peti pacijent dolazi zbog boli
svome lijeniku. U studiju medicine bol se obrauje gotovo u svakom
kolegiju sa stajalita pojedine grane medicine. Najvie se obrauje u
neurologiji. Mislim da lijenici dovoljno znaju o boli. Moja bi
preporuka bila da se moda pred kraj studija napravi manji kolegij
koji bi bio sinteza svog znanja o boli.Je li bol klju kvalitetne
umjetnosti? esto govorimo o ludim genijima, napaenim umjetnicima i
preklapanju to dvoje. Je li bol ahura iz koje izrasta dobra
umjetnost?Na polju vizualne umjetnosti jasna je i ohrabrujua
injenica da bolest nije pod svaku cijenu onesposobljavajui faktor.
S jede strane, bolest oteava svakodnevne aktivnosti, ali s druge,
kreativne strane, otvara nove mogunosti kojih um do tada nije bio
svjestan. Prema staroj kineskoj poslovici, glazba ima mo da olabavi
napetosti u srcu i smanji i otpusti skrivene emocije. Glazbi se
okreemo, trebamo je, zbog njezine mogunosti da nas dirne, potakne
nae osjeaje, raspoloenja i stanja uma.Je li medicina znanost ili
umjetnost?Medicina je i znanost i umjetnost.Kako komentirate stav
studenta u kojem oni sve intenzivnije izraavaju elju za odlaskom u
inozamstvo? Sve znaajniji dio studenata ne planira ni zapoeti svoj
profesionalni rad u Hrvatskoj.Nedavno sam razgovarala s kolegicom
koja je jedna od prvih lijenica koja je otila raditi u zemlju EU.
Ona je otila van na sta, a kasnije je ostala na specijalizaciji i
sad radi vani u toj istoj bolnici. Sada kad gleda na svoju prolost
najvanija razlika je ta to je tamo im je stigla dobila aktivnu
ulogu u svom lijenikom timu. Dobila je svoje zadatke, ve kao
specija-lizant je bila odgovorna za svoje odluke. Vani mlade ljude
odmah doivljavaju kao lanove tima, oni tamo proaktivno ue. Nju je
to motiviralo, ve nakon godinu, dvije, dobila je zadatke i zadobila
pov-jerenje koje ovdje vjrojatno ne bi ni na kon pet godina
sepcijalizacije. Vjerujem da drugaija organizacija posla, drugaiji
pristup mlaim kolegama, meuljudska kompnenta, sve su to dijelii
jednog mozaika, koji mlade lijenike vie privlai nego na sustav. Ja
sam isto odlazila van na dodatne edukacije, istina na nekoliko
mjeseci, i nisam nikad patila to moda mi u Hrvatskoj nemamo neto to
oni vani imaju. Uvijek sam nastojala neto novo implemenirati u
mojoj klinici. Rado sam se vraala jer sam odmah htjela neto
poboljati. Moje je vienje da ima razloga to si roen tu. Stoga treba
doprinostiti toj naoj Hrvatskoj medicini, ivotu izdravlju svoje
zajednice. Studentski ivot Uivam u radu s mladima, mladi su moja
inspiracija i dokaz da se isplat sve ovo to itav ivot radim ovjek
dobro ivi tek kad ima slobodnog vremenaprtube obitelji i blinjih na
ljeniki rad. Veina pritubi nije bila vezana uz strunost i strunu
greku ve uz lou komunikaciju s pacijentom i njegovom obitelji.
Obitelj nerjetko ne razumije to im lijenik govori, vano je i
priati, ali i sluati. Na pitanja treba odgovarati isrc-pno, koliko
god to bilo teko, a ponekad i neizvedivo. Studenti bi svakako
trebali proi odreenu obuku o tome kako komunicirati, to je vano
rei, kako znati da te druga strana razumije, kako priopiti lou
vijest. U poslijednje vrijeme sve ee drite predavanja o povezanosti
boli i um-jernosti. Sve ee govorite o neuroz-nanosti i umjetnosti.
Koliko je vana umjetnost u medicini?Umjetnost je plod ljudske
kreativnosti, ona je stvaranje lijepih i znaajnih djela, via
vjetina kojom se ovladava uenjem, vjebom i promatranjem. Stoljeima
znanstvenici tragaju za izvorom um-jetnikog dara i kreativnosti.
Uvoenje moderne tehnologije u medicinu omoguilo je vizualizaciju i
mjerenje promjena modanih funkcija za vrijeme kreativnih procesa
poput slikanja, slua-nja ili izvoenja muzike. Neuroznanost je
svjesna injenice da se umjetnost ne moe pojednostavniti i opisati
kao isto senzo-romotorika aktivnost razliitih podruja mozga.
Umjetnost je proizvod kreativnog uma. Temeljne funkcije mozga i
najdojm-ljivija ljudska iskustva usko su povezane. to je iskustvo
vanije, to e ono vie pridonijeti shvaanju temeljnih svojstava
mozga. Ne radi se, stoga, toliko o tome to nas neuroznanost moe
nauiti o ljubavi i umjetnosti, ve to nas ljubav i umjetnost mogu
nauiti o mozgu. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xviixviii | Gyrus
Journal | December 2014 | Vol IIOto Kuec, Nikola Prpi March 2015 |
Gyrus Vol III Br 1 | xixNarkolepsija u obiteljiDvadesetdvogodinja
pacijentica po-traila je lijeniku pomo zbog kronine pospanosti i
iznenadnih napadaja sna tijekom dana. Simptomi su se poeli javljati
jo dok je bila srednjokolka. Primijetila je da teko ostaje budna za
vrijeme nastave, a s vremenom joj se stanje pogoravalo to joj je
stvaralo neugodnosti u svakodnevnom ivotu, ak i ozbiljne
posljedice. Tako je kao prodavaica vrlo esto znala zadrijemati na
poslu zbog ega je ostala bez radnog mjesta, a prouzroila je i
automobilsku nesreu jer je jednom prilikom zaspala za upravljaem.
Uz neodoljiv poriv za spavanjem, razvila se i katapleksija, a nakon
19. godine na-padaj bi se javio gotovo svaki dan kao posljedica
bilo kakvog emocionalnog uzbuenja smijeha, plaa, ljutnje.
Kata-pleksija se manifestirala kao nagla slabost u koljenima i
oputanje donje eljusti. Proivljavala je realistine i zastraujue
none more, a kad bi se probudila, ne bi se mogla pomaknuti. esto je
znala uti prizivanje vlastitog imena i razne druge zvukove i
vidjeti duhove. Iako je zadnjih godina nekoliko puta posjetila
lijenika, toan uzrok simptoma nisu pronali.Uvidom u obiteljsku
anamnezu utvreno je i da njen otac pati od konstantne pospanosti,
umora i povremenih napadaja katapleksije. Budui da su se kod njega,
za razliku od djevojke, simptomi javljali rjee, bolest nije
prepoznata i lijeen je protiv depresije. To nije umanjilo
Anamnestki podaci i MSLT rezultatESS: Epworth sleepiness scale,
MSLT: multple sleep latency testSOREMP: sleep-onset rapid eye
movement (REM) periodnjegove tegobe. Otac i ker podvrgnuti su MSLT
testu (Multiple Sleep Latency Test). Ispitanici su prikljueni na
poli-somnograf i od njih se trailo da svaka dva sata pokuaju
zaspati. Takoer je uinjena tipizacija HLA-DQB1*0602 alela koji je
najbolji biljeg narkolepsije.MSLT je kod djevojke pokazao prosjenu
latenciju spavanja od 1.9 minuta, a paci-jentica je 4 puta direktno
utonula u REM fazu spavanja (sleep-onset REM) (slika 1). Otac je
imao sline nalaze zbog ega im je postavljena dijagnoza narkolepsije
s katapleksijom prema Meunarodnoj klasifkaciji poremeaja
spavanja.Ono to je zanimljivo za ovaj sluaj jest pozitivan
HLA-DQB1*0602 alel i kod Multple Sleep Latency Test. REM faza
zapoela je unutar 30 sekundi nakon to je djevojka zaspala
(sleep-onset REM period), EEG: elektroencefalogram, EOG:
elektrookulogram, EMG: elektromiogramPrikaz sluajaanamnezaESS
katapleksija paraliza u snuhipnagnone halucinacijeMSLTprosjena
latencija spavanjaSOREMPsHLADQB1*060219nekoliko puta dnevnogotovo
svaku no181 2 puta mjesenonegotovo svaku no ne1.9 min 5 min5 5+
+ker otacoca i kod keri, to ukazuje na genetsku podlogu bolesti.
Narkolepsija u obitelji rjee se susree negoli sporadini sluajevi.
Na primjeru keri vidi se da bolest moe biti tea, to je vea genetska
povezanost i to se ranije jave simptomi.Terapija modafnilom (200
mg) i venla-faksinom (75 mg) ublaila je simptome bolesti, no
djelotvornija je bila kod oca.Toni Iviixx | Gyrus Journal |
December 2014 | Vol IINeuroplastinost i depresijaEmina Horvat
VeliBrojni dokazi ukazuju da je proces neuroplastinosti, temeljni
mehanizam prilagobe neurona, prekinut u Pore-meajima raspoloenja
poput primjerice depresije.1 Antidepresivi koji se koriste u
lijeenju depresije poboljavajuraspoloenje u otprilike polovice
pacije-nata nakon nekoliko tjedana primjene,te se smatra da je
jedan od glavnih razloga takvog uinka pozitivno djelovanje
antide-presiva na neuroplastinost.1,2 Sama pato-fziologija
depresije i slinih poremeaja ukljuuje smanjenu neuronsku povezanost
i promjene pojedinih modanih podruja kao to su Area subgenualis
(Brodmann area 25) i kompleksa amigdala-hipokam-pus.3Istraivanja
provedenana takorima demonstrirala su inhibicijski efekt umjetno
izazvanog stresa na dugoronu potenci-jaciju (engl. long-term
potentiation, LTP) hipokampusa i prefrontalnog korteksa. Meutim,
uinak samog antidepresiva na neuroplastinost ovisi o njegovom
meh-anizmu djelovanja. Tianeptin, lijek koji stablizira aktivnost
glutamata, moe u pot-punosti ponititi negativan uinak stresa na
LTP, dok fuoksetin (selektivni inhibitor ponovne pohrane
serotonina, SSRI) ima samo djelomian uinak. Venlafaksin, inhibitor
ponovne pohrane noradrenalina i serotonina,nema nikakvog efekta.
4,5 Takoer, vaan aspekt neuroplastinosti je neurogeneza, stvaranje
novih ivanih stanica, koju osim navedenih antidepre-siva
stimuliraju i drugi faktori (okoli, tjelesna aktivnost). S druge
strane, neka istraivanja su ukazala na mogu depre-soran uinak
neuroplastinosti u amig-dali, potpuno suprotan cilju istraivanja.1S
obzirom da glutamat, jedan od na-jvanijih neurotransmitera, ima
kljunu ulogu u neuroplastinosti, glutamateriki signalni putevi
mogli bi biti od velike vanosti prilikom razvoja novih lijekova.2
Idealni antidepresiv nebi imao pozitivno djelovanje samo na pamenje
i kogniciju pacijenata, ve bi uvelike pridonosio samoj neurogenezi
u hipokampusu, te utjecao na dendritsku razgranatost i Izvor: 1.
Pitenger C. and Duman R. S. (2007.) Stress, Depression, and
Neuroplastcity: A Convergence of Mechanisms. Nature,
Neu-ropsychopharmacology 33, 881092.
htp://www.nature.com/npp/jour-nal/v33/n1/full/1301574a.html3. Jay
T. M.: Changing synapses to cure depression4. Mayberg H. S., Liot
M., Brannan S. K., McGinnis S., Mahurin R.K.,Jerabek P.A.,5. Arturo
Silva J., Tekell J. L., Martn C.C., Lan-caster J. L. and Fox P. T.
(1999.) Reciprocal 6. Limbic-Cortcal Functon and Negatve Mood:
Converging PET Findings in Depression and 7. Normal Sadness.
American Journal of Psychiatry 156, 675-6828.
htp://psychiatryonline.org/doi/full/10.1176/ajp.156.5.6759. Rocher
C., Spedding M., Munoz C., and Jay T. M (2004.) Acute
Stress-induced Changes in Hippocampal/Prefrontal Circuits in Rats:
Efects of Antdepressants. Cerebral Cortex 14, 224-22910.
htp://cercor.oxfordjournals.org/content/14/2/224.long11.Qia H.,
Maillietb F., Speddingd M., Rocher C., Zhanga X., Delagranged P.,
McEwene B., 12. Jay T.M., Svenningssona P. (2009.) Ant-depressants
reverse the atenuaton of the 13. neurotrophic MEK/MAPK cascade in
frontal cortex by elevated platorm stress; reversal of efects on
LTP is associated with GluA1 phos-phorylaton. Neuropharmacology 56,
37-4614.
htp://www.sciencedirect.com/science/artcle/pii/S0028390808002645Prikaz
sluajaduinu.1Potrebna su daljnja istraivanja kako bi se tono
utvrdio meusoban utjecaj stresa i antidepresiva, koliko na
morfolokoj, toliko i na moleku-larnoj razini, te uloga glija
stanica i gliogeneze u borbi protiv depresije. neurogenezu,
stvaranje novih ivanih stanica, osim navedenih antdepresiva
stmuliraju i drugi faktori (okoli, tjelesna aktvnost) March 2015 |
Gyrus Vol III Br 1 | xxiPrikaz sluajaHipnoza u lijeenju
depresijeDora KatalenacDepresija je vrlo uestala i teka bolest,
koja pogaa sve aspekte ovjekovog ivota. Ona je jedan od najeih
duevnih poremeaja dananjice te se pojavljuje u 20% ena i 10%
mukaraca, najee u dobi izmeu 20 i 40 godina ivota. Osnovni simptomi
bolesti su snieno (depresivno) raspoloenje, gubitak interesa i
zadovoljstva te smanjena ivotna energija. U druge este simptome
ubrajaju se poremeaji sna (hipersom-nija, insomnija), apetita,
koncentracije i pamenja, smanjeno samopotovanje i samopouzdanje,
ideje krivnje i bezvrijed-nosti, pesimistian pogled na budunost te
suicidalne ideje. Ne postoji jednoznaan uzrok bolesti ve se radi o
sloenom spoju biolokih, genetikih, psihosocija-lnih i
psihoanalitikih komponenti koji zajedno oblikuju bio-psiholoki
model.Depresija nije osjeaj tuge ili prolazno neraspoloenje, ve je
to ozbiljna bolest kojase, ako se ne lijei, sve vie pogorava.
Tradicionalno se u lijeenju koriste anti-depresivi i psihoterapija.
I jedan i drugi oblik imaju svoje prednosti i nedostatke. Uporabom
antidepresiva, prvenst-veno selektivnih inhibitora ponovne pohrane
serotonina (SSRI) postie se brza remisija te su izrazito uspjeni u
lijeenju vegetativnih simptoma, no s druge strane, kao i kod svih
psihofarmaka postoje razliite nuspojave, te je mogu razvoj
tolerancije na lijek. Psihoterapija se primjenjuje u kombinacij s
lijekovima ili kao samostalna terapija te je vaan dio
antidepresivne terapije. Postoji nekoliko vrsta psihoterapije:
interpersonalna (usmjerena na interpersonalne odnose), kognitivna
(obnavljanje kognitivne funkcije uklanjanjem negativnog
razmil-janja te vjebanjem novih kognitivnih i bihevioralnih
odgovora) i bihevioralna (utjecaj na promijenu ponaana) terapija.
Glavni nedostatak psihoterapije je duina njezinog trajanja i velika
uesta- jedan od najeih duevnih poremeaja dananjice te se pojavljuje
u 3-4%populacije najee u dobi izmeu 20 i 40 godina ivotaxxii |
Gyrus Journal | December 2014 | Vol IIIzvor: 1. Hotujac Lj., i sur.
Psihijatrija. 1. izdanje, Zagreb: Medicinska naklada; 2006. str.
165-184.2. Yapko D. M. Applying clinical hypnosis in the treatment
of depression. Fronters in Neu-roscience, Volume 3, Issue 2, pp.
266-2673. Yapko D. M. Hypnosis in Treatng Symp-toms and Risk
Factors of Major Depression. the American journal of Clinical
Hypno-sis, Volume 44, Issue 2, pp 97-1084. Alladin A.
Evidence-based Cognitve Hyp-notherapy for Depression. Britsh
Society of Experimmental & Clinical Hypnosis. Con-temp.
Hypnosis, Volume 26, pp 245-262Prikaz sluajalost remisije
depresivnih simptoma. U svojim radovim dr. M. Yapko, kliniki
psiholog, istie korist hipnoze u kontroli i lijeenju simptoma
depresije. Brojne studije pokazuju kako hipnoza pomae u smanjivanju
depresivnih simptoma, te u kombinaciji s psihoterapijom dovodi do
brih rezultata. Ona se moe primjenjivati u svim stanjima koja su
indicirana za psihoterapiju, budui da ove dvije metode koriste iste
osnovne mehanizme komunikacije i utjecaja na pacijenta. Osim to
uspjeno sman-juje simptome depresije, hipnoza je korisna i u
lijeenju boli, anksioznosti i brojnih drugih psiholokih problema
povezanih s depresijom. Takoer, vana uloga hipnoze je u lijeenju
insomnije budui da je ona istovremeno i simptom depresije i rizini
faktor za kasniji relaps. osim to uspjeno smanjuje simptome
depresije, hipnoza je korisna i u lijeenju boli, anksioznost i
brojnih drugih psiholokih problema povezanih s
depresijomHipnoterapija klinike depresije se obino sastoji od 16
tjednih seansi. Svaka seansa traje 20-30 minuta sa ciljem sua-vanja
pacijentovog fokusa i postizanja stanja izraenije podlonosti
sugesti-bilnosti. Pacijenta se zamoli da zatvori oi, opusti se i
koncentrira iskljuivo na rijei koje mu kliniar ponavlja te se na
taj nain aktivno ukljui u unutarnje procese prilagodbe ideja i
perspektiva koje mu kliniar nudi u smislu pristupu odreenom
problemu. Na taj nain se depresivne pacijente ui kako se nositi sa
ivotnim problemima, te kako ih razrijeiti, te u tome lei snaga
hipnoze kao oblika antidepresivne terapije.Danas se hipnoza jo
uvijek ne prim-jenjuje kao standardni oblik antide-presivneterapije
prvenstveno zato to nema dovoljno klinikih istaivanja koja bi
pokazala terapijsku uinkovitost hipnoterapije. Glavni razlog tome
je to praktiari hipnoterapije veinom nisu znanstvenici. S druge
strane u klinikim smjernicama za lijeenje depresije i brojnoj
znanstvenoj literaturi istie se vanost obuavanja pacijenata
vjetinama prepoznavanja i ispravljanja negativnih razmiljanja te
sposobnostima razvitka uinkovitih strategija za obavljanje ivot-nih
zadataka. Upravo ovi ciljevi mogu se uspjeno postii primjenom
hipnoze. March 2015 | Gyrus Vol III Br 1 | xxiiiProust je bio
neuroznanstvenikJonah Lehrer: Proust je bio neuroznanstvenik.
Algoritam, 2012.izvornik: Proust Was a NeuroscientstZato je kljunu
ulogu u povratku Marcela Prousta u djetinjstvo odigralo
svakod-nevno iskustvo mirisa i okusa aja i made-leine kolaa? Zato
je sjeanje promjenjivo i varljivo? Zato su po Waltu Whitmanu
osjeaji tjelesni te stoga dua i tijelo neodjeljivi? Na koji na nain
George Eliot predvidjela otkrie plasticiteta mozga? Zato je Auguste
Escofer napravio revoluciju u francuskoj kuhinji, nesvjesno otkrivi
novi okus? Kako je Paul Czanne shvatio nain stvaranja slike u
mozgu? Koji je to postupcima Igor Stravinski nakon fjaska na
premijerama uspio postati jedan od najutjecajnijih skladatelja XX.
stol-jea? Kako to da su naizgled besmislene sintagme u knjievnosti
Gertrude Stein zapravo pretee teorije Noama Chomskog o
univerzalnosti gramatike? to nam je Virginia Woolf postupkom struje
svijesti zapravo otkrila o svijesti i osobnosti?Neumoljiva ljudska
potreba za kate-gorizacijom dovela nas je do toga da umjetnost i
znanost gledamo kao na dva oprena podruja, koji su uredno
sprem-ljeni u dijametralno udaljenim ladicama. Iako nam
kategorizacija moe pomoi kod lakeg upamivanja i snalaenja u
svijetu, svakim sljedeim poglavljem, knjiga nam pokazuje ogranienja
takvog pristupa te na fantastian nain otkriva kako su znanost i
umjetnost neodvojive i isprepletene. Neupitno je da je razvoj
znanosti imalo utjecaja na razvoj umjet-nosti, meutim
prosvjetljujua je spoznaja da u umjetnosti treba traiti odgovore na
pitanja koja postavljasuvremena znanost. Autor, novinar, koji se
specijalizirao za teme iz psihologije, neuroznanosti te
pov-ezanosti izmeu znanosti i humanizma, na jednostavan i kreativan
nain nudi novi pogled na pokrete knjievnosti, glazbe, slikarstva pa
i kulinarstva u XIX. i u prvoj polovici XX. stoljea. Kroz
zanimljive crtice ivota opisanih umjetnika, opise ljudi koji su ih
oblikovali i imali upeatljiv utjecaj na njih, u kontekstu
povijesnog, umjetnikog i znanstvenog razdoblja; knjiga prema
opisanom umjetniku u nama istodobno budi razumijevanje i divljenje.
Razumijevanje zbog autorovog pera koje nas s takvom lakoom unosi u
ivote ljudi o kojima smo naviknuti sluati kao o udaljenim,
briljantnim, ali neshvatljivim ekscentricima te divljenje jer ih
pretvara u posebne, ali jednostavne hrabre istraivae istine.
Istine, koja je prepoznatanekoliko desetaka godina kasnije u
umjetnikim, ali i u znanstvenim krugovima.U knjizi je neuroznanost
toliko jednostavno i pitko pribliena itatelju da u njoj moe uivati
i osoba koja se u znanosti ili pak umjetnosti smatra poetnikom, ali
i vrhunski znanstvenik ili umjetnik koji eli jo malo proiriti svoje
vidike.itajui knjigu, imamo potrebu upoznati opisane velikane kroz
njihova djela i vidjeti ono to su oni vidjeli, uti to Lucija Fusi,
studij psihologije, Filozofski fakultet u ZagrebuRecenzijasu oni
uli te razumjeti ono to su oni cijelog ivota, bez laboratorija,
mag-netske rezonance, eksperimenata i rezus majmuna, pokuavali
shvatiti i preni-jeti drugima. No ono to je najvanije, imamo
potrebu otvoriti obje ladice i sav sadraj prebaciti u zajedniku, na
kojoj e pisati: Potraga za istinom.xxiv | Gyrus Journal | December
2014 | Vol IINEUROZNANOST I UMJETNOSTtema broja March 2015 | Gyrus
Vol III Br 1 | xxv2|gyrus vol III br 1 | march 2015tema
broja|psIhIjatrIja|neurologIja|neuroznanost |neurokIrurgIja
UvodNeuroestetika mlado je podruje neuroznanosti koje prouava
neurobioloku i evolucijsku podlogu doivljaja i stvaranja
um-jetnosti te poiva na spoju kognitivne i afektivne neuroznanosti.
Prije razvoja tehnologije, ponajvie fMRI, veinom su se istraivanja
temeljila na prouavanje utjecaja razliitih modanih oteenja (od
epilepsije, modanog infarkta do neurodegenerativnih bolesti) na
umjetniko stvaranje, odnosno doivljaj umjetnikih djela. Kako se
tehnologija fMRI razvila do te mjere da moe dovoljno pre-cizno
registrirati signale modane aktivnosti tijekom izloenosti nekom
podraaju zapoela su istraivanja usmjerena na otkrivanje
modanihregijaukljuenihutzv.estetskidoivljajuglavnom likovne
umjetnosti te interpretaciju nalaza u svjetlu dotadanjih saznanja o
procesima koji se odvijaju u odreenim regijama mozga. Meutim,
vremenom se podruje istraivanja proirilo i esto je kritiziran
redukcionistiki pristup istraivanja iskljuivo estetskog doivljaja
kao lijepog i ne-lijepog te se predlae da ono ukljuuje i prouavanje
ne samo na neuroloke ve i evolucijske podloge kog-nitivnih i
afektivnih procesa ukljuenih u estetski ili umjetniki pristup
drugim oblicima umjetnikog izraavanja glazbu, ples, flm, kazalite,
poeziju, knjievnost, arhitekturu, itd. i ne samo nji-ma ve i
ne-umjetnikim objektima i prirodnim fenomenima.5 sonja
mIkulecmedIcInskI fakultet sveuIlIta u zagrebuEvolucijski aspekti
neurolokih mehanizama percepcije umjetnostiArheoloki nalazi ukazuju
da su rani poeci umjetnosti, uz ost-vareni preduvjet postojanja
kognitivnih sposobnosti simbolikog, apstraktnog i referencijalnog
miljenja, zapoeli stratifkacijom drutva i potrebom za meusobnim
razlikovanjem koritenjem nakita i ukrasa. Sluei praktino kao sustav
komunikacije izmeu umjetnika i gledatelja prikazujui iskustva i
ideje postala je in-tegralnim dijelom drutva. Polazei od te
pretpostavke, umjet-nost je u samom poetku imala drutvenu ulogu
odraavala je drutveno ponaanje i rituale istvarala bolju drutvenu
ko-heziju. Potonje je odredilo adaptivnu ulogu umjetnosti, a time i
prenoenje na druge generacije. Osim navedenog, sam umjetnik u tom
je smislu je svojim djelima pokazivao bioloke signale dobrog
genetskog materijala - talenta, vjetine i kognitivnih sposobnosti
koji su bili vrijedni prijenosa na idue generacije.7Meutim,
postavlja se pitanje na koji nain je dolo do razvoja specifnih
regija u mozgu zaslunih za nae doivljavanje umjet-nosti.
Neuroimaging studije na ljudima pokazale su da se aktivnost u
dijelovima mozga koji sudjeluju u stvaraju estetskog odgovora na
umjetnika djela preklapa s aktivnou koja nastaje pri
procjen-jivanjuobjekatakojisuodevolucijskevanostipoeljnost odreene
hrane ili privlanost potencijalnim partnerima. Stoga se smatra da
su se procesi ukljueni u stvaranje estetskog doivljaja zapravo
nadogradili na adaptivne procese procjene vezane uz hranu, odnosno
odabir partnera.6 Osim toga, neki spominju i povezanost sklonost
vizualnim estetskim objektima s odabirom stanita, odnosno procjenom
okoline pogodne za naseljavanje.5NeuroestetkaSAETAK: Neuroestetika
mlado je podruje neuroznanosti koje prouava neurobioloku i
evolucijsku podlogu doivljaja i stvaranja umjetnosti te poiva na
spoju kognitivne i afektivne neuroznanosti. Evolucijski gledano,
smatra se da su se procesi ukljueni u stvaranje estetskog doivljaja
zapravo nadogradili na adaptivne procese procjene vezane uz hranu,
odnosno odabir partnera i stanita. Istraivanja modanih funkcija
vezanih uz doivljaj umjetnosti u poetku su se veinom oslanjalana
anegdotalne sluajeve utjecaja modanih oteenja ili
neurodegenerativnih bolesti, a razvojem tehnologije i uporabom fMRI
omogueno je mapiranje modanih regija koje sudjeluju u doivljaju
umjetnosti. Neuroimaging studije pokazale su da u stvaranju
estetskog doivljaja sudjeluju kortikalni senzorni procesi kao dio
perceptivne komponente, kortikalna podruja ukljuena u procjenu,
pozornost i pamenje koja su odgovorna za kognitivnu komponentu te
sustav nagrade zasluan za afektivnu komponentu. Postoje mnoge
kritike metodologije koja ograniava doivljaj umjetnikog djela samo
na estetski doivljaj koji podrazumijeva procjenu objekta kao
lijepog ili ne-lijepog izvlaei iz kulturolokog konteksta i znaenja
za pojedinca svodei ga samo na neurobioloke mehanizme koji ne
uzimaju u obzir njegovu posebnost u odnosu na svakodnevnu
percepciju. Stoga se predlae konstruiranje studija s boljim
kontekstualnim uvjetima koji to bolje imitiraju stvarni kontekst
pri doivljaju umjet-nosti. Neki smatraju da je jedno od rjeenja i
preimenovanje u neuroartologiju koja e staviti vei naglasak na
razmatranje bihevioralne funkcije stvaranja i percepcije umjetnosti
te uzimanje u obzir i drugih emocija osim estetskih proizalih iz
percepcije objekta kako bi se potpunije opisao doivljaj
umjetnosti.KLJUNE RIJEI: estetski doivljaj, evolucija, fMRI, mozak,
neuroartologija, neuroestetika, umjetnostDOI:
htp://dx.doi.org/10.17486/gyr.3.1001gyrus vol III br 1 | march 2015
| 3tema broja|psIhIjatrIja|neurologIja|neuroznanost |neurokIrurgIja
Utjecaj neurodegenerativnih bolesti i modanog udara na kreativnost,
odnosno doivljaj umjetnostiPostoje istraivanja na koji nain
neurodegenerativne bolesti poput Alzheimerove i frontotemporalne
demencije te modani infarkt
uodreenojregijimozga,posebicedesnojhemisferiutjeuna stvaranje,
odnosno doivljaj umjetnosti. Meutim, zbog prema-log broja
istraivanja, moemo se vie pouzdati u njihovo anegdo-talno nego
sveobuhvatno znaenje te stvaranje samo privremene i uvjetne slike o
ulozi odreenih podruja mozga u odreenim estetskim kategorijama.3 U
literaturi su prikazani sluajevi osoba
sposebnimtipomfrontotemporalnedemencije,semantikom demencijom u
kojoj dolazi do degenerativnih promjena u predn-jem dijelu
temporalnog renja u kojih se javila sklonost stvaranju
umjetnosti.Njihovojestvaranjeopsesivno-kompulzivnodo
mjeredazaboravenaosnovneivotnepotrebepoputoneza
hranom.Tipianjerealistianprikazbezsimbolinostiiliap-straktnih
elemenata, usmjerenost na detalje uz esto koritenje ponavljajuih
motiva.1 U 3 pacijentice oboljele od frontotempo-ralne demencije
pri nastupu bolesti dolo je do kompulzivnog i neprestanog sluanja
glazbe koje do tada nisu posebice voljele.4 Kod umjetnika oboljelih
od Alzheimerove demencije radovi su postajali sve vie apstraktni i
simbolini udaljujui se od realistino tonog prikaza.3 Jedan od
najpoznatijih umjetnika koji je nastavio stvaralatvo nakon nastupa
Alzheimerove demencije je Willem de Kooning. Njegova kasna faza
karakterizirana je jednostavnou i proienou forme do same esencije i
koritenju ivih boja. Drugi je sluaj slikara Williama Utermohlena
koji njegovi au-toportreti postajali su takoer sve vie
simplicifrani, distorzirani.1 Istraivanja Halpern i sur. (2008) te
Halpern i OConnor (2013) pokazala su da kod oboljelih od
frontotemporalne i Alzheimerove demencije ukus u vizualnoj
umjetnosti ostaje konzistentan, samo to se oboljeli od Alzheimerove
demencije ne sjeaju radova koje su prije vidjeli.4Bromberger i
suradnici (2011) prouavali su posljedice modanog infarkta desne
hemisfere. Oteenje u razliitim dijelovima fron-talnog parijetalnog
i lateralnog temporalnog korteksa dovelo je do promjenjenog
rasuivanja konceptualnih karakteristika slike
-apstraktnosti,simbolizma,realizmaiivosti.Sdrugestrane, oteenje
donjeg prefrontalnog korteksa promijenilo je samo for-malne
karakteristike i to doivljaj dubine. Meutim, niti jedno
podrujeoteenjamozganijebilopovezanospromjenamau
prosudbizanimljivostiilisklonostipremaodreenomdjelu.2 Primjer
promjene stila nakon modanog udara u lijevoj hemisferi je amerika
slikarica Katherine Sherwood. Prije modanog udara svoj stil je
opisivala kao suvie cerebralan, a njezine slike sadravale Slika 1.
Modane regije ukljueneu procjenu, pozornost i pamenje ukljuene u
doivljaj umjetnosti. Preuzeto iz Nadal M. (2013) Te experi-ence of
art: Insights fom neuroimaging.su ezoterine prikaze osoba koje se
odijevaju u odjeu suprotnog spola te srednjovjekovnih peata, a
nakon njega poela je slikati lijevom rukom novim sirovim i
intuitivnim stilom lakoom i njenou koju nikad nije imala njena
desna ruka.1 S druge strane, Grifths i sur. (2004) posljedice
modanog udara koji je ostavio oteenje lijeve insule, frontalnog
korteksa i amigdala u jednog pacijenta ostavile su nemogunost
emocionalnog doivljavanja glazbe, iako je nesmetano uivao u drugim
aktivnostima te je ak uspjeno prepoznavao druge glazbene
karakteristike. To dovodi do pretpostavke da su putovi perceptivnog
i emocinalnog procesir-anja glazbe odvojeni i da je amigdala kljuna
u stvaranju emocio-nalnog odgovora pri sluanju glazbe.3 Nadalje,
opisan je sluaj dva pacijenta s obostranim oteenjem amigdala, koji
su pokazivali veu sklonost prema trodimenzionalnim objektima,
pejzaima i rasporedu boja od zdrave kontrolne skupine i to posebice
prema onim stimulusima koji su se najmanje svidjeli kontrolnoj
skupini. Takoer, prikazan je sluaj pacijentice koja nakon istog
oteenja nije mogla prepoznati tunu i zastraujuu, ali ne i veselu
glazbu, iako je mogla procesirati druge karakteristike glazbe poput
tempa i tonaliteta.4 Sellal i sur. (2003) prikazali su sluaj
pacijenta s epi-lepsijom kojem su resecirali lijevi temporalni
reanj ostavivi para-hipokampalni girus i amigdala. U prvoj godini
nakon operacije, pacijentu se promijenio ukus u glazbi, vie nije
uivao sluajui rock glazbu ve mu je puno vie godilo keltsko ili
korzikansko polifonsko pjevanje. Osim toga, njegov knjievni ukus se
pomak-nuo sa znanstveno-fantastinih na kafijanske romane. Takoer je
poeo vie uivati u realistinim slikama, posebice malim de-taljima
koje prije nije ni opaao. Uz sve te promjene, njegov ukus u hrani
te odjei te preferencija lica ostali su nepromijenjeni.4Neuroloki
mehanizmi koji sudjeluju u procesiranju estetskog doivljajaUzima se
da estetski doivljaj nastaje pri procjeni nekog objekta. Autori
ranih radova (Ishizu T, Zeki S) oslanjali su se na Kantovo poimanje
estetike9 prema kojem se lijepim smatra ono to se pro-matra lieno
interesa, odnosno objekt koji ne elimo stei, kon-trolirati ili
upravljati njime. Kako bi se objasnio neurobioloki mehanizam takvog
mentalnog stanja lienosti interesa postav-ljena je hipoteza da bi
ono moglo biti posljedica aktivnosti sustava svianja (sklonosti
prema neemu) bez aktivnosti sustava elje (za neim) uz odgovarajui
doivljaj ugodnih estetskih emocija. Same estetske emocije, poput
zadovoljstva ili gaenja potaknute su doivljajem objekta za razliku
od emocija potaknutih ishodom (srea, razoaranje). Nadalje,
istraivanja na glodavcima pokazala su da postoji razlika u
neurotransmiterskoj aktivnosti tih dvaju sus-tava sustav svianja
posredovan je opijatnim i kanabinoidnim, a 4|gyrus vol III br 1 |
march 2015tema broja|psIhIjatrIja|neurologIja|neuroznanost
|neurokIrurgIja sustav elje dopaminskim.1 U stvarnosti, na doivljaj
umjetnosti temelji se na dinaminoj interakciji procesa koji
aktiviraju drukije dijelove mozga u drukijim vremenskim okvirima, a
veu se uz perceptivne, kognitivne (pamenje, pozornost, donoenje
odluka) i afektivne sposobnosti.4,5Uzimajui u obzir dosadanja
saznanja proizala iz neuroimaging studija slijedi pregled modanih
regija i njihovih funkcija u procesiranju estetskog
doivljaja.Aktivnost kortikalnih podruja ukljuenih u procjenu,
pozornost i pamenjeDorzolateralni prefontalni
korteksUistraivanjuCela-Condeisur(2004)sudionicimasuprika-zane
razliite umjetnike i neumjetnike, apstraktne i reprezen-tativne
slike. Pri procjeni vizualnog podraaja lijepim dolo je do znaajne
aktivacije u dorzolateralnom prefrontalnom korteksu. Smatra se da u
tom podruju dolazi do stvaranja odluka temeljen-ih na irem
izvanjskom kontekstu vizualnog podraaja stilu, eks-plicitnom
sadraju i stupnju vjetine.3Anteriorni medijalni ( fontomedijani)
prefontalni korteksFrontomedijani prefrontalni korteks pokazuje veu
aktivaciju u procjeni ljepote geometrijskog oblika nego njegove
simetrinosti. 3,4,8 Osim toga, prema istraivanju Kirka10, pojaana
aktivacija prisutna je i pri procjeni slika neobinih ili
neoekivanih kom-binacija lik-pozadina koje su bile estetski
privlanije.3,4,10 Obzi-rom da je ta regija povezana sa procjenom
onoga to se odnosi na samoga sebe u korelaciji je sa prirodom
estetske procjene koja je subjektivna za razliku od procjene
simetrije to je objektivan sud.3 Aktivacija potonjih modanih regija
vrlo vjerojatno prika-zuje stvaranje prvog dojma o vizualnom
podraju koji utjee na ostale procese povezane s pozornou,
percepcijom i odabirom odgovora i zapravo moe biti odgovorna za
daljnji ishod interak-cije s podraajem.3,4Ventrolateralni
prefontalni korteksPoveana aktivnost tog podruja prisutna je i u
procjeni ljepo-te geometrijskih oblika u usporedbi s njihovom
simetrijom, te
estetskiprivlanijihslikaneobineineoekivanekombinacije lik-pozadina.
Smatra se da je to posljedica poveanih zahtjeva za pozornou
prilikom pretvorbe nedihotomne procjene u binarni odgovor (lijepo
ili ne), odnosno deifriranje i procesiranje kom-pleksnih vizualnih
podraaja.4,10Slika 2. Modane regije povezane s na-gradom, afektom i
emocijama ukljuene u doivljaj umjetnosti. Preuzeto iz Nadal M.
(2013) Te experience of art: Insights fom neuroimaging.Temporalni
reanjU istraivanju Jacobsena i sur.8 pri procjeni ljepote
geometrijskog oblikapronaenajejaaaktivnostlijevogtemporalnogrenja
nego pri procjeni simetrinosti. Autori smatraju da to upuuje na
prizivanje informacija iz sjeanja kako bi se stvorio semantiko i
emocionalno obojen kontekst za procjenu vizualnog podraaja.4,8
Takoer, Kirkova studija10 pronala je poveanu aktivnost u li-jevom
temporalnom renju pri procjeni estetski privlanih foto-grafja
abnormalnih uparivanja lik-pozadina. Pretpostavlja se da ukazuje na
koritenje prijanjeg znanja kako bi afektivno istaknute kombinacije
lik-pozadina organizirali u razumljive prikaze s ko-jima se mogu
poistovjetiti. 4,10 Osim toga, na lijevoj hemisferi u podruju gdje
se dodiruju temporalni i parijetalni reanj, na stranjem djelu
Sylvijeve fsure, primjeena je aktivacija tijekom gledanja lijepih,
a ne i neutralnih slika. Smatra se da je aktivnost tog podruja
odgovorna za prepoznavanje znaajnog, poznatog sadraja u
reprezentativnim, ali ne i apstraktnim slikama.3Posteriorni
cingularni korteks i precuneusIstraivanje Kirka10 pokazalo je da
kod estetske ocjene prizora koji prikazuju sukladna uparivanja
lik-pozadina dolazi do aktivacije u posteriornom cingularnom
korteksu. To se objanjava koritenjem semantikog pamenja i
upoznatosti sa sadrajem u stvaranju od-govora na podraaj.4 Nadalje,
u istraivanju Jacobsena i sur.8pri ocjeni ljepote geometrijskih
oblika bila je prisutna poveana ak-tivnost posteriornog cingularnog
korteksa i precuneusa. Smatra se da ono odraava procese prizivanja
iz sjeanja bilo zato to su uzimali u obzir oblike viene prije
tijekom istraivanja ili su se oslanjali na one oblike iz
svakodnevnog ivota koje su poznavali. Osim toga, kod arhitekata
koji procjenjuju estetsku privlanost zgrada javlja se vea aktivnost
precuneusa nego kod neprofesion-alno obrazovanih u tom smislu.
Pretpostavlja se da ta aktivnost odraava prizivanje informacija
spremljenih u pamenju u svrhu stvaranja konteksta primjerenog za
procjenu.4Uloga sustava nagrade i stvaranje afekta u doivljaju
umjetnostiInsulaPrema meta analizi koju su proveli S. Brown i
suradnici6 anteri-orni dio inzule desne hemisfere najvie se
podudarao s pozitivnom estetskom procjenom u 4 osjeta. To
paralimbiko podruje se povezuje s interoceptivnom svijeu/uvidom
odnosno osjeajem sebstva (engl. senes of feeling self ). Smatra da
je upravo intero-gyrus vol III br 1 | march 2015 | 5tema
broja|psIhIjatrIja|neurologIja|neuroznanost |neurokIrurgIja Slika
3. Umjetnost je u samom poetku imala drutvenu ulogu odravala je
drutveno ponaanje, rituale i stvarala bolju komunikaciju.ceptivno
procesiranje kljuno za dodjeljivanje valencije promatra-nom
objektu. Pretpostavka je da se odreivanje valencije odvija
osvrtanjem na visceralno odnosno motivacijsko stanje izazvano
promatranjem tog objekta.6 Jo je jedan vrlo vaan nalaz poveane
aktivacije tijekom subjektivnog doivljaja umjetnikog djela i
iza-zvanog raspoloenja i osjeaja. Upravo se aktivacija inzularnog
korteksa smatra odgovornom za emocionalni doivljaj prilikom
gledanja slika od estetske vrijednosti.4Orbitofontalni korteks
(OFC)Orbitofrontalni korteks smatra se najvanijom regijom mozga
zamultisenzornuintegracijujerdobivainputiz5glavnihsen-zornih puteva
i visceralnog aferentnog sustava. U tom podruju nalaze se
sekundarni gustatorni i olfaktorni korteksi te je mjesto
integracijetihdvajuosjetapriemunastajepercepcijaarome. Osim toga,
kao i inzula, povezan je s visceromotornim regijama (anteriorni
cingulatni korteks) i hipotalamusom, prua odgovor na nagradnu
valenciju stimulusa i vana je regija mozga za emo-cije. Meutim, OFC
takoer ima vanu povezanost s uenjem i pamenjem, vjerojatno zbog
povezanosti s dorzolateralnim pre-frontalnim korteksom. Takoer se
smatra da osim reprezentacije valencije objekta, odrava ju u radnoj
memoriji i tako utjee na donoenje odluka i ponaanje. ak se i smatra
da slui za pohranu sjeanja o podraajima koji su doveli do ugode to
je takoer vano u donoenju odluka.6 Kako je OFC dio sustava nagrade
u kojem se zbiva polisenzorna konvergencija podraaja izmeu kojih je
i percepcija kvalitete izvora hrane ukljuujui okusnu, mirisnu,
vizualnu i teksturnu komponentnu, smatra se da se iz te osnove
procjene hrane evolucijski razvili i drugi modaliteti, od procjene
partnera do uzvienih umjetnikih djela.6Anteriorni cingularni
korteksest je nalaz da se kod sudionika pri doivljaju umjetnikih
djela koje vole javlja pojaana aktivacija u anteriornom cinguralnom
korteksu.Njegovaulogapovezujesesnadgledanjemvlastitog afektivnog
stanja to slui u daljnjoj procjeni i donoenju odluka vezanih uz
promatrani objekt.4Nucleus accumbens i ventralni striatumNucleus
accumbens i ventralni striatum ubrajaju se u subkortikalne
strukture koje imaju vanu ulogu u razliitim kompleksnim pro-cesima
povezanim s uenjem, predvianjem i oekivanjem nagrade, emocijama i
uitkom. U istraivanju Kirk i sur. (2009)* kad su sudionici gledali
fotografje lica i zgrada koje su im se svidjele, bez obzira na
razinu strunosti za arhitektonske sadraje, primjeena je poviena
aktivnost nucleus accumbens. U drugom istraivanju, prilikom
gledanja podraja koje su smatrali umjetnikim djelima prisutna je
bila poveana aktivacija ventralnog striatuma. Nadalje, upravo se
ventralni striatum smatra hedonistikim hotspotom mozga6 i uzima
odgovornim za uivanje u umjetnosti.4Pojaana aktivacija kortikalnih
senzornih procesaOkcipitalni
korteksOkcipitalnikorteksineprimarnivizualnikorteksiekstrastri-jatnevidneareje(podrujaasocijacijskogvidnogkorteksa).U
istraivanjima, neovisno radilo se o apstraktnoj i reprezentativnoj
slici, aktivacija vizualnog korteksa sudionika bila je to vea to
imseviesvidjelaodreenaslika.Topoveanjeaktivacijemo-glo bi biti
povezano s pozitivnom valencijom preferirane slike ili izazivanjem
vee pozornosti. Osim toga, poveana aktivacija ok-cipitalnog
korteksa uoena je i kod izloenosti prikazima skladnih parova
lik-pozadina, te pri vizualnim podraajima za koje je reeno da su
umjetnika djela.4Parijetalni korteksPrema istraivanju Cela-Conde i
sur (2009) vea aktivnost u bilat-eralnim angularnim girusima
tijekom promatranja slika, fotograf-ja i dizajna smatranih lijepima
povezuje se s poveanjem strategija
njihovogprostornogprocesiranja.Udrugomistraivanju,pri-likom
estetskog doivljaja slika mekih prijelaza (primjer Mone-tovih
lopoa, op.a.) primjeena je poveana aktivnost superirornog
parijetalnog korteksa koja se tumai kao nastojanje sudionika da
stvori koherentni prikaz iz nedefniranih oblika.4Auditorni
korteksIstraivanje Koelsch i sur (2006) pokazalo je da ugodna
glazba dovodi do vee bilateralne aktivnosti u podruju Heschlovih
giru-sa (transverzalni temporalni girus), podruje primarnog
auditor-nog korteksa i procesiranja stalne visine tona. Autori
predlau da je potonja vea aktivnost auditornog korteksa potaknuta
aktivaci-jom mehanizama pozornosti u odgovoru na pozitivnu
afektivnu valenciju ugodne glazbe te je posljednino uzrokovala i
poveanu percepcijsku analizu ugodnih glazbenih ulomaka.46|gyrus vol
III br 1 | march 2015tema
broja|psIhIjatrIja|neurologIja|neuroznanost |neurokIrurgIja
Reprezentacija pokreta tijelaPercepcija tijela odvija se u
okcipitalnom i premotornom korteksu, prema istraivanjima
Calvo-Merino i sur. (2008 i 2010). Ekstras-trijatne vidne areje
(dorzalni vizualni put) ukljuene su u proce-siranje specifnih
detalja o dranju tijela, a ventralni premotorni korteks u
procesiranje konfguracije tijela.3,4 U ispitivanju utjecaja tih
regija na estetsku procjenu tjelesnih pokreta koritena je TMS
(trankranijalna magnetska stimulacija). Pokazalo se da je estetska
senzitivnost na dranje poput plesaa znaajno smanjena kada je TMS
primjenjena u podruju ekstrastrijatnih vidnih areja to navodi na
zakljuak da rani perceptivni procesi u tom podruju imaju znaajan
doprinos u estetskoj procjeni tjelesnih pokreta.4Funkcija poveane
perceptivnog procesiranjaMeutim, iako su predloena objanjenja emu
slui poveana ak-tivnost senzornih korteksa, postavlja se pitanje
kako i zato dolazi do toga te kakvu ulogu ima u doivljaju
umjetnosti.Poznato je da pozornost moe utjecati na razliite modane
ak-tivnosti, od osjeaja pa do donoenja odluka. Pretpostavlja se da
modulacijaneuronskeaktivnostiusenzornimkorteksimapri-likom odabira
prostornih lokacija, specifnih karakteristika ili ak cijelih
vizualnih objekata proizlazi iz poveanja osjetljivosti neurona
ukljuenih u te procese. Nadalje, smatra se da poveana aktivnost
senzornih korteksa zapravo slui kao poticaj aktivnosti u ventralnom
striatumu to dovodi do osjeaja uitka povezanog s preferiranim
podraajem. Naime, rezultati istraivanja Lacey
isur.(2011)pokazalisudajeaktivnostventralnogstriatuma potaknuta
aktivnou kalkarinog sulkusa i presuplementarnog motornog korteksa u
lijevoj, te aktivnou hipotalamusa, poste-riornog frontalnog girusa
i lateralnog okcipitalnog kompleksa u desnoj hemisferi. Osim toga,
ini se da je aktivnost okcipitalnog korteksa preteno potaknuta
aktivnou cingularnog korteksa i
posteriornogfrontalnoggirusatoupuujenatop-downregu-laciju
pozornosti.4Man