gradjevinski otpad-SARAJEVO

Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine Federalno ministarstvo prostornog ureenja

SMJERNICE ZA ZBRINJAVANJE GRAEVINSKOG OTPADA

Autori : Prof.dr.sc. Mustafa Hrasnica Doc.dr.sc. Jasmin Buo Mr.sc. Amra Serdarevi Mr.sc. Naida Ademovi Jelena uri Ajla Mulaomerovi Nervin Daci

Sarajevo, maj 2009.godine1

SADRAJ1. UVOD....................................................................................................................................................................................3 2. CILJEVI IZRADE SMJERNICA......................................................................................................................................4 3. PRAVNI OKVIR I LEGISLATIVA .................................................................................................................................63.1. OPENITO...............................................................................................................................................................................................6 3.2. PREGLED POSTOJEE ZAKONSKE REGULATIVE U OBLASTI UPRAVLJANJA OTPADOM (UKLJUUJUI I GRAEVINSKI OTPAD).............................................6

4. SUBJEKTI KOJI SU UKLJUENI / NA KOJE SE ODNOSI PRIMJENA SMJERNICA......................................14 5. POJMOVI VEZANI ZA GRAEVINSKI OTPAD I DOSADANJA PRAKSA U ZBINJAVANJU GRAEVINSKOG OTPADA..............................................................................................................................................14 6. VRSTE GRAEVINSKOG OTPADA............................................................................................................................15 7. RUENJE GRAEVINA I POSTUPCI RUENJA......................................................................................................177.1. OPENITO O RUENJU..............................................................................................................................................................................17 7.2. POSTUPCI RUENJA..................................................................................................................................................................................18 7.3. SIGURNOSNI ASPEKTI RUENJA..................................................................................................................................................................19 7.4. UTJECAJ RUENJA NA OKOLI...................................................................................................................................................................19 7.5. RAZVRSTAVANJE GRAEVINSKOG OTPADA U POSTUPKU RUENJA.....................................................................................................................20

7.5.1 Visokogradnja........................................................................................................................................................20 7.5.2 Saobraajnice........................................................................................................................................................21 8. PROMOVIRANJE RECIKLAE I PONOVNE UPOTREBE GRAEVINSKOG OTPADA ................................22 9. RECIKLAA I PONOVNA PRIMJENA GRAEVINSKOG OTPADA ..................................................................239.1. DEFINICIJE I CILJEVI................................................................................................................................................................................23 9.2. TEHNOLOGIJE RECIKLAE........................................................................................................................................................................24 9.3. MJERE NA SAKUPLJANJU, ODVAJANJU, PONOVNOJ UPOTREBI I RECIKLAI GRAEVINSKOG OTPADA.........................................................................27 9.4. MJERE NA ODLAGANJU GRAEVINSKOG OTPADA...........................................................................................................................................32 9.5. MJERE UPRAVLJANJA POSEBNIM KATEGORIJAMA GRAEVINSKOG OTPADA.........................................................................................................32 9.6. INFORMATIVNO-OBRAZOVNE MJERE...........................................................................................................................................................35

10. EKONOMSKI ELEMENTI I FINANSIRANJE..........................................................................................................3510.1. OPENITO...........................................................................................................................................................................................35 10.2. STACIONARNO POSTROJENJE RECIKLAE GRAEVINSKOG OTPADA...................................................................................................................35 10.3. MOBILNO POSTROJENJE RECIKLAE GRAEVINSKOG OTPADA.......................................................................................................................37

11. OBAVEZE NADLENIH ORGANA I UESNIKA U GRADNJI OBJEKTA........................................................38 PRILOZI................................................................................................................................................................................39

2

1. UvodOtpad koji nastaje tokom gradnje i ruenja objekata, predstavlja u kvantitativnom smislu jedan od najveih izvora nastajanja otpada. Otpad koji nastaje u toku gradnje i rekonstrukcije graevinskih objekata je mogue planirati, kontrolisano prikupljati i zbrinjavati. Za takve aktivnosti je potrebna pratea dokumentacija studija/elaborat, u kojoj se daju podaci o koliinama i vrstama graevinskog otpada, nainu prikupljanja, transporta i izbora mjesta i naina njegovog zbrinjavanja. Dosadanja iskustva u prikupljanju i deponovanju takvoga otpada su uglavnom davala rjeenja sa konanim odlaganjem na sanitarne deponije kunog otpada i upotrebom inertnog matrerijala za saobraajnice unutar deponije, kao i za dnevnu prekrivku otpada. Na osnovu iskustava u zemljama EU, rjeenje sa odlaganjem greevinskog otpada na sanitarne deponije se nije pokazalo kao najbolje i najrentabilnije iz vie razloga, a najznaajniji su zauzimanje korisnog prostora za deponovanje biodegradibilnog otpada kao i sprijeavanje i usporavanje procesa razgradnje otpada. Problem otpada koji nastaje usljed ruenja graevina je tee kontrolisati jer ne podlijee kontrolama nadlenih organa, a demolicijski materijal se uglavnom nekontrolisano istresa uz sve druge vrste otpada stvarajui divlje deponije i zagaujui time u potpunosti cijeli eko sistem. Situacija u FBiH je u pogledu upravljanja graevinskim otpadom veoma sloena i dosadanja praksa se uglavnom svodila na nekontrolisano odlaganje graevinskog otpada na divlje deponije, doline rijeka i sl. Na postojeim deponijama kunog otpada vri se odlaganje graevinskog otpada zajedno sa kunim otpadom, to za posljedicu ima znaajno smanjivanje rasploive zapremine deponija. Podizanje svijesti o minimizaciji stvaranja graevinskog otpada, stvaranje navika i uvoenje zakonskih obaveza za odvojeno prikupljanje graevinskog otpada i reciklau, te ponovna upotreba recikliranog graevinskog materijala na teritoriji Bosne i Hercegovine jo nije razvijena. Na osnovu potrebe za rjeavanjem problema graevinskog otpada, Federalno Ministarstvo prostornog ureenja je Formiralo Komisiju za izradu Smjernica za zbrinjavanje graevinskog otpada kao osnovu za izradu Pravilnika o upravljanju otpadom i drugih akata kojima e se definisati obaveze investitora i drugih uesnika u problematici graevinskog otpada i u konanici uspostaviti cjelovit Sistem upravljanja graevinskim otpadom u FBiH. Smjernice kao baza izrade podzakonskih akata daju cjelovitu informaciju o graevinskom otpadu, iskustvima u upravljanju i zbrinjavanju graevinskog otpada u zemljama lanicama EU, te daju pregled i prijedloge za najbolja rjeenja za upravljanje graevinskim otpadom u sadanjim uvjetima, kao i mogunosti daljeg razvoja u upravljanju ovim otpadom.

3

2.

Ciljevi izrade Smjernica

Glavni cilj izrade Smjernica za upravljanje graevinskim otpadom u FBiH je cjelovita obrada ove problematike i priprema baze za donoenje podzakonskih akata koji se tiu upravljanja graevinskim otpadom u FBiH. Sama izrada Smjernica se bazira na zadacima uspostavljanja sistema kontrolisanog upravljanja graevinskim otpadom uz evidenciju koliina, vrsta i sastava graevinskog otpada, izbjegavanju i prevenciji nastajanja, smanjivanju koliina koje se odlau, reciklai, te donoenju zakonskih obaveza i propisa za pratee studije/elaborate i planske dokumentacije o prikupljanju i zbrinjavanju graevinskog otpada u toku izgradnje, renoviranja ili ruenja graevina. Izrada Smjernica je usklaena prema savremenim europskim standardima i zahtjevima, a sa svrhom da se maksimalno izbjegne, odnosno smanji, nastajanje otpada, zatim da se smanje na najmanju moguu mjeru nepovoljni utjecaji otpada na ljudsko zdravlje, okoli i klimu, te da se cjelokupno upravljanje graevinskim otpadom uskladi s naelima odrivog razvoja. Ovim Smjernicama se planira upravljanje graevinskim otpadom definisanim Pravilnikom o kategorijama otpada sa listama (Slubene novine F BiH broj 9/05). Navedeni Pravilnik definie pod brojem 17 graevinski otpad i otpad od ruenja objekata (ukljuujui iskopanu zemlju s oneienih/kontaminiranih lokacija). Detaljna podjela graevinskog otpada s dodatnim osvrtom i opisom pojedinih vrsta data je u Prilogu I. S obzirom na probleme uoene u analizi postojeeg stanja i dosadanje prakse u odlaganju graevinskog otpada, potrebno je krenuti od uspostave kontrole svih koliina, sastava i tokova graevinskog otpada ime e se stei preduvjeti za planiranje sistema sakupljanja, transporta, recikliranja, ponovne upotrebe i odlaganja istog. Planiranje takvog sistema ukljuuje planiranje svih potrebnih resursa i njihovih trokova. Da bi se takav sistem uspjeno uspostavio potrebno je donijeti regulatorne mjere (pravilnik) i dati ekonomske okvire koji e stimulisati i podravati uspostavljeni sistem upravljanja graevinskim otpadom. Na osnovu navedenog, mogu se definisati konkretni ciljevi smjernica upravljanja graevinskim otpadom: Obrazovanje i informisanje svih sudionika ukljuenih u proces stvaranja, prikupljanja i konanog zbrinjavanja graevinskog otpada (GO) o pojmovima vezanima za GO, vrstama GO te nainu prikupljanja, razdvajanja, ponovne upotrebe, reciklae i konanog odlaganja istog. Pregled postojee legislative u oblasti upravljanja graevinskim otpadom u FBiH i EU. Donoenje zakonskih i podzakonskih akata kojima e se regulisati upravljanje i postupanje s graevinskim otpadom. Propisati obavezu planiranja upravljanja graevinskim otpadom u toku izgradnje i nakon ruenja objekata. Analiza dosadanje prakse u FBiH i EU u postupanju sa graevinskim otpadom kao osnova za planiranje daljnih aktivnosti i uspostavljanje Plana upravljanja graevinskim otpadom. Pregled metoda i tehnologije ruenja graevina sa osvrtom na nain ruenja, razdvajanja, prikupljanja, reciklae i konanog zbrinjavanja u zemljama lanicama EU. Minimiziranje i prevencija nastajanja graevinskog otpada prilikom projektovanja graevina arhitekti i graevinci moraju voditi rauna da se koriste materijali koji e se prilikom ruenja konstrukcije moi odvojeno demontirati, reciklirati i ponovo upotrijebiti.

4

Uvoenje novih pristupa u projektovanju kroz procjenu i predvianje koritenja recikliranih materijala. Uvoenje plana upravljanja i studija/elaborata zbrinjavanja graevinskog otpada nastalog u toku izgradnje, renoviranja i ruenja graevina kao obavezni dio tehnike dokumentacije. Izbjegavanje koritenja materijala koji predstavljaju opasni otpad na kraju ivotnog vijeka. Ukljuivanje problematike graevinskog otpada u planove upravljanja otpadom kantona, gradova i opina. Izradu tokova otpada od mjesta nastanka do krajnjeg korisnika sa akcentom na obavezu praenja koliina, sastava i tokova graevinskog otpada. Planiranje i razvoj centara za upravljanja otpadom, s postrojenjima za obradu graevinskog otpada. Odvajanje graevinskog otpada na mjestu nastajanja i sakupljanja ukljuujui i ambalani graevinski otpad. Ponovno koritenje i/ili reciklaa graevinskog otpada. Kroz Plan upravljanja graevinskim otpadom promjeniti naziv za graevinski otpad koji predstavlja sekundarne sirovine za ponovno koritenje i reciklau. Koritenje materijala iz iskopa i drobljenog materijala kao punila i sl. Izrada sistema mjera za stimulaciju odvojenog prikupljanja, reciklae i ponovnog koritenja recikliranih materijala. Odlaganje graevinskog otpada na odlagalita graevinskog otpada kamenolomi, deponije, odlagalita inertnog otpada u sklopu regionalnih deponija ili posebno uspostavljenih odlagalita, ili plansko odlaganje inertnog materijala na privremena odlagalita uz trase puteva u izgradnji, odlaganje na sanitarnim deponijama u cilju dnevne prekrivke otpada, itd. Smanjivanje dozvoljenih koliina graevinskog otpada koji se odlae na ureena odlagalita otpada. Izdvajanje i posebno zbrinjavanje svih vrsta graevinskog otpada koji sadre opasne materije. Posebno uvoenje aktivnosti na prikupljanju i zbrinjavanju materijala koji sadre azbest, PCB, ivu i ostale opasne materije, te njihovo zbrinjavanje u skladu sa zakonskim aktima za odlaganje opasnog otpada. Uspostavljanje strunog tijela/komisije koja e ukljuivati predstavnike svih sudionika u procesu upravljanja graevinskim otpadom i savjetodavno djelovati s ciljem kontinuiranog unapreenja tehnologija, proizvoda i normi s podruja graevinskog otpada. Predloiti definisanje opih tehnikih zahtjeva za graevine i ureaje za upravljanje graevinskim otpadom na gradilitu i deponijama graevinskog otpada kroz Plan upravljanja graevinskim otpadom.

Moe se uoiti da trenutno nisu ispunjeni nuni preduvjeti za realizaciju pojedinih ciljeva. Posebno se to odnosi na tane podatke o koliinama, vrsti i tokovima graevinskog otpada. Takoer, iako zakonodavni okvir postoji on se u potpunosti ne primjenjuje i/ili ne pokriva dovoljno detaljno podruje upravljanja graevinskim otpadom te je nuno osigurati njegovu primjenu i donoenje podzakonskih akata vezanih na predmetno podruje.

5

Iz navedenih razloga, smjernice daju analizu i prijedloge za konkretne akcije koje se pojavljuju u pojedinim mjerama vezanim za upravljanje graevinskim otpadom.

3.

Pravni okvir i legislativa

3.1. OpenitoStrategijom o upravljanju krutim otpadom u BiH zbrinjavanje graevinskog otpada, koji uglavnom, spada u inertni otpad, mora se vriti na za to ureenim deponijama. Ukoliko projektom regionalne deponije nije predvien prostor za deponovanje inertnog materijala, graevinski otpad se ne smije nekontrolisano istresati na sanitarne deponije kunog otpada. Deponije inertnog otpada se projektuju sa duim ili kraim projektnim periodom koritenja u skladu sa Strategijom o upravljanju otpadom u BiH. Da bi se dobila dozvola za odlaganje na izabranoj lokaciji potrebno je pribaviti okolinsku dozvolu, urbanistiku saglasnost i odobrenje za graenje. Zavisno od kapaciteta ili povrine lokacije predviene za deponiju, projekat deponije inertnog otpada, u skladu sa Zakonom o zatiti okolia i pravilnicima donesenim na osnovu njega, mora proi proceduru procjene uticaja na okoli i/ili proceduru dobivanja okolinske dozvole. Deponije graevinskog otpada mogu da sadre i reciklana dvorita sa postrojenjima i opremom za razdvajanje, reciklau i skladitenje recikliranog materijala do ponovne upotrebe, tj. plasmana na tritu. U nastavku teksta daje se pregled postojee zakonske regulative koji slui kao osnova za planiranje aktivnosti upravljanja graevinskim otpadom.

3.2. Pregled postojee zakonske regulative u oblasti upravljanja otpadom (ukljuujui igraevinski otpad) Strateki i zakonski okviri izrade Smjernica za zbrinjavanje graevinskog otpada su odreeni i usklaeni prema: Strategiji upravljanja krutim otpadom u BiH (2003), Zakonu o upravljanju otpadom (Slubene novine F BiH, broj 33/03) Zakonu o zatiti okolia (Slubene novine F BiH, broj 33/03) Pravilniku o kategorijama otpada sa listama (Slubene novine F BiH, broj 9/05) Direktivama EU iz oblasti upravljanja otpadom Zakon o upravljanju otpadom (Slubene novine FBiH, broj 33/03) predstavlja pravni okvir za uspostavu sistema upravljanja svim vrstama otpada. Zakonom se posebno ureuju:

pojmovi, definicije i osnovna naela kategorije, vrste i liste otpada postupci upravljanja otpadom naela upravljanja otpadom planiranje upravljanja otpadom podjela nadlenosti izmeu Federacije i Kantona u upravljanju otpadom izdavanje dozvola za aktivnosti tretmana i odlaganja otpada odgovornost u upravljanju otpadom6

postupanje u sluaju vangraninog prometa otpada.

U lanu 4 Zakona o upravljanju otpadom (Slubene novine FBiH broj 33/03) daje se definicija otpada koja glasi: Otpad znai sve materije ili predmete koje vlasnik odlae, namjerava odloiti ili se trai da budu odloene u skladu sa jednom ili vie kategorija otpada navedenoj u listi otpada i utvrenoj u provedbenom propisu. Osnovna naela upravljanja otpadom su definisana lanom 5 Zakona o upravljanju otpadom i glase: Prevencija - izbjegavanje nastajanja otpada ili smanjivanje koliine i tetnosti nastalog otpada da bi se smanjio rizik po zdravlje ljudi i okoli i da bi se izbjegla okolinska degradacija. Mjere opreznosti - spreavanje opasnosti ili teta po okoli koju prouzrokuje otpad, preduzimanje mjera , ak iako nije na raspolaganju potpuna nauna podloga; Odgovornost proizvoaa otpada proizvoa je odgovoran za odabir najprihvatljivijeg okolinskog rjeenja prema karakteristikama proizvoda i tehnologiji proizvodnje, ukljuujui ivotni ciklus proizvoda i koritenje najadekvatnije raspoloive tehnologije; Princip zagaiva plaa - proizvoa ili vlasnik otpada snosi sve trokove prevencije, tretmana odlaganja otpada, ukljuujui brigu nakon upotrebe i monitoring. On je i finansijski odgovoran za preventivne i sanacione mjere zbog teta po okoli koje je prouzrokovao ili e ih najvjerovatnije prouzrokovati; Blizina - tretman ili odlaganje otpada treba se vriti u najbliem adekvatnom postrojenju ili lokaciji, uzimajui u obzir okolinsku i ekonomsku profitabilnost, Regionalnost - razvoj tretmana otpada i izgradnja objekata za njegovo odlaganje treba se vriti na nain da pokriva potrebe regiona i omoguava samoodrivost izgraenih objekata. Zakonska osnova za potrebe i obaveze izrade Plana upravljanja graevinskim otpadom proizilazi iz lana 6 Zakon o otpadu, kojim se propisuje obaveza donoenja Plana upravljanja graevinskim otpadom. lanom 6 se definie i sadraj Plana, pa tako Plan treba da sadri: U planiranju upravljanja otpadom nadleni organi duni su izraditi planove za upravljanje otpadom koji e obuhvatiti:

vrstu, koliinu i porijeklo otpada koji se proizvodi i koji se treba tretirati ili odloiti; ciljeve upravljanja otpadom; ope tehnike zahteve za upravljanja otpadom i ureaje unutar podruja na kojima se nalaze; raspoloiv i podesan tretman, mjesta odlaganja i ureaje unutar odreene teritorije; specijalne ugovore za tretman ili odlaganje otpada za vei broj opina; specijalne ugovore za pojedine vrste otpada, kao to je opasni otpad, teni otpad, ambalani otpad, itd.; strateke ciljeve sa razraenim prioritetima u upravljanju otpadom i pojedinim aktivnostima koje se trebaju preduzeti; listu mjera koje se trebaju preduzeti; procjenu trokova za izvravanje zadataka u upravljanju otpadom.

7

U Zakonu o upravljanju otpadom, lanom 11 regulisane su nadlenosti Federalnih ministarstava, a lan 24 definie obaveze proizvoaa i vlasnika otpada. Zakon o zatiti okolia (Slubene novine F BiH, broj 33/03) U sklopu zakona navedene su obaveze za pogone i postrojenja u radu o izbjegavanju produkcije otpada, o minimizaciji stvaranja otpada i mogunosti reciklae i ponovne upotrebe. Ukoliko se graevinski otpad deponuje, mora se voditi rauna o zagaenju okolia. Ukoliko graevinski materijal sadri supstancu ili materijal koji se nalazi na listi otpada kao opasni otpad, takav graevinski materijal se posebno prikuplja, transportuje i skladiti kao opasan otpad. Isti pristup se primjenjuje kod kontaminiranog zemljita iz iskopa. Plan zbrinjavanja otpada bi morali imati svi subjekti kojima je propisano posjedovanje okolinske dozvole (lanovi 69 i 71). Pravilnikom o kategorijama otpada sa listom (Slubene novine FBiH, broj 09/05) propisuju se kategorije otpada sa listama, prema osobinama otpada i djelatnostima iz kojih potjee otpad, te obaveza njihovog koritenja. Prema osobinama i djelatnostima iz kojih potjee, otpad se svrstava u dvadeset grupa. Grupe otpada i pojedinani naziv otpada oznaeni su esterocifrenim kljunim brojevima. Prva dva broja oznaavaju djelatnost iz koje potjee otpad, druga dva broja oznaavaju proces u kojem je otpad nastao, i posljednja dva broja oznaavaju dio procesa iz kojeg otpad potjee (Prilog I). Graevinski otpad, kao posebna vrsta otpada, se u postojeim propisima ne istie kao otpad kojem trebaju posebni propisi, osim ukoliko sadri opasne supstance te se tretira kao opasan otpad (azbest, katranizirani dijelovi, skladini prostori za ulja, boje, lakove, radioaktivni elementi u sastavu materijala, iva, PCB, itd.). Direktive EU Europska Unija nema jedinstvenu pravnu regulativu za upravljanje graevinskim otpadom, kao to je to sluaj za neke druge vrste otpada. Sistem upravljanja graevinskim otpadom mora zadovoljavati ope ciljeve i zahtjeve odreene propisima EU koji ureuju upravljanje otpadom, a to su: Direktiva o otpadu (2006/11/EZ) Direktiva o odlagalitu otpada (1999/31/EZ) Direktiva o opasnom otpadu (91/698/EEZ, izmijenjena Direktivom 94/31/EEZ i Uredbom 166/2006) Direktiva o spreavanju zagaenja okolia azbestom (87/217/EEZ izmijenjena Direktivom 91/692/EEZ i Uredbom EZ 807/2003). Temelji politike upravljanja otpadom u EU sadrani su u Rezoluciji Vijea Europe o strategiji upravljanja otpadom (97/C76/01) koja se temelji na Okvirnoj direktivi o otpadu (74/442/EEC) i ostalim propisima o upravljanju otpadom u EU. Utvreno je pet osnovnih naela: hijerarhija upravljanja otpadom, samoodrivost postrojenja za odlaganje ukljuujui i reciklana dvorita, najbolja raspoloiva tehnologija, udaljenost odlagalita otpada, odgovornost proizvoaa otpada.8

Uz navedena, nastoje se ostvariti i sljedea naela: Zajednika definicija otpada u svim dravama lanicama Definicija otpada iz lana 1a. Okvirne direktive o otpadu obavezna je za sve drave lanice i primjenjuje se na sav otpad bez obzira je li on namijenjen odlaganju ili ponovnoj upotrebi. Uz to, lista otpada iz Europske liste otpada (ranije: Europski katalog otpada) prua zajedniku terminologiju za razliite vrste otpada. Poticanje istije proizvodnje i koritenja istih proizvoda Poticanje razvoja istije proizvodnje i potronje istih proizvoda omoguuje smanjivanje utjecaja proizvoda na okoli tokom njihova vijeka trajanja to se moe postii poboljanim koritenjem resursa, smanjivanjem emisija iz proizvodnje i upravljanja otpadom.

Poticanje koritenja privrednih instrumenata Cilj ovog pristupa je utjecati na zatitu okolia trinim mehanizmima: uvesti naknade i obaveze plaanja za stvaranje otpada kao i stimulaciju za reciklau otpada i ponovnu upotrebu, uspostaviti promet otpadom i njegovo odlaganje; uspostaviti dozvole za emisije kod proizvodnje otpada, uspostaviti certifikate za recikliranje, uvesti naknade i pologe na ambalau napitaka, itd. Regulisanje prometa otpadom Potrebno je propisati i uspostaviti sistem kontrole i nadzora nad prekograninim prometom otpada uz obavezu drava lanica EU na uspostavu nacionalnog sistema za nadzor i kontrolu, kako bi se osigurao visoki stepen zatite okolia i ljudskog zdravlja te osiguralo provoenje naela o upravljanju otpadom propisanih Direktivom o otpadu 75/442/EEZ. Zatita okolia i unutranje trite Zakonom o zatiti okolia nastoji se uspostaviti ravnotea izmeu potrebe za visokim nivoom zatite okolia i potrebe za odgovarajuim propisima kako bi se osiguralo funkcionisanje unutranjeg trita. Time se omoguuje upravljakim subjektima da djeluju unutar EU-a, a ujedno se uspostavlja izjednaeno podruje djelovanja za otpad uspostavom zajednikih pravila, istodobno potujui legitimne elje drava lanica da definiu i provedu politike i mjere upravljanja otpadom na nacionalnom nivou. To se posebno odnosi na poiljke otpada. Zakonodavstvo koje regulie ovo pitanje ima cilj osigurati da se otpad odvozi na najblie mogue podruje odlaganja i da zemlje ne izvoze otpad. Openito, Komisija nastoji da otpad koji se proizvede unutar EU-a i koji se ne moe reciklirati ili iskoristiti za povrat energije bude zbrinut unutar granica EU-a. esti akcijski program za okoli Okoli 2010: naa budunost, na izbor, usvojen 2001. predstavlja stajalite Europske komisije o zatiti okolia, te unutar njega nove inicijative o otpadu za prvo desetljee 21. stoljea. Temeljei se na nastavku sadanjeg pristupa, Program posebnu panju posveuje potrebi znaajnog poboljavanja provoenju postojeih mjera drava lanica. Kako su lokalne vlasti esto upravo one koje nose teret provoenja zahtjeva zakonodavstva EU-e o otpadu, Komisija namjerava poboljati njihovu ukljuenost u pripremu zakonodavstva i pruiti podrku njihovoj meusobnoj razmjeni iskustava. Za zemlje kandidate istie se da e poveana potronja i promjena naina ivota vjerojatno dodatno opteretiti ionako preoptereene sisteme upravljanja otpadom i komunalnu

9

infrastrukturu. Stoga e, uz poboljanje postojeih sistema upravljanja otpadom, prioritet biti i ulaganja u inicijative za izbjegavanje nastajanja otpada, recikliranje, te infrastrukturu. Ciljevi politike upravljanja otpadom EU-a sadrani u Programu su: odvajanje nastajanja otpada od privrednog rasta i postizanje znaajnog sveukupnog smanjenja volumena nastalog otpada; to se tie otpada koji jo uvijek nastaje, ostvariti stanje u kojem: a) je otpad neopasan ili predstavlja samo vrlo nizak rizik za okoli i zdravlje, b) se veina otpada ili ponovno uvodi u ekonomski ciklus, recikliranjem, ili se vraa u okoli na koristan (kompostiranje) ili nekodljiv nain, koliine otpada koje tek trebaju biti konano odloene svedene su na apsolutni minimum, te ih se ili unitilo ili odloilo na siguran nain, otpad se obrauje to je blie mogue samom mjestu nastajanja. Teite treba staviti na izbjegavanje nastajanja otpada to je za kreatore politike unutar EU-a jedan od najizazovnijih aspekata problema otpada i zahtjeva odvajanje nastajanja otpada od privrednog rasta drave. Unutar ope strategije izbjegavanja nastajanja otpada, kako u smislu koliine (tj. volumena) tako i kvalitete (tj. karakteristika koje ga ine opasnim) i poveanog recikliranja, cilj je postizanje znaajnog smanjivanja i to: koliine otpada koji se konano odlae za oko 20% do 2010. u usporedbi sa 2000.; koliine proizvedenog opasnog otpada za oko 20% do 2010. u usporedbi s 2000. Direktiva o otpadu 2006/12/EZ Okvirna direktiva o otpadu trai od drava lanica da poduzmu mjere za poticanje spreavanja ili smanjenja proizvodnje otpada i njegove tetnosti. Posebno se daje akcent na poticanje ponovne upotrebe otpada putem recikliranja, ponovne upotrebe ili obnavljanja, odnosno, upotrebu otpada kao izvora energije. Prema zahtjevima Direktive zabranjeno je svako nekontrolisano odlaganje otpada ili odlaganje otpada na nain na koji se moe ugroziti ivotna sredina. Nadalje, od drava lanica trai se da uspostave integriranu i odgovarajuu mreu postrojenja za zbrinjavanje otpada te da izrade planove upravljanja otpadom u skladu sa zahtjevima Direktive. Mreu postrojenja za zbrinjavanje otpada potrebno je razvijati vodei rauna o najboljoj raspoloivoj tehnici koja ne iziskuje prevelike trokove te usmjeravajui zemlju ka samostalnom zbrinjavanju otpada. Sva postrojenja koja provode operacije zbrinjavanja ili ponovne upotrebe moraju imati dozvolu za obavljanje odgovarajuih djelatnosti, a trokovi zbrinjavanja otpada moraju biti u skladu s naelom zagaiva plaa. Europski katalog otpada- sastav za kategorizaciju otpada uspostavljen je Odlukom Komisije 2000/532/EZ. (Prilog III Izvadak Europske liste otpada -kategorija graevinski otpad sa prijevodom). Navedenom Odlukom uspostavljen je jedinstveni popis otpada kojim je integrisana lista opasnog otpada utvrena Odlukom 94/904/EZ i lista otpada utvrena Odlukom 94/3/EZ. Odluka 2000/532/EZ izmjenjena je nekoliko puta i to: Odlukom Vijea 2001/118/EC u vezi liste otpada, Odlukom Komisije 2001/119 i Odlukom Komisije 2001/573. Prilog IIA Direktive definira postupke/operacije koje se smatraju postupcima zbrinjavanja otpada, dok Prilog IIB definira postupke za recikliranje otpada.

10

Direktiva o opasnom otpadu 91/689/EEC izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijea 94/31/EC Ova direktiva definie mjere koje se, uz Okvirnu direktivu o otpadu, moraju primijeniti kad se radi o opasnom otpadu. Otpad je definisan kao opasan ako se pojavljuje na Popisu opasnog otpada utvrenog Odlukom Vijea 2000/532/EZ. Kao generalno pravilo Direktiva navodi zabranu mijeanja razliitih kategorija opasnog otpada, odnosno, mijeanje opasnog i neopasnog otpada. Izuzetak se navodi jedino u sluaju da mijeanje opasnog otpada s ostalim opasnim otpadom ili neopasnim otpadom ne ugroava ljudsko zdravlje ili okoli. Ukoliko je opasni otpad ve pomijean s ostalim otpadom, tvarima ili materijalima, mora se provesti odvajanje ukoliko je to tehniki ili ekonomski mogue, te gdje je potrebno radi zatite ljudskog zdravlja i okolia. Dozvole, ovlasti, registracija i inspekcija u vezi upravljanja opasnim otpadom se preuzimaju iz Okvirne direktive o otpadu. Direktiva trai od drava lanica uspostavu odgovarajueg sistema evidencije opasnog otpada koji obuhvaa cijeli ciklus od proizvodnje do konanog zbrinjavanja. Direktivom se trai od drava lanica da izrade planove za upravljanje opasnim otpadom, bilo kao dio opih planova izraenih prema Okvirnoj direktivi o otpadu ili zasebno. Direktiva o odlagalitu otpada 1999/31/EZ Direktiva ima za cilj uspostavljanje odlagalita otpada sa minimalnim i bez negativnih utjecaja na okoli, a posebno na povrinske i podzemne vode, tlo, zrak i ljudsko zdravlje. Direktiva define razliite kategorije otpada (komunalni otpad, opasni otpad, neopasni otpad i inertni otpad) i odnosi se na sva odlagalita definisana kao mjesta za odlaganje otpada na i u zemlju. Odlagalita su kategorizirana u tri razreda: odlagalita za opasni otpad, odlagalita za neopasni otpad i odlagalita za mineralni (inertni) otpad. Standardni naini postupka primanja otpada su propisani na nain da se sprijei bilo kakav rizik pa tako: otpad mora biti obraen prije odlaganja, opasan otpad mora biti posebno upakovan, evidentiran i oznaen, transportiran i upuen na odlagalite za opasan otpad, odlagalita za neopasan otpad moraju se koristiti za odlaganje komunalnog i neopasnog otpada, a odlagalita inertnog otpada moraju se koristiti samo za odlaganje inertnog otpada. Direktiva zabranjuje primanje na odlagalite sljedeih vrsta otpada: tekui otpad, zapaljivi otpad, eksplozivi i oksidirajui otpad, medicinski ili drugi kliniki infektivni otpad, iskoritene gume uz odreene iznimke, i bilo koji otpad koji ne zadovoljava kriterije propisanom u Direktivi. Direktiva uspostavlja sistem dozvola za upravljanje odlagalitima, te propisuje minimalne uvjete koje zahtjev za izdavanje dozvola za rad odlagalita mora sadravati. Zahtjev za izdavanje dozvole mora sadravati sljedee podatke: identitet podnositelja zahtjeva i u nekim sluajevima osoba koje e upravljati odlagalitem,

11

opis, vrste i ukupne koliine otpada koji se namjerava odlagati, kapacitet lokacije, opis lokacije, predloene metode za prevenciju od zagaenja i smanjenje zagaenja, predloen plan operacija, monitoringa i kontrole, plan zatvaranja i sanacije nakon zatvaranja uz monitoring zraka i procjednih voda, podnositeljevu finansijsku garanciju, i procjenu utjecaja na okoli ukoliko je potrebna prema Direktivi 85/337/EEC. Drave lanice moraju osigurati da postojea odlagalita udovolje standardima propisanim ovom Direktivom to je prije mogue.

Direktiva o spreavanju i smanjenju oneienja okolia azbestom 87/217/EEZ Navedena Direktiva prva je je direktiva "usmjerena na tvari" koja objedinjuje kontrolu emisija u zrak, vodu i tlo. Njezina namjena je nadopuniti ogranienja vezana za azbest koja su odreena Direktivom 76/769/EEZ o trgovanju i upotrebi, te drugim direktivama koje ureuju zatitu radnika, isputanja u zrak, i otpad. Drave lanice imaju opu obvezu osigurati spreavanje emisija azbesta u zrak i vodu te nastajanje vrstog azbestnog otpada, koliko je to izvodivo, smanjivanjem tih emisija na mjestu nastanka. Odreena je granina vrijednost emisija u zrak. Tekui efluenti iz proizvodnje azbestnog cementa, papira i ploa moraju biti reciklirani. Ukoliko recikliranje otpada iz proizvodnje azbestnog cementa nije ekonomski isplativo, sadraj azbesta u otpadu ne smije biti vei od 30g/m3. Rad s proizvodima od azbesta i ruenje graevina ne smije prouzroiti znaajno oneienje okolia azbestnim vlaknima ili prainom. U toku prevoza i odlaganja na odlagalite, ne smije doi do isputanja azbestnih vlakana ili praine i izlijevanja tekuina koje sadre azbestna vlakna. Otpad se mora obraditi, staviti u ambalau ili pokriti tako da ne doe do isputanja iz odlagalita. Direktivom su utvrene metode za praenje isputanja u zrak i vodu. Direktiva o upravljanju otpadom iz ekstraktivne industrije 2006/21/EZ Direktiva propisuje mjere, postupke i smjernice u odnosu na upravljanje otpadom iz ekstraktivna industrije u svrhu sprijeavanja ili smanjivanja na najmanju moguu mjeru negativnih uinaka na ljudsko zdravlje i okoli. Direktiva se odnosi na postupke vaenja, obrade i skladitenja mineralnih sirovina te na rad kamenoloma. Odredbe Direktive o odlagalitu otpada 1999/31/EZ ne primjenjuju se na otpad obuhvaen ovom Direktivom. Otpadom obuhvaenim ovom Direktivom mora se postupati u posebnim objektima/postrojenjima u skladu sa zahtjevima koje propisuje Direktiva. Tako Direktiva propisuje da niti jedan objekt/postrojenje ekstraktivne industrije ne smije raditi bez dozvole nadlenog tijela. Nadalje, upravitelj postrojenja duan je izraditi plan upravljanja otpadom iji minimalni sadraj propisuje Direktiva, te poduzeti mjere za spreavanje zagaenja vode i tla. Direktiva razlikuje dva tipa objekata/postrojenja za upravljanje otpadom ovisno o stepenu potencijalne opasnosti za okoli: kategorija A: obuhvata objekte kod kojih propusti ili nepravilnosti u radu mogu predstavljati ozbiljan rizik od velikih nesrea, kategorija B: obuhvata sve ostale objekte.

12

U skladu sa navedenim, upravitelj objekta kategorije A duan je izraditi smjernice/mjere za spreavanje velikih nesrea, uspostaviti sistem sigurnog upravljanja, te unutarnji plan intervencija u sluaju nesree. Nadleno tijelo drava lanica duno je za objekte kategorije A izraditi vanjske planove intervencija u sluaju nesree. Takoer, Direktiva utvruje obavezu upravitelja objekta da pribavi odreenu finansijsku garanciju prije zapoinjanja rada kojom osigurava potivanje uvjeta utvrenih dozvolom, odnosno, kojom osigurava sredstva za sanaciju podruja ugroenog objektom za zbrinjavanje otpada. Nadalje, odredbe Direktive odnose se i na utvrivanje postupka konanog zatvaranja objekta.

13

4.

Subjekti koji su ukljueni / na koje se odnosi primjena smjernica

Provoenje aktivnosti propisanih zakonima i planovima o zbrinjavanju otpada, mogue je postii, izmeu ostalog, jasnim utvrivanjem prava, obaveza i odgovornosti pravnih i fizikih lica te jedinica lokalne samouprave i uprave u postupanju s otpadom. Subjekti koji su ukljueni u donoenje i provedbu/na koje se odnosi primjena smjernica su: Federacija je odgovorna za poslove prekograninog prometa otpada i poslove upravljanja otpadom i postrojenjima za tretman otpada, koji obuhvataju podruje dva ili vie kantona. Kanton je odgovoran za poslove upravljanja svim vrstama otpada, odreivanje lokacija i zemljita u poslovima upravljanja otpadom i postrojenjima. Kanton je odgovoran za donoenje Plana upravljanja graevinskim otpadom. Kanton izdaje dozvole za aktivnosti tretmana i odlaganja otpada. Grad je odgovoran za upravljanje otpadom na osnovu kantonalnih propisa. Opine su odgovorne za odreivanje lokacija za odlaganje graevinskog otpada. Komunalna preduzea su odgovorna za skupljanje i odlaganje komunalnog otpada i kontrolu vrsta, koliina i naina odlaganja otpada na sanitarne deponije. Ovlateni operatori su odgovorni za prikupljanje i reciklau pojedinih vrsta graevinskog otpada za koje posjeduju dozvolu. Investitori/uesnici u gradnji i ruenju objekata/vlasnici otpada su odgovorni za izradu plana upravljanja graevinskim otpadom koji nastaje prilikom gradnje i elaborata upravljanja graevinskim otpadom koji je sastavni dio tog plana, zbrinjavanje i pokrivanje trokova zbrinjavanja otpada ukoliko ne koriste postupak reciklae i reciklirane proizvode. Za sluaj koritenja reciklae i odvojenog prikupljanja, kantonalnim Planom upravljanja se moraju posebno definisati finasijski elementi za stimulaciju korisnika.

5.

Pojmovi vezani za graevinski otpad i dosadanja praksa u zbinjavanju graevinskog otpada

Graevinski otpad je otpad koji nastaje u procesu: gradnje ruenja graevina rekonstrukcije graevina. Vrste materijala koje se mogu javiti u graevinskom otpadu ovise o vrsti graevinskog objekta, obimu radova te da li se objekat gradi, rekonstruie ili rui. Najee prisutni materijali u graevinskom otpadu se mogu podijeliti u grupe prema vrsti graevina tj. vrsti graevinskih radova. U graevinski otpad spadaju: zemlja, pijesak, ljunak, glina, ilovaa, kamen kao posljedica zemljanih radova i iskopa tla; bitumen (asfalt), ili cementom vezani materijal, pijesak, ljunak, drobljeni kamen kao posljedica graenja objekata niskogradnje; beton, opeka, malter, gips, plinobeton, prirodni kamen kao posljedica izvoenja objekata visokogradnje;

14

drvo, plastika, papir, karton, metal, kablovi, boja, lak i drugi mijeani otpad na gradilitu kao posljedica ostalih graevinskih operacija. Kako je ve i ranije navedeno, u graevinskom otpadu mogu se pojaviti opasne tvari koje zahtijevaju poseban tretman. Osim razliitih primjesa koje graevinski otpad ine opasnim, posebno znaajno mjesto zauzimaju proizvodi na bazi azbesta koji su se dugo upotrebljavali u graevinarstvu kao izolacioni i pokrovni materijal. Detaljnije o azbestu je navedeno u taki 9.5. Navedeni graevinski materijali, prikupljeni u toku izgradnje, rekonstrukcije i /ili ruenja objekata kao graevinski otpad ne zbrinjava se planski. U dosadanjoj praksi upravljanja graevinskim otpadom, pored nepravilnosti i problema navedenih u uvodu, uoeno je i sljedee:

ne postoji kvalitetna evidencija izvora, koliina i tokova graevinskog otpada iako za istu postoji zakonski okvir koji se ne primjenjuje; graevinski otpad se nekontrolisano istresa, formirajui sa drugim vrstama otpada, divlje deponije; koliine graevinskog otpada od novogradnje i ruenja objekata izuzetno su velike; graevinski otpad se nekontrolisano odlae na sanitarne deponije komunalnog otpada; odvajanje graevinskog otpada na mjestu nastajanja se ne praktikuje; iz graevinskog otpada se ne izdvaja opasni otpad i otpad oneien opasnim tvarima; ne stimulira se poticanje koritenja materijala prihvatljivih za okoli i recikliranih matreijala; u fazi projektovanja graevina problematika graevinskog otpada se zanemaruje i nije dovoljno kvalitetno regulisana pravilnicima i obavezama projektanta; nema uspostavljenog trita izmeu proizvoaa otpada i korisnika tj. ovlatenih preduzea za sakupljanje, reciklau i ponovno plasiranje recikliranih proizvoda na trite; nema uspostavljene komunikacije izmeu svih sudionika u procesu upravljanja graevinskim otpadom; ne postoji razraen sistem poticanja ugradnje recikliranih materijala; ne postoji normizacija recikliranih materijala; nepostojanje provedbenog propisa kojim be se uredilo postupanje s graevinskim otpadom te definisala prava i obveze sudionika u sistemu upravljanja graevinskim otpadom. Na osnovu nabrojanih nedostataka u praksi neophodno je donoenje Plana upravljanja graevinskim otpadom po kantonima kao i Pravilnika o upravljanju otpadom na nivou Federacije.

U nastavku teksta smjernica, daje se pregled metoda ruenja graevina, mogunosti razdvajanja, reciklae i ponovnog koritenja graevinskih materijala iz graevinskog otpada.

6.

Vrste graevinskog otpada

Graevinski otpad nastaje svakodnevno u toku gradnje, ruenja i rekonstrukcije graevina, gradnje i popravke infrastrukture, prilikom proizvodnje graevinskih proizvoda, kao i nakon prirodnih nepogoda ili katastrofa (npr. zemljotresi, poplave, obruavanja tla itd.). Prema nainu nastajanja (ne uzimajui u obzir prirodne katastrofe i nepogode) graevinski otpad se moe svrstati u sljedee skupine:

graevinski otpad nastao nakon potpunog ili djelominog ruenja objekata visokogradnje i/ili infrastrukturnih objekata;

15

graevinski otpad koji je posljedica izgradnje novih objekata visokogradnje i/ili infrastrukturnih objekata (uniteni neupotrijebljeni materijal, viak boje, zaptivaa, poluprazne plinske boce, ambalaa i sl.); zemljani materijal, kamen i rastinje koje je potrebno ukloniti prilikom pripremanja gradilinog prostora, izgradnje temeljne jame i temelja graevina, kao i ureenja okolnog terena; graevinski otpad nastao kao posljedica tekueg odravanja prometnih komunikacija, najee cesta.

S obzirom na agresivnost, graevinski otpad se grupie u sljedee skupine: Agresivan i potencijalno agresivan materijal Materijali koji sadre agresivne komponente (azbest, olovo, katran, boja, zatitni premazi, ljepila, veziva, neke plastike), Materijali koji postaju agresivni uslijed viegodinjeg boravka u agresivnim sredinama (primjer industrijski objekti unutar kojih se proizvode ili koriste za proizvodnju hemikalija), Materijali koji su agresivni ako nisu oieni od agresivnih primjesa i/ili su naknadno pomijeani s istim (tipian primjer boja sa primjesama olova nemarno baena na gomilu opeke ili betonskih elemenata). Agresivne i potencijalno agresivne komponente prisutne na savremenim objektima: betonski aditivi sa primjesama razrjeivaa hidroizolacija ljepila emulzije na bazi katrana materijali na bazi azbesta izolacioni materijal neke boje i premazi tehnoloki obraeno drvo smole omalterisane ploe prazne ili djelomino prazne plinske boce (koritene pri rezanju, zavarivanju, itd.) Agresivne i potencijalno agresivne komponente prisutne prilikom ruenja graevina: materijali na bazi azbesta drvo zatieno premazima izolacioni materijal elektrina oprema koja sadri toksine materijali koji sadre CFC iz hladnjaka materijali koji sadre CFC iz protupoarnih aparata radionuklidi bioloki agensi prazne ili djelomino prazne plinske boce (koritene pri rezanju, zavarivanju, itd.) Inertna (mineralna) skupina graevinskog materijala

16

U ovu skupinu spadaju materijali koji nemaju osobine agresivnih kao to su npr. opeka, crijep, beton itd. Ovdje se u pravilu radi o velikim koliinama materijala koji se mogu reciklirati i ponovno upotrijebiti. Neinertna skupina graevinskog materijala Ovoj skupini pripadaju materijali koji kao ugraeni nemaju osobine agresivnih, dok u zavisnosti od naina odlaganja mogu da poprime te osobine. Npr. tehnoloki obraeno drvo prilikom spaljivanja isputa toksine. Isto vrijedi za plastini i tekstilni graevinski otpad. Takoer, odlaganjem gipsa na deponije, hidrogen sulfid prelazi u tetni (kiseli) plin. Ova reakcija moe naruiti i kvalitet agregata u sluaju velikih koliina gipsa na odlagalitu. Ostali predstavnici ove skupine su plastika, metali, drvene obloge, vrata, prozori, posebno sa PVC-okvirima.

7.

Ruenje graevina i postupci ruenja

7.1. Openito o ruenjuZnaajne koliine graevinskog otpada nastaju ruenjem graevina ili pojedinih njihovih dijelova, stoga je vano ukazati na osnovne pojmove i postupke ruenja. Uspjenost zbrinjavanja, reciklaa i ponovna upotreba ovise i o kvalitetno provedenom ruenju graevine. Ruenje graevina je svaki postupak kojim se djelomino ili u potpunostii rue konstruktivni dijelovi graevina ili graevina u cjelini. Ruenju graevina pristupa se zbog potrebe oslobaanja prostora za novu izgradnju ili koritenja tog prostora za druge namjene, to moe biti motivirano ekonomskim, tehnikim, sigurnosnim ili ekolokim razlozima. Razlozi za ruenje su sigurnosni, tehniki i ekonomski. Najee se ruenju pristupa zbog dotrajalosti graevine ili potrebe za prenamjenom prostora. Ovo je posebno izraeno u urbanim gradskim sredinama gdje vrijednost zemljita dostie znaajne iznose. Upravo ekonomski pokazatelji igraju znaajnu ulogu u odluivanju kakva e se budua graevina nalaziti na nekom urbanom prostoru. U sluajevima kada cijena zemljita premai vrijednost postojee graevine, ekonomski razlozi prisiljavaju vlasnike da stare graevine uklone (srue), a prostor prenamijene odnosno uobiajeno ga iskoriste za izgradnju novih graevina, ija je vrijednost moe biti i viestruko vea od uklonjenih. Uklanjanje neke postojee graevine obuhvata sljedee radnje: zbrinjavanje zaostataka tehnolokog procesa (ovisno o vrsti graevine koja se uklanja) zbrinjavanje i izmjetanje opreme ruenje zbrinjavanje iskoristivog graevinskog otpada trajno deponovanje neiskoristivog otpada. Iskoristivi graevinski otpad je onaj koji se moe reciklirati (recycling), tj. obraditi posebnim postupcima i ponovno upotrijebiti za gradnju (re-use). Reciklaa materijala ovisi o dobro organiziranom ruenju graevine. U pripremnoj fazi, sortiranje i odlaganje, moraju se razdvojiti materijali koji imaju upotrebnu vrijednost u zateenom obliku i koje treba sauvati u postupku ruenja, te materijali koje je potrebno ukloniti radi spreavanja trajnog zagaenja okolia prilikom deponovanja (plastika, staklo, bitumeni itd.). Nakon ruenja u oviru recikliranja materijal se drobi, usitnjava, proiava i prosijava, tako da se izdvajaju pojedine frakcije usitnjenog materijala. Ovo je tipian postupak za inertni graevinski

17

otpad, a esta je ponovna upotreba u vidu agregata za beton ili za nasipanje prilikom izgradnje i rekonstrukcije cesta. Posebno se zbrinjavaju sekundarne sirovine (metal, plastika, staklo itd.).

7.2. Postupci ruenjaRuenje graevina ima dugu tradiciju. Metode i tehnologije ruenja graevina su se kroz vrijeme mijenjale pratei razvoj tehnike. S obzirom na nain na koji se graevina rui, postupci ruenja mogu se izdvojiti kako slijedi: runo ruenje ruenje eksplozivom ruenje udarom (kugla na bageru) ruenje rezanjem (u kombinaciji s dizalicama) ruenje drobljenjem (hidrauliki bageri, gusjeniari sa specijalnim alatima i sline maine). Danas su u dominantne dvije tehnologije ruenja - ruenje eksplozivom i mainsko/strojno ruenje (najee drobljenjem i rezanjem). Postupci br. 3, 4 i 5 u prethodnoj podjeli pripadaju mainskom/strojnom ruenju. Runo ruenje nije isplativo ni sa ekonomskog ni sa tehnikog aspekta. Posebno je nepovoljan sigurnosni aspekt. Ipak, gotovo na svim graevinama postoje dijelovi koji se moraju runo ukloniti. Openito, runo ruenje treba svesti na najmanju moguu mjeru. Ruenje eksplozivom je najee primjenjivo u sluajevima kada se radi o vrlo visokim graevinama ili o graevinama do kojih je onemoguen pristup mainama. Zbog toga se ova tehnologija primjenjuje tamo gdje je to jedini realno mogui nain ruenja. Nedostaci ovog postupka su: nakon ruenja graevine potreban je rad graevinskih maina, jer samim ruenjem nije zavren i postupak uklanjanja. Materijal nastao ruenjem graevine eksplozivom nije pogodan za manipulaciju te ga je potrebno dodatno usitniti na odgovarajuu veliinu pogodnu za nastavak reciklanog procesa konstrukcija mora biti "pogodna" za miniranje, veoma bitni su vrsta nosivog sistema i materijali nosive konstrukcije, zatim sa sigurnosne strane poloaj graevine u urbanoj sredini potpuna kontrolu naina na koji e graevina pasti je teko ostvariva velika opasnost od stradavanja za ljude i druge graevine u blizini Treba istai da se radi o veoma atraktivnom postupku ruenja. Mainsko/strojno ruenje. S obzirom na nain djelovanja maine na graevinu, mainsko ruenje moe biti: ruenje udarom (kugla montirana na bager) ruenje rezanjem (dijamantne pile u kombinaciji s buenjem i dizalicama; ovaj oblik ruenja se danas sve vie primjenjuje, najee kod djelominog ruenja graevine) ruenje drobljenjem (primjenom bagera s dugakim rukama i specijalnim hidraulikim alatima namijenjenim za drobljenje betona i rezanje armaturnog elika). Postupak ruenja s kuglom ima uglavnom tradicionalno i simboliko znaenje. Kugla zakaena na graevinsku mainu neupitno simboliki oznava ruenje graevine bez obzira na postupak koji e biti primjenjen. U savremenom graditeljstvu, tehnologija ruenja s kuglom se gotovo vie i ne koristi, iako treba istai da je do sredine prolog vijeka, pored eksploziva, bila najvanija i18

najee primjenjivanja tehnologija za ruenje. Zamijenila ju je tehnologija mainskog ruenja primjenom graevinskih maina pripremljenih i prilagoenih za ovakve poslove (bageri gusjeniari) i opremljenim pripadajuim specijalnim hidraulikim alatima za drobljenje betona i rezanje armaturnog elika. Modeli hidraulikih bagera specijalno opremljenih za ruenje razlikuju se od ostalih bagera po cijelom nizu karakteristika koje im omoguavaju uinkovit rad u oteanim uvjetima koji su u pravilu prisutni u procesu ruenja graevina. Najznaajnije karakteristike koje razlikuju bagere za ruenje od obinih su sljedee: produene ruke bagera radi veeg dohvata alata za ruenje (20 ili 24 m), pa ak i vie od 50 m kontrategovi za stabilizaciju maine kod rada s dugakim rukama pojaani donji stroj graevinske maine pojaani protok (do 50%) i pojaani pritisak u hidraulikom sistemu (do 350 bar) radi omoguavanja rada s tekim hidraulikim alatima (alati od 1,5 do 4,5 tone teine) proirene i produene gusjenice bagera radi smanjivanja povrinskog optereenja na tlo i poveanja stabilnosti maine dodatna zatite kabine za upravljanje jednostavne spojnice za brzu izmjenu pojedinih alata za ruenje poveana ukupna masa bagera 30-40% u odnosu na uobiajeni bazni model. Za ruenje graevina u urbanim sredinama postupak mainskog ruenja predstavlja kvalitetno rjeenje. Iz mnotva prednosti koje tehnologija mainskog ruenja nudi, istiu se sljedee: sigurno i uinkovito ruenje, relativno malo vibracija, buke ili praine (primjena vodenih zavjesa) trokovno vrlo uinkovito i usporedivo sa ostalim tehnologijama ruenja prihvatljivo rjeenje ruenja graevina s ekolokog aspekta.

7.3. Sigurnosni aspekti ruenjaRuenje je zahtjevan i rizian posao sa stanovita sigurnosti. Bitni razlozi su primjena tekih graevinskih maina, gubitak globalne stabilnosti konstruktivnog sistema kao i mogue nekontrolirano ruenje pojedinih dijelova graevine. Stoga je problemima sigurnosti radnika i opreme neophodno posvetiti veliku panju. Posebne mjere opreza su potrebne za osiguranje okoline graevine koja je predviena za ruenje, jer postoji opasnost za prolaznike i trea lica. Sigurnosni aspekti ruenja se obrauuju i u okviru projektne dokumentacije, neophodne za ishodovanje dozvole za ruenje.

7.4. Utjecaj ruenja na okoliUtjecaj ruenja na okoli se ogleda kroz: izvoenje radova na ruenju graevine (rad maina: buka, praina, zagaenje zraka, neplanirani kvarovi na mainama uz gubitak ulja i si.) deponovanje materijala nastalog ruenjem (deponovanje graevinskog otpada, deponovanje neopasnog tehnolokog otpada, deponovanje opasnog tehnolokog otpada). Najvaniji utjecaj ruenja neke graevine na okoli ogleda se kroz problem deponovanja graevinskog otpada (u praksi esto oznaen kao graevinska uta) koji nije dalje obraen kroz postupak recikliranja i mogue ponovne upotrebe. Odlaganjem iskoristivog graevinskog otpada19

u vidu graevinske ute na gradske deponije nastaje viestruka teta za drutvo, jer se umjesto njenog recikliranja i ponovnog koritenja za potrebe nove izgradnje za te iste potrebe koristi novi prirodni materijal iz prirodnih, uglavnom neobnovljivih izvora. Stoga je iri drutveni interes da se sav iskoristivi graevinski otpad nastao ruenjem graevina reciklira i na taj nain umanji potreba za sirovinama iz prirodnih izvora. Da bi reciklaa graevinskog otpada bila efikasna i ekonomski isplativa, cijeli postupak je potrebno organizovati planski i sistematino tako da budu ukljueni svi koraci procesa: priprema graevine (odvajanje i selekcija materijala po vrstama), mainsko ruenje, reciklaa (drobljenje i usitnjavanje, prosijavanje) ponovno koritenje materijala. Iz svega naprijed reenog zakljuuje se sljedee: otpad treba u to veoj mjeri izbjegavati graevinski otpad treba ponovo upotrijebiti ukoliko je to tehnoloki mogue, ekoloki prihvatljivo i ekonomski opravdano u sluaju kad graevnski otpad nije mogue iskoristiti na nain da ga se ponovo upotrijebi, potrebno ga je biolokim, termikim, hemijskim ili fizikalnim postupkom obraditi, a vrste ostatke trajno odloiti.

7.5. Razvrstavanje graevinskog otpada u postupku ruenja7.5.1 Visokogradnja Svakom ruenju treba pristupiti selektivno kako bi se to vea koliina graevinskog otpada mogla iskoristiti u neke druge svrhe. U sljedeoj tabeli dat je redoslijed izvoenja radova selektivnog ruenja:PODAKTIVNOSTI MATERIJALI KOMENTAR Ako vlasnik objekta ne uzvri zbrinjavanje to se moe povjeriti firmi specijalizovanoj za ove radove. Selektivno uklanjanje Neki arhitektonski detalji (kamini, dostupnog materijala visoke obojeno staklo, drvorezbareni prodajne cijene. elementi vrata i zidovi, kovano eljezo, keramika), neke vrste crijepa, prozori, elektrina oprema i instalacije, neki metali (olovni dijelovi na krovu, bakrene cijevi). Selektivno uklanjanje Azbest i drugi tetni materijali. dostupnog materijala, koji, ukoliko se ne ukloni, moe biti smatran opasnim.

Na ovaj nain e se smanjiti koliina graevinskog otpada koji se mora deponovati na odlagalita opasnih materijala.

Selektivno uklanjanje Ostali dostupni drveni i plastini Na ovaj nain e se poveati materijala ijim usitnjavanjem dijelovi, prekomjerne koliine koliine agregata dobivenog bi se znatno poveale koliine stakla, malter. iz graevinskog otpada. graevinskog otpada. Hemijski postupak in situ Povrinski materijali ugraeni u Ovaj postupak je novijeg eliminisanja tetnih zidove, ploe, pokrov i ostali datuma i primjenjuje se

20

komponenti dijelova objekta materijali koji su pretrpili hemijske samo kod koji su dobili osobine neistih promjene. objekata. za vrijeme eksploatacije objekta.

industrijskih

Tabela 7.1: Redoslijed izvoenja radova selektivnog ruenja Izbor lokacije na kojoj e se vriti usitnjavanje i sortiranje graevinskog otpada (in situ ili neka druga lokacija) zavisi od niza faktora: posjedovanje razliitih maina zahtjevani kvalitet agregata prostor na gradilitu i vremenski rok transportna udaljenost od gradilita do najblieg stacionarnog postrojenja za reciklau 7.5.2 Saobraajnice Rekonstrukcija saobraajnice podrazumijeva iskop postojeeg materijala i njegovu zamjenu novim, odnosno dopremanje na gradilite znaajnih koliina novog materijala iz postojeih resursa i odvoz na deponiju materijala iz iskopa. Uzastopno ponavljanje ovih radnji moe voditi do ekoloke katastrofe. Meutim, recikliranjem materijala iz iskopa i njegovom pononom ugradnjom, koliine novog potrebnog i otpadnog materijala se mogu znatno smanjiti. Zbog prisustva bitumena, recikliranje materijala iz saobraajnice potrebno je obavljati odvojeno od ostalog graevinskog otpada. Postupak recikliranja se moe obavljati: Na licu mjesta (in situ) Recikliranje na licu mjesta podrazumjeva rekonstrukciju istroene putne komunikacije obradom postojeih graevinskih materijala i dodavanjem novih veziva. Postupak uobiajeno ukljuuje sljedee korake: usitnjavanje postojeeg materijala od kojeg je cesta napravljena (svi slojevi) usitnjavanje vezivnih materijala i dodavanje vode prema potrebi mijeanje starih i novih komponenti do postizanja eljene kompaktnosti povrina je zaptivena bitumenom i pijeskom kao priprema za nanoenje novog habajueg sloja Van gradilita (ex situ) Recikliranje van gradilita podrazumjeva iskop i odstranjivanje graevinskih materijala postojee ceste , njegovo sakupljanje i lagerovanje, i nakon toga obraivanje uz dodavanje novih materijala u svrhu gradnje nove ceste ili rekonstrukcije postojee. Postupak recikliranja ex situ ima sljedee karakteristike: lokacija za recikliranje se moe uspostaviti za nekoliko sati i relativno jednostavno se moe pomjerati lokacija za recikliranje sa iskopanim materijalom postojee ceste je uglavnom bez dima, bez mirisa i bezopasna za istovar treba birati lokaciju tako da se ugroavanje okoline svede na minimum mogu se pomijeati razliiti materijali iz graevinskog otpada (materijal iz iskopa saobraajnice, usitnjeni beton, ostaci zidanih konstrukcija) prije mijeanja sa vezivnim materijalima sve komponente je potrebno usitniti do eljene granulacije21

postupak omoguava dobru kontrolu proizvodnje, a obraeni materijal postojee ceste (graevinski otpad) moe se lagerovati dok nije potreban gotov proizvod sa vezivnim materijalima se moe koristiti najkasnije etiri sedmice nakon pripreme iskop saobraajnice i zamjena iste se obavlja pomou uobiajene opreme za gradnju cesta sekundarne sirovine (naprimjer pepeo) se takoer mogu ugraditi u novu saobraajnicu i na taj nain se smanjuju potrebne koliine primarnih sirovina/agregata.

8.

Promoviranje reciklae i ponovne upotrebe graevinskog otpada

Graevinski otpad nastaje svakodnevno i to u relativno velikim koliinama te je neupitna tenja za njegovim to boljim iskoritenjem, to prodrazumjeva njegovu obradu (recikliranje) i ponovnu upotrebu. To je u interesu, ne samo graevinske industrije, nego i drutva u cjelini. Da bi se ostvario ovaj cilj neophodno je u "lancu" upravljanja graevinskim otpadom uvesti obavezujue mjere, ali i stimulirati sve uesnike kako bi graevinski otpad bio to bolje iskoriten za ponovnu upotrebu, a u najmanjoj moguoj mjeri odloen na deponije. Neke od mjera koje se mogu poduzeti u svrhu unapreenja upravljanja graevinskim otpadom su: selektivne restrikcije ili zabrane odlaganja graevinskog otpada koji se moe reciklirati; potpune zabrane odlaganja odreenih materijala; formiranje monodeponije za odlaganje pojedinanih materijala koji bi se kasnije mogli iskoristiti u postipku reciklae i ponovne upotrebe; otrije kontrole planiranja i zatite okolia na odlagalitima; uvenje lokalnih, regionalnih i dravnih taksi na odlaganje iskoristivog graevinskog otpada. U cilju promoviranja ponovne upotrebe graevinskog otpada moe se poduzeti niz aktivnosti koje nisu iskljuivo restriktivne prirode, nego trebaju i podsticati recikliranje i ponovnu upotrebu iskoristivog graevinskog otpada. Slijede prijedloi aktivnosti koje se poduzimaju i u zemljama lanicama Europske Unije: restrikcije ili zabrane odlaganja graevinskog otpada; formiranje pojedinanih deponija za pojedine vrste graevinskog otpada (ukljuujui skladitenje kako bi se omoguila budua obrada i obnavljanje); primjena drugih kontrola zatite okolia i planiranja; primjena pozitivnih fiskalnih mjera ukljuujui i dravnu pomo; financijska potpora projektim za razvoj i istraivanje, posebno pilot projektima; podsticanje dobre volje i razvijanje svijesti kod investitora, izvoaa, projektanata; osiguranje financijske potpore za edukaciju i obuku usmjerene ciljano za iskoritenje graevinskog otpada; dostupnost savjetodavnih usluga usmjerenih prema iskoritenju graevinskog otpada; postojanje tehnikih smjernica standarda i normi koje se mogu primjeniti u procesu iskoritenja graevinskog otpada; podrka graenju postrojenja za recikliranje graevinskog otpada i osiguranje njihove dostupnosti za iroki krug korisnika; Cilj je postii to vei postotak recikliranog graevinskog otpada i ponovno ga primjeniti u izgradnji gdje je to mogue. Da bi se postigao to vii stupanj reciklae graevinskog otpada neophodno je ispuniti sljedea etiri preduvjeta:

22

Osigurati kvalitetno upravljanje deponijama gdje letee ili nekontrolirano odlaganje otpada mora biti potpuno izbjegnuto i podvrgnuto sankcijama; Podrka firmi koja se time bavi uvanjem otpada na deponiji, s tim da e troak biti mnogo vei ukoliko se radi o opasnom (tetnom) ili mijeanom otpadu (treba sprijeiti kontaminaciju/zagaenje i obeshrabriti mijeanje); Trebaju postojati mogunosti za jednostavnu obradu, lomljenje i sortiranje najvee frakcije inertnog graevinskog otpada prije ponovne upotrebe ili recikliranja; Podsticati primjenu agregata dobivenih iz graevinskog otpada i izbjei njihovo diskriminiranje samo na osnovu njihovog porijekla.

Ispunjenje prethodno navedenih uvjeta je neophodno za dalji razvoj i primjenu kompleksnijih tehnologija recikliranja graevinskog otpada.

9.

Reciklaa i ponovna primjena graevinskog otpada

9.1. Definicije i ciljeviOsnovni ciljevi reciklae (recycling) i ponovne primjene (re-use) graevinskog otpada su:

Smanjenje velikih koliina otpada koji nastaju ruenjem, rekonstrukcijom i izgradnjom graevina a koji bi zavrio na deponiji (ak i na divljim deponijama). Ouvanje mineralnih resursa koji bi bili utroeni za potpuno nove graevinske proizvode.

Osnovni procesi u okviru reciklae materijala su sortiranje, lomljenje i ispitivanje kako bi se dobili agregati koji se ponovno koriste u u razlitim podrujima graevinarstva, najee u cestogradnji ureenju tla i kao agregati za betonske proizvode. Prema vremenu izvoenja reciklaa obuhvata aktivnosti koje se mogu grubo podijeliti u dvije osnovne grupe:

reciklaa u fazi pripreme graevine za ruenje, to obuhvaa postupke sortiranja i odlaganja materijala koji imaju upotrebnu vrijednost u zateenom obliku i koje treba kao takve sauvati u postupku ruenja ili ih je potrebno ukloniti radi spreavanja trajnog zagaenja okolia prilikom deponovanja (plastika, staklo, bitumeni itd.) reciklaa u fazi obrade materijala nakon ruenja, to obuhvata sve postupke drobljenja, usitnjavanja, proiavanja i prosijavanja materijala nastalog ruenjem (drobilice, ureaji za proiavanje vodom ili zrakom, sita za prosijavanje i izdvajanje frakcija materijala) te zbrinjavanje sekundarnih sirovina (metal, plastika, staklo itd.).

Kvalitet reciklae Primjena proizvoda dobivenih nakon reciklae graevinskog otpada je najbolji nain za sprijeavanje formiranja velikih deponija vrstog otpada nastalog najveim dijelom ruenjem i rekonstrukcijom graevina. Obzirom na velike koliine graevinskog otpada koje svakodnevno nastaju, neophodan je dobro organiziran sistem upravljanja i zbrinjavanja, to je i preduvjet za kvalitetnu reciklau i ponovnu primjenu recikliranog otpada. Glavne koliine graevinskog otpada su mineralnog porijekla i primarno se mogu koristiti kao reciklirani agregat za izgradnju cesta ili nakon dodatnih ispitivanja i kao agregat za proizvodnju betonskih proizvoda. Neki proizvodi kao to su crijepovi sa krova, vrata ili prozori mogu se u procesu ruenja graevine sauvati i uskladititi, bilo na samom gradilitu ili nekom odvojenom odlagalitu, odakle se mogu redistribuirati ili eventualno prodavati kao polovni proizvodi.23

Neki od osnovnih graevinskih materijala kao metali i drvo ve due su predmet procesa recikliranja i ponovne upotrebe. Metali imaju znaajnu trinu vrijednost. Drvo se moe sortirati i isjei tako da se koristi za proizvodnju iverice. Plastini proizvodi se takoer mogu prikupljati odvojeno, ali i obraivati kroz proces reciklae samo kada se nalaze u istom stanju. Ponovno topljenje plastike rezultira u stvaranju granula koje mogu zamijeniti sirovinu. Plastini proizvodi, kao to je ekspandirana polistirol pjena koja se iri a koristi se za toplinsku izolaciju kao i PVC cijevi mogu se odvojeno skupiti na gradilitu i vratiti dostavljau. Prozorski okvir od PVC takoer se prilikom ruenja moe izvaditi ili se ponovno upotrijebiti ili pak reciklirati. Openito, svi proizvodi koji nastaju reciklaom graevinskog otpada moraju zadovoljiti odreene standarde kvaliteta, ovisno o njihovoj namjeni.

9.2. Tehnologije reciklaePostoji veoma irok dijapazon tehnikih rjeenja koja se mogu primjeniti za recikliranje graevinskog otpada (GO), od jednostavnih mobilnih drobilica za inertno frakcioniranje graevinskog otpada do sveobuhvatnih centara za reciklau graevinskog materijala koji su u mogunosti da obrade razliite vrste graevinskog otpada. Koja e se tehnologija reciklae primjeniti zavisi od uvjeta situacije. Unutar kompleksnih postrojenja za reciklau mogu se nalaziti i postrojenja za sortiranje van gradilita. Postrojenja za reciklau su dio cijelog sistema upravljanja otpadom. Kvalitetni podaci o izvorima, sastavu, koliini otpada i njegovim tokovima su vani za uspostavljanje odrivih tehnologija za sortiranje, reciklau i ponovnu upotrebu, i posebno za dimenzioniranje postrojenja za reciklau prema koliini i vrsti otpada koji obrauje. Ovisno o tehnolokim, organizacionim, finansijskim mogunostima i vrsti graevinskog otpada koji se obrauje u postrojenjima za reciklau mogu se izdvojiti tri nivoa recikliranja. Ovo je ematski pokazano na slici 9.1.

A = Mobilna drobilica i postrojenje za prosijavanje

Nivo 1

Nedovoljna kvaliteta

kontrola

B = A + otklanjanje metala i kompleksnije sortiranje/prosijavanje

Nivo 2

C = B + runo sortiranje, postrojenje za preiavanje i postrojenja za ostale tokove GO (drvo itd)

Pretjerano skupo

Nivo 3

Inertni GO

Mijeani (uglavnom inertni) GO

Sve vrste GO

24

Slika 9.1: Tehnike reciklae ovisno o lokalnim uvjetima i vrsti graevinskog otpada Nijedna od navedenih tehnologija oznaenih kao Nivoi 1-3 se ne moe unaprijed oznaiti kao pravilna ili pogrena bez obzira na oigledne razliite razine u tehnolokim mogunostima. Izbor tehnologije ili nivoa obrade ovisi o lokalnim regionalnim ili ak dravnim uvjetima i politici vezanoj za otpad, o uvjetima trita, cijenama odlaganja graevinskog otpada itd. Tehnologija Nivo 1 Ova tehnologija koristi mobilnu drobilicu i postrojenje za prosijavanje. Kljune karakteristike na osnovu kojih se donosi odluka o pretenoj primjeni tehnologije Nivo 1 su sljedee: cijene deponovanja su relativno niske, kazne za krenje su rijetke i (kada su nametnute) openito niske primarni agregatni materijal je jeftin kao posljedica veoma mali broj drobilica je dostupan za proizvodnju agregata dobivenog od graevinskog otpada (u odnosu na nerazlomljeni materijal). Tehnologija Nivo 2 Ova tehnologija ukljuuje tehnologiju oznaenu kao Nivo 1 uz dodatne postupke uklanjanja metala i kompleksnije sortiranje/prosijavanje. Kada se reciklaa inertnog graevinskog otpada primarno vri kao kombinacija tehnologija Nivo 1 i Nivo 2 iskustva iz EU pokazuju postizanje efikasnosti koritenja resursa. Smanjuje se potreba za prostorom za deponiju. Materijal koji se na ekonomski opravdan nain ne moe ponovo upotrijebiti ili reciklirati i dalje se odlae na deponiju. Tehnologija Nivo 3 Ova tehnologija ukljuuje tehnologiju oznaenu kao Nivo 2 uz dodatno runo sortiranje, postrojenje za pranje kao i postrojenja za druge vrste graevinskog otpada (npr. drvo). Tamo gdje se upotrebljavanja tehnologija Nivo 3 upravljanje graevinskim otpadom ima ve izvjesnu tradiciju, a prisutne su i razne ekonomske i zakonodavne mjere koje podstiu recikliranje i ponovnu primjenu. Na osnovu literature I iskustava u reciklai graevinskog otpada u zemljama lanicama EU, moe se zakljuiti da podruja (regioni, drave) koja koriste tehnologiju Nivo 1 zadovoljavaju samo neke od etiri preduvjeta za podizanje razine reciklae graevinskog otpada, navedeni u poglavlju 8. Koritenje tehnologije Nivo 2 znai zadovoljavanje preduvjeta, ali ne i vie od toga. Koritenje tehnologije Nivo 3 je tipino za regione ili zemlje u kojima su u svrhu poveanja obima reciklae graevinskog otpada koriste mnogobrojne administrativne mjere i kontrole. Osim toga se osim uobiajene reciklae "krupnog" graevinskog otpada mineralnog porijekla podstie i reciklaa drveta i plastike. Neki od glavnih teoretskih taaka saeti su u tabeli 9.1. U Tabeli 9.1 je dat prikaz moguih odnosa izmeu deponovanja otpada, procesa upravljanja i reciklae. Poseban akcent je stavljen na ekonomsku isplativost u odnosu na tehnoloki nivo, cijenu recikliranog proizvoda i trokove firmi koje se bave graevinskim otpadom.

25

Tamo gdje se koristi tehnologija Nivo 3 i firme koje se bave ruenjem su obavezne da odvajaju i prerauju graevinski otpad. U tom sluaju trokovi deponovanja i obrade graevinskog otpada su uglavnom vei u odnosu na podruje gdje se iskljuivo koristi tehnologija Nivo 2. Razlika u cijeni i tehnikoj opremnjenosti izmeu tehnologije Nivo 1 i Nivo 2 nije velika, i industrijski pogoni za reciklau se u pravilu nee zaustaviti na tehnologiji Nivo 1. Ali, to nije sluaj kada se radi o prelasku sa tehnologije Nivo 2 na tehnologiju Nivo 3, jer tehnologija Nivo 3 moe da zahtijeva iznos investicija i 5 puta veih u odnosu na tehnologije Nivo 2.ODLAGANJE GRAEVINSKOG OTPADA VRIJEDNOST RECIKLIRANOG PROIZVODA REZULTAT

niska Jeftino i legalno vea od trokova odlaganja

Trokovi obrade moraju biti dovoljno niski kako bi bili konkurenti deponiji ukoliko doe do bilo kakve reciklae. Trokovi transporta su veoma vani. (Za inertni GO, ovo se klasificira kao tehnologija Nivo 1). Trokovi obrade mogu porasti iznad onih koji se dobivaju tehnologijom Nivo 1. Konkurencija meu firmama koje se bave obradom postaje znaajnija. Trokovi obrade (ali ne i cijene koje se dobiju za recikliranje proizvode) mogu da se poveaju u odnosu na one koji koriste tehnologiju Nivo 1, i ova poveanja se mogu prenijeti na one koji dre otpad (npr. vlasnici zgrada), pri tome omoguavajui sofisticiranije recikliranje. Konkurencija izmeu firmi koje se bave ruenjem i firmi koje se bave obradom otpada postaje znaajnija S obzirom da cijene recikliranog materijala ovise o alternativi bez reciklae, konkurencija izmeu firmi koje se bave reciklaom je neophodna kako bi zadrali niske ulazne cijene recikliranih proizvoda. Eventualno dodjeljivanje monopolistike koncesije za obradu otpada vjerojatno bi dovelo do poveanja trokova i veih cijena. Samo konkurencija izmeu firmi koje se bave obradom te sofisticirana i dobra regulativa e zadrati niske cijene.

Skupo i legalno

niska

Nelegalno

nevana

Tabela 9.1. Odnosi izmeu deponovanja, obrade i reciklae

Kako bi se ispunili uvjeti za dostizanje znaajnih nivoa recikliranja neophodno je da region (zemlja) osigura dovoljan broj postrojenja za reciklau kao dio svog plana upravljanja otpadom. Izvjetaj A state-of the-art mora se praviti godinje i koristiti ga kao ulazni podatak za politiku i legislativu koja se odnosi na upravljanje otpadom. Izvjetaj mora sadravati injenice i brojane vrijednosti vezane za prevenciju, recikliranje (drobljenje i sortiranje), spaljivanje i odlaganje otpada. Kako bi se povealo postotak ponovo koritenog i obnovljenog materijala, odlaganje na deponiju graevinskog otpada se mora obeshrabriti. Koriste se ekonomske mjere kao postupak oporezivanja. Ovi instrumenti se trebaju oprezno primjeniti kako ne bi dolo do naruavanja trita. Jedan od negativnih elemenata koji se moe javiti jeste da usljed poveanja trokova26

odlagalita, u zemlji u kojoj ne postoji dobro uspostavljena tradicija upravljanja otpadom, doe do poveanja "fly-tipping" (leteeg odlaganja). Zemlje koje su uspjele u najveoj mjeri rijeiti ovaj problem rijeile su ga upotrebom regulative i ekonomskih instrumenata. Takoer, u tim zemljama naknada za odlaganje na deponijama je iznimno visoka.

9.3. Mjere na sakupljanju, odvajanju, ponovnoj upotrebi i reciklai graevinskog otpadaGraevinski otpad, ija je katagolizacija prikazana u Prilogu 1, moe se razvrstati u osnovne grupe neposredno na mjestu nastanka: Istovrsni graevinski otpad ija je ponovna upotreba ili recikliranje jednostavnije u tehniko-tehnolokom smislu, a reciklirani materijali su tehniki primjenljivi bez nekih posebnih ogranienja, a dijele se na sljedee vrste:

Mijeani graevinski otpad ija je ponovna upotreba sloena u tehniko-tehnolokom smislu, a reciklirani materijali su tehniki primjenljivi kao materijali s unaprijed propisanim ogranienjima i dijele se na sljedee vrste:

27

Mineralni (inertni) graevinski otpad, uta (mijeani inertni graevinski otpad mineralnog sastava od ruenja novije gradnje bez znatnog uea opeke) -iz Liste otpada: 17 01 06* Mjeavine ili odvojene frakcije betona, opeke, crijepa/ploica i keramike koje sadre opasne tvari, odnosno 17 01 07 Mjeavine ili odvojene frakcije betona, opeke, crijepa/ploica i keramike koje nisu navedene pod 17 01 06 Mineralni (inertni) graevinski otpad s lomom opeke i crijepa (mijeani graevinski otpad od ruenja starije gradnje s znatnim ueem opeke i crijepa) iz Liste otpada: 17 01 06* Mjeavine ili odvojene frakcije betona, opeke, crijepa/ploica i keramike koje sadre opasne tvari, odnosno 17 01 07 Mjeavine ili odvojene frakcije betona, opeke, crijepa/ploica i keramike koje nisu navedene pod 17 01 06 i 17 08 Graevinski materijali na bazi gipsa Nerazvrstani graevinski otpad (mijeani graevinski otpad od graenja i ruenja raznolikog sastava s moguim djelominim ueem nemineralnih komponenti) -iz Liste otpada: 17 09 Ostali graevinski otpad od ruenja

Mjere za razvrstani graevinski otpad Nain i postupke zbrinjavanja, ponovne upotrebe i skladitenja navedenih vrsta graevinskog otpada ureuje se posebnim Planovima upravljanja graevinskim otpadom koji donose Federacija i Kantoni. Zbrinjavanje graevinskog otpada se moe sprovesti na sljedei nain:

28

Jednovrsni graevinski otpadi

Mijeani graevinski otpadi

Sve vrste treba odvoziti na trajna odlagalita, odnosno reciklana dvorita graevinskog otpada.

29

Planom upravljanja graevinskim otpadom u promatranom regionu potrebno je osigurati uvjete, odnosno lokaciju odlagalita graevinskog otpada radi provoenja propisanih mjera za upravljanje graevinskim otpadom. U nedostatku deponija graevinskog otpada, nadlena kantonalna ministarstva trebaju odrediti privremena odlagalita na koje e se odvoziti, odnosno prikupljati mijeani graevinski otpad te betonski lom i izdvojeni lom opeke i crijepa pri ruenju zgrada. Kao privremene lokacje za odlaganje graevinskog otpada mogu se koristiti i kamenolomi. Takoer se do formiranja stacionarnih postrojenja za reciklau mogu koristiti i mobilni ureaji za obradu graevinskog otpada. Prema nekim studijama isplativosti za koliine manje od 100.000 t/god graevinskog otpada nije financijski isplativo graditi stacionarna postrojenja za reciklau i ponovnu upotrebu graevinskog otpada, te se preporuuje primjena mobilnih ili polumobilnih postrojenja za reciklau. Mjere za zbrinjavanje ambalanog otpada Pored odvajanja samog graevinskog otpada, neophodno je na kvalitetan nain zbrinuti i ambalani otpad koji se pojavljuje uz graevinske materijale. Odvajanje, sakupljanje, reciklaa i ponovna upotreba ambalae od graevinskog materijala provodi se odvojenim sakupljanjem na mjestu nastajanja i nakon toga se s ambalanim otpadom postupa na nain definiran propisima za tu vrstu otpada. Iskljuivo u sluajevima gdje je takvo odvajanje ekoloki i ekonomski neopravdano isti se ne mora odvajati ve se sakuplja zajednikim kontejnerima i razvrstava u postrojenjima za sortiranje otpada. Mjere vezane uz dostizanje ciljeva reciklaa graevinskog otpada i ponovne upotrebe vezane su uz osnovne vrste materijala koje se mogu javiti u graevinskom otpadu i na mogunosti njihove primjene. Osnovne vrste materijala koje se mogu pojaviti u graevinskom otpadu ovisno o vrsti radova u graevinarstvu prikazane su u tabeli 9.2. Takoer, u tabeli 9.3 su prikazane neke mogunosti ponovne upotrebe graevinskog otpada iz visokogradnje i niskogradnje nakon postupka recikliranja.ZEMLJANI RADOVI/ISKOP TLA MIJEANI GRAEVINSKI OTPAD

NISKOGRADNJA

VISOKOGRADNJA

Zemlja (treset) Pijesak, ljunak Glina, ilovaa Kamen

Bitumen (asfalt) ili Beton cementom vezani Opeka materijal Kre Pijesak, ljunak, drobljeni Malter kamen Gips Ekspandirana glina Plinobeton Klinker Prirodni kamen

Drvo Plastika Papir, karton Metal Kablovi Boja, lak uta

Tabela 9.2. Vrste materijala koje moe sadravati graevinski otpad

30

VRSTA MATERIJALA

PORIJEKLO

PRIMJENA

isti lom opeke

Proizvodnja opeke Stambena gradnja, visokogradnja Industrija, visokogradnja Industrogradnja, visokogradnja Industrogradnja, visokogradnja Cestogradnja Cestogradnja, izgradnja

Dodatni materijal za proizvodnju zidnih elemenata, betona, laganog betona, stabiliziranje, drenani slojevi, ispuna, nasipavanje. Dodatni materijal za proizvodnju zidnih elemenata, betona, laganog betona, stabiliziranje, ispuna, nasipavanje, zavrni slojevi podova. Stabiliziranje nasipa, izgradnja sportskih terena. Nasipavanje, izgradnja sportskih terena drenaa Podloga za postavljanje cijevi pri uvoenju infrastrukture (plin, voda itd.) Nevezani gornji nosivi slojevi, nevezani donji nosivi slojevi, vezani nosivi slojevi, izgradnja poljoprivrednih putova, dodatni materijali za proizvodnju asfalta Nevezani gornji nosivi slojevi, nevezani donji nosivi slojevi, cementom vezani nosivi slojevi, izgradnja poljoprivrednih puteva, dodatni materijali za proizvodnju betona, drenani slojevi Nevezani gornji nosivi slojevi, nevezani donji nosivi slojevi, vezani nosivi slojevi, izgradnja poljoprivrednih puteva

Mijeani lom od ruenja u visokogradnji s lomom opeke (uta mijeana s opekom) Mijeani lom od ruenja u visokogradnji Mineralni otpad Reciklirani pijesak

Asfaltni lom

Betonski lom

mostova, industrogradnja Cestogradnja, parkiralita, izgradnja mostova

Mijeani asfaltni/betonski lom

Tabela 9.3. Mogunosti ponovne upotrebe graevinskog otpada Nakon recikliranja takoer preostane dio "nekorisnog materijala" (otpad) koji se eventualno moe primijeniti za nasipanje terena planiranih za izravnavanje i oblikovanje, zatim za izvedbu podloge cesta, a posebno poljskih puteva te za izradu nasipa radi zatite naselja od buke kod nekih prometnica. Mjere na uvoenju normi i pravilnika za postupanje sa graevinskim otpadom U izradi normi i pravilnika za postupanje sa graevinskim otpadom treba ukljuiti visokoobrazovne ustanove, Ministartstva prostornog ureenja i zatite okolia kantona, druge znanstvene i istraivake ustanove i graevinska preduzea, komoru B&H inenjera i arhitekata u graditeljstvu. Preporuka je i osnivanje strunog tijela/udruenja koja e provoditi normizaciju i postavljati zahtjeve za reciklirani materijal i savjetodavno djelovati prema svim uesnicima u procesu upravljanja otpadom. Struno tijelo/udruenje osnovana prethodnom mjerom definirat e ope31

tehnike zahtjeva za graevine i ureaje za upravljanje graevinskim otpadom. Isto tijelo e ih kontinuirano nadograivati s ciljem praenja tehnolokog razvoja na tom podruju. Ope tehnike zahtjeve, odnosno uvjete za graevine i ureaje za upravljanje graevinskim otpadom donosi nadleno Ministarstvo, ovisno da li se radi o Kantonu ili Federaciji. Razmjetaj lokacija (mrea) graevina i ureaja za ponovnu upotrebu i zbrinjavanje graevinskog otpada donose Skuptine.

9.4. Mjere na odlaganju graevinskog otpadaPlanom upravljana graevinskim otpadom potrebno je planirati mjere koje se odnose na smanjivanje dozvoljenih koliina graevinskog otpada koji se odlae i to u nekim vremenskim rokovima. Takoer je potrebno provesti sanaciju divljih odlagalita kao inepravilanih istresita inretnog matreijala na postojeim deponijama. Trokove i tehnologiju sanacije, kao i rokove potrebno je definirati u planovima upravljanja otpadom. Kroz planove upravljanja otpadom potrebno je predvidjeti lokacije za odlaganje graevinskog otpada i financijskim instrumentima stimulirati odlaganje preostalih koliina graevinskog otpada nakon upotrebe i reciklae na deponije graevinskog otpada. Kroz legislativu etapno zabraniti odlaganje graevinskog otpada na deponije za ostali otpad. Ovo treba biti ureeno od strane nadlenih ministarstava.

9.5. Mjere upravljanja posebnim kategorijama graevinskog otpadaU svrhu sprjeavanja tetnog uticaja na okoli, sakupljanje, ponovnu upotrebu, zbrinjavanje i druge djelatnosti u vezi s graevinskim otpadom koji sadri ili je oneien/kontaminiran opasnim tvarima mora se na mjestu nastanka, odnosno na mjestu prikupljanja u svim sluajevima u kojima je to mogue, prethodno oistiti od tetnih tvari i/ili dekontaminirati u skladu s odgovarajuim propisima i zakonima. Graevinskim otpadom oneienim opasnim tvarima smatraju se naroito: 17 02 04 - Staklo, plastika i drvo koji sadre ili su oneieni opasnim tvarima 17 03 01 - Mjeavine bitumena koje sadre katran iz ugljena 17 03 03 - Katran iz ugljena i proizvodi koji sadre katran 17 04 09 - Metalni otpad oneien opasnim tvarima 17 04 10 - Kabelski vodii koji sadre ulje, ugljeni katran i druge opasne tvari 17 05 03 - Zemlja i kamenje koji sadre opasne tvari 17 05 05 - Iskopana zemlja od rada bagera koja sadri opasne tvari 17 05 07 - ljunak koji sadri opasne tvari 17 08 01 - Graevinski materijal na bazi gipsa oneien/kontaminiran opasnim tvarima 17 09 01 - Graevinski otpad i otpad od ruenja koji sadri ivu 17 09 02 - Graevinski otpad i otpad od ruenja koji sadri PCB 17 09 03 - Ostali graevinski otpad i otpad od ruenja (ukljuujui mijeani otpad) koji sadri opasne tvari.

32

Azbest kao graevinski otpad Posebnu panju treba posvetiti upravljanju graevinskim otpadom i otpadom od ruenja koji moe biti oneien azbestom (17 06). Proizvodi koji mogu sadravati azbest su sljedei: azbestcementni proizvodi pokrovni materijali cijevi (vodovodne, kanalizacijske, dimovodne) vatrootporne ploe vodootporne ploe izolacijske ploe podni, zidni i stropni materijali za izolacije azbest pomijean sa smolama, kauukom i plastikom za razne namjene frikcioni materijali (obloge za konice i kvaila) papir i ljepenka za toplinsku zatitu i hidroizolaciju brtvila i materijali za pakiranje presvlake i zastori tkanine za odjevne predmete otporne prema vatri i kiselinama Razlikuju se dva osnovna stanja u kojima se nalazi azbest: slobodni azbest koji nije vezan niti sa jednom drugom supstancom azbest vezan u azbest-cementnim proizvodima.

Direktiva 87/2I7/EEC o zatiti i redukciji zagaenja okolia azbestom je prva direktiva koja se odnosi na supstance i koja integrira kontrolu zagaenja zraka, vode i zemljita. Namijenjena je nadopuni restrikcije azbesta postavljenoj u Direktivi 76/769/EEC, kao i drugim direktivama koje se odnose na zatitu radnika, isputanje u zrak i otpad. Zemlje lanice EU su obavezne osigurati sprijeavanje emisije azbesta u zrak i vodu, kao i vrstog azbestnog otpada na izvoru zagaenja. Postavljene su granine vrijednosti zagaenja zraka. Tekue istjecanje iz azbestnog cementa te papir i karton moraju biti reciklirani. Ukoliko recikliranje azbestnog cementa nije ekonomski isplativo, sadraj azbesta u otpadu ne smije prijei 30 g/m3. Zbrinjavanje azbestcementnih preraevina mogue je samo na odlagalitima inertnog otpada. U naelu je u Europi (primjer Njemaka) zabranjena ponovna obrada azbesta u reciklirane materijale, jer se ne smije dalje koristiti kao sirovina odnosno materijal. Azbestcementi proizvodi se pri zbrinjavanju izdvajaju i posebno trajno odlau kao inertni materijal. Azbestcementi i ostali otpadi koji sadre azbestne tvari moraju biti tako odloeni (prema Europskim smjernicama) da ne moe biti taloenja na njih nikakve praine (i kasnijeg odizanja na bilo koji nain taloene praine) s odloenog azbestnog otpada, to znai: da se azbestcementni otpadi ne smiju nikako drobiti na odlagalitima na nain kao ostali otpadi od graenja, da azbestcementi otpadi moraju biti prilikom odlaganja uvijek prekriveni nekim inertnim materijalom (to znai da se dio graevinskog otpada ili dio recikliranih gradiva koristi za33

stalno prekrivanje odloenog azbesta). Slabo uvreni azbesti odnosno konstrukcije ili elementi od slabopovezanih (ili nevezanih) vlakana azbesta u naelu se na neki nain uvruju (briketiraju) ili se na neki nain pakuju. Nakon toga se kao takvi odlau na posebne prostore (tzv. monodeponije). Posebne mjere za postupanje sa otpadom koji sadri azbest: Na mjestu prikupljanja potrebno je utvrditi da li se radi o oneienom, odnosno opasnom otpadu te se takve vrste otpada mora oistiti i/ili dekontaminirati prije ili tokom recikliranja ili prije trajnog odlaganja. Ovo treba da obavlja proizvoa otpada ili ovlatena firma kojoj se temeljem ugovora povjeri upravljanje graevinskim otpadom. U sluaju da se radi o opasnom otpadu firma mora imati potrebne dozvole. Prije ruenja graevina potrebno je provjeriti da li je u materijalima sadran azbest. Uvijek kada je mogue, potrebno je materijale koji sadre azbest odvojeno prikupiti. Za zbrinjavanje izolacijskih materijala koji sadre azbest (17 06) potrebna su odvojena odlagalita i zbrinjavanje nakon to se utvrde prikladne tehnologije. Otpad koji sadri azbest treba izdvojiti iz graevinskog otpada i posebno zbrinuti, prvo na odreenom lokalnom odlagalitu (primjeri kantona ili oblasti - gdje je prethodna obrada azbestnog otpada zasigurno neekonomina), a zatim ga trajno zbrinuti na sredinjem odlagalitu (gdje bi mogla doi u obzir odreena prethodna obrada azbestnog otpada ukoliko se pokae kao ekonomina. Za vrijeme transporta i odlaganja, ne smiju biti osloboeni azbestna vlakna ili praina, niti smiju biti prosute tekuine koje sadre azbestna vlakna. Otpad bi se trebao tretirati, pakovati ili pokriti, kako ne bi dolo do otputanja na odlagalitima. Potrebno je donijeti posebne propise u vezi zbrinjavanja azbestcementnih preraevina kao graevinskog otpada odnosno azbestnih tvari u graevinskom otpadu. Zabraniti reciklau otpada koji sadri azbest. Odreene tragovi azbesta u recikliranim materijalima nije mogue izbjei no nuno ih je ograniiti na 10 mg/kg. O svemu navedenom, a posebice o trenutnom mjestu zbrinjavanja azbestcemntnih preraevina i azbestnih tvari u graevinskom (ili bilo kojem drugom) otpadu, odluku donosi nadleno ministarstvo, odnosno za to zaduene slube po kantonima. O upravljanju otpadom koji sadri azbest potrebno je voditi dokumentaciju (dnevnik) o nastanku i toku azbestnog otpada.

Ministartstvo prostornog ureenja i zatite okolia treba da donese odgovarajui Pravilnik o nainu i postupcima upravljanja otpadom koji sadri azbest. Odredbe Pravilnika treba da se odnose na otpadni sirovi azbest i otpad koji sadri azbest. Proizvoa i obraiva azbesta duni su osigurati sve potrebne mjere za sprjeavanje oneienja okolia azbestnim vlaknima u skladu sa posebnim propisima kao i korisnik proizvoda koji sadre azbest duan je osigurati sve potrebne mjere u skladu sa posebnim propisima da djelatnosti koje ukljuuju koritenje proizvoda koji sadre azbest ne prouzroe oneienje okolia azbestnim vlaknima i prainom. Proizvoa i obraiva moraju izraditi plan uklanjanja azbesta ili materijala koji sadre azbest prije nego to se pristupi uklanjanju graevine, konstrukcije ili ureaja uz primjenu svih34

potrebnih mjera zatite zdravlja i sigurnosti radnika te obaveza upotrebe posebne zatitne opreme u skladu sa Pravilnikom o zatiti radnika od rizika zbog izlaganja azbestu. Pravilnik treba da propie ta treba raditi s azbestnim otpadom prije prijevoza, da bi se mogao prevoziti, privremeno skladititi, oznaavanje otpada, pakovanje slabo vezanog azbestnog otpada i doputena mjesta zbrinjavanja.

9.6. Informativno-obrazovne mjereUspjeh i realizacija svih zadanih ciljeva upravljanja graevinskim otpadom znaajno ovisi o informiranosti i kontinuiranom obrazovanju svih uesnika u procesu stvaranja i upravljanja graevinskim otpadom. Izuzetno je vano i informiranje javnosti. Mjere koje se trebaju poduzeti: Kontinuirano informiranje i obrazovanje svih uesnika u procesu upravljanja graevinskim otpadom. Redovno informiranje u strunim asopisima, organiziranje savjetovanja i kongresa. Organiziranje predavanja i kurseva. Kontinuirano informiranje javnosti o aktivnostima vezanim uz procesu upravljanja graevinskim otpadom putem medija, platformi i slino. Posebno je vano investitorima objasniti vanost i opravdanost pravilnog postupanja s graevinskim otpadom.

10. Ekonomski elementi i finansiranje10.1.OpenitoZbrinjavanje graevinskog otpada plaa proizvoa istog kroz odlagaline naknade i troak prijevoza graevinskog otpada. Preporuuje se uvoenje podsticajnih naknada za odvajanje graevinskog otpada, a na pojedinim odlagalitima trebaju postojati razliite vrste naknada za odlaganje graevinskog otpada ovisno o tome da li je sortiran i da li sadri druge vrste otpada, te se time indirektno stimulira odvajanje. Openito, ne postoji ureen sistem financijskih mjera kojima bi se stimuliralo odvojeno prikupljanje i reciklaa graevinskog otpada te ga je potrebno to prije uspostaviti. Sistem finansiranja trebao bi stimulirati prikupljanje i reciklau graevinskog otpada. Praksa zemalja lanica EU osigurava da onaj koji proizvodi otpad mora isti i zbrinuti, odnosno platiti njegovo zbrinjavanje na nain da najmanje plaa za razvrstani otpad (kad ga dopremi na recikliranje), vie za nerazvrstani otpad, jo vie za zagaeni ili opasni otpad, a najvie za trajno odlaganje otpada izvan sistema njegove ponovne upotrebe. Naime, glavni cilj upravljanja otpadom bilo bi njegovo recikliranje, pa bi se moglo pribliiti i eljenih 80%, kada bi trokovi za odlaganje izvan sistema recikliranja bili puno (nekoliko puta) vii od zbrinjavanja u sistemu recikliranja. U nastavku su pokazana dva primjera prorauna trokova stacionarnog i mobilnog postrojenja za reciklau graevinskog otpada. Koritene karakteristike i cijene rada imaju ilustrativni karakter

10.2.Stacionarno postrojenje reciklae graevinskog otpadaZa unaprijed utvreni centar za reciklau (stacionarno postrojenje) uzete su u obzir sljedee pretpostavke: korisni vijek trajanja u vrijednosti od 8,800 sati za drobilicu, na osnovu vijeka trajanja (VT)35

od 5 godina pri koritenju od 220 dana/godinu (DG) i 8 sati/dan (SD); kamatna stopa (KS