Građansko procesno pravo  · Web view2008-02-25 · Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom – postupku zbog smetanja posjeda, ili putem samopomoći.

GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO

Pojam građanskog parničnog postupakaGrađanski parnični postupak je opća, redovna i osnovna metoda

zaštite ugroženih ili povrijeđenih subjektivnih građanskih prava, koju pružaju pravosudna tijela.

ZPP-om se uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, osim ako zakonom za neke od tih sporova nije određeno da u njima sud rješava po pravilima drugog postupka.

Parnični postupak spada među tzv. kognicijske postupke u kojima se samo određuje sadržaj pravne zaštite koju treba pružiti, dok se sama pravna zaštita ostvaruje se prisilno u posebnom sudskom postupku – ovršnom postupku.

Građansko procesno pravo i građansko parnično procesno pravoGrađansko procesno pravo je sustav pravnih pravila kojima se regulira

sudsko ostvarivanje zaštite prava.Građansko parnično procesno pravo je sustav pravnih pravila kojima

se regulira ostvarenje zaštite subjektivnih prava u parničnom postupku.

Izvori građanskog parničnog postupkaU izvore građanskog parničnog postupka ubrajaju se

Zakon o parničnom postupku, Zakon o izvanparničnom pstupku Ovršni zakon Zakon o nasljeđivanju Zakon o radu Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja

NAČELA PARNIČNOG POSTUPKANačela su temeljni principi za rad usmjereni ka postizanju određenog cilja, kao i postavke na kojima se temelji parnični postupak.

Načelo ustavnosti i zakonitostiNačelo zakonitosti u parničnom postupku traži da se parnični

postupak provede uz potpuno poštivanje odgovarajućih pravnih normi. Parnične radnje moraju se osnivati na zakonu. Procesni subjekti su ovlašteni poduzimati u pravilu samo one radnje koje su zakonom predviđene.

Sud mora poznavati pravila kojima se regulira parnični postupak, te nije ovlašten postupak provoditi po načelima pravičnosti.Načelu zakonitosti suprotstavljaju se naročito načela ekonomičnosti i pravne sigurnosti, te načelo zabrane reformacije in pejus.

Načelo dispozicije i oficioznosti

Pokretanje parnice, njeno održavanje u toku, razvoj procesnih stadija, prestanak parnice, raspolaganje predmetom spora i procesnim materijalom može se učiniti zavisnim ili od inicijative suda ili od inicijative stranaka.

Po sustavu oficioznosti inicijativa je u rukama suda, a po sustavu dispozicije inicijativa zavisi od nahođenja i volje stranaka.

Za naš parnični postupak može se reći da prevladava načelo dispozitivnosti, korigirano mjerama koje se manifestiraju kao odraz načela oficioznosti. Npr. stranka nije obavezna ni na kakvo držanje u parnici, pa ni na njeno pokretanje. Da li će do parnice doći ovisi isključivo o nahođenju potencijalnog tužitelja. Sud nije ovlašten da pokreće parnicu po službenoj dužnosti, ali jednom pokrenuta parnica se vodi po službenoj dužnosti do donošenja konačne odluke.

Stranka od čije dispozicije zavisi pokretanje parnice ovlaštena je da utvrdi predmet spora.

Sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku parnice, te se tako one mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se.Kod kondemnatorne tužbe pravni interes se presumiraKod konstitutivne tužbe pravni interes se presumiraKod deklaratorne tužbe potrebno je dokazati pravni interes

Načelo pravnog interesaPravo na traženje sudske pravne zaštite može se priznati samo ako se

pravna korist, koju očekuje osoba koja traži pravnu zaštitu, ne može na neki drugi, svrsishodniji način ostvariti.

Pravni interes je procesna pretpostavka od čijeg postojanja zavisi dopustivost pokretanja i raspravljanje u parnici, te donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

ZPP na tri mjesta govori o postojanju pravnog interesa kao pretpostavci za angažiranje sudske aktivnosti:

takav interes mora imati tužitelj koji podnosi tužbu na utvrđenje, umješač koji želi intervenirati u parnicu koja teče među drugim

osobama i stranka koja podnosi pravni lijek.

Pravni interes tuženika se presumira.O postojanju pravnog interesa sud vodi računa po službenoj dužnosti. Kad

konstatira nedostatak pravnog interesa sud je dužan odbaciti tužbu, odnosno drugi zahtjev.

Načelo ekonomičnostiZPP određuje da je sud dužan nastojati da se postupak provede bez

odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Ekstremno ostvarivanje načela ekonomičnosti dolazi u sukob sa zahtjevom za pravilnim utvrđivanje važnih činjenica, te načelom zakonitosti. Metode za ostv.-koncentracija postupka, redukcija razloga, apsolutna ništetnost i sl.

2

Načelo saslušanja stranakaNačelo saslušanja stranaka znači da se sud dužan svakoj stranci

omogućiti da se izjasni o zahtjevima protivne stranke. U svojoj osnovi, načelo saslušanja stranaka svodi se na pravilo da

svakoj stranci treba omogućiti da poduzima sve one procesne radnje koje može poduzeti i druga parnična stranka.

Međutim tu se postavlja pitanje kako reagirati na pasivnost stranaka u parnici Što se toga tiče poznata su u osnovi tri različita rješenja:

sustav afirmativne ili pozitivne litiskontestacije, sustav negativne litiskontestacije i sustav neutralne litiskontestacijeNaš pravni sustav prihvaća sustav neutralne litiskontestacije, a iznimno sustav afirmativne i to kod presude zbog ogluhe i izostanka.Prema sustavu afirmativne ili pozitivne litiskontestacije stranka koja

zauzima pasivan stav samim time priznaje istinitost protivnikovih navoda, a ponekad i osnovanost njegovih zahtjeva. Ovaj je sustav veoma dobar za motiviranje stranaka.

Prema sustavu negativne litiskontestacije stranka koja se ne izjašnjava o zahtjevima svog protivnika samim time poriče njegove zahtjeve te je stoga sud dužan utvrđivati važne činjenice.

Prema sustavu neutralne litiskontestacije iz pasivnosti stranaka ne može se izvući nikakav zaključak o njezinoj volji te sud ovlašten i dužan utvrditi činjenično stanje i donijeti odluku.

Ako kojoj stranci nezakonitim postupkom, a naročito propuštanjem dostavljanja, ne bude pružena mogućnost da raspravlja pred sudom, izvršena procesna povreda predstavlja razlog apsolutne ništavosti o kojoj sud vodi računa po službenoj dužnosti u stadiju redovnih pravnih lijekova.

Načelo traženja materijalne istinePostoje dva sustava utvrđivanja istine (izbora i ocjene snage dokaznih

sredstava): a) sustav slobodne ocjene dokaza b) sustav legalne ocjene dokaza

Za sustav slobodne ocjene dokaza karakterističan je nedostatak zakonskih pravila o izboru, ispitivanju i dokaznoj snazi dokaznih sredstava.

O ovim pitanjima sud odlučuje slobodno, nije vezan ni ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima.

U sustavu legalne ocjene dokaza zakon određuje pretpostavke za izbor, izvođenje i ocjenu dokazne vrijednosti dokaznih sredstava.

U ovom sustavu irelevantan je stav suca i zakonom je unaprijed propisano koja se dokazna sredstva smiju, a koja ne smiju koristiti, te je zakonom određena vrijednost pojedinih dokaznih sredstava, na način da je sud dužan pokloniti vjeru onim dokazima koje zakon rangira.

3

Kod nas vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Raspravno i istražno načeloRješavaju pitanje inicijative za prikupljanje procesnog materijala na

temelju koga sud donosi odluku o tužbenom zahtjevu. Ako inicijativa pripada strankama govorimo o raspravnom načelu, a

ako pripada sudu govorimo o istražnom načelu koje prevladava u procesnom sustavu.

Naš procesni sustav je sustav kombinacije ovih dvaju načela sa znatnom prevagom raspravnog načela koje je korigirano istražnim načelom jer će sud utvrđivati samo one činjenice koje su stranke iznijele ali ih je on ovlašten poticati da kažu što više i preciznije.

Sud je ovlašten utvrđivati i one činjenice koje stranke nisu iznijele samo ako posumnja da one idu za tim da raspolažu onim zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

Raspravna ovlaštenja i dužnosti parničnih stranaka sadržana su u odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a gdje se određuje da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Može se reći da raspravna metoda dominantna je u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora dok istražna metoda prevladava u domeni prikupljanja dokaznih sredstava.

Načelo neposrednostiNačelo neposrednosti je radna metoda ispitivanja procesnog

materijala. Načelo neposrednosti traži:1. da sud svojim čulima zapaža prirodu i sadržaj dokaznih sredstava, 2. da sud koji zapaža procesni materijal bude onaj isti koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava; 3. da taj sud donese odluku odmah nakon zaključivanja rasprave

Naš procesni sustav zasnovan je na kompromisnom rješenju, proglašava načelo neposrednosti temeljnim pravilom, ali i dopušta odstupanje od tog pravila. Odstupanja se mogu manifestirati tako da: a) dokaze ne izvodi raspravni sud nego sam predsjednik vijeća ili zamoljeni sudac; b) sud ne ponavlja već izvedene dokaze na novom ročištu za glavnu raspravu, već se ograničava na čitanje zapisnika s ranijeg ročišta c) drugostupanjski sud ocjenjuje činjenice oslanjajući se na zapisnike o neposrednom izvođenju dokaza pred prvostupanjskim sudom;

Načelo usmenosti i pismenostiU svojem ekstremnom ostvarenju načelo usmenosti traži da se sve

parnične radnje poduzimaju govorom,

4

Načelo pismenosti u svom ekstremnom ostvarenju odriče svaki značaj procesnim radnjama koje nisu poduzete u pismenom obliku.

ZPP određuje da ako za pojedine radnje nije predviđen oblik u kome se mogu poduzeti, parnične radnje poduzimaju se pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu. Zakon, dakle, u načelu određuje usmenost kao dominantan oblik procesnih radnja na ročištu, a pismenost kao dominantnu formu procesnih radnja izvan ročišta.

Načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne raspraveKoncentracija postupka znači da stranke već na prvom ročištu moraju

iznijeti sve činjenice i dokaze te se odmah utvrđuje što je sporno a što ne. Pitnje kako ostvariti koncentraciju postupka rješava se na dva načina:

Po metodi strogog zakonskog reda postupak je podijeljen u niz organski povezanih, ali međusobno strogo odijeljenih stadija. Zakon propisuje koje se procesne radnje u određenom stadiju mogu obaviti i kojim redom, a ako stranka ne izvrši radnju u za to predviđenom stadiju ona bi izgubila pravo da je kasnije poduzme.

Po metodi arbitranog ili svrsishodnog reda, koja metoda je primjenjena i u našem procesnom sustavu, zakonom se utvrđuje samo opći, instruktivni okvir i redoslijed raspravljanja, ostavljajući sudu da u konkretnom sporu odredi onaj procesni red za kojeg bude smatrao da je najprikladniji.

Glavna rasprava predstavlja jedinstvenu procesnu cjelinu, čak i kad se drži na više ročišta. Ova jedinstvenost manifestira se na više načina. Stranke su u pravilu ovlaštene u bilo kom stadiju glavne rasprave poduzeti određenu procesnu radnju bez opasnosti da bude odbačena zbog toga što je prekasno poduzeta zatim na novom ročištu nije potrebno ponavljati ono što je poduzeto već se to samo rezimira.

Načelo javnostiNačelo javnosti traži da se svakome, dakle neograničenom broju osoba

koje unaprijed nisu individualno određene osigura nesmetana mogućnost prisustvovanja raspravljanju pred sudom.

Ostvarivanje načela javnosti nailazi na faktičnu zapeku – prostornu ograničenost sudnice.

Načelo neće biti povrijeđeno ako se prisustvovanje raspravljanju omogući onolikom broju građana koliko ih u normalnim uvjetima može stati u sudnicu. Osobe koje prisustvuju raspravljanju ne smiju nositi ni oružje ni opasno oruđe, osim ako su čuvari osoba koje sudjeluju u postupku.

Javnost je u nekim parnicama isključena po zakonu, a u nekima je sud ovlašten odlučiti da li su se stekle pretpostavke za isključenje javnosti. Po zakonu javnost je isključena u statusnim stvarima fizičkih osoba, dakle u bračnim sporovima, paternitetskim i maternitetskim sporovima, te u sporovima o čuvanju i odgoju djece i u sporovima o uzdržavanju.

Sud je ovlašten odstupiti od načela javnosti kad za to postoje u zakonu predviđeni razlozi: interes čuvanja službene poslovne ili osobne tajne, interes javnog reda i morala.

5

Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zastupnike i umješače.Povreda pravila o javnosti razlog je apsolutno bitne povrede pravila parničnog postupka, ako je protivno zakonu javnost bila isključena s glavne rasprave.

Načelo savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja (načelo savjesnosti i poštenja)

Nazivamo još i načelom zabrane zloupotrebe prava. Zloupotreba prava je korištenje pravnih ovlaštenja s ciljem da se drugome nanese šteta, ili s ciljem koji je protivan dobrim običajima, savjesnosti i poštenju u prometu.

Zahtjev za savjesnim korištenjem procesnih ovlaštenja očituje se u tome što su stranke dužne pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ZPP-om.

Načelo pružanja pomoći neukim strankamaSvi su pred ustavom i zakonom jednaki, međutim jednakost pred

sudom biti će narušena ako stranke imaju različitu razinu obrazovanja ili pak ne mogu angažirati profesionalnog zastupnika.

Sud je dužan poučiti stranku koja se uslijed neznanja ne koristi pravima koja joj po procesnom zakonu pripadaju. Međutim svako daljnje upuštanje u bit spora nije dopušteno.

NADLEŽNOSTU objektivnom smislu nadležnost definiramo kao djelokrug poslova

određenog tijela. U subjektivnom smislu nadležnost je pravo i dužnost određenog suda

ili drugog tijela da postupa u određenoj pravnoj stvari.

VRSTE NADLEŽNOSTINadležnost može biti apsolutna i relativna.

Apsolutna nadležnostPravila o apsolutnoj nadležnosti (sudbenosti, jurisdikciji)

razgraničavaju nadležnost domaćih sudova od nadležnosti ostalih domaćih tijela i ustanova, te od nadležnosti inozemnih tijela.

Sud je dužan u tijeku čitavog postupka (do pravomoćnosti odluke), po službenoj dužnosti, paziti ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.

Kad u tijeku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakvo drugo domaće tijelo, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. A ako utvrdi da je nadležan neki drugi sud oglasit će se nenadležnim te će predmet dostaviti nadležnom sudu.

Kad u tijeku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim,

6

ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u RH ovisi i o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

Relativna nadležnostPravila o relativnoj nadležnosti ili nadležnosti u užem smislu

(kompetenciji) razgraničuju djelokrug poslova u okviru domaćeg sudskog sustava. Njima se određuje:

stvarna, funkcionalna i mjesna nadležnost sudova.

STVARNA NADLEŽNOSTPravila o stvarnoj nadležnosti razgraničuju djelokrug poslova između

sudova različite vrste, te između sudova različitog ranga u okviru iste vrste.

Kriteriji za razgraničenje stvarne nadležnosti su različiti: s obzirom na procesne subjekte – personalni kriterij; s obzirom na predmet spora – kauzalni kriterij,; s obzirom na vrijednost predmeta spora – vrijednosni kriterij, atrakcioni kriterij po kome nadležnost određenog suda zavisi o

činjenici da se kod tog suda već vodi neki drugi postupak.

Postojanje stvarne nadležnosti suda kome je podnesena tužba predstavlja pozitivnu procesnu pretpostavku. Stranke nisu ovlaštene da svojim sporazumom derogiraju primjenu pravila o stvarnoj nadležnosti.

Pozitivne procesne pretpostavke su one koje moraju postojati da bi se neki postupak mogao voditi, a negativne ne smiju postojati.

Sud se može po službenoj dužnosti ili po prigovoru tuženika (ako ga je on podnio najkasnije na pripremnom ročištu) oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano tada do upuštanja tuženika u raspravljanje.

Gdje je regulirana stvarna nadležnost, a gdje mjesnaStvarna nadležnost regulirana je Zakonom o sudovima, dok je

mjesna nadležnost regulirana Zakonom o parničnom postupku.

FUNKCIONALNA NADLEŽNOSTPravila o funkcionalnoj nadležnosti određuju koji će sud rješavati o

pravnim lijekovima ili o nekim drugim pitanjima, s obzirom na to kojemu sudu je stavljeno u nadležnost da odlučuje o određenoj pravnoj stvari u prvom stupanju.

MJESNA NADLEŽNOSTPravilima o mjesnoj nadležnosti određuje se koji će stvarno nadležni

sud biti nadležan da odlučuje u nekoj parnici.

7

Mjesna nadležnost može biti: opća posebna, a posebna opet

- isključiva, - izberiva- pomoćna.

Sud se po prigovoru tuženika (a po službenoj dužnosti samo ako postoji isključiva nadležnost nekog suda) može oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano tada do upuštanja tuženika u raspravljanje.

Opća mjesna nadležnostSud opće mjesne nadležnosti je sud kog koga se protiv tuženika mogu

pokretnuti u pravilu sve parnice.Za fizičke osobe to znači da je za suđenje općemjesno nadležan sud na

čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Prebivalište je mjesto gdje se određna osoba nastanila u namjeri da tu trajno živi i djeluje.

Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba, općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište.U slučaju sumnje, sjedištem će se smatrati mjesto u kojem se nalaze njihovi organi upravljanja.

Za suđenje u sporovima protiv jedinica lokalne uprave i samouprave općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave i uprave.

Za suđenje u sporovima protiv RH mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište/sjedište odnosno ako on nema prebivalište u RH tada sud na čijem se području nalazi Sabor.

Posebna mjesna nadležnostIzberiva mjesna nadležnost

Odredbama o izberivoj mjesnoj nadležnosti tužitelju se omogućuje da bira u pravilu između suda koji je po zakonu opće mjesno nadležan za tuženika i još nekog drugog suda, koji zakon određuje uvažavajući specifične tužiteljeve interese.

Tužitelj se tim pravom može koristiti do podnošenja tužbe. Podnošenjem tužbe njegovo pravo je iscrpljeno.

Za suparničare (ako postoji više tuženika) i ako ne postoji nadležnost istog suda, mjesno je nadležan sud koji je nadležan i za jednog od tuženika.

U sporovima za zakonsko uzdržavanje, ako je tužitelj osoba koja traži uzdržavanje, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan će biti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.

U sporovima za naknadu štete osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan će biti i sud na čijem je području nastala šteta odnosno na čijem je području nastupila štetna posljedica.

8

U bračnim sporovima, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan će biti i sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.

U sporovima protiv pravnih osoba koje imaju svoje poslovne jedinice izvan mjesta svog sjedišta a spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan će biti i sud na čijem se području ta jedinica nalazi.

U sporovima o utvrđivanju očinstva dijete može podići tužbu bilo pred općemjesno nadležnim sudom ili pred sudom na čijem području ima prebivalište/boravište.

Isključiva mjesna nadležnostOdredbe o isključivoj mjesnoj nadležnosti eliminiraju opću i svaku

drugu mjesnu nadležnost osim one izričito propisane zakonom. Primjena pravila o isključivoj mjesnoj nadležnosti ne može se otkloniti

ni sporazumom stranaka o prorogaciji nadležnosti. Kao primjeri isključive mjesne nadležnosti mogu se navesti:

U sporovima o nekretninama i zbog smetanja posjeda isključivo će mjesno nadležan biti onaj sud na čijem se području nalazi ta nekretnina(isključiva mjesna nadležnost)

U sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na zrakoplovu ili brodu isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi upisnik u kojem je brod odnosno zrakoplov upisan.

U sporovima iz odnosa s vojnim jedinicama isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište komande te jedinice.

Pomoćna mjesna nadležnostOdredbe o pomoćnoj mjesnoj nadležnosti omogućuju utvrđivanje

mjesno nadležnog suda kad osnovno pravilo o mjesnoj nadležnosti u konkretnom slučaju ne može doći do primjene. Supsidijarno pravilo je nekad opće, nekad elektivne, a nekad isključive naravi.

Kao primjer pomoćne mjesne nadležnosti može se navesti boravište tuženika – koja dolazi do primjene, ako tuženik nigdje nema prebivalište ili trajnije boravište, te ako nema osnova za utvrđivanje posebne mjesne nadležnosti.

ATRAKCIJA NADLEŽNOSTIPo pravilima o atrakciji nadležnost nekog suda određuje se na temelju

toga što se pred određenim sudom ili na njegovu području vodi ili se pokreće postupak koji je u izvjesnoj vezi s parnicom koja se tek pokreće.

Utvrđivanje nadležnosti po privlačnosti – atrakciji – opravdava se očekivanjem da će se ostvariti procesna ekonomija; te da će se ostvartiti načelo jedinstvene primjene zakona.

Razlikuje se nekoliko vrsta atrakcija: nepotpuna atrakcija – kada je privlačna snaga započetog postupka

utječe samo na promjenu odredaba o mjesnoj nadležnosti;

9

potpuna atrakcija – kada privlačnost djeluje i na promjenu stvarne nadležnosti;

jača atrakcija – kada niži sudovi privlače k sebi predmete iz nadležnosti višeg suda,

slabija atrakcija – kada viši sudovi privlače predmete iz nadležnosti nižih

DELEGACIJA NADLEŽNOSTI- je određivanje mjesne nadležnosti od strane višeg suda.

Određivanje mjesno nadležnog suda zakon u nekim slučajevima povjerava sudovima višeg ranga. Po pravilima o delegaciji viši sud određuje koji će sud suditi umjesto suda nadležnog po zakonu. Tu se temeljem zakona zna koji je sud mjesno nadležan za vođenje nekog spora.

Po pravilima o ordinaciji – kad se temeljem zakona ne može utvrditi koji bi sud po zakonu bio mjesno nadležan, a postoji nadležnost domaćeg sudstva, tada će Vrhovni sud RH na prijedlog stranke, odrediti koji će od domaćih sudova biti mjesno nadležan.

Delegacija može biti nužna, svrsishodna i generalna.

Do nužne delegacije dolazi samo ako nadležni sud zbog izuzeća svih sudaca ne može postupati u konkretnoj stvari. On će tada po službenoj dužnosti o tome obavijestiti neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa neki drugi stvarno nadležni sud s njegova područja.

Do svrsishodne delegacije može doći kad se pokaže da bi bilo umjesnije da predmet rješava neki drugi stvarno nadležni sud, a ne onaj koji je po zakonu mjesno nadležan (npr. zato što će se tako lakše provesti postupak). Svrsishodnu delegaciju može predložiti stranka ili nadležni sud. O njoj odlučuje Vrhovni sud RH.

Pravilima o generalnoj delegaciji, suđenje se u sporovima određene vrste povjerava samo nekim od sudova određene vrste i ranga, a ne svima koji postoje na području određene županije.

PROROGACIJA NADLEŽNOSTI- je sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti. Sporazum o stvarnoj i funkcionalnoj nadležnosti nije dopušten.Razlikujemo:

izričitu i prešutnu prorogaciju.

Izričita prorogacija- je određivanje mjesno nadležnog suda putem sporazuma između stranaka.

Taj sporazum važi samo ako je:

10

1. da je zaključen pismeno prije podnošenja tužbe sudu, 2. da je isprava o sporazumu priložena uz tužbu, 3. da je ugovoreni sud stvarno nadležan, 4. da se ugovor odnosi na mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda 5. da sud čija se nadležnost derogira nije isključivo nadležan za suđenje

Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda, derogirajući time sudsku nadležnost domaćeg pravosuđa. Za valjanost sporazuma potrebno je: 1. da je barem jedna od stranaka strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu i 2. da nije riječ o sporu za koji postoji isključiva nadležnost sudova u RH, te naravno da je zaključen u pismenoj formi.

Prešutna prorogacija (prorogatio tacita) To je procesna situacija u kojoj sud koji po zakonu ne bi bio mjesno

nadležan ipak postane nadležan za rješavanje konkretnog spora. Do takve situacije dolazi zbog propuštanja suda da u određenom roku

po službenoj dužnosti utvrdi svoju nenadležnost, kao i zbog propuštanja stranake da u određenom roku prigovori nenadležnosti suda kome je tužba podnesena.

Dok je izričita prorogacija (sporazum o nadležnosti) dopušten samo u odnosu na mjesnu nadležnost, do prešutne prorogacije može doći i u odnosu na stvarnu nadležnost;

Za rješavanje predmeta iz nadležnosti suda nižeg ranga može postati nadležan sud iste vrste višeg ranga ali ne i obrnuto. na pripremnom ročištu, odnosno prije nego što se tuženik na glavnoj raspravi upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

ISPITIVANJE NADLEŽNOSTISud odmah poslije primitka tužbe, po službenoj dužnosti, ispituje je li

nadležan i u kojem je sastavu nadležan. To ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate.

Ako se u tijeku postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste ili druge vrste.

Cilj ovog pravila o ustaljivanju nadležnosti – perpetuatio fori – je sprječavanje zloupotrebe procenih ovlaštenja i ostvarivanja procesne ekonomije. Naime, stranka bi mogla namjernim promjenama relevantnih okolnosti u toku postupka prouzročiti odugovlačenje parnice zbog dužnosti ustupanja predmeta nadležnom sudu.

Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglašava nenadležnim sud će predmet ustupiti nadležnom sudu te će taj sud postupak nastaviti kao da je kod njega i bio započet.

A ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom sudu, smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, dostavit će predmet sudu koji treba da riješi taj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen

11

kojem drugom sudu, u kom će slučaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio.

NENADLEŽNOSTNenadležnost može biti apsolutna i relativna.

Apsolutna nenadležnost znači da za rješavnje tog spora nije uopće nadležan domaći sud već nako drugo tijelo ili strani sud. Posljedice apsolutne nenadležnosti najteže su po svome učinku.U tom će slučaju sud se proglasiti nenadležnim, ukinuti će provedene radnje i odbaciti tužbu. Na to sud pazi po službenoj dužnosti i sve do pravomoćnosti odluke- dakle u toku čitavog postupka.

Povreda pravila o apsolutnoj nadležnosti razlog je apsolutne ništavosti na koji sud u stadiju žalbe pazi po službenoj dužnosti. Zbog ove povrede mogu se ulagati i izvanredni pravni lijekovi, no sud na povredu pazi samo na zahtjev podnosioca izvanrednog pravnog lijeka.

Relativna nenadležnost znači da za rješavanje tog spora nije nadležan sud kojem je podnesena tužba već neki drugi stvarno ili mjesno nadležni domaći sud. U tom će slučaju sud se proglasiti nenadležnim te će predmet dostaviti nadležnom sudu. Na to sud pazi ili po službenoj dužnosti kao i po prigovoru tuženika.

Povreda odredaba o stvarnoj nenadležnosti razlog je apsolutne ništavosti samo ako je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan viši sud iste vrste ili redovni sud druge vrste.

Povreda odredbi o mjesnoj nadležnosti razlog je apsolutno bitne povrede na koju žalbeni sud pazi samo u povodu žalbe izjavljene zbog te povrede i to samo ako je povodom prigovora stranke u odluci koja je unesena u presudu sud nepravilno odlučio da je mjesno nadležan.

SUKOB NADLEŽNOSTISukob nadležnosti postoji u slučaju razmimolaženja u shvaćanjima

između više sudova o tome koji je od njih nadležan za postupanje u konkretnoj stvari.

Sukob o nadležnosti može biti pozitivan i negativan. Pozitivan sukob postoji kad više tijela smatra da su nadležni za

postupanje. Negativan sukob postoji kad više tijela otklanja dužnost da postupa u

određenoj stvari.

Sukobi o nadležnosti može biti: sukob o apsolutnoj nadležnosti (jurisdikciji) – to je sukob između

domaćih sudova i drugih organa. Njega rješava Ustavni sud. sukob o relativnoj nadležnosti – to je sukob između različitih sudova

jedinstvenog sudskog sustava. Sukob nadležnosti između sudova iste vrste rješava zajednički neposredno viši sud. Sukob nadležnosti sudova različite vrste rješava Vrhovni sud Republike Hrvatske.

12

Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

VRIJEDNOST PREDMETA SPORAPod vrijednošću predmeta spora podrazumijeva se vrijednost zahtjeva

što ga tužitelj ističe u tužbi, izraženog u novcu. Utvrđivanje VPS značajno je za nekoliko aspekata:

a) Tako je VPS institut koji može biti od značaja za utvrđivanje stvarne nadležnosti.

b) Važan je kod sastav suda i za mogućnost izjavljivanja revizije. Kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora ZPP određuje da se kao

vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmta spora računa se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od 5 godina.

Kod objektivne kumulacije ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, VPS se određuje po zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

Kod subjektivne kumulacije, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženika, VPS se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

SUDOVISastav sudaZPP određuje da u parničnom postupku u prvom stupnju sporove sudi sudac pojedinac ako zakonom nije određeno da sudi vijeće (3 suca).U drugom stupnju sudovi sude u vijeću (3 suca), ako zakonom nije drukčije određeno, kao i u povodu revizije.

Kad u prvom stupnju sudi vijeće, ono je sastavljeno od trojice sudaca, ako zakonom nije drukčije određeno. Kad odlučuje u drugom stupnju u vijeću, sud je sastavljen od trojice sudaca, ako zakonom nije određeno drukčije. O žalbama protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda.

Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih odluka, Vrhovni sud RH sudi u vijeću sastavljenom od pet sudaca, ako zakonom nije drukčije određeno, a kad Vrhovni sud odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih rješenja koja je donio sudac pojedinac, odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudaca.

IZUZEĆE SUDACARazlikujemo isključenje suca ili apsolutno izuzeće i izuzeće u užem smislu ili relativno izuzeće.

13

Apsolutno izuzeće (isključenje)- traži se iz apsolutnih razloga, tj. onih koji samim postojanjem opravdavaju sumnju u nepristranost, pa nema potrebe dokazivati postoji li kauzalna veza između tog razloga i nepristranosti. Ti su razlozi u zakonu taksativno navedeni.

Sudac ne može obavljati sudačku dužnost:1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak;2) ako radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku;3) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja4) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika;5) ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili drugim tijelom;6) ako je u stečajnom postupku u povodu kojeg je došlo do spora sudjelovao kao stečajni sudac (apsolutni razlozi) - ovakav se sudac naziva isključenim sucem.

Relativno izuzeće (izuzeće u užem smislu)- traži se iz relativnih razloga tj. onih kod kojih je potreban ne samo dokaz o postojanju određenog svojstva, već i tome da to svojstvo ugrožava sučevu nepristranost. Ti razlozi nisu u zakonu taksativno navedeni, već generalno: ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost npr. prijatelj neke stranke. (relativni razlozi) - ovakav se sudac naziva izuzetim sucem.

Postupak izuzeća – to je upravni postupak->sudska upravaSudac čim sazna da postoji koji od razloga za isključenje ili sazna da je stavljen zahtjev za njegovim izuzećem dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenika iz redova sudaca tog suda. On dalje ne smije poduzimati nikakve radnje na tom predmetu.

Ako sudac smatra da postoje razlozi za izuzeće u užem smislu (druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost) obavijestit će o tome predsjednika suda, koji će odlučiti o izuzeću. Do donošenja rješenja predsjednika suda sudac može poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Zahtjev za izuzećemStranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca odnosno suca porotnika čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom: a ako nije bilo rasprave tada do donošenja odluke. Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stanka može staviti u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek;

14

Nije dopušten zahtjev za izuzeće:a) kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog sudab) o kojem je već odlučenoc) u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće

O zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje predsjednik suda. Ako stranka traži izuzeće predsjenika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda. O zahtjevu stranke za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca tog suda.

Prije donošenja rješenja o izuzeću uzet će se izjava od suca čije se izuzeće traži, a prema potrebi obavit će se i drugi izviđaji. Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje ili odbija nije dopuštena posebna žalba.

Povreda propisa o isključenju, te povrede propisa o izuzeću u užem smislu koje se sastojalo u tome što je u suđenju sudjelovao sudac koji je odlukom suda bio izuzet predstavljaju apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Predstavlja i razlog za izvanredne pravne lijekove.

STRANKE I NJIHOVI ZASTUPNICI

STRANKEu parnici su:Tužitelj je osoba koja traži od suda da pruži pravnu zaštitu određenog sadržaja. Tuženik je osoba protiv koje se upravlja zahtjev za pružanje pravne zaštite. Stranka u parničnom postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, a posebnim se propisima određuje tko može biti stranka osim fizičkih i pravnih osoba. Sud može iznimno priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost ako utvrdi da s obzirom na predmet spora u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti.

SVOJSTVA STRANKE KAO PROCESNE PRETPOSTAVKEDa bi određena osoba mogla biti stranka u parnici te da bi u parnici mogla samostalno poduzimati procesne radnje, potrebno je da ispunjava određene uvjete:

1. mora imati stranačku sposobnost,2. mora biti parnično sposobna, a u nekim slučajevima mora imati, pored

parnične sposobnosti i postulacionu sposobnost,3. mora imati procesno ovlaštenje za vođenje parnice, mora biti tzv. prava

stranka.

15

Stranačka sposobnostStranačka sposobnost je svojstvo određenog subjekta da može biti nosilac procesnih prava i dužnosti. Stranačka sposobnost priznaje se svima koji imaju građansku pravnu sposobnost. Stranačka sposobnost je pretpostavka parnične sposobnosti.

Sve su fizičke osobe pravno sposobne, pa stoga i stranački sposobne. Stranačku sposobnost sječu rođenjem, a gube smrću. Pravne osobe su pravno sposobne, pa stoga i stranački sposobne. Onaj koji nema stranačke sposobnosti ne može biti stranka u postupku.

Sud treba da u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li osoba koja se pojavljuje kao stranka može biti stranka. Nedostatak stranačke sposobnosti uvijek je istog pravnog značenja – razlog apsolutno bitne povrede, o kojem su žalbeni i revizijski sud dužni voditi računa po službenoj dužnosti.

Parnična sposobnostParnična sposobnost je svojstvo određene osobe da s procesnopravnim učinkom poduzima procesne radnje u parnici. Svima koji imaju poslovnu sposobnost građansko procesno pravo priznaje i parničnu sposobnost.

Parnična sposobnost sadržajno je uža od stranačke sposobnosti. To znači da svaka osoba koja je stranački sposobna nije i parnično sposobna, a svaka parnično sposobna osoba mora nužno imati i stranačku sposobnost.

Poslovno sposobne osobe, a time i parnično sposobne osobe su osobe koje su navršile 18 godina života, zatim osobe koje su sklopile brak prije navršene 18 godine života, te osobe koje su postali roditelji prije 18 godine života. Osobe kojima je poslovna sposobnost potpuno oduzeta nemaju parnične sposobnosti. Za njih parnične radnje poduzimaju njihovi zakonski zastupnici.

Na parničnu sposobnost sud pazi u toku čitavog postupka po službenoj dužnosti. Povreda pravila o parničnoj sposobnosti razlog je apsolutno bitne povrede.

Postulacijska sposobnostPostulacijska sposobnost je svojstvo parnično sposobne osobe da može sama – bez punomoćnika - neposredno poduzimati parnične radnje pred sudom s procesnopravnim učinkom. Stranka u našem procesnom sustavu ne mora imati profesionalnog punomoćnika.

Procesna legitimacija za vođenje parniceProcesna legitimacija je odraz konkretnog pravnog odnosa stranke prema predmetu konkretnog spora. ZPP ne sadrži odredbe o procesnoj legitimaciji. Za utvrđivanje postojanja procesne legitimacije procesno pravo upućuje na materijalno pravo.

16

Postojanje procesne legitimacije znači da su stranke prave stranke; da imaju pravni interes, za vođenje konkretne parnice. Ako tužitelj ne učini vjerojatnim postojanje procesne legitimacije stranaka, sud će tužbu odbaciti.O postojanju procesne legitimacije za vođenje konkretne parnice zaključuje se na dva moguća načina: 1. na temelju pravne norme koja određene subjekte ovlašćuje da traže određenu zaštitu, i 2. na temelju dokazanog konkretnog pravnog interesa za dobijanje povoljne presude u parnici.

ZASTUPNICI STRANAKA

Zakonski zastupniciZakonski zastupnici su fizičke poslovno i parnično sposobne osobe koje su ovlaštene da, u ime i za račun stranaka koje su parnično nesposobne ili su zbog drugih razloga u nemogućnosti da same štite svoje interese u parnici, pred sudom poduzimaju parnične radnje. Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog državnog tijela.

Zakonski zastupnik može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku; ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za poduzimanje drugih radnji u postupku određeno da zastupnik mora imati posebno ovlaštenje, on može te radnje poduzimati samo ako ima takvo ovlaštenje.

Osoba koja se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužna je na zahtjev suda dokazati da je zakonski zastupnik odnosno da ima potrebno ovlaštenje.

Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit će o tome organ starateljstva, a ako bi zbog toga mogla nastati šteta za osobu pod starateljstvom, sud će zastati s postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik.

POSTUPANJE SUDA U VEZI S STRANKAMA I ZASTUPNICIMAU tijeku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno.

Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, ili kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebno ovlaštenje, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi, zatražit će da organ starateljstva postavi staratelja parnično nesposobnoj osobi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti odnosno da bi parnično nesposobna stranka bila pravilno zastupana.

17

Dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog čije bi odgode mogle nastati štetne posljedice za stranku. Ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.

Privremeni zastupnikAko bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku postaviti privremenog zastupnika - osobito u ovim slučajevima:

1) ako tuženik nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika;2) ako postoje suprotni interesi tuženika i njegova zakonskog

zastupnika;3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika;4) ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika;5) ako tuženik ili njegov zakonski zastupnik nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj, a nalaze u inozemstvu pa se dostava nije mogla obaviti.

O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odgode obavijestiti organ starateljstva, a i stranke kad je to moguće. Objavit će se oglas u NN i na ploči suda.Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika. Sud ga može postaviti i pravnoj osobi.

Privremeni zastupnik vrši prava i dužnosti sve dok se tuženik ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja.

Strani državljanin koji nije parnično sposoban prema zakonu države čiji je državljanin, a parnično je sposoban prema zakonu RH, može sam poduzimati radnje u postupku.Položaj stranke u parnici gubi se smrću fizičke osobe, odnosno gubitkom svojstva pravne osobe.

PunomoćniciStranke su ovlaštene imenovati punomoćnika je osoba koja u ime stranke i za njen račun, u granicama dobivenih ovlaštenja poduzima procesne radnje kao da ih poduzima sama stranka.

Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika. Sud može pozvati stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici.

Stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drukčije određeno. Pored odvjetnika stranku kao punomoćnik može zastupati:

osoba koja je s njom u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna te

18

srodnik po krvi u pravoj liniji brat ili sestra bračni drug-ako su potpuno poslovno sposobni i ne bave se

nadripisarstvom.

Nadripisar je osoba koja se neovlašteno i za nagradu bavi pružanjem pravne pomoći. Kazneno djelo nadripisarstva goni se po službenoj dužnosti. Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti punomoćnikom, sud će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome odmah obavijestiti stranku.

Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti punomoćnikom, sud će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje rješenjem protiv kojeg žalba ne zadržava provedbu rješenja. O tome će sud obavijestiti stranku. Radnje poduzete od strane takve osobe, do donošenja rješenja o uskrati zastupanja, proizvode pravni učinak.

U parnicama u kojima vrijednost spora prelazi 50.000 kuna punomoćnik pravnih osoba može biti samo osoba koja ima položen pravosudni ispit.

PUNOMOĆOsnova zastupanja po punomoćniku je ugovor, i to najčešće ugovor o nalogu. Da bi se punomoćnik mogao legitimirati stranka punomoćniku izdaje ispravu = punomoć, koja je legitimacija prema van.

Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na zapisnik kod suda. Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak kažiprsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje osobi koja nije odvjetnik, potebna je prisutnost dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći. Ako posumnja u istinitost pismene punomoći, sud može rješenjem, protiv kojeg nije dopuštena žalba, odrediti da se podnese ovjerena punomoć.

Opseg punomoćiOpseg punomoći određuje stranka.

VRSTE PUNOMOĆIU zavisnosti od sadržaja ovlaštenja koja pripadaju punomoćniku, te od svojstava osobe kojoj je punomoć izdana, punomoći se kategoriziraju u tri osnovna tipa:

1. punomoć za pojedinu parničnu radnju; 2. parnična punomoć, čiji sadržaj zavisi od toga da li je izdana odvjetniku

ili osobi koja nije odvjetnik 3. generalna punomoć.

1. Punomoć za poduzimanje određene radnje u postupku ovlašćuje punomoćnika da poduzme samo onu radnju koja je u punomoći navedena. Ovakovu punomoć stranka može izdati svakom punomoćniku. Punomoć može sadržavati ovlaštenje na poduzimanje samo jedne ili na poduzimanje više radnja, poimenično određenih u punomoći.

19

2. Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima sve radnje u postupku, te se takva punomoć naziva parničnom punomoći, čiji sadržaj ovlaštenja zavisi od toga da li je izdana odvjetniku ili osobi koja nije odvjetnik.

Odvjetnik je na temelju takve punomoći ovlašten:

1. obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnjeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega, te zahtjevati izdavanje privremenih mjera osiguranja;

2. stavljati prijedlog za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva prijedloga;

3. od protivne stranke primati dosuđene troškove;4. punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog ovjetnika na

poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku.

Ako ga želi lišiti nekog od navedenih ovlaštenja, stranka treba da u punomoći za vođenje parnice izričito navede koja ovlaštenja svome punomoćniku uskraćuje.Za ponošenje prijedloga za ponavljanje postupka odvjetniku je potrebna posebna punomoć. Odvjetnika može zamjenjivati odvjetnički pripravnik koji je kod njega zaposlen, i to samo pred sudom prvog stupnja u postupcima gdje v.p.s. nije veća od 50.000 kuna.Osobi koja nije odvjetnik ovlaštenja su znatno uža. Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika koji nije odvjetnik, tada on može, na temelju takve punomoći, obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje

za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka za prenošenje punomoći na drugu osobu, za podnošenje izvanrednih pravnih lijekova.

3. Generalna punomoć je punomoć za zastupanje u svim parnicama koje se vode ili bi se mogle voditi u korist ili protiv određene stranke. ZPP ne sadrži izričite odredbe o generalnoj punomoći. Može se izdati svakoj osobi sposobnoj da bude punomoćnik. Ovu punomoć detaljnije uređuju sudski poslovnici. Punomoć se deponira u uredu predsjednika suda.

Nesuglasnost između procesnih radnji punomoćnika i strankeStranka koja ima punomoćnika može pored njega poduzimati sve procesne radnje. Ona može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kojem je dana. Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu kome stranka nije prisustvovala ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud je ovlašten da temeljem pravila o teretu

20

dokazivanja prosudi da li će uzeti za priznatu ili za osporenu činjenicu koju je punomoćnik priznao, a stranka ju je potpuno ili djelomično porekla.

PRESTANAK PUNOMOĆIPunomoć prestaje:

okončanjem parnice za koju je izdana, a ako je izdana radi poduzimanja samo određene radnje, onda prestaje i izvršenjem te radnje

smrću, odnosno gubitkom poslovne i parnične sposobnosti punomoćnika.

smrću odnosno prestankom postojanja stranke. opozivom, koji daje stranka, a moguć je u svako vrijeme otkazom, kojeg daje punomoćnik, on je moguć u svako vrijeme.

Međutim, punomoćnik je dužan da još mjesec dana obavlja radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu.

Opozivanje odnosno otkaz punomoći mora se saopćiti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na zapisnik. Opozivanje odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od časa kad joj je saopćen.

Pravilnost punomoći kao procesna pretpostavkaPravilnost punomoći procesna je pretpostavka za pokretanje i vođenje postupka te meritorno odlučivanje u parnici. Odredbe o punomoći prisilne su naravi; sud na njih pazi po službenoj dužnosti u toku čitavog postupka.

Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć.Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila. Ako sud svoju odluku zasnuje na radnjama koje je u ime stranke poduzela osoba koja nije imala punomoć, takva procesna povreda ima značaj apsolutno bitne povrede pravila parničnog postupka. Zbog ove povrede mogu se ulagati i redovni i izvanredni pravni lijekovi.

JEZIK U POSTUPKUParnični postupak vodi se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

Stranke i drugi sudionici u postupku imaju pravo pri sudjelovanju na ročištima i pri usmenom poduzimanju drugih procesnih radnji pred sudom upotrebljavati svoj jezik. Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke odnosno drugih sudionika u postupku, osigurat će im se usmeno prevođenje na njihov jezik onoga što se na ročištu iznosi te usmeno prevođenje isprava.

21

Stranke i drugi sudionici u postupku poučit će se o pravu da usmeni postupak pred sudom prate na svom jeziku uz pomoć tumača. Troškovi pravođenja idu na teret stranke koje se tiču.

Pozivi, odluke i druga pismena upućuje se strankama i drugim sudionicima u postupku na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

PODNESCIPodnesci su pismena u kojima stranke i ostali sudinici u postupku poduzimaju procesne radnje. Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave i prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose pismeno.

Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Oni osobito moraju sadržavati:

oznaku suda, ime, zanimanje, prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih

zastupnika i punomoćnika oznaku predmeta spora, sadržaj izjave i potpis podnosioca.

Ako izjava sadrži kakav zahtjev stranka treba da u podnesku navede činjenice na kojima temelji zahtjev i dokaze kad je to potrebno.

Podnesci se dijele na pripremne i konačne. U pripremnim podnescima navode se činjenice na kojima se zasniva zahtjev i dokazi samo koliko je to potrebno da posluži orijentaciji suda i protivnika za pripremanje za raspravu o najavljenom zahtjevu. Konačni podnesci čine definitivnu osnovu za donošenje odluke.

Podnesci koje treba dostaviti protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će odrediti da se oni prepišu na trošak stranke.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratitit podnesak radi ispravka. Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravka ili dopune, odredit će se rok za ponovno podnošenje podneska. Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku; a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se.

ZAPISNICI

22

Sudski zapisnici su javne isprave koje sud sastavlja o radnjama koje poduzimaju stranke i ostali sudionici u postupku pred sudom. Glavna svrha sudskog zapisnika je da posluži kao dokaz o sadržaju poduzetih procesnih radnji. O manje važnim izjavama ili saopćenjima ne sastavlja se zapisnik nego se samo stavlja službena bilješka na spisu

Dopušteno je dokazivati da su u zapisniku neistinito utvrđene činjenice ili da je zapisnik nepravilno sastavljen.

U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i vrijeme kada se obavlja radnja, naznaka predmeta spora i imena prisutnih stranaka i njihovih

zastupnika odnosno punomoćnika. Zapisnik treba da sadrži bitne podatke o sadržaju poduzete radnje.

U zapisnik o glavnoj raspravi osobito će se unijeti: je li rasprava bila javna ili je javnost bila isključena, sadržaj izjava stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navođenje sadržaja iskaza svjedoka i vještaka, te odluke suda donesene na ročištu.

Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati, ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća, zapisničar, stranke odnosno njihovi zakonski zastupnici odnosno punomoćnici i tumač. Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapisniku kad se oni saslušavaju pred zamoljenim sucem ili predsjednikom vijeća.

Ako se koja stranka, njezin zakonski zastupnik ili punomoćnik, svjedok ili vješatak udalji prije potpisivanja zapisnika ili ne želi potpisati zapisnik, zabilježit će se to u zapisnik i navesti razlog koji je iznesen.O vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik.

DOSTAVA PISMENADostava je procesna radnja kojoj je cilj da se pismeno dostavi osobi kojoj je upućeno.ZPP određuje da se pismena dostavljaju:

preko pošte ili preko određenog sudskog službenika, odnosno namještenika, preko nadležnog tijela uprave, preko javnog bilježnika ili neposredno u sudu.

Dostava se obavlja radnim danom, i to od 7 do 20 sati, u stanu ili na radnom mjestu osobe kojoj se dostava ima obaviti ili u sudu kad se ta osoba tamo

23

zatekne. Dostava se može obaviti i u drugo vrijeme i na drugom mjestu, po pristanku osobe kojoj se dostava ima obaviti.

ZPP razlikuje značaj pismena koja se dostavljaju pa za neka pismena traži običnu dostavu, a za neka osobnu dostavu.

Obična dostavaPrema pravilima o običnoj dostavi ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih punoljetnih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu. Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno.

Osobna dostavaPrema pravilima o osobnoj dostavi tužba, platni nalog, izvanredni pravni lijek, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba dostavljaju se osobno stranci odnosno njezinom zakonskom zastupniku/punomoćniku. Ostala pismena dostavljaju se osobno kad je to ZPP-om izričito određeno.

Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba predviđenih po pravilima o običnoj dostavi (punolj. član kućanstva, kućepazitelj, susjed, radni kolega) pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu.

Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama o običnoj dostavi, i time se smatra da je dostava obavljena. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno ima dostaviti odsutna i da joj druge osobe ne mogu pismeno na vrijeme predati, ako ne može ni tako, vratit će pismeno sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi. Kad pismeno treba dostaviti državnom odvjetništvu, dostava se obavlja predajom pismena njegovoj pisarnici.

Odbijanje primitkaKad osoba kojoj je pismeno upućeno odnosno odrasli član njezina domaćinstva odnosno ovlaštena osoba ili zaposlenik državnog tijela i pravne osobe bez zakonitog razloga odbije da primi pismeno, dostavljač će ga ostaviti u stanu ili u prostorijama gdje ta osoba radi ili će pismeno staviti na vrata stana ili prostorije. Na dostavnici će zabilježiti dan, sat i razlog odbijanja primitka, a i mjesto gdje je pismeno ostavljeno i time se smatra da je dostava obavljena.

24

Kad stranka ili njezin zakonski zastupnik do dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak završava promijene svoje prebivalište ili stan, dužni su o tome odmah obavijestiti sud. Ako oni to ne učine, a dostavljač ne može saznati u koje su se mjesto odnosno stan odselili, sud će odrediti da se sve daljnje dostave u parnici za tu stranku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Dostava se smatra obavljenom nakon proteka osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

Tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalazi u inozemstvu, a nemaju punomoćnika u RH, pozvat će sud da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u RH. Ako oni tako ne postupe sud će tužbu odbacitiAko to učini tuženik sud će mu na njegov trošak odrediti zastupnika iz reda odvjetnika ili javnih bilježnika.

DostavnicaDostavnica je javna isprava koja služi kao dokaz o izvršenom dostavljanju. Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavljač. Primalac će na dostavnici slovima sam napisati dan primitka. Ako je primalac nepismen ili nije u stanju potpisati se dostavljač će ispistati njegovo ime i prezime i slovima dan primitka te staviti napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis. Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje, i time se smatra da je dostava obavljena. Ako je propuštanjem dostavljanja nekoj stranci onemogućeno da raspravlja, to predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog koje povrede se mogu podnositi i izvanredni pravni lijekovi.

ROKOVI I ROČIŠTAROKRok je određeno vremensko razdoblje u kome se neka procesna radnja može poduzeti, odnosno prije čijeg se isteka ne može poduzeti. Rokove možemo podijeliti na više vrsta:

Zakonski i sudski. Zakonskim rokovima trajanje je određeno zakonom te se ne mogu mijenjati odlukom suda Sudskim rokovima trajanje, na temelju zakonskog ovlaštenja, određuje sud prema svom nahođenju u konkretnom slučaju, time što je ponekad vezan u pogledu minimalne ili maksimalne granice njihova trajanja.

Produživi i neproduživi. Neproduživi su zakonski rokovi. Produživi su sudski rokovi. O produživanju rokova odlučuje sud, ali samo na prijedlog stranaka. Subjektivni i objektivni.

25

Subjektivni su oni čiji početak zavisi od saznanja ovlaštene osobe za događaj koji je relevantan za njihovo računanje. Objektivni se računaju od nastupanja relevantne činjenice, neovisno o saznanju ovlaštenih osoba za tu činjenicu

Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane u rok se ne uračunava dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan. Rokovi određeni na mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kada je rok otpočeo. Ako posljedni dan roka pada na državni praznik, ili nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana.

Prekidanjem postupka prestaju teći svi zakonski i sudski rokovi, dok kod mirovanja postupka prestaju teći samo sudski rokovi. Rokovi koji su prestali teći, počinju teći iznova kad se postupak nastavi.

Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se dan predaje sudu kojem je upućen. Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnosioca.

ROČIŠTARočište je vremenski određeno doba kada sud poduzima neku procesnu radnju uz sudjelovanje stranaka i drugih sudinika u postupku. Ročište određuje sud kada je to zakonom propisano ili kad to zahtijevaju potrebe postupka. Protiv rješenja o određivanju ročišta nije dopuštena žalba.

Sud će na ročište pravovremeno pozvati stranke i ostale osobe čija se prisutnost smatra potrebnom. Uz poziv će se stranci dostavititi podnesak koji je dao povod za određivanje ročišta, a u pozivu će se naznačiti mjesto, prostorija i vrijeme održavanja ročišta. Sud će u pozivu osobito upozoriti na zakonske posljedice izostanka s ročišta.

Ročište se u pravilu održava u sudskoj zgradi. Sud može odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka.

POVRAT U PRIJAŠNJE STANJEPovrat u prijašnje stanje je pravni institut kojim se parnica vraća u stanje prije opravdanog propuštanja roka ili ročišta za poduzimanje određene parnične radnje zbog kojeg je stranka izgubila pravo na naknadno poduzimanje propuštene radnje.

26

Da bi se ovo pravno sredstvo moglo uspješno upotrijebiti, potrebno je da se ispune određene specifične pretpostavke:1. da je stranka propustila ročište ili rok za poduzimanje neke procesne

radnje;2. da je stanka zbog propuštanja izgubila pravo na poduzimanje te radnje;3. da je zbog prekluzije za stranku nastala određena šteta, 4. da zakon izričito ne isključuje dopustivost povrata 5. da postoje opravdani razlozi za propuštanje;6. da stranka predloži da joj se dopusti da propuštenu radnju naknadno

izvrši;7. da je povrat zatražen u zakonskom roku, koji subjektivni iznosi 15 dana

od prestanka razloga za propuštanje ili 15 dana od saznanja za propuštanje. Objektivni rok iznosi 3 mjeseca od dana propuštanja.

U trgovačkim sporovima objektivni rok za povrat iznosi 30 dana.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojega je trebalo obaviti propuštenu radnju. Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan istovremeno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.

Neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Nepravovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća rješenjem. U vezi s prijedlogom za povrat u priješnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate.

Kada se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

Protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno pravilu restitutio restitutionis non datur ili prijedlog koji je nepravovremeno podnesen.Protiv rješenja kojim se prijedlog odbija ili odbacuje dopuštena je posebna žalba.Stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat

PARNIČNE RADNJE SUDAParnične radnje koje poduzima sud imaju jedan zajednički osnovni zadatak – da dovedu do odluke o suštini spora.

One se u osnovi svode na:1. primanje parničnih radnji stranaka;2. pripremanje procesnog materijala radi donošenja odluke 3. izvođenje dokaza

27

4. registriranje i protokoliranje poduzetih parničnih radnji suda i stranaka;5. odlučivanje o prethodnim i osnovnim pitanjima, o sporednim i glavnim

zahtjevima, 6. dostavljanje pismena;7. te pružanje pravne pomoći sudovima i drugim tijelima.

Sudske odluke su parnične radnje kojima sud izražava svoju volju u pogledu pitanja koje se pojavljuju u toku parnice. Odluke suda s obzirom na sadržaj pravne zaštite koja se njima pruža mogu biti deklaratorne, kondemnatorne ili konstitutivne naravi. Odluke suda zatim mogu biti procesne ili građanskopravne naravi, zavisno od toga pojavljuju li se kao rezultat primjene procesnih ili građanskopravnih pravila. Sudske odluke zatim mogu biti pripremne kad se njihov cilj sastoji u ostvarivanju pretpostavaka za donošenje odluke o glavnom pitanu, te konačne kad se njima završava postupak pred sudom određenog stupnja ili pred sudom uopće.

Po svojoj formi sudske odluke donose se u obliku presude ili rješenja. Presudom sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, dakle o meritornom i glavnom pitanju spora – o osnovanosti ili neosnovanosti zahtjeva za pružanje određene pravne zaštite.

U obliku rješenja odlučuje se o pitanjima procesne naravi. Izuzetno, u postupku zbog smetanja posjeda o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud odlučuje rješenjem. U postupku izdavanja platnog naloga rješenje kojim se prihvaća tužbeni zahtjev donosi se u obliku platnog naloga. Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

Odluke vijeća donose se nakon vijećanja glasanjem. Vijećati znači raspravljati o pitanjima koja su predmet postupka. Glasovati znači odlučivati o predmetu određenim izjašnjavanjem u prilog ili protiv prijedloga odluke. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On se brine da se o svim pitanjima svestrano i potpuno raspravlja. Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.

Prije odlučivanja o glavnoj stvari sud odlučuje je li potrebno dopuniti postupak, te o drugim prethodnim pitanjima. Ako pri rješavanju o glavnoj stvari treba odlučiti o više zahtjeva, glasat će se o svakom zahtjevu napose.

TROŠKOVI PARNIČNOG POSTUPKAParnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parničnog postupka. Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama. Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda

28

unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, ili kad ga sud odredi po službenoj dužnosti, sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi.

ZPP-u kao osnovno pravilo za snošenje i naknadu troškova usvaja načelo odgovornosti za uspjeh ili načelo causae , prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

Ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjerni dio troškova. Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva.

Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice.

Kao korekciju osnovnog pravila o snošenju i naknadi troškova po načelu odgovornosti za uspjeh u parnici, ZPP određuje i pravila o snošenju i naknadi troškova po načelu odgovornosti za krivnju odnosno slučaj ili načelo culpae. Prema tom načelu stranka je neovisno ishodu parnice dužna nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. ZPP regulira i neke posebne slučajeve dužnosti naknade troškova po načelu culpae. To su slučajevi: nedavanja povoda za tužbu, povlačenja tužbe i odustanka od pravnog lijeka.

1. Ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditit tuženiku parnične troškove.

2. Tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadokanaditi

parnične troškove, ali ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju.

3. Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci

nadoknaditit troškove nastale u povodu pravnog lijeka.

Svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno. Troškovi nagodbe koja je pokušana, ali nije uspjela ulaze u parnične troškove.

29

Suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove.

O naknadi troškova, odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Neodređeni zahtjev treba odbiti.

Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.

Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučit će i o troškovima nastalim u postupku u povodu toga pravnog lijeka. Kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će i o troškovima cijelog postupka.

Kad se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostavit će se da o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

Troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci odnosno postavljenom privremenom zastupniku.

Oslobođenje od prethodnog plaćanja troškova postupkaOslobođenje može biti potpuno i djelomično. Sud će potpuno osoboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svome općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno uzdržavanje svoje i svoje obitelji – potpuno oslobođenje. Sud može osloboditi stranku samo plaćanja taksa, ako bi plaćanjem taksa bila znatno umanjena sredstva iz kojih se uzdržava stranka i članovi njezine obitelji – djelomično oslobođenje.

Oslobođenje od prethodnog plaćanja troškova postupka obuhvaća oslobođenje od plaćanja taksa i od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja i sudskih oglasa.

Odluku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka donosi prvostupanjski sud na prijedlog stranke. Stranka je dužna uz prijedlog podnijeti potvrdu nadležnog tijela uprave o imovnom stanju. Protiv rješenja suda kojim se prihvaća prijedlog stranke nije dopuštena žalba.

Kada je stranka potpuno oslobođena plaćanja troškova postupka, prvostupanjski sud će na njezin zahtjev odrediti da je zastupa punomoćnik, ako je to nužno radi zaštite prava stranke. Stranka kojoj je postavljen

30

punomoćnik oslobađa se plaćanja stvarnih izdataka i nagrede postavljenom punomoćniku.

AKTORSKA KAUCIJAU sporovima s elementom inozemnosti, gdje je strana fizička ili pravna osoba tužitelj a domaća tuženik, tuženik može tražiti od suda da naredi tužitelju plaćanje određenog novčanog iznosa koji će poslužiti tuženiku da naplati svoje parnične troškove u slučaju da tužbeni zahtjev stranca bude odbijen. Donošenje odluke vrši se samo na prijedlog tuženika. Tuženik svoj prijedlog može staviti najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije održano tada prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvariTuženik se nije dužan upustiti u parnicu dok tužitelj ne položi iznos osiguranja. Aktorska kaucija se ne plaća u sljedećim slučajevima: 1. ako postoji reciprocitet - ako strana država ne traži od našeg tužitelja

kauciju2. ako tužitelj ima pravo azila u RH3. u sporovima iz radnih odnosa koji su ostvareni u RH4. u sporovima iz bračnih, paternitetskih, maternitetskih odnosa i o

uzdržavanjuu sporovima iz mjeničnih i čekovnih odnosa (jer se takve odluke lako provode)

PRAVNA POMOĆSudovi su jedan drugome dužni ukazivati pravnu pomoć u parničnom postupku. Ako zamoljeni sud nije nadležan da obavi radnju za koju je zamoljen, ustupit će molbu nadležnom sudu i o tome obavijestiti sud od koga je primio molbu; a ako mu nadležni sud odnosno državno tijelo nije poznato, vratit će molbu.

Sudovi će ukazivati pravnu pomoć inozemnim sudovima u slučajevima predviđenim međunarodnim ugovorom i kad postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomoći. Sud će uskratiti pravnu pomoć inozemnom sudu ako se traži izvršenje radnje koja je protivna javnom poretku. Predmet se dostavlja, u tom slučaju, Vrhovnom sudu radi donošnja konačne odluke. Sudovi ukazuju pravnu pomoć inozemnim sudovima na način predviđen u domaćem zakonu.

TUŽBAZPP određuje da se parnični postupak pokreže tužbom.Tužba je parnična radnja u kojoj tužitelj ističe zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja.

Tužba treba sadržavatiObligatorni sadržaj: 1. Podatke koje mora imati i svaki drugi podnesak. Ti podaci su:

31

a) oznaka suda, b) ime, zanimanje i prebivalište ili boravište stranaka, c) predmet spora, d) sadržaj izjave, e) potpis podnositelja

2. Tužbeni zahtjev, 3. Tvrdnje o činjenicama na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev, 4. Prijedloge o dokazima kojima se činjenice mogu utvrditi 5. kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka ovisi o vrijednosti spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora

Fakultativni sadržaj: 6. Tužiteljevo shvaćanje o pravnoj osnovi svog tužbenog zahtjeva

S obzirom na tip i sadržaj pravne zaštite koja se u tužbi traži tužbe se dijele na:1. kondemnatorne – u kojima se od suda traži da tuženiku naloži neko činjenje, trpljenje ili propuštanje; 2. deklaratorne – u kojima se traži utvrđenje sadržaja nekog pravnog odnosa i na 3. konstitutivne – u kojima se traži preinačenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili njegovo ukidanje.

DEKLARATORNA TUŽBA (tužba na utvrđenje)Deklaratornom tužbom od suda se traži da utvrdi

postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

Deklaratorna tužba se može podnijeti kada nema mogućnosti podnošenja kondemnatorne ili konstitutivne tužbe.Pravni interes se ne presumira već ga je potrebno dokazati.S obzirom da traženje deklaratorne zaštite može biti usmjereno na utvrđenje da određeni pravni odnos postoji, ili da određeni pravni odnos ne postoji razlikujemo pozitivnu deklaratornu tužbu i negativnu deklaratornu tužbu.

Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je u tijeku parnice postao sporan, tužitelj može, pored postojećeg zahtjeva, istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takva zahtjev. Isticanje ovakvog zahtjeva ne smatra se preinakom tužbe. Radi se o tzv. incinentalnoj tužbi za utvrđenje.

KONDEMNATORNA TUŽBAU kondemnatornoj tužbi tužitelj traži od suda da mu pruži pravnu zaštitu tako što će tuženika osuditi da u korist tužitelja ili, iznimno nekog trećeg, nešto određenog učini, trpi ili propusti. Zove se još i osudna ili tužba na činjenje.

Pravni interes se zbog zabrane samopomoći presumira.

32

Raspravljanju o osnovanosti zahtjeva za izricanje osude, mora, nužno prethoditi utvrđivanje sadržaja tužiteljevih ovlaštenja i tuženikovih obveza. Dispozitivu osuđujuće presude prethodi deklaratorni preambul koji se unosi u obrazloženje.

Sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave, uz izuzetke da sud može obvezati tuženika i na činidbe koje nisu dospjele ako prihvati zahtjev za uzdržavanje, odnosno da preda ili preuzme stvari dane u najam ili zakup i prije prestanka tih odnosa.

KONSTITUTIVNA TUŽBAKonstitutivna tužba je tužba kojom se traži uspostavljanje novih, odnosno preinačenje ili ukidanje postojećih pravnih odnosa. Konstitutivna ili pravostvarajuća pravna zaštita, dakle, izražava se u stvaranju pravnih odnosa koji dotle nisu postojali – bilo da proizvodi nove, bili da preinačuje ili ukida postoječe pravne odnose. Pravni interes se presumira, budući da će se u takvim situacijama preinačenje sadržaja pravnih odnosa može postići samo intervencijom suda.Konstitutivnoj pravnoj zaštiti prethodi utvrđivanje sadržaja pravnih odnosa među strankama. Ovaj deklaratorni preambul ulazi u obrazloženje presude.- samo izreka postaje pravomoćna PREDMET SPORAPredmet spora je tužbeni zahtjev – zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja,Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj. Ako sud nađe da je tvrdnja osnovana, on usvaja tužbeni zahtjev. Ako nađe da je tvrdnja neosnovana, on uskraćuje pružanje pravne zaštite odbijajući tužbeni zahtjev. Takvom odlukom pruža pravnu zaštitu tuženiku.

PRAVNE POSLJEDICE PODNOŠENJA TUŽBE SUDUPodnošenje tužbe sudu prouzrokuje određene procesnopravne i građanskopravne učinke.

Najvažnije procenopravne posljedice podnošenja tužbe sudu su:1. ocjenjivanje nadležnosti vrši se u pravilu s obzirom na činjenice u vrijeme

podnošenja tužbe s2. pravo tužitelja na izbor nadležnog suda konzumira se podonošenjem

tužbe sudu;3. ugovor o prorogaciji relevantan je ako je pravovaljan u vrijeme

podnošenja tužbe sudu;4. dopustivost tužbe prosuđuje se u prvom redu prema okolnostima u

vrijeme podnošenja tužbe 5. ako se tužba preinačuje zbog okolnosti koje su nastupile nakon

podnošenja tužbe sudu, tuženik se preinaci može protiviti.

Najvažnije građanskopravne posljedice podnošenja tužbe sudu su:1. dosjelost i zastara prekidaju se podnošenjem tužbe sudu

33

2. ako je pravo na podnošenje tužbe ograničeno prekluzivnim rokom, do prekluzije ne dolazi ako se tužba podnese dok rok još teče;

3. na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu; - procesne kamate

4. za rastavu braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe.

PRAVNE POSLJEDICE DOSTAVE TUŽBE TUŽENIKU - LITISPENDENCIJA

Litispendecija je postojanje parnice.Parnica počinje teći dostavljanjem tužbe tuženiku, od tada parnica postoji, visi (lat. lis pendent).

Litispendencija prestaje kad odluka kojim se parnica završava postane pravomoćna, kad tužitelj povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva, kad stranke zaključe sudsku nagodbu, kad umre stranka u parnici koju nasljednici ne mogu produžiti, kad dođe do konfuzije stranaka.

Procesnopravne posljedice litispendencije su:1. dok parnica teče, ne može su u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova

parnica među istim strankama;2. nakon dostavljanja tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je u pravilu

njegov pristanak;3. okolnost što je neka od stranaka otuđila stvar ili pravo o kome teče

parnica, ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši;4. atrakciona nadležnost za protutužbu i za tužbu tzv. glavnog miješanja

može se zasnovati tek kad nastupi listispendencija u parnici koja atrahira;5. umješač se može pridružiti jednoj od stranaka nakon nastupanja

litispendecije;6. obavještenje treće osobe o pranica obavlja se kad pranica počne teći.

Ako sud odluči o zahtjevu o kome već teče parnica, to predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, o kojoj instancioni su vodi računa po službenoj dužnosti. Izvanredni pravni lijekovi ne mogu se podnositi jer pravomoćnosti odnosi prevagu nad litispendencijom.

Građanskopravna posljedica litispendencije je u tome da savjesni posjednik postaje nesavjestan od trenutka kada mu je tužba dostavljena.

Litispendencija pred stranim sudomSud RH prekinut će postupak na zahtjev stranke ako je u toku spor pred stranim sudom u istoj pravnoj stvari i između istih stranaka, i to:1. ako je prvo pred stranim sudom pokrenut postupak u vezi s tim sporom;2. ako je riječ o sporu za čije suđenje ne postoji isključiva nadležnost suda

RH;3. ako postoji uzajamnost.

34

OBJEKTIVNA KUMULACIJA TUŽBENIH ZAHTJEVAProcesna institucija objektivne kumulacije omogućuje tužitelju da u jednoj tužbi istakne više tužbenih zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj ili pravnoj osnovi protiv istog tuženika.

O tome ZPP određuje da u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Subjektivna kumulacija:

- kad zahtjevi proizlaze iz različitih osnova- ili su istaknuti protiv više tuženika

Razlikuje se nekoliko vrsta kumulacija: o običnoj ili istodobnoj kumulaciji radi se kada tužitelj kumulira

više tužbenih zahtjeva protiv istog tuženika već pri podnošenju tužbe. o sukcesivnoj kumulaciji radi se onda kada tužitelj uz već istaknuti

tužbeni zahtjev naknadno ističe nove zahtjeve do zaključenja glavne rasprave. Za ovu vrstu kumulacije vrijede pravila o preinaci tužbe.

eventualnoj kumulaciji govorimo kad tužitelj kumulira zahtjeve koji su u međusobnoj vezi, na način da zatraži od suda da slijedeći od istaknutih zahtjeva usvoji tek ako ustanovi da prethodni nije osnovan (alternativni tužbeni zahtjev ??)

PREINAKA TUŽBETužba se smatra preinačenom kad se u njoj izmjeni neki od bitnih elemenata, tako da izmijenjena tužba nije istovjetna s onom prvobitnom. Elementi od kojih zavisti preinaka tužbe su tužbeni zahtjev i parnične stranke, pa preinaka može biti objektivna i subjektivna. Tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave.

OBJEKTIVNA PREINAKAO objektivnoj preinaci govorimo kada tužitelj:

promjeni istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojeći ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći tužbeni zahtjev

Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

35

Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

SUBJEKTIVNA PREINAKAO subjektivnoj preinaci govorimo kada umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu. Za ovakvu preinaku tužbe potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika. Osoba koja stupa u parnicu umjesto stranke mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se ona nalazila u trenutku kad u nju stupa.

POVLAČENJE TUŽBE I ODRICANJE OD TUŽBENOG ZAHTJEVA

Povlačenje tužbe je jednostrana neposredna parnična radnja tužitelja kojom izjavljuje da odustaje od traženja da sud u konkretnoj parnici odluči o osnovanosti njegova tužbenog zahtjeva. Ova je izjava neopoziva.

Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

Povučena tužba smatra se kao da nije ni podnesena, pa se može ponovno podnjeti.

Odricanje od tužbenog zahtjeva je jednostrana neposredna parnična radnja tužitelja kojim izričito izjavljuje da konačno odustaje od svog prava tražiti da mu sud pruži pravnu zaštitu određenog sadržaja.

Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda temelju odricanja). Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Sud neće donijeti presudu na temelju odricanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima ako utvrdi da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati.

PROTUTUŽBAProtutužba je tužba tuženika protiv tužitelja iz parnice koju je ovaj protiv tuženika ranije pokrenuo;

ZPP određuje da tuženik može do zaključenja glavne rasprave pred sudom podnijeti kod istog suda protutužbu:

ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom (koneksna protutužba)

ako se ti zahtjevi mogu prebiti (kompenzabilna protutužba),

36

ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cjelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu (prejudicijelna protutužba).

Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud ili sud druge vrste.

SUPARNIČARSTVOSuparničarstvo postoji kada se u istoj stranačkoj ulozi u parnici pojavljuje više procesnih subjekata.

ZPP određuje da više osoba može jednom tužbom tužiti odnosno biti tuženo: 1) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava i obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove; 2) ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika; 3) ako je to drugim zakonom određeno.

Svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima.

Osoba koja pristupa tužbi odnosno na koju se tužba proširuje mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa. Da li će doći do suparničarstva ovisi o volji tužitelja, osim u slučaju nužnog suparničarstva.

Suparničarstvo je aktivno kad više subjekata sudjeluje u parnici u svojstvu tužitelja, a pasivno kad više subjekata ima ulogu tuženika. Ono je obostrano kad i u ulozi tužitelja i u ulozi tuženika ima više stranaka.

VRSTE SUPARNIČARA

Materijalni suparničari su oni koji se prije i izvan parnice nalaze u određenoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora.

Formalni suparničari su oni među kojima izvan parnice nema ni pravne ni stvarne povezanosti s obzirom na predmet spora ali su u njihovim parnicama posredan predmet spora prava odnosno obveze iste vrste, koji se osnivaju na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

Za obične suparničare karakteristično je da se protiv svakog od njih može donijeti sadržajno različita presuda. Svi formalni suparničari su i obični suparničari. Svaki je obični suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima.

Za jedinstvene suparničare karakteristično je da se ili po zakonu ili zbog prirode spornog odnosa spor u kome sudjeluju može riješiti samo na jednak način prema svima. Ako pojedini materijalni suparničari propuste koju

37

parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže se i na one koji te radnje nisu poduzeli.

O nužnom suparničarstvu se radi onda kada tužitelj koji želi da njegova tužba bude ocijenjena kao dopuštena, mora zasnovati pasivno suparničarstvo koje će obuhvatiti sve subjekte koji su sudionici određenog materijalnopravnog odnosa.

Zakonsko suparničarstvo - postoji kad zakon izričito predviđa suparničarstvo neovisno od postojanja općih pretpostavaka za suparničarstvo. Takve su dvije situacije:

1. Glavni dužnik i jamac mogu biti zajednički tuženi, ako to nije u suprotnosti sa sadržajem ugovora o jamstvu (solidarno jamstvo).

2. Tužba glavnog miješanja. To je tužba osobe koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica. Takva osoba može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi. To je moguće čak i ako taj sud ne bi bio stvarno nadležan – atrakcija.

SUDJELOVANJE TREĆIH OSOBA U PARNICIUMJEŠAČ

Suparničarstvo = više osoba kao jedna stranka / umješač nije stranka

Umješač je osoba koja se u parnici što se vodi među određenim strankama pridružuje jednoj od njih jer ima pravni interes da stranka kojoj se pridružila uspije u parnici. Umješač mora ispunjavati opće uvjete u pogledu stranačke i parnične sposobnosti. On mora za miješanje imati i određeni pravni interes.

Umješač može stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, te u tijeku postupka nastavljenog podnošenjem izvanrednog pravnog lijeka. Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje i predložiti da se umješač odbije, a sud može i bez izjašnjenja stranaka odbiti sudjelovanje umješača ako utvrdi da ne postoji pravni interes umješača.

Do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješač može sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti. Protiv odluke suda kojim se prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.

Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kada se umješa u parnicu. U daljem tijeku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio.

38

Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak, ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama. Nakon pristanka obiju parničnih stranaka umješač može stupiti u parnicu kao stranka, umjesto stranke kojoj se pridružio.

Umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se pridružio, tvrditi da spor nije pravilno rješen. Njegov prigovor u novoj parnici da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svog stupanja bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda.

Umješač s položajem jedinstvenog suparničaraAko se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa pravni učinak presude odnosi neposredno i na umješača, jednako kao i na parničnu stranku, on u parnici ima položaj jedinstvenog suparničara. Do toga može doći kad materijalnopravni odnosi ne uvjetuju formiranje nužnog suparničarstva pa osoba ne postane stranka u parnici, već pristupi jednoj stranci kao umješač.

IMENOVANJE PRETHODNIKA (nominatio auctoris)

Tuženik koji je tužen kao držatelj kakve stvari ili korisnik kakva prava, a tvrdi da stvar drži ili pravo vrši u ime treće osobe, može najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije održano – onda na glavnoj raspravi prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, pozvati preko suda tu treću osobu (prethodnika) da umjesto njega stupi kao stranka u parnicu.

Pristanak tužitelja da umjesto tuženika u parnicu stupi prethodnik potreban je samo ako tužitelj protiv tuženika ističe i takve zahtjeve koji ne ovise o tome ima li tuženik u ime prethodnika stvar ili vrši pravo.

Imenovani prethodnik može, dakle, zauzeti različite stavove u odnosu na primljeni poziv:1. oglušiti se na poziv, zadržavajući pasivan stav. 2. odazvati se pozivu i intervenirati u tuđu parnicu (kao umješač)3. stupiti u parnicu umjesto prvobitnog tuženog, koji istupa iz parnice;4. pokrenuti protiv stranaka iz prvobitne parnice novu parnicu po pravilima

tužbi tzv. glavnog miješanja;5. pokretnuti samostalnu parnicu protiv jedne od stranaka iz parnice iz koje

mu je upućen poziv.

OBAVIJEST TREĆE OSOBE O PARNICIAko tužitelj ili tuženik treba da treću osobu obavijesti o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak, oni mogu sve dok se parnica pravomoćno ne dovrši, to učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica.

39

Stranka koja je treću osobu obavijestila o parnici ne može zbog toga tražiti prekid otpočete parnice, produljenje rokova ili odgodu ročišta.

PREKID POSTUPKA

Do prekida postupka može doći po sili zakona što sud samo svojim rješenjem utvrđuje, ili pak konstitutivnom odlukom suda.

Do prekida postupka po sili zakona dolazi:1. kad stranka umre 2. kada stranka izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika;3. kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za

zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici;4. kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kad

nadležno tijelo pravomoćno odluči o zabrani rada;5. kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;6. kad se stranka nađe na području koje je zbog izvanrednih događaja

odsječeno od suda7. kada zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;8. kad je to drugim zakonom određeno .Odluka suda o prekidu ima deklaratoran značaj.

Ako je postupak prekinut zbog otvaranja stečaja i ako je zbog toga prestala nadležnost tog suda, taj će sud rješenjem utvrditi prekid, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet nadležnom sudu nakon pravomoćnosti rješenja.

Sud će odrediti svojom odlukom konstitutivnog značenja prekid postupka:1. ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;2. ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen privredni

prijestup ili kazneno djelo. Sud može, ali i ne mora, odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen privredni prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo

Za vrijeme trajanja prekida postupka parnica se ne gasi; ona još uvijek teče. Prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Parnične radnje što ih je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

Postupak koji je prekinut iz razloga smrti stranke, zakonskog zastupnika stranke, ili prestanka pravne osobe nastavit će se kad nasljednik ili staratelj ostavine preuzmu postupak.

Ako je sud prekinuo postupak zbog prethodnog pitanja, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim

40

nadležnim tijelom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi prekida. Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu straku teći u cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

ZASTOJ POSTUPKAZPP određuje da će se u slučajevima kada po ovom zakonu dolazi do zastoja postupka, na odgovarajući način primjenjivati odedbe o prekidu postupka. To su slijedeći slučajevi:

kad sud ustanovi da zakonski zastupnik ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju,

kad sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat će se s postupkom dok to rješenje ne postane pravomoćno .

do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva .

ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti nije suglasan s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom

OBUSTAVA POSTUPKAPostupak će se obustaviti kad umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike. Sud će nasljednicima umrle stranke, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, postaviti privremenog zastupnika kojem će se dostaviti rješenje o obustavi postupka, ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duže trajati.Rješenje o obustavi dostavit će se protivnoj stranci i nasljednicima te stranke.

MIROVANJE POSTUPKAMirovanje postupka je privremeni zastoj gotovo svih aktivnosti u parnici kao rezultat izričite ili prešutne dispozicije stranaka.2 x mirovanje =>povučena tužbaMirovanje postupka nastupa: 1. ako se obje stranke prije zaključenja glavne rasprave o tome sporazumiju 2. kad obje stranke izostanu s pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu

raspravu 3. kad prisutne stranke na ročištu neće da raspravljaju 4. kad jedna stranka koja je uredno pozvana izostane, a druga predloži

mirovanje,

Kad su se stranke sporazumijele da postupak miruje, to mirovanje nastupa od dana kad stranke o tome obavijeste sud.

41

Ako se u istom postupku dva puta udovolji uvjetima za mirovanje smatrat će se da je tužba povučena.

U slučaju mirovanja postupka nastupaju iste pravne posljedice kao i pri prekidu postupka, osim što rokovi određeni zakonom ne prestaju teći.

Postupak miruje dok jedna stranka ne predloži da se postupak nastavi. Takav prijedlog ne može se staviti prije nego što proteknu tri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka. Ako nijedna stranka u roku od četri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka, smatra se da je tužba povučena.

DOKAZIVANJE I DOKAZIDokazivanje je niz parničnih radnji procesnih subjekata koje se sastoje u predlaganju, izboru, ispitivanju i ocjenjivanju dokaznih sredstava radi utvrđivanja istinitosti tvrdnji parničnih stranaka i pretpostavki suda o činjenicama koje su bitne za primjenu prava.

Dokazno sredstvo ili dokaz je ono iz čega se čulnim opažanjem crpi saznanje o postojanju ili nepostojanju činjenice čije je utvrđivanje od značenja u parnici;Među dokazna sredstva zakon ubraja: svjedoke, vještake, tumače, stranke, isprave i predmete uviđaja.

PREDMET DOKAZIVANJAPredmet dokazivanja su određene tvrdnje stranaka ili suda o postojanju ili nepostojanju činjenica od čijeg postojanja ili nepostojanja ovisi primjena pravnog pravila.

Dokazivanje obuhvaća samo tvrdnje o činjenicama koje su važne za donošenje odluke

Dokazuju se u prvom redu činjenice od kojih zavisi zasnivanje, promjena ili prestanak pravnog odnosa – pravno relevantne činjenice.No dokazuju se i one činjenice koje nisu neposredno važne, ali omogućuju formiranje suda o postojanju neposredno važnih činjenica. => indicijeNa temelju posredno relevantnih činjenica – indicija – stvara se zaključak o postojanju neposredno relevantnih činjenica.

U načelu dokazuju se samo sporne činjenice. Sporne činjenice su one o čijem postojanju stranke iznose kontradiktorne tvrdnje. Činjenice koje nisu sporne sud nije ovlašten utvrđivati. Zatim ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice

Ne treba dokazivati ni činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno.

42

Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate. Notorne činjenice su one koje su poznate širem krugu ljudi u sredini u kojoj se suđenje obavlja.

TERET DOKAZIVANJA- je na strankama. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te tvrdnje mogu provjeriti. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

PREDLAGANJE; IZBOR I IZVOĐENJE DOKAZASvaka stranka dužna je iznjeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Sud može tijekom postupka kad to ocijeni svrsishodnim upozoriti stranke na njihovu dužnost.

Stranke predlažu dokaze, ali koji će se dokazi izvesti odlučuje sud rješenjem. Sud nije vezan svojim rješenjem o izvođenju dokaza. Sud je ovlašten utvrđivati i one činjenice i izvesti i one dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da one idu za tim da raspolažu onim zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

Izvođenje dokaza zavisi od specifičnosti predmeta dokazivanja i od dokaznog sredstva. Kojim će se redom izvoditi dokazi zavisi od suda.

OSIGURANJE DOKAZAKad postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijeku, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede.

Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen u tijeku parničnog postupka za postupanje je nadležan sud pred kojim je postupak u tijeku. Kad se traži osiguranje dokaza prije pokretanja postupka te u hitnim slučajevima ako je postupak već u tijeku, nadležan je niži sud prvog stupnja na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati odnosno sud na čijem području boravi osoba koju treba saslušati.

U podnesku kojim traži osiguranje dokaza predlagač je dužan naznačiti prava čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi

predloženim dokazima, razloge iz kojih smatra da je izvođenje toga dokaza nužno radi

utvrđenja tih činjenica i razloge iz kojih smatra da se kasnije dokaz neće moći izvesti ili će

njegovo izvođenje biti otežano.

O izvedenom osiguranju sastavlja se zapisnik. Ako su dokazi izvedeni prije nego što je postupak pokrenut, zapisnik se čuva kod suda pred kojim se dokazi izvedeni.

43

Ako je postupak u tijeku, a osiguranje dokaza nije izveo parnični sud, zapisnik će se dostaviti parničnom sudu.

POJEDINA DOKAZNA SREDSTVA

UVIĐAJUviđaj se poduzima onda kad je za utvrđivanje kakve činjenice ili razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda. Uviđaj se može obavljati i uz sudjelovanje vješataka, ako sud nema potrebnog stručnog znanja.

Uviđaj u pravilu vrši parnični sud (neposredno izvođenje dokaza), a može ga izvoditi i zamoljeni sud (posredno izvođenje dokaza) jer određeni predmet zapaža zamoljeni sudac, a dokaznu vrijednost ocjenjuje drugi sudac.

ISPRAVEIsprava je svaki predmet na kome je pismom zabilježena neka misao. Isprava je stvarno dokazno sredstvo izdano u propisanom obliku kojim se utvrđuje postojanje ili nepostojanje nekih činjenica.

Postoji nekoliko vrsta isprava: 1. javne i privatne, 2. domaće i strane, 3. konstitutivne i dokumentarne, 4. izvorne ili prijepisi izvornika, 5. vjerodostojne isprave.

Javne su isprave one isprave koje je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvu obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu. Za njih vrijedi presumpcija istinitosti.Javna isprava mora ispunjavati, dakle, tri uvjeta: - da je izdana od ovlaštenog tijela, - da je izdana u propisanoj formi, - da je izdana u okviru nadležnosti izdavača.

Privatne isprave su one isprave koje nisu javne, dakle ne samo one koje izdaje neka fizička osoba.

Podjela na domaće i strane vrši se s obzirom na mjesto izdavanja ili izdavača. Inozemne javne isprave koje su propisno ovjerene imaju, uz uvjet uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.

Konstitutivne su isprave one kojima se neposredno zasnivaju, mijenjaju ili ukidaju pravni odnosi.

44

Dokumentarne su isprave kojima se ne zasniva pravni odnos, već je isprava sastavljena da pruži dokaz o pravnom odnosu koji je nastao nezavisno od isprave.

Isprave mogu biti izvorne ili prijepisi izvornika. Prijepisi mogu biti ovjereni ili obični.

Posebnu kategoriju predstavljaju tzv. vjerodostojne isprave, koje s obzirom na izdatnika ili sadržaj u relativno visokom stupnju vjerojatnosti dokazuju postojanje potraživanja na temelju kojih se traži izdavanje platnih naloga, odnosno rješenja o ovrsi. Kod njih vrijedi presumpcija istinitosti.Ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojega bi ona trebalo da potječe. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Ako se isprava nalazi kod državnog tijela ili pravne ili fizičke osobe sa javnim ovlastima, a sama stranka ne može isposlovati da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu.

Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud će tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok. Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda.

Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi. Ako se isprava nalazi kod treće osobe, a stranka je ne može pribaviti.Treća osoba dužna je po nalogu suda podnijeti ispravu samo:

kad ju je ona po zakonu dužna pokazati ili je podnijeti kad je riječ o ispravi koja je po svojem sadržaju zajednička za tu osobu

i stranku koja se poziva na ispravu. Ako treća osoba priče svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod nje nalazi, parnični će sud riješiti je li treća osoba dužna podnijeti ispravu.

SVJEDOCISvjedok je osoba pozvana da pred sudom dade iskaz o svojim prošlim zapažanjima koja bi mogla biti važna za utvrđivanje istinitosti navoda koji su predmet dokazivanja. Kao svjedoci mogu se saslušati samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju.

Svjedok može biti svaka fizička osoba, osim stranaka u parnici i njihovih zakonskih zastupnika, te suca u konkretnom slučaju, kojeg bi u tom slučaju trebalo izuzeti, ako bi se saslušavao kao svjedok.

45

Svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna odazvati pozivu, te ako to nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti. Dužnost svjedočenja sadrži u sebi dužnost odazivanja pozivu suda, davanju iskaza pred sudom, govorenja istine i donekle dužnost polaganja zakletve.

Iznimke od obveze svjedočenjaSud ne može saslušati kao svjedoka osobu koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne dok je nadležno tijelo ne oslobodi te dužnosti. Na to sud pazi po službenoj dužnosti, pa ne smije sasluštati svjedoka ni kad bi ovaj bio spreman da bez odobrenja iskazuje.

ZPP također određuje da svjedok može uskratiti svjedočenje: 1. o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;2. o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom

ispovjedniku ispovijedila;3. o činjenicama što ih je svjedok saznao kao odvjetnik, liječnik, ili u

obavljanju kakva drugog poziva ako postoji obveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva

Sudac će upozorit te osobe da mogu uskratiti davanje iskaza.

Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako za to postoje važni razlozi, a osobito ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili kaznenom gonjenju sebe ili svoje srodnike. Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.

Međutim svjedok neće moći uskratiti svjedočenje zbog opasnosti od kakve imovinske štete:1. o pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao pozvani svjedok;2. o radnjama što ih je u pogledu spornog odnosa poduzeo kao pravni

prethodnik ili zastupnik jedne od stranaka;3. o činjenicama koje se tiču imovinskih odnosa uvjetovanih obiteljskom ili

bračnom vezom;4. o činjenicama koje se tiču rođenja, sklapanja braka ili smrti;5. te kad je o radnjama o kojima je na temelju posebnih propisa dužan

podnijeti prijavu ili dati izjavu.

Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u koje se navodi prezime i ime i zanimanje pozvanoga, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog nedolaska. Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu saslušat će se u svom stanu.

Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisutnosti svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti

46

istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza.

Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime oca, zanimanje, boravište, mjesto rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama. Poslije općih pitanja, na koje nitko ne može uskratiti odgovor, svjedok se poziva da iznese sve što mu je poznato o činjenicama o kojima treba da svjedoči, a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja.

Nije dopušteno postavljati pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti–tzv. sugestivna pitanja, a ni pitanja koja polaze od pretpostavke da je prethodno dan odgovor koji u stvari nije dan – tzv. kapiciozna pitanja. Svjedok će se uvijek pitati odkud mu je poznato ono o čemu sjedoči. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama.

Sud može odlučiti da svjedok prisegne na iskaz koji je dao. Kod nas postoji asertona zakletva koja se daje nakon iskaza, za razliku od promisorne koja se daje prije iskaza.

Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda sud može narediti da se prisilno dovede i podmiruje troškove dovođenja, a može ga i kazniti novčano.Ako svjedok dođe i uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi uskraćivanja neopravdani, može ga kazniti novčano a ako i poslije toga odbije da svjedoči, može ga zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane da svjedoči ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najdulje mjesec dana.

VJEŠTACIVještak je osoba pozvana da pred sudom koristeći se svojim stručnim znanjem, iznese svoja sadašnja zapažanja tj. nalaz i mišljenje o činjenicama koje bi mogle biti važne za utvrđivanje istinitosti navoda koji su predmet dokazivanja. Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Vještak može biti fizička osoba koja može biti svjedok, a uz to ima stručno znanje potrebno za razjašnjenje neke činjenice.Vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud.

Određeni vještaci dužni su odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje. Sud će vještaka, na njegov zahtjev, osloboditi dužnosti vještačenja iz razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

Vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudac, ali se za vještaka može uzeti i osoba koja je već bila saslušana kao svjedok.

47

Sud može kazniti novčano vještaka koji ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda, a i vještaka koji bez opravdanog razloga odbije da vještači. Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenočište, na naknadu izmakle zarade i troškova vještačenja, te pravo na nagradu za obavljeno vještačenje.

Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da točno navede sve što opazi i nađe i da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a upozorit će se i na posljedice davanja lažnog iskaza. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem.

Na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.

Ako je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i mišljenju slažu. Ako se u nalazu i mišljenju ne slažu, svaki vješak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje. Ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.

SASLUŠANJE STRANAKASud može odlučiti da se izvede dokaz saslušanjem stranaka kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. Ako se dokazivanje izvodi, treba saslušati obje stranke.

Neće se saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove sudu. Za stranku koja nema parničnu sposobnost saslušat će se njezin zakonski zastupnik. Sud može odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika sasluša sama stranka, ako je njezino saslušanje moguće. Za pravnu osobu saslušat će se osoba koja je zakonom ili pravilima određena da je zastupa.

Poziv na ročište na kojem će se izvoditi dokaz saslušavanjem stranaka dostavit će se osobno strankama odnosno osobi koja će se za stranku saslušati. Ako stranka ima punomoćnika poziv će se uputiti preko njega.

Nitko nije dužan protiv sebe iznositi okolnosti koje bi mu škodile. Zato se ne mogu primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza.

48

Sud će, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz. Ovaj dokaz izvodi se bez davanja prisege.

POSTUPAK PRED PRVOSTUPANJSKIM SUDOM

PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVEPripreme za glavnu raspravu obavljaju se nakon primitka tužbe. Te pripreme obuhvaćaju: 1. prethodno ispitivanje tužbe, 2. dostavu tužbe tuženiku na odgovor, 3. održavanje pripremnog ročišta i 4. zakazivanje glavne rasprave.

Pripremanjem glavne rasprave rukovodi sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća.

Sud može u tijeku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe i presudu zbog izostanka primiti na zapisnik nagodbu stranaka.

Sud je, u tijeku pripremanja glavne rasprave, ovlašten odlučivati o svim pitanjima koja se tiču upravljanja postupkom. Tako on odlučuje o stupanju prethodnika u parnicu, o sudjelovanju umješača, o osiguranju dokaza, o preinaci tužbe, o prekidu i mirovanju postupka, o urednosti punomoći itd.

1. PRETHODNO ISPITIVANJE TUŽBE Prethodno ispitivanje tužbe obvezatan je podstadij pripremanja glavne rasprave.

Sud će u ovoj fazi postupka ispitati je li tužba razumljiva i potpuna; postoji li jurisdikcija domaćih sudova; je li sud nadležan; postoje li razlozi za izuzeće; imaju li stranke stranačku i parničnu sposobnost i jesu li pravilno

zastupane; je li tužba pravodobno podnesena.

Ako utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna ili da postoje nedostaci u pogledu sposobnosti tužitelja i tuženika da budu stranke odnosno njihovih zastupnika, sud će pozvati tužitelja da tužbu nadopuni ili ispravi te će mu odrediti rok. Ako on ne postupi u tom roku sud će donijeti rješenje kojim će tužbu odbaciti

49

Ako sud nakon prethodnog ispitivanja tužbe utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost ili je tužba nepravovremena sud će donijeti rješennje kojim se tužba odbacuje.

Prethodno ispitivanje tužbe obavlja se na osnovi podataka sadržanih u tužbi i činjenica koje su sudu poznate.

2. DOSTAVA TUŽBE NA ODGOVOR Obvezatan je podstadij pripremanja glavne rasprave.

Ako sud smatra da se na temelju tužbe može dalje postupati, naredit će da se primjerak tužbe dostavi tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora.

Odgovor na tužbu podnosi se u roku koji odredi sud, ali taj rok ne može biti kraći od 15 niti duži od 30 dana.

Nakon što tuženik podnese odgovor, sud će ocijeniti je li s obzirom na prijedloge i navode stranka potrebno zakazati pripremno ročište ili se odmah može zakazati glavna rasprava.

3. ODRŽAVANJE PRIPREMNOG ROČIŠTA Nije obvezatan podstadij pripremanja glavne rasprave

Pripremno ročište se ograničava samo na parnice u kojima sudi vijeće.

Ako predsjednik vijeća, smatra da se nakon prethodnog ispitivanja tužbe, odnosno nakon dobivanja pismenog odgovora na tužbu može dalje postupati zakazat će u pravilu pripremno ročište. Pripremno ročište treba odmah odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremanje, a najmanje osam dana od dostave poziva.

Pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe, a zatim odgovora na tužbu. Na pripremnom ročištu najprije se raspravlja o pitanjima koja se odnose na smetanje za dalji tijek postupka. Sud je na pripremnom ročištu dužan povući negativne konzekvencije zbog postojanja smetnji za dalji tijek postupka, te je sada ovlašten odbaciti tužbu

ako utvrdi da o zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu sprora zaključena sudska nagodba da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje.

Kad sud utvrdi da ne postoje smetnja za daljnje vođenje postupka predsjednik vijeća će odlučiti koji će se od predloženih svjedoka i vještaka pozvati na glavnu raspravu te o drugim dokazima.

Na pripremnom ročištu sud u pravilu saopćava strankama dan i sat kad će se održati ročište za glavnu raspravu.

50

4. ZAKAZIVANJE GLAVNE RASPRAVEJe obvezatan podstadij pripremanja glavne rasprave.

Ročište za glavnu raspravu zakazuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rješenjem. Ako tuženiku nije bila dostavljena tužba, dostavit će mu se uz poziv za glavnu raspravu.

Sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća pozvat će na glavnu raspravu stranke, te svjedoke i vještake koje je odlučio pozvati na glavnu raspravu. Ako pripremno ročište nije održano, sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća odlučit će ovim povodom koje će od predloženih svjedoka pozvati, a stranke će upozoriti da na ročište mogu dovesti druge svjedoke.

GLAVNA RASPRAVA

Glavna rasprava je centralni stadij parničnog postupka: sud o tužbenog zahtjevu odlučuje u pravilu na temelju neposrednog usmenog i javnog raspravljanja stranaka pred sudom na jednom ili na nizu ročišta.

Glavna rasprava može se održati samo ako sud urednim dostavljanjem poziva omogući strankama sudjelovanje na raspravi.

Pretpostavke za održavanje glavne raspraveSudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja. Nakon tog utvrđuje jesu li došle pozvane osobe: pa ako nisu, provjerava jesu li uredno pozvane i jesu li opravdale svoj izostanak. Odsutnost obiju pozvanih stranaka sprečava održavanje glavne rasprave.

Ako izostane samo jedna stranka, a druga svojim držanjem ne dovede do mirovanja postupka, rasprava se može održati s prisutnom strankom. Presudu zbog izostanka moguće je izreći samo na prvom ročištu za glavnu raspravu, i to ako pripremno ročište nije uopće zakazano.

TIJEK GLAVNE RASPRAVEAko nije prije glavne rasprave održano pripremno ročište, prvo ročište za glavnu raspravu počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik odgovara na navode tužbe. U daljem tijeku rasprave raspravljat će se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge odnosno pobijaju prijedloge protivnika, a i o dokazima ponuđenim s njihove strane, izvodit će se dokazi i raspravljati o rezultatima njihova izvođenja.

Sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća postavljanjem pitanja i na drugi način nastojat će da se u tijeku rasprave iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se

51

dadu sva razjašnjenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku.

Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze te se izjasniti o navodima protivne strane. Stranke mogu i kasnije tijekom rasprave iznositi nove činjenice i predlaati nove dokaze te upućivati podneske

Izvođenje dokaza određuje sud rješenjem u kojem će se naznačiti sporna činjenica o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno sredstvo. Predložene dokaze koje sud smatra nevažnim, sud će odbiti i naznačiti razlog odbijanja. Sud nije vezan za svoje rješenje o izvođenju dokaza

U sporovima koje sudi vijeće kada predsjednik vijeća završi saslušanje pojedinog svjedoka, vještaka ili stranke, članovi vijeća mogu toj osobi neposredno postavljati pitanja.

Stranka i njezin zastupnik ili punomoćnik mogu po odobrenju suca pojedinca odnosno predsjednika vijeća neposredno postavljati pitanja protivnoj stranci, svjedocima i vještacima. Sud će zabraniti stranci postavljanje određenog pitanja ili će zabraniti odgovor na postavljeno pitanje ako je već u pitanju sadržano kako na nj treba odgovoriti ili ako se pitanje ne odnosi na predmet.

Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja ili davanje odgovora, stranka može zahtijevati da o tome odluči vijeće.

Kad sudac pojedinac ili vijeće zaključi da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka, priopćit će da je glavna rasprava zaključena i nakon toga će se vijeće povući na vijećanje i glasanje radi donošenja odluke. Sudac pojedinac odnosno vijeće može u tijeku vijećanja i glasanja odlučiti da se zaključena glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja.

Javnost glavne rasprave(načelo javnosti)

RUKOVOĐENJE GLAVNOM RASPRAVOMSudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke, izvodi dokaze, daje riječ članovima vijeća, strakama, njihovim zakonskim zastupnicima ili punomoćnicima, te objavljuje odluke vijeća.

Dužnost je predsjednika vijeća da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu. Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom, te na isto nije dopuštena posebna žalba.

52

Izvan ročišta za glavnu raspravu sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća donosi rješenje o ispravljanju podneska, o postavljanju privremenog zaastupnika, o urednosti punomoći, o zakazivanju ročišta i njihovoj odgodi, o određivanju rokova i njihovu produljivanju itd.

Izvan ročišta za glavnu raspravu sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća ovlašten je da u povodu izjave tuženika odnosno tužitelja, dane pismeno ili na zapisnik kod parničnog suda, donese

presudu na temelju priznanja presudu na temelju odricanja, da primi na zapisnik sudsku nagodbu.

ODGODA ROČIŠTAKad sud odluči da se odgodi ročište za glavnu raspravu, brinut će se da se za iduće ročište pribave svi dokazi čije je izvođenje određeno za to ročište i da se obave druge pripreme kako bi se rasprava mogla završiti na tom ročištu.

Ako se ročište odgodi, novo ročište održat će se po mogućnosti pred sudom u istom sastavu te će se u tom slučaju rasprava nastaviti ali sudac odnosno vijeće može odlučiti da rasprava počne iznova. Ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac pojedinac odnosno vijeće može, nakon što se stranke o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja nov uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.

ODRŽAVANJE REDA NA GLAVNOJ RASPRAVIDužnost je suca odnosno predsjednika vijeća da se u tijeku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda. Ako osoba koja sudjeluje u postupku vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom, a može je i udaljiti.

Ako stranka ili zastupnik stranke bude udaljena iz sudnice, ročište će se održati i bez njezine prisutnosti. Ako iz sudnice bude udaljen zakonski zastupnik fizičke osobe, sud će odgoditi ročište, ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa zastupane osobe.

SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKAAko pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi sudac pojedinac sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkog raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud može donijeti zajedničku presudu. Pretpostavke za spajanje postupka:

Iste osobe kao stranke Nadležnost suca pojedinca

53

Ista vrsta postupka Nadležnost istog suda

Sud isto tako može odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima u istoj tužbi i nakon završetka odvojenog raspravljanja može donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.

SUDSKA NAGODBASudska nagodba je ugovor kojim stranke uređuju svoje građanskopravne odnose kojima mogu slobodno raspolagati, zaključen u pismenoj formi pred nadležnim sudom i dopušten od suda u parničnom ili izvanparničnom postupku, koji ima svojstva pravomoćne presude.

Stranke mogu u tijeku cijelog postupka pred parničnim sudom prvog stupnja zaključiti nagodbu. Nagodba se može odnositi na cijeli tuženi zahtjev ili na jedan njegov dio.

Sud će u tijeku postupka upozoriti stranke na mogućnost sudske nagodbe i pomoći im da zaključe nagodbu. Pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati.

Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik. Nagodba je zaključena kad stranke nakon pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik. Strankama će se na njihov zahtjev izdati ovjeren prijepis zapisnika u koji je unesena nagodba. Nagodba se može pobijati samo tužbom na utvrđenje ništetnosti (deklaratorna tužba) ako se pobija zbog mana volje, a ako se pobija zbog nekih procesnih elemenata tada izvanrednim pravnim lijekovima. Redovnim ne možemo jer je ona odmah pravomoćna.Sud će u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti vodi li se parnica o predmetu o kojem je ranije bila zaključena sudska nagodba, i ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o kojemu je već zaključena sudska nagodba, odbacit će tužbu.

SUDSKE ODLUKE

PRESUDAPresudom sud odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, o osnovanosti traženja tužitelja da mu sud pruži pravnu zaštitu određenog sadržaja.

Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja. Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim zahtjevima, u pravilu odlučiti jednom presudom. Ako je više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja, a za konačnu odluku sazrela je samo jedna parnica, može se donijeti presuda samo za tu parnicu.

54

Sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Kada se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojem je tu činidbu dužna izvršiti. =>paricijski rokAko posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe jest petnaest dana od dana dostave. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana.

VRSTE PRESUDA

S obzirom na sadržaj pravne zaštite koja se pruža, presude su:

1) deklaratorne – kojima se utvrđuje sadržaj pravnih odnosa; 2) kondemnatrone – kojima se tuženika osuđuje da u korist tužitelja

nešto učini, trpi ili propusti; 3) konstitutivne – kojima se preinačuju ili ukidaju postojeći pravni

odnosi.

S obzirom na dio zahtjeva o kome se odlučuje, presude su:

1) potpune – kojima se konačno odlučuje o svim zahtjevima; 2) djelomične – kojima se konačno odlučuje samo o nekim zahtjevima; 3) dopunske – kojima se naknadno odlučuje o zahtjevima o kojima je sud

omaškom propustio da odluči; 4) međupresude – kojima se odlučuje samo o osnovanosti pravne osnove

tužbenog zahtjeva.

S obzirom na postupak koji je prethodio donošenju presude, presude su:

1) kontradiktorne-čijem donošenju prethodi raspravljanje stranaka pred sudom;

2) presude na temelju priznanja-koje se zasnivaju na priznanju tužbenog zahtjeva;

3) presuda na temelju odricanja-koja se zasniva na tužitekjevu odricanju od tužbenog zahtjeva

4) presuda zbog ogluhe- 5) presude zbog izostanka-koje se zasnivaju na propuštanju tuženika

da ospori tužiteljev zahtjev; 6) presude bez održavanja rasprave-koje se donose u trgovačkim

sporovima kad je među strankama činjenično stanje nesporno, neovisno o tome što je tuženik osporio tužbeni zahtjev, ako je on u odgovoru na tužbu preuzeo odlučne činjenice

DJELOMIČNA PRESUDAAko su od više tužbenih zahtjeva, samo neki sazreli za konačnu odluku ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku sud može u vezi sa sazrelim zahtjevima odnosno dijelom zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu.

55

Ovakvu presudu o jednom od istaknutih zahtjeva, odnosno o dijelu jednog zahtjeva zakon naziva djelomična presuda.

Sud je dužan bez odgode donijeti djelomičnu presudu ako su na temelju priznanja ili odricanja samo neki od t.z. sazreli za konačnu odluku. Djelomičnu presudu sud može donijeti i kad je podnesena protutužba, ako je za odluku sazrio samo zahtjev tužbe ili zahtjev protutužbe.

Djelomična presuda, konačna je u odnosu na dio zahtjeva o kome odlučuje. Njenom pravomoćnošću prestaje litispendencija u pogledu tužbenog zahtjeva na koji se odnosi.

DOPUNSKA PRESUDADopunska presuda je presuda kojom sud odlučuje o zahtjevima o kojima je trebao odlučiti ranijom presudom, ali je to nehotice propustio učiniti, pa je, umjesto da odluči o svim zahtjevima, odlučio samo o nekim. Ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima stranka može u roku od 15 dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni.

Nepravodoban i neosnovan prijedlog za dopunu presude odbacit će odnosno odbiti sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.

Kad sud nađe da je prijedlog za dopunu presude osnovan, zakazat će glavnu raspravu pred vijećem radi donošenja presude o zahtjevu koji nije riješen. Dopunska presuda može se donijeti i bez ponovnog otvaranja glavne rasprave ako tu presudu donosi sud u istom sastavu koje je donijelo i prvobitnu presudu.

MEĐUPRESUDAKad je tuženik osporio i osnovu i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnove stvar je sazrela za donošenje odluke sud može iz razloga svrsishodnosti, – donijeti najprije samo odluku o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva – međupresudu.

Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva. => zastoj postupka

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA (presuda kojom se priznaje tužbeni zahtjev)Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev. To je tzv. presuda na temelju priznanja. Sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati. Priznanje tužbenog zahtjeva tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude.

56

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Te se mane volje istću u žalbi.Okolnost što je sud donio presudu na temelju priznanja protivno odredbama zakona predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA (presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev)Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev – presuda na temelju odricanja.

Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Sud neće donijeti presudu na temelju odricanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima ako utvrdi da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati.

Odricanje od tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tužitelj može i bez pristanka tuženika opozvati do donošenja presude.

PRESUDA ZBOG IZOSTANKA – iznimka, rijetkoPresuda zbog izostanka može se donijeti najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu.- tužba nije dostavljena na odgovor!!!Presuda zbog izostanka zasniva se na tezi da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja s kojima je prethodno bio upoznat. Ova se presuda ne može donijeti čak i ako tuženik ne dođe na ročište ali je na bilo koji način osporio tužbeni zahtjev.

Kad tuženiku kojemu tužba nije prethodno dostavljena na odgovor, već mu je dostavljena zajedno s pozivom na ročište, ne dođe na pripremno ili na prvo ročište za glavnu raspravu ili ako dođe na ta ročišta, ali neće da se upusti u raspravljanje, a ne ospori tužbeni zahtjev, donijet će se – presuda zbog izostanka – ako je udovoljeno slijedećim uvjetima:

1. ako je tuženik uredno pozvan;2. ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev;3. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica nevedenih u

tužbi;4. ako činjenice na kojima se temlji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s

dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate;5. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika

spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište.

Pored ovih pretpostavaka potrebno je još da se parnica vodi o zahtjevu kojim stranke mogu slobodno raspolagati.

Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a tužba na ročištu nije preinačena, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

57

Donošenje presude zbog izostanka može se odgoditi i ako nema dokaza da je tuženik uredno pozvan, a nesumljivo je da mu je poziv upućen.

U tom slučaju predsjednik vijeća odredit će rok, koji ne može biti dulji od 30 dana za dostavu u zemlji odnosno dulji od 6 mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi je li tuženik uredno pozvan.

Protiv rješenja suda kojom se odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog izostanka žalba nije dopuštena.

Presuda zbog izostanka može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog mana volje tužene strane. Ako su tuženika opravdani razlozi spriječili da ospori tužbeni zahtjev poričući istinitost činjeničnih navoda u tužbi, treba mu priznati pravo da prijedlogom za povrat u prijašnje stanje otkloni štetu koju na drugi način ne bi mogao izbjeći, jer se žalba protiv ove presude ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

PRESUDA ZBOG OGLUHE pravilo-najčešće- tužba je dostavljena na odgovor!!!

Sud u pravilu dostavlja tužbu tuženiku na odgovor, nalaže mu da u određenom roku koji ne može biti kraći od 15 ni dulji od 30 dana dostavi odgovor na tužbu, te ga upozorava na posljedice koje nastaju ako propusti dostaviti odgovor na tužbu. Ta posljedica je donošenje presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presude zbog ogluhe).Ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u za to predviđenom roku.Sud će donijeti presudu zbog ogluhe ako bude udovoljeno ovim uvjetima:1. ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni2. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi3. ako činjenice na kojima se temelji t.z. nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate4. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu5. nije podnio odgovor na tužbu

Neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno tim uvjetima ako sud utvrdi da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati.

Donošenje presude zbog ogluhe može se odgoditi i ako nema dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nesumljivo je da su mu upućeni. U tom slučaju odredit će se rok, koji ne može biti dulji od 30 dana za dostavu u zemlji odnosno dulji od 6 mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi jesu li tužba i poziv uredno dostavljeni.

DONOŠENJE I OBJAVLJIVANJE PRESUDEDonijeti presudu znači odrediti njen sadržaj, izreći odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Objavljivanje presude je parnična radnja suda koja se

58

sastoji u javnom čitanju izreke presude i sažetom usmenom priopčavanju njenih razloga.

Presuda se donosi i objavljuje u ime RH. Kad se glavna rasprava održava pred vijećem, presudu donose predsjednik vijeća i članovi vijeća.

Presuda se donosi odmah nakon zaključenja glavne rasprave sud i objavljuje sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća. U složenijim predmetima sud može odgoditi donošenje presude za 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

Rok je instruktivan, pa prekoračenje ne dovodi ni do kakvih procesnih posljedica. Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena, izreka presude uvijek će se javno pročitati.

VEZANOST ZA PRESUDUSud je vezan za svoju presudu tek od njenog objavljivanja, a ako se ne objavljuje od trenutka otpravljanja. Moment objavljivanja relevantan je za nastupanje nekih procenopravnih posljedica: - sud je vezan za svoju presudu čim je objavljena, te se od tog trenutka stranka može odreći prava na žalbu.

Prema strankama presuda ima učinak od trenutka kada ima je dostavljena.Moment dostave presude strankama također je procenopravno relevantan:1. od tog dana presuda ima učinak prema strankama;2. stranka se tek od tog dana može odreći prava na žalbu, ako presuda nije

bila objavljena;3. rokovi za ulaganje pravnih lijekova teku od dana dostave prijepisa

presude;4. od dana dostave osuđenome teče paricijski rok;5. pravomoćnost nastupa nakon neuspješnog proteka roka za ulaganje

redovnog pravnog lijeka;6. prethodne mjere osiguranja mogu se tražiti na temelju dostavljene

presude;7. rok za tražanje dopunske presude teče od dana primitka presude kojom

nije odlučeno o svim zahtjevima.

PISMENA IZRADA I DOSTAVA PRESUDEPresuda se mora pismeno izraditi u roku od 30 dana od donošenja. Rok je instrukcioni. Izvornik presude potpisuje sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća. Strankama se dostavlja ovjeren prijepis presude s uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.

SADRŽAJ PRESUDEPismeno izrađena presuda mora imati: uvod, izreku i obrazloženje.

59

Uvod presude sadrži: naznaku da se presuda izriče u ime RH, naziv suda, ime i prezime suca pojedinca, odnosno predsjednika i članova vijeća, ime i prezime, zanimanje i prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, kratku oznaku predmeta spora, dan zaključenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi prisustvovali te dan kad je presuda donesena.

Izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju tužbenog zahtjeva kao i odluku o naknadi parničnih troškova.

U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, koje od činjenica je sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, dokaze, a i propise na kojima je sud utemeljio presudu.

U obrazloženju presude zbog izostanka, presude na temelju priznanja, ili presude na temelju odricanja iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.

Ako su se stranke odrekle prava na žalbu te ako nisu izričito zatražile da presuda bude obrazložena, sud neće posebno obrazlagati donesenu presudu.

ISPRAVLJANJE PRESUDE Dopušteno je ispraviti presudu – njen izvornik i prijepise – ako u njoj ima pogrešaka u imenima i brojevima i drugih očiglednih grešaka u pisanju i računanju, nedostataka u obliku ili ako postoji nesuglasnost prijepisa presude s njenim izvornikom.

Ispravljanje može izvršiti sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća u svako doba posebnim rješenjem koje se unosi na kraju izvornika, a strankama se dostavlja prijepis rješenja. O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.

RJEŠENJERješenjem se u pravilu odlučuje o pitanjima procesne naravi koja se pojavljuju u toku parničnog postupka. No u izuzetnim slučajevima rješenjem se odlučuje i o osnovanosti tužbenog zahtjeva:

u postupku zbog smetanja posjeda; u postupku izdavanja platnog naloga; odluka o troškovima sadržana u presudi smatra se rješenjem.

Prethodna su rješenja ona kojima se priprema dalji tok postupka. Konačna su ona kojima se postupak pred sudom određenog stupnja završava, u pravilu zbog toga što nema procesnih pretpostavaka za meritornu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

60

Sva rješenja koja se donose objavljuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća.

Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostavit će se strankama u ovjerenom prijepisu samo ako je protiv toga rješenja dopuštena posebna žalba, ili ako se na temelju rješenja može odmah tražiti ovrha, ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom. Sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije što drugo određeno. Kada se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno.

Rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno. Pismeni sastav rješenja treba da sadrži uvijek uvod i izreku, a obrazloženje samo ako rješenje mora biti obrazloženo.

PRAVOMOĆNOST

Pravomoćna je ona presuda koja se više ne može pobijati redovnim pravnim lijekovima. Svojstva pravomoćnosti su:1. da se o stvari o kojoj je odlučeno ne može u redovnom postupku ponovno

meritorno odlučivati (ne bis in idem);2. da utvrđenja sadržaja prava ili pravnih odnosa u sudskoj odluci treba

smatrati istinitim (res judicata pro veritate habetur);3. da sudska odluka – kao autoritativan regulator određenih pravnih odnosa

– pravno obezuje, kao induvidualni zakon parnične stranke i druge pravne subjekte na koje se odnosi (res judicata facit jus inter partes).

Neki teoretičari razlikuju formalnu i materijalnu pravomoćnost. Formalna pravomoćnost se sastoji u nepobojnosti presude redovnim pravnim lijekovima. Materijalna pravomoćnost nastupa tek nastupanjem formalne pravomoćnosti prema objema strankama. Shodno ovoj podjeli razlikuje se i nedjeljiva i podijeljena pravomoćnost. Ako procesna pravila osiguravaju da pravomoćnost nastupa istodobno u odnosu na obje parnične stranke, govori se o nedjeljivoj ili jedinstvenoj pravomoćnosti. Ako, naprotiv, dovode do toga da pravomoćnost u odnosu na jednu stranku nastupa nezavisno od toga kada će nastupiti prema drugoj pa je moguće da za obje stranke ne nastupi istodobno, govori se o podijeljenoj punomoćnosti.

Sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojmu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

NASTUPANJE PRAVOMOĆNOSTI

61

Tako presuda donesena u prvom stupnju postaje pravomoćna:1. kad strankama koje imaju pravo na žalbu istekne rok za ulaganje žalbe, a

nijedna od njih ne uloži žalbu;2. kad se stranke odreknu prava na žalbu, 3. kad stranke koje su uložile žalbu odustanu od već izjavljenih žalba 4. kada drugostupanjski sud u povodu žalbe donese presudu kojim se žalba

odbija, a napadana presuda potvrđuje.

Presuda donesena u drugom stupnju postaje pravomoćnom u trenutku donošenja odluke drugostupanjskog suda, što je stajalište sudske prakse. Ima mišljenja po kojim pravomoćnost nastupa trenutkom dostave odluke stranci.

OBJEKTIVNE GRANICE PRAVOMOĆNOSTIPravomoćnost se odnosi samo na oduku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu. Budući da je ova odluka sadržana u izreci presude, treba uzeti da se pravomoćnost odnosi samo na taj dio presude.

SUBJEKTIVNE GRANICE PRAVOMOĆNOSTIOpće je pravilo po kome pravomoćna presuda djeluje samo prema parničnim strankama. Izuzeci se u prvom redu tiču univerzalnih i singularnih sukcesora parničnih stranaka, zatim potencijalnih jednstvenih suparničara i određenog kruga osoba u odnosu na koje, presuda djeluje neposredno, iako u parnici nisu sudjelovali kao stranke.

Univerzalni sukcesori vezani su pravomoćnim odlukama donesenim u parnicama u kojima su njihovi prednici sudjelovali kao stranke. Isto tako pravomoćna odluka donesena protiv prednika neposredno djeluje prema singularnom sukcesoru, ako je do sukcisije došlo nakon njene pravomoćnosti.

Odluka donesena u parnici u kojoj su sudjelovali samo neki od potencijalnih jedinstvenih suparničara djeluje i prema onima koji u parnici nisu sudjelovali.Konstitutivne presude u bračnim i paternitetskim parnicama djeluju i prema trećim osobama (erga omnes).

VREMENSKE GRANICE PRAVOMOĆNOSTITrenutak na koji se odnosi sudska odluka je trenutak zaključenja rasprave na kojoj su stranke još uvijek ovlaštene iznositi novote. To će u pravilu biti trenutak zaključenja glavne rasprave.

PRAVNI LIJEKOVI

62

Pravni lijek je parnična radnja stranke ili druge ovlaštene osobe kojom od nadležnog suda traži da ukine ili da preinači odluku suda za koju tvrdi da je za nju nepovoljna, nepravilna i nezakonita

VRSTE PRAVNIH LIJEKOVAS obzirom na to mogu li se podnositi prije ili nakon pravomoćnosti sudske odluke protiv koje su upravljeni, pravni lijekovi se dijele na: 1. redovne i 2. izvanredne.

Redovni pravni lijekovi podnose se protiv nepravomoćnih sudskih odluka, oni sprečavaju nastupanje pravomoćnosti, te se podnose dok postupak još traje, pa predstavljaju jedan od stadija parnice pokrenute tužbom.

Izvanredni pravni lijekovi podnose se protiv pravomoćnih sudskih odluka te se podnose tek nakon prestanka litispendencije.

Prema ZPP-u redovni pravni lijekovi jesu: a) žalba protiv presude, b) žalba protiv rješenja i c) prigovor protiv platnog naloga

Izvanredni pravni lijekovi jesu: a) revizija, b) zahtjev za zaštitu zakonitosti, c) prijedlog za ponavljanje postupka,

S obzirom na to kome se sudu stavlja u nadležnost odlučivanje o pravnom lijeku, pravni lijekovi su: 1. devolutivni – o kojima rješava viši sud , i 2. remonstrativni – o kojima rješava onaj isti sud koji je donio odluku protiv koje se pravni lijek podnosi Po ZPP-u devolutivni pravni lijekovi su: žalba protiv presude, žalba protiv rješenja, revizija protiv presude, revizija protiv rješenja, zahtjev za zaštitu zakonitosti. Remonstrativni pravni lijekovi su: prigovor protiv platnog naloga, prijedlog za ponavljanje postupka (koji je devolutivan izuzetno – ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi na postupak isključivo pred višim sudom).

S obzirom na to odlažu li nastupanje ovršnosti napadane odluke, pravni lijekovi su 1. suspenzivni – koji sprečavaju ovršnost kondemnatorne odluke odnosno djelotvornost ostalih odluka, i 2. nesuspenzivni – koji ne sprečavaju nastupanje ovršnosti napadane odluke odnosno njene djelotvornosti. Po ZPP-u suspenzivan učinak imaju žalba protiv presude i prigovor protiv platnog naloga. Žalba protiv rješenja ima u pravilu susprenzivan značaj, ako zakonom nije drukčije propisano. Izvanredni pravni lijekovi nisu suspenzivni po zakonu.

63

S obzirom na to treba li se protivniku podnosioca pravnog lijeka pružiti mogućnost da se izjasni o zahtjevima osobe koja je podnijela pravni lijek, pravni lijekovi su:1. dvostran - ako mu se ta mogućnost mora pružiti 2. jednostran - ako mu tu mogućnost ne treba pružiti Po ZPP-u jednostrani pravni lijek je samo žalba protiv rješenja, a ostali pravni lijekovi su dvostrani. S obzirom na to može li se podnijeti odvojen pravni lijek, pravni lijekovi su:1. samostalni - ako se može podnijeti odvojen pravni lijek 2. nesamostalni - ako zakon određuje da se odluka može pobijati samo u pravnom lijeku protiv neke druge odluke.

Prema ZPP-u nesamostalan pravni lijek je samo izuzetno žalba protiv rješenja, ako zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena.

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

ŽALBA PROTIV PRESUDE

Žalba protiv presude je univerzalni, devolutivni i suspenzivni pravni lijek protiv prvostupanjskih nepravomoćnih presuda svih sudova. ZPP određuje da protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok 8 dana. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. Žalba se podnosi u formi podneska, koji u pravilu može nadomjestiti usmena izjava na zapisnik kod parničnog suda. Prema ZPP-u poželjno je da žalba sadrži (sadržaj žalbe): 1) oznaku presude protiv koje se podnosi; 2) određenu izjavu da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu; 3) razloge zbog kojih se žalba podnosi; 4) potpis podnositelja žalbe.

Ako se na temelju podataka iz žalbe ne može utvrditi koja se presuda pobija ili ako žalba nije potpisana – nepotpuna žalba, prvostupanjski sud će rješenjem, protiv kojega nije dopuštena žalba, pozvati žalitelja da u određenom roku dopuni ili ispravi žalbu podneskom ili na zapisnik kod toga suda. Ako žalitelj u određenom roku ne postupi po traženju suda, sud će rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu. Ako žalba po svojem sadržaju ima drugih nedostataka, prvostupanjski će sud žalbu dostaviti drugostupanjskom sudu ne pozivajući žalitelja da je dopuni odnosno ispravi.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

64

RAZLOZI ZA ŽALBU PROTIV PRESUDEPresuda se može pobijati:1. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka;2. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;3. zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Presuda zbog ogluhe i izostanka ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog što je stranka izostala zbog zablude, ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

1. BITNE POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA

Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku provođenju postupka nije primjenio ili je pogrešno primjeni neko procesno pravilo, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Povrede odredaba parničnog postupka mogu biti relativno bitne i apsolutno bitne.

Relativno bitna povreda razlog je relativne ništavnosti i postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu procesnog prava, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Zakon ne navodi taksativno relativno bitne povrede procesnog prava. Njihov broj je neograničen.

Za razloge relativne ništavosti karakteristično je da o njima žalbeni sud vodi računa samo ako se žalitelj na takvu povredu u žalbi pozove. Kod njih je potrebno dokazati ne samo njihovo postojanje već i to da su utjecale na valjanost odluke.

Apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka predstavlja takvu povredu zbog koje, po izričitoj odredbi zakona, treba uvijek ukinuti presudu koja je donesena u postupku u kome je mogla utjecati na pravilnost presude. Na njih sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi apsolutno bitnih povreda parničnog postupka taksativno su u ZPP-u navedeni. Kod njih je dovoljno samo dokazati njihovo postojanje.

Apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji:1. ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora

izuzeti, odnosno osoba koja nema svojstva suca,2. ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost,3. ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili

mjesno nadležan

65

4. ako je protivno odredbama ZPP-a sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka;

5. ako je protivno odredbama ZPP-a sud donio presudu zbog izostanka, presudu zbog ogluhe, presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja ili presudu bez održavanja rasprave;

6. ako je stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom;

7. ako je protivno odredbama ZPP-a sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom, a stranka se zbog tog žali;

8. ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice

9. ako je odlučeno o zahtjevu o kome već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba;

10. ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi,11. ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito

ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude,

12. ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev

2. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.

3. POGREŠNA PRIMJENA MATERIJALNOG PRAVA

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

POSTUPAK U POVODU ŽALBE

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta. Ako on to propusti, odbacit će je drugostupanjski sud.

Žalba je nepravovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje. Žalba je nepotpuna ako se iz nje ne vidi koja se presuda njome pobija i ako nije potpisana.

66

Žalba je nedopuštena ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili je odustala od žalbe ili ako osoba koja ju je podnijela nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci koja može u roku od osam dana od primitka podnijeti tome sudu odgovor na žalbu. Primjerak odgovora na žalbu dostavit će se prvostupanjski sud žalitelju. Nepravodobno podnesen odgovor na žalbu neće se odbaciti, već će se dostaviti drugostupanjskom sudu koji će ga uzeti u obzir, ako je to još moguće.

Nakon primitka odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu sudac pojedinac odnosno predsjednik će vijeća žalbu i odgovor na žalbu, sa svim spisima dostaviti drugostupanjskom sudu. Ako žalitelj tvrdi da su u prvostupanjskom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda.

Kad spisi po žalbi stignu drugostupanjskom sudu, odredit će se sudac izvjestitelj. Sudac izvjestitelj može, prema potrebi, od prvostupanjskog suda pribaviti izvještaj o povredama odredaba postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu izviđaji.

Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća (3 suca).Kad vijeće drugostupanjskog suda nađe da je to radi donošenja odluke o žalbi potrebno može pozvati stranke ili njihove zastupnike na sjednicu vijeća. Sjednica vijeća na kojoj prisustvuje barem jedna stranka počinje izvještajem suca izvjestitelja. Nakon toga pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom. Zatim će žalitelj obrazložiti svoju žalbu, a protivna stranka odgovor na žalbu

GRANICE ISPITIVANJA PRSUDEDrugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu kojem se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu pobija, prvostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu.

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na:

neke bitne povrede parničnog postupka (ako je sud odlučio o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost, ako je sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka, ako je odlučeno o zahtjevu o kome već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba, ako presuda ima nedostataka)

67

pravilnu (pogrešnu) primjenu materijalnog prava.

ODLUKE DRUGOSTUPANJSKOG SUDA PO ŽALBI Drugostupanjski sud će u povodu žalbe: 1. odbaciti žalbu kao nepravodobnu, nepotpunu ili kao nedopuštenu, 2. odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, (presudom)3. ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, 4. ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu 5. preinačiti prvostupanjsku presudu (presudom)

Drugostupanjski sud može ukinuti presudu i kad stranka traži njezinu preinaku, a može preinačiti presudu iako stranka traži da se ona ukine.

1. Nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud.

2. Drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti kao i ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da ta povreda nije takva da bi dovela do drukčije presude.

3. Drugostupanjski sud rješenjem ukida prvostupanjsku presudu i upućuje predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u slučajevima kad utvrdi da postoje:

neke bitne povrede odredaba parničnog postupka (npr. prekoračenje t.z., ako je u postupku sudjelovala osoba koja ne može sudjelovati itd). U tom će rješenju drugostupanjski sud odlučiti i koje se provedene radnje ukidaju.

kao i ako smatra da radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom

Ako II˚ sud utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev, na način da je dosuđeno nešto drugo drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a ako je t.z. prekoračen na način da je dosuđeno više od onog što je traženo drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.

4. Drugostupanjski sud će rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu ako nađe da je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost, ili o zahtjevu o kojem već teče parnica ili postoji sudska nagodba ili o kojem je već pravomoćno presuđeno

5. Drugostupanjski sud će svojom presudom preinačiti prvostupanjsku presudu u tri različita slučaja:

68

a) ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima;

b) ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicma je utemeljena presuda;

c) ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjaki sud pogrešno primijenio materijalno pravo:

Drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu – zabrana tzv. reformacije in pejus.

Kad se provostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka treba u obrazloženju navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje.

Ako se prvostupanjska presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, navest će u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud vratiti će sve spise sudu prvog stupnja s dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svoje odluke radi predaje strankama i drugim zainteresiranim osobama.

Dopunska drugostupanjska odlukaAko je II˚ stupanjski sud propustio odlučiti glede svih dijelova I˚ presude koji se pobijaju žalbom, žalitelj može u roku od 15 dana od dana dostave drugostupanjske odluke predložiti drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni.

ŽALBA PROTIV RJEŠENJAŽalba protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je u svm slučajevima osim u onim u kojima je zakonom izričito zabranjena;U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude,

Rješavajući o žalbi drugostupanjski sud može:1. odbaciti žalbu kao nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu;2. odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prostupanjskog suda;3. uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet

vratiti na ponovan postupak.

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

69

REVIZIJA PROTIV PRESUDE

Stranke mogu podnijeti reviziju samo protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000 kuna, a u postupku pred trgovačkim sudovima 500.000,00 kuna

2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu

3. u ostalim slučajevima stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako je drugostupanjski sud u izreci presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena, a to će učiniti ako ocijeni da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnog pitanja važnog radi jedinstvene primjene zakona.

Prethodno ne vrijedi u slučajevima za koje je zakonom određeno da u njima revizija nije dopuštena.

Revizija se izjavljuje u roku 30 dana od dostave drugostupanjske presude.Vrhovni sud – rok 30 danaOna ne zadržava ovrhu presude protiv koje je izjavljena.

RAZLOZI ZA REVIZIJURevizija se može izjaviti:1. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osim ako se ta povreda

odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost, ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ZPP-a donio presudu bez održavanja glavne rasprave ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi;

2. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom;

3. zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protiv drugostupanjske presude kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda, revizija se zbog bitnih povreda odredbi iz razloga sadržanih u točki 6., 7., 8., 10., 11. i 12. može izjaviti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu ili ako su te povreda učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Protiv presude donesene u drugom stupnju kojom se potvrđuje presuda na temelju priznanja ili odricanja revizija se ne može izjaviti zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

POSTUPAK PO REVIZIJIO reviziji odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

70

U reviziji stranka treba određeno navesti razloge zbog kojih je izjavljuje. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji

Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti. Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sudove i protivnu stranku.

Nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će rješenjem sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda, bez održavanja ročišta. Revizija je nedopuštena ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako osoba koja je izjavila reviziju nema pravni interes za podnošenje revizije, ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti.

Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene revizije sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će protivnoj stranci koja može u roku od 15 dana podnijeti tom sudu odgovor na reviziju. Nakon primitka odgovora odnosno nakon proteka roka za odgovor sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će reviziju i odgovor na reviziju sa svim spisima, revizijskom sudu preko drugostupanjskog suda.

O reviziji bez rasprave odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske i to u vijeću sastavljenom od pet sudaca. I u revizijskom postupku zabranjena je reformacija in peius.

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Ako revizija ne sadrži izjavu o tome u kojem dijelu se pobija presuda, uzet će se da se presuda pobija u dijelu u kojem revident nije uspio u sporu. Ako u reviziji nije navedeno iz kojeg se razloga izjavljuje, odbacit će se, budući da revizijski sud ne pazi više po službenoj dužnosti ni na koji revizijski razlog

ODLUKE REVIZIJSKOG SUDA POVODOM REVIZIJE

1) Nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu reviziju odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj revizijskog suda ako to, u granicama svojih ovlasti nije učinio prvostupanjski sud. Revizijski će sud odbaciti reviziju ako utvrdi da ona nije izjavljena zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

2) Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

71

3) Revizijski sud će rješenjem, ako utvrdi da postoje bitne povrede

parničnog postupka u cijelosti ili djelomično ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću I˚ ili II˚ sud. Sud kojem je predmet vraćen vezan je u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje revizijskog suda.

4) Revizijski će sud rješenjem ukinuti donesene odluke i odbaciti tužbu ako utvrdi da je riječ o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost ili o kojem je već pravomoćno presuđeno ili o kojem postoji nagodba.

5) Revizijski će sud svojom presudom preinačiti pobijanu presudu ako utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

Odluka revizijskog suda izravno dostavlja se prvostupanjskom sudu. Primjerak odluke revizijskog suda revizijski sud dostavlja i drugostupanjskom suda. (?)

REVIZIJA PROTIV RJEŠENJAStranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.Revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude.

Tako revizija protiv rješenja nije dopuštena:- protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda - protiv rješenja drugostupanjskog suda u maličnim sporovima=> u

sporovima male vrijednosti- protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja o privremenoj mjeri

U ovršnom postupku revizija je dopuštena.

PONAVLJANJE POSTUPKA

Razloge za ponavljanje postupka možemo svrstati u 3 skupine: A. Razlozi vezani za postupakB. Razlozi vezani za kazneno djeloC. Razlozi vezani za nove činjenice

Ponavljanje se može tražiti samo zbog slijedećih razloga:A. Razlozi vezani za postupak (bitne povrede p.p.)1. ako je pri donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti

izuzet, odnosno osoba koja nema svojstvo suca

72

2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom;

3. ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice

B. Razlozi vezani za kazneno djelo4. ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka;5. ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena 6. ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog

zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili treće osobe.C. Razlozi vezani za nove činjenice7. ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda

koja je ranije među istim strankama donesena o istom zahtjevu.8. ako se odluka temelji na drugoj odluci suda ili nekog drugog tijela, a ta

odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta ili poništena.9. ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje na

kojem se temelji odluka suda10. ako stranka sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da upotrijebi

nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Prijedlog za ponavljanjem postupka podnosi se u roku od 30 dana (subjektivni) od dana kada je stranka saznala za postojanje razloga za ponavljanje postupka odnosno kad je stekla mogućnost da takav razlog koristi.

Nakon što protekne rok od 5 godina (objektivni) od dana kad je odluka postala pravomoćna prijedlog za ponavljanjem postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži zbog toga što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca ili zbog povrede pravila o saslušanju stranaka, ili pravila o stranačkoj sposobnosti te zastupanju stranaka.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stupnju. U prijedlogu se osobito moraju navesti:

1) zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje postupka, 2) okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku

i 3) dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača.

Nepravodobne, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit će rješenjem sudac pojedinac ili predsjednik vijeća bez održavanja ročišta. Ako on ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj stranci, koja ima pravo da u roku od 15 dana odgovoriti na prijedlog.

73

Kad sudu stigne odgovor na prijedlog, ili kad protekne rok za davanje odgovora, sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća odredit će ročište za raspravljanje o prijedlogu.

Ročište za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka drži se pred sucem pojedincem odnosno predsjednikom vijeća prvostupanjskog suda. Nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu predsjednik vijeća prvostupanjskog suda donosi odluku o prijedlogu.

Sud rješenjem odbija prijedlog za ponavljanje postupka ako utvrdi da nije osnovan, odnosno da okolnosti koje su navedene kao razlog ne odgovaraju stvarnom činjeničnom stanju.

U rješenju kojim dopušta ponavljanje postupka izreći će se da se ukida odluka donesena u prijašnjem postupku. Sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća odredit će glavnu raspravu tek nakon pravomoćnosti rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka.

Nakon pravomoćnosti samostalnog rješenja o ponavljanju postupka i o ukidanju odluke iz prijašnjeg postupka, sud zakazuje raspravu radi odlučivanja o glavnoj stvari.

Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka dostavit će predmet tome višem sudu radi donošenja odluke.

O prijedlogu za ponavljanje postupka viši sud odlučuje bez rasprave. Kad viši sud ustanovi da je opravdan prijedlog za ponavljanje postupka i da nije potrebno da se održi nova glavna rasprava, ukinut će svoju odluku, a i odluku višeg suda ako takva postoji i donijeti novu odluku o glavnoj stvari.

Odnos između prijedloga za ponavljanje postupka i drugih izvanrednih pravnih lijekova

1) Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se može izjaviti revizija, smatrat će se da je stranka izjavila reviziju.

2) Ako stranka izjavi reviziju zbog negativnih procesnih pretpostavki i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka, sud će prekinuti postupak u povodu prijedloga do završetaka postupka po reviziji.

3) Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg drugog razloga i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga koji su potkrijepljeni pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku, sud će prekinuti postupak po revizije do završetaka postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka. U svim ostalim

74

slučajevima na sudu je da odluči koji će postupak nastaviti, a koji prekinuti.

POSEBNI POSTUPCIPosebni postupci su:

1) postupak iz radnih odnosa2) postupak zbog smetanja posjeda3) postupak izdavanja platnog naloga4) postupak u sporovima male vrijednosti5) postupak pred trgovačkim sudovima

POSTUPAK U PARNICI IZ RADNIH ODNOSAAko ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz radnih odnosa primjenjivat će se ostale odredbe ZPP-a.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. U ovim postupcima rok za odgovor na tužbu je 8 dana, a ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku 30 dana od dana primitka odgovora na tužbu. Postupak se mora okončati u roku 6 mjeseci od dana podnošenja tužbe.

U tijeku postupka sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere radi sprečavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete. Protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Radnika može u postupku kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član

Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti rok od osam dana za njezino izvršenje (paricijski rok).

Rok za podnošenje žalbe jest osam dana.POSTUPAK ZBOG SMETANJA POSJEDA

Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom – postupku zbog smetanja posjeda, ili putem samopomoći. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

U tijeku postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Rok za udovoljenje dužnostima koje su naložene strankama sud će odreditit prema okolnostima pojedinog slučaja.

75

U sporovima zbog smetanja posjeda sud odlučuje rješenjem. Rok za podnošenje žalbe je 8 dana.

Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dopuštena.

IZDAVANJE PLATNOG NALOGA- stranka podnosi tužbu i predlaže sudu izdavanje platnog naloga.

Tuženiku se ne pruža mogućnost da se izjasni o navodima protivnika.

Platni nalog je rješenje, koje može biti samo kondemnatornog sadržaja, kojim sud usvaja tužiteljev zahtjev da se tuženiku naloži neko plaćanje.

Dokumentirani platni nalog (izdaje se na temelju vjerodostojne isprave). Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu - platni nalog

Vjerodostojnom ispravom smatraju se osobito: javne isprave, privatne isprave u kojima je potpis obveznika ovjerilo tijelo nadležno za ovjeru, izvaci iz poslovnih knjiga, mjenice i čekovi s protestom, fakture, isprave koje prema posebnim propisima imaju značenje javnih isprava.

Nedokumentirani platni nalog (ne izdaje se na temelju vjerodostojne isprave – i do svote od 5000 kn, kod trgovačkog suda 20000 kn). Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo glavno potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5.000,00 kuna, sud će izdati platni nalog protiv tuženika iako tužbi nisu priložene vjerodostojne isprave, ali je u tužbi iznesena osnova i visina dugovanja i naznačeni dokazi na temelju kojih se može utvrditi istinitost tužbenih navoda

Platni nalog izdaje sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta. U platnom nalogu sud će izreći da je tuženik dužan u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana, nakon primitka platnog naloga udovoljiti zahtjevu tužbe zajedno s troškovima koje je sud odmjerio ili u istom roku podići prigovore protiv platnog naloga.

Platni nalog se dostavlja objema strankama. Tuženiku se uz platni nalog dostavlja i primjerak tužbe s prilozima.Ako sud ne prihvati prijedlog za izdavanje platnog naloga, nastavit će postupak po tužbi.

Platni nalog tuženik može pobijati samo prigovorom iz istih razloga kao i žalba protiv presude.U dijelu u kojem nije napadnut prigovorom platni nalog postaje pravomoćan, o njemu odlučuje I˚sud. Prigovor: remonstrativan (?), dvostran

76

Nepravodobne, nepotpune ili nedopuštene prigovore odbacit će sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća, bez održavanja ročišta. U tijeku postupka stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, a tuženik može isticati i nove prigovore u vezi s pobijanim dijelom platnog naloga. U odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.

POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI –malični sporoviSporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 5000 kuna, odnosno sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je pristao da umjesto udovoljenja zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi 5000 kuna.

Ne smatraju se sporovima male vrijednosti: - sporovi o nekretninama; - sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu - sporovi zbog smetanja posjeda

Ako tužitelj ne dođe na prvo ročište za glavnu raspravu, a uredno je pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženik na tom ročištu ne upusti u raspravljanje. Ako s kojeg kasnije ročišta izostanu obje stranke, sud će odgoditi ročište. Ako i na novo ročište ne dođu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

U ovom postupku ne primjenjuju se odredbe o mirovanju postupka. U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna žalba samo protiv rješenja kojim se završava postupak.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor može se pobijati samo zbog nekih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi u roku od 8 dana. Revizija nije dopuštena.

POSTUPAK PRED TRGOVAČKIM SUDOVIMAPravila o postupku pred trgovačkim sudovima primjenjuju se u sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova osim u sporovima za koje je propisana posebna vrsta postupka.

Mjesno nadležan je, osim suda opće mjesne nadležnosti i sud gdje je prema sporazumu stranaka tuženik dužan ispuniti ugovor.

Ročište se u hitnim slučajevima može zakazati telefonom, brzojavom o čemu će se sastaviti službena zabilješka.

77

Ako s pripremnog, prvog ili s nekoga kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, sud će ročište odgoditi, a ako ni na novo ročište ne dođu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

Sastav suda. Ove sporove sudi sudac pojedinac, a vijeće trgovačkog suda u drugom stupnju sastavljeno je od trojice sudaca profesionalaca.

U postupku pred trgovačkim sudovima važe ovi rokovi:1) rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje;2) rok od 8 dana za žalbu protiv presude odnosno rješenja, a rok od 3

dana za podnošenje odgovora na žalbu,3) rok od 8 dana za ispunjenje činidbe, a za činidbe koje se ne sastoje u

novčanom davanju sud može odrediti duži rok (500).

Revizija u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 500.000 kuna. Nema mirovanja postupka, a sporovi male vrijednosti su oni u kojima vrijednost spora ne prelazi 50.000 kuna

PRETHODNO PITANJE

Prethodno pitanje je pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a za čije je rješavanje nadležan sud u nekom drugom postupku ili neko drugo tijelo i koje je po svojoj prirodi takvo da bez njegova prethodna rješavanja se ne može pravilno riješiti ni predmet spora, tj. odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Prejudicijelno pitanje ima sljedeće osobine:1) to je pitanje koje nije neposredan predmet spora, ali se bez

prethodnog rješenja tog pitanja ne može odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

2) to je pitanje koje predstavlja samostalnu pravnu cjelinu 3) to je pitanje pravne prirode (a ne činjenične).

Kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju nadležni sud ili drugo tijelo još nisu donijeli odluku, parnični sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugčije određeno.

Odluka parničnog suda o tom rješavanju prethodnog pitanja imati će učinka samo u toj parnici. Ako bi nadležni sud ili nadležno tijelo kasnije to pitanje riješili drukčije od parničnog suda to će predstavljat razlog za ponavljanje postupka.

U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela vezan odlukom kaznenog suda kojom je okrivljenik proglašen krivim.

TUŽBA GLAVNOG MIJEŠANJA

78

To je tužba osobe koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica. Takva osoba može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi. To je moguće čak i ako taj sud ne bi bio stvarno nadležan – atrakcija.

79