Grad Je Vina

Visoka tehnička škola strukovnih studija Novi Sad Odsek: Zaštita Studijski program: Civilna zaštitaPredmet: Graditeljstvo

Seminarski rad

Tema: Nastanak i razvoj velikih gradova

Student: Mentor:

Prof. Slobodan Krnjetin

Maj, 2015.

1. UVOD

1.1. GRADITELJSTVO, PODJELA I ZADACI

GRADITELJSTVO je u najširem smislu umeće građenja radi stvaranja organizovanih prostora za ljudsko boravište ili za različite druge svrhe i potrebe.

GRAĐEVINARSTVO je privredna grana koja se bavi projektovanjem i izvođenjem građevinskih objekata te ispitivanjem zemljišta i materijala u građevinske svrhe; u širem smislu obuhvata još i industriju građevinskih strojeva, građevnog materijala i opreme. Proizvodne organizacije u građevinarstvu čine projektni biro i zavodi, građevninska poduzeća za visokogradnju, građevinska poduzeća za niskogradnju, poduzeća za montažu i poduzeća za završne građevinske radove. Naučno istraživačkim radom bave se građevinski instituti.

GRAĐENJE je izvođenje radova (pripremnih radova, zemljanih radova, radova na izradi građevinskih konstrukcija, građevinsko-instalaterskih radova, građevinsko-završnih radova, radova na ugradnji građevnih proizvoda, ugradnji postrojenja ili opreme, te drugih radova) radi podizanja nove građevine, rekonstrukcije, adaptacije i održavanja upotrebljive građevine ili radi promene stanja u prostoru

GRAĐEVINSKA TEHNIKA je najstarija značajnija grana tehnike koja se bavi poslovima potrebnim za građenje svih vrsta zgrada, puteva, mostova, tunela, vodovoda, uređenjem okolne, iskorištavanjem vodenih snaga i sl. Prema vrsti i karakteru poslova razlikujemo dva smera građevinske tehnike i grupe objekata.Prema visini izgradnje, objekte možemo podijeliti na :1. objekte niskogradnje - objekti pri tlu ili neposredno iznad tla (prometnice, hidrograđevine, ispitivanja zemljišta i materijala u građevinske svrhe)2. objekti visokogradnje – objekti koji se grade iznad tla (stambene zgrade, škole, bolnice, sportske građevine, silosi, industrijske hale i slično)Prema vrsti, građevinske objekte delimo na :1. .konstruktivne objekte – objekti jednostavne, složene i naročito složene statičke konstrukcije (svi objekti visokogradnje i pojedini niskogradnje kao mostovi)2. hidrotehnički ili vodograđevni objekti - objekti niskogradnje vezani za zahvate sa vodom (hidrocentrale, navodnjavanja, luke, plovni putevi, vodovodi, kanalizacije i drugi objekti)3. saobraćajni objekti – svi objekti koji služe saobraćaju (putevi, železnice, mostovi, tuneli, aerodromi i drugi)Prema vrsti materijala od kojih su izvedeni, objekte možemo podijeliti na: 1.

zidani objekti od opeke i kamena2. betonski i armirano betonski objekti 3.

objekti od drvenih konstrukcija4. objekti od čeličnih konstrukcija5. objekti od kombinovanih i drugih materijala

Prema načinu izvođenja, objekte možemo podeliti na :1. montažne objekte – konstrukcija i pojedini delovi se izvode na licu mjesta, na gradilištu2. polumontažni objekti – objekti kojima se pojedine konstrukcije ili njihovi delovi izvode montažno a deo se montiraju već gotovi elementi prethodno završeni.1.2 VRSTE RADOVA U GRAĐENJU I DIJELOVI ZGRADA

Zgrade su glavni i najbrojniji objekti visokogradnje zato tu vrstu građevinske tehnike često nazivamo i zgradarstvo, ali ima i takvih objekata koji to nisu npr. spomenici, tribine, tornjevi i obični objekti kojima prostorije nisu bitne karakteristike kao što su to u zgradama. Takvi se

objekti razlikuju od zgrada uglavnom svojom namjenom i oblikom, ali im je većina elemenata ista ili slična kao u zgradama.

Radove na zgradama delimo u tri osnovne grupe i to :1. građevinski radovi: zemljani, betonski, armirački, tesarski, zidarski (izvođenja netipičnog podnožja - temelja, podruma a ponekad i prizemlja i izvedba nadogradnje -osnovna konstrukcija gornjih tipičnih katova)2. obrtnički radovi: stolarski, bravarski, parketarski,… (pregrađivanja i zaštite od spoljnih utjicaja, izvođenja konstrukcija za zatvaranje građevinskih otvora, finalna obrada površina sa podlogama, izvođenja instalacija)3. pripremno završni radovi (radovi na gradilištu koje prethodno treba izvesti kako bi se stvorili uslovi za normalno odvijanje i izvođenje svih radova na zgradi i oni radovi nakon završetka izvođenja kako bi se očistilo gradilište, isplanirao teren i uredila okolina) – organizacija građenja.

Ovo su samo glavna područja koja se dalje dele prema zanatskim kvalifikacijama izvođača, na razne radove koji se troškovnički iskazuju kao zasebna poglavlja odnosno grupe stavki (pojedinačnih radova).

Odnos građevinskih i obrtničkih radova kod zgradarstva je izjednačen dok je u niskogradnji učešće obrtničkih radova vrlo malo a ponekad je u potpunosti i izostavljeno.

Modularna koordinacija je nastala iz potrebe da se niz elemenata u graditeljstvu dimenzionalno međusobno uskladi. Primenom modularne koordinacije - omogućeno je uvođenje industrijskog načina građenja, moguća je serijska proizvodnja, što ubrzava i pojeftinjuje gradnju.

Modularna koordinacija je sastav mera baziran na dogovorenom modelu i njegovim željenim multiplikacijama a uvodi se sa ciljem otvaranja mogućnosti kombinovanja odnosno uklapanja pojedinih građevinskih elemenata prilikom gradnje i opremanja zgrade.

Modul je osnovna mera modularne koordinacije odnosno zajednički višekratnik svim primenjenim dimenzijama u sastavu.

Kod nas i u većini drugih zemalja model iznosi 60 cm (M) a njegov osnovni do, mali model je 10 cm (m).

Osnovni elementi visokogradnje su unutarnji prostor, koji služi određenoj nameni, i spoljno telo (plašt), koji svojom komponentom ostvaruje i zaštićuje unutarnji proctor. Kompozicijsko - oblikovnom komponentom ti se elementi usklađuju u pojedine delove građevine i zatim povezuju u harmoničnu celinu .

Najvažniji su oni delovi zgrade koji preuzimaju, nose i na temeljno tlo prenose pojedinačna opterećenja i celokupno opterećenje. To su konstruktivni ili nosivi elementi koji se iz praktičnih ili estetskih razloga nadopunjavaju drugim, nenosivim elementima (pregrade, obloge, podovi, pokrovi itd.)

Najvažnije opterećenje koje jedna konstrukcija mora preneti jeste statičko opterećenje na osnovu kojeg se dimenzioniraju konstrukcije i smatramo ga nepromjenjivim ili malo promjenjivim. U statičko opterećenje spadaju :1. stalno opterećenje – težina konstrukcije2. korisna opterećenja – sva pokretna opterećenja (ljudi, oprema, strojevi i sl.), kiša, sneg, led, pritisak vode, vetar, promene temperature itd.

Opterećenja koja takođe deluju na građevinu na način da brzo menjaju smer, jačinu i javljaju se iznenada nazivamo dinamička opterećenja (jaki udar vetra, potres i sl.)

Bez obzira da li opterećenja deluju stalno, privremeno ili kratko, deformacija konstrukcije mora nestati nakon prestanka delovanja opterećenja.

2.3. VRSTE ZEMLJANIH RADOVA I OSIGURANJE ISKOPA OD URUŠAVANJA I UTICAJA PODZEMNE VODE

Na objektima niskogradnje zemljani radovi su vrlo opsežni. Na objektima visokogradnje zemljane radove možemo uglavnom podeliti na otkope, iskope i nasipe.

Izvršenje pojedinih vrsta zemljanih radova razlikuje se prema vrsti zemljanog materijala (različita vrsta materijala zahteva različite vrste alata i strojeva za izvršenje radova).

Klasifikaciju tla vršimo na dva načina: prema građevinskim normama i prema potrebama za temeljenje.

Kategorije zemljišta s obzirom na zemljane radove i građevinske norme su:.

A kategorija-ubrajaju se čvrsti materijali u kojima je potrebno miniranje cijelog iskopa. Ovom skupu pripadaju sve vrste čvrstih i zdravih stena/ eruptivne, metamorfne i sedimentne/ uključujući i moguće tanje slojeve rastresitog materijala kao i tla sa više od 50 % kamena samaca većih od 0,5 m3 za čiji je iskop potrebno miniranje.

B kategorija-ubrajaju se polučvrsta kamena tla gde je potrebno delomično miniranje, a ostali deo iskopa obavlja se izravnim strojnim radom. Tom skupu pripadaju homogani lapor, flišni materijali, trošni peščanici, mešavina lapora i peščanika, većina dolomita, raspadnute stene na površini, neki konglomerati i slični materijali.

C kategorija-ubrajaju se svi materijali koje nije potrebno minirati nego se mogu kopati izravno, upotrebom buldožera, bagera ili skrejpera. Ovoj kategoriji pripadaju:• sitnozrna /vezana/ koherentna tla – gline, prašinaste gline /ilovače/, prašine, peskovite prašine i les,• krupnozrna nevezana /nekoherentna/ tla kao što su pesak, šljunak odnosno njihove mešavine, prirodne kamene drobine isl.• mešovita tla – koja su mešavina krupnozrnih nevezanih i sitnozrnih nevezanih materijala.

Kategorizacija prema potrebama za temeljenje deli se na :1. prirodna tla - podeljena u pet kategorija (stene, nevezani materijali, vezani materijali, muljevi i treset)2. nasuta tla – homogena (zbijena) i nehomogena (nezbijena)

šematski prikaz otkopa, iskopa i nasipa

Razlikujemo dve vrste iskopa:1. široki iskop (uglavnom za podrumske prostore ili puteve) 2. uski iskop (uglavnom za temelje zidova i kanale)

Radovi za otkope i iskope su: kopanje, kidanje, miniranje Radovi za nasipe su: nabijanje, planiranje, valjanje

transport zemljanog . .materijala.

ZAŠTITA STRANICA ISKOPA od urušavanja postiže se : 1. skošenjem stranica pod uglom prirodnog pokosa2. preuzimanjem pritiska zemlje posebnim pomoćnim konstrukcijama

ŠIROKI ISKOPI vrše se širi od konture zgrade za 1 - 1,5 m tako da se omogući norma-lan rad i sa spoljne strane - za podrumski deo. Osiguranje ovakvih iskopa vrši se podupiranjem ili sidrenjem. Dovršeni i uređeni iskop u širokom naziva se i građevinska jama.

5. OTVORI U ZIDOVIMA

Prozori i vrata su otvori u zidovima koji se ostavljaju još za vreme zidanja. Iznad otvora moramo postaviti nadvoj. Zid ispod prozora nazivamo parapet a donji deo otvora vrata je prag. Pristupak služi za lakše ugrađivanje prozora ili vrata u debelom zidu.

5.1. PROZORI

Prozori služe za dnevno osvetljavanje i provetravanje prostorija kao i za otvaranje vidika iz zatvorene prostorije.

Približna površina prozora za stambene zgrade može se odrediti kao odnos površine prozora prema površini prostorije.

J a č ina o sv e t ljenja meri s e u lu k s im a . Jedan luks je jačina osvjetljenja koje na

horizontalnoj površini veličine 1 m2proizvodi jedinica svjetlosti od jednog lumena (1 lumen = jačina svetlosti 1 sveće ).

Najveću površinu našeg prozora zauzima staklo , pa se time ističe kao jedan jako bitan sastavni deo svakog prozora ,a time i zaslužuje da o njemu znamo što je više moguće. Izolacijsko staklo je građevinski proizvod za zastakljivanje , sastavljen iz dve ili više staklenih ploča koje su između sebe razdvojene s jednim ili dva međustaklena prostora napunjenim vazduhom ili plinom. Da međustakleni prostor ne bi propuštao vodenu paru ili plinove ,tu su staklene ploče po rubovima spojene lepkom, ili su zavarene. Najkvalitetnija izolacijska stakla izrađena su po sistemu dvostrukog lepljenja.

Odnos jačine unutrašnjeg prema jačini spoljašnjeg dnevnog osvjetljenja naziva se f a k t or dne v nog o sv je t ljenja . U pogledu termičke zaštite i zaštite od zvuka prozori predstavljaju slaba mesta na spoljnim zidovima.Kod prozora razlikujemo dva osnovna elementa: element koji se ugrađuje u zidove – dopro z orni k i pokretni element – k rila pro z ora koja se vešaju na doprozornik.Jedna od nepovoljnih pojava na prozorima je kondenziranje vodene pare, pogotovo kod jednostrukih prozora.Prozori i spoljni zid igraju veliku ulogu u toplotnim gubitcima zgrade, jer zajedno čine preko 70% ukupnih toplotnih gubitaka kroz ovojnicu zgradePrema načinu otvaranja prozori mogu biti- okretni ( otvaraju se oko vertikalne osi na kraju krila ) - obrtni ( otvaraju se oko vertikalne osi na sredini krila ) - okretno – zaokretni ( otvaraju se oko vertikalne i horizontalne osi na kraju krila ) - priklopni ( otvaraju se oko horizontalne ose)- klizni ( mogu klizati horizontalno ili vertikalno) - sklopni ( višekrilni , za velike otvore)

Kod prozora razlikujemo tri dimenzije:proizvodna mera ( proizvodna širina prozora sa doprozornicima m-1 cm ) modularna mera ( m )zidarska mera (spoljni otvor prozora m+1cm )arhitektonska mera

Drveni prozor obložen PVC-om

Zaštita od insolacije i pogleda postiže se PVC i metalnim rebrenicama, Eslinger roletnama i brisolejima.

Ouija za eslinger roletne

Primeri rebrenica i okapnica

5.2. VRATA

Vrata su pokretne pregrade koje međusobno povezuju unutarnje prostorije te unutarnji i vanjski prostor. Vrata mogu biti jednokrilna, dvokrilna ili višekrilna.

Svijetla širina jednokrilnih vrata mora biti min. 60 cm tako da je moguć nesmetan prolaz 1 osobi.Visina vrata minimalno je 190 cm a obično se izvode 205, 210, ulazna a balkonska 220,240 cm.

Prema načinu otvaranja razlikujemo desna i lijeva vrata. To se mora obavezno navesti prilikom opisa, jer o tome ovisi i okov za vrata.

Vrata obično imaju dva dijela, okvir ili dovratnik koji se ugrađuje i predstavlja čvrsti, nepokretni dio vrata te krilo …. vrata koje predstavlja pokretni dio vrata. Izuzetak su ….. …. … vrata koja

nemaju dovratnik nego je okov direktno ugrađen …… u kameni okvirkoji obrubljuje otvor vrata.

………. detalj dovratnika

Vertikalni presjek ulaznih vrata

Osam komorni profili su profili namijenjeni polupasivnim i pasivnim kućama, njihovo vrijeme tek dolazi jer za njih još nisu dovoljno razvijeni pomoćni profili. Petkomorni profili u kombinaciji s

.

43

kvalitetnim staklom i kvalitetnim brtvama zadovoljavaju u većini slučajeva sve zahtjeve. Za pretkomorne profile najrazvijeniji su pomoćni profili – različiti spojni profili, profili za proširenje,

statički profili za ojačanje većih konstrukcija građevinske stolarije, itd.

detalj PVC vrata sa dovratnikom

5.3. NADVOJI IZNAD OTVORA

Iznad otvora prozora i vrata moraju se postaviti nadvoji koji preuzimaju opterećenja zidova i stropova iznad nadvoja.

Razlikujemo nekoliko vrsta nadvoja :

1. MONOLITNI NADVOJI- nadvoji od armiranog betona izvode se na licu mjesta, na gradilištu u oplatama. Oplata

se sastoji od vertikalnih stranica i podnice, a postavljena je na skelu.

izgled otvora s postavljenom skelom i oplatom i uzdužni presjek nadvoja s armaturom

.

detalj skele i oplate kod ležišta i poprečni presjek oplate na sedlu s uloženom armaturom

44

2. MONTAŽNI NADVOJI- nadvoji od čeličnih nosača obično se izrađuju od "I" najviše se koriste pri adaptacijama ili naknadnih probijanja otvora u zidovima.

- nadvoji od prefabriciranih armirano betonskih elemenatapri ugradbi nije potrebna izrada oplata i skela

dio montažnog nadvoja s izolacionim pločama na vanjskoj i unutarnjoj strani

.

45

- nadvoje od armirane tankostijene opeke koristimo poseb

ice kod zidanih konstrukcija. To su gredice od gredica o

d pečene gline dužine po 25 cm. Dužine gredica ovise o r

asponu i visini gredice, te se kod niskih nadvoja rade za

raspone otvora do 1,5 m, a kod visokih do 2,5

nadvoji od tankostijene opeke

Primjeri primjene –poprečni presjeci kroz zidove ( sistem Porotherm prednapregnutih nadvoja od opeke )

46

5.4. DIMNJACI I VENTILACIONI KANALI

DIMNJACIDimnjaci su vertikalni kanali izgrađeni u zgradi ili izvan nje od nesagorivog materijala,

služe za odvod plinova koji nastaju sagorijevanjem krutog, tekućeg ili plinovitog goriva u jednom ili više ložišta.

Uzgon ( jačina i brzina propuha ) ovisi o korisnoj visini dimnjaka i veličini presjeka dimovodnog kanala.

Korisna visina dimnjaka je vertikalni razmak od dna ložišta do grla dimnjaka. Što je visina veća, to je uzgon jači.

Dijelovi dimnjaka su :

1. svijetli presjek – unutarnji presjek kanala. Oznake okruglog svijetlog presjeka je Ø a pravokutnog odnosom stranica a/b2. grlo dimnjaka je otvor na gornjem završetku3. glava dimnjaka je dio dimnjaka pri vrhu ( izvan zgrade ) izveden od otpornog materijala4. visina dimnjaka je ukupna visina dimnjaka5. korisna ( radna ) visina je visina ( udaljenost ) od dna ložišta ( rešetka ) do grla dimnjaka . Minimalna visina je 5 m.

6. priključne cijevi su dimovodni priključci između ložišta i dimovodnog kanala

Materijal za izvedbu dimnjaka mora biti:- nesagoriv i otporan na visoke temperature- nepropusan- otporan na kemijsko djelovanje produkta sagorijevanja - dovoljno čvrst na mehanička naprezanja- dobro toplinski izoliran

Najbolji materijal su šamot i specijalni nekorodirajući čelični lim ( prokrom ). Materijali koji nisu pogodni su puna opeka ispod M15, beton i salonit. Najbolji nepropusni dimovodni kanali su od montažne troslojne konstrukcije za izvedbu dimnjaka. Unutarnje stijenke moraju biti kiselootporne tj. otporne na sumpornu i sumporastu kiselinu.

Grlo dimnjaka treba biti izvedeno iz otpornog materijala, a može biti : - nepokriveno- pokriveno- sa specijalnim nastavkom

.

47

Najbolji presjek dimnjaka je krug. U tom je presjeku strujanje najbolje jer nema kutova koji bi prouzrokovali vrtl

oge. Međutim, iz opeke je teško izvesti okrugli dimnjak, pa se izvode pravokutnog ili kvadratnog presjeka. Veli

čina presjeka dimnjaka ovisi o veličini i broju priključnih ložišta, gorivu i vučenju dimnjaka. Prema veličini pres

jeka razlikujemo uske i široke dimnjake.

U pravilu dimnjake treba stavljati u unutarnje zidove, gdje su dobro toplinski zaštićeni. Ako se dimnjak postavlja u vanjski zid, tad dimnjak mora biti odijeljen od vanjskog lica zida minimalno 25 cm. Kod tankih zidova, dimnjak može stajati samostalno. Od drvene građe dimnjak mora biti udaljen najmanje 20 cm. Ukoliko dimnjak pada točno na stropnu gredu stavlja se na susjedne grede tzv. mijena, na koju se polaže greda koja bi morala ležati preko dimnjaka.

Uski dimnjaci imaju najmanji presjek kanala 14x14 cm; a okrugli 15cm. Na takav se dimnjak mogu priključiti maksimalno dvije peći. Ako se na takav dimnjak želi priključiti više peći onda se presjek kanalapovećava za 80 cm. kvadratnih na svaku peć. Debljina stjenke uskog dimnjaka mora iznositi najmanje 12 cm. Široki dimnjaci primjenjuju se kod većih peći centralnog grijanja i u industrijskim pogonima. Presjek kod takvih dimnjaka iznosi najmanje 50x 60 cm. Stjenke moraju biti debele najmanje 25 cm.

Visina dimnjaka određena je visinom zgrade , a da bi ispravno funkcionirao, dimnjak mora bitivisok najmanje 5-7m. Prema propisima grlo dimnjaka mora biti najmanje 1 m. iznad površine krova. Ukoliko se dimnjak nalazi blizu sljemena grlo mora nadvisivati sljeme bar 50 cm; tako da bude izloženo slobodnom strujanju zraka.

Da bi se izbjeglo prljanje prostorija prilikom čišćenja dimnjaka, rade se tzv. "Shund" dimnjaci. Ovdje je izveden jedan glavni dimnjak, koji služi i kao sabirni, a sa svakog kata idu posebni dimovodni kanali, priključeni na glavni kanal. Na taj je način postignuto da se čišćenje vrši samo na jednom mjestu, a pošto se smanjuje broj kanala, zidovi se ne oslabljuju kao kod uskog dimnjaka.

.

48

Prema načinu izgradnje i vrsti materijala dimnjaci mogu biti:

1. dimnjaci od opeke- ako se izvodi u vanjskom zidu, od kanala do vanjske plohe zida treba biti min 25 cm zidani po pravilima veza opeke.

d = 12 cm d = 25 cm d = 38 cm

dimovodni kanali u zidovima različitih debljina

2. dimnjaci od gotovih elemenata

SCHIEDEL DIMNJACI imamo dva tipa : visine elemenata 33,3 cm i visine cijele etaže. Dimovodne cijevi su od šamota svijetlog presjeka Ø 13,5 – 100 cm a vanjski plašt je veličine 29 / 29 – 144 / 144 cm Između cijevi i plašta nalazi se sloj toplinske izolacije ( mineralna vuna ) ili samo vrpca od mineralne vune

Dimnjak se oslanja na temelj, a prvi se plašt do polovice visine se ispuni betonom da bi se postigao izmak spojeva cijevi u odnosu na spojeve plašta. Šamotne cijevi se spajaju posebnim kitom a plaštevi produžnim mortom.

.

49

Troslojni etažni dimnjak pogodan je za sve vrste goriva. Osnovni elementi ovog dimnjaka su: unutarnja vatro i kiselootporna cijev od nehrđajućeg čelika varena plazmom, toplinska izolacija od minetalne vune, armatura, te dodatni montažni elementi. Toplinska izolacija spriječava hlađenje dimnih plinova, te pt prijelaz topline na vanjsku stijenku dimnjaka.

.

50

VENTILACIJSKI KANALI

Ventilacijski kanali služe za pravilnu izmjenu zraka u prostorijama. Obavezno se ugrađuju u prostorijama gdije nema zračenja putem prozora.

U osnovi razlikujemo dva načina ventiliranja:1. prirodno ( toplinski uzgon – samo za zgrade do 8 etaža )2. prinudno (mehanički uzgon – obavezan za zgrade sa više od 8 etaža )

Tipovi ventilacija:- gotovi blok (npr. Schiedel) na sistemu sabirnih i sekundarnih kanala (sabirni – od prve etaže

objekta; sekundarni – od svake etaže)- pocinčani lim (npr. Sigma) – sistem pojedinačne ventilacije koja polazi od svake etaže

(kupaonica, izba, ugrađeni ormar )- gotovi blok, pocinčani lim, opeka – sistem pojedinačnih ventilacija za dovod i odvod zraka

51

Kanali za prozračivanje izvode se od cijevi ili elemenata

od betona, keramike, plastike i lima.

Većina pravila koja vrijede za dimnjake vrijede i za ventilacijske kanale. Svaki prostor koji se mora ventilirati, mora imati dovod svježeg i odvod zasićenog zraka. Veličina kanala se određuje računski, a ovisi o veličini prostorije, visini kanala i drugim parametrima.

Vertikalni kanali trebaju biti na unutarnjim zidovima, bez jakih lomova i glatkih unutrašnjih površina. Horizontalni kanali također moraju imati glatke i nepropusne stjenke, bez oštrih uglova i moraju biti zaštićeni od vlage i nečistoća.

Najveći problem ventilacijskih kanala je što u većini slučajeva ne postoji revizioni otvor za

kontrolu i čišćenje istih. Izuzetak je, eventualno, otvor na sabirnom kanalu koji je, opet, u većini slučajeva nepristupačan ili otvori u samoj stambenoj jedinici na koje su montirane rešetke ili ventilatori.

.

52

Zaključak:

LITERATURA :

Mittag: Građevinske konstrukcijePeulić: Konstruktivni elementi zgrada I i II Šimetin : Građevna fizikaVrkljan : Građevinske konstrukcijeKrunić, Mladenović : Osnovni građevinski radovi Lončarić : GrađevinarstvoSmoljanović: Elementi zgrada I i II ( izvod iz predavanja )Bertol – Vrček : Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrada ( izvod iz predavanja ) Mirković : Izvedba zgrada ( izvod iz predavanja )Lađarević : Tesarski radovi I i II ( priručnik kao interno obrazovno sredstvo OIGŠ )