1.Znacaj I zadaci gradjanskosudskog postupka
ZNACAJ-Pravni poredak cine: materijalnopravne I procesnopravne
norme.-U oblasti gradjanskog prava, materijalnopravne norme
uredjuju nastanak, promenu I prestanak gradjanskopravnih odnosa
(subjektivnih gradjanskih prava I obaveza).Po pravilu subjektivno
pravo ili pak, gradj.pravna obaveza nastaju kada se steknu sve
cinjenice koje su nuzne za ostvarenje dispozicije materijalnopravne
norme.npr. Kupac I prodavac zakljucuju ugovor o prodaji
kompjutera.Kupac prema prodavcu ima pravo da zahteva predaju
kupljene stvari, a prodavac prema kupcu ima pravo da zahteva
placanje kupoprodajner cene.-U praksi se cesto desava da pravni
subjekti ne udovolje obavezama koje im namece materijalno
pravo.(npr.iz razloga sto osporavaju postojanje prava drugog, ili
tvrde da je ono prestalo Prodavac nece da preda stvar kupcu,jer
osporava njegovo pravo da potrazuje predaju stvari)-U ovakvoj
situaciji civilizovani pravni poreci nacelno ne dozvoljavaju
samopomoc.-Pravni subject koji smatra da mu pripada kakvo
subjektivno pravo ne moze, osim u izuzetnim slucajevima
predvidjenim zakonom (npr.nuzna odbrana, krajnja nuzda, dozvoljena
samopomoc), das am ostvari ono subjektivno pravo za koje smatra da
mu pripada.-Primena samopomoci imala bi za posledicu primenu zakona
jaceg, odn. primenu nekontrolisane sile pojedinca, pa samim tim I
stanje narausavanja drustvenog mira I nastupanje haosa.-S obzirom
da je samopomoc zabranjena pravni poredak mora da sadrzi norme
kojima pravnim subjektima omogucava da ostvare svoje subjektivno
pravo.Subjektima prava mora da se obezbedi pravna zastita, tj.pravo
da nma odredjeni nacin izdejstvuju da se njihova subjektivna prava
postuju I ostvaruju.-Taj dr.nacin za postovanje I ostvarivanje
subjektivnih prava jeste gradjanski sudski postupak- zakonom
uredjen postupak pred redovnim sudovima pred kojima se odlucuje o
postojanju I ostvarivanju subjektivnih prava I pravnih ovlascenja
in concreto.-Dakle, pravnu zastitu subjektima prava pruza
sud.Npr.Kupac tuzbom moze da se obrati sudu I zahteva da sud
obaveze prodavca da mu preda stvar u drzavinu.-Dakle, pravni
subjekat koji smatra da je njegovo subjektivno pravo povredjeno
ili, pak, da prema drugom pravnom subjektu ima pravno ovlascenje
moze pred redovnim sudom podici tuzbu I zahtvati da mu pravni
poredak pruzi pravnu zastitu.Tada je zadatak redovnih sudova da u
gradjanskom sudskom postupku odluce da li je tvrdnja navedena u
tuzbi osnovana.-Najcesce se pravna zastita zahteva zbog povrede
prava, ali je moguce da postoje I stanja u kojima nema povrede
prava,ali je ugrozen pravni interes,odn.imovinskopravna pozicija
pravnog subjekta.Npr.Kupceva supruga trazi od suda da utvrdi da
ugovor koji je kupac zakljucio sa prodavcem ne proizvodi pravna
dejstva I da je ne obavezuje.
-Sud je duzan da u gradj.sudskom postupku,na osnovu pravila
materijalnog prava utvrdi da li je odredjeno subjektivno pravo
nastalo,promenjeno ili prestalo.Sud ne moze da odbije da resava I
odlucuje o povredama subjektivnih prava,jer gradjaninu prema drzavi
(a prvenstveno prema njenim sudovima) pripada pravo (javnopravno
ovlascenje) na pravnu zastitu.-Zadatak suda je dakle da utvrdi da
li je tacna tvrdnja subjekta prava da mu je odredjeno subjektivno
pravo povredjeno ili ugrozeno, ted a o tome donese odluku I pruzi
mu pravnu zastitu.Kada odluka suda ne moze vise da se pobija, stice
svojstvo pravno snaznosti I postaje obavezujuca za stranke.-Ako
duznik koji je odlukom suda obavezan na kakvu cinidbu,trpljenje
odn.propustanje I nakon sto je odluka suda postal pravnosnazna, ne
zeli dobrovoljno da izvrsi svoju obavezu, tada poverilac moze u
izvrsnom postupku da realizuje svoje pravo inkorporisano u sudskoj
odluci, koristeci drzavni monopol sile.-Drzava poseduje neogranicen
monopol u prinudnom izvrsenju odluka u kojima se resave o povredi
ili ugrozavanju subjektivnih gradjanskih prava-Medjutim ovaj
monopol nije potpun u postupku utvrdjivanja povrede subjektivnih
gradjanskih prava,jer pored sudova sporove mogu da resavaju I
privatnopravne arbitraze.Takodje spor moze da se resi I van svakog
zakonom uredjenog postupka- medijacijom.(potice iz anglo-saksonskog
prava).Za razliku od gradjanskog sudskog postupka cija je sustina u
utvrdjivanju povrede ili ugrozavanja subj.prava,sustina medijacije
je u racionalnom I brzom resenju spora.ZADACI-Zadaci gradjanskog
sudskog postupka proizlaze neposredno iz obaveza drzave prema
subjektu prava na pruzanje sveobuhvatne pravne zastite za slucaj
povrede ili ugrozavanja njegovih subjektivnih prva.1.Clan 1.ZPP
odredjuje da je prvenstveni zadatak gradjanskog sudskog postupka da
pruzi pravnu zastitu za povredjena subjektivna prava.-Kako je
obaveza drzave da pruzi pravnu zastitu sveobuhvatna, ona ne
obuhvata samo obavezu da se u postupku utvrdi povreda,odnosno
ugrozavanje subj.prava vec I obavezu dad a se subj.pravo ili
ovlascenje izvrsi uz primenu drzavnog monopola sile.2.Drugi zadatak
gradj.sudskog postupka proizlazi iz njegovog primarnog.Svaka
povreda ili ugrozavanje subjektivnog materijalnog prava ujedno
predstavlja I ugrozavanje objektivnog privatnopravnog poretka,stoga
gradjanski sudski postupak u krajnjoj liniji ima zadatak da ocuva
integritet privatno prav.poretka3.Treci zadatak je funkcionalnog
karaktera.Privatnopravni poredak moze da se ocuva ako su odluke
sudova u f.ji ostvarenja materijalnopravne pravicnosti, tako da je
dalji zadatak gsp da obezbedi ostvarenje materijalnopravne
pravicnosti prilikom odlucivanja o povredi ili ugrozavanju
subj.gradj.prava.4.Cetvrti zadatak gsp jeste obezbedjenje pravne
sigurnosti u okvirima objektivnog pravnog poretka.Konacnim resenjem
spornih situacija ostvarjuje se pravna sigurnost,te se uspostavlja
socijalni mir.-Ovaj zadatak gsp medjutim moze da ostvari samo ako
se odlukama sudova ostvaruje materijalnopravna pravicnost,odn.ako
one pocivaju na istinito utvrdjenim cinjenicama.
-Krajem 19.veka, u vreme velikih kodifikacija gsp,gsp je shvacen
primarno kao sredstvo za zastitu gradjanskih subjektivnih prava,
pri cemu je polozaj suda sveden na ulogu neutralnog posmatraca.(ovo
je primarni zadatak gsp I danas u ang.-saks.pravnim sistemima)-Na
suprotnoj strani su tzv. Socijana ucenjao gsp.Prema tim ucenjima
primarni zadatak gsp je ostvarivanje socijalnog mira I odrzavanje
objektivnog privatnopravnog poretka.-Pocetak 21. Veka obelezava
povratak gsp na model I zadatke koji su bili primarni u 19.
veku.Odgovornos za tok postupka se stavlja primarno u ruke
stranaka. Akcenat je stavljen na brzom I efikasnom sprovodjenju
postupka(pravosudje mora da bude efikasno I brzo, a ako je moguce I
pravicno)-Ova poslednja tendencija u razvoju zadataka gsp nije
rezultat uticaja doctrine, nego pravne ppolitike I pritiska koji na
drzave vrsi Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, kaznjavajuci
ih zbog nenefikasnog rada I povrede garancija sadtzanih u ckanu
6Evropske konvencije o ljudskim pravima I osnovnim slobodama, koje
se odnose na donosenje odluke u razumnom roku.-Tako,poslednje
reforme gsp koje su vrsene u Evropi, vrsene su iskljucivo u cilju
da se gsp ubrza.Prisutna je I tendencija ka amerikanizaciji
gsp.-Ostaje da se vidi da li ce ovakve reforme postici svoj cilj
ili ce proizvesti suprotan efekat.
STRUKTURA GRADJANSKOG SUDSKOG POSTUPKA-Prema ustaljenom
shvatanju kod nas, gsp se deli na:1.parnicni postupak2.vanparnicni
postupak i3.izvrsni postupak-Parnicni postupak jeste kognicioni
postupak.U njemu se raspravlja I utvrdjuje da li je istinita
tvrdnja subjekta prava da je njegovo privatno subjektivno pravo
povredjeno ili ugrozeno.-U parnicnom postupku sud je duzan da
raspravi I utvri sva cinjenicna I pravna pitanja, ted a donese
odluku o tome da li je tvrdnja jednog ucesnika u postupku osnovana
I da li mu je pripadajuce subjektivno pravo povredjeno ili
ugrozeno.-U vanparnicnom postupku sudovi najcesce uredjuju tzv.
gradjanska stanja tj. uredjuju gradjanskopravni status fizickih
lica, staraju se o uprvljanju I likvidaciji imovinske mase,kao sto
je to zaostavstina I sl.-Dakle vanparnicni postupak nije homogeny s
obzirom na zadatke I ciljeve.Radi se zapravo o skupu razlicitih
postupaka od kojih svaki ponaosob ima svoj cilj I zadatak.Svim
vanparnicnim postupcima je medjutiom zajednicko da se u njima
uredjuju gradjanskopravna stanja pred redovnim sudovima.-Lice koje
je obavezano odlukom suda ne mora dobrovoljno da izvrsi obavezu
koja je sadrzana u toj odluci.u toj situaciji poverilac koji je
oznacen u pravnosnaznoj I izvrsnoj odluci suda moze da inicira tzv.
izvrsni postupak ,od.postupak u kome ce se uz upotrebu monopola
drzavne sile duznik prinuditi da postupi po odluci suda donetoj u
kognicionom, parnicnom postupku.
GRADJANSKO PROCESNO PRAVO- Gradjansko procesno pravo cini skup
pravnih normi koje regulisu gradjanske sudske postupke ( parnicni,
vanparnicni i izvrsni ).- Gradjansko procesno pravo je deo javnog
prava.(kao uostalom I sva druga.procesna prava)- Ono ne regulise
privatnopravne odnose izmedju ravnopravnih pravnih subjekata, vec
odnose izmedju suda i stranaka, kao i odnose izmedju samih stranaka
u postupku.-U tom smislu se ranije govorilo o gpp kao o cistom
tehnickom,formalnom pravu.- Gradjansko procesno pravo regulise
odnos izmedju pojedinca i drzave u postupku za ostvarivanje i
izvrsenje privatnopravnih subjektivnih prava,tako da o tehnickom
pravu ne moze da bude govora.- Zadatak ove pravne discipline je
daleko znacajniji,a to je da uredi i razgranici uticaj stranaka i
suda na tok gradjanskog sudskog postupka.
2.Spor I parnica
- Gradjansko procesno pravo sluzi zastiti i realizaciji
subjektivnih gradjanskih prava, ali, u odnosu na gradjansko pravo,
predstavlja posebnu granu prava I to javnog prava.- Ove dve grane
prava stoje u medjusobnoj interakciji.- Gradjansko pravo priznaje
pravnim subjektima svojim materijalnopravnim normama odredjena
subjektivna prava, ali nacin njihove zastite i realizacije, pa i
prinudnog izvrsenja, spada u zadatak gradjanskog procesnog
prava.-Prilikom odlucivanja sud je vezan za primenu gradjanskog
materijalnog prava, tako da se I pojmovi gradjanskog materijalnog
prava koriste u gradjanskom procesnom pravu.Medjutim, oni imaju
sasvim razlicito znacenje I sasvim razlicito dejstvo.- Treba istaci
da povrede prinudnih normi u materijalnom pravu i gradjanskom
procesnom pravu proizvode drugacije pravne posledice ( npr. povreda
kogentnih propisa u pogledu materijalnopravne izjave volje povlaci
njenu nistavost ili rusljivost, dok to nije slucaj i sa izjavama
volje datim u gradjanskom sudskom postupku-one ce biti nistav
jedino ako su suprotne javnom poretku ).- Posto gpp sluzi
ostvarenju I zastiti subjektivnih gradjanskih prava, sasvim je
logicno da princip autonomije volje stranaka iz gradjanskog prava
ima svoj korelat u gradjanskom procesnom pravu, i to u vidu
vladavine principa dispozicije stranaka.- U gradjanskom procesnom
pravu ovaj princip se sastoji od toga da parnicni postupak ne moze
da se odvija po sluzbenoj duznosti.-Ako tuzilac povuce tuzbu ili se
odrekne tuzbenog zahteva, tada parnica vise ne moze da se odvija
mimo njega I protivno njegovoj volji.Takodje kada stranke u
postupku zakljuce poravnanje, okoncava se parnica.Kada tuzeni
prizna tuzbeni zahtev, sud po pravilu to uvazava I donosi odluku u
korist tuzioca.
SPOR I PARNICA-Kada ZPP u clanu 1. govori o sporu (sudovi
resavaju gradjanskopravne sporove, pruzaju pravnu zastitu
titularima gradjanskih subjektivnih prava),pod tim smatra takav
zivotni odnos u kome jedan pravni subjekt smatra i tvrdi da u prema
drugom pravnom subjektu pripada odredjeno subjektivno pravo, dok
drugi osporava bilo postojanje samog subjektivnog prava, bilo
postojanje pravnog ovlascenja da se to subjektivno pravo vrsi.-
Spor je kategorija materijalnog, a ne procesnog prava.-S obzirom da
je samopomoc zabranjena, titular subjektivnog prava mora da se
obrati sudu I zatrazi pravnu zastitu zastitu za nacvodnu povredu
svog subjektivnog prava koja je dala povod za spor.Sud daje konacno
matrijalnopravno resenje za sporni odnos.- Sporovi se resavaju u
parnici, dakle u postupku pred sudom.- Parnica predstavlja skup
aktivnosti sva tri procesnopravna subjekta ( tuzilac, tuzeni i sud
) koje su usmerene na ostvarivanje jednog cilja: donosenju sudske
udluke o osnovanosti zahteva subjekta prava da mu sud pruzi pravnu
zastitu.- Dakle, neophodno je razlikovati spor, materijalnopravni
odnos izmedju pravnih subjekata, i parnicu, procesnopravni odnos
ozmedju parnicnih subjekata, u kojoj se spor konacno razresava.-
Moguce je da se parnica vodi, a da njen predmet nije resenje spora
u iznetom smislu ( npr. takav je slucaj sa parnicom koju pokrecu
supruznici predlogom za sporazumni razvod braka-u tom sl. izmedju
supruznika ne postoji spor, ali se ipak o zahtevu za pruzanje
pravne zastite vodi parnica sa ciljem da sud donese odgovarajucu
odluku. )
3.O pravnoj prirodi parnice
-Predajom zahteva za pruzanje pravne zastite (tuzbe) sudu jos
uvek se nije uspostavila parnica.U ovom momentu uspostavljen je
samo pravni odnos izmedju tuzioca I suda I poceo je da tece
postupak.Sud je duzan da dostavi tuzbu tuzenom.-Tek u momentu kada
sud dostavi tuzbu tuzenom, pocinje da tece parnica, tacnije osim
inicijalnog odnosa (izmedju tuzioca I suda) uspostavlja se I
procesnopravni odnos izmedju tuzioca I tuzenog I izmedju suda I
tuzenog.-Tako parnica predstavlja trojni procesnopravni odnos, za
razliku od parnicnog postupka koji nastaje u momentu predaje tuzbe
sudu i u kome se zasniva samo procesnopravni odnos izmedju tuzioca
i suda.- Procesnopravni odnosi koji se uspostavljaju izmedju
parnicnih subjekata u momentu pocetka parnice su javnopravne
prirode.- Parnica je tripartitni odnos izmedju suda i stranaka, te
izmedju samih stranaka.- Parnica pocinje da tece u momentu kada sud
dostavi tuzbu tuzenom,a okoncava se u momentu kada sud donese
odluku o sporu, koja vise ne moze da se pobija ili u nekom drugom,
ranijem procesnopravnom momentu, kada se parnica okoncava voljom
samih stranaka ( povlacenje tuzbe, odbacivanje tuzbe, odricanje od
tuzbenog zahteva.. ).
- Procesnopravni odnosi u parnici se sastoje od javnopravnih
ovlascenja ( prava u materijalnom smislu ) i procesnopravnih tereta
( obaveza u materijalnom smislu ).- Tako nakon sto je tuzba
dostavljena tuzenom, tuzeni ima niz ovlascenja prema tuziocu i
procesnih tereta prema sudu koja ujedno, dejstvuju i prema
tuziocu.- Vazno je napomenuti da u gradjanskom sudskom postupku
stranke nisu obavezne da vrse bilo kakve procesne radnje, tj. na to
niko ne moze da ih natera pa ni sud, pa je jedina stetna posledica
od necinjenja opasnost da stranka, koja se odlucila na necinjenje,
izgubi spor.- Zato I kazemo da se procesnopravni odnos se sastoji
iz ovlascenja i procesnopravnih tereta.- NPR: Stranka u parnici bi
trebalo da pred sud iznese sve cinjenice i dokaze za koje smatra da
su podobne za utvrdjivanje tacnosti njenih navoda. Ona ima
ovlascenje i teret da to ucini. Ali ako ne podnese nijedan dokaz,
iz povrede ovakvog procesnog tereta ni sud ni protivna strana nece
imati ovlascenje da prinudnim putem zahtevaju izvrsenje ovog
procesnog tereta. Posledica toga sto stranka nije vrsila svoj
procesni teret je opasnost da se parnica po nju negativno okonca.
Dakle, procesni teret predstavlja duznost u sopstvenom
interesu.-Jedina obaveza u parnici u pravnom smislu reci nastaje za
sud,koji je duzan da strankama pruzi pravnu zastitu.
DRUGA SHVATANJA O PRAVNOJ PRIRODI PARNICE- O parnici se govori i
I kao o pravnom polozaju i kao o razvoju, medjutim, sva ucenja,
osim vidjenja parnice kao gradjanskopravnog odnosa, nemaju veci
znacaj.teorije su danas neprikladne za objasnjenje parnice zbog
uticaja EKLJP nag sp.-Teorija o parnici kao pravnom polozaju negira
parnicu kao odnos zbog toga sto navodno izmedju stranaka I suda a
jos manje izmedju samih stranaka postoji bilo kakav pravni
odnos.Naprotiv, stranke se pre podnosenja tuzbe nalaze u jednoj
pravnoj situaciji, posle podnosenja tuzbe u drugoj,a u toku parnice
preduzimaju procesne radnje sa ciljem da ostvare procesnu situaciju
u kojoj bi se donela presuda u korist jedne od njih.-Dakle, stranke
nemaju nikakav procesni teret niti pak obaveze da preduzimaju
parnicne radnje, vec samo mogucnost da to cine. S druge strane,sud
nije u obavezi prema strankama iz bilo kakvog procesnog odnosa ,vec
je obavezan da preduzima procesne radnje jer ga na to obavezuje
Ustav I zakon.-Ucenje o parnici kao razvoju jos vise naglasava da
je parnica niz sukcesivnih polozaja I stanja.S obzirom da se
parnicne radnje preduzimaju u vremenu, to je I parnica konstantan,
sukcesivan razvoj I preobrazaj procesnih radnji u procesna
stanja.-Razlikuje se spoljasnji I unutrasnji razvoj
parnice.Spoljasnji razvoj se odnosi na preduzimanje pojedinih
parnicnih radnji u vremenu I ogleda se u njenim
stadijumima.Unutrasnji razvoj se ogleda u sdrzini pojedinih
procesnih radnji procesnih subjekata.- Sva ucenja, osim vidjenja
parnice kao gradjanskopravnog odnosa, nemaju veci znacaj ni
teorijski ni prakticni.
4. Pravo na pravnu zastitu
-S obzirom da zakon zabranjuje samopomoc,postavlja se pitanje
kome, prema kome I u kom obimu pripada pravo na sudsku
zastitu.Dakle,da li svaki pravni subject, koji smatra da mu je
subjektivno pravo povredjeno ili ugrozeno, moze da se obrati sudu I
trazi zastitu svog prava?-Da li sam sud ima kakvu obavezu prema
subjektu koji od njega trazi zastitu I u kom obimu?A) Pravo na
slobodan pristup sudu ( pravo na tuzbu )- Pravo na podnosenje
tuzbe, pravo da od suda zahteva pravnu zastitu ima svako ko tvrdi
da mu odredjeno pravo pripada, da je ono povredjeno ili ugrozeno.O
tome da li je zahtev osnovan odlucuje iskljucivo sud.- Za
podnosenje tuzbe,tj. postojanje prava na pravnu zastitu, potpuno je
irelevantno na kom cinjenicnom i materijalnopravnom odnosu se
temelji zahtev tuzioca ( on moze da bude i besmislen ).- Sud je
duzan da i ovakve zahteve za zastitu prava uzme u razmatranje,
premda je vec, prima faciae, jasno da je tuziocev zahtev neosnovan.
- U tom slucaju, sud je duzan da odbije tuziocev zahtev primenom
materijalnopravnih normi.-ovakva duznost suda proizlazi iz clana 6.
EKLJP kao I iz Ustava kojim se jemci jednaka zastita prava u
postupku pred sudom ili dr. organom ili organizacijom.- Pravo na
tuzbu pripada svakome, pa i licu koje ne moze da snosi troskove
gradjanskog sudskog postupka.- Nakon podnosenja tuzbe, da bi sud
resio spor u meritumu, potrebno je da se stekne niz uslova-
procesnih pretpostavki.
B) Obim prava na pravnu zastitu- O obimu i prirodi prava na
pravnu zastitu postojala su razna shvatanja.- Starije teorije (
teorije jedinstva, monisticke teorije ) nisu razlikovale pravo na
pravnu zastitu od materijalnopravnog ovlascenja povodom cije
povrede ili ugrozavanja pravni subjekt od suda i trazi pravnu
zastitu.- Novije teorije ( teorije dvojstva, dualisticke teorije )
prave jasnu razliku izmedju javnopravnog ovlascenja subjekta prava
prema drzavi ( pravo na pravnu zastitu ) i subjektivnog gradjanskog
prava ili ovlascenja povodom cije povrede ili ugrozavanja subjekat
prava zahteva od suda pravnu zastitu.- Teorija o pravnozastitnom
zahtevu ide najdalje u shvatanju obima prava na pravnu zastitu.-Po
njoj se ovo pravo sastoji u javnopravnom ovlascenju obe stranke da
sud donese pravilnu i tacnu presudu.-Pravo na pravnu zastitu
shvaceno u smislu pravozastitnog zahteva pripadalo bi samo onoj
stranci na cijoj strani su se ispunile sve procesnopravne I
materijalnopravne predpostavke za donosenje sudske odluke u njenu
korist.- Dakle, tuzilac mora da bude titular prava ili ovlascenja
iz materijalnopravnog odnosa koji je predmet spora da bi se pravo
na pravnu zastitu iscrplo.- Zbog toga se ova teorija i naziva
ucenje o konkretnom pravu na pravnu zastitu.- Medjutom, jasno je da
je koncept pravnozastitnog zahteva idealisticki i da ne odgovara
svrsi gradjanskog sudskog postupka- donosenju konacne odluke o
sporu iz gradjanskopravnog odnosa.- O pravu na pravnu zastitu u
navedenom smislu ne moze se govoriti, jer sud donosi odluku o tome
da li tuziocu pripada pravo za ciju povredu ili ugrozavanje trazi
zastitu tek nakon sprovedenog postupka i donete sudske odluke.-
Dakle, ne moze se govoriti o javnopravnom ovlascenju na donosenje
istinite meritorne odluke prema sudu, kada parnica i parnicne
radnje suda i stranaka imaju za cilj da donesu rezultat o
osnovanosti tuzioceve tvrdnje da postoji zastitna potreba.- Druga
teorija ( pravo na presudu ) svodi pravo na pravnu zastitu na
javnopravno ovlascenje stranaka da od suda zahtevaju presudu,
konacno meritorno resenje njihovog spornog odnosa ( apstraktno
pravo na pravnu zastitu ).- Kao i prethodna, i ova teorija
prenebregava da sud moze da merotorno odluci o sporu, samo ako su
za to ispunjene i procesnopravne pretpostavke.- Poslednje ucenje o
pravu na pravnu zastitu prosiruje obim ovog prava na pravo na
pravosudje.- Ovo moderno shvatanje o pravu na pravnu zastitu
odgovara najvise principima pravne drzave.- Pravo na pravnu zastitu
je javnopravni odnos izmedju gradjanina i drzave, odnosno suda, u
kome gradjanin, subjekt prava, ima ovlascenje u odnosu na drzavu da
mu pruzi pravnu zastitu.- Obaveza iz ovog pravnog odnosa se ogleda
u tome da sud ne sme da odbije da uzme u razmatranje bilo koji
zahtev za pravnu zastitu koji mu je podneo bilo koji pravni
subjekt.(zbog toga I naziv teorija o apstraktnom pravu na pravnu
zastitu.)-Ranije je ovom ucenju prebacivano da izjednacava pravo sa
obicnom mogucnoscu, s obzirom da svaki pravni subjejkt nezavisno od
materijalnopravnog ovlascenja, moze da aktivira delkatnost
suda.-Savremeno gledano pravo na pravnu zastitu ima status ljudskog
prava. Pa se zbog toga pravo na pravnu zastitu ne iscrpljuje samo
vrsenjem ovlascenja pojedinca prema drzavi.Ono sluzi I ostvarenju
visih pravnih principa,pre svega principa vladavine prava.- Zato
ponekada pravo na pravnu zastitu nije samo stvar
pojedinca.Pojedinac ne moze da se, a priori, voljnim aktom odrekne
vrsenja ovog prava.S druge strane odricanje od vrsenja pojedinih
modaliteta ovog prava je dopusteno, ali pod strogo odredjenim
uslovima.-Medjutim,u poslednjoj deceniji je I teorija o pravu na
pravosudje dovedena u pitanje.Jer se postavlja pitanje kakav
benefit ima gradjanin, ako mu sud odbaci tuzbu zbog nepostojanja
neke od procesnih predpostavki.U tom smislu, teorija I sudska
praksa, sve vise shvata pravo na tuzbu kao pravo na presudu-
apstraktno pravo na pravnu zastitu.
V) Pravo na pravnu zastitu u pravnom poretku RS-Iz Ustava I ZPP
proizlazi da pravni system R.Srbije jasno razlikuje pravo na pravnu
zastitu od subjektivnih prava I materijalnopravnih ovlascenja.Iz
ovoga kao I iz clana 6EKLJP proizlazi da subject prava ima prema
sudu, tj.prema drzavi, javnopravno ovlascenje da zahteva zastitu
prava.S druge strane, nasuprot ovom ovlascenju, na sudu tj. drzavi
lezi obabveza da ovako trazenu zastitu pruzi.- Dakle,normatovno
gledano, pravo na pravnu zastitu je u pravnom poretku RS uredjeno
kao pravo na pravosudje.- Medjutim, u poslednje vreme sudovi su
skloni da pravo na pravnu zastitu poistovete s pravom stranke na
merotornu odluku.
Monisticka shvatanja o pravu na pravnu zastitu-U Evropi
monisticka shvatanja o pravu na pravnu zastitu pocivala sun a
shvatanjima rimskog prava o identitetu ius I action .Na osnovu
toga, procesnopravni pojmovi su se objasnjavali kategorijama
gradjanskog materijalnog prava..U tom smislu, pravo na pravnu
zastitu je predstavljalo samo jedan vid subjektivnog materijalnog
prava.-Dakle, prema ovim shvatanjima pravo na pravnu zastitu je
pripadalo samo titular subjektivnog materijalnog prava ili pravnog
ovlascenja.-U anglosaksonskim pravnim poretcima, sistem zastite
gradjanskih subjektivnih prava I danas pociva na jedinstvu ius I
action, tako da zapravo nema subjektivnog prava ili pravnog
ovlascenja ako iz tog prava ne izvire pravo na tuzbu.5. Gradjanski
sudski postupak i upravni postupak
- Iz clana 1. ZPP nedvosmisleno prozilazi da gradjanski sud
prvenstveno odlucuje o gradjanskopravnim sporovima iz licnih,
porodicnih, radnih, trgovinskih, imovinskih i drugih
gradjanskopravnih odnosa.-Nadleznost gradjanskog suda u navedenim
pravnim stvarima moze da izostane samo kada je za resavanje sporova
u ovim stvarima zakonom predvidjena neka druga vrsta
postupka,npr.upravni postupak.-Razgranicenje nadleznosti suda I
upravnih organa je od primarnog znacaja za odvijanje gradjanskog
sudskog postupka.- Naime, sud je duzan da tokom citavog trajanja
postupka ex officio pazi da li resavanje spora spada u sudsku
nadleznost, odnosno da li se radi o sporovima koji su enumerisani u
clanu 1. ZPP.- Ako u bilo kom momentu utvrdi da je za resavanje
konkretnog spora nadlezan npr. organ uprave, oglasice se
nenadleznim, ukinuce sprovedene parnicne radnje i odbacice tuzbu.-
U ovakvoj situaciji govorimo o apsolutnoj nenadleznosti gradjanskog
suda.
5.1 Razgranicenje gradjanskopravne i upravne stvari
KRITERIJUMI ZA RAZGRANICENJE- Problem razgranicavanja
nadleznosti upravnih organa i gradjanskih sudova lezi u tome da
ZOUP ne odredjuje izricito sta treba smatrati upravnom
stvari.-Prema clanu 1. ZOUP ,drzavni organ resave o subjektivnom
pravu ili obavezi ili interesu fizickog ili pravnog lica u upravnim
stvarima.S toga jedno subjektivno pravo ili obaveza moze, po svojoj
pravnoj prirodi da bude gradjanskopravnog karaktera, ali da se
organ uprave oglasi nadleznim za njegovo resavanje u upravnom
postupku, I obrnuto.-Jedini pouzdani nacin za odredjene nadleznosti
jednog ili drugog drzavnog organa jested a zakon sam predvidi vrstu
postupka u kome ce se resavati o jednoj pravnoj stvari.- Ako nema
izricite zapovesti zakonodavca, za razgranicenje nadleznosti mogu
posluziti teoretski pristupi o odredjenju gradjanskopravne i
upravne stvari.- Gradjanskopravna stvar postoji kada se tuzbeni
zahtev neposredno zasniva na pravnoj posledici iz materijalnopravne
norme gradjanskog prava.- Dakle, ovde je odlucujuca pravna priroda
spornog odnosa.- Pravna priroda se odredjuje po tome da li su
stranke u pravnom odnosu ravnopravne ( gradjanskopravni odnos ),
ili je jedna od njih u odnosu subordinacije prema organu javne
vlasti ( upravnopravni odnos ).- Medjutim, ova teorija moze samo
delimicno da pomogne prilikom razgranicavanja nadleznosti, jer je
moguce da nosioci javne vlasti zakljucuju ugovore privatnog prava,
pri cemu su obe strane u ovom pravnom odnosu ravnopravne, ali se
ipak radi o pravnom odnosu javnog prava.- S druge strane, moguce je
da se ugovor izmedju dva pravna lica tice kupovine gradjevinskog
zemljista, kada je u pitanju pravni odnos privatnog prava.- Dalja
dopuna ovakvom teorijskom razgranicenju jeste stavljanje akcenta na
subjekte ovlascenja, odnosno obaveze iz pravnog odnosa.- Ako se
pravni odnos temelji na normi koja nije podobna da obaveze, odnosno
da ovlasti svako lice, vec samo nosioca javne vlasti, radi se o
javnopravnom odnosu, odnosno o upravnoj stvari.- Nasuprot tome, ako
nosilac javne vlasti preduzima one pravne poslove i radnje koje
moze da preduzima i svako drugo lice privatnog prava, radi se o
privatnopravnom, odnosno gradjanskopravnom odnosu ( npr. opstina
kupuje kancelarijski materijal ).- U situacijama kada nije moguce
razgraniciti nadleznost upravnih organa i sudova, o pozitivnom i
negativnom sukobu nadleznosti odlucuje Ustavni sud Republike
Srbije.- Treba napomenuti da za razgranicenje upravne i gradjanske
pravne stvari nije odlucujuce sledece:1) da li je drzava ili
drzavni organ ucesnik u pravnom odnosu o kome se resava, jer i
drzava moze da bude subjekt pravitanopravnih odnosa.2) da li se
radi o imovinskopravnom odnosu, jer se o pravima i obavezama iz
takvih odnosa resava u oba postupka ( placanje poreza i
kupoprodajne cene ).3) kako strane kvalifikuju svoj pravni
odnos.
- Ako i pored ovih pokusaja razgranicenja, upravni organ resi
gradjanskopravnu stvar koja spada u nadleznost suda, takav upravni
akt je nepostojeci.- Obrnuto, kada gradjanski sud resi upravnu
stvar, odluka suda moze da se pobija zalbom.
5.2 Dejstvo upravnih akata u gradjanskopravnom postupku i
dejstvo sudskih odluka u upravnom postupku
- U gradjanskom sudskom postupku moze da se, kao prethodno
pitanje, javi upravna stvar, i obrnuto.- U ovakvoj situaciji vazi
princip da su gradjanski sudovi i upravni organi medjusobno
nezavisni i da o prethodnim pitanjima odlucuju nezavisno od toga da
li se radi o gradjanskopravnoj ili, pak, upravnoj stvari.- Upravni
organ moze da odlucuje nezavisno o prethodnom pitanju koje je
gradjanskopravna stvar, ali samo dok o tome nije pravosnazno
odluceno u gradjanskom sudskom postupku.- Jedini izuzetak od ovog
pravila postoji u slucaju da se prethodno pitanje odnosi na
utvrdjivanje postojanja braka, ocinstva i materinstva.- Pravosnazne
odluke gradjanskih sudova obavezuju upravne organe u granicama
njihove pravnosnaznosti.- Medjutim poseban problem nastaje kada je
upravni organ vec doneo svoju odluku o predhodnom pitanju kao o
glavnoj stvari.-Dominira shvatanje da je gradjanski sud vezan
odlukom upravnog organa u granicama njene pravosnaznosti, a to
proizlazi a contrario iz clana 12. ZPP koji dopusta nezavisno
odlucivanje o prethodnom pitanju kao o glavnoj stvari u okvirima
svoje nadleznosti.-osim toga interna harmonija odlucivanja zahteva
da gradjanski sud I upravni organ medjusobno uvazavaju sudske
odluke I upravne akte koje su ovi organi doneli, svaki u u okviru
svoje nadleznosti.-Tako,organ uprave obavezuje preobrazajna odluka
suda o razvodu braka,kada odlucuje o razrezu poreza,dok je s druge
strane gradjanski sud vezan preobrazajnim aktima upravnog organa.-
Tako,kada se pred sudom u postupku za naknadu stete zbog
nezakonitog vrsenja javnih ovlascenja ustanovi da je organ uprave
utvrdio da takav upravni akt nije nikada bio donet, ovakva odluka
organa uprave obavezuje gradjanski sud.- Vladajuce shvatanje o
vezanosti gradjanskog suda pravosnaznom odlukom upravnog organa ne
treba prihvatati i nuzno je da se ono promeni usled primene clana
6. EKLJP.- Prema praksi suda u Strazburu, obavezujuce dejstvo
upravnog akta u gradjanskom sudskom postupku je moguce samo ako je
o zakonitosti upravnog akta odlucivao i sud u odgovarajucem
postupku, dakle samo ako je sud odlucivao u postupku za ponistaj
upravnog akta u sporu pune jurisdikcije.
5.3 Upravni postupak kao pretpostavka za podnosenje tuzbe pred
gradjanskim sudom
- Niz materijalnopravnih normi predvidja da parnica za naknadu
vanugovorne stete moze da se povede tek kada o istom zahtevu odluci
organ odredjen zakonom.- U ovom situacijama, ponosenje zahteva,
najcesce organu uprave, predstavlja posebnu procesnu pretpostavku
za zapocinjanje i dalje vodjenje postupka.- Ovakvi obavezni
pokusaji ostvarivanja naknade vanugovorne stete pred drugim
organima,a ne pred sudom predvidjeni su u sl. slucajevima:a)
naknada stete licu koje je neopravdano osudjeno krivocnom presudom
ili koje je bilo u pritvoru, a krivicni postupak je obustavljen.
Ovde je to pritvoreno lice duzno da se obrati Ministarstvu pravde
pre podnosenja tuzbe sudu.b) naknada stete licu koju je u vrsenju
sluzbe prouzrokovalo vojno lice gradjaninu. Ovde je potrebno I
obavezno prvo podnosenje zahteva nadleznim vojnim organima,koji
odlucuju o osnovanosti zahteva za naknadu stete.- Ako u obe
situacije zahtev bude odbijen ili nadlezni organ o njemu uopste ne
donese nikakvu odluku u roku od 3 meseca od dana podnosenja
zahteva, osteceni tek tada moze da trazi pravnu zastitu pred
gradjanskim sudom.-Pored ovih pojedinacnih sl. ZPP sadrzi I
generalno pravilo kojim limitira pravo na tuzbu.-Ako tuzilac,
naime, zeli da podnese tuzbu protiv drzave Srbije, duzan je da pre
podnosenja tuzbe,podnese zahtev Republickom javnom pravobraniocu u
vidu predloga za mirno resavanje spora.Predlog mora da sadrzi sve
nuzne sastojke tuzbe.-Norma proizvodi kako procesno pravna tako I
materijalno pravna dejstva.-Procesno gledano, obaveza podnosenja
predloga za mirno resavanje spora predstavlja posebnu procesnu
predpostavku.Dakle, ako je tuzba podneta pre nego sto je zahtev za
mirno resavanje spora dostavljen Republickom javnom pravobraniocu,
ona se odbacuje kao nedopustena.-Republicki javni pravobranilac
moze da predlog prihvati,u kom slucaju su stranke zapravo
zakljucile poseban ugovopr koji ima snagu izvrsne isprave.s druge
strane javni pravobranilac moze da predlog odbije, ila da pak uopse
ne odgovori na predlog potencijalnog tuzioca.Zakon predvidja rok za
odgovor koji iznosi 60 dana.Ako on bezuspesno protekne, smatra se
da predlog za mirno resavanje spora nije prihvacen, te je time
procesna smetnja za podnosenje tuzber sudu otklonjena.-Ova norma
ZPP se mutatis mutandis primenjuje I na tuzbe koje bi trebalo
podneti protiv jediniva lok.samouprave I terit.autonomije, stim sto
se u tim sl. predlog za mirno resavanje spora podnosi ndleznom
Javnom pravobranilastvu.-Obaveza obracanja org.uprave radi mirnog
resavanja sporova, pre podnosenja tuzbe sudu nije nepoznata ni
drugim pravnim sistemima.
6.Gradjanski sudski postupak i krivicni postupak
Uopste-Razgranicenje gradjanskosudskog I krivicnog postupka ne
nailazi na vece teskoce,jer su predmet I ciljevi oba postupka bitno
razliciti.- Gradjanski sudovi pruzaju pravnu zastitu licima
privatnog prava u vezi sa sporovima koji su enumerisani u clanu 1.
ZPP.- Krivicni sud postupa po optuznici ovlascenog tuzioca zbog
ucinjenog krivicnog dela.-Ova razlika se ne zamagljuje cak ni kada
oba postupka pocivaju na istom zivotnom dogadjaju.
A) Sustinske razlike izmedju krivicnog I gradjanskog sudskog
postupka- Gradjanski sudski postupak pociva na dispozicionoj
maksimi.- Bez tuzioca i njegovog tuzbenog zahteva nema parnice, tj.
ne postoji gradjanski postupak koji bi se vodio po sluzbenoj
duznosti ( izuzetak je jedino vanparnicni postupak,on se uvek
pokrece ex officio ).- Krivicni postupak pokrece po pravilu drzavni
tuzilac ex officio jer je po zakonu duzan da goni izvrsioce
k.delaa, a izuzetno moze i osteceni da pokrene k.postupak za
uglavnom laksa krivicna dela,kao sto su uvreda,kleveta I
sl.-Gradjanski sudski podstupak , videli smo, pociva na
dispozicionoj maksimi.Stranke ne samo da po svojoj inicjativi
pokrecu postupak, vec I stavljaju sudu na raspolaganje cinjenicnu
gradju na osnovu koje on meritorno odlucuje.Takodje, stranke po
pravilu mogu svojim tuzbenim zahtemom slobodno da raspolazu tokom
citavog trajanja postupka.- U krivicnom postupku ne vazi
dispoziciona maksima, vec istrazna ( inkviziciona ) maksima.- Sud
je duzan da utvrdi sve cinjenice od kojih zavisi donosenje zakonite
odluke, bez obzira na to kakve cinjenice i dokaze stranke u
postupku stave na raspolaganje sudu.- Odsustvo dispozicione maksime
znaci da drzavni tuzilac ili optuzeni, nakon sto je optuznica stala
na pravnu snagu, ne mogu slobodno da disponiraju svojim procesnim
radnjama, odnosno da drzavni tuzilac npr. arbitrarno odustane od
krivicnog gonjenja.
B) Tacke dodira gradjanskosudskog I krivicnog postupka ADHEZIONI
POSTUPAK- U okviru krivicnog postupka, osteceni ili njegov
naslednik mogu u adhezionom postupku da zahtevaju da krivicni sud
odluci o gradjanskopravnim posledicama krivicnog dela, tj. da
odluchi i o imovinskopravnom zahtevu koji se odnosi na naknadu
stete, povracaj stvari ili ponistaj odredjenog pravnog posla.- Ako
krivicni sud proceni da bi vodjenje adhezionog postupka imalo za
posledicu odugovlacenje krivicnog postupka, ostecenog moze da uputi
na parnicu pred gradjanskim sudom.-Premda je vodjenje adhezionog
postupka pozeljno sa stanovista unutrasnje harmonije odlucivanja,
osteceni moze ali nije duzan da istakne svoj imovinskopravni zahtev
u k.postupku.-Ako se za to odluci zahsniva se parnica,kada su
naravno ispunjene sve opste pprocesne predpostavke za vodjenje
spora.Dejstva ovakve parnice u adhezionom postupku, jedbaka su
dejstvima parnice koja je pokrenuta pred gradjanskim sudom- Ako
osteceni ne pokrene adhezioni postupak, ne gubi pravo da iste
zahteve istakne pred gradjanskim sudom.- Vodjenje adhezionog
postupka ima smisla za ostecenog ako sa sigurnoscu moze da ocekuje
da ce stetnik-osteceni biti oglasen krivim u krivicnom postupku.-
Krivicni sud moze da usvoji tuzbeni zahtev ostecenog u adhezionom
postupku, samo ako istovremeno krivicnom presudom optuzenog oglasi
krivim.-U pogledu visine naknade stete, sud u adhezionom postupku
nije vezan novcanim iznosom koji je utkan u bice k.dela.On moze da
dosudi visi, ali I manji iznos naknade.- Kada krivicni sud donese
presudu kojom optuzenog oslobadja od optuzbe ili odbije optuzbu ili
iz drugog razloga dodje do prekida krivicnog postupka, sud ce
ostecenog uputiti da zahtev za zastitu prava iznese pred gradjanski
sud.-Takodje, k.sud moze I samo delimicno da usvoji tuzbeni zahtev
ostecenog, a da ga uputi da visak zahteva ostvaruje pred grajanskim
sudom.-Osudjeni ima pravo na zalbu protiv presude k.suda donete u
adhezionom postupku.Takodje, osudjeni pa I njegovi naslednici, mogu
da pobiju pravnosnaznu odluku k.suda u ovom delu vandrednim
p.sredstvima.- Osteceni nema pravo zalbe na odluku krivicnog suda
kojom se upucuje da svoj imovinskopravni zahtev realizuje u
parnici.
Prethodno pitanje u krivicnom i gradjanskom postupku- Nacelno,
gradjanski i krivicni sud samostalno i nezavisno mogu da odlucuju o
prethodnim pitanjima, koja po pravilu, spadaju u nadleznost drugog
suda.- Npr. gradjanski sud moze da sam resava o postojanju
krivicnog dela koje je vezano za imovinskopravni zahtev i o
odgovornosti pocinioca, ali moze i da prekine postupak, ako zeli da
odluku prepusti krivicnom sudu I obrnuto.
7.Dejstvo presude krivicnog suda u gradjanskom sudskom
postupku
-K rivicni I gradjanski sudovi premda cine deo jedinstvenog
pravosudnog sistema, nezavisni su da odluce o svim pravnim
pitanjima koja se javljaju u postupku pred jednim,odn. drugim
sudomTakodje videli smo da se ta nzavisnodt prostire I na resavanje
tzv.predhodnih pitanja za cije resavanje bi , po redovnom toku
stvari, bio nadlezan drugi sud.- Medjutim, jedinstvo pravnog
sistema i potreba da se odrzi unutrasnja harmonija odlucivanja
nalazu odstupanje od principa nezavisnosti, kada je o jednoj
pravnoj stvari vec pravosnazno odluceno u bilo kojoj vrsti sudskog
postupka .Npr.Optuzeni O je pravnosnazno osudjen u krivicnom
postupku zbog toga sto je s naneo teske telesne povrede.Nakon toga
S podnosi gradjanskom sudu tuzbu i u parnici zahteva naknadu stete
od O.Medjutim, O se brani I istice da nije izvrsilac k.dela.-
Dakle,tuzilac iz istog cinjenicnog stanja ( zivotnog dogadjaja )
koji je bio osnov za donosenje presude krivicnog suda izvodi svoje
zahteve u parnici pred gradjanskim sudom ( npr. trazi naknadu stete
zbog ucinjenih telesnih povreda ).-O tome, da li je gradjanski sud
u ovakvim situacijama vezan odlukom k.suda postoje razlicita
resenja u uporednom pravu.-U nasem pravu preuzeto je austrijsko
resenje, tako da se cini razlika izmedju situacije kada je k.sud
doneo osudjujucu I oslobadjajucu presudu.- Prema clanu 13. ZPP,
gradjanski sud je vezan samo osudjujucom pravosnaznom presudom
krivicnog suda i to dvojako:1.vezan je u pogledu postojanja
k.dela2.vezan je u pogledu postojanja k.odgovornosti
ucinioca-Dakle, u gornjem primeru posto je O (tuzeni), posto je
osudjen u k.postupku, ne moze u parnici da osporava da nije pocinio
k.delo za koje je osudjen, niti pak moze da osporava da nije
vin.-Obrnuto,ako je k. sud doneo oslobadjajucu presudu,tada
gradjanski sud nije vezan ovom presudom kada sudi o
gradjanskopravnim zahtevima koji se izvode iz istih cinjenica koje
su bile osnov za utvrdjivanje postojanja k.dela I vinosti ucinioca
pred k.sudom.1. u pogledu postojanja krivicnog dela. - U primeru
krivicnog dela nanosenja teske telesne povrede, osudjeni ne bi
mogao da u gradjanskom sudskom postupku osporava svojstvo
izvrsioca, postojanje protivpravnosti, postojanje kauzalne veze
izmedju radnje i posledice, kao i nastupanje same posledice koja
podpada pod bice krivicnog dela.- Parnicni sud ne bi mogao da
utvrdjuje postojanje manje stete od one koja cini bice krivicnog
dela za cije izvrsenje postoji osudjujuca presuda.- Obrnuto,
gradjanski sud moze da raspravlja o svim cinjenicama i okolnostima
koje ne cine bice krivicnog dela.- On je vezan konstatacijom
krivicnog suda da je steta pricinjena, ali ne i njenom visinom, ako
ona ne cini obelezje krivicnog dela.2. u pogledu postojanja
krivicne odgovornosti ucinioca.- Buduci da neka krivicna dela mogu
da se ucine samo umisljajno, gradjanski sud je vezan utvrdjenjem
krivicnog suda o postojanju umisljaja kod osudjenog.- Takodje, ako
odgovornost osudjenog postoji po oba oblika krivice, trebalo bi
uzeti da je gradjanski sud vezan utvrdjenjem krivicnog suda,
narocito u situacijama kada mogucnost i obim naknade stete zavise
od vrste krivice.-Gradjanski sud je vezan konstatacijama k.suda,
samo onda kada su one sadrzane u tenoru osudjujuce presude.-Ako je
k.sud,naprotiv o obelezijima k.dela odlucivao kao o predhodnom
pitanju u obrazlozenju svoje presude, tada ono nije obuhvaceno
pravnom snagom presude I ne obavezuje gradjanski sud.-Dejstvo
presude k.suda na gradjanski postupak ne primenjuje se po analogiji
I na resenja prekrsajnih sudova.
8. Krivicno delo kao prethodno pitanje u gradjanskom sudskom
postupku
-Za razliku od situacioje(predhodne) kada se zahtev za zastitu
subjektivnog prava izvodi iz istih cinjenica koje ujedno
predstavljaju I krivicno delo, moguce je da materijalno pravo
vezuje nastanak, promenu ili gubitak odredjenog subjektivnog prava
ili ovlascenja za postojanje odredjenog krivicnog dela.- Najcesce
se odnos uticaja postojanja krivicnog dela na gradjanskosudski
postupak razmatra u slucajevima iskljucenja naslednika iz prava na
nuzni deo do kog dolazi, izmedju ostalog, i onda kada naslednik sa
umisljajem ucini teze krivicno delo prema ostaviocu, njegovom
detetu- Ako presude krivicnog suda nema, gradjanski sud moze sam da
resi o postojanju krivicnog dela kao o prethodnom pitanju.- Ako je
krivicni sud presudio ( osudjujuce pa cak I oslobadjajuce ),
gradjanski sud je vazan tom odlukom.
9. Cinjenicno dejstvo presude krivicnog suda-Dodirna tacka
krivicnog i gradjanskog sudskog postupka postoji i onda kada
materijalno gradjansko prava i gradjansko procesno pravo vezuju
nastupanje odredjenih pravnih dejstava za postojanje krivicne
presude odredjene sadrzine.- Npr. predlog za ponavljanje parnicnog
postupka moze da se podnese ako su sudija ili vestak osudjeni za
kakvo krivicno delo povodom kojeg je doslo do donosenja sudske
odluke.
Dejstvo presude gradjanskog suda u krivicnom postupku- Iz
principa ostvarivanja unutrasnje harmonije odlucivanja, kao i iz
opsteg ucenja o postovanju odluka drugih organa u granicama njihove
pravosnaznosti, prozilazi da je krivicni sud vezan presudom
gradjanskog suda.- To narocito vazi kod preobrazajnih presuda (
presuda o razvodu braka ) kao i u pogledu statusnih odluka sa
preobrazajnim dejstvom ( utvrdjivanje ocinstva i materinstva
).-Npr.Krivicni sud je vezan presudom gradjanskog suda o postojanju
ocinstva,kada odlucuje o k. Odgovornosti putativnog oca zbog k.dela
neplacanja alimentacije.- Npr. Ako krivicni sud odlucuje o
krivicnoj odgovornosti nekog lica zbog krivicnog dela kradje, on je
vezan odlukom gradjanskog suda o tome ko je vlasnik
stvari.-Obrnuto,ako u gradjansko sudskom postupku nije pravnosnazno
odluceno o pitanju koje se javlja kao predhodno u krivicnom
postupku, krivicni sud moze sam da donese odluku o pitanju
gradjanskopravne prirode.
10. Razgranicenje parnicnog i vanparnicnog postupka
UOPSTE-Jos su Rimljani razlikovali u okviru gradjanskog sudskog
postupka parnicni i vanparnicni postupak.-I zaista predmet
gradjanskog sudskog postupka ne mora uvek da bude spor,jer je
gradjanski sud duzan da pravnim subjektima pruzi pomoc konkretnom
resenjyu njihovih statusnih stvari, da uredi druge pravne odnose
izmedju pravnih subjekata koji se tice zastite njihovih licnih i
imovinskih interesa, ali i interesa uspostavljanaja pravne
sigurnosti i zastite nekih opstih vrednosti.- U vanparnicnom
postupku ne resavaju se sporovi, vec se on pokrece, u prvom redu,
radi zastite licnih i imovinskih interesa pravnih subjekata.
Razgranicenje parnicnog i vanparnicnog postupka- Vanparnicni
postupak nije homogen,vec postoje razlicite vrste vanparnicnih
postupaka koje su odredjene po svom predmetu ( zaostavstina se
raspravlja u ostavinskom postupku; lice se oglasava umrlim u
postupku proglasenja nestalog lica za umrlo i dokazivanju
smrti...).- Zbog ovakve heterogenosti vanparnicnog postupka nije
moguce izvesti jasnu demarkacionu liniju izmedju parnicnog i
vanparnicnog postupka, onako kako se to cini u odnosu na upravni i
krivicni postupak, gde je glavni kriterijum razgranicenja predmet
postupka.- Zbog toga se kao kriterijum za razgranicavanje ovde
koristi naredba zakonodavca, pa ako je zakonodavac predvideo da je
odredjeni postupak vanparnicni, onda ce on biti takav, i obrnuto.-
Kada se u praksi radi o pravoj vanparnicnoj stvari, onda je sigurno
da ce se ona raspravljati u vanparnicnom postupku, posto nema
spora, tj. suprotstavljenih interesa ucesnika u postupku.- Kada se
radi o nepravoj vanparnicnoj stvari, kada postoje suprotstavljeni
interesi ucesnika, kao merila za razgranicenje ove dve vrste
postupka mogu da posluze i drugi teoretski kriterijumi za
razgranicenje.- Kod nepravih vanparnicnih stvari zakonodavac
ponekad izricito odredjuje da one treba da se rasprave u
vanparnicnom postupku, a ponekad to cini sudska praksa, kao sto je
to slucaj kod egzekvature (postupka priznanja i izvrsenja stranih
sudskih i arbitraznih odluka).-Inace neprave vanparnicne stvari
mogu da se rasprave i po pravilima pranicnog postupka,jer iako ne
postoji spor, postoje suprotstavljeni interesi ucesnika u
postupku.- Kao dopuna razlikovanju parnicnog i vanparnicnog
postupka mogu se koristiti razlicita teoretska merila.-
Najcelishodnije je poci od distinkcija koju je ucinilo rimsko
pravo, gde se parnicni postupak nazivao spornim, jer se pokretao
protivno volji tuzenog, dok se vanparnicni nazivao voljnim,jer su
ucesnici voljno istupali pred sud da bi uredili medjusobne pravne
odnose.- Najvise se za razgranicenje parnicnog i vanaprnicnog
postupka koristi teorija spora: ako sud resava o sporu, resava
primenom pravila parnicnog postupka i obrnuto.- Ova teorija nija
sasvim konsekventna, jer parnica moze da se pokrene, a da spor ne
postoji;-Takodje u nepravim vanparnicnim postupcima spor postoji,
ali je zakonodavac iz razloga celishodnosti odredio da se treba
raspraviti po pravilima vanparnicnog postupka.- Teorija spora moze
da se dopuni i dvostranackim karakterom parnicnog postupka.-Za
razliku od parnicnog u vanparnicnom postupku ucestvuje vise lica
koja u pravim vanparnicnim stvarima nemaju, a u nepravim
vanparnicnim stvarima imaju suprotstavljen interes.-U Nemackoj
pravnoj teoriji se prilikom teorijskog razlikovanja parnicnog
ivanparnicnog postupka akcenat stavlja na ciljeve i metode jednog i
dr.postupka.-Cilj vanparnicnog postupka je prevencija povrede
subjektivnih prava, tako da u njima preteze javni interes.-S druge
strane, cilj parnicnog postupka je u neku ruku represivni, jer se
pokrece nakon sto je doslo do povrede subjektivnog prava ili
pravnog ovlascenja, te u prvom redu ima u vidu zastitu
privatnopravnih interesa.-Sobzirom na nedostatke teoretskih
pristupa, oni mogu da se koriste kao dopunski, ako zakonodavac nije
izricito klasifikovao jednu pravnu stvar u vanparnicni, odn.
parnicni postupak.-Po pravilu postojanje spora je argument da se za
njegovo resenje oglasi nadleznim parnicni sud, dok je postojanje
potrebe prevencije povrede subj. Prava ili ovlascenja signal da se
radi o vanparnicnoj stvari.-Takodje, u sumnji, treba uzeti da se o
jednoj pravnoj stvari resava u parnicnom postupku.
B) Osnovne razlike izmedju parnicnog i vanparnicnog postupkaa)
Parnicni postupak se nikada ne pokrece po sluzbenoj duznosti, dok
se vanparnicni postupka upravo pokrece na taj nacin.b) Parnicni
postupak ne moze da postoji bez dve stranke ( tuzioca i tuzenog ),
dok u vanparnicnom postupku moze da ucestvuje i samo jedna
stranka.v) U parnicnom postupku dominiraju samo dispoziciona i
raspravna maksima, dok je u vanparnicnom postupku dominantnija
inkviziciona maksima(tj. dispozicija ucesnika je bitno uza)
11.Odnos parnicnog i vanparnicnog postupka
- Pravilo je da su parnicni i vanparnicni sud nazavisni u
odredjenju sopstvene nadleznosti, odnosno nenadleznosti, tako da
samostalno ocenjuju da li se radi o parnicnoj ili vanparnicnoj
stvari.- To ima za posledicu da tzv. deklaratorne odluke donete u
jednoj, odnosno drugoj vrsti postupka ne obavezuju sud u drugoj
vrsti postupka.- ZPP sadrzi posebna pravila o resavanju sukoba
nadleznosti izmedju parnicnog i vanparnicnog suda.- Princip je da
zakon ovu koliziju resava tako sto daje primat nadleznosti
parnicnog suda, kao i procesnim radnjama preduzetim u parnicnom
postupku.- Prema clanu 18.ZPP, sud ce, do donosenja odluke o
glavnoj raspravi, resenjem obustaviti parnicni postupak, ako nadje
da bi postupak trebalo sporovesti u skladu sa odredbama
vanaprnicnog postupka.- U slucaju da je parnicni sud u medjuvremenu
sproveo odredjene parnicne radnje, takve radnje su validne i u
vanparnicnom postupku koji se nastavlja pred nadleznim sudom.- Ako
je,obrnuto, vanparnicni sud utvrdio da resava o pravnoj stvari za
koju je nadlezan parnicni sud, postupak ce se obustaviti resenjem,
i nakon pravnosnaznosti tog resenja postupak ce se nastaviti pred
nadleznim sudom po pravilima parnicnog postupka.- Procesne radnje
koje je eventualno u medjuvremenu sproveo vanparnicni sud, trebalo
bi da se opet izvedu u parnicnom postupku, jer njehovo
nesprovodjenje ima za posledicu da se odluka suda pobija po zalbi
zbog bitnih povreda odredaba parnicnog postupka.
- Ako je odluka suda o jednoj pravnoj stvari doneta u pogresnoj
vrsti postupka, ona nije nepostojeca, vec jedino moze da se pobija
redovnim i vanrednim pravnim sredstvima.-Sporno je kakav je odnos
parnicnog i vanparnicnog suda u medjusobnom uvazavanju odluka
donetih u pravnim stvarima koje spadaju u okvire jedne, odn.druge
vrste postupka.- Principijelno bi trebalo poci od stava da odluke
parnicnog suda obavezuju vanparnicni i obrnuto.Ovo nije sporno kada
se radi o odlukama donetim u parnicnom i vanparnicnom postupku cije
je dejstvo preobrazajno.NPR: Vanparnicni sud koji odlucuje o
raspodeli zaostavstine je vezan presudom parnicnog suda o razvodu
braka; Parnicni sud koji odlucuje o punovaznosti pravnog posla je
vezan odlukom vanparnicnog suda o lisenju poslovne sposobnosti.-
Problematicna je vezanost suda pravosnaznim odlukama donetim u
jednoj, odnosno drugoj vrsti postupka jer su drugaciji obim i
granice pravosnaznosti odluka donetih u parnicnom od onih donetih u
vanparnicnom postupku.- Pravilo je da je vanparnicni sud vezan
pravosnaznim odlukama donetim u parnicnom postupku ( kada je
parnicni sud odlucio o pravu svojine na nepokretnosti, ovakva
odluka obavezuje vanparnicni sud u zemljisno-knjiznom postupku ).-
Kada je slucaj obrnut, odluka doneta u vanparnicnom postupku
obavezuje parnicni sud samo ako postoji identitet stranaka i
identitet predmeta spora, a takav slucaj ce biti u nepravim
vanparnicnim stvarima u kojima postoje suprotstavljeni interesi
ucesnika u vanparnicnom postupku.
12. Ustav RS i EKLJP kao izvor GPP
UOPSTE- Norme koje regulisu gradjanski sudski postupak nisu
sadrzane u jednom vec u cetiri pojedinacna zakona koja posebno
uredjuju parnicni, vanaprnicni, izvrsni i stecajni postupak.-
Ali,primarni izvor gradjanskog procesnog prava prava nisu
unutrasnji zakoni, vec Evropska konvencija o ljudskim pravima i
osnovnim slobodama iz 1950.-Drzavna zajednica Srbija i Crna Gora je
ratifikovala ovu konvenciju marta 2004. Godine, da bi mesec dana
kasnije stupila na snagu.-Konvencija ima primat u odnosu na
unutrasnje zakonodavstvo, ali ne i u odnosu na Ustav RS.Sudovi u
Srbiji su duzni da njene norme primenjuju neposredno u postupcima u
kojima se resava o postojanju subjektivnih prava i ovlascenja.1.)
Ustav kao izvor GPP- Ustav sadrzi osnovne principe na kojima se
temelji organizacija sudstva, polozaj sudija u pravnom sistemu, kao
i osnovne garancije koje sluze ostvarenju prava na pravicno
sudjenje.-Polazeci od principa podele vlasti sudovi su nezavisni u
odlucivanju.Ne mogu da donose odluke arbitrarno niti na osnovu
pravicnosti, ves samo strictum iuris, i odluke ne podlezu kontroli
vansudskih vlasti.- Sudska vlast je jedinstvena;Zakonom ne mogu da
se osnivaju privremeni i preki sudovi.-Ustav garantuje i
nezavisnost sudija.Garancija se konkretno ostvaruje stalnoscu
sudijske funkcije, nepremestivoscu sudije,imunitetom sudije.-Sto se
tice prava na pravicno sudjenje Ustav je inspirisan EKLJP, ali
pravo na pravicno sudjenje koje garantuje Ustav je sire u odnosu na
garancije koje pruza EKLJP.Tako, jemci se pravo na besplatnog
prevodioca,pravo na pravnu pomoc i pravo na zalbu.-U postupku se
garantuje javnost i zbornost u sudjenju.2.) EKLJP- EKLJP se
primenjuje ratione loci, primarno, na teritoriji i eksteritorijalno
u ambasadama.- EKLJP se primenjuje ratione personae na sva lica
koja dodju u kontakt s jurisdikcijom drzavnih organa Srbije.-Pod
svim licima se podrazumevaju sva fizicka i pravna lica bez obzira
na njihovu nacionalnost, nacionaklnu pripadnost,odn.sediuste,kao i
apatride koji su stranka u gradjanskom sudskom postupku.-Dali
odredjeno lice ima status stranke u postupku, odredjuje se prema
nacionalnom pravu drzave u kojoj se postupak vodi.- EKLJP se
primenjuje ratione materiae na sve garancije koje su sadrzane u cl.
2-14. Konvecnije.- EKLJP nema retroaktivno dejstvo pa se primenjuje
ratione temporis samo na one cinjenice koje su se desila nakon sto
je Konvencija stupila na snagu u Srbiji.A) Pravo na pravicno
sudjenje- U clanu 6.1 EKLJP stoji:U resavanju gradjanskih prava i
obaveza svako ima pravo da njegovu stvar resi nezavisan i
nepristrasan sud koji pociva na Zakonu, i to u primerenom
roku.-Ovaj clan obuhvata sve postupke u kojima se resava o
gradjanskopravnim stvarima(spoorovima),tako da nije ogranicen samo
nagradjanske sudske postupke pred redovnim sudovima vec se proteza
i na upravni postupak,postupak pred ustavnim sudom, kao i na
disciplinske postupke u kojima se resava o pojedinacnim pravima i
obavezama gradjana.B) Proceduralna ljudska prava koja nacionalni
sudovi moraju da postuju:1) Pravo na pristup sudu ( pravo na tuzbu
)-Pravo na pravicno sudjenje moze da postoji samo ako titular
subjek. prava ili ovlascenja moze pred sudovima drzave clanice
Konvencije da zahteva da mu se pruzi pravna zastita. Dakle, svakom
subjektivnom pravu ili ovlascenju, koje je tuzivo po nacionalnom
pravu drzave u kojoj se postupak vodi, mora da se pruzi pravna
zastita.-Svako uskracivanje prava na tuzbu predstavlja povredu
clana 6 EKLJP.-S druge strane clan 6 EKLJP ne garantuje pravo na
visestepeni postupak ,kao ni pravo na zalbu.Medjutim, ako je
unutrasnjim pravom predvidjen visestepeni postupak,tada se sve
garancije iz clana 6 Konvencije primenjuju i na njega.-Konvencija
ne garantuje prva koja su iluzorna, vec ona koja su stvarna i
efikasna.Tako, drzava clanica Konvencije cini pravo na tuzbu
efikasnim, ako omoguci i onoj stranci koja nema sredstva da pokrene
gradjanskosudski postupak da podnese tuzbu (tzv.siromasko
pravo).Takodje, nametanje visoke aktorske kaucije ili sudskih taksi
ne sme da ugrozi pravo na tuzbu.2) Pravicno sudjenje-Clan 6 ne
odredjuje sta se ima smatrati pravicnim sudjenjem.-Da li je
postupak bio pravican, utvrdjuje sud za ljudska prava u Strazburu i
to nakon ocene citavog toka postupka, ukljucujuci i postupak po
redovnim i vandrednim p.lekovima-Pravo na pravicno sudjenje
ukljucuje:1.pravo na kontradiktorni postupak i2.ravnopravnost
stranaka u postupku Pravo na kontradiktoran postupak, sastoji se,
prvo, iz obaveza suda da uzme u obzir sve cinjenicne navode, svu
pravnu argumentaciju stranaka, kao i njehove dokazne predloge.-
Druga obaveza suda je da strankama omoguci da slobodno iznesu
cinjenicne navode i dokazne predloge.-Vazno je napomenuti da sud
moze diskreciono da ceni koje dokazne predloge stranaka cer da
izvede, pa i one do kojih je stranka dosla na nedopusten
nacin.Medjutim i kod ovakvih dokaznih predloga sud je duzan da
protivnu stranku obavesti o njihovoj sadrzini, te da joj omoguci da
se o njima izjasni. Ravnopravnost stranaka-Ravnopravnost stranaka
podrazumeva da sud ora svakoj stranci da jednako omoguci da iznese
sve cinjenice i pravne navode u postupku, i to tako da jednu
stranku u odnosu na drugu ne dovodi u bitno losiji procesnopravni
polozaj.-Princip ravnopravnosti je posebno narusen kada sud na
isteokolnosti dopusti izvodjenje dokZa koje je predlozila jedna
stranka, a odbije dokazne predloge druge stranke.Pravo na
obrazlozenu sudsku odluku-Sud je duzan da svoju meritornu odluku
obrazlozi i cini povredu prava nma pravicno sudjenje kada iz
obrazlozenja ispusti bitne cinjenicne navode stranaka, ili pak kada
svoju odluku nedostatno obrazlozi.- Treba istaci da postoji povreda
konvencije kada sud ne navede na kom materijalnopravnom propisu
zasniva svoju odluku. Pravo na odluku u primerenom roku-Osim prava
na fer postupak, clan 6 EKLJP garantuje strankama i pravo na brz i
efikasan postupak.-Pocetsak toka postupka se racuna od momenta
podnosenja tuzbe sudu,a njegovo okoncanje je vezano za momenat
nastupanja formalne pravnosnaznosti odluke po unutrasnjem pravu
drzave clanice.-konformitet duzine trajanja postupka sa cl.6 EKLJP
se ceni u odnosu na 4 cinjenice:1)obim i slozenost slucaja2)odnos
suda prema brzini resavanja slucaja3)ponasanje stranaka i4)zanacaju
brzine okoncanja p. za strankePravo na usmenu raspravu i
objavljivanje presude-Princip javnosti sudjenja i princip usmenosti
je narocito ogranicen u postupcima po pravnim lekovima, gde po
pravilu nema usmene tasprave.-Princip je da prvostepeni postupak i
odluka prvostepenog suda moraju da pocivaju na usmenoj
raspravi.Medjutim ako je strankama poznato da se pojedine vrste
postupka odvijaju prvenstveno pismeno tada su suzne da se pozovu na
EKLJP i da zahtevaju odrzavanje usmene rasporave.U protivnom smatra
se da su se stranke ovog prava odrekle.-Javnost u sudjenju obuhvata
i objavljivanje sudske presude.V) Pravo na sudjenje pred nezavisnim
i nepristrasnim sudom-Gradjanski sudski postupak mora da se odvija
pred sudom koji je zasnovan na zakonu i koji je nezavisan i
nepristrasan.nezavisan sud-Prema kriterijumima Konvencije, sud je
nezavisan ako ispunjava sl. Uslove:1.sudije se moraju imenovati i
razresavati duznosti na nacin koji omogucava njihovu
nezavisnost.Imenovanje po pravilu mora biti na neodredjeno
vreme.2.ako je sud oslobodjen spoljnih uticaja,zakonodavne, izvrsne
vlasti ili, pak uticaja koji se vrse na drugi nacin (npr. putem
medija, publike u sudijskoj sali i slicno)3.sud mora svojim
identitetom i pojavom da uliva strankama pouzdanje da je
nezavisan-Po pravilu sud nece biti nezavisan, ako njegove odluke
mogu da ukidaju kakvi dr. organi. Koji ne vrse funkciju pravosudja
ili ako se na bilo koji dr. nacin vrsi pritisak na sud.nepristrasan
sud-Nepristrasnost u sudjenju se ceni in concreto.Neophodno je da
citav sastav veca bude nepristrasan, kada se sudi kolektivno,a i
svaki njegov pojedinacni clan.-Za razliku od razloga za izuzece
sudija i sudija porotnika i z ZPP, EKLJP stavlja akcenat na
subjektivno osecanje stranaka prema stavu sudije u odnosu na
predmet spora, kao i na utisak koji vece, odn.pojedinio clanoci
veca ostavljaju u tom pogledu na stranke.
G) Posebnost primene EKLJP na izvrsni i stecajni postupak- Pravo
na prinudno izvrsenje sudske odluke, ali i svakog drugog izvrsnog
naslova predstavlja derivat prava na pristup sudu, odnosno prava na
tuzbu.-Stoga, svako uskracivanje izvrsenja izvrsnog naslova
predstavlja povredu clana 6 EKLJP-Treba napomenuti da se i na
izvrsni postupak primenjuje garancija da mora da se okonca u
primerenom roku.- Mnoge garancije koje sadrzi EKLJP ne mogu da se
primene na stecajni postupak zbog njegove posebne pravne prirode,
kao i zbog cinjenice da se u stecajnom postupku ne odlucuje o sporu
( npr. javnost sudjenja, ravnopravnost stranaka ).-Konvencija se
primenjuje samo na postupak kojim se otvara stecajni postupak,jer
se samo u tom delu stecaja odlucuje o gradjanskopravnim pravima i
obavezama stecajnog duznika.Takodje, u ostalom delu stecajnog
postupka EKLJP moze da ocenjuje duzinu trajanja postupka.
18.Sudka praksa kao izvor GPP
- Sudska praksa nije izvor prava ili se moze reci da jeste izvor
prava, ali s veoma ogranicenim dejstvom.Tako je kod nas, tako je i
u germanskim pravnim sistemima,po cijem je uzoru izgradjeno nase
gpp.- ZURS-om je predvidjeno da se prilikom utvrdjivanja stavova
prema znacajnijim, spornijim pravnim pitanjima odrzavaju se sednice
odeljenja, kao i opsta sednica Vrhovnog Kasacionog suda.- Usvojena
pravna shvatanja na sednici odeljenja obavezuju sva veca u sastavu
odeljenja, a pravna shvatanja usvojena na opstoj sednici obavezuju
sva odeljenja i mogu da se izmene samo na opstoj sednici.-Kada
izmedju razlicitih odeljenja nastane nesaglasnost o primeni
propisa, odrzava se opsta sednica VKS koja usvaja nacelne pravne
stavove..Nacelni pravni stav obavezuje sva veca VKS.-U prvom
slucaju (sednica odeljenja) moze se reci da jer sudska praksa
limitiranj izvor prava, sa vaznoscu samo za pojedino odeljenje
VKS.-U drugom slucaju, kada VKS zauzima nacelni pravni stav na
opstoj sednici, iz ZURS proizlazi da usvojeni nacelni stav ne
obavezuje i ostale sudove na teritoriji R. Srbijr.Time ZURS jos
vise limitira sudsku praksu kao izvor prava.-Novi ZPP nije odklonio
slabosti starog zakona u pogledu odnosa izmedju prvostepenog i
drugostepenog suda, koji u istoj pravnoj stvari resava po redovnim
pravnim lekovima.I dalje ostaje mogucnost da prvostepeni sud ostane
veran svom pravnom shvatanju.- Prvostepeni sud je duzan da u
ponovljenom postupku izvede sve parnicne radnje i raspravi sva
sporna pitanja na koja je ukazao drugostepeni sud, ali prvostepeni
sud i dalje nije u obavezi da usvoji pravna shvatanja viseg
suda.
13.1.Resavanje spornog pravnog pitanja
-Zakon pokazuje i dalje nepoverenje u sudsku praksu kao izvor
prava,kada normira postupak za resavanje tzv.spornog pravnog
pitanja.-Pod spornim pravnim pitanjem podrazumeva se pitanje:1.koje
se tice tumacenja sadrzine i domasaja materijalnopravne ili
procesnoporavne norme ili, pak, kvalifikacije jednog pravnog
instituta,2.koje je znacajno za resavanje predmeta spora u vise
parnica pred prvostepenim sudom-Sporno pravno pitanje ne treba
mesati sa tzv.predhodnim odn .prejudicijelnim pitanjem koje se tice
postojanja subjektivnog prava ili pravnog odnosa i od cijeg resenja
zavisi odluka suda u glavnoj stvari.-Nasuprot tome, kada resava
sporno pravno pitanje,VKS uopste ne odlucuje o predmetu spora, vec
samo zauzima stav o spornom pravnom pitanju.-Postupak za resavanje
spornog pravnog pitanja pokrecu bilo prvostepeni sud ex officio,
kada prvostepeni sud uz zahtev, prilaze i sopstveno tumacenje
spornog pravnog pitanja,bilo stranke po sopstvenoj
inicijativi.-Zahtev za resavanje spornog ;pravnog pitanja mora da
sadrzi kratak prikaz utvrdjenog stanja u spornoj konkretnoj stvari,
stavove stranaka o spornom pravnom pitanju, kao i razloge zbog
kojih se zahteva stav VKs o spornom pravnom pitanju.-Ako postupak
inicira stranka, sud je duzan da njen zahtev dostavi protivnoj
stranci na izjasnjavanje.Rok za izjasnjavanje iznosi 15 dana.-Bilo
da je sud, ili da su stranke pokrenule postupak za resavanje
spornog pravnog pitanja, prvostepeni sud je duzan da predmet
dostavi VKS.U oba slucaja o spornom pravnom pitanju resava VKS po
pravilima koje ZURS predvidja za usvajanje pravnih stavova.-Vks
medjutim nece resavati sporno pravno pitanje ako ono nije od
znacaja za veci broj sporova pred prvostepenim sudom.-Nepotpune i
nedozvoljene zahteve za resavanje spornog pravnog pitanja VKS
odbacuje resenjem.-Nedozvoljen je samo onaj zahtev o kome je VKS
vec jednom doneo odluku i koji je nepotpun.-VKS resava o spornom
pravnom pitanju u instrukcionom roku od 60 dana.
-Pokretanje postupka za resavanje spornog pravnog pitanja
proizvodi sledeca procesnopravna dejstva:1.prvostepeni sud je duzan
da zastane sa postupkom dok VKS ne okonca resavanje o spornom
pravnom pitanju2.stranke u postupku u kom se javlja isto sporno
pitanje nemaju pravo da ponovo traze njegovo resavanje u parnici
koja je u toku-U evrokontinentalnim pravnim sistemima u kojima
sudska praksa nije izvor prava nije neuobicajno da nizestepeni
sudovi zauzimaju razlicite stavove o istim pravnim
pitanjima.Medjutim ovakav problem se otklanja u postupcima po
pravnim lekovima.-U krajnjoj liniji najvisi sud u drzavi je duzan
da, radi obezbedjenja pravne sigurnosti, primeni mehanizme radi
obezbedjenja jedinstva sudske prakse.U protivnom dolazi do povrede
prava na pravicno sudjenje.
14.Vazenje normi gradjanskog sudskog postupka ratione loci
UOPSTE-Zakonodavac odlucuje u okviru suverenih f.ja drzave koje
ce pravne stvari da poveri svojim sudovima na resavanje.-Shodno
pravilima mpp-a drzava ne moze da pretenduje da resava o svim
sporovima,o svim gradjanskopravnim stvarima, vec samo o onim koje
imaju veze sa njenom teritorijalnim i personalnim suverenitetom.-S
toga, vrsenje f.je pravosudja jedne drzave je ograniceno samo na
one pravne stvari koje su povezane sa njenom teritorijom
(teritorijalni princip) ili, pak, na one pravne stvari koje su
vezanje za gradjane RS koji zive u inostranstvu (personalni
princip).-Ako ovakva veza ne postoji, ne postoji ni procesna
predpostavka za vodjenje spora.Gradjanski sud ce se oglasiti
nenadleznim i odbaciti tuzbu.
VAZENJE NORMI GRADJANSKOG SUDSKOG POSTUPKA RATIONE LOCI- Vrsenje
funkcije pravosudja, kao jedne od suverenih funkcija drzave,
ograniceno je samo na njenu teritoriju, de facto na teritoriju
Srbije.- Domaci sudovi ne mogu da preduzimaju procesne radnje u
inostranstvu.A ako bi trebalo preduzeti kakvu procesnu radnju u
inostranstvu, domaci sudovi ce zamoliti da se procesna radnja
izvrsi u okviru madjunarodne pravne pomoci.-Postupak pruzanja
medjunarodne pravne pomoci je regulisan bilateralnim konvencijama
koje obavezuju Srbiju na osnovu pravila o sukcesiji drzava,te
Haskim konvencijama...-Ako rezim pravne pomoci nije uredjen
medjunarodnim ugovorima, primenjuje se nacin regulisan
ZPP-om.PRAVNA POMOC-I u okviru jedinstvene pravosudne teritorije
R.Srbije sudovi ne mogu da izvode parnicne radnje po svom htenju,
na svakom mestu na teritoriji R.Srbije.Sud moze da preduzima samo
parnicne radnje na svom podrucju,a samo izuzetno i na podrucju
drugog suda ako postoji opasnost od odlaganja.-Kada ne postoji
opasnost od odlaganja preduzimanja parnicne radnje, sudovi
medjusobno opste putem pravne pomoci , pri cemu su sudovi duzni da
jedan drugom pruzaju pravnu pomoc.- Postupak za pruzanje pravne
pomoci se pokrece zamolnicom (molbom), koji se sastavlja na jeziku
koji je u sl.upotrebi u sudu koji zahteva pomoc.A Ako je to jezik
neke nacionalne manjine, potreban je i prevod na srpski
jezik.-Zamolnica treba da sadrzi naziv i opis parnicne radnje cije
se izvodjenje zahteva od zamoljenog suda, okolnosti cije
postojanje, odnosno nepostojanje treba utvrditi.- Zamoljeni sud je
duzan da izvrsi parnicnu radnju onako kako je to od njega
zatrazeno.On ne moze da ulazi u pitanje da li je izvodjenje
zahtevane procesne radnje celishodno.
* Vazenje normi gradjanskog procesnog prava ratione persona(nema
u isp.pitanjima)- Norme gradjanskog procesnog prava se primenjuju
po pravilu na drzavljane RS kao i na strance i apatride koji su
nastanjeni u RS.- U pogledu ove poslednje kategorije lica postoje
izuzeci- neke kategorije stranaca, strane drzave i medjunarodne
organizacije su izuzete iz jurisdikcije domaceg pravosudja, kada je
to predvidjeno medjunarodnim pravom.- Ova kategorija uziva imunitet
od pravosudja domacih organa, koji moze biti dvojak: 1.imunitet od
jurisdikcije domacih organa; 2.imunitet od izvrsenja.- Tuzbe protiv
stranih drzava su dopustene samo ako predmet spora proizlazi iz
delanja drzave iure gestionis.Obrnuto, ako su u pitanju aki i
radnje drzave koje je ona preduzela u vrsenju svojih suverenih
f.ja(ex iure imperii), tuzba ne moze da se podnese protiv strane
drzave pred sudovima u R.Srbiji.-Razlikovanje izmedju akata drzave
ex iure imperii i iure gestionis je na osnovu njihove pravne
prirode.-Dalje, na osnovu medjunarodnog obicajbog prava tuzba se ne
moze podneti ni protiv sefova stranih drzava, osim ako na
teritoriji domace drzave preduzimaju pravne poslove i radnje koje
su privatnopravnog karaktera.-Imunitet stranih diplomatskih i
konzularnih predstavnika je regulisan dvema Beckim konvencijama iz
1961. I 1963..Ove kategorije lica kao i clanovi njihovih porodica
su takodje u principu izuzeti od jurisdikcije domaceg
pravosudja.-Titulari privilegije imuniteta mogu da je se
odreknu.dricanje moze da bude izricito, ali i precutno.- Pravna
posledica koja nastaje kada se tuzba podnese protiv lica koja
uzivaju imunitet od domaceg pravosudja jeste odbacivanje tuzbe zbog
nepostojanja jedne od procesnih pretpostavki za vodjenje spora.U
ovakvim situacijama domaci sud ne sme da preduzme ni jednu parnicnu
radnju.-Ako u sporu pred domacim sudovima bude doneta presuda
protiv strane drzave i medjunarodne organizacije, ona moze da se
izvrsi, samo ako postoji izricito pismeno odobrenje nadleznog
organa u R.Srbiji ili pak ako sam titular izvrsnog imuniteta da
pristanak da se nad njegovom imovinom u R.Srbiji sprovede postupak
izvrsenja.
15.Vazenje normi gradjanskog procesnog prava ratione
temporis-Stupanjem novih procesnih normi na snagu, narocito u
parnicnom i izvrsnom postupku, postavlja se pitanje da li ce se na
postupke koji su u toku, dakle koji su zapoceti pre nego sto je
novi zakon stupio na snagu,primeniti stari ili novi zakon.-Osnovni
princip u teoriji je da se na postupke u toku primenjuje novi
procesni zakon.-Ovde se ne radi o retroaktivnosti vec o
tzv.trenutnoj ili neposrednoj primeni procesnih normi-Razlog za ovo
je da sudovi i dr. organi u pravosudju ne moraju za duze vreme da
primenjuju paralelno dva procesna zakona.-Princip trenutnog vazenja
procesnih normi dosledno se primenjuje i u izvrsnom postupku.-Sto
se tice vremenskog vazenja procesnih normi moguce su dve nacelne
situacije.- Kada je parnicni postupak zapocet nakon sto je novi
zakon stupio na snagu, na taj postupak ce se primeniti iskljucivo
odredbe novog zakona.- Cinjenica da stranke izvode svoje zahteve iz
cinjenica koje su se desile pre nego sto je zakon stupio na snagu,
irelevantna je za primenu procesnih zakona.- Druga situacija se
javlja onda kada novi zakon stupi na snagu, a parnica je u toku.-
Tada se odredbe novog zakona primenjuju neposredno i na parnice
koje su u toku.- Ova neposredna primena znaci da norme procesnog
prava proizvode trenutno dejstvo, tako da je moguce da se postupak
do odredjene tacke u vremenu vodi po jednom, a nakon toka po drugom
zakonu.
-ZPP 2011.-Radi obezbedjenja pravne sigurnosti, najcesce se
intertemporalni sukob zakona uredjuje u prelaznim i zavrsnim
odredbama novog Zakona.U njima se,po pravilu odstupa od principa
trenutnog vazenja procesnih normi.-Tako, ako je postupak zapocet
pre stupanja na snagu novog ZPP 2011 okoncace se po pravilima ZPP
2004., ukljucujuci ovde i njegove norme o pravnim lekovima.-Tek ako
se prvostepena presuda ukine ili resenje kojim se okoncava postupak
i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlucivanje, na
postupak se primenjuju odredbe novog zakona.-Najveci problem
prilikom odredjivanja vazenja novog i starog zakona javlja se u
vezi sa mogucnoscu ulaganja i postupku odlucivanja po vec ulozenim
pravnim lekovima.-Po pravilu, ovde razlikujemo situaciju u kojkoj
je pravni lek ulozen po odredbama starog zakona od situacije u
kojoj novi zakon menja odredbe o vrstama i dopustenosti ulaganja
pravnih lekova u parnicama koje su u toku.-U teoriji vlada
stanoviste da se na postupak po ulozernim pravnim lekovima
primenjuje stari zakon, ako je pravni lek vec ulozen pre stupanja
na snagu novog zakona.Ako pak nije ulozen, mogucnost i dopustenost
ulaganja pravnih lekova regulise novi zakon.-U pogledu proteka
rokova trebalo bi u tekucim parnicama primeniti stari zakon, jer se
na taj nacin obezbedjuje princip pravne sigurnosti.-Stranke se
naime pouzdaju u postovanje onih rokova koje zakonodavac normira u
starom zakonu.-U pogledu vazenja parnicnih radnji, vazi princip da
sve parnicne radnje koje su validno preduzete u okviru vazenja
starog zakona ostaju na snazi i vice versa.Parnicne radnje se nakon
stupanja na snagu bnovog zakona preduzimaju na nacin koji predvidja
novi zakon.-Isto vazi i u pogledu dokaznog postupka.-Novi zakon se
primenjuje na mogucnost upotrebe dokaznog sredstva, nacin njegovog
izvodjenja i njegovu dokaznu snagu, dok se pravila o teretu
dokazivanja i zakonskim predpostyavkama, kao materijalnopravna,
cene u okviru onog matyerijalnopravnog zakona koji se primenjuje na
meritorno resenje slucaja.-Sto se tice primene novih procesnih
normi na nadleznost sudova, dosledno se primenjuje princip o
trenutnom vazenju procesnih zakona.-Tako u momentu kada je na snagu
stupio ZURS (1.1.2010.), VKS je preuzeo sve tekuce predmete
VSS.-Dakle, kada zakonodavac ne predvidi drugacije, novi procesni
zakon se primenjuje u celini odmah, na sve parnice koje su u toku
umomentu kada je stupio na snagu.
16. Nezavisnost
sudstva----------------------------------------------------------------------------------------------------*(nema
u isp.pitanjima)POJAM KARAKTERISTIKE I PODELA SUDOVA-Sud je drzavni
specijalizovani organ koji se osniva zakonom i kome je povereno
vrsenje sudijske f.je.-Gradjanski sudski postupak je poveren
redovnim sudovima, sudovima opste nadleznosti koji se osnivaju
zakonom.-U R.Srbiji ne postoje ad hoc ili specijalni sudovi, jer bi
takvo osnivanje sudova bilo protivno postulatima pravne
drzave.-Zadatak suda jeste da izrice pravo,odn.da donosi
pojedinacne pravne norme u obliku sudskih odluka.Prilikom
odlucivanja,sud je slobodan.Sudija donosi odluke na osnovu
sopstvene ocene cinjenica i na osnovu sopstvenog tumacenja
materijalnog prava.*ORGANIZACIJA SUDOVA U REPUBLICI SRBIJI-Sudovi u
R.Srbiji su organizovani na osnovu Zakona o sudovima 1991.,Zakona o
uredjenju sudova 2008. I Zakona o sedistima i podrucjima sudova i
javnih tuzilastavan 2008.-zakon o sudovima je prestao da vazi
1.1.2010.god., pa je pocela primena druga dva zakona.*VRSTE SUDOVA
U R.SRBIJI-U R.Srbiji postoje dve vrste sudova:1.sudovi opste
nadleznosti i 2.sudovi posebne nadleznosti-Sudovi opste nadleznosti
su:1.osnovni sudovi2.visi sudovi3.apelacioni sudovi i4.VKS-Sudovi
posebne nadleznosti su:1.privredni sudovi2.Privredni apelacioni
sud3.prekrsajni sudovi4.Visi prekrsajni sud i5.Upravni sud-Osnovni
sud se osniva za podrucije grada ili opstine ili vise opstina.Na
teritoriji R.Srbije postoji 34 osnovnih sudova.-Visi sud se osniva
za podrucje jednog ili vise osnovnih sudova.-U R.Srbiji postoji 26
visih sudova.-Apelacioni sudovi se osnivaju za podrucje vise visih
sudova.ZSPS predvidja postojanje 4 apelaciona suda sa sedistima u
Beogradu,Kragujevcu,Nisu i Novom Sadu.-Privredni sud se osniva za
podrucje jednog ili vise gradova ili vise opstina.Na teritoriji
R.Srbije osnovano je 16 trgovinskih sudova.-Privredni apelacioni
sud je osnovan za teritoriju R.Srbije.Njegovo sediste se nalazi u
Beogradu.On olucuje o zalbama na odluke privrednih sudova,o sukobu
nadleznosti izmedju privrednih sudova, kao i o delegaciji
(prenosenju) nadleznosti privrednih sudova i utvrdjuje pravne
stavove o jedinstvenoj primeni propisa iz nadleznosti privrednih
sudova.-Vrhovni Kasacioni sud je najvisi sud u Republici Srbiji u
gradjanskopravnim i krivicnim stvarima.Njegovo sediste je u
Beogradu.
*ODNOS NEPOSREDNO VISEG I NIZEG SUDA-Odnos viseg i nizeg suda se
moze posmatrati iz dva ugla:-Prvi odnos se tice prava i duznosti
viseg suda da u postupku po pravnom leku ispituje odluke nizih
sudova.-U okvirima sudskog organizacionog prava, odnos viseg i
nizeg suda se ogleda kroz ovlascenja predsednika viseg suda da
prema nzem sudu preduzima odredjene akte iz oblasti sudske
uprave.-Tako, predsednik neposredni viseg suda moze da pokrene
postupak za razresenje sudije neposredno nizeg suda, kaso i da
odluci o iskljucenju i izuzecu predsednika neposredno nizeg
suda.-Sto se tice pitanja unutrasnjeg uredjenja sudova,odnos
neposredfno viseg i nizeg suda je uredjen na sl. Nacin:1.V isi sud
je neposredno visi sud za osnovne sudove na svom podrucju u pogledu
primene Zakona o sudijama i pitanja unutrasnje organizacije
sudova2.Apelacioni sud je neposredno visi sud za vise i osnovne
sudove sa svog podrucja3.Privredni apelacioni sud je neposredno
visi sud za sve privredne sudove4.VKS je neposredno visi sud za
Privredni apelacioni sud i za Apelacione sudove-U prvom stepenu
sude osnovni i visi sudovi, odn.privredni sudovi.-Apelacioni sudovi
i Apelacioni privredni sud sude u postupku po zalbama na odluke
osnovnih i visih sudova.-VKS sudi samo u postupku po vandrednim
pravnim
lekovima.----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ustav R.Srbije normira da su sudovi nazavisni, te da sude na osnovu
Ustava i zakona.- Nazavisnost suda podrazumeva tri aspekta:1. sud
mora da bude nazavisan od drzave-To znaci da mora da bude
nezavistan od legislativne i izvrsne vlasti.Ta nezavisnost znaci da
Parlament ili pak izvrsna vlast nemaju nikakvog uticaja na
izricanje pojedinacnih pravnih akata (presuda), te da legislativna
ili izvrsna vlast nemaju nikakvog uticaja na sadrzinu pojedinacnih
pravnih akata suda.Oni ne mogu niti da ih menjaju, a jos manje
ukidaju.2.sud mora da bude nazavisan od stranaka i -Nezavisnost
sudova u odnosu na stranke podrazumeva da sud finansira drzava,a ne
stranke.Sudije od stranaka ne dobijaju nikakvu naknadu za
rad..sudske takse se uplacuju za racun drzave.3.sud mora da bude
nazavisan od drustva.-Ova nezavisnost sudova je najspornija.Na rad
suda vrsi se pritisak putem medija.Ovde nezavisnost sudova kolizira
sa pravom na slobodu stampe.Njih je veoma tesko uskladiti.
17.Nezavisnost
sudije-----------------------------------------*PERSONALNI SASTAV
SUDA(nema u isp.pitanjima)-U personalni sastav suda spadaju:sudije
i ostalo sudsko osoblje.-Sudije su ona lica koja vrse sudijsku
f.ju.Postoje:1.profesionalne sudije i2.sudije porotnici-sudsko
osoblje se bavi tehnickim i racunovodstvenim kao i drugim pratecim
poslovima koji su od znacaja za obavaljanje sudske
f.je.-Profesionalni sudija je lice koje sudsku f.ju obavlja kao
svoju redovnu i stalnu delatnost.Sudija ne sme da obavlja sluzbe i
poslove koji su nespojivi sa f.jom
sudije.--------------------------------------------------Kao sto
sud mora da bude nezavistan kao institucija i drzavni organ, isto
vazi i za svakog pojedinacnog sudiju i sudece telo.-Pravilo je
nauime da sud sudi u vecu,tako da se nezavisnost u sudjenju odnosi
na sudece telo u celini, kao i na svakog njegovog pojedinog
clana.-U praksi najvece probleme vezano za nezavisnost sudije
izaziva nejasna linija razgranicenja izmedju nezavisnosti sudije i
prava nadzora koje nad radom sudije vrsi Ministarstvo
pravde.-Takodje,problematican je i rad narodnih poslanika koji u
Skupstini Ministru pravde postavl;jaju poslanicka pitanja vezana za
status pojedinih sudskih predmeta.-Nezavisnost sudija je ozbiljno
dovedena u pitanje zbog mogucnosti njihovog reizbora nakon isteka
roka od 3 godine, kada je sudija prvi put izabran na tu f.ju.-Ovde
mogucnost ponovnog izbora, odn.reizbora zavisi prvenstveno od
rasporeda politickih snaga u parlamentu i javnom zivotu.-Na
nezavisnost sudije svakako utice i tzv.predsednicka oligarhija
odn.mogucnost da predsednik suda utice na dodelu predmeta pojedinom
sudiji, cime se eliminise pravo na prirodnog sudiju.
- Nezavisnost sudije se garantuje i ostvaruje na sledece
nacine:a) Nacinom izbora sudija.-Jos uvek se raspravlja o tome koji
nacin izbora sudija obezbedjuje njihovu nezavisnost.Moguca su tri
sistema izbora:1.imenovanje putem izvrsne
vlasti2.kooptiranje,tj.izborom koji vrse druge sudije3.imenovanje u
parlamentu ili putem dr.izabranih gremija- U Srbiji sudije bira i
razresava Narodna skupstina ili Visoki savet sudstva.- Biraju se na
sledeci nacin: kada se kandidat imenuje prvi put, bira se na period
od 3 godine, i u tom slucaju ga predlaze VSS a bira Skupstina.- VSS
je samostalan I nezavistan organ koji grantuje nezavisnost sudstva
I sudija. VSS ima 11 clanova, a od toga 3 stalna clana ( predsednik
VKS-a, ministar pravde i predsednik odbora za pravosudje u
Skupstini ),ostale clanove (osam) bira Skupstina .Njih 6 su sudije,
1 advokat i 1 profesor Pravnog fakulteta, i mandat im je 5
godina.-VSS sudije bira za trajno obavljanje sudijske f.je I
imenuje sudije porotnike.-Ovaj organ odlucuje I o prestanku
sudijske f.je I sl.b) Stalnoscu i nepremestivoscu sudija.- Sudijska
funkcija je stalna, osim kada se sudija bira prvi put.On ne podleze
reizboru.-Stalnost sudijske f.je je nuzna predpostavka za njegovu
nezavisnost.Reizbor bi otvorio nesigurnost u polozaj sudijske f.je
i stvorio bi situaciju u kojoj bi sudija bio zavistan od
institucija i pojedinaca koji odlucuju o njegovom reizboru.v)
Obezbedjem njihove materijalne nezavisnosti.-Materijalna
nezavisnost sudije se obezbedjuje njegovim pravom na platu cija je
visina dovoljna da odrzi njegovu nezavisnost i sigurnost njegove
porodice.g) Obezbenjem medjusobne nezavisnosti
sudija.-------------------------------------------------------------------------------------------------------------*Nepremestivost
sudije-Nezavisnost sudije se garantuje i njegovom
nepremestivoscu.On vrsi svoju duznost stalno u sudu za koji je
izabran.Niko ne moze bez njegove saglasnosti da ga premesti ili
uputi u drugi sud.-Izuzeci od ovog principa vaze jedino u sl.
Ukidanja nekog suda, smanjenja broja sudija ili preuzimanja
nadleznosti od strane drugog suda.*Pravo na prirodnog sudiju-Pravo
naprirodnog sudiju podrazumeva pravo gradjana da o njegovoj
konkretnoj pravnoj stvari odlucuje sudija koji je izabran na osnovu
neutralnih kriterijuma, ali i pravo sudije da unapredz na u kojim
ce konkretnim pravnim stvarima da postupa.-Nezavisnost sudije i
sudjenja je nezamuisliva bez ostvarenja prava na prirodnog
sudiju.-Tako,godisnji raspored u sudu ne moze da bude izmenjen.Od
ovog pravila se moze odstupiti izuzetno i to samo kada to predvidja
zakon(npr.duze odsustvo sudije,upraznjeno sudijsko mesto i
sl.)-Godisnji raspored poslova, za svaku narednu godinu, donosi
predsednik suda u pismenoj formi, posto predhodno pribavi misljenje
sudija.-Pravo na prirodnog sudiju, dalje podrazumeva da se predmeti
raspodeljuju slucajem.-Redosled kojim se predmeti rasporedjuju
sudijama nezavistan je od licnosti sudije i dr. okolnosti koje su
vezane za taj predmet.-Od ovog principa moze da se odstupi samo u
zakonom predvidjenim slucajevima (opterecenost ili sprecenost
sudije da po tom predmetu postupa, postojanje razloga za izuzece
sudije po sili zakona, duze odsustvo sudije i sl.)*Imunitet-Sudija
uziva i imunitet.-Sudija ne moze da bude pozvan na odgovornost za
misljenje koje je izrazio prilikom vrsenja sudijske duznosti.Sem
toga on ne moze da odgovara zbog nacina na koji je glasao prilikom
donosenja odluke.-Tuzba protiv sudije radi nakanade stete zbog
njegovog nezakonitog ili nepravilnog rada je nedopustena,jer sudija
uziva imunitet.-Za nezakonit i nepravilan rad sudije odgovara
R.Srbija.Ipak,od ovog pravikla postoji znacajan izuzetak.Moguce je,
naime da sudija u postupku krsi garantovana ljudska prava, narocito
procesna prava iz clana 6 EKLJP(odugovlacenje postupka i sl.).Ako u
tom slucaju ESLJP donese presudu protiv R.Srbije, tada R.Srbija
moze da istakne regresni zahtev prema sudiji i zahteva placanje
onoga na sta je bila osudjena presudom ESLJP.Uslov za regresni
zahtev j da je sudija kriv,odn.da je postupao sa umisljajem ili
krajnjom nepaznjom.-Isti princip vazi i kada je sudija strankama
prouzrokovao stetu, a to je utvrdjeno konacnom odlukom Ustavnog
suda Republike Srbije ili pravnosnaznom odlukom suda opste
nadleznosti.
10. Izuzece sudije
Kad god se jave okolnosti koje ukazuju da sudjenje nece biti
nepristrasno, postupajuci sudija moze biti iskljucen, odn. izuzet
iz sudjenja. ZPP razlikuje iskljucenje od izuzeca sudije. Do
iskljucenja dolazi kada postoji jedan od taksativno u zakonu
navedenih razloga; Za postojanje tih razloga se vezuje neoboriva
pretpostavka da sudjenje nece biti nepristrasno. Kod izuzeca, radi
se o tome da in concreto postoje okolnosti koje ne daju garancije
za postojanje nepristrasnog sudjenja. -Vazno je naglasiti da se
razlozi za iskljucenje i izuzece odnose na svakog clana sudskog
veca ponaosob.
Razlozi za iskljucenje-ZPP taksativno navodi razloge u kojima
sudija ne moze da vrsi sudijsku funkciju.Ovi razlozi se mogu
podeliti u tri grupe:1.) Prvu grupu cine razlozi koji se zasnivaju
na opstem pravnom principu da niko ne moze da bude sudija u
sopstvenoj pravnoj stvari; Sudija ne moze suditi:a) ako je sam
stranka, zastupnik ili punomocnik stranke.b) ako je sa strankom u
odnosu saovlascenika, saobveznika ili regresnog obveznika.v) ako je
clan ili akcionar pravnog lica sa vise od 3% ucesca u ukupnom
kapitalu pravnog lica (privrednog drustv, zadruge)koje je stranka u
sporu,ako je jedna od stranaka u sporu njegov poverilac ili
duznik.g) ako izmedju stranaka i sudije tece parnica 2.) Druga
grupa razloga za iskljucenje se odnosi na postojanje srodstva
izmedju sudije i nekog ucesnika u postupku; Iskljucice se sudija:a)
ako mu je stranka, njen zakonski zastupnik ili punomocnik srodnik
po krvi u pravoj liniji, ili pobocni srodnik do cetvrtog stepena,
ili mu je supruznik ili vanbracni partner (sadasnji ili bivsi),
srodnik po tazbini do drugog stepena, bez obzira da li je brak
prestao ili nijeb) ako je staralac, usvojenik ili usvojilac
stranke, zakonskog zastupnika ili punomocnika stranke, ili ako
izmedju sudije i stranke(ili zakonskog zastupnika ili punomocnika
strranke) postoji zajednicko domacinstvo.3.) Treca grupa razloga se
odnosi na inkompatibilnost funkcije sudjenja u konkretnom sporu sa
ucescem sudije u drugim postupcima u istoj ili povezanoj pravnoj
stvari; Tako,iskljucenje je nuzno:a) ako je sudija u istom predmetu
saslusan kao svedok ili vestak.b) ako je u istom predmetu
ucestvovao u postupku medijacijem,u donosenju odluke koja se pobija
ili je, pak ucestvovao u zakljucenju sudskog poravnanja koje se
pobija u parnici ili je ranije stranku zastupao kao advokatv)ako je
u stecajnom postupku, kao stecajni sudija ili clan stecajnog veca,
doneo odluku povodom koje je doslo do spora.
Razlozi za izuzece- Razlog za izuzece sudije je postojanje
okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost.-Ovde se ne
radi o tome da je sud duzan da utvrdi postojanje konkretnih,
razumnih razloga koji u datom slucaju ukazuju da bi sudija mogao da
bude pristrasan.Naprotiv,za izuzece je dovoljno da postoji razumno,
subjektivno osecanje straha na strani stranke da mu sud ne pruza
dovoljno garancija da ce biti nepristrasan.- Razlozi za izuzece
mogu biti razliciti:1.bliskost sudije sa strankama,njihovim
zakonskim zastupnicima ili umesacem:dalji stepen srodstva,sukob
interesa,ugoscavanje sudije, prijateljstvo ili
neprijateljstvo...2.odnos prema predmetu spora: izrazen stav sudije
u odnosu na ishod spora,lose vodjenje postupka sa nizom procesnih
gresaka,mimika tokom postupka...3.odnos prema
punomocnicima:prijateljstvo ili neprijateljstvo,medjusobna
netrpeljivost,ljubavni odnos...
Postupak za iskljucenje, odnosno izuzece- Inicijativa za
iskljucenje, odnosno izuzece moze da potekne od samog sudije ili
stranke.- Cim sudija sazna da postoji neki od razloga za
iskljucenje ili izuzece, on mora da prekine svaki rad na predmetu (
doduse kad se radi o razlozima za izuzece, onda ipak moze da
preduzme one parnicne radnje koje ne trpe odlaganje ) i da o tome
obavesti predsednika suda.-po pravilu doiskljucenja sudije dolazi
ex lege, pa otuda i resenje o isklj. Sudije koje donosi Predsednik
suda ima deklaratorni karakter.-I sama stranka moze da predlozi da
se sudija iskljuci,odn.izuzme.Zahtev stranke za iskljucenje sudije
bi trebalo da bude suvisan, jer je sudija duzan da se sam ex
officio iskljuci kada se steknu razlozi za iskljucenje.Stranci ti
razlozi ne moraju da budu poznati (npr.postojanje srodstva)- Zahtev
stranke za iskljucenje, odnosno izuzece ne moze da bude pausalan,
mora biti obrazlozen,tj.stranka je duzna da u zahtevu za izuzece
navede zakonski razlog na koji se poziva.Takodje zahtev mora da
bude i blagovremen,jer je stranka duzna da ga istakne cim sazna za
postojanje razloga. -Principijalno, zahtev za
izuzece,odn.iskljucenje moze da se stavi do okoncanja raspravljanja
pred prvostepenim sudom,a ako nije bilo raspravljanja onda do
donosenja odluke.-Takodje, zahtev za izuzece odn.iskljucenje moze
da se iznese i u instancionom postupku.Zahtev za iskljucenje sudije
koji odlucuje o pravnom leku moze da se podnese najkasnije do
donosenja odluke o pravnom leku.Suprotno tome,ako se trazi izuzece
sudije u instancionim postupku ono je blagovremeno ako je podneto u
roku od 15 dana od prijema spisa u sud viseg stepena.Izuzetno,ako
se vodi rasprava pred drugostepenim sudom,onda do zakljucenja te
rasprave.-Ako se razlog za izuzece javi ili stranka za njih s azna
nakon proteka navedenih procesnih momenata,prvostepena presuda ce
moci da se pobija u zalbi,drugostepena po reviziji, a svaka
pravnosnazna sudska odluka po predlogu za ponavljanje postupka.-Ako
zahtev za izuzece nije blagovremen,stranka je u daljem toku
postupka (postupak po p.lekovima) prekludirana da se poziva na
razloge za izuzece na koje je mogla da se poziva u prvostepenom
postupku.-Prekluzija medjutim vazi samo za izuzece sudije,jer
na