-
1
Njemaki matematiar i filozof Gottlob Frege (1848-1925) osniva je
suvremenog oblika simbolike
logike i jedan od najdubljih istraivaa na podruju filozofije
matematike, logike i filozofije jezika. Izvrio
je veliki utjecaj na formiranje filozofskih i logikih pogleda E.
Husserla, B. Russella i L. Wittgensteina.
Za poblie upoznavanje Fregeova djela nezaobilazna je knjiga G.
voba Frege - pojmovno pismo.
Znaajnija djela: Begriffsschrift (1879); Die Grundlagen der
Arithmetik (1884); Funktion und Begriff
(1891); "ber Begriff und Gegenstand" (1892); "ber Sinn und
Bedeutung" (1892); Grundgesetze der
Arithmetik (1893-1903); "Logische Untersuchungen" (1923).
Tekst koji donosimo u prijevodu objavljen je u: Tromjesenik za
znanstvenu filozofiju, 16, (1892.), pp.
192-205.
Gottlob Frege
O pojmu i predmetu
Benno Kerry je napisao niz lanaka1 u ovom tromjeseniku u kojima
se djelomice slae, a djelomice
porie moje Osnove aritmetike i neke druge moje spise. Ovo mi moe
biti samo drago i vjerujem kako
se najbolje mogu zahvaliti tako to u zapoeti analizu toaka koje
je on osporio. Ovo mi se ini tim
potrebnije to se njegov prigovor bar djelomice temelji na krivom
razumijevanju mojih izlaganja o
pojmu, koje bi s njim i drugi mogli dijeliti, i to mi se ta
stvar ini dovoljno vana i teka da bi se i bez
obzira na taj poseban povod trebala jo detaljnije obraditi nego
to sam to ve uinio u svojim
Osnovama.
Rije "pojam" je razliito koritena, djelomice u psiholokom,
djelomice u logikom smislu, a djelomice
i u nejasnoj mjeavini prvog i drugog. Ova ve postojea sloboda
nalazi svoje sigurno ogranienje u
zahtjevu da se zadri jednom preuzeti nain upotrebe. Dakle, ja
sam se odluio za to da provedem
strogu logiku upotrebu. Pitanje da li je prikladno ovo ili neto
drugo, elim ostaviti po strani kao manje
vano. Moe se lako sporazumjeti oko naina izraavanja kada se
jednom prihvati kako je ovdje neto
to zasluuje posebno ime. ini mi se kako je Kerryevo
nerazumijevanje uvjetovano time to on svoj
1[Tromjesenik za znanstvenu filozofiju 9, 1885, str. 433-493;
10, 1886, 419-467; 11, 1887, 53-116, 249-307; 13, 1889, 71-124,
392-419; op. izd.]
-
2
vlastiti nain upotrebe rijei "pojam" nehotice brka s mojim.
Odavde zacijelo lako proizlaze proturjeja
koja ne idu na raun mog naina upotrebe.
Kerry porie ono to on zove mojom definicijom pojma. Pritom ja
pak elim prije svega primijetiti, kako
moje objanjenje nije miljeno kao prava definicija. Ne moe se
opet zahtijevati da sve bude
definirano, kao to se ni od kemiara ne moe zahtijevati da sve
razloi. to je jednostavno, ne moe
biti razloeno, a to je logiki jednostavno, ne moe biti uistinu
definirano. Logiki jednostavno je isto
tako nerazluivo kao veina kemijskih elemenata; u oba sluaja do
njih dolazimo tek znanstvenim
radom. Ako je pak otkriveno neto to je jednostavno ili barem
mora do daljnjeg vrijediti kao
jednostavno, onda e se stvoriti naziv, jer jezik nee izvorno
imati odgovarajui izraz. Definicija pri
uvoenju imena za logiki jednostavno nije mogua. Tada ne
preostaje nita drugo nego itaoce i
sluaoce migom uputiti na to da pod rijeima razumiju ono
miljeno.
Kerry ne eli razliku pojma i predmeta dopustiti kao apsolutno
vrijedeu. On kae: "Na prijanjem
mjestu izrazili smo smo gledite kako odnos izmeu sadraja pojma i
predmeta pojma treba biti u
izvjesnom smislu osobit i nesvodiv. S ovime ni u kom sluaju nije
u vezi shvaanje po kojem se
svojstva biti predmet i biti pojam meusobno iskljuuju. Zadnje
shvaanje slijedi iz prvog otprilike na taj
nain kao da odnos oca i sina ne bi bio povratan te iz toga
slijedi da netko ne bi mogao biti
istovremeno otac i sin (iako ne naravno npr. otac ovoga iji je
sin)."
Nadoveimo se na ovu poredbu! Da postoje ili su postojala bia
koja su dodue bili oevi, ali ne i
sinovi, takva bi bia oigledno bila druge vrste nego ljudi, koji
jesu sinovi. Slino se dogaa, dakle, i
ovdje. Pojam - kako ja razumijem tu rije - je predikativan2. Ime
predmeta, tj. vlastito ime, nasuprot
tome je potpuno neprikladno za primjenu kao gramatiki predikat.
Ovo dakako zahtijeva objanjenje
kako bi se izbjegla kriva tumaenja. Ne bi li se jednako dobro
moglo neto rei o neemu bio to
Aleksandar Veliki, ili broj etiri, ili planet Venera, kao i kad
se izrie neto o neemu bilo to zeleno ili
sisavac? Kada se tako razmilja, ne razlikuju se naini upotrebe
rijei "je". U oba zadnja primjera ona
slui kao kopula, kao rije koja oblikuje izraz. Kao takva moe
ponekad biti zastupljena samim
nastavcima za lica. Usporeuje se npr. "ovaj list je zelen" i
"ovaj list se zeleni". Tada kaemo kako
neto potpada pod pojam, a gramatiki predikat pritom znai taj
pojam. Nasuprot tome, u prva tri
2On je naime znaenje gramatikog predikata.
-
3
primjera je "je" upotrijebljeno kao u aritmetici znak
jednakosti, za izraavanje jednakosti.3 U reenici
"Zornjaa4je Venera" imamo dva vlastita imena "Zornjaa" i
"Venera" za isti predmet. U reenici
"Zornjaa je planeta" imamo jedno vlastito ime: "Zornjaa" i jednu
pojmovnu rije: "planeta". Jezino se
dodue nije nita dogodilo osim to je "Venera" zamijenjena rijeju
"planeta", ali je injenica da je
odnos postao posve drukijim. Jednakost je preokretljiva5;
potpadanje predmeta pod pojam nije
preokretljiv odnos. To "je" u reenici "Zornjaa je Venera" nije
oigledno ista kopula, nego i sadrajno
bitan dio predikata, tako da u rijei "Venera" nije sadran cijeli
predikat.6 Moe se pritom rei:
"Zornjaa nije nita drugo nego Venera", a onda ovdje imamo
razloeno u etiri rijei ono to je prije
bilo u jednostavnom "je", a u "nije nita drugo nego"7 je, dakle,
"je" zaista samo jo kopula. to je,
dakle, ovdje izraeno, nije Venera, nego nita drugo nego Venera.
Ove rijei znae jedan pojam pod
koji, dakako, potpada jedan jedini predmet. Meutim, takav pojam
mora jo uvijek biti razlikovan od
predmeta8. Ovdje imamo rije "Venera", koja zapravo nikad ne moe
biti predikat, premda moe biti
dio predikata. Znaenje9 ove rijei ne moe se nikada pojaviti kao
pojam, nego samo kao predmet. Da
neto postoji to je takve vrste, ne bi dakako ni Kerry elio
porei. Time bi se ukinula razlika, ije je
prepoznavanje vrlo vano, izmeu onoga to se moe pojaviti samo kao
pojam i svega ostalog. A ova
razlika ne bi bila izbrisana kada bi i bila istina, to Kerry
misli, da ima pojmova koji bi mogli biti i
predmeti. Dakako, postoje zaista sluajevi u kojima se takvo
stajalite ini odrivim. Sm sam na to
ukazivao (Osnove 53 na kraju) kako bi pojam mogao potpadati pod
vii, to ipak nije zamjenjivo s
podreivanjem jednog pojma pod drugi. Kerry se ne poziva na to,
nego daje sljedei primjer: "#pojam
'konj'10 je lako usvojiv pojam" i misli da je pojam "konj"
predmet, tj. jedan od predmeta koji potpadaju
3Upotrebljavam rije "jednako" i znak "=" u smislu "isto kao",
"nita drugo nego", "identino s". Usp. predavanja E. Schrdera o
algebri logike (Leipzig 1890) 1.sv. 1. gdje je ipak za prigovoriti
kako nije pravljena razlika izmeu temeljno razliitih odnosa
potpadanja predmeta pod pojam i podreivanja pojma pod pojam. Takoer
postoje primjedbe na njegove opaske o pojmu "Vollwurzel". Znak kod
Schrdera ne zamjenjuje jednostavno kopulu.
4Zvijezda Danica, drugi planet u Sunevom sustavu. (op.
prev.)
5Simetrina (op. prev.)
6Usp. moje Osnove 66. nap.
7"ist nichts anderes als" doslovce "je nita drugo nego" (op.
prev.)
8Usp. moje Osnove 51.
9Usp. moj lanak o smislu i znaenju, koji uskoro izlazi u asopisu
za filozofiju i filozofsku kritiku.
10Odreeni i neodreeni lan bi se tek priblino moglo prevesti s
ovaj/taj (za odreeni lan) i neki (za neodreeni). Umjesto toga
uvodim znak "#" na mjestima gdje u originalu stoji odreeni lan, a
znak "+" gdje stoji neodreeni lan, gdje god se to ini neophodnim za
razumijevanje teksta. Odgovarajua su
-
4
pod pojam "lako usvojiv pojam". Posve tono! Dvije rijei11
"#pojam 'konj'" oznauju jedan predmet, ali
ba zato ne pojam na nain na koji ja tu rije upotrebljavam. Ovo
se u potpunosti slae s
obiljeavanjem12iznijetim s moje strane, prema kojem jednina
odreenog lana uvijek ukazuje na
predmet, dok neodreeni prati pojmovnu rije. Kerry dodue misli
kako se na jezinim razlikovanjima
ne mogu temeljiti logika odreenja; ali nitko to ne moe izbjei
tko takva odreenja pravi na nain
kako ja to inim, jer se bez jezika ne bismo mogli sporazumjeti i
konano smo pritom uvijek upueni na
povjerenje da drugi uglavnom razumije rijei, oblike i tvorbu
reenice kao i mi sami. Kao to je ve
reeno: nisam elio definirati, nego samo dati mig, pri emu sam se
pozvao na opi njemaki osjeaj
za jezik. Pritom mi savreno ide u prilog to to se jezina razlika
tako dobro slae sa stvarnom. Kod
neodreenog lana nije primijeeno nikakvo odstupanje od naeg
pravila, osim ako se radi o
zastarjelim izrazima kao "+plemeniti savjetnik". S odreenim
lanom stvari nisu ba tako jednostavne,
posebice u mnoini, meutim na ovaj sluaj se moje obiljeavanje ne
odnosi. S jedninom je stvar,
koliko vidim, dvojbena samo onda kada stoji umjesto mnoine, kao
u reenicama: "#Turin je opsjedao
Be", "#konj je etveronona ivotinja". Ovi sluajevi su toliko lako
prepoznatljivi kao posebni da e
nae pravilo teko izgubiti na vrijednosti kad se oni pojave.
Jasno je kako je u prvoj reenici "#Turin"
vlastito ime za narod. Druga reenica je najpodesnija da bude
shvaena kao izraz opeg suda kao:
"svi konji su etveronone ivotinje" ili "svi zdravi konji su
etveronone ivotinje", o emu e jo poslije
biti rijei.13 Kada dakle Kerry moje obiljeavanje naziva
neprikladnim i kad tvrdi da u reenici - "pojam
o kojem upravo govorim je pojedinani pojam" - ime koje se
sastoji od prvih pet rijei sigurno znai
jedan pojam, tada on rije "pojam" ne razumije na moj nain i
proturjeje ne lei u mojem odreenju.
No nitko ne moe zahtijevati da se moj nain izraavanja mora
slagati s Kerryevim.
razlikovanja odreenog i neodreenog lana u drugim jezicima . (op.
prev.)
11U originalu: "Die drei Wrte...", tri rijei budui da se rauna i
lan. (op. prev.)
12Osnove 51, 66. nap. str. 80.
13Sada se, kako se ini, priklanja pretjerivanju u pogledu
domaaja reenice, kako razliiti jezini izrazi nikad nisu savreno
istovrijedni i kako se rije nikada ne moe tono prevesti u drugom
jeziku. Moe se ii i dalje i rei kako ovjek jednog jezika nikad ne
poima jednu te istu rije potpuno na isti nain. Koliko ima istine u
tome, neu istraivati, nego samo naglasiti kako usprkos tome u
razliitim izrazima lei neto zajedniko to zovem smislom, a kod
reenica mislima; drugim rijeima, ne smije biti krivo shvaeno kako
se istim smislom, istom milju moe izraziti razliito, gdje logika ne
moe uzeti u obzir razlike u razumijevanju, rasvijetljenosti i
obojenosti smisla ve samo razlike u smislu. Mogue je da jedna
reenica ne daje ni vie ni manje obavijesti od druge; usprkos svim
raznolikostima jezika ovjeanstvo ima zajedniko misaono bogatstvo.
Ako se svaka preinaka izraza eli zabraniti s opravdanjem da se time
mijenja i sadraj, onda se logika upravo paralizira, jer njena zadaa
nije razrjeiva u tome da se misli nanovo prepoznaju u njihovim
raznolikim oblicima. Tada bi svaka definicija bila odbaena kao
pogrena.
-
5
Zacijelo se ne moe krivo shvatiti da je posrijedi neizbjena
jezina strogost kada tvrdimo: pojam konj
nije pojam14 dok je istovremeno npr. grad Berlin grad i vulkan
Vezuv vulkan. Jezik se ovdje nalazi u
tekom poloaju, koji opravdava odstupanje od svakidanjeg. To da
je na sluaj poseban, Kerry sm
naznauje navodnim znacima kod rijei "konj" - ja upotrebljavam u
istu svrhu kurzivna15 slova. Ne
postoji razlog da se rijei "Berlin" i "Vezuv" obiljee na slian
nain. Nerijetko kod logikih istraivanja
postoji potreba neto izrei o pojmu i to preobliiti i u uobiajeni
oblik za takve iskaze, to naime
postaje iskaz sadraja gramatikog predikata. Zatim bi se oekivao
pojam kao znaenje gramatikog
subjekta; ali pojam se zbog svoje predikativne prirode ne moe
tek tako pojaviti, mora biti prvo
preobraen u predmet ili, tonije reeno, mora biti zastupljen
putem predmeta16 kojeg oznaujemo
pomou ponuene rijei "pojam", npr.
"pojam ovjek nije prazan".
Ovdje se prve dvije rijei moraju shvatiti kao vlastito ime17,
koje se u isto tako maloj mjeri moe
predikativno upotrijebiti kao otprilike "Berlin" ili "Vezuv".
Kada kaemo: "Isus potpada pod pojam
ovjek", tada je predikat (bez obzira na kopulu)
"potpadajui pod pojam ovjek",
a to znai isto to i
"+ovjek".
Meutim, veza rijei
"pojam ovjek"
samo je jedan dio ovoga predikata.
Protiv predikativne prirode pojma moe vrijediti to da se
govorilo ipak o pojmu subjekta. Ali i u takvim
sluajevima kao npr. u reenici
"svi sisavci imaju crvenu krv"
gdje se predikativna priroda18 pojma ne moe krivo shvatiti, jer
umjesto toga se moe rei:
14Slino se dogaa kada u vezi s reenicom "ova rua je crvena"
kaemo: gramatiki predikat "je crvena" pripada subjektu "ova rua".
Ovdje rijei "gramatiki predikat 'je crvena'" nisu gramatiki
predikat, nego subjekt. Upravo time to ga jasno nazivamo predikatom
oduzimamo mu to svojstvo.
15[U originalnom tekstu, odgovarajui zadai koje se Frege dri:
"zatvorena"; op. izd.]
16Usp. moje Osnove str. X [str. XII pretiska 1962]
17Vlastitim imenom nazivam svaki znak za predmet.
18Ono to ovdje nazivam predikativnom prirodom pojma, samo je
poseban sluaj nedostatne nadopune i nezasienosti, koje sam u svojem
spisu Funkcija i pojam oznaio kao bitne za funkciju.
-
6
"sve to je sisavac, ima crvenu krv",
ili
"ako je neto sisavac, onda ima crvenu krv".
Dok sam pisao svoje Osnove aritmetike, jo nisam pravio razliku
izmeu smisla i znaenja19 i zato
sam pod izrazom "prosudivi sadraj" obuhvatio ono to sada
razliito oznaujem kao "misao" i
"istinosnu vrijednost". Objanjenje dano na str. 77. ne odobravam
vie u potpunosti, premda sam
uglavnom jo uvijek istog miljenja. Ukratko moemo rei kad
razumijemo "predikat" i "subjekt" u
jezinom smislu: pojam je znaenje predikata, predmet je ono to
nikad u potpunosti ne moe postati
znaenje predikata, no dodue moe biti znaenje subjekta. Pritom
valja primijetiti kako rijei "svi",
"svaki", "nijedan", "neki" stoje ispred pojmovnih rijei. Odnose
izmeu pojmova izriemo u univerzalnim
i partikularnim, afirmativnim i negativnim reenicama i
naznaujemo posebnu vrst ovog odnosa onim
rijeima koje, dakle, nisu logiki ue vezane s pojmovnim rijeima
koje iz toga slijede, nego su
povezane s cijelom reenicom. To se lako vidi kod negacije. Ako u
reenici
"svi sisavci su kopnene ivotinje"
veza rijei "svi sisavci" izraava logiki subjekt predikatu su
kopnene ivotinje, onda se mora, kako bi
se negirala cjelina, negirati predikat: "nisu kopnene ivotinje".
Ako se umjesto toga stavi negacija
ispred "svi", iz toga slijedi kako "svi" logiki pripada
predikatu. Nasuprot tome, negiramo reenicu
"pojam sisavac je podreen pojmu kopnena ivotinja" tako to
negiramo predikat: "nije podreen
pojmu kopnena ivotinja".
Ako tvrdimo kako u mojem nainu govora izrazi kao "pojam F" ne
oznauju pojmove nego predmete,
onda su Kerryevi prigovori najveim dijelom neodrivi. Ako on
misli (str. 281.) kako sam izjednaio
pojam i opseg pojma, onda se vara. Samo sam izrekao miljenje
kako se moe u izrazu "broj, koji
pripada pojmu F, je opseg pojma istobrojan pojmu F" zamijeniti
rijei "opseg pojma" s "pojam". Ovdje
dodue treba pripaziti kako je ova rije onda povezana s odreenim
lanom. Uostalom to je bila
usputna primjedba, na kojoj nisam nita temeljio.
Dok stoga Kerryu ne uspijeva ispuniti jaz izmeu pojma i
predmeta, mogli bi se u tom smislu
upotrijebiti moji vlastiti sudovi. Rekao sam20 kako navod broja
sadri iskaz o pojmu; govorim o
Tamo se izraz "funkcija f(x)" ipak nije dao izbjei, premda se
strogo provodi to da znaenje ovih rijei nije funkcija.
19Usp. moj lanak o smislu i znaenju u asopisu za filozofiju i
filozofijsku kritiku.
20Osnove 46.
-
7
svojstvima koja su izreena o pojmu, a doputam da jedan pojam
potpada pod drugi vii21. Nazvao
sam egzistenciju svojstvom pojma. to pod ovim shvaam, najbolje e
postati jasnije na primjeru. U
reenici "postoji barem jedan kvadratni korijen iz 4" nije nita
izraeno o odreenom broju 2, niti o -2,
nego o pojmu, naime o kvadratni korijen iz 4, da ovaj nije
prazan. Ako istu misao izrazimo ovako:
"pojam kvadratni korijen iz 4 je ispunjen", onda prvih pet rijei
ine vlastito ime predmeta, a o tom
predmetu je neto izreeno. No treba dobro pripaziti na to da ovaj
izraz nije isti kao onaj koji sam
izrekao o pojmu. Ovo je udesno onome koji krivo shvaa da se
misao moe raznoliko razloiti i kako
se time as ovo as ono pojavljuje kao subjekt i kao predikat.
Samim mislima jo nije odreeno to je
shvaeno pod subjektom. Ako se kae: "subjekt ovog suda", onda se
samo tada oznauje neto
odreeno, istovremeno se upuuje na odreenu vrstu razlaganja. Ovo
se uglavnom ini vezom s
odreenim doslovnim tekstom. No ne smije se nikad zaboraviti kako
razliite reenice mogu izraziti istu
misao. Tako se u nas moe nai i iskaz o broju 4:
"broj 4 ima svojstvo da postoji neto iji je on kvadrat".
Jezik ima naina da dopusti da se as jedan, as drugi dio misli
pojavi kao subjekt. Jedan od
najpoznatijih je razlikovanje oblika aktiva i pasiva. Zato nije
nemogue da se ista misao pri jednom
razlaganju pojavljuje kao singularna, kod drugog kao
partikularna, a kod treeg kao univerzalna.
Prema tome, ne smije biti iznenaujue da ista reenica moe biti
shvaena kao iskaz o pojmu i
takoer kao iskaz o predmetu, ako se uzme u obzir da su ti iskazi
razliiti. Nemogue je u reenici
"postoji najmanje jedan kvadratni korijen iz 4" rijei "kvadratni
korijen iz 4" zamijeniti s "pojam kvadratni
korijen iz 4"; tj. iskaz koji odgovara pojmu, ne odgovara
predmetu. Premda se u naoj reenici pojam
ne moe pojaviti kao subjekt, ipak se neto izrie o njemu. To se
moe shvatiti tako kao da se izraava
potpadanje pojma pod vii.22 Ali time razlika izmeu pojma i
predmeta ni u kom sluaju nee biti
izbrisana. Ponajprije primjeujemo kako pojam u reenici "postoji
najmanje jedan kvadratni korijen iz
4" nije zatajio svoju predikativnu prirodu. Moe se rei "postoji
neto to ima svojstvo da pomnoeno
samo sa sobom daje 4". Dakle, ne moe se nikada neto o predmetu
izrei to se ovdje izreklo o
pojmu, jer vlastito ime nikad ne moe biti izraz za predikat,
iako moe biti dio takvog predikata. Ne
elim rei kako bi bilo pogreno izrei o predmetu to to je ovdje
izreeno o pojmu; nego elim rei
21Osnove 53.
22U svojim sam Osnovama takav pojam nazvao pojmom drugog reda, a
u mojem spisu "Funkcija i pojam" pojmom drugog stupnja, to i ovdje
elim uiniti.
-
8
kako bi to bilo nemogue, kako bi to bilo besmisleno. Reenica
"postoji Julije Cezar" nije niti istinita niti
neistinita, nego besmislena, premda reenica: "postoji +ovjek s
imenom Julije Cezar"23 ima svoj
smisao; ali i ovdje imamo ponovo jedan pojam, kao to da
naslutiti neodreeni lan. Isto imamo u
reenici: "postoji samo jedan Be". Ne smijemo se dati zavarati
time to jezik ponekad koristi istu rije
djelomino kao vlastito ime, djelomino kao rije za pojam. Broj
ovdje nagovjeuje kako posljednji
sluaj postoji. "Be" je ovdje takoer pojmovna rije kao
"Kaiserstadt"24. Moe se u tom smislu rei
"Trst nije Be". Ako nasuprot tome u reenici "pojam kvadratni
korijen iz 4 je ispunjen" nadomjestimo
prvih pet rijei koje ine vlastito ime s vlastitim imenom Julije
Cezar, onda dobivamo reenicu koja ima
smisla, ali pogrenog; jer ispunjenost, kako ovdje razumijemo tu
rije, moe zbilja biti izraena samo
predmetom posebne vrste, naime one koja moe biti oznaena
vlastitim imenom oblika "pojam F".
Rijei "pojam kvadratni korijen iz 4" odnose se u pogledu svoje
zamjenjivosti bitno drugaije od rijei
"kvadratni korijen iz 4" u naoj izvornoj reenici, tj. znaenja
obaju ovih spojeva rijei su bitno razliita.
to je ovdje prikazano jednim primjerom, vrijedi univerzalno:
pojam se ponaa bitno predikativno i
ondje gdje se neto o njemu izrie; prema tomu moe tamo opet biti
zamijenjen samo pojmom, nikada
predmetom. Iskaz koji se stvara o nekom pojmu ne pristaje uz
predmet. Pojmovi drugog stupnja, pod
koje potpadaju pojmovi, bitno su razliiti od pojmova prvog
stupnja, pod koje potpadaju predmeti. Veza
predmeta i pojma prvog stupnja pod koji potpada razliita je od
svakako sline veze izmeu pojmova
prvog i drugog stupnja. Moda se moe, udovoljivi istovremeno i
slinosti i razliitosti, rei kako
predmet potpada pod pojam prvog stupnja, a pojam pada u pojam
drugog stupnja.25 Razlika pojma i
predmeta, dakle, ostaje u punoj otrini.
S time u vezi je ono to sam rekao u 53 mojih Osnova o mojem
nainu upotrebe rijei "svojstvo" i
"oznaka". Kerryevi izvodi daju mi povoda da se na to jo jedanput
osvrnem. One rijei slue za
rema mom nainu
23Ovaj bi se dio reenice: "es gibt einen Mann mit Namen Julius
Csar" mogao prevesti "postoji jedan ovjek s imenom Julije Cezar",
kada bi dakle neodreeni lan preveli s "jedan" to, premda u
hrvatskom jeziku nema odreenog i neodreenog lana, ipak u govoru u
gradskim sredinama ini se postoji - kao npr. razlika izmeu iskaza
"Bio sam kod jednog prijatelja" i "Bio sam kod prijatelja". Razlika
nije samo u broju ispred "prijatelja" nego i u odreenosti (jedan,
neodreeni prijatelj u prvoj reenici / odreeni u drugoj). Ovakvim
prijevodom bio bi meutim skriven neodreeni lan jer bi se mislio
samo broj. (op. prev.)
24"Kaiserstadt" (fig.) - ime za Be. Prevede li se s "Carigrad"
moe doi do zabune. (op. prev.)
25"Man knnte vielleicht, un dem Unterschiede zugleich mit der
hnlichkeit gerecht zu werden, sagen, ein Gegenstand falle unter
einen Begriff erster Stufe, und ein Begriff falle in einen Begriff
zwieter Stufe." (op. prev.)
-
9
govora, neto moe biti istovremeno svojstvo i oznaka, ali ne o
istome. Pojmove pod koje predmet
potpada zovem njegovim svojstvima, tako da je
samo drugi izraz za
kako je stoga
Razmotrimo k tome jedan primjer! Umjesto da kaemo:
"2 je pozitivan broj" i
"2 je cijeli broj" i
"2 je manji od 10"
moemo takoer rei:
"2 je pozitivan, cijeli broj manji od 10".
Ovdje se pojavljuju
biti pozitivan broj,
biti cijeli broj,
biti manji od 10
kao svojstva predmeta 2, istovremeno kao oznake pojma
pozitivan cijeli broj manji od 10.
Ovaj nije niti pozitivan, niti cijeli broj, niti je manji od 10.
On je dodue podreen pojmu cijeli broj, ali ne
potpada pod njega.
Usporedimo, dakle, s time to kae Kerry u 2. lanku str. 42426:
"Pod brojem 4 se podrazumijeva
rezultat aditivnog spoja 3 i 1. Pojmovni predmet navedenog pojma
je pojedinani broj 4, posve
odreeni broj prirodnog niza brojeva. Ovaj predmet nosi oigledno
upravo u njegovom pojmu
navedene oznake i u sluaju da se, kako se dodue mora, odustane
od beskrajno mnogo veza u
26[Original citira pogreno str. 224; op. izd.]
-
10
kojima on stoji prema svim ostalim pojedinim brojevima, te ne
rauna nijednu kao njemu osobitu osim:
"'#'4 je takoer rezultat aditivnog spoja 3 i 1".
Istovremeno se prepoznaje da je razlika koju sam napravio izmeu
svojstva i oznake potpuno
izbrisana. Kerry ovdje razlikuje #broj 4 i "#"broj 4. Moram
priznati kako mi je ova razlika neshvatljiva.
#Broj 4 bi trebao biti pojam, "#"broj 4 pojmovni predmet, nita
drugo nego pojedinani broj 4. Da ovdje
ne postoji moje razlikovanje pojma i predmeta, nije potrebno
dokazivati. Skoro se ini kao da Kerryu,
iako maglovito, lebdi pred oima razlika koju inim izmeu smisla i
znaenja rijei "#broj 4".27 No o
znaenju se moe rei samo to kako je ono rezultat aditivnog spoja
3 i 1.
Jer kako se treba shvatiti "je" u reenicama "#broj 4 je #
rezultat aditivnog spoja 3 i 1" i "'#'broj 4 je
#rezultat aditivnog spoja 3 i 1"? Da li je to ista kopula ili
pomae pri izraavanju logike jednadbe? U
svakom sluaju mora se izostaviti "#" ispred "rezultat" i reenica
bi tada otprilike glasila:
"#broj 4 je rezultat aditivnog spoja 3 i 1"
i
"'#'broj 4 je rezultat aditivnog spoja 3 i 1".
Imali bi sluaj da od Kerrya oznaeni predmeti
"#broj 4" i "'#'broj 4"
potpadaju pod pojam
rezultat aditivnog spoja 3 i 1.
Moglo bi se samo zapitati po emu se predmeti razlikuju. Ovdje
upotrebljavam rijei "predmet" i
"pojam" na meni poznat nain. Ono to se ini da Kerry eli rei, ja
bih ovako izrazio:
"#broj 4 ima to i samo to svojstvo koje pojam
rezultat aditivnog spoja 3 i 1
ima kao oznaku".
Smisao obje nae prve reenice bih, dakle, izrazio:
"biti brojem 4 je isto kao i biti rezultat aditivnog spoja 3 i
1";
a onda bi moglo ono, to upravo pretpostavljam kao Kerryevo
miljenje, takoer biti dano kao:
"#broj 4 ima to i samo to svojstvo koje pojam
broj 4
ima za oznaku".
27Usp. moj gore navedeni lanak o smislu i znaenju.
-
11
Da li je ovo istina, moe ostati neodlueno. Pri rijeima "'#'broj
4" mogli bismo tada odreeni lan
osloboditi navodnih znakova.
No pri pokuaju tumaenja pretpostavili smo da su odreeni lanovi
prije "rezultat" i "broj 4" ipak
stavljeni pometnjom u jednoj od obje reenice. Uzmimo rijei kakve
jesu, tako da se njihov smisao
moe shvatiti samo kao logika jednadba, kao
"# broj 4 nije nita drugo nego #rezultat aditivnog spoja 3 i
1".
Odreeni lan pred "rezultat" je ovdje logiki utemeljen samo kada
je priznato: 1. da postoji takav
rezultat, 2. da nema vie od jednog. U tom sluaju, ova veza rijei
oznauje predmet i valja je shvatiti
kao vlastito ime. Ako bi se obje nae reenice shvatile kao logike
jednadbe, onda bi iz njih slijedilo
da se desne strane slau, a #broj 4 bi bio '#'broj 4 ili, ako se
radije eli rei, #broj 4 ne bi bio nita
drugo nego "#"broj 4, ime bi razlika koju je napravio Kerry bila
neodriva. Moja zadaa ovdje ipak nije
iznijeti prigovore njegovom prikazu. to on razumije pod rijeima
"predmet" i "pojam", mene se
zapravo ne tie; ja samo elim osvijetliti moj vlastiti nain
upotrebe ovih rijei i pritom pokazati kako
bezuvjetno odstupa od njegova, htio on to priznati ili ne.
Dakako ja ne oduzimam Kerryu pravo da upotrebljava rijei
"predmet" i "pojam" na svoj nain, ali bih
elio sebi potvrditi i sauvati to pravo da sam sa svojim
oznaavanjem stvorio razliku od najvee
vanosti. Sporazumijevanju s itateljem stoji na putu posebno udna
zapreka, da naime s izvjesnom
jezinom nunou moj izraz, uzet katkada posve doslovno, promauje
misao, tako da spominje
predmet na mjestu gdje se mislilo na pojam. Potpuno sam svjestan
kako sam u takvim sluajevima
upuen na dobrohotnu susretljivost itatelja koji ne tedi sa zrnom
soli.
Moda se misli kako je ova potekoa umjetno sainjena, kako se neto
tako nezgodno, to sam
nazvao pojmom, ne treba uzimati u razmatranje i kako se moe s
Kerryem potpadanje predmeta pod
pojam sagledati kao vezu, u kojoj se to jedanput moe pojaviti
kao predmet, a drugi put kao pojam.
Rijei "predmet" i "pojam" bi tada sluile samo zato da naznae
razliite pozicije u vezi. To se moe
uiniti, ali tko vjeruje da je time izbjegnuta potekoa, vrlo se
vara. Potekoa je samo odgoena, jer
ne smiju svi dijelovi miljenja biti zakljueni, nego barem jedan
mora bilo kako biti nezasien ili
predikativan, inae se ne bi drali jedan do drugoga. Tako se ne
dri npr. smisao spoja rijei "#broj 2"
uz "#pojam primbroja" bez vezivnog sredstva. Takvo sredstvo
primjenjujemo u reenici "#broj 2
potpada pod pojam primbroja". Ono je sadrano u rijei "potpada",
koja na dvostruki nain treba
nadopunu: putem subjekta i putem akuzativa; a samo putem te
nezasienosti njezinog smisla kadra je
-
12
posluiti kao vezivno sredstvo. Tek kada je nadopunjeno u tom
dvostrukom pogledu, imamo zakljueni
smisao, imamo misao. O takvim rijeima i vezama rijei kaem kako
znae neki odnos; kod odnosa
imamo istu potekou koju smo kod pojma eljeli izbjei. Jer s
rijeima "odnos potpadanja predmeta
pod pojam" ne oznaujemo odnos, nego predmet, a tri vlastita
imena, "broj 2", "pojam primbroja",
"odnos potpadanja predmeta pod pojam" odnose se meusobno isto
tako kruto kao prva dva, kako
god ih postavimo, ne dobivamo reenicu. Tako lako uviamo kako se
potekoa koja lei u
nezasienosti dijela misli dodue odgaa, ali se ne da ukloniti.
"Zakljueni" i "nezasieni" su dodue
samo slikoviti izrazi, ali ovdje hou i mogu dati samo mig.
Sporazumijevanje moe biti olakano ako itatelj usporeuje moj spis
Funkcija i pojam. Naime, kod
pitanja to se u analizi zove funkcijom, naii e se na istu
zapreku, a pomnijim promatranjem iznai e
se da je ona utemeljena u samoj stvari i prirodi naeg jezika i
da se izvjesna neprimjerenost jezinih
izraza ne da izbjei, te kako nita drugo ne preostaje, nego
postati je svjestan i uvijek je uvaavati.
Preveo s njemakoga:
Mladen Ilikovi