-
1
dr. sc. Ante Orlović
MUP RH - Visoka policijska škola Zagreb1
GOSPODARSKI KRIMINALITET I
NACIONALNE KRITI ČNE INFRASTRUKTURE
– STRATEGIJSKI OKVIR U REPUBLICI HRVATSKOJ
Sažetak: Uvodno se iznose pojmovna odreñenja gospodarskog
kriminaliteta i nacionalnih
kritičnih infrastruktura te se, u nastavku, ističu negativni
utjecaji (direktni, indirektni)
gospodarskog kriminaliteta na kritične infrastrukture. U
središnjem dijelu, navode se i kratko
opisuju strategijski dokumenti vezani za gospodarski
kriminalitet (sprječavanje i suzbijanje)
te za nacionalne kritične infrastrukture (sigurnost i zaštita).
Zaključno se konstatira postojanje
strategijske insuficijencije u svezi s predmetnom problematikom
u Republici Hrvatskoj.
Klju čne riječi: gospodarski kriminalitet, nacionalne kritične
infrastrukture, strategijski okvir
Abstract: In the introduction are presented a conceptual
definitions of economic crime and
national critical infrastructures and, in sequel, are
highlighted a negative impact (direct,
indirect) of economic crime on critical infrastructures. In the
central part, are listed and
briefly described strategic documents related to economic crime
(prevention and suppression)
and a national critical infrastructures (security and
protection). In conclusion, it notes the
existence of strategic insufficiency according to this issue in
the Republic of Croatia.
Key words: economic crime, national critical infrastructures,
strategic framework
1. Uvod
Gospodarski kriminalitet specifična je vrsta kriminaliteta koja
se dogaña uglavnom u
sferi gospodarstva, ali nerijetko i u područjima izvan
gospodarstva, u društvenim
djelatnostima. Gospodarski kriminalitet usmjeren je primarno
protiv gospodarstva, čime se
ono slabi, a time posredno i država u cijelosti, koju on i
izravno ugrožava pričinjavajući joj
znatne financijske štete. Gospodarski kriminalitet prepoznaje se
kao relevantan društveni
problem od strane političkih vlasti, ali samo u svojim
specifičnim segmentima u svezi s
kojima se, kao ad-hoc žarištima, donose nacionalni strategijski
dokumenti i pripadajući im
1e-mail adresa: [email protected]
-
2
akcijski planovi. Iz njih proizlazi postojanje odreñenog stupnja
društveno-političke svijesti o
potrebi sustavnog djelovanja u sprječavanju i suzbijanju
gospodarskog kriminaliteta, ali
segmentarno–fragmentarni strategijski pristup, koji je u
Republici Hrvatskoj prisutan umjesto
sveobuhvatnog odnosno holističkog, u bitnome limitira efekte
društvenog suprotstavljanja
tako složenoj i opsežnoj društvenoj pojavi kakav je gospodarski
kriminalitet.
Gospodarski kriminalitet na izravan i neizravan način
predstavlja značajnu ugrozu za
nacionalne kritične infrastrukture koje u Republici Hrvatskoj
tek u aktualnom vremenu, na
eksplicitniji način, postaju društveno-politički prepoznatljive
kako u kontekstu njihove
društvene važnosti tako i u odgovarajućem sigurnosnom kontekstu.
Normativna podloga koja
se permanentno, ali diskontinuirano i nesistematizirano
izgrañuje, odnosno postojeći i novi
strategijski dokumenti zaštite i sigurnosti nacionalne kritične
infrastrukture ne bi trebali biti
orijentirani isključivo na prijetnje od izvanrednih situacija
(prirodne i antropogene katastrofe)
već i na ''redovne'' odnosno ''standardne'' ili ''uobičajene''
prijetnje koje se javljaju u vidu
gospodarskog kriminaliteta i njegovih posljedica. Ove prijetnje
i posljedice nisu, na prvi
pogled, tako drastične i očite kao prvonavedene već se
manifestiraju kao latentne, ali
konstantne i kumulativne ugroze različitih sektora nacionalne
kritične infrastrukture.
Posljedice gospodarskog kriminaliteta, podjednako kao katastrofe
izvanrednog karaktera,
imaju veliku važnost i utjecaj na sposobnost besprijekornog
odnosno urednog funkcioniranja
kritičnih infrastruktura, o kojima ovisi kakvoća života
pojedinaca i društva u cijelini.
Nedovoljna prepoznatljivost i definiranost gospodarskog
kriminaliteta i nacionalnih
kritičnih infrastruktura kao relevantnih društvenih činjenica –
svake za sebe, odnosno
nedostatna razina društvene spoznaje o njihovoj meñuzavisnosti
temeljenoj na negativnim
utjecajima gospodarskog kriminaliteta i posljedicama na kritične
infrastrukutre, rezultira
strategijskom insuficijencijom u smislu neadekvatnog društvenog
ureñivanja predmetne
problematike. Riječ je o društevnom stanju kojeg obilježavaju
nedostatne, nesistematizirane,
djelomice preklapajuće i neumrežene strategije u svezi s
relevatnim i konkretnim društvenim
problemima. U takvim okolnostima, društvena afirmacija sustava
nacionalnih kritičnih
infrastruktura ne dogaña se na odgovarajućoj razini i na
odgovarajući način, kao niti
društvena negacija gospodarskog kriminaliteta, njegova
eliminacija odnosno redukcija.
Posljedice ovakvog stanja očituju se u permanentnom
ograničavanju i razgrañivanju ukupnih
potencijala društva, aktualnih i perspektivnih, materijalnih i
ljudskih. Štete koje time nastaju
za hrvatsko društvo i grañane – dugoročne su i nesagledive.
-
3
Koncept razmatranja predmetne problematike, koja se razrañuje u
nastavku ovog rada,
prikazan je na Slici 1.
Slika 1. Gospodarski kriminalitet u kontekstu ugroze nacionalnih
kritičnih infrastruktura
Gospodarski kriminalitet
Pravna osoba
NACIONALNA KRITI ČNA
INFRASTRUKTURA
GOSPODARSKI KRIMINALITET STRATEGIJSKI OKVIR
NACIONALNE KRITI ČNE INFRASTRUKTURE STRATEGIJSKI OKVIR
DRŽAVA
Prirodne opasnosti
Terorizam Rat
Tehničko-tehnološke opasnosti
''RE
DO
VIT
E''
UG
RO
ZE
/ O
PA
SN
OS
TI
PE
RM
AN
EN
TN
A D
EV
AS
TA
CIJ
A N
KI-
a IZ
VA
NR
ED
NE
UG
RO
ZE
/ O
PA
SN
OS
TI
PR
OM
PT
NA
DE
ST
RU
KC
IJA
NK
I-a
NKI - otpornost na ugroze: ● Prevencijska ● Amortizacijska ●
Sanacijska
Direktna ugroza
Indirektna ugroza
-
4
2. Pojmovno odreñenje
Gospodarski kriminalitet možemo načelno smatrati negativnom
socio-ekonomskom
pojavom, a kritične nacionalne infrastrukture relevantnim
socio-ekonomskim sustavima.
Razmatranje naznačenih društvenih činjenica kao i njihovog
meñuodnosa, iz perspektive
strategijskog okvira kojim su obuvhaćene, razumijeva potrebu
njihovog nešto preciznijeg
definiranja, odnosno odreñivanja njihova pojma i sadržaja –
barem na načelnoj razini.
2.1. Gospodarski kriminalitet
Zakonska definicija gospodarskog kriminaliteta ne postoji, a
druge definicije koje su
prisutne u stručnoj i znanstvenoj literaturi nisu
standardizirane i općeprihvaćene. Poteškoće
oko definiranja gospodarskog kriminaliteta uzrokovane su
njegovom opsežnošću,
raznovrsnošću i promjenjivošću, a postoje i mišljenja da
definicija gospodarskog
kriminaliteta nije potrebna. Svojstvo ''nedefiniranosti''
gospodarskog kriminaliteta čini ga
netransparentnim pa i odioznim u smislu istraživanja - jer
''objekt'' koji je nedefiniran ne
može se spoznavati u teoriji niti uspješno sprječavati i
suzbijati u praksi. Posljedica stanja
''nedefiniranosti'' jest i dominantno prisutan parcijalistički
pristup istraživanjima
gospodarskog kriminaliteta koji je vjerojatno voñen idejom ''ono
što je prepoznatljivo to se i
istražuje, a neprepoznatljivo ostaje izvan fokusa istraživača i
istraživanja''. Postojeća
istraživanja u pravilu obuhvaćaju samo dijelove gospodarskog
kriminaliteta odnosno njegove
odreñene komponente, segmente, fragmente, elemente ili detalje.
Gospodarski kriminalitet
kao cjelina ostaje mentalno nepristupačan, neshvatljiv i
neobuhvatljiv objekt istraživanja,
neprepoznatljiv i apstraktan, zapravo nedovoljno i nelako
''spoznatljiv'' te stoga nedostupan.
Postojeće definicije gospodarskog kriminaliteta različito su
aspektirane: kaznenopravno,
kriminalistički, kriminološki, ekonomski, svaki od tih aspekata
je relevantan, no kvalitativni
standard postojećih definicija uglavnom nije na očekivanoj
(zadovoljavajućoj) razini.
Prema širem poimanju (Novoselec, 2007:373) gospodarskim kaznenim
djelima
smatraju se ona kaznena djela kojima se povreñuje gospodarstvo
kao nadindividualno pravno
dobro, a to su kaznena djela protiv državnih financijskih
interesa, protiv nacionalnog
gospodarstva i protiv imovine gospodarskih subjekata. U Rječniku
kaznenog prava (Horvatić,
2002:96,165) sadržana su čak tri termina (sintagme) vezane za
istu pojavu i to gospodarski
-
5
kriminal, gospodarska kaznena djela te kaznena djela u
gospodarskom poslovanju.2
Gospodarski kriminalitet (Modly, Šuperina, Korajlić, 2008:180)
jest posebno područje
kriminaliteta koje ima za krajnji cilj stjecanje materijalnog
dobra ili nekih drugih koristi
neovisno u kojim oblicima i u kojim vrijednostima. U širem
smislu čini ga niz različitih
konstitutivnih elemenata. U užem smislu to su samo kaznena djela
protiv gospodarstva iz
kataloga inkriminacija kaznenog zakona. Glavna obilježja su mu:
postojanje ''tamne brojke'',
dinamičnost i prilagodljivost ekonomskim i svim normativnim
promjenama. Teorijski
promatrano (Joldžić 1986:44 prema Singer, Kovčo Vukadin, Cajner
Mraović 2002:620), bez
obzira na to o kojem se državno-pravnom i gospodarsko-političkom
sustavu radi, kao
gospodarski kriminalitet označava se uvijek ponašanje i fizičkih
i pravnih osoba koje je
suprotno moralno prihvaćenom i pravno institucionaliziranom
ponašanju u gospodarstvu,
koje, u manjoj ili većoj mjeri, ometa normalno djelovanje
gospodarskog sustava, a
subjektima – sudionicima u gospodarskom životu, i šire – nanosi
ili može nanijeti štetu.
Gospodarski kriminalitet (Orlović, Pajčić 2007:697-698) u užem
smislu (restriktivno
definiran) obuhvaća ukupnost kaznenih djela počinjenih u sferi
upravljačkih, izvršiteljskih i
nadzornih funkcija u gospodarskim subjektima pri obavljanju
gospodarskih djelatnosti
odnosno pri razmjeni dobara na tržištu. U širem smislu
(ekstenzivno definiran) gospodarski
kriminalitet uključuje kažnjive radnje (kaznena djela i
prekršaje) počinjene i u
izvangospodarskim (društvenim) subjektima ako su one povezane s
upravljanjem
(gospodarenjem) imovinom.
Definicije gospodarskog kriminaliteta trebalo bi unaprijediti u
okviru svake
znanstvene discipline zasebno sa svrhom da predmetna pojava bude
relevantno odreñena na
više specifičnih načina (multidisciplinarno), a umrežavanjem tih
definicija moglo bi se
odnosno trebalo kreirati i cjelovito pojmovno odreñenje
gospodarskog kriminaliteta
(interdisciplinarno). Poanta nije samo u korektnom definiranju
gospodarskog kriminaliteta
već definiciju kao odreñivanje suštine i sadržaja nekog pojma
treba shvatiti kao nužnu
pretpostavku njegova uspješnog istraživanja u teoriji te
primjenjivanja novih znanja u praksi.
2Gospodarski kriminal – uobičajeni pojam za ukupnost
prijavljenih i prema pravomoćnim presudama počinjenih kaznenih
djela u gospodarskom poslovanju na odreñenom prostoru u odreñeno
vrijeme, ponekad i za samo jedno kazneno djelo s tim značajkama.
Gospodarska kaznena djela – uobičajena istoznačnica za kaznena
djela počinjena u gospodarskom poslovanju ili u vezi s gospodarskim
poslovanjem. Kaznena djela u gospodarskom poslovanju – kaznena
djela počinjena u gospodarskom poslovanju ili u vezi s gospodarskim
poslovanjem. Pod gospodarskim poslovanjem se podrazumijevaju vrste
proizvodnje odnosno aktivnosti ili usluge kojima se bave pojedini
gospodarski subjekti u privatnom ili javnom sektoru (npr.
trgovina). Izričaj koji odgovara gospodarskim kaznenim djelima i
gospodarskom kriminalu.
-
6
2.2. Nacionalne kritične infrastrukutre
Zakonska definicija nacionalnih kritičnih infrastruktura
postoji, što je različita
situacija u odnosu na gospodarski kriminalitet koji nije
zakonski definiran. Ova definicija
sadržana je u novodonesenom Zakonu o kritičnim infrastrukturama
(NN 56/13) u čl. 3:
Nacionalne kritične infrastrukture su sustavi, mreže i objekti
od nacionalne važnosti čiji
prekid djelovanja ili prekid isporuke roba ili usluga može imati
ozbiljne posljedice na
nacionalnu sigurnost, zdravlje i živote ljudi, imovinu i okoliš,
sigurnost i ekonomsku
stabilnost i neprekidno funkcioniranje vlasti. Naznačena
definicija sadržava četiri bitne
komponente: (1) pojavne oblike infrastrukutre (sustavi, mreže,
objekti), (2) vrstu ugroze
(prekid djelovanja, prekid isporuke roba ili usluga), (3)
intenzitet posljedica (''ozbiljne''), (4)
ugrožene vrijednosti (nacionalna sigurnost, ljudi, imovina,
okoliš, ekonomija, vlast).3
U smislu pojmovnog odreñenja kao i razumijevanja nacionalnih
kritičnih
infrastruktura, naznačenoj zakonskoj definiciji komplementarna
je odredba spomenutog
Zakona (čl. 4. st. 1.) koja sadržava popis ''sektora'' koji
pripadaju kritičnim infrastrukutrama,
a to su: energetika; komunikacijska i informacijska tehnologija;
promet; zdravstvo; vodno
gospodarstvo; hrana; financije; proizvodnja, skladištenje i
prijevoz opasnih tvari; javne
službe; nacionalni spomenici i vrijednosti. Osim navedenih
sektora, Vlada Republike
Hrvatske može odlukom odrediti kritične infrastrukture i iz
drugih sektora (čl. 4. st. 2.).
Pozitivna je činjenica da je predmetni Zakon uopće donesen te da
su u njemu po prvi
puta definirane nacionalne kritične infrastrukture u Republici
Hrvatskoj. Ovaj Zakon solidna
je pravna platforma za uspostavljanje i implementaciju sustavne
sigurnosti i zaštite
nacionalnih kritičnih infrastruktura u Republici Hrvatskoj.
3. Negativni utjecaji gospodarskog kriminaliteta na kriti čne
infrastrukture
Financijsko-materijalnim štetama od gospodaraskog kriminaliteta
umanjuje se
aktualna funkcionalnost kritičnih infrastruktura kao i njihovi
kapaciteti odnosno operativni
3U svezi s naznačenom definicijom, a uvažavajući načelnu
ograničenost svih definicija, moguće je ipak naznačiti neke njezine
manjkavosti koje se očituju: (a) u formalnom smislu (neodreñenost
pojma ''mreže'' kod pojavnih oblika infrastrukture ili pojma
''ozbiljne posljedice'' kod intenziteta posljedica); te (b) u
sadržajnom smislu (isključivost vrste ugroze – ''prekid
djelovanja'' umjesto odgovarajućeg stupnjevanja takve ugroze,
primjerice u rasponu od ''funkcionalnih smetnji'' do ''prekida
funkcioniranja'').
-
7
potencijali u dugoročnom smislu. Time se u bitnome reducira
stabilnost i razvojne
perspektive cijelog društva. Negativni utjecaji gospodarskog
kriminaliteta na nacionalne
kritične infrastrukuture mogu se ostvariti na izravan ili
neizravan način.
3.1. Izravne ugroze i posljedice
Izravni negativni utjecaji gospodarskog kriminaliteta na
nacionalne kritične
infrastrukture očituju se u financijsko-materijalnom
oštećivanju, devastiranju ili
destabiliziranju pravnih osoba (vlasnika/upravitelja) odgovornih
za upravljaje kritičnim
infrastrukturama.4 Ove pravne osobe mogu biti u državnom
vlasništvu (primjerice Hrvatska
elektroprivreda d.d., Hrvatske željeznice – infrastruktura
d.o.o., Hrvatske autoceste d.o.o.), u
privatnom vlasništvu (primjerice financijsko-bankarski sektor,
telekomunikacijske tvrtke,
mlinarsko-pekarska industrija) ili u mješovitom vlasništvu
(primjerice INA d.d., Jadranski
naftovod d.d.). Osim pravnih osoba različitih oblika vlasništva,
kritične infrastrukture mogu
biti i u izravnom vlasništvu države ili jedinca lokalnih vlasti
(županija, gradova, općina).5
Naznačene pravne osobe na različite načine sudjeluju u
gospodarskom poslovanju
tijekom kojih aktivnosti mogu biti oštećene gospodarskim
kaznenim djelima počinjenim na
njihovu štetu od strane različitih fizi čkih ili pravnih osoba.
Počinitelji gospodarskih kaznenih
djela, s obzirom na njihovu pozicioniranost u odnosu na oštećenu
pravnu osobu, mogu se
podijeliti na: a) eksterne počinitelje, i b) interne
počinitelje. U skladu s tim i rizici ugroze
odnosno mjere zaštite kritične infrastrukture mogu se analogno
razmatrati.6
Oštećivanje pravnih osoba - vlasnika/upravitelja kritičnih
infrastrukutra gospodarskim
kriminalitetom (in)direktno utječe na stupanj njihove
''ranjivosti'' na ugroze odnosno na 4Upravljanje kritičnom
infrastrukturom je osiguravanje uvjeta za rad i kontinuirano
djelovanje kritične infrastrukture. – Zakon o kritičnim
infrastrukturama, čl. 2 t. 9. (NN 56/13) 5Kriti čna infrastruktura
nalazi se u državnom vlasništvu, vlasništvu jedinica lokalne i
regionalne (područne) samouprave, pravnih osoba u državnom
vlasništvu, pravnih osoba kojih su osnivači jedinice lokalne i
područne (regionalne) samouprave te u privatnom vlasništvu. –
Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i
tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća (str. 72) /
Državna uprava za zaštitu i spašavanje
http://www.duzs.hr/page.aspx?PageID=571 (31.05.2013.) 6Glava XXIV.
Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12) Kaznena djela protiv
gospodarstva sadržava kaznena djela u kojima su protagonisti
kriminalnih radnji eksterni počinitelji, a to su primjerice:
Prijevara u gospodarskom poslovanju (čl. 247), Davanje mita u
gospodarskom poslovanju (čl. 253) te Zlouporaba u postupku javne
nabave (čl. 254). Interni počinitelji kao protagonisti kriminalnih
radnji na štetu svoje pravne osobe prisutni su primjerice u
sljedećim kaznenim djelima iz naznačene glave: Primanje mita u
gospodarskom poslovanju (čl. 252), Zlouporaba povlaštenih
informacija (čl. 259) te Odavanje i neovlašteno pribavljanje
poslovne tajne (čl. 262). Obje vrste počinitelja, eksterni i
interni, mogući su kod kaznenog djela Zlouporaba povjerenja u
gospodarskom poslovanju (čl. 246).
-
8
njihovu ''otpornost'' ugrozama. Ona se može razmatrati iz tri
aspekta: mogućnost nastanka
i/ili stupanj intenziteta ugroze kritične infrastrukture
(prevencijska otpornost); razina
devastacije koja realizacijom ugroze može nastupiti
(amortizacijska otpornost); te sposobnost
naknadne rekonstrukcije ili ponovne izgradnje infrastrukture
(sanacijska ''otpornost'').
3.2. Neizravne ugroze i posljedice
Osim izravnog negativnog utjecaja, gospodarski kriminalitet i na
neizravan način
može negativno djelavati na kritične infrastrukture i to kroz
financijsko oštećivanje državnog
i/ili lokalnih proračuna iz kojih se financiraju ili
sufinanciraju pojedini sektori nacionalnih
kritičnih infrastruktura (primjerice zdravstvo, vodno
gospodarstvo, javne službe). ''Fiskalne
prijevare'' zajednički je naziv za skupinu kaznenih djela u
kojima je objekt zaštite proračun
(državni, lokalni) ili izvanproračunski fondovi (mirovinski,
zdravstveni).7 Oštećivanje
proračuna gospodarskim kaznenim djelima može biti dvostrano: (a)
prihodno – realizira se
kroz nezakonito umanjivanje priljeva sredstava u proračun, te
(b) rashodno – realizira se kroz
nezakonito uvećavanje odljeva sredstava iz proračuna. I ovdje
načeno možemo govoriti o
eksternim i internim počiniteljima kriminalnih radnji, a s
obzirom na njihovu pozicioniranost
u odnosu na proračun. Kriminalitet prihodne strane proračuna u
pravilu je vezan za eksterne
počinitelje (fizičke i pravne osobe), dok je kriminalitet
rashodne strane proračuna u pravilu
vezan za interne počinitelje (državni i lokalni službenici).
Meñutim, u oba slučaja, nerijetko
se radi o sprezi eksternih i internih počinitelja te njihovoj
obostranoj koristi ostvarenoj od
počinjenja kriminalnih radnji na štetu proračuna.8
4. Strategijski okvir
Složene i opsežne društvene pojave negativnog karaktera, poput
gospodarskog
kriminaliteta, razumijevaju strategijski pristup države u
njegovu sprječavanju (prevenciji) i
suzbijanju (represiji). Analogan ''strategijski'' pristup države
razumijeva se i kod osiguranja i
7Vidi više u Orlović (2013:318-320) 8Glava XXIV. Kaznenog zakona
(NN 125/11, 144/12) Kaznena djela protiv gospodarstva sadržava
kaznena djela kojima se može ''prihodno'' oštetiti proračun, a to
su primjerice: Povreda obveze voñenja trgovačkih i poslovnih knjiga
(čl. 248), Utaja poreza ili carine (čl. 256) te Izbjegavanje
carinskog nadzora (čl. 257). Kazneno djelo, u naznačenoj glavi,
kojim se ''rashodno'' oštećuje proračun jest Subvencijska prijevara
(čl. 258), dok su ostala kaznana djela ovakvog karaktera razvrstana
primarno u Glavi XXVIII. Kaznenog zakona Kaznena djela protiv
službene dužnosti (primjerice Nezakonito pogodovanje – čl. 292,
Primanje mita – čl. 293, Trgovanje utjecajem – čl. 295).
-
9
zaštite složenih i opsežnih društvenih sustava afirmativnog
karaktera, u kakve ubrajamo
nacionalne kritične infrastrukture. Strategijski okviri koji
postoje u Republici Hrvatskoj glede
naznačenih društvenih činjenica općenito se mogu ocijeniti
nedostatnim i neefikasnim.
Gospodarski kriminalitet, u naznečenom smislu, u dosadašnjem
razdoblju, ipak je više
prepoznat kao društveni problem u odnosu na nacionalne kritične
infrasturukture o kojima se
tek razvija društvena osviještenost i potreba strategijskog
pristupa njihovoj zaštiti. Razvijanje
obaju strategijskih okvira doprinijet će boljem razumijevanju
naznačenih društvenih činjenica
kao i spoznavanju razine njihove uzročno-posljedične povezanosti
i ovisnosti.
4.1. Gospodarski kriminalitet – strategijski okvir sprječavanja
i suzbijanja
Strategijski okvir u svezi s gospodarskim kriminalitetom u
Republici Hrvatskoj može
se ocijeniti parcijalnim, u formalnom smislu, odnosno
nesistematiziranim, u sadržajnom
smislu.9 Političke vlasti u kontinuitetu prepoznaju odgovarajuća
žarišta gospodarskog
kriminaliteta, koja su zapravo specifični segmenti iste
društevne pojave, te u svezi s njima
donose posebne nacionalne strategijske dokumente. Strategije u
pravilu obuhvaćaju
nastojanja da se unaprijedi pravni, institucionalni,
organizacijski, kadrovski i materijalni
okvir sprječavanja i suzbijanja odreñenog segmenta gospodarskog
kriminaliteta. Uz strategije
donose se i odgovarajući akcijski planovi čija osnovna svrha je
učinkovitost u realizaciji
ciljeva utvrñenih strategijom. Strategijski dokumenti u
Republici Hrvatskoj u svezi suzbijanja
gospodarskog kriminaliteta obuhvaćaju nekoliko relevantnih
područja: korupciju, sivu
ekonomiju, intelektualno vlasništvo, javne financije, pranje
novca i financiranje terorizma,
javne nabave, financijski sustav EU, zaštitu potrošača te
organizirani kriminalitet.10
(Korupcija) Strategija suzbijanja korupcije (Hrvatski sabor,
2008).11 Strategija u
Poglavlju 5. ''Sprječavanje korupcije'' sadržava jedanaest
prioritetnih područja u borbi protiv
korupcije, od kojih su neka eksplicitno povezana ili
predstavljaju suštinu odreñenih sektora
nacionalnih kritičnih infrastruktura, kao što su: ''javne
službe'', ''financije'' i ''zdravstvo''.
9Vidi više u Orlović (2013:642, 659-668) 10Analiza naznačenih
strategija (strategijskih dokumenata) donesenih u svezi suzbijanja
pojedinih segmenata gospodarskog kriminaliteta, koja je prikazana u
nastavku, primarno se temelji na kriteriju (eksplicitne)
prisutnosti pojedinih sektora nacionalnih kritičnih infrastruktura
(navedenih u Zakonu o kritičnim infrastrukturama) u tekstovima
predmetnih strategija, u njihovim ključnim parametrima kao što su
ciljevi, načela, suštinske smjernice djelovanja, posebno ugrožena
područja ili djelatnosti, te eventualno u ostalim relevantnim
parametrima. 11Narodne novine 75/08
-
10
Područja navedena u predmetnoj strategiji su: 5.1. sprječavanje
sukoba interesa u obnašanju
javnih dužnosti, 5.4. integritet državnih službi, 5.9.
pravosuñe, 5.6. javne financije, 5.10.
zdravstvo. U istom Poglavlju ove Strategije, takoñer se navodi
da je ispitivanje javnog
mnijenja pokazalo da je potrebno uložiti dodatne napore u
sprječavanju korupcije u području
javne uprave, zdravstva, pravosuña, obrazovanja i privatnog
sektora. U tekstu Strategije
eksplicitno se ne spominju kritične nacionalne infrastrukture,
ali njihova ugroženost
korupcijom djelomično je i indirektno obuhvaćena.12
Antikorupcijski program za trgovačka
društva u većinskom državnom vlasništvu za razdoblje 2010.-2012.
(Vlada Republike
Hrvatske, 2009).13 Ovaj Program u suštini je usmjeren na
unaprjeñenje poslovnosti (jačanje
integriteta, odgovornosti i transparentnosti u radu) te
antikorupciju (sprječavanje korupcije na
svim razinama, afirmacija pristupa ''nulte tolerancije'' na
korupciju). Trgovačkih društava u
većinskom državnom vlasništvu (udio RH preko 50% udjela u
temeljnom kapitalu društva)
trenutno je 61 – prema podacima Agencije za upravljanje državnom
imvinom (AUDIO).14
Njihove djelatnosti su raznolike, a obuhvaćaju nekoliko sektora
nacionalnih kritičnih
infrastruktura, kao što su: energetika (primjerice Hrvatska
elektroprivreda d.d., Janaf d.d.,
Petrokemija d.d.); komunikacijska i informacijska tehnologija
(primjerice RIZ-Odašiljači
d.d., Hrvatska pošta d.d.); promet (primjerice Autocesta
Rijeka-Zagreb d.d., Croatia Airlines
d.d., Jadroplov d.d.); vodno gospodarstvo (primjerice Luka
Rijeka d.d.); hrana (primjerice
IPK Osijek d.d., Kaštelanski staklenici d.d.), financije
(primjerice Hrvatska poštanska banka
d.d., Croatia osiguranje d.d.); proizvodnja, skladištenje i
prijevoz opasnih tvari (primjerice
Koksar d.o.o.).15
12Prije ove Strategije na snazi su bila još dva nacionalna
strateška dokumenta u svezi s korupcijom, a u njima se takoñer
kritične nacionalne infrastrukture spominju samo marginalno,
implicitno ili indirektno. U Nacionalnom programu suzbijanja
korupcije 2006.-2008. (NN 39/06) navodi se da istraživanja javnog
mišljenja uglavnom izdvajaju četiri područja u kojima je u
Republici Hrvatskoj visoki rizik korupcije: sudstvo, zdravstvo,
lokalna samouprava i političke stranke. U planiranim aktivnostima
prevencije korupcije spominju se navedena i još neka područja:
pravosuñe, zdravstvo, lokalna samouprava, politika i javna uprava,
gospodarstvo (sloboda tržišnog natjecanja, privatizacija, javne
nabave), znanost, obrazovanje i šport. U Nacionalnom programu za
borbu protiv korupcije s akcijskim planom (NN 34/02) kao područja
visokog rizika korupcije spominju se privatizacija, javne nabave,
javne službe (sukob interesa), lobiranje i financiranje političkih
stranaka, centralizirana vlast, carina, zdravstvo, školstvo,
meñunarodne aktivnosti (''uvoz'' korupcije povezan s opasnostima
neracionalnih ekonomskih investicija, rizika onečišćenja okoliša i
prljave industrije te starih tehnologija i nepotrebnih javnih
investicija). 13Vlada Republike Hrvatske (2009.), 27. sjednica, 3.
točka Dnevnog reda
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2009/27_sjednica_vlade_republike_hrvatske
(24.05.2013.) 14AUDIO http://www.audio.hr/default.aspx?id=54
(24.05.2013.) 15Napomena: Trgovačkih društva u kojima Republika
Hrvatska ima udio manji od 50% u temeljnom kapitalu društva
trenutno je 555 – AUDIO http://www.audio.hr/default.aspx?id=54
(24.05.2013.). Proizlazi da značajan broj trgovačkih društava u
suvlasništvu RH nije obuhvaćen Antikorupcijskim programom čime je
povećana rizičnost nastajanja korupcije na štetu državne imovine –
Vidi više u Izvješću o provedbi Antikorupcijskog programa za
trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu za razdoblje
2010.-2012. - Ministarstvo
-
11
(Siva ekonomija) Plan kratkoročnih i dugoročnih mjera za
suzbijanje sive ekonomije
(Vlada Republike Hrvatske, 2004).16 Plan je primarno usmjeren na
unaprjeñenje pravnog
okvira u smislu ureñivanja gospodarskih djelatnosti, jačanja
kapaciteta inspekcijskih službi te
efikasnosti otrkivanja i procesuiranja različitih nezakonitosti
u poslovanju, kojima je
osvnovni cilj izbjegavanje plaćanja poreza, carina i drugih
davanja državi. U odnosu na
zaštitu sektora nacionalne kritične infrastrukture, ovaj Plan
ima indirektan karakter, u smislu
da se učinkovitijim provoñenjem zakona osigura izdašnije
punjenje državnog proračuna (što
je osnovni cilj ovog Plana) te da se posljedično mogu izdvajati
veća sredstva primarno za
javne službe, ali i druge sektore kritične infrastrukutre
(zdravstvo, energetika, promet i dr.) -
bilo direktnim investicijama u infrastrukturne objekte bilo
drugim oblicima financijskih
transfera državnih sredstava u korist javnih pravnih osoba koje
upravljaju kritičnom
infrastrukturom. Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za
suzbijanje sive ekonomije (Vlada
Republike Hrvatske, 2006).17 Zadaća Povjerenstva je
koordiniranje rada svih tijela državne
uprave u predmetima inspekcijskih nadzora u svrhu suzbijanja
nelegalnog rada sukladno
Planu kratkoročnih i dugoročnih mjera za suzbijanje sive
ekonomije. Povjerenstvo se sastoji
od predstavnika svih nadležnih ministarstava i drugih tijela
državne uprave koja o svom radu
podnose Povjerenstvu Izvješće o planiranim i provedenim
kratkoročnim mjerama za
suzbijanje sive ekonomije, nakon čega Povjerenstvo podnosi Vladi
RH zbirno Izvješće o radu
Povjerenstva za odreñenu godinu.18
(Intelektualno vlasništvo) Nacionalna strategija razvoja sustava
intelektualnog
vlasništva Republike Hrvatske 2005-2010 (Vlada Republike
Hrvatske, 2005).19 Strategija je
usmjerena na poboljšanje investicijske klime i poticanje
gospodarskog, znanstvenog i
kulturnog razvitka, a kao jedan od triju glavnih aspekata
Strategije istaknuto je unaprjeñenje
primjene intelektualnog vlasništva kao resursa u gospodarskom,
znanstvenom, kulturnom i pravosuña RH / Antikorupcija
http://www.antikorupcija.hr/antikorupcijski-program-za-trgovacka-drustva-br-20
(24.05.2013.) 16Vlada Republike Hrvatske (2004.), 52. sjednica, 1.
točka Dnevnog reda
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2004/52_sjednica_vlade_republike_hrvatske
(24.05.2013.) 17Vlada Republike Hrvatske (2006.), 201. sjednica,
17. točka Dnevnog reda
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2006/201_sjednica_vlade_republike_hrvatske
(24.05.2013.) 18U Izvješću ministra unutarnjih poslova o obavljanju
policijskih poslova u 2011. godini (ožujak 2012., str. 25.) navodi
se da od lipnja 2011. god. nisu održavani koordinativni sastanci
Povjerenstva Vlade RH za suzbijanje sive ekonomije, niti su od
MUP-a traženi podaci o postupanju u svezi s problematikom sive
ekonomije. – Hrvatski sabor
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=47127 (27.05.2013.) 19Vlada
Republike Hrvatske (2005.), 108. sjednica, 7. točka Dnevnog reda
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2005/108_sjednica_vlade_republike_hrvatske
(27.05.2013.)
-
12
ukupnom društvenom razvitku Republike Hrvatske.20 Protekom
razdoblja predviñenog
trajanja Strategije donosena je nova (revidirana i dopunjena)
Nacionalna strategija razvoja
sustava intelektualnog vlasništva Republike Hrvatske 2010-2012 s
pripadajućim Akcijskim
planom (Vlada Republike Hrvatske, 2010).21 Osnovna svrha ove
revidirane Strategije jest
bilanciranje mjera iz Strategije 2005-2010 na način da se
izdvoje mjere koje su preostale za
realizaciju radi postizanja jasnijeg uvida i veće usmjerenosti
na njihovu provedbu, te
usklañivanje s relevantnim društveno-političkim promjenama koje
su se u meñuvremenu
dogodile (drugi strateški dokumenti, pristupni pregovori s EU,
globalna ekonomska kretanja,
prilagodba hrvatskog gospodarstva).22 U naznačenim strategijama
ne spominju se eksplicitno
sektori nacionalnih kritičnih infrastruktura, a u indirektnom
smislu ciljevi strategija tangiraju
ponajviše ''zdravstvo'' (sprječavanje proizvodnje i distribucije
krivotvorenih lijekova), ''javne
službe'' (institucionalni kapaciteti provedbe zaštite prava
intelektualnog vlasništva) te
''financije'' (financijski aspekt eksploatacije prava
intelektualnog vlasništva).
(Javne financije / PIFC – Public Internal Financial Control)
Akcijski plan razvoja
sustava unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru
Republike Hrvatske za razdoblje
2012.-2013. (Vlada RH, Ministarstvo financija, 2012).23
Aktivnosti sadržane u ovom
Akcijskom planu nastavak su aktivnosti i ciljeva predviñenih
Strategijom razvoja sustava
unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru Republike
Hrvatske za razdoblje 2009.-
2011.24 Strategija je imala za cilj (str. 7) da sustav
unutarnjih financijskih kontrola doprinese
odgovornijem, transparentnijem i uspješnijem upravljanju javnim
sredstvima. Sustav
unutarnjih financijskih kontrola čine financijsko upravljanje i
kontrole te unutarnja revizija.
Financijsko upravljanje i odgovornost za proračunska sredstva
treba biti sastavni dio
20Državni zavod za intelektualno vlasništvo - Nacionalna
strategija razvoja sustava intelektualnog vlasništva Republike
Hrvatske 2005-2010 (str. 11,15)
http://www.dziv.hr/files/File/strategija/Strategija_IV.pdf
(27.05.13.) 21Vlada Republike Hrvatske (2010.), 49. sjednica, 3b.
točka Dnevnog reda
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2010/49_sjednica_vlade_republike_hrvatske
(27.05.2013.) 22Državni zavod za intelektualno vlasništvo -
Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog vlasništva
Republike Hrvatske 2010-2012 (str. 9)
http://www.dziv.hr/files/File/strategija/Strategija_IV_2010_12.pdf
(27.05.2013.) 23Ministarstvo financija (27.05.2013.)
http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Akcijski%20plan%20razvoja%20PIFCa%20za%202012-2013.pdf
24Ministarstvo financija
http://www.mfin.hr/adminmax/docs/PIFC_Strategija_konacno-15092009.pdf
(27.05.2013.) Napomena: Ovoj Strategiji prethodila je Strategija
razvoja unutarnje financijske kontrole u javnom sektoru (PIFC) u
Republici Hrvatskoj, donesena 2004. god, te istoimena Strategija iz
2005. god. / Komplementarna predmetnoj problematici je i Strategija
neovisnog razvoja unutarnje financijske kontrole u javnom sektoru
(PIFC) u Republici Hrvatskoj – za jedinice lokalne i područne
(regionalne) samoprave, donesena 2007. god.
–http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Strategija%20razvoja%20PIFC-a%20za%20lokalnu%20razinu.pdf
Ministarstvo financija (27.05.2013.)
-
13
upravljačke odgovornosti rukovoditelja na svim razinama
upravljanja.25 U odnosu na zaštitu
sektora nacionalne kritične infrastrukture, naznačeni Akcijski
plan i Strategija imaju
indirektan karakter, u smislu da se učinkovitijim provoñenjem
zakona osigura bolje
upravljanje proračunskim sredstvima (rashodna strana) te da se
posljedično mogu izdvajati
veća sredstva za unaprijeñenje i zaštitu nacionalne kritične
infrastrukutre.
(Pranje novca i financiranje terorizma) Akcijski plan za borbu
protiv pranja novca i
financiranja terorizma (Vlada Republike Hrvatske, 2008).26
Akcijski plan predviña cijeli niz
zakonodavnih, institucionalnih i provedbenih mjera za različite
državne institucije u RH,
nositelje borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, a
u cilju daljnjeg i trajnog jačanja
cjelovitog sustava i njegovog potpunog usklañivanja s
relevantnim meñunarodnim
standardima. Ovaj Akcijski plan je tehničko-operativnog
karaktera te ne sadrži nikakve
eksplicitne poveznice s kritičnim nacionalnim infrastrukturama.
Indirektno, on se primarno
odnosi na zaštitu ''financija'' kao jednog od najvažnijih
sektora kritičnih infrastruktura.
Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma
(Hrvatski sabor, 2008).27 Mjere
suzbijanja terorizma obuhvaćaju (izmeñu ostalih) onemogućavanje
financiranja, prikupljanja
sredstava ili pomaganja na bilo koji način terorističkim
organizacijama ili osobama koji se
dovode u vezu s terorizmom (paragraf 30, točka f). U ovoj
Strategiji su apostrofirane kritične
nacionalne infrastrukture kao mogući ciljevi terorističkih
napada (paragraf 10) te je njihova
zaštita eksplicitno u ovom dokumentu povezana s ugrozama na koje
se Strategija odnosi
(paragraf 31). Ova Strategija je u tom smislu iznimka, a to je
logično zbog karaktera
terorizma kao društvene ugroze, ali i zbog činjenice da je ona
primarno antiterorističkog
karaktera, čiji je jedan od aspekata prevencija terorizma, u
sklopu koje značajnu ulogu imaju
aktivnosti sprječavanja financiranja terorista i njihovog
djelovanja.
25Razvijajući sustave unutarnjih financijskih kontrola,
rukovoditelji trebaju osigurati razumnu sigurnost da se javnim
sredstvima upravlja odgovorno i transparentno, u skladu sa zakonima
i pravilima te na ekonomičan, učinkovit i djelotvoran način. To
zahtijeva aktivan pristup upravljanju u fokusu kojeg nisu samo
pitanja koliko trošimo i jesmo li u granicama planiranih sredstava,
nego i pitanja za što i kako trošimo te koje rezultate i učinke
postižemo, a takoner i odgovornosti rukovoditelja za način
upravljanja sredstvima i za postignute rezultate. – Akcijski plan
razvoja PIFC-a u javnom sektoru RH za razdoblje 2012-2013 (str. 4)
/ Ministarstvo financija (27.05.2013.)
http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Akcijski%20plan%20razvoja%20PIFCa%20za%202012-2013.pdf
26Osmo Izvješće o napretku u provedbi Akcijskog plana za borbu
protiv pranja novca i financiranja terorizma (Ministarstvo
financija, 2012., str. 2) – Vlada Republike Hrvatske (2012.), 37.
sjednica, 33. točka Dnevnog reda
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2012/37_sjednica_vlade_republike_hrvatske
(27.05.2013.) 27Narodne novine broj 139/08
-
14
(Javne nabave) Strategija razvoja sustava javne nabave u
Republici Hrvatskoj (Vlada
Republike Hrvatske, 2008).28 Ciljevi proklamirani ovom
Strategijom mogu se podijeliti na:
antikorupcijske (koordinirano provoñenje postupaka i
transparentna dodjela ugovora o javnoj
nabavi i koncesijama, jednaki tretman svih sudionika sustava
javne nabave, pružanje
jedinstvene pravne zaštite), ekonomske (poticanje tržišnog
natjecanja i održivog
gospodarskog rasta), socio-ekonomske (promicanje primjene modela
javno-privatnog
partnerstva). Ova Strategija takoñer ne spominje na eksplicitan
način sektore kritične
infrastrukture niti njihovu zaštitu, no implicite ona se odnosi
na navedeno iz razloga što
država godišnje troši više desetaka milijardi kuna na javne
nabave (robe, usluge, radove) koje
predstavljaju izravne ili neizravne investicije u izgradnju ili
razvoj pojedinih sektora kritičnih
infrastruktura (poput energetike, prometa ili zdravstva).
Strateški okvir za razvoj javno-
privatnog partnerstva u Republici Hrvatskoj (Vlada Republike
Hrvatske, Ministarstvo
gospodarstva, rada i poduzetništva, 2009).29 U ovom dokumentu
navode se područja u kojima
su u praksi već realizirani projekti po modelu JPP-a
(obrazovanje i znanost, tehnološko-
razvojni centri, očuvanje prirodnog okoliša, stanogradnja,
izgradnja objekata javne uprave,
izgradnja sportske i urbane infrastrukture, te razvoj zdravstva
i socijalne skrbi) kao i ona koja
su prioritetna u budućnosti (energetika, pravosudni i zatvorski
sustav, kultura, vodoopskrba,
vodoodvodnja i navodnjavanja, te drugi projekte kojima se
zadovoljava neka javna potreba).
Razvidno je da mnoga od navedenih područja zapravo predstavljaju
sektore kritične
nacionalne infrastrukture iz čega proizlazi komplementarnost
interesa javnog i privatnosg
sektora, ali pri tomu je važno poštivanje dvaju bitnih načela:
transparentnost (institucionalni
okvir, prevencija kriminaliteta) i ekonomska efikasnost.
Strategija razvoja elektroničke javne
nabave u Republici Hrvatskoj 2013. – 2016. (Vlada Republike
Hrvatske, 2013).30 U Strategiji
je istaknuto da ona predstavlja temelj za provedbu plana
iskorištavanja potencijala
informacijsko-komunikacijske tehnologije za bolju javnu nabavu u
Republici Hrvatskoj. Iz
navedenog proizlazi važnost razvoja i zaštite ''komunikacijske i
informacijske tehnologije''
kao sektora nacionalne kritične infrastrukture te daljnje
promoviranje antikriminalnog i
proekonomskog načela u postupcima javne nabave.
28Vlada Republike Hrvatske (2008.), 27. sjednica, 7. točka
Dnevnog reda
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2008/27_sjednica_vlade_republike_hrvatske
(27.05.2013.) 29Portal javne nabave
http://www.javnanabava.hr/userdocsimages/userfiles/file/STRATEŠKI%20DOKUMENTI/Strateski_okvir_za_razvoj_JPP.pdf
(28.05.2013.) 30Portal javne nabave
http://www.javnanabava.hr/userdocsimages/userfiles/file/STRATEŠKI%20DOKUMENTI/Strategija%20e-nabave.pdf
(28.05.2013.)
-
15
(Financijski interes EU) Nacionalna strategija suzbijanja
prijevara za zaštitu
financijskih interesa Europske unije u Republici Hrvatskoj za
razdoblje 2010. – 2012.
(Ministarstvo financija, 2010).31 Svrha ove Strategije jest
osigurati učinkovitu zaštitu
financijskih interesa Europske unije kroz jačanje AFCOS sustava
(anti-fraud coordination
service) u Republici Hrvatskoj te provedbu mjera i ciljeva u
području sprječavanja, otkrivanja
te sankcioniranja nepravilnosti i prijevara u korištenju novca
Europske unije.32 Ova Strategija
je izravno usmjerena na sprječavanje i suzbijanje gospodarskog
kriminaliteta u definiranom
prostoru, a neizravno je povezana s nacionalnim kritičnim
infrastrukturama za čiju obnovu ili
izgradnju su (izmeñu ostalog) namijenjena sredstva za pomoć
Europske unije.
(Zaštita potrošača) Nacionalni program zaštite potrošača za
razdoblje 2009. – 2012.
(Hrvatski sabor, 2010).33 U Programu je istaknuto (Poglavlje
2.1.) da zaštita potrošača nije
samo kategorija ekonomske politike za zaštitu ekonomskih
interesa potrošača, već je riječ i o
osiguravanju odreñene razine zaštite prava, sigurnosti i
zdravlja potrošača u okviru ljudskih
prava. U Programu (Poglavlje 4.) definirano je devet
prioritetnih područja u kojima postoji
potreba jačanja zaštite potrošača, a koja područja se u
sadržajnom smislu značajno
''preklapaju'' sa sektorima nacionalnih kritičnih
infrastrukutra. To su primjerice: 2. Javne
usluge, 3. Zdravstvene usluge, 4. Sigurnost hrane i kakvoća
hrane, 5. Sigurnost proizvoda, 7.
Financijske usluge, osiguravateljske usluge i bankarstvo, te 8.
Turizam i ugostiteljstvo.
(Organizirani kriminalitet) Nacionalni plan za borbu protiv
organiziranog kriminala
(Ministarstvo pravosuña, 2004).34 Poveznice s gospodarskim
kriminalitetom navedene su u
Poglavlju V. Plan konkretnih mjera, u segmentu Prevencija – koja
se usmjerava na
oduzimanje nezakonito stečene imovinske koristi, sprječavanje
pranja novca, te sprječavanje
korupcije. Nacionalni plan za borbu protiv organiziranog
kriminaliteta 2007-2008
(Ministarstvo unutarnjih poslova, 2007). Područja gospodarskog
kriminaliteta u Poglavlju IV.
Plan konkretnih mjera analogna su prethodnom Planu (segment
Prevencie), a kao značajni 31Ministarstvo financija Republike
Hrvatske
http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Nacionalna_strategija_suzbijanja_prijevara_za_zastitu_financijskih_interesa_EU_u_RH_u_razdoblju_2010_-_2012.do.pdf
(31.05.2013.) 32U Republici Hrvatskoj, zaštita financijskih
interesa EU propisana je u čl. 14. st. 4. Zakona o proračunu (NN
87/08): "Republika Hrvatska, kao korisnik sredstava pomoći Europske
Unije osigurat će zaštitu financijskih interesa Europske unije
uspostavljanjem sustava za suzbijanje nepravilnosti i prijevara
(AFCOS)". AFCOS sustav neposredno surañuje s Europskim uredom za
borbu protiv prijevara (OLAF), a sastavni dio ovog sustava je i
AFCOS mreža koja je osnovana Odlukom Vlade Republike Hrvatske (NN
92/08). 33Narodne novine 30/10. Napomena: Prije navedenog
Nacionalnog programa, u prethodnom razdoblju bila su donesena još
dva, i to Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje
2005-2006 (NN 31/05) te za razdoblje 2007-2008 (NN 84/07). 34Vlada
Republike Hrvatske
www.vlada.hr/hr/content/download/6321/49011/file/41-01..pdf
(31.05.2013.)
-
16
pojavni oblici navode se kaznena djela iz domena: krijumčarenja
roba (zemlje regije),
kriminalnog bogaćenja u tranziciji (kriminalci postaju
poduzetnici) te tranzicijskog
gospodarskog kriminaliteta (privatizacija, prijevare, siva
ekonomija). Procjena ugroženosti
od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj
(Ministarstvo unutarnjih poslova).
Policija izrañuje ovaj dokument na godišnjoj razini prema modelu
EUROPOL-ovog
dokumenta OCTA (Organised Crime Threat Assessment). Poveznice
organiziranog s
gospodarskim kriminalitetom u ovom dokumentu očituju se u
navoñenju sljedećih tematskih
odrednica – karakteristika ograniziranog kriminaliteta:
korištenje legalnih poslovnih
struktura, utjecaj i korupcija, krijumčarenje visokotarifnih
roba, kartični kriminal, pranje
novca, utjecaj na gospodarstvo i hrvatsko društvo. Posljedice su
nelojalna konkurencija
odnosno tržišna utakmica te izbjegavanje plaćanja poreza i
drugih davanja u korist državnog
proračuna, što indirektno može utjecati na kritičnu
infrastrukturu. Organizirani kriminal može
negativno utjecati i na način direktnog ugrožavanja pravnih
osoba koje su vlasnici/upravitelji
nacionalnih kritičnih infrastruktura.
(Opća sigurnost) Strateška procjena (Ministarstvo unutarnjih
poslova – Ravnateljstvo
policije). Strateška procjena temeljni je dokument iz djelokruga
policije o stanju sigurnosti
kao i prosudbi o promjenama tog stanja. Sadržava analizu stanja
sigurnosti za proteklo
razdoblje, procjene rizika, proiritete postupanja, mjere i
radnje, potrebne resurse. Donosi se
na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Na temelju
Strateške procjene Ravanteljstvo
policije donosi Strateški plan rada policije.35
4.2. Kritične nacionalne infrastrukture – sigurnost i
zaštita36
Strategijski okvir sigurnosti i zaštite kritičnih nacionalnih
infrastruktura u Republici
Hrvatskoj, u prethodnom razdoblju, obilježen je sadržajnom
nedefiniranošću pa i
nedovoljnom fokusiranošću države i društva na ovu problematiku.
Strategijski dokumenti
koji su postojali uglavnom su bili usmjereni na zaštitu ljudi
(grañana) i kritičnih nacionalnih
infrastruktura od negativnog djelovanja odreñenih izvanrednih
situacija – prirodnih i
tehničkih katastrofa, rata, terorizma i drugih velikih nesreća.
Strategijski dokumenti u svezi s
35Vidi Zakon o policiji (NN 34/11, 130/12) čl. 9 36Zaštita
kritične infrastrukture označuje aktivnosti koje imaju za cilj
osigurati funkcionalnost, neprekidno djelovanje i isporuku
usluga/robe kritične infrastrukture te spriječiti ugrožavanje
kritične infrastrukture. – Zakon o kritičnim infrastrukturama (NN
56/13) čl. 2 t. 10
-
17
ovom problematikom donošeni su u formi strategija, planova,
procjena, platformi37 ali i
zakona – što je pozitivna novost u svezi osiguranja i zaštite
kritične infrastrukture.
Obuhvaćaju područja nacionalne sigurnosti, katastrofa i velikih
nesreća, zaštite i spašavanja.
(Nacionalna sigurnost) Strategija nacionalne sigurnosti
Republike Hrvatske
(Hrvatski sabor, 2002).38 U Poglavlju III. Izazovi, rizici i
prijetnje Republici Hrvatskoj –
navode se odnosno spominju (izmeñu ostalog) ''redovite''
prijetnje nacionalnoj sigurnosti
poput korupcije, organiziranog i gospodarskog kriminaliteta, kao
i ''izvanredne'' prijetnje
poput globalnog terorizma, prirodnih i tehničko-tehnoloških
nesreća te tehnološko-ekoloških
katastrofa. Osim političkih, socijalnih i ekonomskih posljedica
za hrvatsko društvo, u ovom
Poglavlju su na odreñeni način istaknuti pojedini sektori
nacionalnih kritičnih infrastruktura
kao ugroženi ''objekti'' od nacionalnog interesa: javne službe,
zdravstvo, te kominikacijska i
informacijska tehnologija. U ovom strategijskom dokumentu niti
gospodarski kriminalitet niti
kritične nacionalne infrastrukture ne zauzimaju relevantnu i
eksplicitnu poziciju, a njihova
povezanost još i manje ili nikako nije uzeta u obzir. Strategija
nacionalne sigurnosti
Republike Hrvatske (Nacrt – 2010).39 U Poglavlju 2. navedeni su
vitalni nacionalni interesi:
teritorijalni integritet i suverenitet, životi grañana,
demokratski politički sustav, materijalna
dobra. Razvidno je da se ti interesi sastoje od političkih i
socio-ekonomskih. Potonji imaju
svoje ''pandane'' u pojedinim sektorima nacionalnih kritičnih
infrastrukutra, primjerice: životi
grañana – zdravstvo, materijalna dobra – energetika, promet,
vodno gospodarstvo,
komunikacijska i informacijska tehnologija, financije. U
Poglavlju 3. navode se prijetnje
nacionalnoj sigurnosti i to: u svezi života grañana – terorizam,
širenje oružja za masovno
uništenje i drugog oružja, prijetnje zdravlju, prirodne i
ljudskim djelovanjem izazvane
nesreće i katastrofe, nasilnički kriminal; te u svezi
materijalnih dobara – ugrožavanje kritične
nacionalne infrastrukture, narušavanje energetske sigurnosti,
ugrožavanje informacijske
sigurnosti, klimatske promjene i narušavanje okoliša.
Gospodarski kriminalitet se uopće ne
spominje kao prijetnja vitalnim nacionalnim interesima niti
kritičnim nacionalnim
infrastrukturama.40
37Vidi više: Hrvatska platforma za smanjenje rizika od
katastrofa – Državna uprava za zaštitu i spašavanje
http://www.duzs.hr/page.aspx?PageID=445 (31.05.2013.) 38Narodne
novine 32/02 39Ministarstvo obrane RH
http://www.morh.hr/images/stories/aktualne_teme/sns/sns_nacrt.pdf
(29.05.2013.) 40Gospodarski kriminalitet se ne spominje u ovoj
Strategiji (nacrtu) niti problemski (barem ne eksplicitno) niti
pojmovno (osim korupcije i pranja novca). Indikativan je u tom
smislu i izričit navod sadržan u ovom dokumentu (str. 10): Kritičnu
nacionalnu infrastrukturu mogu ugroziti velike nesreće, pojedinačne
sabotaže, neprijateljsko djelovanje strane države, te terorizam.
Takoñer, indikativna je i činjenica da su kao prijetnje
-
18
(Katastrofe i velike nesreće) Procjena ugroženosti Republike
Hrvatske od prirodnih i
tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća (Vlada
Republike Hrvatske – Državna
uprava za zaštitu i spašavanje, 2013).41 Sadržaj ove Procjene
sukladan je njezinom nazivu,
fokusiran je na prirodne opasnosti (Poglavlje III.),
tehničko-tehnološke opasnosti (Poglavlje
IV.) te opasnosti ratnih djelovanja i terorizma (Poglavlje V.).
Nigdje se ne spominje
gospodarski kriminalitet (niti eksplicitno, niti implicitno) kao
pojava koja može negativno
utjecati na spremnost društva u sprječavanju nastanka navedenih
opasnosti, kao i saniranju
njihovih posljedica koje, u pravilu, uključuju ljudsku i
materijalnu te komponentu okoliša.
Ovaj dokument, s druge strane, eksplicitnio sadrži problematiku
kritičnih nacionalnih
infrastruktura (Poglavlje VII.) u smislu isticanja štetnih
posljedica koje mogu nastupiti za
društvo zbog prekida njihove djelatnosti ili ozbiljnih problema
u njihovom funkcioniranju –
uzrokovanih predmetnim katastrofama i velikim nesrećama.42
(Zaštita i spašavanje) Vlada Republike Hrvatske je i u svibnju
2009. godine donijela
Procjenu ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i
tehničko-tehnoloških katastrofa i
velikih nesreća43 koja je bila polazište za izradu i donošenje
Plana zaštite i spašavanja za
područje Republike Hrvatske (Vlada Republike Hrvatske, 2010).44
U Planu se navodi da
katastrofe i velike nesreće uvijek rezultiraju primarnim,
sekundarnim i tercijarnim
učincima.45 Gospodarski kriminalitet svojim negativnim
posljedicama može utjecati na
nastanak i/ili intenzitet spomenutih učinaka: u prevencijskom i
amortizacijskom smislu
(nedostatna prevencija rizika nastupanja ugroze odnosno njezinih
posljedica – nepoštivanje
standarda u izgradnji, održavanju i operativnoj spremnosti
infrastrukture), te u sanacijskom
smislu (nedostatni financijsko-materijalni resursi za obnovu i
rekonstrukciju oštećene ili
demokratskom političkom sustavu (str. 8-9) navedeni: korupcija,
organizirani kriminalitet i gospodarska nestabilnost (dakle, ni
ovdje se ne spominje gospodarski kriminalitet). 41Vlada Republike
Hrvatske (2013.), 79. sjednica, 9. točka Dnevnog reda
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2013/79_sjednica_vlade_republike_hrvatske
(31.05.2013.) - u Uvodu se navodi da je Procjena ugroženosti
Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i
velikih nesreća izrañena je temeljem članka 40. stavka 2. i 3.
Zakona o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04, 79/07
i 38/09 i 127/10) i članka 14. Pravilnika o metodologiji za izradu
procjena ugroženosti i planova zaštite i spašavanja („Narodne
novine“, broj 38/08 i 118/12). 42Sadržaj naznačenog Poglavlja
konceptualno je istovjetan sadržaju Zakona o kritičnim
infrastrukturama na koji se ono poziva u smislu direktnih navoda o
postojanju prijedloga tog Zakona u vrijeme donošenja Procjene
(ožujak, 2013.), a koji Zakon je ubrzo nakon toga i donesen u
Hrvatskom saboru (svibanj, 2013.). 43Vlada Republike Hrvatske
(2009.), 81, sjednica, 9. točka Dnevnog reda
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2009/81_sjednica_vlade_republike_hrvatske
(31.05.2013.) 44Narodne novine broj 96/10 45U Planu su navedeni
sljedeći primjeri: primarni učinci (rušenje grañevina ili žrtve u
slučaju potresa), sekundarni učinci (prekidi u opskrbi pitkom vodom
i strujom), tercijarni učinci (gubitak prostora za potrebe
stanovanja).
-
19
uništene infrastrukture). Ovaj Plan u suštini predstavlja okvir
za planiranje djelovanja svih
sudionika zaštite i spašavanja u katastrofama i velikim
nesrećama, u njemu se ne spominje
gospodarski kriminalitet, a kritične infrastrukture su prisutne
kao objekti ugroze (primjerice
promet, vodno gospodarstvo, proizvodnja, skladištenje i prijevoz
opasnih tvari). Streteški
plan Ministarstva unutarnjih poslova i drugih institucija u
funkciji zaštite i spašavanja za
razdoblje 2014.-2016. (Ministarstvo unutarnjih poslova, 2013).46
Institucije koje participiraju
u izradi i provedbi ovog Plana su Ministarstvo unutarnjih
poslova, Državna uprava za zaštitu
i spašavanje, Hrvatska vatrogasna zajednica i Hrvatski centar za
razminiranje. Ciljevi
naznačeni u Planu su: smanjiti opasnosti od kažnjivih ponašanja
te smanjiti opasnosti i
posljedice od nesreća i elementarnih nepogoda. Gospodarski
kriminalitet (osim korupcije i
inetelektualnog vlasništva) kao i kritične nacionalne
infrastrukture uopće se ne spominju u
ovom Planu, niti pojmovno niti problemski. U Planu je istaknuto
(točka 2.1.9.) da će
donošenjem Zakona o civilnoj zaštiti, sustav zaštite i
spašavanja biti bolje ureñen u odnosu na
postojeći Zakon o zaštiti i spašavanju.
(Kriti čne infrastrukture) Zakon o kritičnim infrastrukturama
(Hrvatski sabor,
2013).47 Suštinski razlog donošenja ovog Zakona jest činjenica
da prije njegova donošenja
kritične infrastrukture u Republici Hrvatskoj nisu bile
definirane niti je procijenjena potreba
njihove zaštite i osiguranja kontinuiranog djelovanja u
Republici Hrvatskoj u svim, a osobito
u izvanrednim situacijama. Ovim Zakonom posebno se definira
potreba zaštite kritičnih
infrastruktura od svih vrsta prijetnji, od prirodnih i
antropogenih katastrofa do prijetnji
teroristickog djelovanja.48 Iz navedenog proizlazi značajna
fokusiranost ovog Zakona na
izvanredne situacije i izvanredne prijetnje, iako je nominalno
naznačeno da se funkcioniranje
i zaštita kritičnih infrastruktura odnosi na sve situacije
odnosno prijetnje. U tom smislu
''racio'' Zakona obuhvaća mogućnost njegove primjene i u odnosu
na prijetnje koje nisu
''izvanrednog'' karaktera već su ''redovite'' ili ''uobičajene''
– poput gospodarskog
kriminaliteta, iako se one eksplicitno ne navode niti obrazlažu.
Pojedine odredbe Zakona
takoñer (eksplicitno ili implicitno) ostavljaju mogućnost
obuhvaćanja prijetnji od
46MUP RH
http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2013/strateski%20plan%20MUP-2014-2016-v-3.pdf
(31.05.2013.) 47Narodne novine 56/13. Ovim se Zakonom (čl. 1 st. 2)
u zakonodavstvo Republike Hrvatske preuzima pravna stečevina
Europske unije sadržana u Direktivi Vijeća 2008/114/EC od 8.
prosinca 2008. o identifikaciji i odreñivanju europskih kritičnih
infrastruktura i procjeni potrebe za unapreñenjem njihove zaštite
(SL L 345/75, 23. 12. 2008.) 48Prijedlog Zakona o kritičnim
infratstrukturama (ožujak, 2013.), Hrvatski sabor –
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=53575 (29.05.2013.)
-
20
gospodarskog kriminaliteta u procesu zaštite kritične nacionalne
infrastrukture. Primjerice, u
čl. 9 Zakona, navedeno je da mjerila koja se primjenjuju za
analizu rizika ugroze kritičnih
infrastruktura uključuju redoslijedom: ljudske gubitke,
gospodarske gubitke, te utjecaj na
javnost. Gospodarski kriminalitet je tipična pojava koja
uzrokuje gospodarske gubitke koji
mogu biti ostvareni na štetu vlasnika/upravitelja kritičnih
infrastruktura (direktni gubitak),
odnosno na štetu onih subjekata čije poslovanje ili interesi su
povezani s funkcioniranjem
kritičnih infrastrukutra (indirektni gubitak). Takoñer,
primjerice u čl. 13 Zakona, navedeno je
da Sigurnosni plan vlasnika/upravitelja kritičnih infrastruktura
obuhvaća (izmeñu ostalog)
analizu rizika funkcionalnosti kritične infrastrukture.
Gospodarski kriminalitet svojim
posljedicama utječe izravno na stabilnost, razvoj i operativne
kapacitete kritičnih
infrastruktura odnosno na njihovu funkcionalnost – sposobnost
ispunjavanja misije odnosno
svrhe postojanja na odreñenoj kvalitativnoj razini (primjerice u
prometu, energetici,
financijama, zdravstvu). Iako gospodarski kriminalitet kao
prijetnja kritičnim
infrastrukturama nije u apsolutnom smislu isključen iz teksta
ovog Zakona, ipak se može
konstatirati da je on samo marginalno i indirektno pristutan te
da je Zakon primarno fokusiran
na izvanredne prijetnje kritičnim infrastrukturama
(katastrofe).
5. Zaključak
Gospodarski kriminalitet je složena društvena pojava koja
izaziva negativne
reperkusije prema različitim društvenim subjektima i
vrijednostima pa tako i prema
nacionalnim kritičnim infrastrukturama. Političke vlasti i
nadležne institucije u kontinuitetu,
ali prigodno i nesistematično prepoznaju relevantnost ovih
problematika u svezi s kojima
donose odreñene strategijske dokumente i akcijske planove za
njihovu provedbu.
Stategijski dokumenti sprječavanja i suzbijanja segmenata
gospodarskog kriminaliteta
ukazuju na njihovu meñusobnu nepovezanost ili nedovoljnu
povezanost, iako se radi o
sastavnicama iste pojave. Glavna su im obilježja: segmentarnost
(fragmentarnost),
nesistematičnost, neumreženost, nesveobuhvatnost (parcijalnost).
U odnosu na kritičnu
nacionalnu infrastrukturu karakterizira ih samo marginalna
fukusiranost ili orijentiranost
koja, glede pojedinih sektora kritične infrastrukture, često
nije prisutna uopće, a kada je i
prisutna – u pravilu nije direktna i razvidna te se ne očituje u
eksplicitnom smislu. Glavna
obilježja naznačenog odnosa su: nefokusiranost, neeksplicitnost,
indirektnost, a poveznice
koje postoje – sporadične su, samo implicitne i vrlo
marginalne.
-
21
Strategijski okvir sigurnosti i zaštite nacionalnih kritičnih
infrastruktura u aktualnom
trenutku obuhvaća odreñene pojedinačne akte donesene kao ad-hoc
rješenja odreñenih
problematika povezanih s kritičnim infrastrukutrama. Ovaj okvir
tek je u stvaranju, a važna
novost u tom smislu je ureñenje suštinskih pitanja ove
problematike na zakonskoj razini –
Zakonom o kritičnim infrastrukturama, 2013. Glavna obilježja
predmetnog strategijskog
okvira su: necjelovitost, nesistematiziranost, neoperativnost,
te gotovo isključiva fokusiranost
na katastrofe i nesreće kao ugroze / opasnosti izvanrednog
karaktera i promptnih posljedica
po kritičnu infrastrukturu. Prepoznavanje gospodarskog
kriminaliteta kao permanentne
ugroze kritičnih infrastruktura gotovo je u potpunosti izostalo,
poveznice u tom kontekstu ne
postoje ili su samo marginalne, implicitne i indirektne.
U Republici Hrvatskoj, u smislu naznačenih strategijskih okvira,
stanje nije na
zadovoljavajućoj ili očekivanoj razini, a može ga se ocijeniti
stanjem strategijske
insuficijencije. Ono se sastoji od strategijske konfuzije – u
odnosu na gospodarski
kriminalitet, strategijske rudimentarnosti – u odnosu na
nacionalne kritične infrastrukture, te
strategijske disfokusiranosti – u odnosu na uzajamnost dvaju
naznačenih strategijskih okvira.
Relevantne društvene činjenice, kakve su gospodarski
kriminalitet i nacionalne
kritične infrastrukture, zavrjeñuju adekvatniji strategijski
pristup države u svom odnosu
prema njima. On se u narednom razdoblju treba realizirati kroz
dva bitna aspekta: a) kroz
cjeloviti strategijski obuhvat obaju problematika – svake za
sebe; te b) kroz suvislu i logičku
strategijsku povezanost predmetnih društvenih problematika.
Literatura
1. Akcijski plan razvoja sustava unutarnjih financijskih
kontrola u javnom sektoru Republike Hrvatske za razdoblje
2012.-2013. (Vlada RH, Ministarstvo financija, 2012)– preuzeto sa
http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Akcijski%20plan%20razvoja%20PIFCa%20za%202012-2013.pdf
(27.05.2013.)
2. Akcijski plan za borbu protiv pranja novca i financiranja
terorizma. (Vlada Republike
Hrvatske, 2008). (Osmo Izvješće) preuzeto sa
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2012/37_sjednica_vlade_republike_hrvatske
(27.05.2013.)
3. Antikorupcijski program za trgovačka društva u većinskom
državnom vlasništvu za
razdoblje 2010.-2012. (Vlada Republike Hrvatske, 2009). Preuzeto
sa http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=502
(24.05.2013.)
-
22
4. Horvatić, Ž. (gl. ur.) (2002). Rječnik kaznenog prava.
Zagreb: Masmedia.
5. Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih
poslova u 2011. godini (ožujak 2012). Preuzeto sa
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=47127 (27.05.2013.)
6. Kazneni zakon ''Narodne novine'' broj 125/11, 144/12
7. Modly, D., Šuperina, M., Korajlić, N. (2008). Rječnik
kriminalistike. Zagreb: Strukovna
udruga kriminalista.
8. Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog
vlasništva Republike Hrvatske 2005-2010. (Vlada Republike Hrvatske,
2005). Preuzeto sa
http://www.dziv.hr/files/File/strategija/Strategija_IV.pdf
(27.05.2013.)
9. Nacionalna strategija razvoja sustava intelektualnog
vlasništva Republike Hrvatske
2010-2012. (Vlada Republike Hrvatske, 2010). Preuzeto sa
http://www.dziv.hr/files/File/strategija/Strategija_IV_2010_12.pdf
(27.05.2013.)
10. Nacionalna strategija suzbijanja prijevara za zaštitu
financijskih interesa Europske unije
u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2010. – 2012. (Vlada
Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, 2010). Preuzeto sa
http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Nacionalna_strategija_suzbijanja_prijevara_za_zastitu_financijskih_interesa_EU_u_RH_u_razdoblju_2010_-_2012.do.pdf
(31.05.2013.)
11. Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma
''Narodne novine'' broj 139/08
12. Nacionalni plan za borbu protiv organiziranog kriminala.
(Vlada Republike Hrvatske,
Ministarstvo pravosuña, 2004). Preuzeto sa
www.vlada.hr/hr/content/download/6321/49011/file/41-01..pdf
(31.05.2013.)
13. Nacionalni plan za borbu protiv organiziranog kriminaliteta
2007-2008 (Vlada
Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, 2007). 14.
Nacionalni program suzbijanja korupcije 2006.-2008. ''Narodne
novine'' broj 39/06
15. Nacionalni program za borbu protiv korupcije s akcijskim
planom ''Narodne novine'' broj
34/02
16. Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje 2009. –
2012. ''Narodne novine'' broj 30/10
17. Novoselec, P. (2007). Aktualni problemi hrvatskog
gospodarskog kaznenog prava.
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vol. 14 – broj 2,
str. 371-434, Zagreb: Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti i
praksu.
18. Orlović, A., Pajčić, M. (2007). Policijski izvidi kaznenih
djela gospodarskog
kriminaliteta. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Vol.
14 – broj 2, str. 695-738, Zagreb: Hrvatsko udruženje za kaznene
znanosti i praksu.
19. Orlović, A. (2013). Gospodarski kriminalitet u Republici
Hrvatskoj. Split: Redak.
-
23
20. Singer, M., Kovčo-Vukadin, I., Cajner-Mraović, I. (2002).
Kriminologija – treće, izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb:
Nakladni zavod Globus i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu.
21. Plan kratkoročnih i dugoročnih mjera za suzbijanje sive
ekonomije. (Vlada Republike
Hrvatske, 2004). Preuzeto sa
http://www.vlada.hr/hr/content/download/5505/44863/file/176-04.pdf.
(24.05.2013.)
22. Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske
''Narodne novine'' broj 96/10
23. Procjena ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u
Republici Hrvatskoj (Ministarstvo
unutarnjih poslova – Ravnateljstvo policije)
24. Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i
tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća. (Vlada Republike
Hrvatske, 2013). Preuzeto sa
http://www.duzs.hr/page.aspx?PageID=571 (31.05.2013.)
25. Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske
''Narodne novine'' broj 32/02
26. Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske (Nacrt –
2010). Preuzeto sa
http://www.morh.hr/images/stories/aktualne_teme/sns/sns_nacrt.pdf
(29.05.2013.)
27. Strategija razvoja elektroničke javne nabave u Republici
Hrvatskoj 2013. – 2016. ''Narodne novine'' broj 54/13
28. Strategija razvoja sustava javne nabave u Republici
Hrvatskoj. (Vlada Republike
Hrvatske, 2008). Preuzeto sa
http://www.javnanabava.hr/default.aspx?id=3419 (27.05.2013.)
29. Strategija razvoja sustava unutarnjih financijskih kontrola
u javnom sektoru Republike
Hrvatske za razdoblje 2009.-2011. (Vlada Republike Hrvatske,
Ministarstvo financija, 2009). Preuzeto (27.05.2013.) sa
http://www.mfin.hr/adminmax/docs/PIFC_Strategija_konacno-15092009.pdf
30. Strategija suzbijanja korupcije ''Narodne novine'' broj
75/08
31. Strateški okvir za razvoj javno-privatnog partnerstva u
Republici Hrvatskoj. (Vlada
Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetništva, 2009). Preuzeto sa
http://www.javnanabava.hr/default.aspx?id=3419 (27.05.2013.)
32. Streteški plan Ministarstva unutarnjih poslova i drugih
institucija u funkciji zaštite i
spašavanja za razdoblje 2014.-2016. (Ministarstvo unutarnjih
poslova, 2013). Preuzeto sa
http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2013/strateski%20plan%20MUP-2014-2016-v-3.pdf
(31.05.2013.)
33. Zakon o kritičnim infrastrukturama ''Narodne novine'' broj
56/13
34. Zakon o policiji ''Narodne novine'' broj 34/11, 130/12
35. Zakona o zaštiti i spašavanju ''Narodne novine'' broj
174/04, 79/07, 38/09, 127/10