lipanj 2010. 9 lipanj 2010. 8 OTOČNI OTOČNI Ukupno će biti snimljeno oko 400 sati videomaterijala, a trošak po nautičkoj milji skiper iz Ike procijenio je na 315 kuna. Prema toj računici ukupan trošak projekta doseže gotovo milijun kuna što će, nada se Vlatko, ustupanjem broda za snimanje ili novčanom potporom, namiriti sve brojniji podupiratelji ovog projekta. Osim dobrotvora koji ustupaju Vlatku svoje brodove za snimanje hrvatske obale ili ga podupiru na druge načine, projekt je podržan i na »Fejsu« gdje je okupio više od 400 fanova. Možda se broj podupiratelja zamisli »Obala naših unuka« ne čini osobitim, ali to je samo naizgled tako. Jer, skiper Vlatko Ignatoski iz Ike svjedoči o volji pojedinaca ne samo da prihvati svijet oko sebe kakav jest, već i da ga mijenja sukladno svojim uvjerenjima. I po tome je ovaj projekt osobit. TROŠAK PO NAUTIČKOJ MILJI ROMANTIČARSKIM ZANOSOM I UPORNOŠĆU SKIPER IZ IKE VLATKO IGNATOSKI FILMSKOM KAMEROM S JEDRILICE SNIMA HRVATSKU OBALU Obala naših unuka – opasno ugrožena Iz brodice s udaljenosti do 70 metara snima se obala pri brzini do osam čvorova, a snimke se pohranjuju u Državnom arhivu u Rijeci i Hrvatskom hidrografskom institutu u Splitu koji je prepoznao važnost ovoga projekta te je financirao kupnju vrhunske opreme Piše Goran MORAVČEK K ada je svojevremeno Vlatko Ignatoski, ski- per iz Ike, najavio kako će filmski snimiti liniju cijele hrvatske obale, uključujući i svaki otok, otočić i greben pojedi- načno, bilo je prilično sumnjičavih. Bez vlasti- tog broda i opreme, ali s romantičarskim zanosom i upor- nošću, Vlatko je, zasad, uspio nad- vladati većinu teškoća koje bi mno- ge ozbiljno pokolebale. Poduhvat je vrijedan pozornosti, a Ignatoski kaže kako za sličnu »ludost« nije čuo. Postoje, istina, satelitske snimke pojedinih zemalja kao i svake stope Lijepe Naše, ali de- taljan filmski zapis hrvatske obale s broda nije učinjen. Vlatkov je trud stoga i pionirski, a on ga je sa svo- jom malom ekipom entuzijasta naslovio »Obalom naših unuka«. Nadahnuti poglavicom Površinom malo i uglavnom plit- ko, Jadransko more zaprema 4,6 po- sto Sredozemnog mora, ali njegova prostranost, posebice uz istočnu, hr- vatsku obalu, koja se diči s 31 ti- sućom četvornih kilometara, ima posebna mjerila, a ne samo zemljo- pisna. Mjerila kojima podupiremo nacionalni ponos nisu samo u broj- nosti otoka, otočića, hridi i grebena, kojih ima 1246, koliko su prebrojili geografi, ili u dužini obalne crte od 4398 kilometara. Hrvatsku obalu Ja- drana njezini žitelji, bilo da su Bodu- li, Istrani, Primorci ili Dalmatinci, ali i ostali stanovnici Lijepe Naše, mjere - srcem. Jadranska obala i pripada- juće joj more su prema toj mjeri za- pravo nemjerljivi, oni su blago koje smo naslijedili od predaka, a baštinit će ga naši potomci. Iako smo toga svjesni, posebice uoči početka glav- ne sezone kada često u kolektivnom zanosu pozivamo goste da dođu vid- jeti »Mediteran kakav je nekad bio«, vedrina je na pojedinim područjima jadranskoga raja zatamljena sjena- ma onečišćenja i divlje gradnje. Upravo je stoga Vlatko Ignatoski s grupom istomišljenika krenuo u veli- ku (po)morsku avanturu, nadahnut postupkom velikog indijanskog po- glavice Seattlea, koji je 1854. godine poslao pismo američkom predsjed- niku Georgeu Washingtonu, zabri- nuto pišući »neka vide jednog dana naši unuci što smo posudili od njih«. Na putu od približno 3150 Nm Vlatka Ignatskog prati nekolicina prijatelja - Robertino Đarmati i Marko Mimica. Ostali članovi eki- pe, a bilo ih je do sada tridesetak, pridružuju se projektu prema po- trebi. Uništava se tradicija – Obalu smo dobili od naših ota- ca, ali smo je istovremeno posudili od naših unuka, kojima ćemo je ostaviti u naslijeđe. Ali, kakvu ćemo im je pokloniti? Sačuvanu i oplemenjenu ili devastiranu? To će biti zabilježeno i našim projektom, kaže Ignatoski dok jedrimo uz obalu pokraj rta Pločice ili Planke kod Rogoznice. Ondje, na samom središtu hrvatske obale Jadrana, narušena su sve ekološke i urba- nističke uzance. Nove su građevine razorile suhozide, vinograde, smokvike i maslinike. Iako je rogozničko područje zbog razvedene obale, dugačke pe- desetak kilometara, među naj- ljepšim na Jadranu, osjećamo »grop« u grlu dok onuda brodimo. Nije tome razlog samo (pre)iz- građenost, jer su se poneke građevine spustile gotovo do linije obale, već i činjenica da su arhitek- tonske nakaze uništile stoljetnu dalmatinsku tradiciju gradnje. U uvalama Sićenica, Sivašnica, Lozi- ca, Ljoljnica i(li) Ražanj nikle su stotine građevina koje su bile na- dahnute arhitektonskom tradici- jom dalekih azijskih zemalja, kao da su vlasnici bespravno sa- građenih kuća nacrte, ako ih je uopće i bilo, kupovali za »bu- dzašto« na turskim ili indonezij- skim građevinskim internetskim portalima. Iako je, navodno, bujanje divlje gradnje zaustavljeno na rogoz- ničkom području 2004. godine ka- da je u nekoliko navrata u uvalama Kalebova luka, Stivašnica i Ljoljni- ca bilo srušeno nekoliko stotina građevina, snimke načinjene ne- davno mogu dokazati kako nam na tom području naši unuci neće pre- više zahvaljivati. – Iz brodice s udaljenosti do 70 metara snimamo obalu pri brzini do osam čvorova. Manji otoci sni- mljeni su u jednom kadru, dok su duži dijelovi grupirani u logične cjeline. Obalu snimamo u HD for- matu, a snimke pohranjujemo u Državnom arhivu u Rijeci i Hrvat- skom hidrografskom institutu u Splitu, koji je prepoznao važnost ovoga projekta i financirao kupnju vrhunske opreme za snimanje. Svaka snimka popraćena je GPS tragom, tako da će se u nekoj sko- roj ili dalekoj budućnosti moći us- poređivati obala s ovom snimlje- nom, kaže Ignatoski koji je sa svo- jom malom družbom uspio snimiti više od 750 nautičkih milja ili oko 24 posto hrvatske obale. Na internetskoj adresi www.oba- la.hr objavljene su u prilagođenoj rezoluciji snimke dijelova koje je Vlatko sa svojom ekipom snimio, a na svojim stranicama skiper iz Ike vodi i dnevnik snimanja. Do sada vo usput smislio još nekoliko pro- jekata. Jednu od svojih avantura nazvao je Svjetlo i tama pučinskih otoka. – Cilj toga natjecanja bit će pri- kazati ljepotu podmorskih špilja i pučinskih otoka. Natjecatelji će je- driti do određene špilje, kojih na Jadranu ima bezbroj i koje su nau- tičarima uglavnom nepoznate. Bit će otprilike ovako: neki od natje- catelja će skočiti s broda u more, doplivati do špilje te zaroniti kako bi na dnu pronašao sipinu kost s natjecateljskim brojem jedrilice, potom će nastaviti jedriti. Isto ta- ko, dojedrit će do odabranog svje- tionika te će netko od jedriličara skočiti u more, doplivati do obale gdje će morati pronaći obilježeno galebovo pero i s njime, kao i osta- lim označenim »trofejima« s dna mora i s pučinskih otoka, nastaviti jedriti do cilja, objašnjava Vlatko svoju zamisao i vjeruje kako će us- pjeti privući dovoljno natejcatelja i sponzora da se njegova ideja ubrzo ostvari. S jednakim žarom Ignatoski ka- ni prirediti izložbu posvećenu dje- lu Giuseppea Riegera, bečkog um- jetnika koji je sredinom XIX. sto- ljeća panoramski prikazao izgled istočne jadranske obale od Trsta do Budve. Riegerovi krajolici oba- le otisnuti u dva raskošna sveska dijelom su prikazani u knjizi Mi- thada Kozličića »Panorame Dal- macije Giuseppea Riegera«, izda- noj 2003. u nakladi Hrvatskog hi- drološkog instituta iz Splita, usta- nove koja djelatno podržava po- duhvat Vlatka Ignatoskog. Stare razglednice – Znamo što nam danas pred- stavljaju stare razglednice i osjećaji kad ih nostalgično gledamo. Ondje gdje su prije stotinu godina ili čak nekoliko desetljeća bila neiz- građena zemljišta okrenuta moru i ograđene suhozidima, danas se uz- dižu predjeli »ukrašeni« novim na- seljima. Na vezu u uvalama otoka Koločepa, Šipana, Šćedra, Visa, Korčule, Hvara, Palmižane, Drve- nika, Paga, Raba, Cresa, Rovinja ili poluotoka Pelješca nekoć su bile usidrene ribarske brodice, gajete, pasare, falkuše ili batane, a danas se ondje kočopere (mega)jahte čija je vrijednost tolika da se običnom smrtniku od iznosa zavrti u glavi. U dosad snimljenim kadrovima nalaze se uvale, otoci i rijeke koje utječu u more, stijene i skrivene plaže na kojima oni hrabriji kupači kada shvate da će ih »uhvatiti« ka- mera, ostanu pribrani i nepokrive- na lica. Malo je onih koji protesti- raju što im je narušena privatnost. Nastojimo u kadru imati ribara, putnika i turista, kao i brod na ve- zu, barku ili kupača, ukratko, želi- mo snimiti život uz obalu i na kop- nu. Stoga su videosnimke doku- ment vremena u kojem živimo – is- tiče Ignatoski koji je, čini se, pos- vetio ovom projektu i svoj osobni život što je rijetkost u današnje do- ba kad su materijalne vrijednosti jedino mjerilo (ne)uspješnosti. Vlatko živi drukčije. Jer, iako ne- ma vlastiti brod, Jadranom brodi, živi s njime i popularizira ga, a da od toga gotovo i nema novčane ko- risti. je snimljena obala Krka, Cresa, Dubrovnika, Elafitskog otočja, Pelješca... Ovogodišnja sezona za Vlatka i njegovu ekipu počela je u svibnju snimanjem obale otočića Biševa, koji se našao na putu pro- duženog transfera broda Sunsail 39 od Dubrovnika do primošten- ske marine Kremik. Svjetlo i tama otoka U doba u kojem se mnogi pos- tupci procjenjuju novčanim mjeri- lima, poduhvat Ignatoskog i njego- vih prijatelja čini se financijski neisplativim. Vlatka takva raz- mišljanja ne opterećuju pa je goto- Rab, sniman iz brodice s udaljenosti do 70 metara Nove građevine razorile su suhozide, vinograde i maslinike Porat na otoku Krku Most otok Krk - kopno Suton između Korčule i Pelješca Na Rogozničkoj rivijeri, usprkos akcijama rušenja, divlja gradnja nagrdila je obalu, a kuće su niknule na suhozidima G. MORAVČEK Vlatko Ignatoski snima obalu