God. V. Šibenik, u subotu 20. ožujka 1909. HRVATSKA RIEC212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1909_03__324.pdf · potekla iz razuma, iz srca, iz savjesti trojice pravaških

God. V. Šibenik, u subotu 20. ožujka 1909.

HRVATSKA RIEC Predplaina elena: na godinu K 12. - Za P 6 godine K 6. — Za Šibenik na godinu donašanjem u kuću K 12. - Za Inozemstvo na godinu K 12 suviše poštarski trošak. — Pojedini broj 10 para. — Plativo i utuživo u

Šibeniku. I z l a z i s r i e d o m i s u b o t o m

Uredništvo, uprava i Tiskara lista nalazi se u ulici Bazilike sv. Jakova. — Oglasi tiskaju se po 12 para petit redak ili po pogodbi. — Priobćena pisma i zahvale tiskaju se po 20 para po petit redku. — Nefrankirana

pisma ne primajuse. — Rukopisi se ne vraćaju.

Na izpade zloradosti. Sudbonosn i dogodjaji još nisu sasvim

odklonjeni. Nu predvidjeti je, da če se uzbu-djenost sleći, da će se kobne posljedice pr ie-tećih dogodjaja odstranit i . Silna zagonetna ta­janstvenost zastire razplet budućnost i , ali ipak ne toliko da se ne bi moglo predvidjeti što će sliediti, i š to moramo raditi .

Pred tim naslutkam prenuo se bio razum, prenula se bila savjest hrvatskih otačbenika, i z tog razuma, iz te savjesti bila je kresnula

•nica b o g o d u h o g svietla, da u mračan p a r o -ig, š to nas obkoljuje, uleti kao zviezda s je­

dnica i pokaže put, kojim je našem narodu ići, ako će da u ovim težkim časovima iz oz­biljnog, o s u d n o g položaja izidje zdrav i s p o ­soban , da očuva i unapried svoje snage, svoje težnje, svoje nastojanje za svoju s lobodu, za svoje jedinstvo.

Nego , k6 što uviek, tako i ovom pr igodom mračnjaci, zlobnici i sebičnjaci na sjajni pojav spasonosnog svietla zamiešaše još jače talog, u kojemu živu i obstoje, da njim poprskaju i onako mutno obzorje, da zastru onu čamu zviezdu i da ne dadu narodu puta k svojem okupljanju, k svojem osnaženju.

Za takove ima jedno jedino ime: izrodi. Mi, koji smo se uviek oslanjali na narod, na

egov bistar sud i volju za napredkom i s lo-om, niesmo nikad očajali niti sumnjali u

ijeh plemenitih nastojanja. Naš narod prebrdio je tolike težke kušnje, suprots tavio se je tolikim blesnim napadaj ima, nadv ladao tolike spletke i zamke i očuvao svoje ime, svoj ponos , svoju Čast, svoje bivstvo, pa smo duboko uvjereni, da će i u buduće znati da se snadje i u naj ­težim prilikama i da odoli svakojakim napast ima. Ali ono, š to je u današnjim prilikama najogav-nije, to je onaj pakleni cinizam, kojim iz­rodi susreću i popraćuju svako plemenito, ne ­odvisno rodol jubno nastojanje, to je ono njihovo uživanje i nasladjivanje, koje bezobrazno pače i iztiču, kad vide, da im nizka, podkupljena rabota makar koliko upaljuje.

Vidi se, da im je srce, mozag, ćud, duša, sve opoganjeno i da im se obraz već pod noge skotrljao.

Jer kako da ih drugčije sudite , kad oni izsmjehavaju, spriečavaju, kad nastoje osujetiti jednu istinsku, veliku patriotičnu akciju, koja ide za okupljanjem, za ujedinjenjem svih o d -pornih narodnih sila u času, kad je to ujedi­njenje vrhovna domovinska nužda, siguran n a ­rodni s p a s ?

U ostalom, zdravu suštinu ideje takove akcije nije se plašiti da bi izrodi mogli zasuti i dignuti pred očima na roda njezinu vriednost, njezinu potrebu. Rabota tih izroda nije nego koprcanje, grčevito nadimanje od straha, da če im doskora u narodu p o d p u n o odzvoniti .

A odzvoniti će im sigurno. Misao, koja je potekla iz razuma, iz srca, iz savjesti trojice pravaških zastupnika za obći sas tanak svih na ­rodnih predstavnika ne može da bude nikako ugušena. U njoj je uključena narodna najpreča potreba, ona je danas misao životnog pitanja za naš narod i kao takova jest i ostaje aktuelna, ko što je uviek aktuelna čežnja za s lobodom i jedinstvom naroda našega.

Ljudi, koji su tu misao potakli, koji su za nju stali ozbiljno, požrtvovno raditi , ne će šu ­štati, makar se izrodi još tisuć puta više k o ­prcali i nadimali . Ti ljudi uvidjaju, jer ljube svoj narod i jer ga žele sretna i s lobodna , da je oživotvorenje te misli upravo sada najpotrebi­tije, kad se okolo njega i u njemu zbiva sve ono, što se zbiva i š to sve ide ua uštrb nje­govoj narodnoj individualnosti , njegovu os lo-bodjenju,

A da če bit uspjeha, pače i koristi od započete akcije o tome već nema sumnje. Dok s jedne s t rane izrodi izkaljuju svoj bies, dok ih zametnuta akcija rastvara dotle, da se čisto prikazuju u svojoj pravoj slici, dotle svugdje, gdje god ima ljudi poš tena srca i zdrava ra­zuma, svugdje, gdje god ima iskrenih o tačbe ­nika, koji ljube ovu rodjenu grudu majke d o -

mvine, opaža se očito, uporno , čestito nas to­

janje, da akcija okupljanja svih narodnih sila dodje što prije do svog uzvišenog cilja. Mi te pojave vidimo, mi im se od svega srca vese­limo, uvjereni, da će to nastojanje bit okrunjeno uspjehom, pa bilo to ili ne bilo komu drago.

P a ko što se pomenut im pojavama veselimo, jednako se radujemo, što možemo već danas uprieti prs tom na razne utješljive učinke, koje je proizvela akcija trojice pravaških naših za­stupnika.

Smrtno trzanje frankovluka, odkrivena u svoj njegovoj mračnoj i ogavnoj pokvarenosti , očajno previjanje Trodlera naše Hrvatske, poraz njegove nečiste, himbene politike, osviešćenje tolikih d o m o r o d a c a već je za našu obču stvar velika stečevina. A onda novo, odlučno, osvje­ženo i skroz nezavisno izstupanje stranke prava u Banovini na poprište , u borbu za narodnu bolju budućnos t pojava je tako velika, tako utješljiva, da se pred njom svako pravo r o d o ­ljubno srce napunja uzhitom, oduševljenjem.

Rovarenja, plaćeništva, špijunstva, izme-ćarstva, službe nametniku i tudjincu bilo je uviek kod svakog naroda, koji je trpio i s t ra ­dao, dok se domogao svoje s lobode . Mora da svega toga bude i kod nas. T o uprav znači, da rad i nastojanje iskrenih otačbenika u Hr­vatskoj ide taman za njezinom srećom i spa ­senjem, koje je mrzko, koje je s t rašno našim narodnim neprijateljima, jer vide da taj rad, da to nastojanje ujedno ide za tim, da dokrajči njihovo izrabljivanje, njihovo tlačenje, njihovo izsisavanje našega naroda .

Nek se izrodi smiju i rugaju, nak se k o ­prcaju i nadimlju. I oni valja da vrše svoju, inače što b i ! Njihov vašar traje, dok je na­rodu ovako, kako je danas , netom narodu bude bolje — a bit će za stalno, — oni će p o d ­vući rep kao š tenad i nestat će ih.

Ali sa lica hrvatske zemlje ne će nikad nestati onih, koji su radili, rade i koji će ra­diti za njezinu s lobodu, jer su to njezini ju­naci, koji preziru sve što je nizko, koji preziru svaki kukavičluk, koji se bore do izdaha, da ostanu u uspomeni na roda za uviek b lago­slovljeni i slavljeni. Takovih će Hrvatska imati uviek i u buduće , ko što ih je imala i u p roš ­losti. —dis .—

,,)trV. Kruna" o nadopunjenom programu god. 1904.

T k o pr ispodobi prvobitni program sa onim, kako ga je nadopunio i raztumačio D.r Mile Starčević, uvidjet će odmah, da je program od god. 1894. tim dodatc ima i preinakama dobio puno prikladnije i svježije, puno narodnije i pravaškije lice.

Dočim je program od g. 1894. nosio na sebi očite znakove regijonalne akcijonosti i kom­promisnosti , ovomu su, kako je sada udešen, granice tako sretno i spretno proširene, da se je vrlo približio onomu idejalnomu nacijalnomu programu, koje može da vriedi za sve hrvat­ske pokrajine i da ostane aktuelan za ciele viekove.

U 3. tački, gdje se spominju skupni p o ­slovi došle je stojalo : „ ravnopravno kraljevini Ugarskoj s ostalim zemljam Njeg. Veličanstva".

Ovakva je stilizacija bila jako nepoćudna dalmatinskim pravašima, jer se dade natezat na dualizam. D.r Mile je sada stavio Ugarsku u isti red ostalih zemalja Nj. V , predpostavljajuć mogućnost , da s vremenom bude i Češka p o ­stala ravnopravna Ugarskoj ; a takodjer i Pol j ­ska ; dočim bi u tom slučaju Gornja i Donja Austrija, sa Solnogradom i Tirolom i jednim dielom Štajerske sačinjavale pokraj kraljevine Hrvatske, kraljevine Ugarske, kraljevine Češke i države Poljske, petu državnu skupinu u m o -narkiji.

3. tačka programa od g. 1894. glasi sada ovako :

„da poslove skupne cieloj monarkiji, a pot ičuće iz hrvatske pragmatičke sankcije, kra­ljevina Hrvatska riešava ravnopravna s v i m z e m l j a m Njegova Veličanstva". Ne ima sumnje, da je tim misao Staroga najvjernije i najtačnije iztumačena.

U dopunjenom programu uzet je i p ra ­vedni obzir na manjine, i tim bačena zdrava osnova za umnoženje hrvatskih sila i ojacanje odporne snage našega naroda proti navali tu-djinštine.

I razni teritorijalni dielovi naše domovine u popunjenom programu našli su preciznijeg izražaja. Spominju se, kako je bila živa želja dalmatinskih pravaša, za prvi put i Žumberak i Marindol i Kvarnerski otoci. Ovo potonje ima osobito znamenovanje obzirom na dogodjaje u Napoleonovo doba .

Korigiran je program i s vjerskoga vida i popunjen načinom koji može zadovoljit zdrave elemente i umanjit posljedice moralnog raspa, koji toliko ubija karaktere i slabi domovinu.

Razna živa politička socijalna pitanja koja su, istina, stajala, već faktično u pravaškom programu, našla su dopunjenom programu sada i teoretično mjesta, i tim je omogućeno late-ralno sabiranje i onih hrvatskih energija, koje su ta pitanja uzele kao neposredni cilj svoga rada pa posebnim organizaeijam slabile brzinu i uspješnost političkoga državnopravnoga preg­nuća. Sada potreba posebnih organizacija od -pada , a to unutrnje to vanjske okolnosti p re ­dočuju nuždu, da se bezodvlačno stanu popunjat kadri hrvatske ustavne vojske. Na okup, dok je na vrieme !

Parlamentarno izvješće.*) B e č , 11. ožujka.

C a r e v i n s k o v i e ć e . Već ste javili, da se je na 10. o. mj. otvorito XIX. zasjedanje carevinskog vieća.

Pri otvoru se odmah vidilo, tko je z a d o ­voljan i v e s e o : nitko nego Niemac.

Prešlo se odmah na konstituiranje ko ­more. Predsjednikom bi izabran Dr. Pat tai .

Obavljen je za tim izbor petorice p o d -predsjednika. Bijahu izabrani : Dr. Laginja (hr­vat), Pernersdorfer (socijalista), Starzvnski ( p o ­ljak) Steinvvender (niemac) i Zazvorka (čeh). Izabrano je zatim 16 perovodja i dva redatelja (Vuković i Fink). Tim je konstituiranje komore dovršeno.

Preko čitanja podnesaka uze rieč ministar predsjednik Bienerth. Kaže, da vlada pristupa novom zasjedanju car. vieća u ozbiljno i težko doba , koje sada karakterišu dvie činjenice: sporazum sa Turskom i izjava, koju je aus t ro­ugarski poslanik u Beogradu predao srbskoj vladi. Do sporazuma sa Turskom veli, došlo se je nakon dugih pregovaranja i sa težkim žrtvam, ali koje nije žaliti u koliko su urodile dobrim plodom, jer su uzpostavljeni izmedju obiju država prijateljski odnošaji, koji će ko­ristiti njihovim političkim i gospodarskim inte-resim. Tim sporazumom nije ipak uklonjena na­petost u evropskoj situaciji. Srbija i Crnagora nakon aneksije Bosne podigle se razne pol i­tičke zahtjeve, koji se ne mogu ni izpuniti ni izvesti. Monarhija je već od početka željela stupiti u direktne pregovore i sa Srbijom, te je uza sve viesti što su amo prodirale iz Srbije sačuvala svoju ravnodušnost i hladnoću, i pustila da vrieme učini svoju. Tako je tu skoro nadošla mogućnost da je preko aus t ro­ugarskog poslanika pružena srbskoj vladi pri­goda neposrednog saobraćaja sa Monarhiiom. Uslied savjeta velevlasti nije izključen u Srbiji prelaz na stvarniju i praktičniju politiku. Mini­star predsjednik bavi se zatim podulje sa unu­tarnjom politikom. Treba , veli, da nastane p r i ­mirje izmedju stranaka i da se stavi na stranu sve ono, što može da ogorčava i razdvaja. Nije bilo moguće sastaviti podpuno par lamen­tarno ministarstvo, jer isto predpostavlja sje-gurnu podporu stranaka, a to se nije dalo polučiti. Za to bijahu pozvani u ministarstvo ljudi, koji po svom porieklu i političkom osvje­dočenju moraju se smatrati predstavnicim svoje narodnost i . Vlada će u svemu i po svemu p o ­stupati ustavno i zakonito, i s toga želi, da par lamenat razvije svoju obsežnu djelatnost i da sama sebe ne ruši. Uprava ima biti s trogo

*) Stiglo kasno za zadnji broj. — Ured. —

nepartaična i zakonita, tako da bude izključena svaka sumnja, kao da bi njezino djelovanje bilo podvrgnuto kakom „vetu". Govoreć dalje 0 par lamentarnom programu, ministar iztiče prieku nuždu, da se prvo Uskrsa trsi zakonska osnova o podržavljenju s jevero-zapadne željez­nice. Poslie uskrsa imadu sc dorazpravit i razne zakonske osnove za Češku, koje mogu da služe temeljem daljnim pregovorim. Govor ministra predsjednika bio je izprekisdan prosvjedim i povicim sa strane Čeha, a pleskanjem i bur ­nim odobravanjem od strane Niemaca.

Predlog zastupnika Nemeca da se otvori razprava vrhu govora ministra predsjednika bio je odbijen.

Zakonske osnove o ustanovljenju pravničkog fakulteta sa talijanskim nastavnim jezikom u Beču i ona o podržavljenju s jevero-zapadne željeznice upućene su bez prvog čitanja d o ­tičnim odborim.

Prikazana su četiri prešna p red loga : Šu-šteršića o takozvanoj bosanskoj agrarnoj b a n c i ; Klofača o agentim provokater im kod češke p o ­licije; Stranskog o uplivanju sudbene uprave u jud ika turu ; Hajna o progonstvu češkog novin­stva u Češkoj. Običnih predloga prikazano je ništa manje već 181, a interpelacija 29.

U današnjoj sjednici bijahu izabrani razni odbori , u koje su stranke odaslale iste ljude, što su bili članovi odbora u prošlom zasje­danju. Prelazi se na razpravu vrhu p rešnog predloga Šušteršića o agrarnoj banci u Sa ra ­jevu.

U privilegovanju banke, kaže govornik, najglavnjje je o v o : razterećenje zemljišta iliti oslobodjenje kmeta u Bosni i Hercegovini ima se tjerati kao unosan posao izključivo od te ugarske agrarne banke. Što to znač i ? Vlastnik zemljišta jeste beg ako se radi o većem p o ­sjedu, ili aga ako se radi o manjem. Kmet je naprotiv jedna vrst kor is tovnog vlas tnika: on obradjuje zemlju, i daje begu ili agi jedan dio ploda, obično tretinu. Radi se sada , da se te kmete oslobodi . Ova dalekosežna soc i j a lno-po-litička akcija, koja ide zatim da os lobodi kme­tove od sredovječnog robovanja, ima se tje­rati kao unosan, dobar gešeft! Što takova može da zamisli samo madjarska vlada i madjarski ministar financija.

Ovaj unosni posao ima biti izključivo pr i ­držan magjarskoj agrarnoj banci. T o je jedno, a drugo je, što zemlje Bosna i Hercegovina preuzimlju jamstvo za založnice, što će ih ta banka izdavat i ; što znači, da Bosna i Herce­govina garantiraju za svotu od 120 milijuna kruna na korist magjarskog poduzeća . Osim toga veli se, da su pomenutoj banci od strane vlade date razne pogodnos t i : cieli vladin apara t stoji joj na razpoloženju; ona nosi u firmi ze­maljski g r b : ne podliega redovitim s u d o v i m ; ovrhe za njezine veresije vodit će se bez sud ­ske presude, jer su dostatne same bankovne knjige da pruže dokaz izvršivosti; vlada su ­djeluje pri vodjenju posala, procjeni zemalja, pregovorim izmedju kmeta i b e g a ; banka uživa oprost poreza i razne pogodnost i , glede taksa 1 biljegovine, makar se radilo o drugim poslim izvan ras terećenja ; sve tiskanice dobiva od vlade badava, premda uračunava dužnicim 1 1 / 2

po sto u ime poslovnih pris tojbina; napokon se uporno tvrdi, da se banci ustupaju na izra­bljivanje demanijalne zemlje, za koje smo T u r ­skoj dali preko 50 milijuna kruna. T a k o će magjarski špekulanti sa divljem poharat i b o ­sanske šume pod zaštitom vlade. Dakle j ednom rieči: sve će terete nositi vlada, to jest narod, a sve koristi uživati će banka. Radi se o j am­stvu od 120 milijuna kruna, što bosanska vlada preuzimlje, a da za to nitko nije niti pitao austrijsku vladu i parlamenat . Govornik iztiče izjavu predjašnjeg upravitelja ministarstva finan­cija, koji je obrekao, da će se energično zau­zeti, da budu poštovani interesi ove pole m o -narkije; iztiče izjavu ministra Wekerla, koji da je upravo pokretač b a n k e ; te na koncu pozi­vlje vladu i parlamenat, da stanu na kraj sli­čnim pokušajim Madjara u Bosni i Hercegovini.

Iza zastupnika Šušteršića uzimlje rieč mi­nistar fiuancija Bilinski, i kaže da su se u pitanju

banke učinili energični koraci na zajedničkom ministarstvu financija. On misli, da bi trebalo pričekati sa riešenjem pitanja, dok se sastane bosanski sabor . Svakako cieni, da bi bolje bilo, da posao o odkupu kmeta vodi sama država a ne jedan privatni novčani zavod. P o š t o pak, polag navoda zast. Šušteršića, Bosna preuzimljc na se garanciju za zajmove, što bi ili banka udjeljivala za odkup kmetova, i pošto ti zaj­movi imali bi iznositi cielu vriednost zemljišta, koja bi jamčila za zajmove, to zemlja uzima na se veliki rizik, veći svakako nego, kad su zajmovi osjegurani hipotekom dvostruke vrie-dnosti nego li je iznos zajma. I s toga i ova pola monarhije suodgovorna je za eventualne štete, te i ona ima da u poslu vodi isto odlučnu rieč, kao i Ugarska. Ministar stavlja u izgled, ako se stvar inačije nebi dala urediti, osnutak jedne austrijske agrarne banke u Bosni koja bi radila paritetno sa ugarskom.

U smislu predloga Šušteršića govorili su tekom razprave svi govornici . Pri glasovanju, pošto je priznata prešnost, bi jednoglasno pri­hvaćen predlog Šušteršića, koji g las i : „Pozivlje se c. k. vlada, da odma poduzme sve nuždne korake u svrhu, da se u zadnji čas zaprieči privilegovanje Bosanske Agrarne banke" .

Zatim se je prešlo na razpravu prešnog predloga zast. Stranskog. Evo što je na s tva r i : Neki Hermann Tartakover prikazao je Bečkom zemaljskom sudu tražbu proti aus t ro-ugarskom konsulu u Brailli i ministru izvanjskih posala barunu Aehrenthalu za izplatu rubalja 43.252,33 u ime naknade za štetu, što je pretrpio u n o ­vembru 1905. pr igodom pljačkanja u Rostovvu, štetu, koja mu bi prouzrokovana nehajmim dr­žanjem traženika, biva konsula i tadanjeg p o ­slanika u Rusiji Aehrenthala, koji da nisu uči­nili nuždne diplomatske korake, da se šteta zaprieči. Zemaljski sud u Beču urekao je vrhu te tražbe, k6 obično, prvo ročište.

Ministar Aehrenthal, primivši tražbu, zatraži uputu i providjenja kod ministarstva pravde . Odjelni predstojnik Schauer podje uslied toga k predsjedniku zemaljskog suda Fellneru, koji prizva k sebi savjetnika Fleša, predsjednika senata, komu je tražba bila na uredovanje do ­značena. T u je Schauer razlagao vrhu nepr i -pustivosti tražbe, te je predbacio Flešu, da je počinio pogrešku, š to je urekao vrbu tražbe prvo ročište, dočim ju je morao ,,ex primo d e -cre to" odbiti na temelju dvorske odluke 14 ožujka 1806, po kojoj se činovnici zbog svog uredovnog djelovanja ne mogu potražiti putem gradjanskog suda, izazum u slučajevima od poznijih zakona predvidjenim. Savjet. Fleš, priznavši počinjenu pogrešku, sazva senat, koji je opozvao odluku, kojom bi urečena razprava, te tražba bi odbijena zbog nepripustivosti gra­djanskog suda . Dva mjeseca iza toga savjetnik Fleš bi dignut sa mjesta predsjednika senata i drugamo dodiel jen.

U pos tupku odjelnog predstojnike Schauera nazrieva se s p ravom neumjestno, nezakonito uplićanje upravne sudbene vlasti u poslove judikature. S toga je zast. Stranski stavio prešni predlog, da se u spomenutom poslu provede stroga istraga, i da se dišiplinarno kazni one, koji su se ogrieŠili o temeljni zakon o neod-visnosti sudaca .

Razprava vrhu toga predloga bila je jako zanimiva. Preko iste uzeo jo rieč i ministar p ravde Hochenburger , koji je nastojao, da opravda pos tupak Schauera. Ali nije bio sretan. Prešlo se je na poimenično glasovanje vrhu prešnosti . Za predlog je glasovalo 182, a proti predlogu 150 zastupnika. Poš to se za prizanje prešnosti zahtjeva 2 / 3 glasova, prešnost je tim bila odk lon jena ; ali je svakako ovo glasovanje znak negodovanja i nepovjerenja prama mini­

stru pravde, poš to je proti njemu ustala većina komore.

Nakon što je zast. Hain obrazložio svoj prešni prediog vrhu progonstva češke š t ampe , bi prekinuta razprava te sjednica urečena za sutra.

pop p . Ka«r profesoru Jacqucsu Zeilkru. Pr imamo i donos imo :

U g l e d n o U r e d n i š t v o !

U broju 316 (20. II. t. g.) „Hrv. Rieči" objelodanjeno je otvoreno pismo gosp . Jacquesa Zeillera, prof, na friburškoj universi u Švajcarskoj, u kojemu je rieč o zadnjoj mojoj radnj i : „San D o i m o V e s c o v o e mart ire d i S a l o n a nel l ' a r e h e o l o g i a e ne l l ' a g i o g r a f i a ecc" .

Poš to se je častno uredništvo udostojalo ostavit mi širom otvorene stupce svoga lista, evo me, da se sa par rieči odazovem veleučenomu friburškom profesoru i to ne namjerom, da se upustim s njime u kakvu polemiku, jer se g o ­spodin profesor navalivši na me grdnjom i psovkom ne bavi ni zere o meritornom pitanju moje knjige, u kojoj konstatovanje činjenica puno više može uvjeriti nego makar koja p o ­lemika, nego za to, da upozorim na slabo uspjeli pokušaj , da se nedostojnom hajkom proti meni, a u sebične svrhe, zavodi čitatelja i zabašuri poglavito pitanje o sv. Dujmu, s o ­linskom biskupu i mučeniku.

T o predpostavivši evo me s g o s p . p r o ­fesorom Zeillerom.

y>bi;Z iHOf/ojo-Kj raflwa|m>C{0^*u8 > Inhu a \<,<. i

Od srca Vam se radujem, gosp . profesore, što ste kroz ono kratko vrieme Vašega boravka u Spljetu u znanstvene svrhe izmedju ostalog naučili i naš hrvatski jezik tako, da ste mogli napisati ono Vaše otvoreno pismo, pak Vam se divim, da ste tako dobro upućeni u pozna­vanje naših hrvatskih novina u Dalmaciji i u Hrvatskoj, u kojima ste dali ono Vaše pismo objelodaniti ,

Nego, dopust i te mi, gosp . profesore, da Vam najprije opazim, da Vi nieste tačno naveli nadpis moje knjige. Vi ste, naime, izostavili nabrojiti moje častne naslove, koje kod uče­njaka vriede ako ne više, za stalno ništa manje nego li onaj od „élève diplômé de la section d'histoire et de philologie del' École pratique des Hautes Études", kojim se Vi ponosi te . Vi ste dapače mjesto tih naslova uvrstili onaj mog zvaničnog položaja, t. j . „izloženoga kapelana u Raslinama šibenske biskupije".

Ako ste, gosp . profesore, mislili, da me tim ponizite, budi Vam prosto, ali i znano, da pametni drugčije o tom sude. Ako ste pak mislili, da moj zvanični položaj umanjiva vr ie­dnost moje knjige, u tomu ste se jako pre­varili, jer po o n o j : „quid non quis", u znan­stvenim pitanjima naslov izloženoga kapelana vriedi sve jedno kao i onaj profesora universe, i ako hoćete, čak kao onaj Apostolskoga P r o ­tonotara ad instar.

Vi pišete, gosp . profesore, da sam Vas ja u mojoj brošuri napao „veoma nedostojno i žes toko".

Tko nije čitao moju knjigu, mogao bi vjerovati, da se Vi s razlogom na me tužite. Tko ju je pak čitao, ili bude je čitao, uvjerit će se naprotiv, da sam ja, proučavajući Vaš rad u pitanju sv. Dujma, povukao iz istoga najobjektivnije konsekvencije (gr. S. Doimo str. 190—5), koje ako niesu Vami na čast, ne m o ­žete za to mene kriviti.

Nego, dok Vi, gospodine profesore, mene biedite, da sam Vas veoma nedostojno i žestoko napao, odmah nastavl ja te :

Maria Stella.

3STerazd.rTj.zive-Preveo: S. Z.

Nu vrieme minu — bez obzira na ru-žična licašca i na kosu ebanske boje. Po ritmu plesne glazbe, na šuštaju svilenih oprava, pridje gluhim korakom strašna sablast, sablast četr­desetih godina. Gabrijela ju vidje dolaziti, okrene se prema zrcalu i uzdahne, Sutradan imala je usne natiskane grimiznom bojom, a uvojke kose naličene tamnim crnilom.

Valentina se ipak utješi, otišavši na ples „noblesa" , razgrudjena više no obično, i re ­kavši svojoj kćer i :

- Svi misle da si mi sestra — doreče-zbilja, bila sam upravo mala, kad sam te p o ­rodi la!

1 dodje zaplet. „Nerazdruživima" bude predstavljen jedan mladi sanjarski slikar, nešto razpojasan, koji govoraše na skokove, crveneć i potresujuć s dugom i nemirnom kosom, kao lavjom grivom. Nikad nije udvarao djevojkama, bio je dekaden t ; volio je samo velike, d u h o ­

vite, prevarne namiguše ; iskrenu ženu nije nikad imao r a d o ; htio je biti občaravan i opajan. Ludo se zaljubi u Gabrijelu i j ednog večera, u jednom salonu punom sigrački i tuberoza, izpovjedi joj ljubav, klečeći na koljenima, uz-vrućenim i prekidanim glasom. Gabriela ustade, i na način razborite žene, ko što je bila, odbije ga, dočim se činilo kao da sigračke i tuberoze za njom u jedan glas podrugljivo opetuju: „Vratit će s e ! vratit će s e ! "

Ali sanjarski slikar nije bio tako nedužan, kao što se pričinjao iz početka. Smisli osvetu i pos tade čestim posjetiocem Valentine. S njome odigra tako liepo igru ljubavi, da su se na posljedku zbiljno zaljubili, Valentina i slikar su se volili kao dva saučenika, kao dvie lude, bez tajanja, bez suzdržanja. Markiz, već naučan da pritvara jedno oko zbog monokla, zatvori ih obadva, a nepotrebno staklašce pade niz prsluk škotske tkanine.

Onda, Gabrijelini živci uztreptaju kao na dodir električne munjine. Njezin patricijski ponos , njezina mondana taština, njezin žar zrele žene, koja vidi, kako ju za uviek odbjega mlad i

„Poš to ime Petra Kaera ne uživa u učenom „svietu glasa, a iz njegova djela izbija riedka „ignorancija u predmetu, o kojem on cieni, da „se može baviti" za to itd.

Primjetit ću Vam, da taj Vaš sud o meni i o mom radu nit je istinit nit je skladan, nego je dosta i preko dosta uvrjedljiv, kad ste ga onako lakoumno bacili u sviet bez ikakvog dokaza u prilog Vašoj preuzetoj tvrdnji, proti kojoj obstoji protudokaz kompetentnih strukovnih ocjena o mojoj radnji, o kojoj one Vaše rieči niesu plod Vašega savjetnog proučavanja, već ste ih doslovce prepisali iz „Bullettino di areh. e storia dalmata god. 1905. str. 206—7 godine 1906. str. 57" , čime ste dokazali, da Vi sudite mene i moj rad kroz tudje naoČari.

Nego taj Vaš predtečni sud, kojim Vi ci­ljate, da s labo razpoložite prama meni Vaše čitatelje, vrlo je loša preporuka za Vaše o b e ­ćanje: „da će mi se možda i sa Vaše strane ,,i do nekoliko vremena s t v a r n o odgovori t i" .

Ovo je uprav ono, što svak od Vas željno očekuje poslie objelodanjenja Vašega otvorenoga pisma, i to ne za to, da se nauživa novih osobnih Vaših napadaja, ili da se načita ne -umjestnih i suvišnih slavospjeva, nego za to, da se uvjeri o mojoj riedkoj ignoranciji u p red­metu, da je moje razlaganje nekritično i da su činjenice po meni iznesene neistinite ili pa­tvorene, te da ste vi na temelju novih i nepo­bitnih arheoložkih i agiografskih dokaza konačno riešili p r i epomo pitanje o sv. Dujmu.

Poslie navedenog obećanja Vi, gospod ine profesore, kažete o meni : . . . „da niesam ni-„kada razgledao niti izkopine solinske, niti ar -„heoložki muzej u Spljetu, te da mislim iz „zakutka moje sobe da iznesem konačnu istinu ,,u pitanju sv, Dujma", dok za se kaže te : „da „ste dva puta boravili u Spljetu i u Solinu za „više tjedana, te razgledali sa svom udobnošćt i „više puta grobište mučenika solinskih u Ma­nastirima i Marusincu, ruševine gradske bazilike „i odsjeke arheoložkoga muzeja u Spljetu, i da „ste se poslužili godišnjacima Bullettino di ar­eheologia e storia Dalmata".

Kad je tako, Vi, gosp . profesore, imali ste prigodu čitati baš u „Bullettino" raznih mojih radnja i to od postanka istoga (1879) sve do god. 1902; mogli ste iz istoga Bullet-tina doznati, da od god. 1888., pak sve do god. 1894. ja sam bio dušobrižnikom u Žrnov-nici blizu Spljeta, te sam imao i pr igode i v re ­mena i udobnost i vidjeti sve ono, što ste i Vi razgledali u Solinu i u muzeju, dapače još više i bolje, jer ste Vi došli post festum, t. j . dva­deset godina poslie, nego li su bili odkriveni (1885) grobovi tako rečenih solinskih mučenika.

Pak baš da i nieste ništa toga opazili, čitajući godišnjake Bullettina, mogli ste nešto saznati čitajući korice moje zadnje radnje (Str. br. 3, 4, 5, 6, 8, 19).

Po tomu Vaše mnienje o meni i o mom radu, koje ste Vi, gosp . profesore, turili u sviet čudnovatom i neobičnom reklamom u raznim jezicima i u razprostranjenim čitanim političkim novinama, a da iztaknete razlikost izmedju moje i Vaše kompetentnosti u pitanju, ne odgovara istini, te ste Vi i ovu osudu tačno prepisali iz Bullettina god. 1905. str. 206—7, i tako po drugi put udostojali se svrnuti na me svoj p o ­gled kroz tudje naočari.

Na dalje Vi, gosp . profesore, me p i t a t e : „za točnu definiciju modernizma i hoćete da „Vam kažem, kakve sam ja karakteristične crte „ove erezije našao u Vašim radnjama".

Što se tiče definicije modernizma, najbolje će biti, da Vi, gosp . profesore, pročitate i p r o ­učite Encikliku „Pascendi Dominici gregis" s lavno vladajućega S. O. P . Pia X.

strastven ljubitelj, sve se podigne u njoj viha-rom želja i mržnje. Okleveta pjesnika, podkupi kritičare da ga odsude , nakladnike da odbiju njegove stihove, okruži ga doličnim prijateljima i izrabljivačima; od njega učini sve, što može jedna uplivna žena, kada se osvećuje. Pak za­misli hiljadu lukavština da samo uzmogne o d -mazditi i Valentini radi njezina sukrivstva, nu ne prispije to izvesti, jer je Valentina pozriela pogibelj, koju odbije tim, što je izniela neka pisma, koja je Gabriela u času melankonije, bila upravila njezinu mužu. I s ovima se pri­kaže bankiru, i bacivši mu ih na pisaći stol, pov iče :

— Vaša čast je okaljana; gledajte kako su nas varal i !

Prisoban čovjek odgovor i : — Ali oprosti , moja draga, nismo li i mi

učinili i s to? Na što Valentina odvra t i : — Liep razlog! ja sam se vama služila,

jer ste bio bedak.

— K a k o ! — reče knjeginja Trisulti Va~

Glede pak drugog pitanja opet Vas sjećam na gori pohvaljenu Encikliku, u kojoj ćete iz­medju ostaloga naći i stavku, koja počimlje r ieč ima: . . . „Ex illa porro monumentorum „itd. i svršava r iečima: „Inde haudpauci decepti; „qui, si rem attcntius considerarent, horrerent itd.

Kad Vi, gosp . profesore, budete izporedili spomenutu stavku sa onim, što ste Vi pisali u Vašoj radnji : „Les origines chrétiennes itd." o II. poslanici sv. Pavla Timoteu na ime : Si „en effet 1' Épî t re a Timothée, an moin ed son „état actuel, n' était p a s de saint Paul lui-même, „mais avait été rédigée postérieurment, cette «mention de la venue de Ti te en Dalmatie pour­r a i t bien avoir plus la même por tée i td" (str. 3), imat ćete odgovor na Vaše pitanje.

Vi poričete autentičnost Pavlove poslanice i vučete odtud Vaše konsekvencije, kao što m o ­dernistički vodja Loisy nieče autentičnost drugih nadahnut ih knjiga sv. Pisma, i za to Vi spada te s njim zajedno pod osudu Enciklike, koja u navedenoj stavci veli : . . . „a tque ideo, qui „eam profitetur eaque utitur, errores eidem im-„plicitos profiteri et catholicae doctr ioae a d -„versari" .

Još hoćete da Vam kažem „što znači mo-dcrnissimo". Iz tôka moje radnje mogli ste ra­zumjeti, da su za me modernissimi oni arheolozi, koji u zadnji čas bez uvaženja predteČnih iz­vještaja o solinskim izkopinam objelodanjenim u Bullettino i drugdje, bez izpitivanja nacrta onih izkopina, bez obzira na pos tepenu evolu­ciju istih itd., hoće da poslie trideset i pet godina, od kad su počele izkopine u Manasti-rinama, o njima razsude p o onomu, što se danas tu opaža u sasvim promjenutom obliku, kako je vidjeti u pridruženoj tablici na str. 131. moje radnje.

Ako moja radnja ne nosi imprimatur Or­dinarijata, to ne znači, gosp . profesore, da sam ja neki indisciplinirani modernis ta , kako mi Vi predbacujete , jer moja je crkovna vlast znala, da ću ja onu radnju izdati, pak nije mi to za­branila, niti je moju dotiskanu radnju sekve-strirala, jer se ista ne protivi niti vjeri, niti tradiciji.

Opazit ću vam naprotiv, da Vaša radnja „Les origines chrétiennes itd.", te i druga „Une legende hagiographique de Dalmatie Saint Dom-nius de Salone", ne samo što nemaju imprimatur dot ičnog Ordinarijata, nego su nadahnute , kako to sami kažete (str. 7. op. 2.—str. 2. op. 1.). duhom stanovite brošure , za koju se obćeni to znade, da je bila sekvestrirana od Crkovne Vlasti.

Nije istina, gosp . profesore, da ja ubrajam medju modernis te kritičare agiografskih legenda, nego je istina, da ja smatram kao modernis te protivnike tisućljetne tradicije i kategoričnih osuda Sv. Kongregacija, i to opet u smislu gor ipo-hvaljene Enciklike „Pascendi . . . pogl . VI.

Vi ste pokušali dignuti proti meni i hajku častne Družbe Isusovaca, ali u tomu pokušaju izdala Vas je najelementarnija logika, jer š to je rečeno o jednomu članu, ne može se pripisati cieloj Družbi. Tko je ikad činio odgovornom istu družbu za ono, šio je p isao njezin član i znameniti modernistički barjaktar T y r r e l ?

Napokon nisam ja, koji se namećem kao prestrogi sudac lažne znanosti , nego je istina, koja se nameće svakomu, bio on profesor ili monsignor, bio a rheolog ili agiograf, da se svi katolici, dosta ostaju takovi, moraju discipli­narno podvrći pravorieku one Vrhovne Oblast i , koja je jedino kompetentna , da u sličnim p re ­pirkama reče zadnju rieč.

U Raslinama kod Šibenika, 6. III. 1909. P o p P e t a r Kaer ,

Izloženi Kapelan i auktor djela: „San Do imo vescovo e martire di Salona nell' areheologia e

nell' agiografia".

lentini j ednog dana, kad su se kočijom vozile u Arenu.

— Gledaj Gabrijelu . . . ne pozdravl jaš je v i še?

— Ah, nemoj mi govoriti o ouoj nehar-nic i ! ne znaš da je kušala oteti srce mojega m o ž a ?

*

— Gospodja Gabriela — šane pukovnik Nardo , namigujuć iz odieljene tr ibune. U p o z o -rujem vas da je markiza Valentina prošla u fajetonu kneginje Trisulti .

— Što mi je s t a l o ? ja mogu lako uzdr­žati njezin p o g l e d !

Dobre li prijateljice: očijukala je s mojim mužem. Gledajte j u ! sa ouim ružičastim ob ra ­zima, sa onom zlaćanom kosom . . . čini se nemoguće da je starija od mene deset godina .

Pukovnik se okrene, da se ne nasmije.

i

Političke viesti. O d j e k n o t e . U bečkim političkim krugo-

Ima odgovor Srbije nikako ne zadovoljava, to se sve sigurnije šire glasine o ultimatumu

ustro-Ugarske Srbiji. Tvrdi se posvema izvjestno. Ja će takav korak izvesti u Beogradu u naj ­kraćem roku austro-ugarski poslanik Forgach. Ultimatum će biti vrlo kratak i zahtjevan' izjavu Srbije jasnu i decidiranu. U njemačkim pak pol. krugovima drži se, da će bezuvjetno uz-sljediti odlučan korak Austro-ugarske u Beo-

radu. Ovaj se korak može smatrati zadnjim — akle — ultimatum. Austro-Ugarska ne će više ažiti nikakovih izjava političke naravi, već je-ino zatražiti, da Srbija s mjesta povuče sve voje čete sa granice. Takav korak biti će

bezuspješan, pa je rat postao po tpuno neizbjeziv.

Krunsko v i e ć e . Na 16. o. mj. u 4 sata pos. podne održalo se u Beču pod preds jeda­njem cara i kralfa krunsko vieće, kojemu je prisustvovao i ministar ja ta Schönaich. Viećalo se je o položaju u Srbiji, te o konferenciji velevlasti, koja bi se imala održati zbog razbi-strenja zamršenog političkog stanja, te pitanja izmirenja Austro-Ugarske monarkije sa Srbijom. Austro-Ugarska vlada pristaje na konferenciju pod uvjetom, da se na konferenciji ne spominje

itanje priznanje nezavisnosti Bugarske te pita-; je anekeije Bosne, zatim da se na toj kon-erenciji ne vodi diskusija o gospodarskim pi­

tanjima te željeznici od Dunava do Jadranskog mora, ;&-^-|

Zajedn ička min i s tarska konferenci ja . Zajednička ministarska konferencija pod p red­sjedanjem baruna Aehrentala i ministra p red­sjednika d.ra Wekerla biti će posvećena u prvom redu zadaći, da se ustanovi odgovor na srbsku notu, koju će barun Aehrenthal poslati u Beograd. Nadalje će se konferirati i o nače­lima trgovačkog ugovora sa Rumunjskom. Kon­ferenciji prisustvovat će i ministri Daranayi, Weiskirchner i Braf. Službeno se priobćuje, da će se pregovori o t rgovačkom ugovoru sa Rumunjskom nastaviti za nekoliko dana.

P o g i b e l j ra ta ? „Nene Freie Presse" kon­statira, da ni budući korak grofa Forgacha u Beogradu ne će imati značenje „ult imatuma". Bečka službena „Mittagszeitung" javlja: Austro­ugarska vlada će u najskorijem vremenu stvarno odgovoriti na srbsku notu. Pokušat i će se još jednom zatražiti odlučno razjašnjenje, ali do zadnjeg časa uztrpljivo pričekati. „Zeit" javlja, da je u Srbiji djelomično već provedena mo­bilizacija.

Kritični p o l o ž a j na B a l k a n u . Čitavo austro-ugarsko novinstvo prosudjuje situaciju vrlo ozbiljnom. Svi listovi — pa i službeni jednog su uvjerenja, da je konflikat sa Srbijom neizbjeziv. Na burzi se smatra položaj kritičnim, Drži se doduše da Austrija ne će još poslati ultimatum u Beograd, nego da će se kriza još zavući. Sve vriednote izgubile su opet nešto na tečaju. Tako su ugarske kreditne pale od 723 na 719. Alpinke od 627 na 622. Renta stoji na 70. Panike nema, no promet je vrlo slab.

Medjunarodna konferenc i ja . U zadnja dva dana nije se politička situacija promienila. Parizki krugovi neprestano govore o potrebi evropske konferencije. Parižka š tampa lomi ta-kodjer svoje koplje za konferenciju i grdi Ae-rentala, koji da sa svojom ekstremnom politikom zaziva rat. Bivši ministar vanjskih posala Han-notaux izjavljuje se u „Jornalu" protivnim sa ­zivu evropke konferencije. Ona da bi bila sasma suvišna, jer da ne postoji nikakvo pitanje, koje hi bilo od obćeg interesa. Srbija se odrekla najopasnijeg diela u svome programu. Čemu dakle konferencija ?

U zas tupn ičkoj kući . U zastupničkoj kući se je razpravljalo na 16. o. mj. o zakonu glođe novaka. Hribar je iztakao stanovište južnih Sla­vena i rekao je, da Magjari uckaju na rat, da uzmognu još jače pritisnuti Hrvate i Srbe. Mi-nistar-predsjednik je naglasio, da, prije nego se razčisti položaj sa Srbijom neće se voditi ni-kakovi pregovori o gospodarskim odnošajima. Izjavio je jošter, da glasovanje zakona o n o ­vacima u današnjim prilikama, ne može da bude smatrano kao glas povjerenja vladi, nego da je to glasovanje za državu i puk. Bienerth je dalje uvjeravao, da njegova vlada nema nikakova obilježja narodnostne partajičnosti. Udržal je kritikovao trojni savez.

Izvanjski p o l o ž a j krit ičan. Izvanjski je položaj jako kritičan. Ipak je nade, da se ko ­načno stvar mirno riešiti, Na zadnju srbsku notu, koja se je neugodno dojmila i kod ostalih kabineta, dati će se danas odgovor. Ruska, Englezka, Francuzka i Italija posreduju opet u Beogradu. Osobito se zauzimlje Francuzka za prijateljsko izgladjenje spora .

Shvaćanje u Berl inu. U Berlinu se po ložaj shvaća vrlo napetim i ozbiljnim. Srspki Odgovor ne može zadovoljiti najčednijih zah­

tjeva, te se može shvatiti kao izazivanje. Jedina nada, da se Sbija umiri i krene drugim putem, bila bi, kad se ne bi u Petrogradu odobravali koraci Srbije. Berlinski „Lokalanzeiger" javlja iz Pariza, da su iz Beograda prispjele u Pariz vrlo uznemirujuće viesti. Posljednja bi još nada bila, kad bi posredovala Francuska.

Koliko s t ranaka i m a d e u dumi. U (tre­ćoj) ruskoj dumi ukupno 431 zastupnik. Od ovih pripadaju skrajnjoj desnici 49, nacijonali-stim 20, desnici 75, oktobriste 139, litvansko-poljački sklop 7, poljačkoj stranci 10, napred­njaci 36, muslimanskoj 8, kadetima 53, radnička stranka 15, socijaliste 9. Prema tome spadaju umjerenoj većini (centrum, središte i kadeti) 328 članova a 103 radikalima (skrajnja desnica, radnička stranka, narodnosti i socijaliste).

Književnost i umjetnost. Novi hrvatski r o m a n . Nakladom knjižare

J. Sokol, Zagreb, Marovska ulica, izlazi ovih dana izvorni roman mladoga pisca, koji se krije pod pseudonimom Milo Mistra. Romanu je naslov „Moć spoznaje", a sujet mu je uzet iz savre-menoga, socijalnoga zagrebačkoga života. Nuz-gredno budi spomenuto , da se i na repertoiru hrv. zem. kazališta za ovu godinu nalazi drama istoga pisca pod naslovom „Mrtve vode" . Predplata šalje se gore označenoj knjižari a ciena je knjizi 1 K 50 fil.

N o v e knj ige . Primili smo sa zahvalnošću: Zakoni i naredbe odnoseče se na promet vinom, vinskom cidjom i vinskim maštom. Zadar 1909. Hrvatska Knjižarnica. Ciena 60 para. U ovoj knjižici sabrani su svi zakoni koji stoje u svezi sa vinarstvom, a koji su izdani od god. 1896 do najnovijega doba, a isto tako i sve mini­starske naredbe koje su u tom pogledu izašle, a dodan je još i službeni naputak za državne nadzornike konoba. Svakomu, koji radi sa vinom, koli proizvoditelju koli prodavaču i krčmaru ova je knjižica potrebita. Dobiva se u svim knjižarama.

Iz hrvatskih zemalja. K a š m a n do laz i u Z a g r e b . Ovih dana

bio je u Zagrebu impresario Lovrić od velikoga Teat ro Verdi u Trstu, da se odgovori sa g o -spojinskim odborom glede gostovanja slavnog hrvatskog bari tona Kašmana u Zagrebu. G o ­spodin Lovrić pregledao je potanko naše ka­zalište i dao se uputiti u sve, što se djelo­vanja mu tiče. On se izrazio vanredno povoljno 0 cielom ustrostvu hrvatskoga kazališta, ali nije se mogao dosta načuditi, da nema opere, već da se goji u takovoj kući opereta. Opetovano se izrazio, da su pretjerani zahtjevi, što ih neki strani strukovnjaci stavljaju za uspostavljenje opere. U koliko smo izvješteni, uvjeti, koje je stavio gosp . Lovrić gospojinskom odboru, pri­lično su povoljni, pak će ih gospojinsko društvo po svoj prilici i prihvatiti. Tako ćemo imati priliku da u šestdnevnom gostovanju čujemo našeg slavnog Kašmana u Krasnoj novoj operi „Ivan Krstitelj" i u Puccinijevoj „ T o s t i " .

Izse l jenje b o s a n s k o - h r c e g o v a č k i h muha­m e d a n a c a . U Carigradu se konstituirao se odbor za emigraciju bosanskih i hercegovačkih muhamedanaca . Slični še se odbori sastavili i u drugim turskim gradovima.

Umirov l jenje dviju umjetnica . Kako „Agramer Tagblat t" javlja, biti će koncem ove saisone umirovljene na vlastitu molbu dvie vrstne naše umjetnice: markiza Rurička Strozzi 1 gdja. Micika Freudenreich. Markiza Strozzi povući će se posvema sa pozornice, dok će gdja. Freudenreich nastaviti svoj umjetnički rad izvan kazališta. Po istom listu, biti će i drugih znatnik promjena u našem kazalištu.

Protiv odcjep l jenja Riedke o d s en j ske biskupije . Preuzv. gosp. nadbiskup zagrebački kao metropolita biskupije poslao je sve ­strano obrazloženi memorandum sv. Stolici u Rim, u kojemu moli, da bi na Rieci ostao status quo, što će se po svoj prilici i dogoditi , kako smo svojedobno već javili. Protiv odcje­pljenja medjutim ne prestaje držati sastanke svećenstvo raznih kotara, s kojih šalje s p o ­menice na odlučujuće faktore u toj stvari. — Javlja se, da će se ovoj akciji pridružiti ne samo svi kotari ovih biskupija, nego i crkveni kotari u drugim biskupijama,

P o g o d j e n i u ž i v a c . Subotnji članak dra. Franka o novom programu Starčevićeve stranke prava dokazuje, da su frankovci t im 'programom upravo u živac pogodjeni. Odkriva se sve to više plaćeništvo dra. Franka. Kojom žestinom se on obara na to, što su Milinovci uvrstili u svoj p r o g r a m : Krunjenje hrvatskoga kralja hrv. krunom u Zagrebu! Ni najgori madjaron ne bi mogao bjesniti protiv ove točke Milina pro­grama. Frank veli, da je to krunjenje sadržano i u programu od 1894. Pa zašto se onda tako

ljuti? Što ga smeta, ako su Milinovci jače i pregnantnije iztakli jeduu stvar, koja je i u programu od 1894. sad ržana? Ali bies dra. Franka potječe baš odatle, što krunjenje hrvat­skoga kralja hrvatskom krunom nije baš tako nedvojbeno sadržano n programu od g. 1894. Po programn od god. 1894. može kralj da bude zajednički hrvatsko-ugarski kralj, koji biva kru­njen jednim te istim krunidbenim činom. Što više, Frank je bio prvi „pravaš" , koji je priznao kraljevsku zavjernicu iz 1867., izdanu u povodu krunisanja kralja Franje Josipa I. za kralja Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Bu­dimpešti. On se je na tu zavjernicu kao na izvor prava kraljevine Hrvatske veoma često pozivao, a posljednji put u poznatom ponudbenom članku na adresu Madjara n „Pester Llovdu". A što to znači ? Ništa drugo, nego da je po mišljenju dra. Franka krunjenje kraljevo u Pešti krunom sv. Stjepana za Hrvatsku pravovaljano u smislu programa 1894., kojemu se Frank izdaje za je­dinoga autentičnoga tumača. — Za to se Frank tako ljuti na program Mile Starčevića i hoće upravo da taj program pred svojim pristašama izvrgne ruglu. Pred onima, kojima program od 1894. služi samo pokrivalom za političke kšeftove uspjeti će Frank posvema. A jesu li svi njegovi pristaše takovi? Čini se, da i sam Frank zna, da niesu, za to je svu svoju žuč prolio na novi pravaški program. Nije sama Rauch, i Frank je u neprilici i stisci.

Iz grada i okolice. P o g r a d u se ugodnim dojmom pronose

viesti i glasovi o uklonjenoj pogibelji oružanog suboba izmedj Austrije i Srbije. Mnoge i mnoge obitelji oćutješe, da im je odlanulo. Od glada i rata . . . . ! Glad smo imali i imamo ga, pa barem rat neka nas mine. To je i kraljeva želja.

Zaruke. U oči Josipova zaručio se ovdje naš prijatelj i iskreni rodoljub g. Josip Kara-djole, pučki učitelj, sa milovidnom gospodjicom Marijom Ciulić. Sretnim vjerenicima najsrdačnije čestitamo, želeć im i u buduće svako dobro i zadovoljstvo.

„ D a l m a t a " u pitanju naših škola igra ulogu blebetuše krezube babe, koja misli da je u pre-pirci nadvladala takmaca, kad je ona izblebetala zadnju rieč. Ono što svak vidi i zna, „Dalmata" ne će prkosno da prizna, hoće da ima pravo i kad ga nema. Vidi se, vuk mienja dlaku, ali ćudi nikada. Nasuprot svak će razuman i ne-strastven otvoreno kazati istinu, da se je u Šibeniku u pogled školstva u zadnje doba mnogo učinilo, više nego u sva prošla vremena i da će se kroz kratko vrieme još dosta toga učiniti. A to je ono, što je „Dalmati", njegovu doposniku i još njekome vrlo žao, i ako se bašc civilnošću i naprednim shvatanjem.

K r a p a n j . Jutros dne 18 ožujka oko sati 6'/., udario je grom u vršak onamošnjeg zvo­nika. Pošto isti nije osjeguran munjovodom učinio je dosta štete. Porazbijao je stakla triju prozora, u crkvi nanio štete, i okrnjio liepi komad zida na zvoniku i u Crkvi. Jednu osobu je ozledio u nogama. Zahvalit je Bogu i sv. Josipu, da nije bilo većega zla i žrtava, jer je bilo dosta bogoljubnog svieta u crkvi. — P r e -poruča se starijoj vlasti da obrani munjovodom bar sva oveća mjesta javna osobito zvonike, kaono ti izložene najvećoj pogibelji. Tako bi se bar donekle pogibelji i nesreće, ako ne odstranile a ono sjngurno umanjile.

O d n i e l o m u j a r b o l . Jučer u jutro prispio je u našu luku na povratku sa svog prvog puta u Dalmaciju parobrod „Tricste" družtva „Dalmatie", ali bez jarbola od prove. Izgubio ga je pod Starigradom ovako: Ulazeć u luku pogreškom kormilara prošao je izmedj pa ro ­broda „Pećine" i kraja tako, da su konopi ovoga kraju privezaniskočili preko prove „Triesta" i odskočnom silom udarili o jarbol prove, te ga privalili. Jarbol je pao na kapetanov most, ali za sreću nije nikoga pogodio .

„Uči te l j sk i G l a s " . Izišli su skupno 2. i 3 . broj ovog glasila „Saveza dalm. učitelja" s ovim biranim sadržajem. „Nadzornica za ženski ručni rad i škole za život", taj je članak krasan, pa ćemo ga rado doniet i u našem listu, da se i naši čitaoci naslade u čitanju te vrlo za-nimive razpravice. Zatim dolaze sliedeći članci: T , Kosović: „Zamjećivanje i crtanje p r edme ta" ; Gjuro Kalik: „Poznajmo svoje vaspi tanike"; „Ispitno povjereništvo u Arbanas ima" ; „Ispitno povjereništvo u Dubrovniku" ; V. D . : . „ N a š i l judi"; „Jedna desetgodišnjica"; „Sa slavenskog učiteljskog kongresa u P r a g u " ; „Učiteljska zbornica" ; Miho Murat, Krivodol : „Pedagoške bil ješke"; Vjestnik.

P a j a c uviek pajac i po buri i po šiloku. Od pustog pelivanstva gdjekod mu se u mozgu ponešto i pobrka, pa "bunca svega i svačesa. I gle, onda je baš savršen u svom umjeću i onda mu se ljudi najsladje smiju. Vidi se, da

baš nastoji dotjerati svoj zanat do nenadkrilji-vosti, pa u tome pregara sve, donapokon — i pamet.

Kradja. U noći izmedju 16. i 17. ožujka, bio je prijavljen redarstvu trhonoša Ivan Erce-gović da je sa parobroda „Makarska" družtva „Dalmatia", odnio jedan srebreni sat i jednu inceradu, koja je pripadala momčadi parobroda . Proti Ercegoviću bila je podnesena na sud r e ­darstvena prijava.

T u č n j a v a . Dne 17. usr iedu po podne po -riečkali su se na obali prodavači voća Petar Bijuk i Vice Sciara, iza kojeg je uzsliedio tvorni sukob, u kojem je Bijuk udario Sciara s jednim utezom u lievo oko, tako nesretno, da ga je priličilo okrvavio. Proti Bijuku pod-nielo je redarstvo prijavu kaznenom sudu.

Klasif ikacija konja i tovarnih ž ivot inja po zakonu o stavnji istih odredjena je za Vr­polje (Vrpolje, Boraju, Mravnice, Vrsno, Podine, Slivno, Perković, Danila, Jadrtovac i Grebaštice) na 22. t. mj. za Primošten i Rogoznicu na 23. t. mj za Šibenik (Varoš, Dubrava, Bilice, Kra­panj, D. Polje. Mandalina i Zablaće) na 2. i 3 . travnja ; za Zaton i Raslinu na 5. travnja ; za za Srimu na 7, a za Konjevrate i Lozovac na 10. travnja.

Grom udario na 18. o. mj. u zvonik i crkvu u Jezerima, nanievši veliku štetu. Veliki oltar razeiepan. Krivnja vlade, što ne htjela popraviti munjovod.

„Šibenska Glazba" udarati će sutra po podne u 4 sata na obali, eventualno na Malom Trgu, sa sliedećim rasporedom : 1. Koračnica, Muhv ić ; 2. Ouvertura k' operi „Semeramide", Ross in i ; 3. Intermezzo iz op. ,,Xenia", P a r m a ; 4. Potpourri „Opereten-Revue", E. Ischpold ; 5. Koračnica, Fućik.

Radi obi l ja g r a d i v a i ovog smo puta bili primorani izostaviti iz ovog broja i članaka i viesti i ostaviti ih za naredni broj .

Kinematograf . Još danas i sutra program od četvrtka. U ponedjeljak promjena.

Zadnje viesti. U bečkim političkim krugovima uporno se

širi viest, da je Njegovo Veličanstvo izjavilo se u zadnjoj audienciji danoj Aerenthalu, da se mir pošto po to mora uzdržati.

Novinstvo je sada optimističnije, i ako malko, u prosudjivanju položaja. Osobito pisanje službenoga „Fremdenblat ta" , koji ne dieli mnienje ostalih novina, da je rat neizbjeziv.

Parižki „Temps" u uvodnom članku svje-tuje Srbiju, da popusti , ili će inače biti puštena svom udesu.

Englezke novine svjetuju triezmenost Srbiji.

Ruski poslanik predao notu svoje vlade kojom se pozivlje Srbija da ne izazivlje i da mora umiriti ra toborno razpoloženje.

Poslanici Italije, Francuzke i Englezke ka­tegorično su izjavili srbskoj vladi, da ako Srbija i nadalje ostane kod svoga postupka, da će biti osamljena i ne će moći računati na podporu velikih sila, koje ne će nikako rata.

Srbska vlada odredila je, da se pokori savjetima velikih sila osobito Rusije, da popusti .

Brzojavno pr imamo 2 0 . ožu jka: Velev las t i p o s r e d o v a š e u B e o g r a d a k o d

srbske v l a d e n a l o g o m d a obus tav i naoru­ž a v a n j e .

Rusija takodjer podupr la t a k o v o p o ­s r e d o v a n j e , i z javom, da o s t a j e p o d p u n o neutra lna u s v a k o m s lučaju .

P o s l i e o v o g a razoružat će i Austrija, te će biti s a z v a n a m e d j u n a r o d n a konferen­cija, na ko jo j d a će ve l ev las t i štititi in terese Srbije.

Ovim se smatra uklonjen oružani s u k o b , koji j e priet io , d a će nastat i .

Pos to j i b o j a z a n , d a bi u Srbiji mogl i buknuti nutrnji nemiri .

Hrvatska tiskara (Dr. Krstelj i dr.) Vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Josip Drezga.

Trgovati H i sa dobrim svjedočbama traži mjesto. —

Obratiti se uredništvu.

•I

HRVATSKA

BANKOVNI ODJEL prima uložke na knjižice u konto korentu u ček prometu ; eskomp-tuje mjenice, financira trgovačke poslove, obavlja inkaso, pohra­njuje i upravlja vriednine. Devize se preuzimlju najkulantnije. Iz-plate na svim mjestima tu i ino­zemstva obavljaju se brzo i uz

povoljne uvjete.

VJERESIJSKA BANKA

K X X -DIONIČKA GIAVNICA

K 1 ,000 .000

P r i č u v n a z a k l a d a K 100.000

Centralka Dubrovnik - - Podružnica u Splitu i Zadru. Priskrbljuje zajmove uz amorti­zaciju kotarima, občinama i jav­

nim korporacijama.

PODRUŽNICA - ŠIBENIK.

X X -MJENJAČNICA

kupuje i prodaje državne papire, razteretnice, založnice. srećke, va­lute, kupone. Prodaja srećaka na obročno odplaćivanje.Osjeguranje proti gubitku kod ždriebanja. Re­vizija srećaka i vriednostuih pa­pira bezplatno. Unovčenje ku­

pona bez odbitka.

M M I U I I 1 1 1 I I I 111111111111111 I I I 111111111111111111 M 11111111 LILA.111II11111

JADRANSKA BANKA U TRSTU Bankovne prostori je u ulici Cassa di risparmio, Br. 5.

Vlastita zgrada. . . . . . . . .

Obavlja sve bankovne i mjenične pos love eskomptuje mjenice, daje predujmove na vried-nostne papire, kao i na robu ležeću u javnim skladištima.

Kupuje i prodaje vriednostne papire, svake vrsti, devize, inozemni zlatni i srebrni novac, te 1111111111111111 n n i 111111111111111111111111111111111111111111 n 11111111

1111111 H I 111 n ii n 11111111111111111 u 111111111111111111111111 n 11111111

banknote i unovčuje kupovne i izždriebane pa­pire uz najpovoljnije uvjete.

Izd?je doznake na sva glavnija tržišta monarhije i inozemstva, te otvara vjeresije uz izprave (dokumnte) ukrcavanja.

Prima novac na štedioničke knjižice u te­kući i giro račun.

Obavlja sve burzovne naloge najbrže i najsavjestnije uz vrlo umjerene uvjete.

Posreduje i konvertira hipoteke kod prvih hipotekarnl zavoda uz najniže uvjete. 1 9 — 5 2

• •••i n i 11111111111111111111 n 1111111111 u 111111111111111111111111111111111

$ Banca (otntuerciale Triejtina $ prima:

Uložke u krunam uz uložničke Listove; sa odkazom od 5 dana uz 2 8 / 4 0 ' 0

» 15 . , 3 « / 0 ' . 30 . . 4 » / . %

Jloike u zlatnim Napoleonima ili u engl. funtim. (šterltnam) uz uložničke Listove: sa odkazom od 15 dana uz 2 ° / 0

30 „ . 2V, » 3 mjes. „ 3 ° / 0

NB. Za uložne listove sada u toku, nov kamatnik ulazi u kriepost 15.og Novembra i lO.og Decembra o. g.; izdaje blagajničke doznačnice na donosioca sa škadencom od 1 mjeseca uz kamatnjak od 1 l/a %•

Banko-Žiro i Tekući račun. Valuta od dana uloženja, uz kamatnjak koji će se ustanoviti; obavlja inkasso mjestnih računa, mjenica glase-ćih n a f rst, Beč, Budimpeštu, Prag i druge glav­ne gradove Monarhije, te plaća domicile svojih korentista bez ikakvog troška.

Izdaje uložne knjižice na štednju uz dobit od 3 l / 2 °/o

Otvara tekuće račune u raznim vriednotama. Inkassi: Obavlja utjerivanje mjenica na sva mje­sta Inostranstva, odrezaka i izžriebanih vriednost-nih papira uz umjerene uvjete.

Izdaje svojim korentistima doznačnice na BeČ, Aussig, Bielitz, Brno, Budimpeštu, Carlsbad, Cervignano, Cormons, Cernovicu, Eger, Rieku, Friedek, Gablonz, Goricu, Graz, Innsbruck, Kla­genfurt, Lavov, Linz, Olomuc, Pilsen, Polu, Prag, Prossnitz, Dubro<nik, Solnograd (Salzgburg), palit, Peplitz, Troppau, Warnsdorf, Bučko-Novo-mjesto i druge gradove Monarhije bez ikakvog troška, a na Inozemstvo po najboljem dnevnmo tečaju.

Izdaje Kreditne listove na sva mjesta Monar­hije i Inozemstva.

Bavi se kupnjom uz tovarne dokumente u Novi Jork, London, Pariz, Hamburg, itd. itd. uz umjereni kamatnjak.

Daje predujme na vriednostne papire, robu, warrants i tovarne dokumente uz uvjete, koje će se ustanoviti.

Daje jamčevinu za carine skladišta Kontira-nja (Contirungs-Lager).

Preuzimlje u pohranu i upravljanje: U sobi sigurnosti, koja pruža najveću garan­

ciju proti kojoj mu drago pogibelji provale i va­tre i kojoj je posvećen osobiti nadzor sa strane bankovnih organa, primaju se u pohranu vriedno-stni papiri, zlato, srebro i dragocienosti, uz povolj­ne uvjete, te se na zahtjev preuzima i upravlja­nje istih.

Osjeguraje vriednote proti gubitcimžriebanja

19-52 Banca Commercial Triesiina.

CROATIA 1 O S I G U R A V A J U Ć A Z A D R U G A U Z A G R E B U . :

UTEMELJENA GODINE 1884.

CENTRALA: Zagreb, Zriiijslu trg, Berislayićeya ulica br. 2. GLAVNA ZASTUPSTVA: Osiei Sarajevo, Spljet i Trst. •

Ova zadruga stoji pod okriljem i nadzorom obćine slobodnog glavnoga grada Zagreba, te prima uz povoljne uvjete sliedeće vrsti osiguranja

I. N a l judski ž i v o t : 1. a) osiguranja glavnica za slučaj doživljaja i smrti;

b) osiguranje miraza; c) osiguranja životnih renta.

2. Osiguranja mirovina, nemoćnina, udovnina i odgojnina sa liečničke pregledbe.

3. P u č k a o s i g u r a n j a na male glavnice bez liečničke pregledbe. II. Prot iv š t e t e o d p o ž a r a : 1. O s i g u r a n j a z a d r u g a (kuća, gospodarskih zgrada, tvornica). 2. O s i g u r a n j a p o k r e t n i n a (pokućstva, dućanske robe, g o s p o ­

darskih strojeva, blaga i t. d.). 3. O s i g u r a n j a p o l j s k i h p l o d i n a (žita, siena i t. d.).

III. O s i g u r a n j a s tak len ih p l o č a prot iv raz lupanja . Zadružna imovina u svim odjelima iznosi: K 1,410.816.28 Od toga jamčevne zaklade: K 1,000.000.00 Godišnji prihod premije s pristojbama preko: K 820.000.00 lzplaćene odštete: K 2,619.582.36

Za'Dalmaciju poblize obaVitst i daje GlaVno ?oVjercntft\fo i JfadzornfflVo „Croatiae" 5»lj«ta. = = = = = = = = = pos lovnica n 5PWU, ulica po 5ud b r . 356. - -

WB~ PUTNICI PRIMAJU S E UZ P O V O L J N E U V J E T E . 19-52

kr.

bez

2 5

I

I

I

I

I

I

Po sebi funkcionirajući namještaji za

podizanje Vode dubok ih v r e l a

gradi: jveća slavenska firma u

monarhiji A n t u n K u m c. k. dvorski dobavljač

Hranice, (Morava). CJENICI BADAVA I FRANKO.

ST I 0 1 I I F I 1 1 1 • o d

l j i l janova m l i e k a

najblaži sapun za Kožu Kao i proti sunčanim pjegama.

f^ž 5 - D o b i v a s e s v u g d j e . 6—40

JfajVcci -izum.

S a m o K 5 « 1 0

itoji sada pronadjena „Nikel-Remontoir"

žepna ura sa znakom „Sistem-Koskopf Patent", koja idje 36 sati sa ka­zalom za časove. — Na minut dobro iduća. — jamčenje za tri godine. (Jedan elegantni lanac i 5 drugih ukrasnih stvari dobiva kupac sata badava). Jedna fina, vrlo liepo izradjenn srebrna ura sa

srebrnim lancem samo K HiO. U slučaju nezadovoljstva vraća se novac natrag.

Naručbe šalju se pouzećem ili novac unapried.

M. J. Holzer's Wwe. Marie Holzer tvorničko skladište ura, zlata, srebra, kao i glaz­

bene instrumente. Krakov, St. Getrudgasse 29, Hochpartere.

Bogato ilustrovani clenlci šalju se badava i franko.

Traže se putnici. 11—20

u 11 u u uri i u n i 11 n u n u u u i u m i u m u II u in u ni n i

SIRITE - -- „HRVATSKU RIEČ"! 1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111 m i m i

o o o o

- obskrbljen je izvrstnom kuhinjom -• udobnim i zdravim sobama i svim -• - Ostalim mogućim konfortima. - -- c i e n e VRLO i m j e R e n e .

Preporučuje se Ud. 2>0đig.

može se prištediti, kada se zna pravo i izvorno vrelo robe.

Tražite bogato ilustrovani cienik za žepne, zidne, budilice i ure sa njihalicom, glazbene instrumente kao za sastavne dielove satova i urarske sprave^ onda će te se osvjedočiti i čuditi jeftinim cienama. Jedna električno pozlaćena „Anker - Remontoir' žepna ura, koja ide 36 sati, sistem ,,Roskopf-Pa tent" sa elektro pozlaćenim lancem K 3-90; tr

komada K 11; šest komada K 20.

Jtjnatz C i p m , KraKoV

Florianergasse 49/5. 5—6

" H o o a o o o o o o o o o o o o o o o

f T H 1 E R Y 0 V B A L S A M ^ .jedini i pravi sa zelenom o p a t i c o m k a o z a š t i t n o m m a r k o m .

Dje lu je s i g u r n o proti grčevima želudca, nadimanju, kašljivosti, ljutini, nazebi prsnim bolima, prornuklosti, trganju u udima itd. Izvana uporabljen za čišćenje

rana i utaženje bolova. — 12/2 ili 6/1 ili jedna flaša za obitelj 5 k r u n a .

T h i e r y o v a s t o l i s t n a m a s t z a r a n e S i g u r n o dje lu juće domaće pomoćno sredstvo za čirove, abcese, rane ozlede

opekline svake vrsti. — 2 d o z e K 3*60. Dobiva se kod: l jekarne k angje lu Čuvaru A. THIERYA

• u P r e g r a d i k o d Roića (kiselo vrelo). Opornu: » ^ r ^ ^ S i

zakona zatvoru od god ine dana ili g l o b e od 4000 kruna Kaznenog

, r . ™iha U V e Ć l n ! , * e k a r n a - - P r o d « J a *n gross kod drogijera.

U zal ihi k o d drog i j era l j ekarn ika NIKOLE RATKOVIĆA i 1. B U Ć A N A l j ekarn ika u S P L I T U . 2 - l 3