Glasovne promene ili glasovne alternacije su niz promena glasova (gubljenje, pojavljivanje, sazimanje, prelazak glasova) koje se dešavaju u mnogim jezicima. Rezultat glasovnih promena je pojavljivanje nekog drugog glasa u recima na mestu nekog glasa koji se logicki ocekuje da se tu pojavi. Na primer, mnozina od imenice ucenik je ucenici, a ne uceniki, jer se dogadja glasovna promena kojom ocekivani glas k prelazi u c. U glasovnim promenama ucestvuju i samoglasnici i suglasnici. Glasove promene u srpskom jeziku su: nepostojano A palatalizacija sibilarizacija jotovanje prelazak L u O jednacenje suglasnika po zvucnosti jednacenje suglasnika po mestu tvorbe Nepostojano a je glasovna promena gde se samoglasnik a u nekim recima i oblicima reci gubi, a opet u drugim oblicima istih reci se pojavljuje. Primeri nominativ množine nekih imenica muškog roda: borac - borci, momak - momci genitiv jednine nekih imenica muškog roda: borac - borca; momak - momka genitiv množine nekih imenica ženskog roda: daske - dasaka; sestre - sestara; bacve - bacava nominativ jednine muškog roda prideva u neodredjenom obliku: dobar - dobri; mrtav - mrtvi; šupalj - šuplji nominativ muškog roda nekih zamenica: sav; ikakav; nikakav; takav; kakav ... instrumental nekih imenica muškog roda: dorucak - doruckom
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Glasovne promene ili glasovne alternacije su niz promena glasova (gubljenje, pojavljivanje, sazimanje, prelazak glasova) koje se dešavaju u mnogim jezicima. Rezultat glasovnih promena je pojavljivanje nekog drugog glasa u recima na mestu nekog glasa koji se logicki ocekuje da se tu pojavi. Na primer, mnozina od imenice ucenik je ucenici, a ne uceniki, jer se dogadja glasovna promena kojom ocekivani glas k prelazi u c. U glasovnim promenama ucestvuju i samoglasnici i suglasnici.
Glasove promene u srpskom jeziku su:
nepostojano A palatalizacija sibilarizacija jotovanje prelazak L u O jednacenje suglasnika po zvucnosti jednacenje suglasnika po mestu tvorbe
Nepostojano a je glasovna promena gde se samoglasnik a u nekim recima i oblicima reci gubi, a opet u drugim oblicima istih reci se pojavljuje.
Primeri
nominativ množine nekih imenica muškog roda: borac - borci, momak - momci genitiv jednine nekih imenica muškog roda: borac - borca; momak - momka genitiv množine nekih imenica ženskog roda: daske - dasaka; sestre - sestara; bacve - bacava nominativ jednine muškog roda prideva u neodredjenom obliku: dobar - dobri; mrtav - mrtvi; šupalj - šuplji nominativ muškog roda nekih zamenica: sav; ikakav; nikakav; takav; kakav ... instrumental nekih imenica muškog roda: dorucak - doruckom dativ i instrumental množine nekih imenica muškog roda: vijak - vijcima Ova glasovna promena se ne dogadja u stranim recima koje su prihvacene u srpskom jeziku: manijak - manijaci.Takodje nije prisutna kod domacih reci koje imaju postakcenatsku dužinu kao što je rec junak - junaka .
Palatalizacija je jezicna pojava u srpskom jeziku gde se suglasnici k, g i h menjaju u ch, ž i š.
To se dogadja u sledecim slucajevima:
ispred e u vokativu: seljak - seljace, vrag - vraže, orah - oraše u prezentu: reke teku - reka tece, ja mogu - ti možeš
ispred i u tvorbi reci: zrak - zraciti, trag - tražiti, Verica - Vericin u aoristu nekih glagola: rekoh - rece, digoh - diže kod reci koje u nominativu jednine završavaju na c: u vokativu jednine muškog roda ispred e: lovac - lovce, starac - starce u tvorbi reci ispred e, i: lovac - lovcev, kukac - kukcev kod ove dve imenice koje završavaju na z: knez - kneže, vitez - viteže ispred nepostojanog a, te ispred nastavaka -an, -ji i par drugih: dah - dašak, Bog - Božji, strah - strašan
Sibilarizacija je morfofonološki proces u kome je ishod stvaranje dentalno-alveolarnih suglasnika. Za konkretnu pojavu u novoštokavskim dijalektima v. sibilarizacija u novoštokavskim dijalektima.
Jotovanje je spajanje nepalatalnih suglasnika c, d, g, h, k, l, n, s, t i z s glasom j pri cemu se u recima stvaraju palatalni suglasnici ch, dj, ž, š, lj, nj, i c.
Primeri:
c+j = ch klicati - klichem d+j = dj mlad - mladji g+j = ž blag - blaži h+j = š mahati - mašem k+j = ch jak - jachi l+j = lj dalek - dalji n+j = nj tanak - tanji s+j = š pisati - pišem t+j = c platiti - placen z+j = ž brz - brži Jotovanjem se smatra i nešto drugachija pojava, kada se izmedju dvousnenih suglasnika b, m, p i zubnousnenog suglasnika v i palatala j umetne suglasnik l, koji s glasom j daje lj (glup - gluplji, grob - groblje, zdrav - zdravlje, hramati - hramljem). Ta se glasovna promjena zove epentetsko (umetnuto) L.
Prelazak L u O je glasovna promena u kojoj se suglasnik L menja u vokal O. Izvršena je krajem 14. veka.
L je prešlo u O:
u imenicama: sokol - sokoo - soko; stol - stoo - stol; sol - soo - so (posle prelaska L u O došlo je do asimilacije vokala); u imenicama koje oznacavaju mesto vršenja radnje: ucilnica - ucionica; u imenicama koje oznacavaju vršioca radnje (u svim padežnim oblicima osim nominativa jednine i genitiva množine): gledalac - gledaoca; gledaoci - gledalaca; u oblicima jednine radnog glagolskog prideva muškog roda: bil - bio, nosil - nosio;
Izuzeci:
neke reci stranog i domaceg porekla: bol, ždral, bokal, general, fudbal,...
Jednacenje suglasnika po zvucnosti
Jednacenje suglasnika po zvucnosti je glasovna promena u srpskom jeziku u kojoj se šumnici koji se razlikuju po zvucnosti jednace tako što se prvi suglasnik skupa zamenjuje njegovim parnjakom po zvucnosti jednakim drugom suglasniku skupa.
U srpskom jeziku se suglasnici prema zvucnosti dele na:
bezvucne suglasnike (p, t, k, s, š, cj, ch, f, h, c), zvucne suglasnike (b, d, g, z, ž, dj, dž). Zvucni su i svi sonanti, ali oni ne ucestvuju u ovoj glasovnoj promeni.
ObezvucavanjePromena zvucnog u bezvucni suglasnik naziva se obezvucavanje.
Primeri:
b prelazi u p (vrabac—vrapca); d prelazi u t (gladak—glatka); z prelazi u s (nizak—niska); ž prelazi u š (lažac—lašca); dj prelazi u cj (Bogovadja—Bogovacjki); dž prelazi u ch; g prelazi u k (drugachije—drukchije). Ovako izmenjena osnova se zove obezvucena osnova a prefiks se naziva obezvuceni prefiks.
OzvucavanjePromena iz bezvucnog u zvucni suglasnik se naziva ozvucavanje. Primeri:
p prelazi u b (top—tobdžija); t prelazi u d (svat—svadba); s prelazi u z (gurati—zgurati); š prelazi u ž (za dušu — zadužbina); cj prelazi u dj; ch prelazi u dž (svedochiti—svedodžba); k prelazi u g (burek—buregdžija). Ovako izmenjena osnova se naziva ozvuchena osnova a prefiks — ozvucheni prefiks.
Bezvuchni suglasnici f, h i c nemaju zvuchne parnjake, pa glasovna promena izostaje kada se oni nadju ispred zvuchnog suglasnika; naravno, ovo se ne odnosi na situaciju kada se zvuchni suglasnik nadje ispred nekog od njih, kada redovno dolazi do promene (kao što se vidi iz nekih od primera u prethodnom delu).
OdstupanjaJednachenje se nikad ne primenjuje na suglasnichke grupe ds i dš: odstupiti, podšišati. U nekoj meri ni suglasnik dj ne jednachi se ispred s (kao u primeru vodjstvo), ali ovaj suglasnik se vrlo retko nalazi u takvom položaju pa i ne možemo govoriti o sistemskom pravilu. Na sastavu složenica kod kojih se osecja pauza izmedju delova jednachenje se ne primenjuje (kako u pisanju tako u izgovoru): politbiro. Jednachenje se ne vrši ukoliko bi se time dobila dva ista suglasnika chijim bi se daljim uprošcjavanjem došlo do neprihvatljive okrnjenosti prvog formanta: podtachka (ne „pottachka“, niti „potachka“ jer bi izgledalo da je prefiks po-), subpolaran (ne „suppolaran“, niti „supolaran“ jer bi izgledalo da je prefiks su-). U prefiksima ad-, dis-, juris-, trans- i post- ne dolazi do jednachenja: adherencija, disgresija, jurisdikcija, transgresija, postdiplomac. U novijim tudjicama vrlo chesto ne dolazi do jednachenja: dragstor, nokdaun, brejkdens, gangster. U stranim vlastitim imenima suglasnici s, z, š i ž po pravilu se jednachnje, ali ipak ostaju neizjednacheni kada bi njihovo jednachenje povuklo i jednachenje susednog suglasnika: Potsdam, Pitsburg (jer bi jednachenje izazvalo i pretvaranje t u d, chime bi se dobili neprihvatljivi oblici „Podzdam“, „Pidzburg“). Ostale suglasnike u neslovenskim imenima vlastitim ne treba jednachiti: Vašington, Redford, Tbilisi.
Jednachenje suglasnika po mestu tvorbe
Jednachenje po mjestu tvorbe u srpskom jeziku vrši se u sledecjim sluchajevima:
Jednachenje suglasnika vrši se kada se ispred palatalnih suglasnika (š, ž, ch, cj, dž, dj, lj i nj) nadju suglasnici s i z, oni tada prelaze u svoje najsrodnije palatalne suglasnike š i ž: npr. prositi - prosnja -prošnja ili grozd - grozdje - groždje. Jednachenje suglasnika vrši se i kada se dentalni nazal n nadje ispred bilabijalnih okluziva (b i p); on tada prelazi u bilabijalni nazal m: zelenbacj - zelembacj, prehrana - prehrambeni. Jednachenje suglasnika vrši se i kada se suglasnik h nadje ispred suglasnika ch i cj, on tada prelazi u suglasnik š: drhtati - dršcjem, orah - orašchicj
Odstupanja [uredi]Suglasnik n ne prelazi u m ako se njime završava prvi deo prave složenice, a drugi deo pochinje usnenim suglasnikom: maskenbal, stranputica i dr. I u nekim rechima, npr. razljutiti, raznježiti i dr.
U nekim rechima vrši se više glasovnih promena, jedna od njih je i jednachenje suglasnika po mestu tvorbe: izchekivati - ischekivati (jednachenje po zvuchnosti) - išchekivati Srpski pravopis je fonološki (pre zvan i fonetski, glasovni, izgovorni, a sada i zvuchni; kao i hrvatski i makedonski), to znachi da se jednachenja (po zvuchnosti i mestu tvorbe) vrše u govoru i pisanju. Vecjina slovenskih jezika (poljski, cheški, ruski, ukrajinski, slovachki, slovenski, bugarski...) upotrebljava morfonološki (pre chesto pogrešno zvan etimološki, korenski; sada su u upotrebi još nazivi tvorbeni ili morfološki) pravopis, gde se jednachenja vrše samo u govoru, a ne vrše se u pisanju.