VREME >> 13/08/2009 45 VREME >> 13/08/2009 45 KNJIGE Nova izdanja Službenog glasnika GLASNIKOVE Avgust 2009. DAN SLUŽBENOG GLASNIKA Glasnik vremena Pošto su arhivska građa Srbije i ovdašnja periodika iz XIX veka nepotpuno sačuvane, službene novine (kao, pre svega, zbirka svih nekada važećih pravnih akata) čiji je baštinik Službeni glasnik, predstavljaju nezaobilazan i nezamenjiv izvor za pravnu, političku i kulturnu istoriju Srbije, za analizu razvoja ustanova u Kneževini i Kraljevini Srbiji, Kraljevini Jugoslaviji i potonjoj socijalističkoj Jugoslaviji Prva strana prvog broja “Novina serbskih”, objavljenih u Beču 1/13. avgusta 1813. godine Retka su štampana izdanja i predu- zeća koja su uspešno preživela stal- ne promene granica države u kojoj izlaze, stalne ratove, stalne izmene naziva, uređivačkog koncepta i lo- kacije. Još su ređa ona koja su, pre- živevši sve to, u stanju ne samo da opstanu, već i da se razvijaju i šire. Upravo je to slučaj sa Službenim gla- snikom, preduzećem koje 13. avgusta 2009. obeležava 196. godišnjicu. “Novine serbske”, koje su preteča današnjeg “Glasnika”, bile su novi- ne s nekoliko stotina pretplatnika. Skoro dva veka posle njihovog osni- vanja, Službeni glasnik je preduze- će u kojem je zaposleno više od 300 radnika, koje godišnje objavi približ- no 100 brojeva “Službenog glasnika Republike Srbije” i više od 250 novih knjiga. U pitanju je takođe preduze- će koje ima jednu od najsavremeni- jih štamparija, razvijenu knjižarsku mrežu i stručnu redakciju na čijem je čelu tim eminentnih urednika. KRATKA ISTORIJA: Prve službene novine Srbije izdate su 1834. godi- ne, ali se pravim početkom sma- tra 1813, kada je objavljena preteča ovakvih izdanja – prvo su objavljene “Novine serbske”, a zatim “Srpske novine” koje su zapravo prethodni- ca “Službenog lista” i “Službenog glasnika”). “Novine serbske”, izdanje iz 1813, prvi put su štampane u “carstvujuščem gradu Vijeni”, u petak, 1. avgusta po starom, a 13. avgusta po novom ka- lendaru. Urednici su bili Dimitrije Davidović i Dimitrije Frušić. Na po- slednjoj, četvrtoj strani tog lista, pod naslovom “Iz Srbije”, objavljena je vest, preneta iz “Novina požun- skih”, da “ljudstvo, koje je ovog leta iz Beograda protiv Turaka izišlo je- ste do 1600 veliko”, da su se “Srbi na četiri časti podelili”, jer “dve su poš- le k Nišu, a dve k reci Drini”, te da su “Turci veoma slabi, i samo do pet- šest hiljada ljudi jaki”. Bila je to prva vest objavljena na srpskom jeziku o događajima u Srbiji u jednom srp- skom listu. Do 1816. novine su nosile naziv “Novine serbske iz carstvuju- ščega grada Vijene”, ali je tada naziv pojednostavljen u “Novine serbske u Vieni”. List je u to vreme imao više od 400 pretplatnika, ali je zbog pada broja prenumeranta prestao da izla- zi 1822. godine. Od 1834. godine (5. januara po starom, tj. od 17. januara po novom kalendaru), novine gube jedno “e” iz naslova i menjaju loka- ciju: kao “Novine srbske”, redovno izlaze u Kragujevcu, a uređuje ih, baš kao i u Beču, Dimitrije Davidović. To su bile prve novine koje su izlazile na tlu Srbije. Kao osnivač i urednik “Novina ser- bskih”, Davidović je insistirao na do tada nezamislivom: na narodu ra- zumljivom jeziku i ćirilici, ali i na isti- nitim i objektivnim informacijama, analizi i komentarima onoga što se u Srbiji i oko nje događalo. Zahvaljujući tome, među pretplatnicima su se našli kako intelektualci tog doba tako i “običan svet”, trgovci i zanatli- je. Prilagođavajući se ukusu i potre- bama publike (ili, kako se to danas kaže, zahtevima tržišta), Davidović je uvodio nove rubrike, objavljivao vesti s berze, pripovetke, anegdote, rečnik stranih reči... Novine se sele u Beograd 1835. i opet menjaju naziv – ovaj put u “Novine srbske s visočajšim dozolenem pra- vitelstva”. Naziv će nanovo biti pro- menjen 1843. i od tada, sve do 1919. godine, zvaće se “Srpske novine”. U martu 1836. Dimitriju Davidović nare- đeno je da uređivanje preda Dimitriju Isailoviću, a novine od tada posta- ju zvanično glasilo Kneževine Srbije. Zbog toga će, “Srpske novine” ubu- duće menjati adresu zajedno sa srp- skom vladom. Tokom privremenog boravka vlade u Nišu, od 1914. do 1915, izlaziće u tom gradu. Za vre- me boravka vlade na Krfu, od 1916. do 1919, izlaziće na tom ostrvu. Posle povratka u Beograd, u januaru 1919, biće objavljeno svega osam broje- va, da bi od februara 1919. “Srpske
9
Embed
Glasnikove knjige, Vreme 971, 13. avgust 2009. · ste do 1600 veliko”, da su se “Srbi na četiri časti podelili”, jer “dve su poš-le k Nišu, a dve k reci Drini”, te da
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
VREME >> 13/08/2009 45 VREME >> 13/08/2009 45
KNJIGENova izdanja Službenog glasnika
GLASNIKOVE
Avgust 2009.
DAN SLUŽBENOG GLASNIKA
Glasnik vremenaPošto su arhivska građa Srbije i ovdašnja periodika iz XIX veka nepotpuno sačuvane,
službene novine (kao, pre svega, zbirka svih nekada važećih pravnih akata) čiji je baštinik
Službeni glasnik, predstavljaju nezaobilazan i nezamenjiv izvor za pravnu, političku
i kulturnu istoriju Srbije, za analizu razvoja ustanova u Kneževini i Kraljevini Srbiji,
Kraljevini Jugoslaviji i potonjoj socijalističkoj Jugoslaviji
Prva strana prvog broja “Novina serbskih”, objavljenih u Beču 1/13. avgusta 1813. godine
Retka su štampana izdanja i predu-
zeća koja su uspešno preživela stal-
ne promene granica države u kojoj
izlaze, stalne ratove, stalne izmene
naziva, uređivačkog koncepta i lo-
kacije. Još su ređa ona koja su, pre-
živevši sve to, u stanju ne samo da
opstanu, već i da se razvijaju i šire.
Upravo je to slučaj sa Službenim gla-
snikom, preduzećem koje 13. avgusta
2009. obeležava 196. godišnjicu.
“Novine serbske”, koje su preteča
današnjeg “Glasnika”, bile su novi-
ne s nekoliko stotina pretplatnika.
Skoro dva veka posle njihovog osni-
vanja, Službeni glasnik je preduze-
će u kojem je zaposleno više od 300
radnika, koje godišnje objavi približ-
no 100 brojeva “Službenog glasnika
Republike Srbije” i više od 250 novih
knjiga. U pitanju je takođe preduze-
će koje ima jednu od najsavremeni-
jih štamparija, razvijenu knjižarsku
mrežu i stručnu redakciju na čijem je
čelu tim eminentnih urednika.
KRATKA ISTORIJA: Prve službene
novine Srbije izdate su 1834. godi-
ne, ali se pravim početkom sma-
tra 1813, kada je objavljena preteča
ovakvih izdanja – prvo su objavljene
“Novine serbske”, a zatim “Srpske
novine” koje su zapravo prethodni-
ca “Službenog lista” i “Službenog
glasnika”).
“Novine serbske”, izdanje iz 1813, prvi
put su štampane u “carstvujuščem
gradu Vijeni”, u petak, 1. avgusta po
starom, a 13. avgusta po novom ka-
lendaru. Urednici su bili Dimitrije
Davidović i Dimitrije Frušić. Na po-
slednjoj, četvrtoj strani tog lista,
pod naslovom “Iz Srbije”, objavljena
je vest, preneta iz “Novina požun-
skih”, da “ljudstvo, koje je ovog leta
iz Beograda protiv Turaka izišlo je-
ste do 1600 veliko”, da su se “Srbi na
četiri časti podelili”, jer “dve su poš-
le k Nišu, a dve k reci Drini”, te da su
“Turci veoma slabi, i samo do pet-
šest hiljada ljudi jaki”. Bila je to prva
vest objavljena na srpskom jeziku o
događajima u Srbiji u jednom srp-
skom listu. Do 1816. novine su nosile
naziv “Novine serbske iz carstvuju-
ščega grada Vijene”, ali je tada naziv
pojednostavljen u “Novine serbske
u Vieni”. List je u to vreme imao više
od 400 pretplatnika, ali je zbog pada
broja prenumeranta prestao da izla-
zi 1822. godine. Od 1834. godine (5.
januara po starom, tj. od 17. januara
po novom kalendaru), novine gube
jedno “e” iz naslova i menjaju loka-
ciju: kao “Novine srbske”, redovno
izlaze u Kragujevcu, a uređuje ih, baš
kao i u Beču, Dimitrije Davidović. To
su bile prve novine koje su izlazile na
tlu Srbije.
Kao osnivač i urednik “Novina ser-
bskih”, Davidović je insistirao na do
tada nezamislivom: na narodu ra-
zumljivom jeziku i ćirilici, ali i na isti-
nitim i objektivnim informacijama,
analizi i komentarima onoga što se u
Srbiji i oko nje događalo. Zahvaljujući
tome, među pretplatnicima su se
našli kako intelektualci tog doba
tako i “običan svet”, trgovci i zanatli-
je. Prilagođavajući se ukusu i potre-
bama publike (ili, kako se to danas
kaže, zahtevima tržišta), Davidović je
uvodio nove rubrike, objavljivao vesti
s berze, pripovetke, anegdote, rečnik
stranih reči...
Novine se sele u Beograd 1835. i opet
menjaju naziv – ovaj put u “Novine
srbske s visočajšim dozolenem pra-
vitelstva”. Naziv će nanovo biti pro-
menjen 1843. i od tada, sve do 1919.
godine, zvaće se “Srpske novine”. U
martu 1836. Dimitriju Davidović nare-
đeno je da uređivanje preda Dimitriju
Isailoviću, a novine od tada posta-
ju zvanično glasilo Kneževine Srbije.
Zbog toga će, “Srpske novine” ubu-
duće menjati adresu zajedno sa srp-
skom vladom. Tokom privremenog
boravka vlade u Nišu, od 1914. do
1915, izlaziće u tom gradu. Za vre-
me boravka vlade na Krfu, od 1916.
do 1919, izlaziće na tom ostrvu. Posle
povratka u Beograd, u januaru 1919,
biće objavljeno svega osam broje-
va, da bi od februara 1919. “Srpske
VREME >> 13/08/200946
novine” postale “Službene novine
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca”.
Baš kao što se menjao naziv države
čije su akte objavljivale, i ove službe-
ne novine menjaće imena: od 1929.
izlaziće pod nazivom “Službene no-
vine Kraljevine Jugoslavije”.
Tokom Drugog svetskog rata, jugo-
slovenska kraljevska vlada u izbe-
glištvu izdala je devetnaest brojeva
“Službenih novina” u Londonu i u
Kairu. No, pored njih, “Službene no-
vine” izlazile su i u okupiranoj Srbiji.
Iako se ove novine, koje je sve do
1944. izdavala marionetska vla-
da Milana Nedića, ne smatraju de-
lom pravnog kontinuiteta države
Srbije, one ipak predstavljaju važan
istorijski izvor. Od 1945. do 1990. u
Beogradu je objavljivan “Službeni
glasnik narodne i socijalističke
Srbije”, da bi 1990. naziv bio prome-
njen u “Službeni glasnik Republike
Srbije”.
PLANOVI: Za razliku od nekih dru-
gih država, u kojima su službene
novine upravo ono što im i ime kaže
– samo i jedino službene novine – u
Srbiji one imaju posebnu vrednost.
Čak i na osnovu ovako kratkog pre-
gleda istorijata srpskih službenih
novina, jasno je da je ovo izdanje
vrlo konkretno odražavalo aktu-
elno stanje države i vlade Srbije.
Promenom jezika i (na neki način)
duha vremena, menjao im se naziv.
Promenom lokacije vlade, menjalo
se i mesto objavljivanja – izlazile su,
što je verovatno kuriozitet, čak i na
drugim kontinentima.
Pošto su arhivska građa Srbije i ov-
dašnja periodika iz XIX veka nepot-
puno sačuvane, službene novine
(kao, pre svega, zbirka svih nekada
važećih pravnih akata) predstav-
ljaju nezaobilazan i nezamenjiv
izvor za pravnu, političku i kultur-
nu istoriju Srbije, za analizu razvo-
ja ustanova u Kneževini i Kraljevini
Srbiji, Kraljevini Jugoslaviji i poto-
njoj socijalističkoj Jugoslaviji. Na
osnovu službenih novina, moguća
je rekonstrukcija biografija vode-
ćih ličnosti određenog vremena, a
izuzetno su važni i drugi materija-
li koje su objavljivale: vesti o radu
državne uprave, glavni događaji u
zemlji i svetu, berzanski izveštaji,
književni prilozi.
Nekada “osuđeni” na biblioteke i
prašnjave arhive, oni koji žele da se
iz nekog razloga pozabave pravnim
aktima i vestima prošlih vremena,
uskoro će svoj posao moći da oba-
ve i na mnogo jednostavniji način.
Dve stotine godina posle objav-
ljivanja prvog broja “Novina ser-
bskih”, 2013. godine, čitaocima bi
trebalo da bude dostupna digital-
na verzija tog lista. Istim povodom,
Javno preduzeće Službeni gla-
snik priprema i digitalizovane ver-
zije “Srpskih novina”, “Službenih
novina” i posleratnih brojeva
“Službenog glasnika”. Najavljeno je
takođe digitalizovanje “Službenog
glasnika” “različitih Jugoslavija”,
kao i “Službenog glasnika Državne
zajednice Srbije i Crne Gore”. Kako
je niz dokumenata iz vremena
Prvog i Drugog srpskog ustanka i
dalje rasut po domaćim i stranim
arhivima, digitalizacija službenih
novina i službenih akata ustaničke
Srbije i potonje Kneževine pružiće
zainteresovanima mogućnost da u
kontinuitetu prate službena akta
od početka Prvog srpskog ustanka
do prerastanja Kraljevine Srbije u
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Digitalizacija srpskih službenih
novina obezbediće da obrazov-
ne ustanove u Srbiji konačno dobi-
ju mogućnost da na jednom mestu
(odnosno, na jednom DVD-u) imaju
dokumenta o celokupnoj modernoj
istoriji Srbije. Takođe, drugim zain-
teresovanim čitaocima biće omo-
gućeno lako snalaženje u digitalnim
arhivama koje obuhvataju više mili-
ona članaka, odnosno da dobiju re-
levantne podatke iz istorije, kulture
i pravne regulative Srbije u posled-
nja dva veka.
TAMARA SKROZZA
Javno preduzeće Službeni glasnik obe-
ležava svoj dan 13. avgusta, kada su pre
196 godina počele da izlaze prve srp-
ske službene novine – “Novine serbske”.
Ovim povodom Službeni glasnik orga-
nizuje niz aktivnosti. U Beogradskom
dramskom pozorištu 13. avgusta biće
održana svečana akademija i biće pre-
mijerno izvedena predstava “Lična
istorija”, urađena po delima Dobrice
Ćosića – “Piščevi zapisi 1993–1999”
i “Vreme zmija 1999–2000”, u izda-
nju Glasnika, a prvih 100 kupaca koji
13. avgusta posete Glasnikovu knji-
žaru dobiće na poklon po dve kar-
te za premijeru ovog komada, koji je
dramski adaptirao i režirao Ljubivoje
Tadić. Predstava označava i početak
saradnje izdavačke kuće i Pozorišta
Ogledalo na dramskoj adaptaciji i dru-
gih Glasnikovih knjiga. Osim toga, na
svoj dan Glasnik će 13. avgusta pokla-
njati čitaocima i vredne knjige i časo-
pise iz svoje izdavačke produkcije koja
godišnje u ovom trenutku broji čak
300 novih naslova, a tokom avgusta
u Glasnikovim knjižarama prodava-
će se knjige ovog izdavača sa popu-
stom od 30 procenata. Pored svoje
osnovne delatnosti, objavljivanja
službenog glasila Republike Srbije, JP
Službeni glasnik je tokom proteklih
godina postalo i jedan od najuticaj-
nijih srpskih izdavača. Obeležavanje
Dana JP Službenog glasnika povod
je i razgovoru sa njenim direktorom
Slobodanom Gavrilovićem.
Dan JP-a Službeni glasnik i nje-govu 196. godišnjicu obeležava-te nizom aktivnosti. Možete li da kažete nešto o njima, kao i o sa-mom povodu?
Ove godine Glasnik će, saglasno op-
štim prilikama u društvu i državi,
svoju 196. godišnjicu obeležiti više
radno, nego paradno.
Ova godišnjica izražava, pre svega,
jednu dugu i plodotvornu tradiciju,
koja nama u Glasniku predstavlja i
obavezu da inovacijama, kreativno-
šću i stalnim tehnološkim razvojem,
ponajviše, a i ponajpre informacio-
nog sistema i sve kvalitetnijih štam-
parskih usluga obezbedimo korak sa
modernim standardima i zahtevima
našeg vremena.
Glasnik je prvenstveno usmeren
da blagovremeno, tačno i potpuno
prenese sve pravne i druge odluke
Narodne skupštine, Vlade i predsed-
nika Republike Srbije, da to u izvor-
noj formi bude dostupno poreskim
obveznicima i svim građanima.
Ali, pored te osnovne funkcije
Glasnik širi svoje aktivnosti u izda-
vaštvu, kao i novine koje mu pret-
hode, a koje su još u XIX veku pored
pravnih akata objavljivale priče, pri-
kaze, studije...
Dan Službenog glasnika je i zgo-dan povod za svođenje bilansa vašeg dosadašnjeg rada na mestu direktora ove kuće. Koliko ste za-dovoljni postignutim? Na šta ste u dosadašnjem radu ponosni i da li je bilo grešaka?
Ako je o finansijama reč, dve pret-
hodne godine smo poslovali pozitiv-
no, očekujem da i ova godina, pored
svih teškoća, bude slična. Ne zabora-
vite, što se inače kod nas događa, da
Radni praznik“Ova godišnjica izražava, pre svega, jednu dugu i
plodotvornu tradiciju, koja nama u Glasniku predstavlja i
obavezu da inovacijama, kreativnošću i stalnim tehnološkim
razvojem, ponajviše, a i ponajpre informacionog sistema i
sve kvalitetnijih štamparskih usluga obezbedimo korak sa
modernim standardima i zahtevima našeg vremena”
INTERVJU: SLOBODAN GAVRILOVIĆ, DIREKTOR JP SLUŽBENI GLASNIK
46
nonovivinene” ” popoststalale e “S“Slulužbžbenene e nonovivinene
KrKralala jejevivinene S Srbrba,a, H Hrvrvatata a i SlSlovovenenacaca””.
BaBaB š š kakao o štšto o sese m menenjajao o nann ziziv v drd žažaveve
čičijeje s su u akaktete o objbjavavljljivivaale,e ii ooveve s slulužbžbe-e-
nene nnovovovinine e memenjaća e immenena: ood d 191 2929.
izzizizlalalalaziziziiiziizzićećećećećećećće p p pppppppododdodoooooo nazzzivivvivvvvvvvomomomomomomoomommm “ Slllužužžžžžbebbebebebbebeeeeeeeneneneneneneneneene n no-oo
vivinene K KKKKKKKKKKraraljljljjljlljjjeeveveveee inine e JJuuuuuuuggogoggggggg sslslllllllaaaaaavavaaa ijije”e””.
Tokok m Drugog svetst kog g rata, jugo-
slovvene skka krala jevsvskaka vvladadda u u iizbbe-e-
glglg išštvtvu u izzzdaaala jje e dedeevevev tntnnnaeaeeaestststst b brororoojejeejevavavava
“SSSluuuužžbž enennihihih n novovovininninina”a”a u u L LLLonononondodododonunuu i i i i u u u u
KaKaKaKaiririru.u.u.u. N N N No,oo,o, p p ppororooredededed n n nnjijijijijjiiiiiih,h,h,h,h,h,h “““ “ “““““SlSlSlSSSSSS užžužužužužužužužuuuu bebebbeeeeeeeeneneneeeneneneneene n n n n n nn n n no-o-o-o-ooo-o-o-oo-o
viviviinenenenee” ””” iziizizlaziziz le s su u i u u u uuu okookokokokokooookoko upupupupupupupuupupuppppppiririrriririririirrirananananananananaannaanananananojojojojojojojojojojjojjojooooj S S SS S SS brbbbbbbbbbbijijijijijijijijijiiji.i.i.i.i.i.iii.
IaIakokok s se e ovove e nonovivinene, , kokok jejee j je e svsvve e e dodod
191911 44. izdavala marionetska vla-
da Milana Nedića, ne smatrt aju de-
lom pravvvvnog kontinuiteta države
SrSSS bibibibbiijjjej , one ip kkak preddddstavljaju važan
istot rir jsj ki izvz oro . Od 1945.5.5.5. dd dd ddo oooooo 1990. u
BeBeogograadudu j je ee obobjajavlvljijivaan “S“S“S“SSSSllulullll žbbbbbbbbbenenenenniiii
glglglglglgglasasasasssasnininininiin kkkk kkk nanananaaarorororororoodndndnddndnd eeee e iiii sosososososocicicicicicijajajajjajalililililiststststststičičičičičkekekekek
SrSrrbibiijejejeje”,”, dddda aa a bibibii 1 1 1 199999990.00.0. nn n nazazazazivivv b b bbioioioio pppproororomemememe--
njnjenen uu “ ““SlSlSlužužu bebebenini gglalasnsnsnikkikik R RRepeppububublililikekeke
Srbiiiiijejejejejej ”””.”
PLANOVI: Za razlikku od nekih dru-
gigih držaavavavvavv , , , ,, u u u u u kokokooojijiiiimamammamaamam s u slsllls užužuuuuužu beeeenenenenenee
nonononnonovivivineeee uuuuupravava o o o o o ononooo o što immmmm i i ii i me kaže
– samoo i jedino slslslss žužužužžžbebb nenenene noviniiii e – ue
ČaČaČak kkkk ii i nananana ooosnsnssnovovoovo uu uuu ovovovo akkkkoo oo krkrkratatattkokokog gg prprprp e-e-e-e
glglgledededa a a isisistototoriririjajajatatata s s srprprpskkkihihih sssluluužbžbžbenenenihihih
nononoviviv nanana, , , jajj snnno o o jejee d d da a je ooovovovo i i izdzdzdanananjejej
vrlo konkretno odražavalo akktuuu-
elele nonoo s statanjnjn eee drdržažažaveveve iii vv vlaladedede SSrbijiji e.ee
PrPrommennomo jezze ika i (na neki naččinin) )
duha vremena, menjao im se naziv.
Promenom lokacije vlade, menjalo
se i mesto objavljivanja – izlazile su,
što je verovatno kuriozitet, čak i na
drugim kontinentima.
Pošto su arhivska građa Srbije i ov-
dašnja periodika iz XIX veka nepot-
puno sačuvane, službene novine
(kao, pre svega, zbirka svih nekada
važećih pravnih akata) predstav-
ljaju nezaobilazan i nezamenjiv
izvor za pravnu, političku i kultur-
nu istoriju Srbije, za analizu razvo-
ja ustanova u Kneževini i Kraljevini
Srbiji, Kraljevini Jugoslaviji i poto-
njoj socijalističkoj Jugoslaviji. Na
osnovu službenih novina, moguća
je rekekonstrurukckcijja bbiografif jaj vode-
ćiih liličnossti oodrređeđenog vremena, a
izzuzuzetetnoo s u u važnžni i i i drd uggi mamateterijaj -
li koje su objavljivale: vesti o radu
državne uprave, glavni događaji u
zemlji i svetu, berzanski izveštaji,
književni prilozi.
Nekada “osuđeni” na biblioteke i
prpraša njjave ararhiiveve, ononi kokojiji žželeleleleleleleeeeeele eee e ee ee e eeeee dadadadadadaadaadaaaaa s sss sssseee e eeeeeeee
izi nekekogog raza lologaga p pozozababavave e prpravavniim m
akaktitimama i i v vesestitimama p ppppppppprorošlšlihih v vvrereemememeeeenananaaaa,,, , ,,
ususkokororo ć će e svsvojoj p pososaoao mmoćoći i dada oobaba-
ve ii n na mnnogogo o jejednnosostavniji nan čin.
DvDvDvDDvDvvDDvvDvvveeeeee ee sstotinnnnnee ee ee ee ee gogogoooooggoooodiddddddddddd na pppoosoooosososooo lelelelleleeleleee o objavavv-
ljljljjljljjjljlljivivivvvvvvvaaaaaananaa jajaa p prvrvvvvvvvvvogogogogogoogoogg b bbbbbbbbbrorojaja “ “NoNoNNNNNoNNN vivvivivivivivinanannnnnnn s serer--
bskik hh”, 201331 . godineee, ičitaoco iima bib
trtrebebbbala o o o o dadadaa b b b budududu e dodooostststs upupupnananaa d d digigititii alalaa --
nanana v vverereerzizizijajaja t t togogog lllisisisistatata. IsIsIstitit m m m popopovovovododododododooodododoom,m,mmmmm,mmmm,m
JaJaJaJavnvnvno o o prprpredededuzuzuzećeććeće ee SlSlSlužužužužbebebeninini g g glalala--
snsnssnsnsnsnsnsssnnnikikikikikkkkikkk p pp p p ppppppririririririiiiipppprprprprppp ememememememmmmaaaa a aa a a i i i i i i iii dididididididididdidddiigigigigigigigigiggigiig tatatatatatatatttatt lilililililiilliilizozozozooozozovavavavavaavaavavanenenneneneneneneenen vv v vv v vererererererer--kkkkk
zzzzzzzizizzzzzzzz jeeeeejeeeeeeee “““ “ “““SrSrSrSrSrSrSrSrSrSSrSSSSrS pspspspspspssppspppp kikih hhhhhhhhhhh nonononoononoonooovivivivivivivivivvvv nananananaaanaaaananana””,”,”,, ““ “““ ““SlSlSlSlSlSSlSlSlS užužužužužžužužužužužžužbebebebebebebebebebebeninninininnnnnnnnn h h h
nonovivinana” ” i i poposlslerererratata ninih h brbrojojeveva a
zazazzaz jejejejejej dnndnnniccccce eeee SrSrSSSrS bibibibbibijeeeee i CC CC CCrnrnnrnrnrnnne e e e e GoGooooooorerererereree”..... K KK K Kakaakakakako o
je nniz dokumenatata a iziz v vrerememenana
PrPrPrPPrrPrPrPrvovovovovovovovovog g gg gggg g iiii i i DrDrDrDrDDrDruguguguguguggogogogogogogogogg sss s s srprprprpprppppsksksksskskskogogogogogogogog uu u uu ustststststststs ananananananankakkakakakaa iiii i
dadadadaljjjje e raaasuuut tt popopoo ddddomomomomaćaća imim iii strt anaa immmm
nononononnnoovivivivivv nananananana i i ii ss ulululuuužbžbžžbžžbžž enenenenenenihihihihihh a aa aa kakakakakakkk tatattatataat uuu u uuustststststtananananananičke
Srbije i potonje Kneževine pružiće
zainininnnininteteteteteteteeererererrr sososososososososovavavavavavvavaninininininn mamamamammama mm mmm mmmogogogogogoogogućućuććućućućnononnonnononnoststststststst d ddd d d a a a a u
kokokokokok ntntntntn inuiuiuiuuiteteeeetututututut pppppprararararaatetetee ssslululuuužbžbžbžžbenenee a aa akakakakaka tatttt
od početka Prvog srpskog ustanka
do prerastanja Kraljevine Srbije u
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Digitalizacija srpskih službenih
novina obezbediće da obrazov-
ne ustanove u Srbiji konačno dobi-
ju mogućnost da na jednom mestu
(odnosno, na jednom DVD-u) imaju
dokumenta o celokupnoj modernoj
istoriji Srbije. Takođe, drugim zain-
teterer sosovav ninim m čičitataococimmaa bib ćee oomomo-
gugućeenono lako o snalažene je u digitalniim
ararhih vavamam kkojoje e obobuhuhvatajuu v išše mim li-
ona članaka, odnosno da dobiju re-
levantne podatke iz istorije, kulture
i pravne regulative Srbije u posled-
nja dva veka.
TAMARA SKROZZA
VREME >> 13/08/2009 47
smo mi pre godinu dana preuzeli 165
radnika “Službenog lista”, da smo
gotovo udvostručili broj zaposlenih,
najviše zbog solidarnosti, nasledili
njihove gubitke (oko 160 miliona di-
nara), samo novcem Glasnika zapo-
čeli socijalni program koji ćemo ove
i sledeće godine završiti. Trudimo se
da sve te aktivnosti ne ugroze, a do
sada nisu, redovna i dobra prima-
nja zaposlenih. Ovim delom sam
zadovoljan.
Posebno bih istakao redovnost i
tačnost službenog dela izdavaš-
tva. Zatim, širenje maloprodaj-
ne mreže. Glasnik je 2007. godine
imao četiri maloprodajna objekta,
a sada četrnaest. Šest smo nasle-
dili od “Službenog lista”, a četiri su
novootvorena.
Dalji razvoj izdavačke delatnosti, uz
sjajan urednički tim, veoma kvalitet-
ne zaposlene, od korektora i lekto-
ra, preko izvršnih urednika, tehničke
opreme i preloma do sjajnog dizaj-
nera i dobrih menadžera, sve kvali-
tetnije (a istovremeno i sve jeftinije)
štampe. Tome bih posebno dodao
leksikografsku redakciju.
Kredibilitet Glasnikovih knjiga i au-
tora obezbeđuju urednici devet bi-
blioteka. Prof. dr Ilija Vujačić, dekan
Fakulteta političkih nauka, ured-
nik je Biblioteke Društvena misao,
prof. dr Jovica Trkulja sa Pravnog fa-
kulteta Univerziteta u Beogradu
urednik je Pravne biblioteke, prof. dr
Gojko Tešić sa Filozofskog fakulteta
u Novom Sadu urednik je Biblioteke
Književne nauke, umetnost, kultura,
Jovica Aćin, prevodilac i pisac, ured-
nik je Biblioteke Ključevi, Branko
Kukić urednik je Biblioteke A, prof.
dr Tanja Mišćević uređuje bibliote-
ku Evropska unija, dr Boško Mijatović
Ekonomsku biblioteku, a prof. dr
Radovan Bigović Filozofsko- teološku
biblioteku. Milojko Knežević urednik
je Biblioteke LEXIS, u kojoj se objav-
ljuju kapitalna dela srpske i svetske
kulture: enciklopedije, monografije,
rečnici i leksikoni.
Mnogo smo započeli, a ponešto i
uradili u razvijanju saradnje javnog
i privatnog sektora. U našim knjiža-
rama možete naći knjige brojnih pri-
vatnih izdavača. Sa nekima imamo
saizdavačke projekte. Gotovo treći-
na knjiga je pripremljena u nekoj vrsti
saizdavaštva.
Da li je bilo grešaka? Da. U počet-
ku u izboru kadrova, zatim u brzini i
osmišljavanju određenih edicija, npr.
Srpske vertikale.
Po dolasku na funkciju direktora Službenog glasnika, najavili ste
formiranje Leksikografskog zavo-da Srbije. U kojoj je fazi realizacija tog projekta?
Zalagao sam se još od 2004. da Srbiji
treba Leksikografski zavod. Za razli-
ku od prethodnih pokušaja i name-
ra, nama u Glasniku nije cilj da mi to
postanemo. Naprotiv, to mora biti
posebna javna i naučna ustanova,
koju bi, ako je želimo, trebalo uredi-
ti zakonom. Ova godina je finansij-
ski teška, ali se nadam da smo kao
društvo i država sve bliži jednoj ta-
kvoj ustanovi.
Svojevremeno je najavljena i di-gitalizacija srpskih službenih no-vina do 2013. Kako napreduje taj projekat?
Digitalizacija službenih novina je od
posebne važnosti. Jer mi, za razliku
od nekih drugih, zaista imamo šta
da digitalizujemo. To su gotovo dva
veka, koja dele sudbinu naše mo-
derne državnosti, ali je i podupiru.
Ona je značajna i za buduće istraži-
vače, i to ne samo pravne misli, već
raznih kulturoloških i socioloških dis-
ciplina. Osnovni projekat je završen.
Potpisali smo i ugovor sa Narodnom
bibliotekom Srbije da naši obučeni
ljudi kod njih obave skeniranje preko
400.000 stranica koje će se, uz veo-
ma modernu pretragu naći na našem
sajtu do 2013. godine. Tu očekujemo
podršku i od Ministarstva pravde i
Ministarstva za državnu upravu i lo-
kalnu samoupravu.
Povodom Dana Službenog gla-
snika, najavljena je akcija drama-tizovanja Glasnikovih izdanja u saradnji sa pozorištem Ogledalo Ljubivoja Tadića. Kako ste došli na ovu originalnu ideju?
To nije originalna ideja, već osnova
multimedijalnosti, kao ponude, s pra-
vom, sve zahtevnijeg čitaoca. Pored
Lične istorije jednog doba Dobrice
Ćosića, u ovoj godini biće na sličan na-
čin priređene i knjige profesorke Zorice
Tomić i Radovana Popovića.
Na Dan Službenog glasnika 13. avgusta biće premijerno prikaza-na predstava Lična istorija, dra-matizacija dnevničkih beležaka Dobrice Ćosića. Zašto ste se od-lučili upravo za dela ovog pozna-tog pisca i bivšeg predsednika SR Jugoslavije? Da li, s obzirom na povod – Dan Službenog glasni-
ka – time želite da poručite da su
upravo dela Dobrice Ćosića paradi-gma i zaštitni znak uređivačke po-litike Službenog glasnika?
Naša izdavačka politika je usmere-
na ka svim stvaraocima. Zato su naši
autori raznorodni u svakom, pa i u
kulturološkom pogledu. To, pre sve-
ga, govori o Glasniku i njegovoj ure-
đivačkoj širini. O ostalom treba da
sude čitaoci i kritika.
A meni lično je čast što je Dobrica
Ćosić Glasnikov autor. Uzgred da
napomenem, Vreme zmija je naj-
prodavanija Glasnikova knjiga od
prošlogodišnjeg Sajma do danas.
Pa ipak, ničije delo neće biti isklju-
čiva paradigma Glasnika, pa ni delo
Dobrice Ćosića. A zaštitni znak naše
uređivačke politike je raznoglasje,
stručnost, kritička misao, dijalog i to-
lerancija, otvorenost ka modernim
izrazima uz negovanje tradicije.
Kako se pripremate za nastupa-jući Sajam knjiga? Možete li da najavite neka izdanja u pripremi?
Glasnik učestvuje na gotovo svim
sajmovima u Srbiji i okruženju.
Prisutni smo u Sarajevu, Banjaluci,
Podgorici, Zagrebu, Novom Sadu,
Nišu... Ali, Sajam knjiga u Beogradu
je poseban izazov za sve izdavače, pa
i za Glasnik.
Na predstojećem sajmu ponudi-
ćemo preko 700 naših izdanja, od
čega je gotovo tri stotine ovogo-
dišnjih. Da se ne ogrešim o druge,
najavio bih Frekfencijski rečnik srp-
skog jezika, prva tri toma, zatim
Biografije srpskih pisaca Radovana
Popovića (dvadeset tomova), po-
tom Leksikon prosvetiteljstva, pro-
fesorke Novosadskog univerziteta
Mirjane D. Stefanović, sabrana dela
Mihaila Đurića (dvanaest tomova),
Ličnu istoriju jednog doba Dobrice
Ćosića (šest tomova), a biće i nekih
iznenađenja.
U sledećoj godini priprema-
mo Sabrana dela Sretena
Vukosavljevića, Leksikon Srbije i
prve leksikone gradova Srbije (Niš,
Kragujevac, Užice, Pirot...) i verovat-
no (još se pregovara) Memoarske i
političke spise Milovana Đilasa, ne-
koliko rečnika, leksikona iz obla-
sti prava, a posebno bih najavio da
ćemo sa Građanskom inicijativom
započeti rad na izradi Leksikona ci-
vilnog društva.
T. S.
A. A
NÐI
Ć
VREME >> 13/08/200948
NOVO U GLASNIKOVOJ “PRAVNOJ BIBLIOTECI”
KAPITALNA IZDANJA
Slobodan Miletić:
Komentar
zakona o
policiji
Dr Miodrag
Majić:
Primena kri-
vičnog prava
u nacional-
nim pravnim sistemima
Prof. dr Borivoje Poznić:
Komentar instituta zako-
na o parničnom postupku
Prof. dr Milan Vlatković,
Branislav Đokić:
Komentar
zakona o
lokalnoj
samoupravi
Zakon o lokal-
noj samoupravi
od 2007. godi-
ne na sistemski
način uređu-
je materiju lokalne samoupra-
ve i nakon godinu dana primene
svakako zaslužuje da se komen-
tariše. Između ostalog, to nala-
žu praktične potrebe, posebno
potrebe da se u primeni pojedi-
nih njegovih odredbi izlože, pored
normativnih, i na praksi zasno-
vani stavovi, kako bi se postupa-
nje organa, organizacija i građana
u istim slučajevima i pravnim od-
nosima u ostvarivanju lokalne
samouprave što više izjednači-
lo. Tome svakako treba da dopri-
nose i upravna, upravnosudska,
ustavnosudska i sudska praksa
koja će Komentar pratiti. Autori
komentara su ugledni stručnja-
ci za lokalnu samoupravu. Knjiga
je namenjena stručnjacima za
upravu i lokalnu samoupravu, ali
i onima koji se na bilo koji način,
teorijski ili praktično, bave proble-
matikom koja čini njen sadržaj.
Napisana je tako da čitaoca na
nenametljiv način dodatno obra-
zuje i informiše.
Dragoljub Jovanović: Sabrana dela u 16 knjiga
Dragoljub Jovanović (1895–1977), učesnik, tumač i svedok političkog života u Srbiji
u prvoj polovini XX veka i intelektualac snažnog moralnog kreda, ostavio je za so-
bom u rukopisu obimno delo koje je ovom prilikom sabrano u 16 tomova. Dvanaest
knjiga Jovanovićevih Sabranih dela predstavljaju njegove “Političke uspomene” u
kojima svedoči o svom vremenu i savremenicama, a četiri “Medaljone” – zbirke li-
terarnih portreta nekoliko stotina ličnosti sa kojima se njegov životni put ukrstio.
Dragoljub Jovanović je bio zanimljiva i nemirna priroda. Rođen je 1895. u selu
Gnjilan kraj Pirota, doktorirao je na Sorboni, a po povratku u Beograd 1923, na po-
ziv i po preporuci Slobodana Jovanovića, postao je najpre docent, a zatim i vanred-
ni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu. Između dva rata predavao je na fakultetu agrarnu politiku, zastupao
demokratske i socijalističke ideje i imao značajnu političku aktivnost kao lider Seljačke narodne stranke. Zbog su-
koba sa režimima i Kraljevine i komunističke Jugoslavije, nekoliko puta je hapšen i osuđivan na zatvorske kazne.
Zbog svojih uverenja trinaest godina je proveo u zatvoru. Nakon izlaska iz zatvora, izop-
šten iz javnog života, neumorno ispisuje svoje delo, sada dostupno i široj javnosti,
koje predstavlja nezaobilazno štivo za šire upoznavanje sa političkim pri-
likama u Jugoslaviji njegovog vremena. Kroz Jovanovićeve beleške pro-
miču mnoge poznate i zaboravljene ličnosti, državnici i političari, naučni
radnici, profesori univerziteta, javni i kulturni radnici iz predratnog, rat-
nog i poratnog vremena. Pored ostalih tu su portreti Stjepana Radića,