GLASILO SCHÖNSTATTSKE OBITELJI - hso.hr · PDF fileda je život bio dar ... i u istom Duhu negdje drugdje, onda ne smijemo pretpostaviti da ćemo tamo dobiti iste milosti. Tako se

SIJEČANJ 2018. BROJ 1/2018. | www.hso.hrGLASILO SCHÖNSTATTSKE OBITELJI

Jedno srceu Ocu!

Godina oca Kentenicha (15. 9. 2017. – 15. 9. 2018.)

SADRŽAJ

Termini 2018. Zimski raspored Svetišta:Od 1. 11. 2017. - 31. 3. 2018. Svetište je otvoreno navečer od 17 do 18. 30 sati.Klanjanje je svaki četvrtak od 17 do 18. 30 sati.Svakog 18. u mjesecu – Dan saveza – Svetište je otvoreno od 9 do 19. 30 sati.

Telefonski brojevi osoba koje posjeduju ključeve Svetišta u Maloj Subotici:Ružica Miljančić: 040 631 178 Franjo i Marija Držanić: 040 631 491, 098 947 8818Jasminka Horvat: 099 / 723 66 36 ili 040 / 631 279Vera Mikac: 098 / 972 71 85 ili 040 / 631 190

Slavlje saveza / Dan hodočašća Uvijek treće nedjelje u mjesecu, s početkom u 15 sati sa sljedećim rasporedom: sveta misa Slavlje saveza paljenje ceduljica za milosno blago druženje

Dani hodočašća 2018. 21. 1., 18. 2., 18. 3., 22. 4., 20. 5., 24. 6., 22. 7., 25. 8. – Proslava Svetišta, 23. 9., 21. 10. - i 100. obljetnica smrti Josefa Englinga, 18. 11., 9. 12.

Na Novu godinu, 1. 1. 2018. (ponedjeljak) sveta misa je u Svetištu u 15 sati.

6. i 7. siječnja 2018. u subotu i u nedjelju, duhovne vježbe u Maloj Subotici vodi pater Christoph Horn na temu: Jedno srce u Ocu

12. 3. – 15. 3. – susret Međimurskih zajednica19. - 23. 3. duhovne vježbe p.Christopha u Ivanovcima 24. 3. – Nacionalni susret voditelja u Ivanovcima6. 5. – Hodočašće Lige majki u Ivanovcima13. 5. – Hodočašće Lige majki u Maloj Subotici31. 5. – Tijelovo – jednodnevna duhovna obnova za žene majke – vodi s. Mariana2. 6. – 3. 6. – vikend duhovne obnove za žene i majke – vodi s. Mariana17. 6. – Nacionalno hodočašće obitelji25. 6. – susret svećenika u Maloj Subotici – vodivlč. Peter Lauer8. 7. – obljetnica svećeničkog ređenja o. Kentenicha u Godini oca Kentenicha25. 8. – Proslava Svetišta Kraljice srca u Maloj Subotici14. 9. – bdijenje povodom posvete drugog Svetišta u Ivanovcima15. 9. – Proslava u Ivanovcima povodom posvete drugog Svetišta i 20 godina Akcije Hodočasničke Gospe na 50. obljetnicu smrti o. Kentenicha21. 10. - dan proslave osnutka Schönstattskog pokreta i 100. obljetnica smrti Josefa Englinga, (točno 4. 10. 2018.) – regionalno slavlje!31. 12. – sv. misa zahvalnica

Geslo HŠO je Jedno srce u Ocu!

Iz uredništva ...................................................................3Riječ Svetoga Oca...........................................................4U školi oca Kentenicha................................................6Život oko Svetišta..........................................................7Što Crkva kaže danas i što će reći sutra o ocu Kentenichu.....................................................................12Velika devetnica HŠO.................................................13Duhovni doprinosi za novo Svetište....................15Na putu prema drugom Svetištu ......................... 17Za žene i majke.............................................................18In memoriam mons. Ivanu Šeši.............................20Razmišljanje o Svetosti.............................................22Duhovno bdijenje 2018............................................23 Svetište Ivanovci..........................................................25I ja želim biti živa pokaznica..................................26

Postavljanje kamena temeljca u Ivanovcima.....27Dan hodočasničke Gospe - Dubrovnik..................28Draga braćo i sestre u HŠO........................................30Susret svećenika u Đakovu........................................32Živjeti i umirati s Gospom..........................................33Obnova Akcije Hodočasničke Gospe.....................35Knjiga svjedočanstva...................................................36Obavijesti..........................................................................36Važna obavijest...............................................................37Sućuti..................................................................................38Čestitke..............................................................................38Smijeh nije grijeh...........................................................39

3

Iz uredništva:

Draga Obitelji!Nova je kalendarska godina – 2018.! Novo vrijeme milosti, nova nadanja, nove prilike... Pred nama u duhu sja novo Svetište i zove na solidarnu ljubav u zajednici, na otvorenost jednih prema drugima u povezanosti vezom bratske ljubavi, približava nas jedne drugima i čini osjetljivima za potrebe bližnjih, potiče na djelatnu ljubav, čini nesebičnima, velikodušnima, požrtvovnima, unosi u našu veliku Obitelj slogu, poštovanje i prihvaćanje..., pobuđuje u nama težnju da budemo jedno srce u Ocu! Ako želimo biti prava Obitelj drugoga nam puta nema. Na putu prema drugom Svetištu u Ivanovcima, naš pater Christoph nas upravo na to podsjeća, moleći i potičući nas svojim prilozima u ovome broja Pisma saveza. A budući da smo u Godini oca Kentenicha (od 15. rujna 2017. do 15. rujna 2018.) preporuča nam i češće moljenje devetnice ocu Kentenichu, osobito za naše bolesnike, ali i za sve naše potrebe. Također nam pater preporuča širenje ove devetnice drugima ne bi li Nebo po zagovoru o. Kentenicha odgovorilo uslišanjem, a Crkva ga uzdigla na čast oltara.A sada mali podsjetnik koji će svima dobro doći: već se nalazimo u prvom tromjesečju velike devetnice (od 15. 12. 2017. do 15. 2. 2018.). u kojoj se, moleći Molitvu za jednistvo, pripremamo za posvetu Svetišta u Ivanovcima.U ovom broju Pisma saveza su također i ceduljice za duhovne doprinose koje nude mogućnost da već sada napišemo svoje molitve i odluke te ih čuvamo u svome Kućnom svetištu do posvete drugog našeg Svetišta ove jeseni, 15. rujna, kada ćemo ih

ponijeti i ubaciti u vrčeve ispred Svetišta. A do tada svaku ćemo večer provjeravati jesmo li izvršili ono što smo odlučili darovati Majci i na taj način ćemo već ozbiljno početi raditi na svome samoodgoju, što naš utemeljitelj stavlja na prvo mjesto našega samoposvećenja i kao temelj za svako apostolsko djelovanje.

Nadamo se da će vas radovati mnogi naši prilozi, osobito svjedočanstva naših članova kako se po Savezu ljubavi s našom MTA postaje svet i kako se živi i umire s našom Gospom. Naša nam Ivana Mikac donosi obilje informacija o događanju u našem prvom Svetištu u Maloj Subotici i o zbivanjima „oko Svetišta“, što nam pokazuje koliko je malo Svetište Kraljice srca postalo veliko hodočasničko susretalište.

Nismo zaboravili ni 10. obljetnicu odlaska kući k Ocu prvog predsjednika Hrvatske schönstattske obitelji mons. Ivana Šeše, o čemu možete čitati u nadahnutom i poticajnom svjedočanstvu naše Goranke Kenfelj-Čajkovac. Nezaboravni predsjednik i otac ostavio je dubok trag u srcima svih koji su ga poznavali! Vjerujemo da sada u društvu s našim utemeljiteljem dijeli s nama naše čežnje, pomaže u potrebama, prati naš rast i raduje se rastućem drugom Svetištu u njegovoj rodnoj Slavoniji!I dok još u srcima zahvalno prebiremo dojmove s posvete kamena temeljca budućeg

4

Riječ Svetoga Oca

Svetkovina Majke Božje Marije

„Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.“ (Lk 2, 19). (...) U Evanđelju se Marija pojavljuje ponajprije kao šutljiva žena, bez velikih govora ili ovisnosti o isticanju, ali s pažljivim pogledom koji razumije zaštititi život i poslanje svog Sina i stoga i sve što je njemu drago. Ona je razumjela kako zaštititi prvu kršćansku zajednicu i tako naučila biti Majkom velikom broju ljudi. (...) Mnoge pobožnosti, mnoga svetišta i kapelice u najzabitnijim mjestima, mnoge po kućama podijeljene slike, podsjećaju

HOMILIJA PAPE FRANJE 1. siječnja 2017.

nas na tu veliku istinu… A Marija nam svojim majčinskim postupkom pokazuje da poniznost i nježnost nisu vrline slabih već jakih; ona nas poučava da nije potrebno prema drugima postupati loše da bi se osjećao važan. Odvajkada ju sveti vjernički puk priznaje i pozdravlja zazivom Sveta Majko Božja.Uz početak nove godine slaviti Marijino majčinstvo kao Majke Božje i naše majke, znači podsjetiti se na sigurnost koja će pratiti naše dane: narod smo s majkom, nismo siročad.Majke su najjače sredstvo protiv naših individualističkih i sebičnih sklonosti,

drugog Hrvatskog schönstattskog svetišta u Ivanovcima, vrijedna ekipa na terenu zdušno radi i gradi! Kao braća i sestre velike Obitelji naše Majke i Kraljice pratimo ih i podupiremo svojim molitvama i žrtvama, ali i svojim materijalnim doprinosima na razne načine.U Savezu ljubavi s Marijom i u Očevu srcu zajedno kročimo u Godinu oca Kentenicha,

spremni nositi i donositi Krista ljudima našega vremena!Blagoslovljenu i sretnu novu 2018. godinu od srca vam žele s. Hedviga Weinzierl i Lidija Molnar s uredničkim timomMolba: Svoje priloge za drugi broj Pisma saveza 2018. (ožujak), šaljite na uobičajene adrese s. Hedvige Weinzierl i Lidije Molnar do 20. siječnja. Hvala vam!

5

sredstvo protiv naših oblika sebe-zatvaranja i ravnodušnosti. Društvo bez majki bilo bi ne samo jedno hladno društvo, već i ono koje je izgubilo srce, koje je izgubilo svoju „atmosferu osjećati se kao kod kuće“. Društvo bez majki bilo bi nemilosrdno društvo, društvo koje daje prostora samo proračunatosti i težnji za lakom zaradom. Jer majke znaju i u najgorim trenutcima svjedočiti nježnu ljubav, bezuvjetnu predanost, snagu i nadu. Mnogo sam naučio od onih majki čiji su sinovi u zatvoru ili bez snage leže u krevetu neke bolnice, ili su upali u ropstvo droge. To su majke koje po hladnoći i vrućini, po kiši ili suši ne odustaju, boreći se uporno dalje da bi njima pribavile ono najbolje. Ili one majke kojima u izbjegličkim logorima ili čak usred rata uspijeva da bez kolebanja preuzmu boli svoje djece na sebe i budu im potpora. To su majke koje doslovno predaju svoj život da ne izgube ni jedno od svoje djece. Gdje je majka, tamo postoji jedinstvo, postoji pripadanje, uska povezanost djece.

Započeti godinu time da se spomenemo Božje dobrote u majčinskom licu Marije, u majčinskom licu Crkve, u licima naših majki, očuvat će nas od razarajuće bolesti „duhovne osamljenosti“ - one osamljenosti koju duša doživljava kada se osjeća bez majke i kad joj nedostaje Božja nježnost. Ova osamljenost koju doživljavamo kada je u nama ugašen osjećaj pripadanja obitelji, narodu, zemlji, Bogu. Ova osamljenost nalazi prostor u narcisoidnom srcu koje zna gledati samo samog sebe i ona raste kada zaboravljamo da je život bio dar - da ga zahvaljujemo drugima – i da smo u ovoj zajedničkoj kući pozvani međusobno dijeliti. (…)

Slaviti blagdan svete Majke Božje, dat će da na našem licu zasja smiješak jer ćemo se osjećati kao jedan narod, jer ćemo naslutiti da pripadamo zajedno; znajući da samo u zajedništvu, u obitelji, možemo

nalaziti „klimu“, „toplinu“ koja nam dopušta da rastemo kao ljudi i da nismo samo objekti, pozvani da „konzumiramo i budemo konzumirani“. Blagdan svete Majke Božje podsjeća nas na to da nismo roba za razmjenu ili odredište kamo se šalju informacije o robi. Sinovi smo i kćeri, obitelj smo, narod Božji.

Slaviti svetu Majku Božju, potiče nas stvarati i njegovati zajednička mjesta koja nam posreduju osjećaj pripadnosti, ukorjenjenja, da se u našim gradovima osjećamo kod kuće, u zajednicama koje nas ujedinjuju i daju nam podršku.

Isus Krist u trenutku svoje krajnje predanosti svog života na križu nije htio ništa zadržati za sebe, a kad je predao svoj život, predao nam je i svoju majku. Mariji je rekao: „Evo Ti sina“, tvoje djece. A mi ćemo je primati u naše kuće, u naše obitelji, naše zajednice , naše narode. Želimo susretati njen majčinski pogled. Taj pogled koji nas oslobađa od osamljenosti; pogled koji nas podsjeća da smo braća i sestre: ja pripadam tebi, ti pripadaš meni, mi smo “jedno tijelo i krv“. Ovaj nas pogled poučava da moramo naučiti skrbiti se za život na isti način i istom nježnošću kao što je Ona skrbila: ukoliko ćemo sijati nadu, sijati pripadanje, sijati bratstvo.

Slaviti svetu Majku Božju podsjeća nas na to da imamo majku: nismo siročad; imamo Majku. Priznajmo zajednički ovu istinu! (...) Odabrala s. Mariana Hermann

6

U školi oca Kentenicha ... učimo i poučavamo

Otac Kentenich – Čitanje

U sjeni ovog Svetišta ...

* „Kao što isto sunce sja posvuda, ali ono razvija na određenim mjestima i posebno smještenim područjima osobitu plodnost, i kako ima tu i tamo ozdravljujućih izvora na zemlji, tako djeluje i Majka Božja na svojim milosnim mjestima na posve osobit način, to znači da ona tamo djeluje jače i bogatije i plodnije nego što to uobičava činiti na drugim mjestima. Njezina je stvar gdje i kako i pod kojim uvjetima želi očitovati sebe i svoju plemenitost kao simbol za Božju veličinu.“ J. Kentenich

* „U Schönstattu imamo moto: ‘Mater habebit curam.’ Majka brine. Ona je kućna majka. Gdje je njezina kuća? Cijeli svijet njezina je kuća. U njemu ima omiljenih prostora gdje je djelotvorna na poseban način. Ti omiljeni prostori su kapelice koje su podignute po čitavom svijetu njoj u čast. Naše Schönstattsko svetište je jedan od tih omiljenih prostora.“ J. Kentenich, 20. 2. 1956.

* „Mi prepoznajemo: s ovim mjestom ovdje objektivno su povezane milosti, milosti poslanja osobitih vrsta. Konkretno rečeno: ako zamislimo da molimo u istom broju i u istom Duhu negdje drugdje, onda ne smijemo pretpostaviti da ćemo tamo dobiti iste milosti. Tako se oboje povezuje zajedno: Majka Božja i Trojedini Bog vežu se na određena mjesta, a mi koji se suvežemo, podižemo naravno tamo svoja omiljena mjestašca.“ J. Kentenich, 10. 12. 1967.

* „Mi vjerujemo u poslanje ovog komadića zemlje. Mi vjerujemo u njegov poziv. Bog je pozvao Schönstatt na zagovor drage Majke Božje. Mi vjerujemo u poslanje našeg malog Svetišta. Bog je stajao iza zagovora drage Majke Božje... Tako kličem danas našem malom Svetišu: ‘Ti znaš da te volim!’... Triput Divna Majko, ti znaš da te volim i to da te tako volim kako si ti ovdje u svom Svetištu podigla svoje prijestolje, kao što želiš spasiti svijet iz Svetišta.“ J. Kentenich, 30. 3. 1935.

* „Naša kapelica je dom ljubavi za današnje vrijeme. Na njegovim se zidinama treba slomiti patnja današnjeg čovjeka. U njegovoj unutrašnjosti prebiva na osobit način Božja i duševna ljubav. U njegovom miru smirit će se i najizmučenije srce, jer je kod Oca i

7

Bože, naš Oče, ti si nam u ocu Kentenichu, kojeg je zapalio Duh Sveti, darovao oca i proroka, svjedoka i navjestitelja tvoje Radosne vijesti za naše vrijeme. Daj nam njegove vatre. Daj nam njegova duha utemeljenja. Daj da njegova karizma zaživi u nama tako da možemo ostaviti pečat u budućnosti Crkve i društva. Neka njegova vizija bude naša vizija: iz snage Saveza ljubavi treba nastati novi svijet – svijet u kojem ljudi oblikuju kulturu Saveza, bez obzira gdje žive i djeluju.Nebeski Oče, molimo te: uzmi oca Kentenicha u stado svetih koje je priznala Crkva. Otvori posvuda njemu i njegovu poslanju vrata kako bi mogao mnoge ljude voditi na putu do punine života, na putu do tebe. To te molimo u zajedništvu s Marijom, našom Triput Divnom Majkom, Kraljicom i Pobjednicom Schönstattskom po Kristu našem Gospodinu. Amen.

Izdalo Tajništvo oca Josefa Kentenicha, Berg Schönstatt 7

kod Majke. Kapelica, naše drago Svetište pečat je ljubavi za današnje vrijeme. Odavde bi trebalo doći vama, siromašnom i nahuškanom svijetu, istina i mir i ljubav. Propovjednik na toj propovjedaonici je naša Triput Divna Majka...“ J. Kentenich, 14. 4. 1934.

* „Ma gdje se nalazili, mora nam dati snage misao: Majko, ti trebaš prinose u milosno blago. Poklanjam ti sve. Ne mora li nas tjerati, ako imamo mogućnost, da pogledamo unutra u naše Svetište kako bismo ponudili Majci žrtvu? Što jednostavnije, to bolje! Vi uopće ne slutite koje snažne struje blagoslova po tim žrtvama prodiru u svijet.“ J. Kentenich

Koraci za osobno vrjednovanjeKoja rečenica, koji odlomak mi posebno govori?Što mi kaže za moje „ovdje i sada“?Koji poticaj ću ponijeti sa sobom u sljedeće dane?

Koraci za vrjednovanje u skupinama1. Tekst po odlomcima redom glasno pročitati.2. Tišina u kojoj svatko može tekst osobno pročitati.Riječi ili rečenice, koje nam spontano govore, potcrtati.3. Pročitati naglas potcrtana mjesta.Jedni drugima reći: Što mi je u toj rečenici/riječi važno?4. Razmjena mišljenja / Pogled na današnju situaciju: Što ću ponijeti sa sobom kao poticaj?

Molitva u Godini o. Kentenicha(od 15. rujna 2017. do 15. rujna 2018.)

8

Dragi naši članovi!

Dana 30. 9.2017. kada smo u Slavoniji slavili i svečano položili kamen temeljac za drugo Hrvatsko schönstattsko svetište, u našem prvom Svetištu posjetila su nas dva autobusa hodočasnika. Mladi župnik iz Koprivnice, vlč. Davor Šumandl koji je prvi puta posjetio Svetište 24.9.2017. organizirao je hodočašće svojih župljana u Mariju Bistricu. Kako on ima običaj na povratku iz Marije Bistrice još negdje povesti svoje župljane, odlučio je ovaj put da to bude upravo naše Schönstattsko svetište.Većina njih je prvi put posjetila naše Svetište, bili su oduševljeni, kao i svi ostali koji dođu!Nakon zajedničke molitve u Svetištu naš sakristan Franjo pročitao im je tekst o našem Svetištu, našoj duhovnosti i o milostima naše Majke Triput Divne.Oni su na kraju obećali da će se još vratiti u naše Svetište, a Marija i mi ih radosna srca čekamo!

7.10.2017.je naš domaći svećenik i pater Josip Krčmar,

održao sv. misu u Svetištu. On je bio u posjeti svojoj rodnoj kući pa je subotnje popodne iskoristio za sv. misu za nas u Svetištu i za malu duhovnu obnovu nakon sv. mise.

Zajednica Totus Tuus je pratila naš susret pjesmom i sviranjem. Tema duhovne obnove bila je Biblija, Riječ Božja. Pater Josip nam je tako dao divne duhovne poticaje za čitanje, ali isto tako i za razmatranje Božje riječi. Tumačio nam je posebno nedjeljno čitanje; kako Gospodar stvara vinograd, kako ga daje najamnicima i nakon što vinograd urodi plodom šalje svoje sluge. Što ova Božja riječ znači za nas? Za naš osobni život? Nakon duhovne obnove, slijedila je zakuska u dvorani za sve prisutne. Zahvaljujemo pateru Josipu koji uvijek kada je u Maloj Subotici dolazi posjetiti naše Svetište,ali zahvaljujemo isto tako i našoj zajednici Totus Tus s kojom smo divno povezani oko naše Nebeske Majke.Pateru Josipu želimo obilje Božjeg blagoslova u službi u novoj zajednici u Bregenzu.

8.10.2017. posjetila nas je s. Ramona u pratnji sa schönstattskim svećenikom Peterom i mladim prijateljem Simonom.Taj dan smo u našoj župnoj crkvi proslavili Dan hrvatske neovisnosti i Dan zahvale

za plodove kruha. Svečana sv. misa bila je u našoj župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije. Na sv. misi koncelebrirali su i naši domaći svećenici, kao i vlč. Peter. Nakon svete mise nastavili smo druženje

Život oko Svetišta

9

pod šatorom u župnom dvoru gdje smo se mogli okrijepiti domaćim delicijama vrijednih udruga naše župe te glazbom uz tamburaški sastav.Lijepo je bilo vidjeti i nas schönstattovce, posebno sestru Ramonu i vlč. Petera u toj veselici! Navečer smo imali s njima susret u kapelici, molili smo zajedno krunicu a potom imali i klanjanje koje je vodio bračni par Zadravec. Tjekom klanjnja smo se molili Isusu za duhovna zvanja, posebno za zvanja u našem pokretu. Nakon zahvale i molitve Isusu nastavili smo druženje u Hodočasničkom domu. Tamo smo više toga saznali o schönstattskom svećeniku Peteru, koji u Njemačkoj služi u župi, radi kao vjeroučitelj u školi, ali isto tako održava tečajeve za mlade, posebno za one mlade koji se nalaze na životnoj prekretnici.Pozvan je kao apostol Majke Triput Divne i Schönstattskog pokreta, tako nam se predstavio... Ulagao je mnogo u nastanak Svetišta u Rimu, koje se naziva Schönstatt Belmonte, (Bel - lijep, Monte – Brdo), Lijepo brdo! To Svetište je bio dar o.Kentenichu za njegov 80. rođendan. Rimsko svetište zove se Cor eclesiam – Srce Crkve. Svećenik Peter nam je nadalje pričao koliko je muke trebalo za dobivanje građevinske dozvole, koliko napora da se to ostvari...Pričao nam je na koji način se to Svetište održava, kako opstaje i kako živi... Oni imaju jako dobre ideje, npr.za održavanje zelenila oko Svetišta. Kaže vel.Peter da u bunarima skupljaju kišnicu i u ljeti kada je sve suho, njihovo Svetiše je zelena oaza!Pozvao je i nas da jednoga dana svakako posjetimo i to Svetište!

Pater Przemek je za njih služio svetu misu u kapelici a nakon svete mise naši domaćini su ih gostoljubivo počastili. Svetu misu su pjevanjem i sviranjem gitare pratili njihovi pjevači. Dječica su baš uživala u srcu naše Kraljice! Pater Przemek je rekao kako nije mogao niti sanjati da bi opet tako brzo mogao doći ovdje! On je, naime, u 8. mjesecu proslavio svoju mladu misu na hrvatskom jeziku ovdje u Maloj Subotici, a sada je bio radostan i presretan, kako kaže, što je Marija posredovala i uredila njegov ponovni dolazak! Da, to je naša Majka! Kada se Njoj potpuno predajemo u ruke, tada Ona zbilja može sve voditi i sigurno nas ovako lijepo darivati!

Sve ove posjete, susreti, druženja... pokazuju zbilja da jesmo jedno srce u Ocu, bez obzira odakle smo i bez obzira tko smo!

18.10.2017. proslavili smo Dan saveza sa zajednicom iz Belice i njihovim župnikom vlč. Stjepanom Šoštarićem. U 17,30 okupili smo se oko Marije u Svetištu na molitvu krunice.

14.10.2017. posjetili su nas hodočasnici iz Poljske i to dva puna autobusa. Oni su hodočastili s našim patrom Przemekom (Pšemekom) u Međugorje i na putu kući posjetili su naše Svetište.

10

U 18.00 sati započela je sv. misa. Taj dan slavili smo također i sv. Luku Evanđelista. U homiliji nam je vlč. Šoštarić

govorio o životu sv. Luke Evanđelista potaknuvši nas i na zahvalu za njegov život jer on je jedini od evanđelista najviše pisao o događajima vezanim uz našu Majku Mariju. Tako je spomenuo nekoliko važnih dijelova iz evanđelja u kojima se spominju događaji vezani uz Blaženu Djevicu Mariju.Također nam je posebno govorio i o Božjem miru o čemu je i bila riječ upravo u evanđelju toga dana. Pozvao je i nas da idemo među ljude, da drugima donosimo Kristov mir, da drugima budemo svjetlo i mir. Spomenuo je također kako je Marija bila posebno od Boga odabrana kao osoba koja je znala drugima donositi mir. Ona je u sebi njegovala Božji mir. Ona je u mnogim teškim, mučnim i neizdrživim situacijama čvrsto zadržala mir u sebi i tako je i sama oko sebe mogla širiti Božji mir. Svi smo pozvani ugledati se na Mariju, svi smo pozvani moliti Gospodina da nam On podari Svoj mir. Nakon sv. mise imali smo i Slavlje saveza u Svetištu, a završili smo druženjem u našoj dvorani. Vlč.

Šoštarić nam se pridružio u tom druženju te je s nama podijelio i neka svoja vlastita iskustva s Majkom Triput Divnom i posebno njegovu povezanost s o. Kentenichom.Zahvaljujemo zajednici Belica, pod vodstvom njihove vrijedne voditeljice Ruže Špoljarić i posebno vlč. Šoštariću što su s nama na ovako svečan način proslavili Slavlje Saveza!

22.10.2017. smo sa zajednicom iz Zagreba u Svetištu slavili Dan osnutka (18. 10.), ali i Dan pobjede jer je 22. 10.1965. naš utemeljitelj o.Kentenich u Rimu potpuno rehabilitiran nakon dugih 14 godina izgnanstva. Taj dan je s nama bio naš dragi pater Christoph.

Slavlje je započelo u 15 sati u našoj dvorani Hodočasničkog doma.Pater Christoph nas je u nagovoru podsjetio na sam Dan osnutka, ali isto tako dao divne poticaje za naše današnje vrijeme. I danas je dan osnutka, i mi smo osnivačka generacija. O. Kentenich nije sve znao, možda čak nije ni

11

sve razumio, ali sa čvrstim pouzdanjem, on se potpuno predao Mariji u ruke i Ona je u njegovom životu uvijek pobjeđivala.

Takva pobjeda potrebna je i nama danas, ali uvijek je najvažnije i najbitnije da Marija izvojuje brojne pobjede u našim vlastitim srcima. Kada je Marija Pobjednica u našim vlastitim srcima, tada smijemo biti sigurni kako će Ona pobijediti i u svim brojnim životnim poteškoćama, nevoljama i situacijama, podsjećao je tako pater Christoph. Također je spomenuo i Očevu ljubav. Bog nas ljubi, takve kakvi jesmo, sa svim našim slabostima i ranama. Spomenuo je i neke osobe koje su u poteškoćama, utješio ih i ohrabrio u svjetlu istine kako je Bog ipak ljubav! U svemu, što god da se događa, smijemo čvrsto vjerovati: „Ali Bog je ipak ljubav“.Nakon sv. mise okupili smo se u Svetištu Kraljice srca i tamo proslavili Slavlje saveza. U Slavlju saveza je 6 osoba sklopilo Savez ljubavi, tako su naše lige bogatije u Ligi

majki i žena za 5 žena, a u Ligi muškaraca za jednog muškarca.Svima njima čestitamo i molimo Majku

Triput Divnu da im Ona pomaže da čvrsto drže Savez ljubavi i želimo im dobrodošlicu u našu već veliku Schönstattsku obitelj.Nakon Slavlja saveza pater Christoph je svima prisutnima poklonio svoj „mladomisnički“

blagoslov, jer točno prije 22 godine proslavio je svoju prvu mladu misu. Dragom patru Christophu želimo još mnoge godine svećeničkog poziva i poslanja. Tko želi biti Kristov taj mora hoditi putevima kojima je i On hodio. Tako molimo i mi, dragi patre za Vas, da Vas Dobri Pastir vodi uvijek na Vašem putu, da Vam On bude Svjetlo u tami ovoga svijeta. Čestitamo Vam i molimo obilje Božjeg blagoslova i milosti u Vašem svećeničkom životu. Neka Vam na putu u kojem slijedite Krista i njegovu Riječ bude u svemu pomoć i naša Kraljica srca, Majka Triput Divna, Kraljica i Pobjednica Vašeg života.Slavlje i druženje uz okrjepu nastavili smo u našem Hodočasničkom domu.

Tako povezana sa svima Vama u jedno srce u Ocu, pozdravlja Vas Vaša Ivana Mikac

12

Što Crkva kaže DANAS i što će reći SUTRA o ocu Kentenichu,

definira svatko od nas

Kišilo je u Schönstattu 20. rujna, kada je pogrebna kolona s lijesom oca Kentenicha napustila Izvorno svetište i krenula prema crkvi Presvetog Trojstva na Brdo Schönstatt. Marijine sestre su nosile bijeli ljiljan u ruci, okružujući vozilo. Tako su ga priznale kao oca koji je bez fizičkog stvaranja života svoj život potpuno posvetio drugima.

Sve sam ovo promatrao iza okuke na cesti, pazeći da se sve odvija u redu. Dok se vozilo približavalo, razmišljao sam o ljudima koji su se penjali na Brdo, koji su predstavljali tolike druge iz različitih dijelova svijeta, koji su pratili događaj s boli i zahvalnošću: to je bio “ljudski plač i božanski osmijeh”, kako je otac Kentenich često potvrdio.Već na misi, tadašnji biskup iz Münstera i član Instituta za dijecezanske svećenike,

P. Guillermo Carmona, nacionalni ravnatelj Schönstattskog pokreta u Argentini

biskup Heinrich Tenhumberg, podsjetio je na tekst sv. Pavla:“Počinjemo li se ponovno hvaliti? Ili trebamo, kao neki, pisma preporuke vama ili od vas? Vi ste naše pismo, napisano na našim srcima, poznato i čitano od svih, prikazano kao pismo Kristovo kojim smo upravljali, napisano ne tintom, nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na pločama našeg srca”.Svaki veliki čovjek je Božje pismo napisano u naše vrijeme, rekao je biskup Tenhumberg, izražavajući temeljni ključ za razumijevanje oca Kentenicha: on je bio instrument Duha u svojoj osobi i u svome djelu; Evanđelje - Dobra vijest - za srce čovjeka i za današnju kulturu.Ali nije dovoljno da otac bude pismo preporuke. Svatko od nas također bi to trebao biti!“Vi ste sami naše pismo, pismo napisano u našim srcima, poznato i čitano od strane

13

Pred nama je jedno vrijeme velikih milosti i ne želimo to propuštati. Želimo se dobro pripremiti za posvetu novog Svetišta u Ivanovcima da to ne bude samo vanjski folklor nego duboki događaj naših srdaca. Naša Majka i Kraljica ne želi samo dobiti vanjsko vidljivo svetište nego još puno više želi dobiti svetište naših srdaca, želi tamo boraviti i djelovati. To je duboki smisao svakog Schönstattskog svetišta!

Posvetiti svetište – to znači dublje živjeti Savez ljubavi s Majkom i Kraljicom.

Ništa bez Tebe: Draga Majko, kao HŠO ali i kao pojedinci imamo velike nakane koje Ti želimo izraziti i predati tijekom pripreme posvete novog Svetišta u Ivanovcima.

Ništa bez nas: Želimo Tebi donijeti naše duhovne doprinose i staviti ih u milosno blago novog Svetišta (vidi dolje).

cijelog čovječanstva”, prisjeća se sv. Pavao.Ono što Crkva kaže DANAS i što će reći SUTRA o ocu Kentenichu, definira svatko od nas, u svakoj Schönstattskoj obitelji, svaka mlada osoba, misionari Kampanje krunice, ja, vi...

Što bi muškarci mogli čitati u tom živom pismu? U osnovi, tri dimenzije: Savez ljubavi koji preobražava, evanđeoska snaga Crkve na putu i Božja prisutnost vjernog i milosrdnog Oca u kojeg se možemo pouzdati i prepustiti mu se kao djeca.Godina oca Kentenicha je poziv da ga kanoniziramo našim životom: “Vi ga kanonizirate!” Bio je to naš izazov od sv. Ivana Pavla II. na Trgu sv. Petra. I dobro je da je tako. Providnošću se proces odgađa: kakvo bi to bilo dobro da primi počasti oltara ako Crkva još uvijek ne priznaje njegovu karizmu, njegovu poruku za danas? Bio bi to samo čin vrijedan za nas, koji bi vjerojatno padao u zaborav, poput imena i lica mnogih osoba koje je Crkva u posljednjih nekoliko godina kanonizirala. Samo na taj način, kad njegova Obitelj nastoji živjeti na način na

koji je on živio, kad proglašava ono što je on proklamirao, kad ljubi ono što je on ljubio, bit će moguće - kao izraz tog čuda - čudo koje Crkva zahtijeva za potvrdu njegove svetosti. Lopta je na našem terenu i igra se igra. Prihvatimo se posla!

U međuvremenu, ohrabreni smo njegovom porukom: “U bliskom zajedništvu s Kristom i Marijom želimo ići prema Ocu”. “Ja sam došao od Oca i vraćam se njemu”, to se također odnosi i na nas. ‘’Sa Spasiteljem i u Spasitelju idemo prema Ocu; mi smo na svijetu, ali idemo i s njim prema Ocu.’’ (Joseph Kentenich, 1964.)

Želim vam blagoslovljenu “Godinu oca Kentenicha” i da budemo to pismo uvoda, koje nije napisano tintom nego Duhom živoga Boga.

Izvornik: Schoenstatt.orgTekst odabrala Lidija MolnarS engleskog prevela Roberta Andonov

Velika devetnica Hrvatske schönstattske obitelji (HŠO) kao

priprema posvete novog Svetišta u Ivanovcima (15. 9. 2018.)

14

Za posvetu Svetišta želimo se pripremiti u jednoj velikoj devetnici od devet mjeseci koja će trajati od 15. 12. 2017. do 15. 9. 2018.Ovih devet mjeseci bismo podijelili na 3 puta po 3 mjeseca:Vrijeme Nakana

15. 12. 2017. – 15. 3. 2018. Jedinstvo HŠO i osobnih obitelji

15. 3. – 15. 6. 2018. Zvanja i više suradnika/ca

15. 6. – 15. 9. 2018. Djelovanje TDM u novom Svetištu

Molitve ćemo staviti kao prilog u Pismo saveza.To su molitve u našim velikim zajedničkim nakanama HŠO. Isus je obećao zajedničkoj molitvi veliku plodnost!Naše ponude ćemo zapisati na listiće (vidi prilog prvog broja Pisma saveza 2018.):

Od 15. 12. 2017. do 15. 3. 2018. molimo posebno za jedinstvo. Molitvu za tu nakanu mogli ste naći kao prilog 6. broju Pisma saveza 2017.

Sami znate jako dobro koliko je puta naše jedinstvo ugroženo od napasti, kušnji, smetnji i nemira svake vrste. To vrijedi za cijelu HŠO, ali i za Vaše osobne obitelji, za Vaše radno mjesto itd. To vrijedi i za Crkvu i za cijeli svijet.Bez Boga nema mira. Bez molitve nema mira!Zato ćemo svaki dan moliti za jedinstvo i slogu, za mir i pomirenje. S tim nakanama smijete slobodno povezati i Vaše osobne nakane i životne situacije. Obratimo se Kraljici srca da ona dotakne naša i druga srca da budemo sve spremniji za oproštenje i za pomirenje, za slogu i zajednički jezik, za razgovor i suradnju.Došašće, Božić i Nova godina odlična su

naše molitve i žrtve, naš trud oko samoodgoja i samoposvećenja, naše križeve i patnje i osobito naš post, svaki petak o kruhu i vodi (do 15. 9. 2018.).

Tko želi postiti, neka se pismeno javi patru Christophu: imenom i prezimenom, mjestom i potpisom - putem pošte ili e-maila: [email protected]

Početak velike devetnice kao priprema za posvetu novog Svetišta u Ivanovcima

prilika za to. Crkva će u siječnju slaviti svjetski tjedan molitve za jedinstvo svih kršćana. I korizma je opet vrijeme pomirenja i opraštanja...Zato Vas pozivam na tu posebnu molitvu za jedinstvo. Molite je svaki dan. Pratite je petkom postom (vidi uvod). Tako će nastati jedna velika duhovna struja koja će – po zagovoru Kraljice srca – donositi lijepe plodove i koja će biti veliki blagoslov za našu Schönstattsku obitelj. Potaknite, kao voditelji i odgovorni, sve Vaše članove na tu molitvu za jedinstvo. Hvala!Naše aktualno geslo glasi: „Jedno srce u Ocu“.Imamo zajedničkog oca: Nebeskog Oca i našeg utemeljitelja oca Kentenicha. Zato smo braća i sestre. To želimo biti i sve više to postajati! Hvala na Vašem zalaganju!

Vaš pater Christoph

15

Duhovni doprinosi za novo Svetište u Ivanovcima

Ovaj broj Pisma saveza donosi Vam listiće na koje ćete pisati Vaše duhovne doprinose za novo Svetište i također Vaše osobne nakane.

Razmišljajte što ćete ulagati u Svetište za djelovanje naše Triput Divne Majke, Kraljice i Pobjednice Schönstattske u novom Svetištu u Ivanovcima: molitve ili žrtve, Vaše samoposvećenje u svakodnevici, Vaše križeve i patnje. Izaberite jednu odluku i vježbajte to do posvete Svetišta 15. 9. 2018.Poseban prijedlog smo Vam objavili već u studenom: post. One koji mogu i žele, pozivamo na post: od sada svaki petak o kruhu i vodi, do posvete Svetišta 15. 9.Oni koji se odlučuju za post u našoj zajednici, neka sa jave patru Christophu: Vaše ime i prezime, mjesto i Vaš potpis. To možete učiniti putem e-maila ([email protected]) ili na poštansku adresu: pater Christoph Horn, Berg Sion, CH-6048 Horw, Švicarska.To bi bila prava žrtva za Svetište!!!

Ono što nas je posebno probudilo je činjenica da je cijeli niz članova našega pokreta baš zadnjih tjedana i mjeseci doživjelo i dobilo velike i teške križeve: rak na raznim organima, druge teške bolesti, jedna obitelj (petero djece) je izgubila oca, drugi članovi su izgubili posao ili se nalaze u drugim teškim nevoljama...Sad kada imamo geslo „Jedno srce u Ocu!“, želimo biti solidarni sa svima, ali osobito s onima koji se sada nalaze u tako teškim situacijama života. Želimo za njih intenzivno moliti, pomoći im materijalno ili duševno (riječi utjehe i ohrabrenja, posjeti, znakovi ljubavi i povezanosti).

Dragi članovi Hrvatske schönstattske obitelji!

( U školi Oca Kentenicha učimo i poučavamomolitve, žrtve, odluka za samoodgoj, križ, patnja)

Tako želimo biti „jedno srce u Ocu“ ne samo na papiru, nego u istini i u djelima!

Također smo shvatili da izgradnja Svetišta nije „igra“, nego jako ozbiljna stvar i da naša Majka treba ponekad većih žrtava da to novo Svetište bude zaista mjesto milosti i pravo hodočasničko mjesto gdje bi Ona mogla dijeliti mnogima velike darove i milosti.Za to Marija treba nas, našu suradnju i naše žrtve!

Hvala svima od srca na svemu što žrtvujete materijalno i duhovno za novo Svetište!

Srdačno Vas pozdravlja i sve Vas i Vaše drage blagoslivlja +++ Vaš pater Christoph

16

Na putu prema drugom Svetištu

Povijesni podatci o Križu jedinstvaKriž u Bellavisti

Otac Angel Vicente 1960. godine u mjestu Santa Maria u Brazilu izradio je taj križ, a njegova generacija studenata teologije i kasnijih schönstattskih otaca poklonila je taj originalni križ 1960. Svetištu u Bellavisti, u Čileu. Na Božić stoji na oltaru usred Schönstatske obitelji koja u sebi nije jedinstvena. Tko stvarno živi utemeljiteljevo poslanje? Međusobno nepovjerenje s posljedicama – pokret treba crkveno zabraniti.

Križ jedinstva

Usred tih poteškoća raste oko toga novoga Križa jedinstva početak pomirenja, milosno događanje, koje kao čudo jedinstva donosi mnogo blagoslova, daleko izvan Latinske Amerike. U kolovozu 1961. taj je originalni križ prvi put stajao na oltaru Prasvetišta u Schönstattu.

Repliku tog Križa jedinstva od drveta imao je otac Kentenich mnogo godina u vrijeme egzila u svojoj radnoj sobi u Milwaukeeju. Kada je Čileanska schönstattska obitelj1965. taj originalni križ za njegov 80. rođendan donijela u Rim, on je dobro poznavao taj križ i njegovu povijest.Darovali su mu ga, naravno, u nadi da će ga on njima, kako je često činio, opet darovati. Ali utemeljitelj je ljubazno rekao: Što je darovano, darovano je!, i malo kasnije darovao ga je Institutu schönstattskih žena u Stuttgartu, u Njemačkoj.

Križ poslanja

U međuvremenu je taj križ pored slike Triput Divne Majke po čitavom svijetu najpoznatiji znak za schönstattsku duhovnost. U Kristovoj godini 1997. (tijekom priprave za Svetu godinu 2000.) putovala je izvorniku vjerna kopija toga križa kroz međunarodnu Schönstattsku obitelj, prije no što je 18. 10. 1997. predan Prasvetištu.

17

Polazeći iz Svetišta, svjetska Schönstattska obitelj kao Majka Božja stoji uz Križ Isusov. S kaležom u ruci Marija je stoljećima simbol Crkve koja zajedno nosi Kristovo poslanje. U Savezu ljubavi možemo joj s punim povjerenjem reći: naše poslanje je Tvoja stvar! Proslavi se! Hodočasnici koji u listopadu dolaze u Schönstatt i Rim dobivaju posebnu repliku toga „Križa jedinstva“, kao simbol jubileja i znak za uspomenu na slavlje stogodišnjega postojanja Schönstatta.Za naša jubilarna slavlja želimo da taj križ bude izraz naše misionarske raspoloživosti za Crkvu u dvadeset i prvom stoljeću.„Želimo nositi Krista i Mariju u svijet.“

S ocem Kentenichom molimo:

Križ i Marijina slika pružajunarodima mene kao znak spasenja/koji se nikada ne razdvaja,što Očev plan ljubavi poznaje kao jedinstvo.J. Kentenich, Prema nebu

Zbog svoje duboke simbolike Krista i Marije, Križ jedinstva pojavljuje se kasnije također na prsima kardinala, biskupa, nadbiskupa, svećenika i pripadnika vjerskih zajednica. Tako je i Majka Terezija iz Kalukte odlučila da ga nosi cijela njezina kongregacija. Na taj način su ga preuzele mnoge zajednice i mnogi ljudi u cijelome svijetu.

Majka Terezija iz Kalkute i Križ jedinstva

Kada je nekoliko dana prije proglašenja svetom Majke Terezije u Rimu bila obznanjena službena slika s kojom će toga dana biti ukrašena crkva svetoga Petra i koja se zatim pojavila na brojnim spomen-sličicama, tada su mnogi s čuđenjem zamijetili Križ jedinstva na krunici koju ona na toj slici drži u svojoj desnoj ruci. To je križ na kojem pokraj Krista na križu stoji njegova Majka koja u kalež u njezinoj ruci skuplja Krv koja struji iz njegova Srca. Navodimo

ovdje ono što je kardinal Francisco Javier Errázuriz Ossa u raznim prilikama o tome rekao:

„Sjećanje na razgovor s Majkom Terezijom iz Kalkute o Križu jedinstva ostaje duboko utisnuto u moje pamćenje. (Kada sam radio u Rimu), došla je ona u Kongregaciju za ustanove posvećenoga života i zajednice apostolskoga života, da bi razgovarala o novoj ustanovi za svećenike koju je kanila osnovati. Njezino središte bilo bi u Tijuani, u Meksiku. Taj grad bi bio za svećenike njihova Kalkuta.Mnogi ljudi iz centralne Amerike i Meksika odlazili su u taj grad, nakon što su napustitli svoju domovinu i prodali sve što su imali da bi prešli granicu u Sjedinene Države. Nisu uspjeli i ostali su u najvećem siromaštvu u Tijuani.Kada me je pozdravila i vidjela moj križ na prsima, koji je kopija Križa jedinstva, podigla je malo svoju vestu koju je nosila iznad sarija i pokazala mi mali Križ jedinstva koji je uvijek nosila sa sobom.(Ništa uostalom nije rekla odakle joj taj križ). Dodala je:“Ovdje je Majka Božja zajedno s najsiromašnijima od siromaha“. Na rastanku

18

Za žene i majke“Ti primit ćeš nas sve”

upitala me je bi li mogla dobiti 3.000 takvih križeva, jer bi željela da svaka misonarka ljubavi prema bližnjemu ima jedan. Željela je da joj omogućim taj dar. Našao sam dovoljno darivatelja i kupili smo te križeve u Meksiku. Ja sam joj ih poslao.“

Izvor: časopisVínculo, Čile, listopad 2016.

Na što nas Križ jedinstva može potaknuti?

Na što nas Križ jedinstva može potaknuti?Kao Marija i ja želim stajati pod križem, ne pobjeći, svakodnevno nastojati prihvatiti svoj križ, bio velik ili malen.Kao što Marija skuplja Krv iz Isusove rane na boku, i ja bih želio/željela držati svoju praznu posudu i svakodnevnomoliti za bogate milosti, možda malom molitvom našega utemeljitelja:

Druga kitica pjesme “Ti otišao nisi“ ide ovako:„Mi možemo te sresti, ti primit ćeš nas sve. I neće bit ničeg’ što razočara te.Beskrajno je tvoje „da“, jer vidiš dobar znak,što u svakom srcu sakrit je kao Božji plam.“

O tome govori druga pripovijest sestre Petre:

Ne znam je li i u Njemačkoj tako velika čežnja mladeži za prepoznavanjem, prihvaćanjem, priznanjem, uvažavanjem, a time ... doživljajem samosvijesti i vlastite vrijednosti ... Mi smo to doživjeli kroz patra Kentenicha. ...

Daj mi milosti da me moćno nose u sve na što se po sebi ne mogu odvažiti. (Otac Kentenich, Premanebu)

Priredila s. Ramona Schneider

Rekao nam je da mu objasnimo zašto smo došli, što ustvari hoćemo. Odgovorili smo da imamo oko 50 točaka o kojima bismo trebali raspravljati (pitanja o schönstattskom djelu, o povijesti vremena, ideologijama, herezama, itd.) ... Gospodin pater je odvratio: „Pustite to zasad. Prvo se želim pobrinuti za vas.“ Pitali smo: „Pobrinuti se za nas? A oko čega?“ Na to je rekao: „Da, ako mi dopustite, prvo bih se osobno pobrinuo za vas. Ali, to ćemo bolje pojedinačno.“

Irmtraud je bila tri mjeseca starija od mene. Stoga je mogla prva otići, a ja sam ostala na groblju (otac Kentenich rado je šetao po groblju u blizini kuće palotinaca). Samo

19

Foto: vlč. Neuenhofer

sam tu i tamo ‚virila‘. Bio je to vrlo živahan razgovor. Mislila sam: „Što da radim? Što ću reći? Ta, nemam ništa. Nemam problema. To što piše na papiru, to da – ali osobno?”

Dragi Bog se sam pobrinuo za to. ... Ponijela sam sa sobom jednu veliku kameru. Htjela sam pomoću nje sve slikati i opet ju vratiti. Otac Kentenich vidio je kameru i rekao: „S fotografiranjem ćemo malo pričekati“. Razumjela sam vrlo dobro. To znači da nije htio da slikam. No, imala sam veliku želju za tim. I nakon nekih pola sata vidjela sam kako su njih dvoje sjeli na neku klupčicu. Bila je to prekrasna scena ... Mislila sam: „O, Bože, kako bi to bila prekrasna slika.” I najednom, na svoju sramotu, zaboravila sam da ne bih trebala fotografirati. Povukla sam kameru. Instinktivno sam znala: ne smijem to; ali u podsvijesti više nije bilo. ... Kukavički sam stala iza nekog grma, ušla u njega, kamerom naciljala kroz grm baš na patera Kentenicha i Irmtraud. ... Slika je bila prekrasna, i unaprijed sam joj se radovala. Ali, nisam razmišljala. I najednom – baš kad sam htjela pritisnuti okidač – otac Kentenich je ustao.Pogodilo me poput munje. Mislila sam: „Sad je gotovo.” Nisam pritisnula okidač. Slika nikada nije načinjena. Ali sam mislila: „Za ime Božje, što sam sad učinila. Utemeljitelj je tako dobar prema nama. Tako se lijepo pobrinuo za nas. I sasvim jasno mi je rekao

da ne fotografiram. A sad?“ ... Sad će mi reći: „Možete spakirati svoje kofere i vratiti se kući.“ To bi bilo ispravno. Stvarno sam to očekivala. Bilo mi je užasno. Tako sam se sramila i bila razočarana samom sobom. (...)Ali, dogodilo se nešto potpuno drugačije. Kada je Irmtraud bila gotova, mogla sam doći do njega. ... Odmah sam priznala što sam htjela učiniti. ...Rekla sam: „Da, tako je bilo. Tako sam učinila. Doduše, nisam pritisnula okidač, ali htjela sam. To je isto.“ Rekla sam mu da ću sve prihvatiti. Onda me tako lijepo pogledao i rekao: „Bog ti platio.“ – „Molim?“ – Stvarno je zahvalio od sveg srca. „Pa, na čemu?“ – I odjednom mi se otvorio jedan potpuno drugi svijet. On mi je zahvalio, ne zato što sam htjela slikati, nego zato što sam priznala. Rekao je: „Nisam Vas vidio. Nisam primijetio da ste htjeli fotografirati. Ali, jako me raduje to što ste sada to tako rekli.“

Tu je na djelu bila drugačija filozofija. Time je probijen led. Studentica je postala jednostavna djevojčica, koja je sa svim svojim vrijednostima, ali i u svoj svojoj slabosti i bijedi stajala pred njim. Prvi puta mi se u životu dogodilo da mi netko kaže hvala za prekršaj, ali ne za prekršaj kao takav, nego za priznanje da sam ga počinila.A potom je počeo objašnjavati zašto je za djevojačko srce tako važno hrabro prepoznati, a zatim i prihvatiti ograničenosti,

20

loše strane, mane, slabosti.Time je obilježena cijela priča: prihvaćanjem. ... Djevojka je bila prihvaćena, sa svom svojom čežnjom, svom svojom veličinom, svim svojim lijepim stranama, ali i slabostima. Nakon toga započeo je odgojni proces. ... To je bilo teško. Ali, mogao je to učiniti, jer je ranije uspostavljen temelj potpune prihvaćenosti.

Mi nismo više male djevojčice. Mi smo usred života, imamo obitelj, djecu, unuke. Pa ipak:

zar nemamo svi čežnju za tim da nas netko prihvati i razumije, pa upravo i s našim slabostima i našim neuspjehom?Otac Kentenich želi nam darovati taj doživljaj. Pretpostavka za to je da potražimo kontakt s njim. On naše srce neće zadržati za sebe, nego će nam pomoći da s njegovom pomoći pronađemo put do srca nebeskog Oca. Priredila s. Mariana Hermann

Draga moja braćo i sestre!

19. siječnja 2018. bit će punih 10 godina kako se naš dragi mons. Ivan Šešo, prvi predsjednik HŠO preselio u vječnost. Bio je to za mnoge od nas težak i tužan gubitak. U temeljima svega što naša duhovna obitelj predstavlja danas, stoji uz našu dragu s. Hedwigu ovaj svijetli lik svećenika koji se u služenju Bogu i čovjeku istrošio do kraja. Tražite najprije Božje kraljevstvo i sve će vam se ostalo nadodati, bilo je njegovo mladomisničko geslo i tko god ga je imao milost poznavati zna da je to svjedočio čitavim svojim životom.

Ne zamjerite mi ako ovo što pišem bude previše osobno, ali sve što jesam i to što uopće još jesam, zahvaljujem upravo njemu. Bio mi je i duhovnik i ispovjednik i nježno i strpljivo odgajao me je u vjeri. Pratio je moj duhovni hod i zahvaljujući njemu upoznala sam duhovnost Schönstatta i dragu s. Hedwigu. Sklopila sam Savez ljubavi s našom Triput Divnom Majkom 12. 11. 1995.

In memoriam mons. Ivanu Šeši

21

u Kuzmici. Nikada neću zaboraviti toplinu, ljubav i obiteljsko ozračje koje sam tamo primila.

Slavonski Brod i Kuzmica bili su tada rijetke zajednice koje su opstale nakon što je Domovinski rat uništio većinu onoga što je s. Hedwiga od svog dolaska 1970. strpljivo gradila s našom MTA. Rat je učinio svoje, ljudi raseljeni, nastradali i mnoge su se veze izgubile. Nismo tada imali ni patra Christopha ni s. Marianu ni s. Ramonu, ni toliko prevedene schönstattske literature. Nije bilo prijedloga za Slavlje saveza ni nagovora za Sat saveza. S. Hedwiga je bila u Rumi, a tehnologija i internet daleko od ovoga što danas imamo. Ipak, nas nekolicinu po predanosti s. Hedwige i mons. Ivana, MTA je povezala. Zagrebačka regija je imala pok. s. Mirjanu Kukoljan, Lidiju i Mirka Molnar i Mirjanu i Nikicu Neralić. Izmjenjivali smo materijale poštom na relacijama Zagreb, Đakovo, Ruma. Sastavljali Pismo saveza koje je s. Hedwiga slala u konačnom obliku meni u Đakovo gdje smo ga u tiskari tiskali i potom poštom slali na mnoge adrese u našoj zemlji i inozemstvu. Mons. Ivan i ja obilazili smo župe i predstavljali duhovnost kako smo znali i umjeli vođeni njegovom karizmom oca i neizmjernom milošću naše Majke i Kraljice. Malo po malo nicale su lokalne zajednice HŠO u Vinkovcima, Županji, Nijemcima, Cerni, Gunji, Tenji, Osijeku, Josipovcu Osječkom, Bizovcu odakle se duhovnost proširila i na Ivanovce, gdje ćemo uskoro imati drugo Svetište, ukratko po cijeloj Slavoniji. Sestra Hedwiga je djelovala u Srijemu i koordinirala rad Zagrebačke regije i nas u Slavoniji. Godišnji susreti oko 18. listopada tek su pokazali koliko nas ima. Organizirali smo i hodočašća u Schönstatt. Iako mnogi nisu imali mogućnosti ići ipak je milost iz Prasvetišta po nama koji smo ju na izvoru dotakli, doticala i sve druge. Savez ljubavi s MTA neminovno je vodio do toga da se stvara i Savez ljubavi među

članovima. 1997. Majka nam šalje u pomoć našeg patra Christopha i tada se polako pod budnim okom schonstattskog svećenika formira HŠO kakva je danas. Sam početak najbolje može opisati s. Hedwiga koja nam je svojim životom i predanjem pokazala kako se živi Savez ljubavi i kojoj možemo zahvaliti za temelje i rast Schönstatta na našim područjima.

No, ipak se sada vraćam na ono što sam željela istaknuti. Mons. Ivan ili kako su ga mnogi zvali „otac Šešo“ bio je okosnica svega. Njegovo ime otvaralo je sva vrata u svim sredinama. Sve nas je povezao i bez njegovog predanog zauzimanja puno toga ne bi bilo. Vjerujem da je do konačne izgradnje Svetišta u Ivanovcima koje ćemo posvetiti u rujnu 2018. došlo upravo njegovim zagovorom. Radost mi je što će se taj za sve nas veliki dan dogoditi u godini desete obljetnice odlaska mons. Ivana Šeše u vječnost. Znam da se iz vječnosti zauzimao za Svetište, a kada smo svečano postavili kamen temeljac toliko sam živo osjetila njegovu nazočnost da sam ga gotovo vidjela onako nevjerojatno radosnog i nasmijanog što smo i to konačno dočekali. Tada se rodila u mom srcu ideja za čije ostvarenje molim zagovor o.Kentenicha da uz Svetište postavimo spomen na njega kao prvog predsjednika HŠO i vjernog i neumornog svjedoka ljubavi prema Mariji, Bogu i čovjeku. Vidjela sam u duhu Prasvetište u Schönsttatu i spomen uz kapelicu na Josefa Englinga, Maxa Brunnera i Hansa Wormera. Voljela bih da i uz našu kapelicu u Ivanovcima bude kao i u Schönstattu vječni spomen na onoga tko nas je sve osobno doveo do izvora milosti. Bio bi to najljepši znak naše zahvalnosti za sve što je naša Kraljica i Pobjednica po svom vjernom sluzi Ivanu Šeši učinila za HŠO. Pozivam vas, moja braćo i sestre, da mi se u toj molitvenoj nakani pridružite, a Glavno vodstvo molim da razmotri ovu mogućnost na svojoj sjednici.

22

Razmišljanje o svetosti

Ako želimo da nas duhovnost kojoj pripadamo po Savezu ljubavi izgrađuje za cilj koji je o. Kentenih imao: novo nebo i nova zemlja, moramo prvo naučiti cijeniti i nikada ne zaboravljati ljude koji su utkali sebe i svoj život da bi to doprlo do nas i prenijelo se na buduće generacije.Neka mu Gospodin bude nagrada za vjerno

O blagdanu Svih svetih sjećamo se svih oni koji su se preselili u nebo gdje slave Boga kroz svu vječnost.Za svece mislimo da pripadaju nebu, da stalno mole, nikada ne griješe, oni su se takvi (sveti) rodili, mi im se divimo. Možda mislimo da ih ne možemo nasljedovati pa i ne pokušavamo. To je krivo! Nitko ne bi smio reći da svetost nije za njega. Za svetost nisu potrebna velika djela, nego Bog u našem srcu, našim riječima i djelima. Mi volimo reći: “Raditi male stvari neobično dobro.” Da, to je najbolji put svetosti. Sveci su ljudi sjedinjeni s Isusom po Duhu Svetom. Svjesni su svoje ograničenosti, znaju pogriješiti i spremni to priznati. Svi smo mi povezani po svom krštenju i svojoj vjeri savezom s Bogom. Mnogi od nas povezani su i Savezom ljubavi s Majkom Triput Divnom, dakle, samim time pozvani smo na svetost. Bog je svet, bezuvjetno nas ljubi i svetost bi trebala biti odgovor na Njegovu ljubav. Nama na našem putu svetosti velika pomoćnica je naša nebeska Majka Marija. Na poziv patra Christopha neki su poklonili Majčici “1000 dana za svetost.” Obećanja su bila: prikazati dnevno jednu žrtvu, mjesečna sveta ispovijed, apostolski djelovati. Pa, zar to nisu djela koja bi svatko od nas trebao i

služenje Bogu i čovjeku.

Sretnu i blagoslovljenu 2018. godinu, cijeloj HŠO želi po Mariji vaša Goranka Kenfelj-Čajkovac iz Đakova

činiti?Sklapanjem Saveza ljubavi postali smo Marijini apostoli, partneri, želimo je nasljedovati u svemu. Sada, u ovo vrijeme kada je proglašena Godina oca Kentenicha dobivamo posebnu milost, snagu i njegov zagovor da se potrudimo biti sveti apostoli. Tamo gdje nas Majka treba: u našoj obitelji, susjedstvu, radnom mjestu, župnoj zajednici, HŠO. Samoodgojem postati novi, sveti ljudi u novoj zajednici.

Majka najviše želi da naša srca postanu prava svetišta, dakle, dostojna svoje Kraljice.Na putu svetosti važna je: sveta misa, molitva, duhovni dnevni red, ustrajnost. Tako se ujedno i stalno trudimo oko svoga Saveza ljubavi. Zato molimo: “Kraljice srca, posreduj nam vodstvo Duha Svetoga na našem putu svetosti, da volju Nebeskog Oca prihvatimo i svetim životom izvršimo po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.”

Ružica Ivanković, Rovišće

23

Duhovno bdijenje 2018.Tvoje svetište – spasenje za obitelji

Drage članice i članovi Schönstattske molitvene zajednice!Početak nove godine je kao novo jutro – puno mogućnosti i nadanja. Tako želimo danas razmatrati prvi sat Schönstattskog oficija i iz njega iscrpsti nove poticaje za vrijeme našeg duhovnog bdijenja u Svetištu:

Tvoje je svetište naš Nazaret,u kojem nas grije Kristovo sunce.

Otac Kentenich dodjeljuje prvom satu nakon izlaska sunca događaj iz Nazareta. Sveti Luka piše o tome na kraju priče o djetinjstvu: “I siđe s njima, dođe u Nazaret

i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu“ (Lk 1, 51). Upravo izašlo sunce, koje počinje polako grijati postaje simbolom za Krista. Isus Krist je naše Sunce na čijem svjetlu i toplini mi živimo. „Krist-Sunce“ središte je srca Nazareta.

Ono oblikuje svojim sjajnim i jasnim svjetlom svetu povijest obitelji,ono budi tihu i snažnu svetost svakidašnjice u sretnoj obiteljskoj skladnosti.

Prva kitica želi obuhvatiti biblijsku životnu situaciju Svete obitelji iz Nazareta. Na što misli naš otac i utemeljitelj kada nas podsjeća na Nazaret? On povezuje s time misao „svetosti svakodnevnice“. U središtu Nazareta za njega se nalazi Krist-Sunce sa svojim jasnim i sjajnim svjetlom (redak 1.). Svaka oblikovna snaga proizlazi iz Isusa. On je središte srca Svete obitelji. Po njemu sve što se događa u svakidašnjici Nazareta postaje „svetom obiteljskom pričom“ (redak 2.). Tko vidi svakodnevni život u Kristovom svjetlu, otkriva vjerom u providnost Božje vodstvo u središtu života. Ljudski suživot Isusa, Marije i Josipa, obitelji tesara iz Nazareta postaje po Isusu povijest Boga s ljudima, postaje svetom obiteljskom pričom. Tamo gdje je Isus u središtu, počinje sveti život, počinje život s Bogom u svakodnevnici, kao što su živjeli sveci. To je otac Kentenich rado nazivao „svetošću svakodnevnice“. Nazaretska obitelj utjelovljuje novi ideal

24

svetosti kršćanstva. Isus ga je oblikovao i probudio, kao što sunce budi život svojim zrakama. Dva mala pridjeva žele malo okarakterizirati svetost svakodnevnice. Ona je tiha i snažna (redak 3.). Ona se sama ne uzdiže, ima udjela u skrovitosti i neupadljivosti svakodnevnice. A unatoč tome ona nije slaba. Svetost svakodnevnice u Nazaretu ostvaruje se konačno u najužem zajedništvu: „u blaženom obiteljskom jedinstvu“ (redak 4.). Takvo jedinstvo je iskaz svake kršćanske svetosti u kojoj vrijedi kriterij ljubavi kao što pokazuju mnoga mjesta Svetog pisma (Mt 25; Rim 13, 8-10; Jak 2, 15-17; i Iv 3, 10-18).

U Nazaretu za vremena bez zavičajaBog pripravi spasenje obiteljimai milostivo udijeli svetost svakidašnjiceonima koji se posvećuju schönstattskom djelu.

Ponovno je potrebno u drugoj kitici povezati sat biblijske tajne s mjestom Schönstattom. Ono što je Bog učinio u Nazaretu, želi nam i danas također podariti prema vjeri našega utemeljitelja. Za njega je Schönstatt „Nazaret za vremena bez zavičaja“ (redak 1.), to znači mjesto koje poklanja novu domovinu u vremenu u kojem mnogi ljudi više nemaju domovine. Otac Kentenich je doživio industrijski razvoj i dva svjetska rata koji su uzrokovali da mnogi ljudi izgube svoju domovinu. Uz to dolazi velika, sve veća i veća unutarnja nesigurnost te duševna kao i duhovna neukorijenjenost modernog čovjeka. Mnogi ljudi su u Schönstattu doživjeli to da su pronašli novu domovinu. Oni su osjetili da je točno kada otac i utemeljitelj govori o „milosti duševnog udomljenja“, koja se može pronaći kao jedna od „triju hodočasničkih milosti“ na tom milosnom mjestu. Ali Svetište ne poklanja samo domovinu i sigurnost. Njegovo djelovanje kao ‘novog Nazareta’ je svestranije. U njemu treba biti moguće

naći spas obiteljima koje su upravo danas naročito ugrožene (redak 2.). U Svetištu Bog želi obiteljima podariti ono što je dobro za njih i što ih ozdravlja. To je milosno mjesto gdje Bog u svojoj dobroti daruje milost svetosti svakodnevnice onima koji se posvete schönstattskom djelu. U temeljno poslanje Schönstatta spada da smo mi, kao kršćani, pozvani na svetost. Postati svet u središtu svakodnevnice vjernošću u malom – to je bio životni cilj Josefa Englinga, jednog od prvih koji su se zapisali u Schönstatt.

Daj, Majko, da u nama Krist jasnije zasjai sjedini nas u svetom zajedništvu,spremnom na žrtvu u svako vrijeme,kako nas uči naše sveto poslanje.

Treća kitica još jednom zahvaća ponovno u temeljnu misao ovog sata da je Krist-Sunce središte Nazareta. Majka Gospodinova treba se pobrinuti za to da Krist zasja sjajnije u nama, da njegovo svjetlo i njegova svjetlost počinju u nama svijetliti. Tu je jedna velika i lijepa zamolba. Ne sami, već „u svetom zajedništvu“ (redak 2.) smjeli bismo i trebali mi kršćani isijavati Kristovo svjetlo. Prvi kršćani smatrali su se zajednicom svetih. Oni su to shvaćali samo po sebi, ne jer su bili bolji od nas, već su svjetlo Krista-Sunca znali učiniti u svom okruženju djelotvornije nego što to mi činimo danas. Naš otac i utemeljitelj znao je kako treba probuditi u svojoj duhovnoj obitelji težnju za svetošću i kako treba poticati zajedničko nastojanje za time. U tom kontekstu treba je razumjeti (svetost), a također i „žrtve“ o kojima će biti riječi u narednim retcima. Ovdje je riječ o životu koji je u potpunosti spreman na svaku žrtvu, koju zahtijeva nalog poslanja. Ponekad je otac Kentenich u tom kontekstu citirao riječi Adolfa Kolpinga: „obiteljski stol je žrtveni stol“. Možda je ta misao ovdje također bila određujuća, kako bi se podsjetilo na spremnost za žrtvu.

25

Ako želite uključiti se u našu molitvenu zajednicu i preuzeti sat duhovnog bdijenja u Svetištu možete se prijaviti kod gđe. Mire Erceg na e-adresu: [email protected].

Nije li velika milost da narednih mjeseci Majci Božjoj u Ivanovcima smijemo pripremiti „novi Nazaret“ u kojem će mnogi ljudi, osobito obitelji, pronaći spas i ozdravljenje? Rado ćemo položiti za to naše priloge u milosno blago: naše molitve i žrtve, prije svega naše nastojanje oko svetosti svakodnevnice.

Jedno srce u Ocu!

vaša sestra Mariana

(Izvor: Peter Wolf, Gebetsschule ‘Himmelwärts’, str. 178.-182.)

Odluka Generalnog prezidija u Schönstattu od 2. veljače 2017. godine za izgradnju drugog Schönstattskog svetišta u Hrvatskoj u Ivanovcima kod Valpova, donijela je veliku radost našoj velikoj Obitelji, osobito u regiji Slavonije. Kada smo prihvatili Gospu Hodočasnicu - Majku Triput Divnu u svoje domove, obitelji i srca, ni slutili nismo koliko ćemo radosti, blagoslova i pomoći po njezinom zagovoru primati, o čemu nam govore mnoga svjedočanstva.

Jedna je Majka Božja, majka svih ljudi na svijetu, dolazi nam s različitim porukama, ali s istim ciljem: mijenjajte sebe na bolje – nemojte nastojati mijenjati druge. Vjerujte Evanđelju, po njemu živite. Upravo ta ustrajnost u vjeri pomogla nam je da kroz sedam godina izgradimo svoje srce, da ono prvo postane Svetište Majke Triput Divne.

Svetište Ivanovci Ivanovci – selo blagoslovljeno

Draga Schönstattska obitelji, upravo iz svog srca posvetila sam ovu pjesmu našoj Majčici!

Pjesma Majci Triput Divnoj kod polaganja kamena temeljca za drugo Hrvatsko schönstattsko svetište, u Ivanovcima 30. 9. 2017.

Mi smo mali kao mravi, tako ćemo i raditi, našoj Majci Triput Divnojkuću ćemo izgraditi.

Skupa ćemo sebe dati,srca rade kao strune,a ruke su naše Majkesvih blagoslova pune.

Blagoslov će nama doći,treba samo željet – htjeti,

26

ponizno moliti, šutjeti, raditii nad svime budno bdjeti.

Pa što da naša MTDs milostima radi,nego da svoju malenui neznatnu dječicu nagradi!

Za predanost, trud i radi molitvu našu čistu,sve nas vodi Majko dragasvome Sinu, našem Kristu.

Molimo sad Majku Divnunek’ i mladi progledaju,po darima Duha Svetog

nek’ joj i oni pripadaju!

Ja sad imam i godina,dočekavši ovu sreću,stavljam sebe u Temeljaci ni za čim žalit neću.

Mene sutra neće biti,ali Schönstatt neka živi,u srcima naših bližnjihNEKA CIJELI SVIJET SE DIVI!

Katica Gazdić, članica HŠO Nard - Valpovo

I ja želim biti živa pokaznica

Liga žena i majki u Josipovcu započela je s duhovnom obradom pokaznice koja je središnji simbol Schönstattskog pokreta žena i majki i koju darujemo u Svetište Majke Triput Divne u Ivanovcima.Kroz naše susrete želimo upoznati ideal pokaznice i posredovanje različitih poticaja za odgovarajuće oblikovanje života.Otac Kentenich kaže: “Naše je srce tako veliko da ga može ispuniti samo Bog. Kaže se o dragoj Majci Božjoj: Ti si zvučna i posve

čista pokaznica koja nosi Krista Gospodina.” Svatko od nas mora biti u procesiji života također sveta pokaznica, zvučna i ona koja posve nosi Krista. To je zapravo smisao kršćanskog života.

Jedan pisac naših dana kaže: ”Da bismo mogli živjeti, trebamo nekoga tko će nam dati pravo središte, nekoga tko je za nas središte.”

27

Postavljanje kamena temeljca u Ivanovcima

U subotu, 30.9.2017.god. krenuli smo iz Đakova u Ivanovce na slavlje postavljanja i blagoslov kamena temeljca za naše drugo Schönstattsko svetište u Hrvatskoj, ovo u Slavoniji. Vrijeme je taj dan bilo prekrasno. Putem do Ivanovaca molili smo radosno otajstvo krunice i vladalo je vedro i veselo raspoloženje. S nestrpljenjem smo čekali dolazak u Ivanovce. Došli smo među prvima, ostavili smo kolače koje smo donijeli, zatim smo ostavili Hodočasnička svetišta na mjesto koje je određeno za nas. Na samom početku programa pozdravila nas je voditeljica

Kao žive pokaznice želimo svojim bitkom i životom pokazati da je Krist naše središte. Jer smo pronašle njega, središte našeg života, možemo ga također drugima posredovati i približiti. Na putu k Elizabeti Marija je prva živa pokaznica. Ona u čijem je središtu Krist našao svoje prebivalište, odmah ga počinje nositi ljudima i njima posredovati susret s njime.

Otac Kentenich nam kaže: “Marija nas želi učiniti ljudima sunca, ljudima koji zrače Kristom. Predanje Majci Božjoj tjera nas posve Kristu. Ona nas želi učiniti ljudima koji su ispunjeni Kristom. Mi moramo svjesno nositi u sebi Krista, želimo svjesno biti nositeljice Krista. Spasitelj želi po meni ići danas po ulicama, po meni želi dotaći ljude. Spasitelj se danas pokazuje ljudima po mojoj osobnosti.”Marijo, daj da u Savezu ljubavi s tobom budem poput tebe; ispunjena Kristom, tvojim Sinom, prožeta njegovim sjajem. Pokloni mi obilje svoje svjetlosti, da je mogu

donositi drugima i da oni pronađu put do svjetla, do tebe.

Putokazni simbol i ideal naše zajednice Schönstattskih žena i majki još od davne 1940. godine je: Imati središte. Živjeti iz središta. Nositi Krista u srcu. Dati mu prostora. Njega zračiti i učiniti ga prepoznatljivim ljudima koje susrećemo.Ovo vrijeme duhovne obrade pokaznice možemo nazvati i svojom duhovnom obnovom. Pronađimo svoje središte života i budimo prave pokaznice koje u sebi nose Krista i čine da drugi preko nas vide Krista.Marijo, svakoga dana predajem se tebi u posvetnoj molitvi. I ja želim biti živa pokaznica. Želim biti dragi kamen koji je na podnožju pokaznice i koji nas upućuje da je za nas Savez ljubavi s Triput Divnom Majkom, Kraljicom i Pobjednicom Schönstattskom najsigurniji put kako postati u Kristu Očevo dijete. JEDNO SRCE U OCU!Marija Štefanović

slavonske regije Mira Šimić. Nakon toga su bila svjedočanstva, koja su bila dirljiva i dojmljiva, pogotovo svjedočanstvo iz Splita. Slijedio je nagovor p. Christopha, a zatim blagoslov naših Hodočasničkih svetišta. Gledali smo i film o pok.mons Ivanu Šeši koji je sigurno bio sretan zbog današnjeg dana. Slijedila je pauza za ručak i ponudu domaćina. U nastavku nas je s. Ramona uvela u slavlje postavljanja kamena temeljca. Iz Schönstatta je donijela komad drveta s krova, dvije svijeće, komad kamena i sliku Prasvetišta. Bilo je duhovito i zabavno.

28

Marijini planovi i želje su se ostvarile – preko svojih članova i vjernika koji žele biti majčina produžena ruka 14. listopada je u Dubrovniku organiziran Dan Hodočasničke Gospe. Ta listopadska subota osvanula je kao pravo ljeto, s istoka i zapada pristizale su kolone hodočasnika čiji cilj pješačenja Stradunom prema jezuitima nisu ometale mnogobrojne grupe turista. Naši hodočasnici nošeni žarom u srcu hrlili su prema crkvi sv. Ignacija -štovatelji MTD od Kaštela, Trogira, Ploča, Korčule, Mostara, Neuma, Budve (Crna Gora), te Dubrovačke

Dan Hodočasničke Gospe - Dubrovnik

U 15 h je počelo misno slavlje koje je predvodio nadbiskup đakovačko-osječki u miru, mons Marin Srakić, a zatim smo krenuli u procesiji do zemljišta. Nadbiskup je blagoslovio kamen temeljac i početak gradnje. U tom trenutku srce mi je jako lupalo, bila sam sretna i ponosna što sam i ja bila dio tog velikog događanja. Bila sam presretna što će za godinu dana i naše svetište u Slavoniji biti izgrađeno, što će

nam naša MTD biti tako blizu, živa , raširenih ruku i otvorena srca puna ljubavi dočekivati sve ljude i dijeliti im mnoge milosti. Hvala ti, Majčice, što si odlučila za stalno se nastaniti u našoj Slavoniji. Vole te tvoji Slavonci, a posebno tvoja Jadranka. Jadranka Bukvašević

29

schönstattske obitelji od Stona do Konavala. Ubrzo se napunila crkva koju smo taj dan dobili na korištenje,upravo radi svoje veličine, kako same crkve, tako i popratnih prostora koji su nam poslužili za pripremu i druženje - veliko hvala isusovcima na susretljivosti.Kolika je ljubav zajedničke Majke prisutna među svojom djecom, tako se sestrinsko i bratsko ozračje širilo. Osobe s kojima smo se mjesecima telefonski povezivali, pripremali i dogovarali, dijelili svoja iskustva i želje, ali se do tada nikada nismo vidjeli, to jutro smo se osjećali kao da se poznajemo od djetinjstva, kao da smo

svaki dan skupa,kolika radost i zagrljaji među svim tim dragim ljudima, a kako i nebi kad nas ista Majka svojom majčinskom rukom odgaja.

U 10 sati, nakon pozdrava gđe Tereze Bohulov, pater Christoph održao je predavanje, a u 11 sati upriličena je svečana sv. misa popraćena zborom crkve sv. Ignacija s g. Božom Butiganom koji je i sam štovatelj MTD- zahvaljujemo im, jer smo tako dali veću hvalu Mariji. Uslijedila je pauza za ručak u kojoj se izmijenilo puno poznanstva i ostvarila prijateljstva uz lijepe uspomene.Poslijepodnevni program počeo je sa svjedočanstvom, a zatim je slijedio za mnoge najsvečaniji dio programa - 34 osobe sklopile su Savez ljubavi s MTD. 30 žena i 4

djevojke pripremljene i vođene zalaganjem naše Kristine Filičić, svečano su dale zavjet Majci za svoj “Da”- evo me, Majko, tu sam i želim biti uz tebe ako je to Tvoja volja.Ruže u ruci, sreća u oku, pjesma na usnama, ljubav u srcu osjećala se na svima.Uslijedila je molitva krunice, klanjanje pred Presvetim, te završetak uz blagoslov Hodočasničkih svetišta koja su stigla iz svih gradova sa svojim hodočasnicima.Moram istaknuti i zahvaliti mladoj hodočasnici iz MostaraMateji Galić koja je svojim anđeoskim glasom uz gitaru posebno uveličala poslijepodnevni program, kao

i voditeljici iz Mostara Zdenki Golemac i svim hodočasnicima i štovateljima MTD koji su na rastanku naknadno pohodili i naše Svetište MTD u Pilama, tj. crkvicu sv. Đurđa, gdje nas je dočekao naš vrijedni don Jerko, te molitvom i pjesmom još jednom počastili našu Majku Kraljicu.

A što bi, Marijo, sve ovo mi mogli, da nam nije tebe, Majko, naša snago i ‘jubavi, vođeni rukom jednog Oca.“Jedno srce u Ocu” - upravo tako svi smo toga dana bili jedno srce našeg Oca i jedna ljubav naše Majke.

Za sve zahvalna Dubrovačka schönstattska obitelj

Ana Storelli

30

Draga braćo i sestre u HŠO!

Iznimno me raduje što Vas mogu kratko izvijestiti o milosnim danima i divnom iskustvu koje nam je darovala naša Majka Triput Divna preko susreta s paterom Christophom na otoku Korčuli. Hvala MTD na njegovom zvanju i poslanju.Naš susret započeo je već s danom Hodočasničke Gospe kojeg smo slavili u Dubrovniku, u subotu, 14. listopada 2017. u crkvi sv. Ignacija. Naime, taj dan sam zajedno s nekoliko članica s otoka Korčule te jednom članicom iz Orebića (poluotok Pelješac) sklopila Savez ljubavi s našom MTD!Nakon susreta u Dubrovniku pater Christoph je nastavio svoj apostolski put prema otoku Korčuli, prema dogovorenom programu kojeg smo, Bogu hvala, ostvarili zahvaljujući divnim sestrama HŠO iz Dubrovnika, Korčule i Orebića. Ovom prilikom posebno zahvaljujem našem dragome dominikancu p. Marku Bobašu iz Korčule, župniku župe Svih Svetih u Blatu, don Željku Kovačeviću te župniku župe sv. Josipa u Veloj Luci, don Mariju Karatoviću bez čije pomoći i suradnje ovaj susret ne bi bio na ovaj način

realiziran. Hvala Gospodinu na Majčinoj pomoći i providnosti.

Predviđeni program susreta zajednica s paterom Christophom započeo je sv. misom u nedjelju, 15.10. 2017. u dominikanskom samostanu sv. Nikole u Korčuli, potom je uslijedio nagovor patra Christopha te prigodno druženje s patrom i članovima zajednica u dvorani samostana. Poslijepodne je uslijedio susret u Veloj Luci, u župnoj crkvi sv. Josipa - krunica, sv. misa, te nagovor patra Christopha koji je bio veoma nadahnut Majkom Triput Divnom i

31

njezinim djelovanjem u našim obiteljima, osobito kao pomoćnice i odgojiteljice. Zaista, ako je obitelj sveta i društvo postaje sveto. Budući da u Veloj Luci dosada nije bilo kruga Hodočasničke Gospe, bitno je istaknuti zainteresiranost prijavljenih obitelji za primanje naše drage Majke, te će uz Božju providnost ovdje zasigurno i zaživjeti pohod MTD koje smo tako danas potrebni.U ponedjeljak 16. 10. u poslijepodnevnim satima nastavili smo s programom u župnoj crkvi Svih Svetih u Blatu.

Hvala Bogu, od lipnja 2017. naša draga MTD ima već jedan krug u Blatu, i obilazi naše obitelji i naša srca koja trebaju njezino

Srce da bi istinski živjeli i došli do ljubavi Kristove. Susret smo započeli majčinom najdražom molitvom, svetom krunicom, nastavili svetom misom, poslije je uslijedilo upoznavanje s dijelom schönstattske pobožnosti - Akcijom Hodočasničke Gospe, koju nam je pater svojim nadahnutim nagovorom još više približio. Budući su članice iz Blata pozorno slušale svaku riječ, pater se kratko našalio: „Vi slušate kao da već sve znate“! Također, vodeći se srcem, moram zahvaliti Majci Triput Divnoj na svim divnim dušama, prvenstveno dragoj Ivani Mikac-Dodlek, Ani Medo, Ani Storelli, Ljiljani Maričić i Smiljani Marelić koje je poslala u moj život preko ove pobožnosti. Hvala Bogu što je upravo preko njihove pomoći i suradnje vodio ovaj program susreta na njegovu Slavu. Zaista, Duh je taj koji povezuje, veže i spaja da se međusobno potpomažemo, nadopunjujemo i gradimo naš duhovni život na Marijinim temeljima jer je to jedini pravi put.

Sestra u Kristu i Mariji,

Vaša Fanita Barčot

Svi sveci imaju svoje originalne karakteristi-

ke. No, ono što im je zajedničko, to je plemeni-

ta, natjecateljska težnja za junaštvom ljubavi

koja je svima njima temelj i kruna njihovog

nauka i njihovog života.

Otac Kentenich

32

Susret svećenika u Đakovu

Na spomendan Anđela čuvara, 2.10. 2017. u Đakovu je održan susret HŠ lige svećenika. Domaćin je bio vlč. Tomislav Ćorluka, župnik župe Svih Svetih. Na početku je pozdravio okupljene svećenike i kratko se osvrnuo na protekle događaje i općenito na Schönstattski pokret kod nas i u svijetu. Naglasio je kako se osjeća njegov rast u nekim djelovima Europe poslije jubilarne 2014. god. i to da zahvaća mlade u kojima jača duhovna snaga, a to je poseban uspjeh. Susret je nastavljen u župnoj crkvi Svih Svetih gdje se zajedno s okupljenim vjernicima služila sv. misa koju je predvodio vlč. Ivan Ravlić, voditelj HŠ lige svećenika, župnik u Tesliću u Republici Bosni i Hercegovini.U svojoj propovjedi govorio je kako je o. Kentenich iskusio veličinu Majke Božje i uzeo je sebi za odgojiteljicu, a nama darovao Savez ljubavi kao put spasenja i osobnog kontakta s Bogom i Majkom Božjom. Marijino dijete nikada nije izgubljeno – koja utjeha u današnjem svijetu koji se gubi i to na svim područjima. Zato imamo Majku Božju koja nam pomaže dovesti ljude k Isusu koja na nas gleda i brine se za svakoga. Koliko god bili zreli

i Isusa poznavali, nikada se ne možemo odreći njegove Majke niti možemo bez nje. Teško je nabrojati koliki su se preko Majke Triput Divne obratili, pronašli pravi put i spasenje. Ona nije samo okrunjena Kraljica koja želi prijestolje da na njemu sjedi već da ima moć djelovanja u svijetu. Ona je naša partnerica i otkupiteljica, kako naš Križ jedinstva lijepo pokazuje. U molitvi vjernika molili smo zajedno i osobno za naše pastire, zahvalili za blagoslov i postavljanje kamena temeljca u Ivanovcima, za jedinstvo u HŠO, za obitelji i djecu, za sve one koji nisu mogli doći, s vjerom da će nas dragi Bog po zagovoru naše Majke i Kraljice i o. Kentenicha uslišati i biti uz nas. Na kraju svete mise zajedno smo zapjevali dragu nam pjesmu „Najljepše riječi“, fotografirali se, srdačno pozdravili u nadi nekog novog susreta te krenuli u svoju svakodnevicu. Naši svećenici ostali su još u zajedničkom druženju i razgovoru o osobnim i nedavno doživljenim svjedočanstvima iz Ivanovaca gdje su započeli radovi na izgradnji drugog Hrvatskog schönstattskog svetišta.

Izvijestila Mira Erceg

33

Živjeti i umirati s Gospom

Imam potrebu napisati nešto o svojoj majci s obzirom da je bila duboko vezana uz Schönstattski pokret. Moja majka Mirica Budinšćak je Pokret donijela u Jastrebarsko na mala vrata. Tako tiho i nezamjetno da u početku ni nama u obitelji nije rekla o čemu se radi. Samo je rekla da će Marija Hodočasnica posjećivati obitelji i da je to posebna Marijina prisutnost u toj slici. U početku nisam u to uopće povjerovala, ali bilo mi je drago da moja mama ima duhovno društvo, pa makar i neke osobe koje sliku prenose po gradu. A onda, kad sam primijetila da moj mali nećak koji je tada imao nepune četiri godine s velikom radošću prima Gospu i tjera sve nas, kako smo dolazili kući, da jedan po jedan kleknemo i da je pozdravljamo, ljubimo, natjeralo me je na razmišljanje… Nije to bilo naučeno ponašanje, nego sam shvatila da dijete koje

je čiste duše prepoznaje posebnu prisutnost Gospe u slici koju primamo. Naša je mama od početka tako duboko i savjesno primala Gospu Hodočasnicu. Uvijek bi se s Njom povukla u jednu sobu i molila, uvijek bi joj složila buketić cvijeća, svjećice upalila. Nije nam nametala tu pobožnost, samo je jednom kratko rekla da Marija traži naše žrtve i rad na sebi da bismo je dostojno primali. Znala je i reći da će se Gospa pobrinuti i za naše obiteljske probleme. Dugi niz godina sam vidjela kako čita schönstattsku literaturu: knjige, Pismo saveza, a često je o tome i govorila, jer sve je to za nju bilo važno i njeno. Molila je trodnevnice, devetnice o.Kentenichu i sestri Emiliji Engel. Često nas je u kući (a i šire) izvještavala o događajima u Maloj Subotici, duhovnim susretima i obnovama. Jednom sam je pitala zašto ne radi na širenju krugova, a ona je rekla da ona moli na tu nakanu i da molitvom treba otvoriti put, a ostalo će Gospa učiniti sama. Oba pohoda Auksilijara bila su u našoj kući. To su bili posebni susreti. Pozvala je ne samo članice Schönstattskog pokreta, već i druge naše prijatelje na molitvu i čašćenje Gospe. Silno se radovala gradnji novog Svetišta u Ivanovcima, gdje je imala silnu želju da bi ona i tata otišli na polaganje kamena temeljca. Nažalost, bolest to više nije dopustila. Bila joj je velika utjeha i radost što je ljetos mogla još jednom otići u Malu Suboticu na susret obitelji.Naša je mama bolovala od karcinoma. Cijela njena bolest je bila prožeta posebnom Gospinom prisutnošću. Već prvi tjedan kad joj je dijagnosticiran karcinom jedna je ljubazna liječnica u bolnici u bolesničkoj sobi prepoznala malu Gospu Hodočasnicu

34

na noćnom ormariću, koju je mama kupila u Svetištu u Maloj Subotici. Rekla joj je: „Ne bojte se, kad imate kraj sebe Onu koja Vas nosi, Vi ste u sigurnim rukama.“ Moja se majka uhvatila za te riječi kao čvrsti štit i često ih je ponavljala. U bolesti je još više prionula uz krunicu, molila bi po 4-5 krunica na dan, držala se Marije kao dijete svoje majke. Nadala se ozdravljenju, ali je molila za Božju volju. Svjesno je prihvaćala život i odlazak. Često je ponavljala rečenicu koju nam je još naša prabaka citirala iz Katekizma: da smo na svijetu da Boga spoznamo, da ga uzljubimo, i da tako u Nebo dođemo. Svjesno je prihvaćala trpljenje: bez prigovaranja, bez kukanja, zanovijetanja, svaka hrana je njoj bila ukusna, sve je bilo dobro, uvijek je zahvaljivala za svaku i malu sitnicu, uvijek je u bolnici brinula za druge bolesnice, zanimala se za privatne živote sestara, samo da ne bude ona i njezina bolest u centru pažnje. Na svaku kemoterapiju išli smo oboružani molitvenicima, krunicama. Sasvim pažljivo pozivala bi pacijentice na molitvu, sakramente, pričala je o Bogu i Djevici oduševljeno, radosno, zarazno. I začas bi se soba pretvorila u molitveni prostor i cijela bi bolnička soba molila glasno Gospinu krunicu ili Božanskog Milosrđa. Svaku kemoterapiju u bolnici popratila je i svetom pričesti. Često su se i gospođe u sobi na njezin poticaj pripravile za bolesničko pomazanje, ispovijed i pričest. Ponekad su znale spontano zapjevati i svete pjesme. Bila je jako sretna kad je mogla svjedočiti o pomoći Božjoj, kao i o Marijinoj. I doista, pomagali su joj, prošla je kroz sepsu i kad su liječnici već digli ruke, ona se oporavila iz kritičnog stanja samo zahvaljujući svakodnevnoj svetoj pričesti i moleći se MTD. Kad je trebalo na dugu operaciju poslije vađenja markera, na blagdan Gospe Lurdske, doživjele smo tako veliko ohrabrenje i blizinu Majke Božje da se činilo da nas sama Gospa nosi na rukama. To poslijepodne smo saznali da

mora na drugu operaciju. I opet oporavak i silni ciklusi kemoterapije uz Božju pomoć. Radovala se svakom danu s nama, strpljivo i požrtvovno i onda kad liječnici nisu mogli pomoći, moja je mama neprestano molila. Nosila je Gospin Škapular i Gospa joj je dala da za Gospu Karmelsku može doći u Crkvu. Na to je bila silno ponosna. Često je doma primala sv. pričest. Zadnji dan svojega života molila me da pozovem svećenika. Kad je primila sakramente pala je u krevet. To jutro još za mraka rekla mi je da je vidi Gospu, MTD kako sjaji. Iskreno se nadam da je Marija došla po moju majku na smrtnom času. Nadam se da su joj ususret došli i o. Kentenich i svi sveti iz Schönstattskog pokreta kojeg je tako jako voljela. Govorila mi je da je to tako divna duhovnost i tako lijep način rada na sebi, na samoodgoju i da mi ljubav prema Schönstattskom pokretu ostavlja kao duhovnu baštinu.

Vlatka Budinšćak

Svetac svakodnevica

malim vrlinama pri-

daje veliku pozornost

jer mu pomažu da svoj

uobičajeni život čini

svetim.

Otac Kentenich

35

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi članovi HŠO, dragi primatelji Gospe Hodočasnice!2018. godine imamo čast i radost slaviti 20. obljetnicu Akcije Hodočasničke Gospe.Naime, u srpnju 1998. godine pokrenut je prvi hodočasnički krug u Slavonskom Brodu.

Proslava 20. obljetnice Akcije Hodočasničke Gospe će biti 15. 9. 2018. u Ivanovcima, na posveti drugog Hrvatskog schönstattskog svetišta!

Zato 2018. NEĆE biti proslava Hodočasničke Gospe u biskupijama, nego samo jedna središnja proslava u Ivanovcima. SVI STE POZVANI! Za tu obljetnicu djelovanja i boravka Gospe Hodočasnice u Hrvatskoj želimo obnoviti sve naše hodočasničke krugove!

Kao prilog u Pismu saveza primate obrazac «Prijava». Što to znači? To znači da će sada svaki postojući krug ispuniti taj obrazac i time ćete prijaviti svoj krug sa svim podatcima koji se traže u formularu «Prijava». Novu evidenciju za svaki (!) krug trebate poslati ili donijeti najkasnije (!) do 15. 9. 2018. u Ivanovce. Ako možete prije, još bolje. Jako Vas molimo za to!!!

Molimo Vas da prijave budu točno ispunjene i da se na prijavi obavezno upiše i broj slike!

VAŽNO: krugovi koji se gase neka ne predaju

Obnova Akcije Hodočasničke Gospe

drugim osobama slike Gospe Hodočasnice da bi se formirao novi krug, već se te slike MORAJU vratiti najprije u Malu Suboticu! Novi krugovi smiju se i mogu se otvarati tek kada osobe odgovorne za Akciju Hodočasničke Gospe iz Male Subotice budu informirane o tome!Ako imate bilo kakva pitanja, kontaktirajte nas: Ivana Mikac-Dodlek: 098 907 85 73, IZA 16,00 sati.

Zahvaljujemo svim kontaktnim osobama, voditeljima krugova na svim poslovima, zalaganjima za rast i razvoj ovog divnog projekta – hvala Vam što doprinosite da naša Akcija Hodočasničke Gospe živi! Neka nas vodi u tome naša Majka i Kraljica srca!Vama svima, Vašim obiteljima, dragima, i svima onima koje nosite u svojim srcima želimo sretnu 2018. godinu – sa obiljem Božjeg mira i blagoslova!Vaš tim Akcije Hodočasničke Gospe!Ivana Mikac-Dodlek

36

OBAVIJESTI

Dobrovoljni prilozi i „doprinosi“

1) Poštovani članovi Udruge HŠO, molimo Vas da izvršite uplate članarine za 2018. godinu na IBAN: HR9023400091100189681. Iznos članarine je 100,00 kn i obvezni su je uplatiti članovi koji su potpisali pristupnice.

2) Zahvaljujemo pojedincima i zajednicama za uplaćene donacije i priloge za Svetište. I dalje molimo sve osobe i zajednice koje mogu i žele pridonijeti za održavanje i gradnju Schönstattskog svetišta u Maloj Subotici (posebno za Hodočasnički dom) da svoje darove uplate na IBAN: HR9023400091100189681 s pozivom na broj (upišite broj kruga kojem pripada ili broj tekuće godine).

3) Zahvaljujemo svima koji su uplatili prilog za Pismo saveza, jer su na taj način omogućili tiskanje glasila naše Obitelji.

Pismo saveza tiskamo svaki drugi mjesec. Godišnja pretplata za 6 brojeva je 70 kn za

Knjiga svjedočanstavauz 20. obljetnicu Akcije

Hodočasničke Gospe 2018.Dragi članovi, dragi primatelji Gospe Hodočasnice!2018. godine imamo čast i radost slaviti 20. obljetnicu Akcije Hodočasničke Gospe.

Za tu prigodu želimo Mariji i prikladno zahvaliti za Njezino djelovanje u obliku Hodočasničke Gospe.Njoj želimo pokloniti knjigu sa svjedočanstvima o Njezinom djelovanju i darivanju!

Stoga pozivamo sve koji imaju svjedočanstva i sve koji žele podijeliti svoja iskustva i svjedočanstva o djelovaju Gospe Hodočasnice, da ih pošalju u elektroničkom

obliku ili poštom na adresu:

Ivana Mikac-DodlekTomaša Goričanca 740 321 Mala SuboticaEmail: [email protected]

Rok:15. 2. 2018.

Hvala Vam od srca što ćete time Mariji zahvaliti i što ćete širiti Njezinu slavu!Božji blagoslov svima!

Koordinatorica AHGIvana Mikac-Dodlek

37

pojedinačna slanja i 50 kn za slanja zajednicama. Molimo sve kontaktne osobe da prilikom uplate priloga za Pismo saveza obavezno navedu ime i prezime, mjesto i po mogućnosti broj kruga.Materijalne doprinose i uplate za Pisma saveza uplatite na IBAN primatelja HŠO: HR1323400091410099180, poziv na broj: 201 – 2015 (zadnji broj u pozivu na broj mijenja se ovisno o godini u kojoj vršite uplatu, npr. 201-2015 uplata za 2015. godinu, 201-2016 uplata za 2016. godinu itd.). Blagajnik AHG je: Jasminka Horvat, Brune Bušića 23, 40 321 Mala Subotica,tel. 040/631-279, 099/723-66-36, e-pošta: [email protected]

Tim Akcije Hodočasničke Gospe

Ivana Mikac-Dodlek: koordinatorica i predstavnica projekta AHG u Glavnom vodstvu,Tomaša Goričanca 7, 40 321 Mala Subotica, tel: 098/907-85-73, e-pošta: [email protected]

Prijave za nove krugove: Slađana Cirkvenčić, Palovec, Športska 9, 40 321 Mala Subotica, tel. (iza 18 sati): 040/639-565, mob: 099/594-10-46, e-pošta: [email protected]

U slučaju bilo kakvih pitanja ili nejasnoća vezanih uz Vaše krugove, ili otvaranje novih krugova obratite se na: Ivana Mikac-Dodlek, T. Goričanca 7, 40 321 Mala Subotica, tel. 098/907-85-73 (iza 16 sati).

S radošću se javljam da smo uspjeli izvršiti sve neophodne pripreme i u okviru već postojeće udruge HŠO Mala Subotica otvoriti poseban žiro-račun - ZA IZGRADNJU SVETIŠTA U IVANOVCIMA. Žiro-račun je otvoren u Privrednoj banci Zagreb d.d. i u funkciji je od 31. siječnja 2017. godine.

Za uplate na žiro-račun molimo koristiti sljedeći broj primatelja računa - HŠO: IBAN RAČUNA: HR 53 2340 0091 5108 3887 7 SWIFT CODE: PBZGHR2X s obveznom naznakom - ZA IZGRADNJU SVETIŠTA U IVANOVCIMA. Svi koji žele donirati novčana sredstva za izgradnju Svetišta u Ivanovcima u gotovini, molimo obratiti se blagajnici SANJI VARŽIĆ, mob. tel. 091 / 59 30 986, adresa: Oslobođenja 16A, 31 227 Zelčin.

VAŽNA OBAVIJEST

38

SUĆUTI

U 67. godini života preminula je Štefica Ratkajec iz Tuheljskih toplica, velika štovateljica Majke Triput Divne. Brinula je o mnogim krugovima svoga kraja i donosila ih na godišnji blagoslov. Njezina obitelj nastavlja primati Gospu Hodočasnicu.Iz lokalne zajednice Drenovci umrla je aktivna schönstattovka, majka petero djece, Ljuba Ugljarević.Obitelji iskrena sućut.Iz lokalne zajednice Ivankovo umrla je također aktivna schönstattovka Vida Šitum, obitelji izražavamo iskrenu sućut.

Gosparu Matu Baroviću kao i cijeloj obitelji iskrena sućut povodomsmrti njegove supruge- naše vjerne članice Stonska i Dubrovačka schönstattska obitelj.Iskrenu sućut obiteljima i lokalnim zajednicama, u nadi i vjeri u vječni život, izražava HŠO.

Čestitke

U nedjelju, 5. 11. 2017. nadbiskup Đuro Hranić krstio je deseto dijete u obitelji Đurđe i Pave Pušelja, iz Župe Kraljice sv. Krunice u Kuševcu. Obitelji, posebno roditeljima, iskrene čestitke i Božji blagoslov te zagovor MTD čiji su revni štovatelji. Posebne čestitke bakama Mari i Vukici koje su svojim pouzdanjem u MTD poticale i ostale članove lokalne zajednice na molitvu, pa sada svi zajedno zahvaljujemo za malog Šimuna, novog člana u našoj Schönstattskoj bitelji.

Lidija i Mirko Molnar broje osmo unuče rođenjem malog Petra 26. 10. 2017. (3350 g, 50 cm), sina Tome i snahe Ane kojemu se raduje trogodišnja sestrica Marta, bake, djedovi, stričevi,tete i ostala brojna rodbina zahvalna dragom Bogu na novom daru života.

Članica Dubrovačke schönsttatske obitelji Mara Vuijičići njezin suprug Marko proslavili su 29.10. 2017. u župnoj crkvi svetog Stjepana u Zatonu Velikom 50. godišnjicu braka. U braku su rodili petero djece (3 kćeri i 2 sina) te imaju dvanaestero unučadi (3 dječaka i 9 curica) i jedno praunuče.

Svim čestitkama pridružuje se i cijela naša velika Schönstattska obitelj!

39

Šalje čovjek sina u svijet i savjetuje ga:„Ako naiđeš na ljude koji plaču, stani pa i ti plači s njima.Ako naiđeš na ljude koji pjevaju, stani i ti pa pjevaj s njima.Ako naiđeš na ljude koji plešu, stani i ti pa pleši s njima.Ako naiđeš na ljude koji rade, skloni se i ne smetaj im.“

J

Mali komarac se vraća kući nakon svog prvog probnog leta.- I, kako je bilo, sine? – pita ga mama.- Odlično, svi su mi pljeskali!

J

Smijeh nije grijeh...

Urednice: Lidija Molnar, tel.: 01/5584-767, e-mail: [email protected] [email protected]; s. Hedwig Maria Weinzierl, e-mail: [email protected] ::: lektorica: Maja Krstić ::: grafički urednik: Josip Majačić ::: odgovara: Tomislav Ćorluka, Štrosmajerov trg 1, 31400 Đakovo, mob: 098/631 063E-mail: [email protected] ::: Tisak: Proventus natura d.o.o., Cerna

- Zašto si u bilježnici ostavio ovu stranicu potpuno praznu? – pita učitelj matematike Pericu.- E, pa učitelju, tu sam računao napamet!

J

Strogi ispovjednik u ispovjedaonici prekorava starijega gospodina koji se jedva ili nikako ne kaje za svoje teške grijehe. Pokušava ga zastrašiti citatima iz Evanđelja: - Zar ne znate, to Isus kaže, da će u paklu biti plač i škrgut zuba! - reče ispovjednik.- To me ne zabrinjava, jer ja plakati ne znam, a zubi su mi već odavno poispadali.- Samo se Vi tješite i zavaravajte, ali Bogu ništa nije nemoguće! - dometnu svećenik.

Infinitizam u dubinu, visinu i širinu poznaje i odgovarajuću dužinu. Ona ne vrijedi samo za danas i ovdje, nego i za sutra i prekosutra, štoviše za cijeli život. A što je ovdje na zemlji cijelom ljubavlju obuhvaćeno i željeno i postignuto, to smije biti, i hoće i bit će, ukoliko je moguće, predmet naše brige kroz čitavu vječnost. Mala sveta Terezija je bila uvjerena da će onu zadaću koju je na zemlji dobila smjeti nastaviti i završiti u nebu i iz neba. I u nama živi jednostavna vjera da nisu pokojnici iz naše obitelji za nas i za naše zajedničko životno djelo mrtvi i neplodni, nego da iz onoga svijeta na najdjelotvorniji način rade u smislu našega poslanja. Tako mi shvaćamo na svoj način communio sanctorum. Možda će nam ljudski biti teško što više ne vidimo mnogih potpora svoje obitelji ovdje u svojim redovima. Praznine su sve veće i brojnije. Tko zna koliko će oruđa Majka Božja još uzeti k sebi u Schönstattsko nebo! Neka dođe što hoće: Mi stojimo mirno i živimo u stalnoj vezi sa svojim mrtvima. U svetom natjecanju borimo se s njima za predanje koje usavršuje na djelu Mater ter admirabilis. Zato oni za nas nisu mrtvi. Oni stupaju u našim redovima, a mi u njihovim. Da, možda će nam sada biti još lakše održavati vezu s njima nego u vrijeme kad su još boravili među nama. A kad Božja mudra providnost i nama iznenada pošalje anđela smrti da nas

presadi u drugi svijet u kojem će nam razotkriti svoje planove, nadamo se da ćemo u uskoj povezanosti sa svima svojima još više smjeti biti i djelovati za Schönstatt nego ovdje na zemlji.

Iz Treće povelje osnutka (predavanje patra Kentenicha 8. prosinca 1944. u koncentracijskom logoru Dachau)

mons. Ivan Šešo, prvi predsjednik Hrvatske schönstattske obitelji,deseta obljetnica prelaska u vjecnu domovinu

(19. 1. 2008. – 19. 1. 2018.)