GLAS SLOBODE broj 5

GLAS SLOBODEgrađana i građanki Sarajeva broj 5, 24. mart 2014

Mostar, Zenica, Sarajevo, Goražde, Brčko, Bugojno, Konjic,

Gračanica, Fojnica, Donji Vakuf...

Plenumi usvajaju zajedničke zahtjeve,

zastrašivanje se nastavlja, demonstranti

ne odustaju.

Građani Sarajeva su 12. marta su usvojili zahtjeve za Vladu Fedracije BiH, tražeći: ostavku vlade FBiH, obustava krivičnog

gonjenja svih učesnika demonstracija,

trenutna obustava svih privatizacijskih

procesa, revizija privatizacija, ukidanje

bijelog hljeba idrugih bene"cija,

određivanje plate na nivo dvije prosječ‐

ne plate javnim funkcionerima, ukidan‐

je naknada za rad u komisijama i up‐

ravnim tijelima, progresivne poreske

stope u zavisnosti od visine dohotka,

pokretanje inicijativ o izradi zakona o

PDV- u uz nultu stopu za osnovne živ‐

otne namirnice, usklađivanje iznosa

penzija sa rastom plata, obustava

zaduživanja kod komercijalnih banaka i

međunarodnih fondova!

Rok za ispunjenje ovih zahtjeva je 31. mart. Zajedničke zahtjeve prema federal‐nim vlastima podržali su i drugi plenumi u BiH.

U isto vrijeme policijsko-politički pritis‐ci u više gradova nastavljaju se. Plenumi‐ma se pokušavaju oduzeti prostori za rad, a demonstrante zastrašuju, kažn‐javaju i premlaćuju. Takvi slučajevi zabil‐ježeni su u Zenici, Mostaru, Gračanici, Goraždu i Sarajevu. Uprkos svemu, jedan po jedan grad ustaje i staje u zajed‐nički front borbe za bolje sutra.

Plenumi nastavljaju sa radom, a sarajevs‐ki za sjednicu 26. marta planira raspravl‐jati o zdravstvu i privredi.

2 GLAS SLOBODE

Dom mladih najskuplji za

građane

Više od 4.000 potpisa za podršku

protestima

Poslanici Skupštine KS ne

žele čuti zahtjeve građana!

PLENUMSKE VIJESTI

Građani Sarajeva:

Dolazimo u Dom mladih!

Za Plenume koji se održavaju u Domu Mladih, ovaj objekat naplati Kantona 4.000 KM, dok za sastanke poitičkih stranaka naplačuje duplo manje. Dom mladih za svaku sjednicu Plenuma građana i građanki Sarajeva naplaćuje 4.000 KM, a račun isporučuje Skupštini Kantona.

Prema Izvještaju o poslovanju KJP Cen‐tar "Skenderija" iz 2012. godine Dom mladih znatno niže cijene naplačuje strankama, pjevačima i vjerskim organi‐zacijama.

Tako je 16. maja 2012. godine u Domu mladih održana Konferencija za mlade

SDA, a naplaćeno im je svega 1170 KM , Stranka za BiH koje je 21. januara iste godine, održala cjelodnevnu Skupštinu platila je svega 1965,60 KM. Skupu Je‐

hovinih svjedoka naplaćeno je tek 819

KM, dok je za Dan sindikata trgovine koji je Dom mladih koristio cijeli jedan dan faktura iznosila tek 982,40 KM.

Organizatorima priredbe "Najpoželjniji

poslodavac", održanoj 10. maja 2012. naplaćtilo se 1965,60 KM, dok je Hanka

Paldum za dva koncerta održana 8. i 9. marta te godine, Domu mladih trebala platiti svega 4914 KM ili skromnih 2457

KM po jednom koncertu.

Skupština Kantona Sarajevo i dalje ig‐noriše zahtjeve koje su im uputili građani i građanke Sarajeva, a što prav‐daju time što Plenum nema svoje pred‐stavnike sa koj ima bi poslanici Skupštine, navodno, vodili socijalni dija‐log.

Ovakav stav Skupštine Kantona Sarajevo pokazuje da poslanici zapravo ne rade za dobro građana, nego za vlastite interese, i samo pronalaze način kako da to opravdaju.

Sarajevski plenum opet podsjeća poslanike Skupštine da Plenum nema vođa, da to nije politička partija niti poli‐tički pokret, te da se suprotstavlja svim pokušajima manipulacije. "Plenum

građana i građanki Sarajeva izražava

svoje ogorčenje što poslanici koje smo bi‐

rali ne žele raditi svoje posao, niti slušati

šta mi, njihovi glasači, želimo", navodi se u saopštenju Plenuma građana i građan‐ki Sarajeva.

Plenum poziva sve sugrađane da se ak‐tivno uključe u rad Plenuma, te da na taj način oni koje su građani izbrali i čiji rad skupo plaćaju, zajedno natjeramo da rade.

Plenum Sarajevo je još 28. februara ove godine uputio zahtjev Skupštini Kantona Sarajevo u kojem je tražio hitno sazivan‐je sjednice Skupštine KS. Na ovoj sjedni‐ci Skupština u svom stalnom zasjedanju građanima i građankama Kantona Sara‐jevo mora ponuditi hitna i trajna rješenja mnogobrojnih društveno-ekonomskih problema, konačno stavljajući interese društva ispred stranačkih i privatnih.

Građani su do sada Skupštini uputili niz cdrugih zahtjeva iz oblasti socijalnih, bo‐račkih pitanja, nauke, kulture i obrazo‐vanja. Neki od prvih zahtjeva su se odnosili za uspostavljanje ekspertske vlaste, reviziju privatizacije u Kantonu, reviziju rada Kantonalnog tužilaštva u oblasti privrednog krimilana.

Podršku sarajevskim protestima do sada je dalo 4.315 građana. Svi su se upisali u svesku Selvera Fatića koji sedmicama vrijedno skuplja potpise podrške. Selver kaže da je mnogo više građana koji po‐dražavaju proteste, ali da se boje da to javno kažu i stave svoj potpis na ovu peticiju.

Građani i građanke Sarajeva koji učes‐

t v u ju n a p l e nu m i m a p or uču ju

poslanicima Skupštine Kantona Saraje‐

vo kako će i ove srijede doći u Dom

mladih kako bi održali jedanaesti sara‐

jevski plenum.

Učesnici sarajevskog plenuma napomin‐ju Skupštini KS da im ne pokušava zabraniti ulazak u Dom mladih, kao što su to pokušali učniti posljednji put, kada Skupština KS građanima nije dozvila da deseti plenum održe u velikoj sali Doma mladih.

Iako je zahtjev za korištenje Doma mladih dostavljen Skupštini na vrijeme, Skupština ga nije razmatrala jer se građani navodno nisu odazvali na poziv na "socijalni dijalog". Građani su ipak odlučili da plenum neće biti odgođen, a nakon što je veća grupa došla pred Dom mladih u 17 i 30, a nakon što su među‐narodne organizacije reagovale na ovu zabranu građanima je dozvoljen ulazak u Dom mladih.

Međutim, ovaj Plenum nije održan u ve‐likoj sali, Plenumu je predloženo da se održi u vanrednim okolnostima i manjoj sali.Deseti sarajevski plenum održan je u p o d r u mskoj pro s tor i j i , m a l o j i neuslovnoj, iako je te večeri glavna sala tog objekta bila prazna.

Plenum podsjeća da Dom mladih pripa‐da građanima i građankama Sarajeva i da to nije privatni, već javni prostor. Ovaj prostor mora biti dostupan Plenu‐mu bez naknade i bez bilo kakvih ograničenja.

Građani Sarajeva su i ranije upućivali Skupštini zahtjeve da im dozvoli koriš‐tenje nekog javnog objekta kako bi održ‐

abali Plenume i radne sastnke, međutim, Skupštine se nije očitovala o tome.

"Poslanici su neposredno prije početka Plenuma 19. marta, putem posrednika, uputili poruku da nisu dali dozvolu za korištenje tog prostora jer nisu ni razma‐trali zahtjev iako im je upućena još prije skoro mjesec dana. Bili su spremni os‐taviti oko 1000 građana i građanki koji su došli da razgovaraju o problemima u oblasti kulture i obrazovanja, na kiši, is‐pred Doma mladih. Vrata Doma mladih su ipak otvorena, ali tek nakon interven‐cije međunarodne zajednice. No, ni to nisu do kraja poslušali jer su omogućili samo upotrebu male sale koja nema tehničke mogućnosti kao velika sala, te Plenum po prvi put nije bio prenošen uživo putem interneta što je onemogući‐lo brojne građane koji nisu mogli doći, ili one koji žive u dijaspori, da prate zas‐jedanje, što je vjerujemo i bio cilj Skupš‐tine", stoji u saopštenju Plenuma.

Plenum zahtjeva da se građa nima ustupi Dom mladih, javna ustanova koju je os‐novao Kanton, te prema tome pripada građanima i građankama Sarajeva. Traži‐mo da ova odluka bude donešena po hit‐nom postupku, bez daljih odlaganja i uc‐jena od strane Skupštine prema građani‐ma.

3GLAS SLOBODE

TEŠANJ: Bivši borac odustao od samospaljivanja

GRAČANICA: Apel građana

DONJI VAKUF: Policija na Plenumu

ZENICA: Zastrašivanje i premlaćivanje

demonstranata

KONJIC: Opštinsko vijeće odbilo zahtjeve

Plenuma

Na posljednji Plenum građana i građanki Donjeg Vakufa došlo je četiri-pet polici‐jskih službenika koji su, kako tvrde građani, pisali neki zapisnik ili izvještaj o učesnicima Plenuma. Oni smatraju da je ovo jedna vrsta pritiska na građane koji se okupljaju kako bi raspravljali o socijal‐nim i ekonomskim problemima njihove zajednice.

" Donji Vakuf je relativno malo mjesto, svi

se znaju, i policijski pritisak i na ovaj

način jasan je dokaz koliko Plenumi

smetaju predstavnicima vlasti. Takođe,

ovakvi postupci policije posredan su priti‐

sak na građane i građanke, još jedan oblik

represije policijije i vlasti i njihov oblik za‐

strašivanja", tvrde u Donjem Vakufu.

Nekadašnji kapetan Armije BiH iz Tešn‐ja, Suad Ibrahimović, koji je najavio da će se spaliti pred zgradom Optštine u tom gradu, odustao je nakon što je u dvodnevnim intenzivnim pregovorima s načelnikom Općine Tešanj, Suadom Huskićem, i ministrom za boračka pitan‐j a Z e n ičko - d o b oj s ko g k ant on a , Nedžadom Lokmićem, dobio garancije da će svi zahtjevi Plenuma građana Tešn‐ja biti rješavani u usaglašenim rokovima, uz nadzor Plenuma građana i u skladu sa zakonskom procedurom.

Ibrahimović je potpisao i Sporazum o razumijevanju sa zastupnikom u Drža‐vnom Par lamentu , Šemsudinom Mehmedovićem koji je također iz Tešnja. U Sporazumu se navodi kako Ibrahi‐mović odustaje od samospaljivanja jer je njegovim zahtjevima djelimično udovol‐jeno, te da se obustave protesti građana tog grada i ukloni šatorsko naselje koje je postavljeno ispred zgrade Opštine, jer to

"šalje lošu sliku o Tešnju".

Također, dogovorena je veća saradnja vlasti i građana i transparentniji pristup (nansijskim podacima.

Ibrahimović koji je prošle sedmice došao u Sarajevo kako bi predao ratne činove pred Predsjedništvom BiH, kazao je kako su borci iz Tešnja u lošoj ekonom‐

skoj situaciji, te da im niko od nadležnih ne želi pomoći.

"Ovo nije problem Suada Ibrahimovića već boračke populacije koja je na ulici i nema više šta da jede. Ima nas kojima je isključena struja. U ovoj državi jedan dio ljudi živi na takav bijedan način, dok se drugi enermno bogate. Dok ovi prvi izlaze na proteste zato što više nemaju izlaza, neki drugi ih proglase državnim neprijateljima i kriminalcima", kazao je Ibrahimović tog dana.

Učesnici Plenuma Gračanica kažu kako se u posljednje vrijeme na neke od nji‐hovih članova vrši jak prihički pritisak. Navode kako su pojedinim članovima Plenum Gračanice na lokalnom nivou počeli jaki psihološki pritisci. Taj pritisak se, kako navode, održava na privatne poslove ljudi, članove njihovih porodica.

"Dešavaju se pojedinačna uslovljavanja -

"ako ne odustaneš učiniti ćemo to i to"i

slično. Ovo je mala sredina i svi sve znaju

vjerujte da nije nimalo lako. Dirnuli smo

u osinje gnijezdo i sada valja izdržati

bolove uboda. svaka sugestija savjet dobro

je došla", navode iz Gračanice.Ipak, kažu da su i ti problemi znak da su učesnici Plenuma Gračanice na pravom putu.

Na zahtjeve koje je plenum Konjica uputio Opštinskom vijeću, stigao je odgovor da ukoliko žele da dostavljaju zahtjeve trebaju bolje proučiti Pravilnik o radu Opštinskog Vijeća, te da njihovi zahtjevi neće biti uzeti u razmatranje. Zauzet je stav da se povodom ovakve reakcije, Plenum obrati javnosti i Op‐štinskom Vijeću putem Radio Konjica.

U okviru plenuma oformljena je grupa koja predstavlja interese obespravljenih radnika, prvenstveno onih koji nisu članovi sindikata, ali i drugih radnika . Žele se povezati i sarađivati sa sličnim radnim grupama u drugim plenumima.

Zenički plenum javlja da su sin opštin‐skog načelnika i još dvojica nepoznatih muškaraca pretukli demonstranta Ben‐jamina Kaknju.

Policija u Zenici kaznila je jednog od demonstranta sa 353,60 KM zbog navonih uvreda koje je ovaj demonstrant uputio načelniku Opštine Zenica, Huse‐jinu Smajloviću.

Plenum Zeničko-dobojskog Kantona tvrdi jos jedan dokaz diktature koje provode policajci pod naređenjima načelnika."Ovakvo nesto je nedopustivo i

vec smo poslali dopise OSCE-u, te OHR-u

i stranim ambasadama u našoj zemlji da

budu upoznati sa terorom koji nasi

građani doživljavaju", navode.

Prošle sedmice, Plenum se oglasio kaza‐vši kako je policija demonstranta privela nakon demonstracija, a nekon čega su učesnici Plenuma uputili otvoreno pis‐mo načelniku Smajloviću. "Sposoban

načelnik bi uvidio da je u Zenici vanredno

stanje, jer nemamo Vladu. Uvidio bi

ogorčenje građana i sve svoje radno vri‐

jeme bi usmjerio na smirivanje situacije.

Sposoban načelnik bi se do sada obratio

građanima najmanje sto puta, trudio bi se

da radi za njih barem sad, ako to do sada

nije učinio", navode učesnici Plenuma.

4 GLAS SLOBODE

dr.sci. DENI MEMIĆ

KURTOVIĆ: Neophodno

je suzbiti korupciju u

zdravstvu

u susret Plenumu o privredi i zdravstvu

Razgovarao: Alen Hadžikarić

Deni Memić, doktor ekonomskih nauka, ističe da su plenumi koji je održavaju širom

BiH napravili značajne pomake, te da bi plenum na nivou države bio snažan korektiv

vlastima.

MEMIĆ: Ne treba stati

Razgovarao: Alen Hadžikarić

Prim.dr. Aziz Kurtović, specijalista urgentne medicine i

koordinator grupe za zdravstvo Plenuma

Sarajevo govori o problemima u oblasti

zdravstva.

Koji su ključni problemi domaće

ekonomije?

Država prije svega nema jedinstvenu ekonomsku politiku. BiH ima godišnji bruto domaći proizvod po glavi stanovnika na nivou od oko 6.000 KM i to je ključni pokazatelj životnog standar‐da prosječnog stanovnika. Ukoliko taj pokazatelj uporedimo sa zemljma iz okruženja evidentno je da živimo višes‐truko lošije od naših susjeda.

BiH trenutno ima oko 10,4 milijarde KM javnog duga, što čini od 42 posto bruto domaćeg proizvoda ili u prosjeku oko 2.700 KM po glavi stanovnika. Neri‐jetko možemo čuti mišljenja da mi kao zemlja nismo prezaduženi, što je daleko od istine. Javni dug koji je na nivou od 42 posto bruto domaćeg proizvoda mo‐gao bi se smatrati prihvatljivim da su kreditna sredstva uložena u infrastruk‐tu r n e pro j e kt e ko j i n o s e n ov u vrijednosti. Mi smo se zaduživali i nas‐tavljamo trend zaduživanja za potrebe tekuće potrošnje što je poražavajuće za jednu ekonomiju.

BiH ima veliki problem valjskotrgovin‐skog de(cita gdje u prosjeku svakih sat vremena uvezemo 1.000.000 KM više nego što izvezemo, što praktično znaći da smo kao država svaki sat vremena siromašniji za milion KM. Uvozimo bro‐jne nepotrebne stavke za koje BiH ima domaći potencijal, kao što su pšenica, u l ja , h l j eb, e lektr ičnu energ iju , pivo,vodu.

Šta može da bude rješenje takve loše

ekonomske situacije?

Moramo znati da za ovako ozbiljnu ekonomsku dubiozu ne postoji čarobni štapić, ali potrebno je iskoristiti najbolja iskustava država koje su napravile znača‐jne ekonomske pomake. Neke od mojih preporuka su zaustavit i prodaju strateških državnih kompanija te uvođenje koncepta javno-privatnog partnerstva, uspostavljanje ciljeva za

članove uprava državnih kompanija, ograničenje primanja za članove uprava državnih kompanija do izlaska iz krize, suzbijanje sive ekonomije i privlačenje investicija stimulativnom (skalnom poli‐tikom, okrupnjavanje malih, adekvatna uloga domaćeg segmenta bankarskog sektora u podršci privrede, adekvatno upravljanje budžetima, adekvatno up‐ravljanje platnim bilansom države koje podrazumjeva zaustavljanje nepotrebnog uvoza , reforma prekomjerne adminis‐tracije, penzinog i socijalnog fonda,...

Plenumi i protesti su prestali biti glavne

vijesti u medijima.

Mislim da plenumi ne gube snagu čin‐jenicom da nisu prva dnevna vijest u medijima. Vjerujem da moraju imati svoj kontinuitet i vršiti stalni pritisak na vlast da bolje radi svoj posao. Žao mi je vidjeti da na plenumima i protestima ima jako malo onih kojima je ovakva pokret najpotrebniji, kao što su studenti, pravareni radnici, obespravljeni borci, nezaposleni.

Ekonomski zahtjevi Plenuma? Po

vama?

Pratio sam zahtjeve plenuma i moram priznati da je bilo jako dobrih inicijativa. Ono što je najbitnije jeste činjenica da je većina njih i prihvaćena, što pokazuje da plenumski zahtjevi imaju svoju težinu.

Mislim da je u budućnosti jako važno na adekvatan način formulisati zahtjeve prema vlasitma, na način da će oni donijeti kontinuiranu realnu vrijednosti običnom građaninu kroz duži vremenski period. Zahtjevi bi morali uključivati minimalni očekivani nivo prosječnih plata, očekivani nivo novih radnih mjes‐ta, očekivani nivo javnog duga, očeki‐vani nivo zaposlenosti, reforme iz oblasti klime za poslovanje, uz obaveznu vre‐

mensku progresiju.

Šta mislite o zahtjevu Plenuma za izm‐

jenu Zakona o porezu na dodanu vri‐

jednost (PDV)?

Zahtjeva koji se odnosi na diferenciranu stopu PDV-a je apsolutna potreba i real‐nost svake razvijene ekonomije u svijetu. Jedinstvena poreska stopa na osnovne životne namjernice i luksuznu robu ap‐solutno je neadekvatna i ekonomski neo‐pravdana.

Kako mobilizovati građane BiH koji će

ići u ostvarivanje ovih zahtjeva?

Mi kao narod moramo prestati razmišl‐jati na način na koji nas 20 godina pro‐gramiraju političke elite. Duboko sam uvjeren da velika većina ljudi dolazi u fazu svijesti u kojoj će se prestati pitati kako se onaj drugi zove, gdje se i kako okrene kada se moli Bogu. Jedni način da spasimo BiH jeste da svi imamo jedinstven cilj a to je ekonomski opo‐ravak. Kreiranje ambijenta za poslovne podhvate prvi je korak u ujedinjenju lju‐di u cilju rada na jedinstvenom cilju.

Kako plenumi mogu postati snaga re‐

forme ovog društva?

To je jako kompleksno pitanje i mnogo je faktora koji na to mogu utjecati. Sma‐tram da bi kreiranje jedinstvenog plenu‐

ma na nivou države moglo biti snažan korektivni faktor načinu upravljanja državom bez obzira ko je na vlasti. To ne znači da pojedinačni plenumi ne trebaju da postoje zasebno. Oni se samo mogu slijevati u jedan veći plenum na nivou države.

Imate li neku poruku za građane Sara‐

jeva i BiH?

Građanima svih gradova u BiH poručio bih da ne odustaju od borbe za ono što im pripada, jer su oni jedina snaga ove države.

Na što se najviše odnose zahtjevi up‐

ućeni grupi za zdravstvo?

Sto se tiče zahtjeva oni se najviše odnose na nepotizam, korupciju, samovolju rukovodstva, i enormne plaće pojedinih direktora u javnim zdravstvenim us‐tanovama koje su veće čak i od plaća članova predsjedništva BiH. Istovre‐meno su tri-četiri puta veće od plaća uglednih ljekara specijalista i primarijusa u istim ustanovama. Nepravda koja vla‐da svuda u društvu je i u zdravstvu na‐jveći uzrokn ezadovoljstva.

Koliko su kompleksni problemi u ovoj

oblasti i koliko je potrebno za njihovo

5GLAS SLOBODE

Spisak bh. multimilonera: Nije moralno sve što je po zakonu!

Obavljajući funkcije 27 političara u Bosni i Hercegovini stekli su ogromno bogatstvo. Najmanje troje njih imaju imovinu

vrijednu više od milion maraka.

BiH ima 90 multimilionera, barem tako tvrdi američki portal Wealth-X. Prema istom izvoru, njihovo bogatstvo se proc‐jenjuje na devet milijardi dolara. U odnosu na 2012., zemlja je dobila pet novih milijardera. Prema metodologiji rada Wealth-X, svaki pojedinac čije bo‐gatstvo prelazi 30 miliona dolara, spada u kategoriju multimilionera. To po‐drazumijeva gotovinu, nekretnine, um‐

jetnine, avione, helikoptere, luksuzne au‐tomobile, ali i dionice. Zanimljivo je da je u BiH sa 2012. na 2013. godinu broj super bogataša porastao sa 65 na 85, a ukupna imovina sa osam na devet mili‐jardi dolara.

Među najbogatijima su hercegovački preduzetnici: Marijan Primorac, poznat po zastupništvu i distribuciji cigareta Tvornice duhana Rovinj u BiH, te Mirko Grbešić, vlasnik Mepas grupe. Prvi raspolaže kapitalom od 60, a drugi od 90 miliona eura. Među bogate se ubrajaju i Nijaz Hastor, vlasnik ASA Prevent gru‐pacije, Gavrilo Bobar, biznismen iz Bi‐jeljine i Fahrudin Radončić, donedavno vlasnik dnevnog lista Avaz i državni ministar sigurnosti.

Građani misle da su bh. političari najbo‐gatiji

Ovdašnji građani nisu daleko od istine. U Bosni i Hercegovini, 27 političara, obavljajući funkcije, stekli su ogromno bogatstvo. Najmanje troje od njih imaju imovinu vrijednu preko pola miliona eura. Među njima je i Kemal Čaušević, donedavno direktor Uprave za indirekt‐no oporezivanje. Tokom sedam godina obnašanja te funkcije, Čaušević je kupio devet stanova i poslovnih prostora i 20 duluma zemljišta. No, nije jedini.

Prema navodima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), imovina Zlatka Lagumdžije, ministra vanjskih poslova i lidera SDP-a, prelazi milion eura. U na‐jbogatije bosanskohercegovačke politi‐čare se ubrajaju i Milorad Dodik, pred‐sjednik Republike Srpske i SNSD-a, Nikola Špirić, državni ministar (nansija i trezora, te drugi čovjek u Dodikovoj stranci.

"Ukupna vrijednost imovine porodice

Lagumdžija danas prelazi dva miliona

maraka, a više od polovine je stečeno

nakon 2002. godine. Tu su tri stana u

Sarajevu, stan u Dubrovniku, imanje na

Poljinama. Predsjednik RS, Milorad

Dodik, je naveo da izdržava sina Igora,

koji tada nije imao prihode, ali jeste

imovinu vrijednu 2,6 miliona maraka.

Dodik je podigao i kredit od skoro 1,5 mil‐

iona maraka, pri čemu je mjesečna rata

kredita veća od 19.000 maraka", navodi Ermin Zatega, novinar CIN-a.

"Svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu

porodica Dodik je procijenila na 5,7 mil‐

iona maraka, u šta su uračunati stanovi u

Beogradu, imanje u Laktašima i niz

drugih nekretnina. Nikola Špirić je u

samo dvije godine stekao porodično iman‐

je, luksuzni automobil, a ušteđevina se

povećala za oko 80.000 maraka. Špirić je

tada napisao da posjeduje porodično

imanje u Drvaru, troiposoban stan u

Banja Luci, dvoiposoban u Novom Sadu,

dok njegovi sin i kćerka imaju po

dvoiposobne stanove u Beogradu i Beču", ističe Zatega.

Na primjeru imenovanih političara nije teško zaključiti kako su politika i novac u Bosni i Hercegovini u sprezi. No, postavlja se pitanje - kako u državi, u ko‐joj 600.000 osoba živi ispod opšte granice siromaštava, a svaki peti građanin preživljava od jednog i po eura dnevno, postati bogat?

"Niko od onih koje poznajem se nije obo‐

gatio svojom preduzetničkom idejom,

nekim dobrim poduhvatom. Sve je bilo

povezano, ili na bazi prevare ili na bazi

korupcije ili na bazi pozicije i položaja,

povezanog sa politikom. Među tih 20-tak

koje znam, 10-tak je onih koji su bili na

političkim funkcijama, vrlo visokim, do

nivoa premijera", kaže Ivan Šijaković, profesor na banjalučkom univerzitetu.

Sud BiH je prošle godine blokirao imov‐inu Kemalu Čauševiću, bivšem direktoru Uprave za indirektno oporezivanje, koji se dovodi u vezu sa organizovanim kriminalom. I to je sve što je bosansko‐hercegovačko pravosuđe preduzelo svih ovih godina, uprkos brojnim medijskim izvještajima o mogućem nelegalnom sti‐canju imovine vodećih ljudi u političk‐om životu BiH. Slučajevi poput Ive Sanadera u Hrvatskoj i Miroslava Miškovića u Srbiji, u ovoj zemlji su misaoni pojam. "Pravosuđe BiH se nalazi

pod kontrolom politike. Najbolji dokaz za

takvu tvrdnju jeste činjenica da ni jedan

slučaj visoko pozicioniranih političara nije

doveden do kraja", konstatuje Srđan Blagovčanin iz Transparency interna‐tional BiH.

Mnogi u BiH otvaranje istraga o boga‐ćenju bh političara "preko noći" dovode u vezu sa približavanjem zemlje ka Evropskoj uniji i ispunjavanjem standar‐da koje ta institucija postavlja pred svaku zemlju, što je uostalom bio slučaj i sa Hrvatskom i Srbijom. No, uzme li se u obzir činjenica da BiH ide puževim ko‐racima ka Evropskoj uniji, čini se da preispitivanja bogatstva pojedinih vode‐ćih ljudi, još zadugo neće biti.

rješavanje?

Problemi su rješivi neophodnim reform‐

skim procesima kao i depolitizacijom zdravstva. Kao i u svim drugim porama društva korumpirani stranački, često i nestručni ljudi su na vrhu, vođeni prven‐stveno sebičnim i stranačkim ciljevima, bez trunke društvene odgovornosti.

Problemi koji se mogu riješiti brzo su or‐ganizacione promjene koje će ići u korist pacijenata, na primjer, smanjenje čekanja na pregled, smanjenje listi čekanja za bolnicu. Potrebno je raditi na komu‐nikaciji ljekar-pacijent, kao i poboljšanju položaja zdravstvenih radnika. Jedan od imperat iva poboljšanja stanja u zdravstvu je vraćanje donošenja ključnih odluka iz politike u zdravstveni sistem.

Sistemski problemi moraju biti riješeni suzbijanjem korupcije u čitavom zdravstenom sistemu, kao i depolarizaci‐jom zdravstva.

Koliko novca građani izdvajaju za

zdravstvo, a koliko od toga zaista bude

dato zdravstvenom sektoru?

Radi se o velikim novcima, i do tih in‐formacija je gotovo nemoguće doći obič‐nom čovjeku. Izdvajanje za zdravstvo je teško utvrditi,ali brojka je otprilike mili‐jardu i petsto miliona. Koliko procenta od toga zapravo ide tamo gdje treba, mogu utvrditi samo inspekcijski organi.

Kakva su Vaša iskustva vezaana za

zdravstvenu zaštitu?

Mogu Vam dati primjere kao pacijent. Sretan sam da imam dobru komunikaci‐ju sa zdravstvenim radnicima, kao i da sam osiguranik u zdravstvenom zavodu Sarajevo koji ima najviše sredstava, pa stoga nisam ostao uskraćen za usluge d e( n i r a n e o s n o v n i m p a k e t o m zdravstvenog prava. Znam da mnogi ne‐maju takvu sreću, prvenstveno zbog raprostranjenosti korupcije u čitavom sistemu, kao i nedostatkom sredstava u fondovima, ali bi bilo nezahvalno tako nešto generalizirati.

Kakva je vaša vizija reforme sistema

zdravstva?

Moja vizija reformi zdravstva je prvo u stabilizaciji funkcioniranja sistema kroz (skalnu politiku. Dalje, ključne odluke se donose bez ikakvog kontakta sa bazom. Kontrola svih ključnih odluka vezanih za sistem racionalizacije bol‐ničke zaštite mora biti uspostavljena. I na kraju ponavljam, depolitizacija sis‐tema je preduslov za bilo kakvu uspješnu reformu.

6 GLAS SLOBODE

Protesti nezadovoljnih građana BiH poljuljali su komforan i

bezbjedan svijet političara u BiH.Piše: Elvir Padalović, Buka.com

Građanski plenumi u BiH – Damoklov mač nad glavama

domaćih političara

Protestima koji su se odvijali u gradovi‐ma Federacije BiH, od kojih su najžešći bili oni u Tuzli i Sarajevu, građani su poslali ozbiljnu poruku političarima, puni bijesa i nezadovoljstva koje se godi‐nama taložilo, a koje je kad-tad moralo eksplodirati. Kratko i jasno, narodu je dozlogrdilo. Godinama su građani nije‐mo posmatrali kako im se političari bo‐gate, dok oni jedva sastavljaju kraj sa krajem, dok bukvalno gladuju. Bosna i Hercegovina je najsiromašnija zemlja Evrope, a njeni političari najbogatiji su na Balkanu, i zasigurno među najbogati‐jima na Starom kontinentu.

Dvodecenijska pljačka odigrana je goto‐vo savršeno, a sve se uspješno zamaglji‐valo potpirivanjem straha od „drugog”. Na taj način, političarima je obezbijeđen komoditet dostojan kraljeva, a građani‐ma su bacane tek pokoje koske da se po‐tuku oko njih.

Početni bijes građana tokom februarskih protesta iskaljen je na zgradama institu‐cija sistema, pa su tako planule zgrade Vlade Tuzlanskog kantona i Predsjed‐ništva BiH. Ovih dana privedena su lica koja se sumnjiče za ove nasilne aktivnos‐ti tokom protesta, a ne treba sumnjati da će im sistem odrediti visoke kazne za počinjena djela.

Jedno je jasno, dobar dio građana je pre‐šao onu zamišljenu liniju, kada je srušen zid šutnje i trpljenja. Dok su političari pretpostavljali da će građani ostati zam‐

rznuti u permanentnom stanju letargije, februarski događaji pokazali su da oni mogu i drugačije.

Rezultati protesta su jasni - zahvaljujući pritisku, pale su 4 kantonalne vlade, a protesti sa ulica u većoj mjeri su se pre‐selili u dvorane i sale, u kojima se održavaju tzv. plenumi građanki i građana.

Plenumi se održavaju u gotovo svim gradovima gdje su bili protesti, a cilj okupljanja građana u plenume jeste da se jasno artikulišu zahtjevi građana prema institucijama sistema. Plenumi okupljaju š i r o k s p e k t a r s v i h k a t e g o r i j a stanovništva. Radi se o heterogenoj masi koja, manje ili više uspješno, artikuliše

svoje zahtjeve. Iako bi se na prvi pogled teško dalo sublimirati nakupljeno nezadovoljstvo građana, čini se da to plenumima polazi od ruke. Jako je važno da su se plenumi izdigli iznad stranačkih interesa i da striktno odbijaju bilo kakvu konotaciju sa svim političkim strankama u BiH.

Jedan od najorganizovanijih plenuma svakako je onaj u Sarajevu, čiji članovi su podijeljeni i na stručne tematske grupe i na radne grupe (boračka pitanja, zdravstvo, rad, socijalna zaštita, raseljeni i izbjeglice, obrazovanje, nauka, mladi, unutrašnji poslovi, privreda, kultura i sport, prostorno uređenje i zaštita oko‐line, stambena politika, pravda i uprava, (nansije i saobraćaj).

Glavni slogan plenumaša je „Ako ste

protiv vladajuće klase, korupcije, mita,

p l j a č k e , n e p o t i z m a ,

licemjerstva...pridružite nam se!”

Na plenumu građana Sarajeva održanom 12.marta bili su prisutni i predstavnici plenuma iz Zenice, Bugojna i Tuzle. Plenumu je prisustvovalo oko 700 građana koji su predstavili zahtjeve koji će biti upućeni kantonalnoj i federalnoj vladi.

Radne grupe su prezentovale izvještaje, a pročitani su i zahtjevi koji će biti upućeni skupštini Kantona Sarajevo.

Plenum je zatražio izradu socijalne karte u Kantonu Sarajevo, usklađivanje nakna‐da socijalno ugroženih kategorija sa stvarnim potrebama, novčanu pomoć za nezaposlene u minimalnom iznosu jedne trećine prosječne plate u Kantonu, naknade za porodilje u iznosu pola pros‐ječne plate u ovom Kantonu, hitnu izradu programa zapošljavanja i samoza‐pošljavanja, te kazne za poslodavce zbog neuplaćivanja obaveza prema zaposleni‐ma. Prema upravi TVSA poslan je zaht‐jev da ponedjeljkom, srijedom i petkom građanima ustupi 60 minuta televiz‐ijskog prostora prije večernjeg dnevnika.

Građani su također usvojili nekoliko pri‐jedloga o nacrtu budžeta. Navedeno je kako je nužna revizija, te da se budžet ne smije kreditno zaduživati kod komerci‐jalnih banaka. Također je usvojen prijed‐log o radikalnim mjerama štednje, a da se pri tome ne ugroze ranjive kategorije stanovništva.

Plenum je također prezentovao zahtjeve prema Federalnoj Vladi, a koje su ranije usvojili svi pomenuti plenumi. Tražena

je ostavka vlade FBiH, obustava krivič‐nog gonjenja svih učesnika demonstraci‐ja, trenutna obustava svih privatizaci‐jskih procesa, te revizija privatizacija, ukidanje bijelog hljeba i drugih bene(ci‐ja, ograničavanje plate javnih funkconera na nivo dvije prosječne plate u FBiH, ukidanje naknada za rad u komisija i drugim upravnim tijelima, progresivne poreske stope u zavisnosti od visine do‐hotka, pokretanje inicijative o izradi za‐kona o PDV-u, uz nultu stopu za os‐novne životne namirnice, usklađivanje iznosa penzija sa rastom plata, te obusta‐va zaduživanja kod komercijalnih bana‐ka i međunarodnih fondova.

Rok za ispunjenje pomenutih zahtjeva je 31. mart.

Plenum - šta je to?

Plenumi zaista predstavljaju hrabru prekretnicu u dosadašnjem poimanju bh. demokratije. Plenumi su sada već postali ozbiljan društveno-politički fak‐tor, koji političari ne bi smjeli olako sh‐vatati. Plenumaši su jasno stavili do znanja da građanski glas može biti jak. Međutim, postavlja se logično pitanje - kako i šta dalje? Koliki bi mogao biti stvarni uticaj plenuma na političke pri‐

7GLAS SLOBODE

Kritika čistog uma

Pripremio: Alen Hadžikarić

Zbog sve većeg broja građana koji pred‐lažu poboljšanje rada plenuma, proteklih dana provedena je anketa među 50-ak učesnika sarajevskih protesta i plenuma. U daljem tekstu donosimo pet najčešćih zamjerki građana.

Nedostatak komunikacije sa vlastima

oko ispunjavanja naših zahtjeva - P lenum u svoj im elementranim postavkama ne predviđa nikakve pred‐stavnike, pa tako ni one koji bi trebalo da direktno komuniciraju sa onima čiji ko‐rektiv plenum i jeste. Sva komunikacija bi po tim istim pravilima trebala da se odvije kroz pisana sopštenja, reakcije i zahtjeve, a što je do sada i činjeno. Građani smatraju da se do sada pokazalo kako je pomenuti kocept previše trom i u konačnici neprihvatljiv za našu situaciju. Anketirani sugrađani su najčešće predla‐gali da se u plenumu oformi grupa koja bi stupila u direktnu komunikaciju sa vlastima.

Nedostatak transparentnosti – Građani u posljednje vrijeme često govore o potrebi veće transparentnosti rada plenuma. Međutim, potrebno je raz‐motriti i činjeicu da se većina učesnika prije početka protesta nikad poznavala, te je normalno da je povjerenje među ljudima najosjetljivija i najranjivija tema. Špekulacije oko toga ko i šta je umješano u plenum su potpomognute činjenicom da dosta onih koji su umješani u organi‐zaciju te rad radnih i tematskih grupa plenuma nisu do sada bili spremni javno istupiti pred plenumom. Kao jedno od rješenja moglo bi biti da svi istupe pred plenumom u svoje ime, kao što to rade i oni koji se plenumu od početka obraćaju kao građani i oni koji su svakodnevno na ulicama.

Nedostatak transparentnosti se očitava i u radu grupa, te činjenici da građani koji nisu direktno uključeni u rad određenih

like u zemlji? Ima li mjesta optimizmu ili se, zapravo, neće moći uraditi ništa jer je Bosna i Hercegovina zarobljena u ralja‐ma političkih partija, koje već dvadeset godina guše narode i građane u njoj?

Svjetlana Nedimović, učesnica Plenuma

u Sarajevu, kaže za BUKU da je najz‐načajnije postignuće plenuma promjena okvira razumijevanja naše društvene zbilje.

Ona ističe da je do sada dominirao „taj etnički okvir”. Stidljivo se, pretežno kroz diskurs međunarodne zajednice, pomal‐

jao ekonomski, a sada se kao neizbježan pojavljuje i socijalni.

”Prosto je nevjerovatno bilo pratiti medijske sadržaje tokom prethodnog mjeseca - preko noći je socijalna prob‐lematika postala najbitnija tema za sve. Istovremeno se i političari utrkuju u ponudama i prijedlozima mjera štednje, borbe protiv korupcije, socijalnih pro‐grama, doduše, sve to prilično kozmetič‐ki djeluje, ali do sada nisu osjećali potre‐bu ni za tim”, kaže Nedimovićeva za naš portal.

Ona dodaje da je teško prognozirati u kojoj mjeri aktivnosti plenuma mogu mijenjati političke prilike u zemlji, jer je stranačka politika potpuno zagušila javni prostor i prostor političkog djelovanja.

”Plenumi su prije svega pokušaj da građanstvo, mimo stranačkih mreža, prodre u taj prostor i vrati mogućnost i moć političkog djelovanja, te da se kroz to djelovanje postavi nekakav okvir djelovanja vlasti koji se neće dati tako lako izigrati uobičajenim koalicionim akrobacijama”, ističe Svjetlana Nedi‐

mović za BUKU.

Prema njenom mišljenju, tek kretanjem

stranačkih politika unutar tih okvira, te kontinuitetom političkog djelovanja građana, u nekoj formi, mogu se početi mijenjati političke prilike u zemlji.

Vuk Bačanović, novinar magazina

„Dani”, kaže da su plenumi značajni u tom smislu da predstavljaju kamen međaš u savremenoj istoriji BiH.

”Ako sagledamo sve dosadašnje pokušaje antisistemskog bunta, oni su, unatoč svim nedostacima i dječjim bolestima, nešto najbolje što se dogodilo u procesu istinske demokratizacije BiH”, kaže Ba‐

čanović za BUKU.

Bačanović dodaje kako se podrazumije‐

va da su plenumi tehnički neodrživi u

postojećem sistemu, ali će to, smatra

on, svakako biti škola za budućnost.

Na pitanje koliko plenumi mogu mijen‐jati postojeći politički sistem, novinar Dana ističe kako su ga oni već promije‐nili, pa „makar to bio predizborni pop‐ulizam vladajućih stranaka”.

„Vremenom, shvatićemo da možemo

ostvariti daleko više od toga”, zaključuje

za BUKU Vuk Bačanović.

Almir Terzić, politički analitičar, kaže da je nerealno očekivati da plenumi kao oblici organizavanja budu ti koji će postavljati i smjenjivati vlade, skupštine i druge organe u institucijama, jer je veo‐ma teško očekivati da će nosioci poli‐tičke vlasti, de(nisani kroz poslanike u skupštinama, biti samo glasačka mašina u zahtjevima koji dolaze od organizacija kao što su plenumi.

Ipak, kaže Terzić, plenumi građanki i građana, kao novi oblik komunikacije sa vlastima, imaju, zasigurno, dobru nam‐

jeru.

„Mislim kako su se plenumi trebali

zadržati na zahtjevima koji su realni -

ukidanje i smanjenje brojnih bene"cija

koje su na raspolaganju izabranim i

imenovanim zvaničnicima: paušali,

naknade za posjete porodici, odvojeni

život, troškovi smještaja, reprezentacije,

troškovi mobilnih telefona, naknada za

komisije, kao i ukidanje plata nakon is‐

teka mandata tzv. bijeli hljeb. Nedavno

urađene analize pokazale su da je samo

po tom osnovu na nivou Parlamentarne

skupštine BiH na godišnjem nivou

moguće uštedjeti oko 1,3 miliona KM.

Za plate nakon isteka mandata, za

posljednje četiri godine, potrošeno je

oko 2,3 miliona KM”, kaže Terzić za

BUKU.

On ističe da je smanjenje javne potrošnje, koja iznosi oko 68 do 70 posto budžeta na nivou BiH, a slično je i sa os‐talim nivoima vlasti, trebalo da bude os‐novni angažman na kojem su trebali ra‐diti plenumi građanki i građana.

”Tu svakako mislim i na zahtjeve za

drastičnim smanjenjem izdvajanja iz

budžeta za političke stranke i partije:

samo po tom osnovu u proteklih devet

godina utrošeno je oko 174 miliona

KM”, navodi Terzić.

Dodaje da su plenumi mogli dati znača‐jan doprinos i u borbi protiv korupcije, kroz donošenje zakonske regulative u oblasti oduzimanja nelegalno stečene imovine, reviziju privatizacije, te uvođenjem transparentnosti u oblasti javnih nabavki, gdje je korupcija iznim‐

no prisutna, ali i kroz zahtjeve za jačanje revizije u svim institucijama.

Naredni period će svakako pokazati snagu plenuma, odnosno, da li postoji volja među političkim partijama da sprovodi zahtjeve plenumaša. Plenumi

predstavljaju neočekivan i prilično rev‐olucionaran i hrabar iskorak, koji bi mo‐gao kao Damoklov mač da visi iznad naših političara. Drugo pitanje je da li se naši političari zaista plaše naroda. Sudeći prema njihovim prvim reakcijama za vrijeme protesta, odgovor je svima i te kako dobro poznat.

8 GLAS SLOBODE

Nakon masovnih protesta u BiH Profesor Enver Kazaz je poručio vlastima da ako budu manipulisali

nezadovoljstvom građana, doći će drugi, masovniji, ozbiljniji, sa stotinama hiljada ljudi na ulicama.

intervju

Kazaz: Ako ove proteste izmanipulišete dolazi vam potop

grupa najčešće ne prisutvuju radnim sas‐tancima tih grupa, a žele znati šta se de‐šava. Rješenja za taj problem, pored osig‐uravanja lokacije za održavanje sastana‐ka, zahtjevaju samo voljnost svih strana.

Organizacija protesta i plenuma – Veli‐ki broj kritika, kao što su nedostatak ko‐munikacije između protesta i plenuma, kao i one među grupama, potreba za jedinstvenim koordinacijskim tijelom, bolje i efekasnije osmišljavanje protesta, oslovljavanje problema (nansiranja, tro‐most reagovanja na dešavanja, formu‐lacije dnevnog reda plenuma, se sve mogu svrstati u probleme organizacione prirode. Kao rješenje u razgovorima sa anketiranim je u reviziji dosadašnjih praksi i oblika organizovanja, te iz‐nalaženju novih i e(kasnijih.

Zahtjevi plenuma prema vlastima – Kritike na ovu temu su uglavnom up‐ućene u dva pravca: Gomilanje zahtjeva od kojih su mnogi i nerealni u situaciji kada nismo riješili ni one osnovne, i udaljavanje u zahtjevima od jednog od osnovnih razloga - da u najkraćem roku pomognemo najugroženijim kategorija‐ma društva. Jedna od mogućih opcija mogla biti biti osvrt na ono što je do sada urađeno i moguće dode(niranje postojećih zahtjeva, pa čak i njihova re‐formulacija.

Obezbjeđivanje prostora za održavanje

plenuma – Ovo je trenutni problem. Kao rješenje koje se načešće spominje je formiranja grupe koja će za to dobiti mandate od plenuma te uraditi sve što mogu da ostvare cilj dodjele javnog pros‐tora na trajno korištenje.

Nakon početne eksplozije nezadovoljstva i osnivanja plenuma kao mirnog oblika kanalisanja istog u borbi za pravdu, te perioda inicijalnog entuzijazma moguć‐nostima koje su se ukazale, u posljednjih par sedmica smo svjedoci stagnacije i unutrašnjih previranja. To je sasvim nor‐malno za fenomen ovakve vrste, a pose‐bice kad uzmemo u obzir da je paradig‐ma plenuma kao oblika borbe i djelovan‐ja bez vođe većini od nas novina.

Svima koji smo još tu treba čestitati što nisu izgubili vjeru, i na tome što smo unatoč svim problemima još uvijek jed‐no tijelo. Primjer Tuzle je dobra paralela. Tuzla jeste otišla dalje i postigla više na svom putu borbe sa lokalnim vlastima, ali smo isto tako svjedoci frakcionisanja njihovog plenuma. Sarajevski plenum je uz svu svoju tromost ipak ostao jedin‐stven i to je kapital koji sada treba isko‐ristiti na najbolji mogući način za podizanje momentuma. Vrijeme je da se zakratko okrenemo sebi, naučimo na greškama koje su napravljenje, i kren‐e m o o d l u čn o u n o v e p o b j e d e ZAJEDNO.

Već osam dana u BiH traju protesti građana, što je dovoljno dugo vremena da se uplašene i zaprepaštene političke oligarhije organiziraju i uzvrate udarac gotovo preko svih medija, a posebno javnih servisa, kako bi učinile nev‐idljivim prije svega uzrok, zahtjeve i karakter protesta. Režim se, dakle, oso‐vio na svoje vampirske noge i nakon nokdauna hapsi, odlučuje da nabavi gumene metke za policiju, donosi oštre mjere u tužilaštvima i proglašava paljen‐je zgrade terorističkim aktima i podri‐vanjem ustavnog poretka. Poruke su sasvim jasne i zastrašujuće: svaki uhapšeni protestant koji je učestvovao u paljenju zgrade Predsjedništva BiH ili neke od kantonalnih vlada može dobiti onoliko godina zatvora koliko ih je do‐bio vehabija Mevlid Jašarević za polusat‐no pucanje po zgradi ambasade SAD-a. Takve poruke razotkrivaju karakter reži‐ma: on je totalitaran, gramziv, pljačkaški, koruptivan, nepotistički lopovski, vam‐

pirski, represivan, dakle – NEODRŽIV. Samo je pitanje vremena kad će mase uvidjeti tu njegovu neodrživost i krenuti u treći val protesta koji će biti daleko masovniji i neće se zaustaviti na sadaš‐njim zahtjevima za socijalno pravedni‐jim sistemom.

Ako su sadašnji protesti, kako je odlično primijetio Žarko Papić, bili društveni cu‐

nami, onda bi njihov naredni val mogao

biti društveni potop bez Nojeve barke.U ovakvoj Papićevoj konstataciji i leži cijela istina fenomena. Naime, dugotrajni, de‐setogodišnji mirni, nemasovni protesti grupa radnika ili manjih skupina građana, bili su prvi val socijalnih protesta, koje je režim uspješno anestezi‐rao, činio nevidljivim i smirivao mini‐malnim socijalnim davanjima s ciljem korumpiranja građanskog bunta. Drugi val, kojemu upravo svjedočimo, daleko je masovniji i bio je prava eksplozija dugogodišnjeg potiskivanog socijalnog bijesa. Ako se on ne razumije na odgo‐varajući način, a očigledno je da neće i da će vlastodršci preko medija i režim‐

skih, histeričnih intelektualaca sve učini‐ti da socijalni bijes proglase za huliganst‐vo, vandalizam i rušilačko bezumlje, odnosno za izazivanje međunacionalne napetosti i prijetnju miru koji političke oligarhije poimaju kao nezavršeni rat – onda možemo očekivati treći val koji će biti masovan sa stotinama hiljada ljudi na ulicama koje niko i ni na koji način neće moći kontrolirati i koordinirati.

Svako iole odgovoran i sa zrnom razuma

morao bi već ovog trenutka sve učiniti da se to ne dogodi. Ali, razum i odgov‐ornost su kategorije koje su davno nestale iz vlastodržačkog režima. Tamo namjesto njih caruju lopovluk, kriminal, nemoral, nestručnost, gramzivost, laž, prevara, ucjena, prijetnja, sila, bahatost, korupcija, jednom riječju bezmjerno društveno zlo i glupost slijepa za sve osim za enormno vlastito bogatstvo.

A kako je sve počelo i zbog čega? Počelo je davno, puno prije Tuzle i protesta rad‐nika uništenih (rmi u tom bivšem in‐dustrijskom gradu. Počelo je onog trenutka kada je vlastodržački aparat postavio model nepravedne privatizacije koja se pretvorila u pljačku društvenog bogatstva. Korijen, dakle, leži u modelu tranzicije iz socijalizma u vampirski (etno)kapitalizam u kojemu su političke oligarhije i njihove familije za samo de‐setak godina stekle onoliko bogatstvo za koje je u uređenim državama potrebno dva-tri ljudska vijeka. To nije bio proces prelaska iz socijalizma u kapitalizam, iz državno diktiranog u neoliberalno tržište. Bio je to po svemu proces refeu‐dalizacije zemlje sa čežnjom da se u nekol i ko go d i na s t vore l ok a l n i kapitalisti. Namjesto njih proizvedena je neobegovska lopovska kasta i to ne samo u SDA, u njoj ponajviše, nego i u SDP-u, u Stranci za BiH, pa i u manjim stranka‐ma, da bi neobegovski zov odjeknuo i u novoformiranim partijama, prije svega u Radončićevom SBB-u. Parnjak neobego‐vatu u partijama sa tzv. hrvatskim i srp‐skim predznakom je neoplemićka fan‐tazma.

BiH je sa takvim mentalnim sklopom nove kaste enormno bogatih, a po svemu nesposobnih ljudi, zemlja ispala iz svog vremena. Ciljano i planski ona je arhaizirana na svim društvenim planovi‐ma, a stepen njene deindustrijalizacije ima razmjere samoubilačkog akta. Drugim riječima, svu svoju lohotnu mentalnu energiju političke oligarhije su koristile za pujdanje nacionalizma i pl‐jačku, dok je zemlja ekonomski tonula

9GLAS SLOBODE

da bi danas na svim razinama vlasti praktički bila u bankrotu.

I onda se vlastodršci čude otkud nasilje na ulicama i pri tom liju krokodilske suze lažnog patriotizma skupa sa svojim histeričnim intelektualcima koji pozivaju druge patriotske intelektualce da izađu iz

zavjetrine i brane zemlju, jer je ona to‐bože ugrožena, evo samo što Srbi i Hrvati

nisu napali napaćene Bošnjake. Kolosal‐na intelektualna i politička glupost i besramna uvreda za svaki zdravorazum‐

ski uvid u društvenu stvaranost.

A kako se manifestirao višedecenijski potiskivani socijalni bijes. Sve je počelo mirno, gotovo neprimjetno u Tuzli, sa najjednostavnijim zahtjevima radnika da ih jedan bahati vlastodržac primi i da im opet da lažna obećanja. A on, Sead Čau‐šević, (treba upamtiti to ime iz čitavog niza opće povijesti bešćutnosti i beščašća kreližijanskih skorojevića, bosanskih Glembaja i Domaćinskih) ne samo da je zahtjeve radnika ignorisao, nego je i policiji dao ovlasti za prekomjernu upotrebu sile. I počela je tuča, socijalni bijes je eskalirao, a doslovce niko nije mogao pretpostaviti njegove razmjere. Moć društvenih mreža za jednu noć bila je jača od svih institucija lopovskog sis‐tema: Bihać, Sarajevo, Mostar, Zenica, Tešanj, Bugojno, Travnik, Kalesija, Brčko, Zavidovići, Maglaj itd. itd. Za samo jednu noć solidarnost sa protes‐tantima u Tuzli rezultirala je socijalnim požarima. Ima još jedan direktni krivac za izazivanje socijalnih požara. Konjički neuspjeli rukometaš, nešto što glumi predsjednika Vlade Federacije BiH, a odaziva se na ime Nermin Nikšić. To je održalo sastanak sa svim važnijim poli‐cajcima u Federaciji BiH i time poslalo poruku da će braniti vlast policijskim snagama. Danas, kad je medijska mašinerija lopovskog režima u punom zamahu i kad Nebojša Radmanović, koji sanja raspad BiH, roni krokodilske suze

u djelimično spaljenom Arhivu BiH, slično kao patriotski bošnjački intelektu‐alci koji se kunu u građansku, cjelovitu i

selmaskuna desničarskom rigidnom por‐talu Behar – te se činjenice zaboravljaju.

Je li lopovski režim morao odgovoriti baš na taj način – prekomjernim nasiljem policije i sastancima koji su trebali zapla‐šiti protestante. Je li glupost norma lopovskog režima. Glupost i sila, uz neograničenu sposobnost manipulacije i najprovidnijih laži. I još nešto: neka se konačno dogovore vlastodršci, prije svih Izetbegović, Lagumdžija i Radončić – čiji su ono momci sa fantomkama i maska‐ma bili na ulicama Sarajeva, Tuzle, Mostara, Zenice i Bihaća, koji su sred‐njoškolce poveli u paljenje zagrada. I još jedna opaska: pa nije za ljude koji nema‐ju šta jesti i za srednjoškolce bez buduć‐nosti, i za one sa fakultetskim diploma‐ma koje ne vrijede nigdje, ni pišljiva boba, a nemaju šansu za posao po dese‐tak-petnaest godina – zgrada Predsjed‐ništva simbol odbrane BiH. Taj se simbol istrošio i postao socijalnim simbolom troglave političke aždahe. To što histerič‐ni patriotski intelektualci i bahati vlasto‐dršci ne vide trošenje i preokretanje društvenih simbola, posljedica je samo gluposti koja je konstituirala BiH kao mentalni zatvor. Pozivanje na te simbole kao ne presudne povijesne vrijednosti u situaciji provale socijalnog bijesa samo je gesta glupih koji vatru gase benzinom.

Dolje, u neosvijetljenom i nevidljivom podrumu društva, među poniženima, uvrijeđenima, obespravljenima, gladni‐ma, onima kojima je uzeta budućnost i žive u potpunom egzistencijalnom bez‐nađu – rastu godinama drugi simboli. Njih akademska zajednica prezire, jer je iznevjerila znanstveni um, religijske elite ne vide, jer su nacionalizirale i poli‐tizirale Boga, a lopovski režim zatire novom represijom i medijskom manipu‐lacijom. Drugim riječima i sasvim direk‐

tno – u gladnom stomaku nema patrio‐tizma. On je de(nitivno postao utočište

hulja.

I na koncu podsjetimo zbog čega su iz‐bili protesti, danas vrlo civilizirani, sa čežnjom za socijalnom pravdom; za minimumom egzistencijalne sigurnosti; za pravednim kažnjavanjem bezmjernog kriminala, korupcije, pljačke, metaforič‐ki rečeno za nizom bosanskih Sanadera u zatvoru, a ne na funkcijama u vlasti; za modelom direktne demokratije u kojoj bi građani mogli imati pravo da budu kr‐itički korektiv vlasti; za minimalnim ljudskim licem bezočnog, grabežljivog, lopovskog režima. Pa BiH je zemlja u kojoj oko devetsto hiljada (i brojem 900 000) ljudi živi na granici ili ispod granice siromaštva, zemlja sa oko 70% mladih nezaposlenih ljudi, sa oko petsto i šezde‐set hiljada ( i brojem 560 000) ljudi bez

posla i šanse da ga dobiju u skorijoj budućnosti, sa najplaćenijim političkim huljama koje za jedan mjesec dobiju na ruke godišnju radničku zaradu, sa os‐amdeset i pet (i brojem 85) milijardera u najsiromašnijom zemlji u Evropi. Ovim brojkama dodajte ljudska lica, godine bez nade, strah od beskućništva, svakod‐nevno ponižavanje, dodajte one ljude koji u borbi za preživljavanje odlaze u minska polja sa djecom da kupe staro željezo i tamo ginu, dodajte demoblisane borce koji izvršavaju saomoubistva, jer ne mogu gledati patnju svoje porodice. A iznevjerili su ih, između ostalih, i oni iz Predsjedništva BiH, pardon, iz zgrade u kojoj sjedi troglava aždaha, a Izetbegović se poziva na očeve zasluge i simboličku vrijednost, dok patriotski intelektualci padaju u trans i pjevaju Da te nije

Alija.Dodajte tim brojkama parolu u pekarama: hljeb za poslije kojom trgovci pozivaju kupce da ostave novac, kako bi oni podijelili sirotinji hljeb. Dodajte čin‐jenicu da građani pakuju hljeb u kese i ostavljaju pored kontejnera kako bi ga siromašni mogli pokupiti.

I šta im, ljudima iz lopovskog režima,

treba još reći: neće stati, protesti će se

nastaviti. SIGURNO. Ako ove svojim

manipulacijama potrošite, dolaze

drugi, masovniji, ozbiljniji, sa stotina‐

ma hiljada ljudi na ulicama i sigurnom

t r a n s e t n i č k o m s o c i j a l n o m

solidarnošću. Dolazi potop, a nema No‐

jeve barke, ili ti Nuhove lađe. I još

nešto, socijalno nasilje se ničim ne

može opravdati, ali se mogu razumjeti

razlozi za njega. Zdrav razum bi sve

učinio da do njega ne dođe. Šta ste,

gospodo na vlasti, pardon, šta ste

LOPOVI na vlasti, vi učinili da do nje‐

ga dođe.

10 GLAS SLOBODE

stav

Nevladine organizacije u službi imperijalizma

Prevela: Senada Velić

Profesor James Petras sa Univerziteta Binghamton u New Yorku, kritikuje rad

nevladinih organizacija ističući da koriste obespravljene i siromašne kako bi za sebe

ugrabili moć, bogastvo i pozicije.

Kroz istoriju, vladajuće klase zastupajući manjine su uvijek zavisile od iznuđivačk‐og državnog aparata i društvenih institu‐cija koje su branile njihovu vlast, pro(t i privilegije. U prošlosti, a posebno u zemljama Trećeg reda, imperijalističke vladajuće klase su (nansirale i po‐državale svoje prekookeanske vjerske in‐stitucije da bi kontrolirali eksploatisane ljude i skretale njihovo nezadovoljstovo sa stvarnih tema u vjerske i lokalne svađe i kon+ikte. I dok se ove prakse nastavlja‐ju i danas, u skorije vrijeme nove

društvene institucije se pojavljuju sa is‐tom fukcijom kontrole i ideološke misti‐(kacije – te, samoproklamovane, nevla‐

dine organizacije (NVO).

Danas postoji bar 50.000 NVO-a u zeml‐jama Trećeg reda, koje primaju čak deset milijardi dolara od raznih međunarod‐nih institucija, vladinih organizacija, te lokalnih vlasti. Upravitelji najvećih NVO-a rade sa milonskim budžetima, a imaju plate i povlastice iste kao direktor neke ogromne kompanije. Lete po

međunarodnim konferencijema, dogo‐varaju se sa glavnim korporacijskim i (‐nansijskim direktorima da bi skrojili politiku koja se u velikoj mjeri odnosi na milione ljudi a naročito na siromašne, žene, te radnike iz sektora sive ekonomi‐je.

NVO-i su značani politički i društveni akteri na svjetskom nivou, a uključeni su u rad ruralnih i urbanih dijelova Azije, Latinoamerike i Afrike i često ih povezu‐ju sa, njima neophodnim, donatorima iz

Evrope, SAD-a i Japana. Simptomatično je i to što su nevladine organizacije sveprisutne i u „naprednim zemljama“ i to toliko da je malo koja ljevica uradila negativnu kritiku na njihov račun.

Velikim dijelom to je zbog toga što NVO-i zamjenjuju i uništavaju orga‐nizirane ljevičarske pokrete tako što se in(ltriraju te na taj način preuzimaju nji‐hove intelektualne strategije i vođstvo.

Danas većina ljevičarskih pokreta i pop‐

ularnih glasnogovornika usmjeravaju svoju kritiku na MMF, Svjetsku banku, međunarodne korporacije, privatne banke, koji uređuju makroekonomsku agendu za pljačkanje zemalja Trećeg reda. I to je važan zadatak.

Međutim, napad na industriju, nezavis‐nost i životne standarde Trećeg svijeta se dešava na makro ekonomskom i mikroekonomskom društveno-političk‐om nivou. Skandalozni efekat koji takve strukturalne politike imaju na podeša‐vanje plata radnicima, seljacima i malim lokalnim poduzećima izaziva nezado‐voljstvo naroda. A onda dolaze NVO-i koji se predstavljaju kao spasioci navlačeći maglu na kompletnu priču i preusmjeravaju nezadovljstvo naroda sa napada na pro(tabilnu, korporativnu i bankarsku strukturu, na lokalne male projekte.

NVO-i širom svijeta su postali osnovno sredstvo upravljanja za obrazovane am‐

biciozne osobe koje se penju na društvenoj ljestvici - akademici, novinari i profesionalci koji su zamijenili slabo plaćene ljevičarske pokrete za unosne karijere u nevladinom sektoru, donoseći sa sobom već uhodane organizacijske sposobnosti i popularnu retoriku. Danas

imate na hiljade NVO direktora koji

voze sportska auta od 40.000 dolara, os‐tavljajući za sobom ujutro moderne gradske domove u kojima imaju poslugu i baštovane na putu ka dobro opremljen‐im poslovnim zgradama. Više vremena

provode u stranim zemljama nego u blatnjavim selima sopstvenih zemalja. Više su vješti da napišu prijedlog da bi

donijeli novce za „profesionalce koji to

zaslužuju“ nego da riskiraju svoju rep‐

utaciju stavljajući se recimo na čelo

demonstracija za nedovoljno plaćene

nastavnike iz ruralnih krajeva.

NVO lideri su nova klasa koja nije zas‐novana na posjedovanju imovine ili vla‐dinim resursima već se (nansiraju iz im‐

perijalističkih fondova i to na osnovu njihovih kapaciteta da kontrolišu određene popularne grupe. Ti lideri su

ništa drugo do trgovci maglom koji ne

proizvode nikakvu konkretnu robu već

usluge za donatorske zemlje – trguju

uglavnom lokalnom bijedom u zamjenu

za vlastite protuusluge.

Formalne tvrdnje NVO direktora - da se bore protiv siromaštva i nejednakosti su samodopadljive i lažne. Direktno su povezani rast NVO-a i pad životnih standarda: širenje nevladinog sektora

nije smanjilo suštinsku nezaposlenost, masivno raseljavanje seljaka, niti je donijelo razumne minimalne plate za sve veću armiju radnike sive ekonomije. Ono što su NVO-i uradili jeste da su napravili jedan tanki sloj svojih profe‐sionalaca sa visokim platama.

Ovakva stvarnost se kosi sa slikom koju NVO-i o sebi imaju. Prema njihovim iz‐javama za štampu i javnom diskursu, oni predstavljaju Treći put između „autorite‐ta države“ i „divljeg tržišta kapitalizma“: oni opisuju sebe kao „avangardu građan‐skog društva“. Najčešća fraza koja se od njih može čuti je „alternativni put“.

Pričajući o „građanskom društvu“ NVO-i zamagljuju ogromne klasne razlike, klasnu eksploataciji i borbu klasa koja polarizira savremeno „građansko društ‐vo". Njihova retorika je često samo trik da napadnu razvijene javne programe i državne institucije koje pružaju socijalnu pomoć. NVO-i se udružuju sa velikim korporacijskim „anti-državnim“ re‐torikama (jedna u ime „građanskog društva“ a druga u ime „tržišta“) zbog preraspodjele državnih resursa.

Suprot no tome ka ko s e N VO - i pokušavaju predstaviti kao lideri obe‐spravljenih klasa, oni su u stvarnosti reakcionari koji nadopunjuju rad MMF-a tako što guraju privatizaciju „ispod žita“ i demobilizaciju popularnih pokre‐ta, dakle oni podrivaju otpor . Sveprisut‐ni NVO-i na taj način postavljaju Ljevici ozbiljan izazov koji zahtijeva političku analizu o njihovom porijeklu, strukturi i ideologiji.

NVO-i kao da imaju kontradiktornu

11GLAS SLOBODE

Jasmin (35) nezaposlen

Ljudi - priče

Esmina (45)

Pripremila: Unesa Bibić

Aldijana (32), nezaposlena

U BiH registrovano je više od 12.000 nevladinih organizacija. Samo nekoliko njih

otvoreno je i bez kalkulacija stalo uz demonstrante i socijalni bunt.

Svakodnevno Aldijana dolazi na proteste. Nezaposlena je, kao i njen suprug. Kaže da želi da podrži sve nezadovoljne građane, jer svi imaju slič‐ne probleme. "Ne radim kao ni moj muž imamo troje djece,od primanja samo imamo dječiji dodatak od 66 KM. Na protestima su ljudi nezadovoljni stanjem u državi i usprkos svojim problemima prijateljski su raspoloženi. Želim da po‐zovem sve ljude da nam se pridruze i da vide kako mi ovdje provodimo svaki dan."

Od početka protesta Jasmin dolazi na proteste. Nezaposlen je i ima dvoje mal‐oljetne djece. Radio sam u preduzeću "GP Bosna" i izvršavao sam tesarske radove,pošto je (rma likvidirana prije pet mjeseci ostao sam bez posla i završio na birou kao i ostali građani.Trenutno se nalazim na ulici i tražim svoja prava kao i ostali demonstranti.Ljudi na protestima su zaista pristupaćni i ljubazni.Pozivam ostale građane da izađu i da se bore zasvoja prava baš kao i ja."

Esmina kaže da na proteste dolazi zbog siromaštva i nezaposlenosti u državi. Kaže da je nazadovoljna jer mladi ljudi nemaju radna mjesta, te se odaju droga‐ma i kriminalu, umjesto da osnivaju porodice. "Želim da se naši političari malo pozabave s narodom. Sva preduze‐ća na kojima su stavili katanac da ih otkatanče i tako daju šansu narodu da zaradi za sebe i svoje porodicu, a ne da narod šalju u javnu kuhinju i tako im uništavaju dostojanstvo i budućnost".

ulogu u politici. S jedne strane oni kri‐tiziraju diktaturu i povrede ljudskih pra‐va. S druge se takmiče sa radikalnim druš tveno-pol it ičkim pokret ima, pokušavajući da kanališu popularne pokrete u savezničke relacije sa domi‐nantnim neoliberalinim elitama.

NVO strukture: iznutra elitisti, izvana

skromni

U stvarnosti, NVO-i i jesu „nevladine o r g a n i z a c i j e “. F i n a n s i r a j u i h prekookeanske vlade, rade kao privatni najamnici lokalnih vlada ili ih subvenci‐raju korporacijske privatne fondacije koje su najčeće u bliskom dosluhu sa državom. Često i otvoreno surađuju sa vladinim agencijama lokalno ili izvana. Njihovi programi ne padaju pod odgov‐ornost lokalnog stanovništva već oni di‐rektno odgovaraju svojim vanjskim do‐natorima koji „nadgledaju“ rad NVO-a u skladu sa donatorskim kriterijima i in‐teresima. NVO aktivisti su samoza‐

posleni i jedan od njihovih ključnih za‐

dataka je da prave projekte koji će

donijeti "nansije.

Uprkos njihovoj retorici o borbi za obe‐spravljene i demokratiju, oni su hijer‐arhijske organizacije sa direktorom koji ima potpunu kontrolu nad projektima, koji ima slobodu da otpušta i zapošljava, kao i da odlučuje o tome kome će se platiti naredno putovanje na međunaro‐dne konferencije. „Obespravljeni“ ri‐

jetko vide novac koji NVO-i gomilaju u

njihovo ime, ne putuju po inostranstvu,

a daleko su od plata i povlastica nji‐

hovih takozvanih lidera u borbi za ljud‐

ska prava.

Još važnije, obični ljudi ne glasaju o od‐lukama. U najboljem slučaju, nakon raznih dogovora tih direktora i (nansi‐jera, NVO osoblje će sazvati sastanak „aktivista u borbi za obespravljene“ da glasaju i odobre neki projekat. U većini slučajeva NVO-i nisu čak ni članice bilo čega, već samoproklamovana elita koja pod izgovorom „rezervnih ljudi“ za pop‐ularne pokrete, se ustvari takmiči s nji‐ma i podriva ih. Tako NVO-i podrivaju demokratiju i uzimaju socijalne pro‐grame i javne rasprave iz ruku loklanog stanovništva.

Na hiljade njih sjedi ispred najmoderni‐jih računara razmjenjivajući manifesta, prijedloge i pozivnice na međunarodne konferencije. Potom se sastaju u dobro opremljenim konferencijskim salama da razgovaraju o najnovijim borbama nude‐ći jedni drugima „društvenu bazu“ , to

jeste, plaćeno osoblje koje potom masama rasparčava najnovije prijedloge na letcima i raznim „biltenima“.

Kada se prekookeanski donatori pojave, vodi ih se na „izložbene obilaske“ kako bi se pokazali projekti za siromašne u kojima oni uče kako da pomažu sami sebi te na razgovare sa uspješnim malim poduzetnicima (potpuno izostavljajući većinu koja je propala godinu prije). NVO-i i njihovo profesionalno osoblje su u direktnom takmičenju za uticaj na siromašne, žene, rasne manjine. Ide‐ologija i praksa koju oni propagiraju na najdirektniji mogući način skreće pažnju sa izvora siromaštva, kao i sa najboljeg rješenja.

NVO-i na sav glas govore o „samopo‐moći“ kako bi se napalo državno „pokroviteljstvo i zavisnost“. U ovoj utrci za žrtve neoliberalizma, NVO-i dobivaju važne donacije od svojih evropskih i am‐

eričkih pomagača. Nema potrebe da se NGO-i petljaju i da gledaju na siromašne slojeve kao na „uzvišene ljude punih vr‐line“ slomljene od strane države, jer nji‐

ma nije stalo do ljudi, njima je stalo do

novih fondova koje će povući kako bi

tobože pomogli tim istim siromašcima.

„Solidarnost“ za NVO-e nema nikakve veze sa slobodom. To je jednostavno for‐ma kojom se ljudi udružuju da bi pos‐jetili najnoviji seminar o izgradnji na primjer, vanjskog toaleta.

Intelektualno govoreći, NVO-is su in‐telektualna policija koja de(nira prih‐vatljivost određenog istraživanja, dis‐tribuira donacije za njega i potom (ltrira teme i poglede na klasnu analizu i borbu.

Politički rečeno, NVO-i se uklapaju u novi način razmišljanja imerijalističkih stratega. I dok MMF, Svjetska banka i međunarodne kompanije „obrađuju“ do‐maće elite da bi opljačkali privredu, NVO-i ih nadopunjuju tako što neutral‐iziraju sve veće nezadovoljstvo nastalo zbog opustjele ekonomije.

Masa NGO-a je unajmila ljude iz redova koji su prethodno bili poznati kao „neza‐visni“ javni intelektualci koji napuštajući svoje klasno porijeklo, se potom pridružuju popularnim pokretima. Glavno pitanje sadašnjice je: da li sve

veći radikalni društveni pokreti mogu

iznjedriti nove generacije neukaljanih

intelektualaca koji će izbjeći iskušenje

rada za NVO-e i tako postati integralni

dio predstojećeg revolucionarnog vala.

12 GLAS SLOBODE

foto priča

Biste pisaca "progovorile"

foto protesti

Oko stotinu građana Sarajeva, 47. dan za redom, protestvovalo je ispred zgrade Predsjedništva BiH.Protesti su počeli u 12 završeni su oko 16 sati. Okupljeni građani su nezadovoljni radom vlasti, socijalnom politikom i ko‐rupcijom koja “jede” zemlju. Jedan od demonstranata kaže da “dolazi zbog svo‐je porodice” te da “neće prestati dok ne bude bolje.”

Na bistama pisaca koje “gledaju” prema Predsjedništvu ukazali su se citati iz nji‐hovih djela koji šalju poruku o bezvre‐menskoj borbi za slobodu i pravdu.

13GLAS SLOBODE

Pripremila: Senada Velić

Šeherzada Delić poslanicima

Skupštine USK: "Neka vam se uši

crvene sada!"

Obraćanje Šeherzade Delić, članice Bosanskog proljeća iz Bihaća, poslanicima Skupštine Unsko-

sanskog Kantona

stav

Ja sam ispred „Bosanskog proljeća“, odnosno, pomažem ovim mladim per‐spektivnim, pametnim, inteligentnim, srčanim, mladim ljudima. Nisam ovdje za svoju generaciju, moja je generacija – vi, koju ste uništili, i zbog koje se ja stidim gdje god da odem. Vi ćete mi oprostiti što ja govorim ovako emotivno, ja sam emotivna po vokaciji, to je moj posao – da vama kažem i ukažem na vaša ne djela, već nedjela. Kad doktor ode da operira jednog čovjeka, on moguće pogriješi pa ubije jedan život a vi svojim izrekama i onim što radite – potkupljivanje, lobiranje u jednom mo‐mentu ubijete hiljade ljudi.

Jer ne zastupate njihove interese, ili ih prodate. Jer i vaš stid ima cijenu. Dobro se zna kolika je cijena vašeg stida kad iz‐date svoj narod, kojem ste se zakleli da ćete ga voditi u pravom smijeru. Partija ova, partija ona, sad bio u jednoj partiji, sad u drugoj, prodao.. Tačno se zna ko‐liko je novaca plaćeno jednom čovjeku ispred predstavnika jedne partije da glasa za drugu. To narod ZNA. Nemojte misliti da mi, kao po onoj narodnoj izre‐ci „lajemo na mjesec“. Vi niste nedos‐tižni kao Mjesec. A mi nismo ovce, niti pas da lajemo. Što vi često znate reći „ma pusti narod, narod samo priča.“

Mi smo u ovom slučaju „tampon zona“ odnosno tampon, kao što doktor kaže

„da ne krvari dalje“, između mase koja hoće da vas proguta i vas. Pa vi izvolite ako vas nije strah. Evo vidim, onog Kambera danas nema. Bio je tu prepao se čovjek pa neće više da ga prozivam kao SDP stranku što prozivam. Nije samo SDP kriva, šta je radila SDA?! Pet‐naest godina samo dokusurila ovo što je ostalo malo strpljenja, pijete nam krv 20 god na slamku. Narodu je dosta! Vi morate moći osjetiti situaciju a vi naža‐lost toga nemate . A ovi iz SDP-a već isto rade četiri godine.

Ja sam ispred predstavnika ne onih koji imaju osam razreda škole i tri razreda srednje, već ispred predstavnika intelek‐tualaca ovog grada koji možda, ne znam iz kojih razloga, nisu bili na ulicama. Neće ili možda misle: „Ah ionako se ništa ne može promijeniti kao i sve ove godine, kao što su i ovi u Parlamentu, mlatili praznu slamu. Svi mi znamo da se vi ponavljate, ponavljate se samo ste samoljubivi, čini vam se da iz vaših usta to nekako drugačije zvuči. Ima ovdje vrlo pametnih ljudi, vi sad kažete “ko je to?“. Ima pametnih, nezaposlenih kojima vi nedate da dođu na poziciju na kojoj bi bolje od vas deset hiljada puta radili posao.

Ima gospodine pitajte mene ja takve proizvodim. Odite u školu pa pogledajte te briljantne umove. Evo vi gospodine

Kamber, vi ste profesor jezika , zar ne možete poslusati? Ima masa mladih pametnih ljudi, naučnika, intelektualaca za koje se dobro zna da nisu mogli doći na vlast jer ste vi razvili svoje pipke, špi‐junske ove-one, niste im dali mogućnost da išta kažu.

Ljudi moji ja sada predstavljam i Srbina i Hrvata i muslimana i Jevreja i Roma i svakog ko se ovdje nalazi na ovom kan‐tonu. Ja predstavljam PRAZAN DŽEP! Ja 20 godina radim, iz rata odvela dvoje male djece, sada troje odgajam a svake godine po dvije stotine izvedem iz one škole. Vi gospodine Hodža, kažete „nemojte tako, to baš narod i ne voli te emocije. Narod TREBA da vidi da među nama ima plemenitih, srčanih, iskrenih ljudi koji žele dobro Bosni, koji hoće Bosnu i znaju je voditi. Mi Bosnu nismo prodali! Ja djeci svaki dan govorim - borite se protiv njih! Svaki dan u razredu o vama ružno govorim, jer mi niste dali priliku da o vama lijepo pričam, i kažem - borite se protiv onakvih, ali kako? Znanjem.

Naučite ispraviti onog Hadžipašića kad kaže“ skupština je raspustata“. Il' kad gospođa Mira kaže: Uuustav. Nije Uuus‐tav, nego je Ùstav profesorice jezika! Neka vam se uši crvene sada! Ali kako sam rekla, vi imate cijenu i za sram. Nar‐odu je zbilja dosta! Mi smo iscrpili sve demokratske načine protestiranja, od gladi, do molbe, evo vam i intelekta, tele‐vizije. Ljudi pišu, režiraju ljudi (lmove, šalju u svijet o vama, kakva vam je vlada. Vi ništa! Zato što su masovno kupljene diplome. Što ne znate ni pročitati, a kamoli da znate šta tamo piše. Šta je to što vi čitate?!

Vi ne osjećate bȉlo naroda. Narod plače i dosta mu je da plače! Ovi mladi ljudi, oni nisu nikakvi huligani! Oni nisu to iz obijesti uradili, oni su to uradili iz bijesa,

a bijesni su zato jer ih je strah. Jer su danas sa markom, a sutra sa pola a prekosutra neće imato možda ni pola! I žao im je gledati svoje roditelje da nigdje ne rade. A oni imaju, kao i ovi svi ovdje, po 30 godina radnog staža ili nemaju. A vi svakog mjeseca po 15.000 KM, koja je to pamet! Ja ću vam reći, kako smo se bili i dogovorili, da svi kažemo kolika nam je plata! 890 KM! 20 godina radnog staža!

Mene bi bilo sramota voziti takva auta, po ovim cestama, pored ovih fasada jos izrešetanih od rata! Graditi vile u ovom okruženju, među sirotinjom, kako vas nije sramota! Osjetite li vi da je dosta! Ne govorim ja sama ovakva, ja sam samo izašla ispred ovih što misle ovako, da vam kažem u lice jer se ne bojim. Ja radim u državnom sektoru. Ja radim u školi! Neka ću dobiti otkaz! Odmah povucite svoje veze, nek sutra ne idem, nek mi kaže Eso da nemam rašta. Jer vi ste ga i postavili! Vi ste u gimnaziji smi‐jenili čovjeka koji je podigao školu za de‐set, dvadeset stepenica.

Ne valja vam onaj što radi, vi hoćete one što ne rade. Nemojte misliti SDA da ćete preko nas srušiti SDP, ili bilo koja druga stranka, SDS, HDZ, SBB, da smo mi Plenum, preko čijih ćete leđa ponovo sjesti na ove stolice. NEĆETE! Niko od vas nije zaslužio da govori ispred ove govornice! A predsjednik kantona, koji kaže da ne želi dati ostavku, mi mu je UZIMAMO. Mi ne tražimo od njega da on dā ostavku, mi uzimamo njegov man‐dat jer smo mu ga i dali! Mi njega neće‐mo! Narod ga neće! Sve je rečeno.

14 GLAS SLOBODE

beogradska "Republka" o protestima i

plenumu

Demanti na vijest o odgovornosti

demonstranata za smrt bebe

Učesnica sarajevskih demonstracija poslala je demanti Vijeću za štampu i

Novinskoj agenciji Patria koja je objavila tekst o smrti bebe koja je

preminula "zbog blokade saobraćaja tokom protesta".

mediji

Ova vijest objavljena je na Depo portalu pod naslovom "TRAGEDIJA USRED PROT E STA : Drama na u l icama Sarajeva: Ljekari 5. marta trčali da spase život jednogodišnjeg dječaka, ali nisu mogli proći kroz blokiran centar grada".

U demantu se navodi kako se novinska agencija Patria (NAP) bavi stravičnim manipulacijama. Jedini tačan u ovom tekstu jete posljednji odlomak, u kojem se navodi datum i vrijeme trajanja protesta i da se demonstrantima pridružilo 30-ak taksi vozila.

Činjenica je da je na sastancima radne grupe za proteste dogovoreno da se za vrijeme blokade NE SMIJU blokirati vozila Hitne pomoćni, vozila Vatrogasne službe i Ministarstva unutrašnjih poslova, te civilna vozila u hitnim sluča‐jevima, što je na ulici i ispoštovano.

"Tog dana, 5. marta, sam i ja bila među redarima. Padala je kiša. Dan prije je civilno vozilo udarilo demonstranta, pa smo tom prilikom za iduće dane koristili kontejnere kao blokadu da se ne bi ponovio ovakav slučaj. Međutim, jedan kontejner (postavljen u pravcu prema KCUS-u) je s namjerom više odmaknut od drugog upravo da bismo omogućili prolaz kolima Hitne pomoći. Taksiste, koji su nam se pridruživali u blokadi, smo upozoravali da ni u kojem slučaju ne smiju stati na dijelu gdje se sprječava prolaz prema KCUS-u i Opštoj bolnici "Prim. dr. Abdulah Nakaš", te da u svakoj traci ostane prostor za vozilo, što je ispoštovano. Toga dana je naišlo neko‐liko vozila Hitne i sva su uredno prošla

pored nas. Sjećam se da je civilno vozilo (oko 14.30), naišlo iz pravca Kranjče‐vićeve ulice, vozilo se kotrljalo niz cestu, blokirali smo ga. Momak je izašao iz au‐tomobila i rekao da vozi dijete bolesno i da im se automobil gasi. Pušten je iste sekunde i pomoglo mu se pogurati ga da upali i sve je uredno prošlo", napisala je demonstrantica Nana Pilavić.

Patria navodi kako je "primljen poziv da je u jednoj sarajevskoj ulici u centru gra‐da (adresa poznata redakciji)". Međutim, zašto Patria ne želi reći koja je to adresa, zašto krije? Četvrta sporna stvar jeste što je direktorica Opšte bolnice "Prim. dr. Abdulah Nakaš" je prof. dr. Sebija I z e t b e g o v i ć , s u p r u g a B a k i r a Izetbegovića.

Dalje u tekstu se navodi da je baš tada Hitna pomoć stigla u roku pet minuta. Međutim, navodeći kako je Hitna po‐moć stigla za pet minuta, novinska agen‐cija Patria pobija ono što je sama napisala, a to je da je saobraćaj bio bloki‐ran. Ako je blokada saobraćaja tog dana trajala do 18 sati, poziv za pomoć Hitna je primila u 18 sati, za pet minuta je stigla na mjesto nesreće, dakle u 18 sati i pet minuta kada saobraćaj više nije bio blokiran.

Zbog svega navedenog, savjetujemo agenciji Patria, da bolje istraži slučaj, dokažite, prije nego što objavite ovako nešto. Smrt djeteta iskoristit u zaustavl‐janju i procesuiranju demonstranata je sramotno.

Zakon o zaštiti od klevete FBiH u članu

6. kaže da su za klevetu izenesenu u sredstvima javnog informiranja odgov‐orni su autor, odgovorni urednik, iz‐davač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izraža‐vanja. Kodeks za štampu i online medije BiH kaže da novinari neće objavljivati

netačne ili krivonavodeće materijale u vidu fotogra(ja, tekstova ili drugih ma‐terijala, te da imaju profesionalnu obavezu blagovremeno ispraviti bilo koju objavljenu informaciju za koju se utvrdi da je netačna.

“…ali se budi nada u snagu građana koji ne odustaju, niti nasedaju +oskulama, oni su sabrani I pribrani u Plenumu koji zna šta hoće. Hoće državu slobodnih lju‐di koji zaslužuju normalan život od svog rada.“

15GLAS SLOBODE

Meki Zlorabi otvaranje "novog simbola grada" podržao je i najviši predstavnik

narod je žrtva orkestrirane pljačke

Vijesti iz Zlajastana

satira i smijeh

Danas je naš voljeni Drug Zlaja sklopio još jedan poslovni aranžman sa prijatelji‐ma iz Džibutija. Još jedan državnički us‐pijeh našeg Druga Zlaje tiče se uvoza svi‐ježeg Džibutijevskog vazduha, koji je za oko deset posto čišći od domaćeg. Drugi dio ugovora se tiče +aširanja naše do‐maće vode u fabrikama Džibutija. Tako da od razlike u cijeni naš Drug Zlaja more odvest prvu damu na slijedeću tek‐mu bilo koje državne selekcije. Iako je naš Drug Zlaja na proputovanju po afričkim zemljama, njegovi najbliži saradnici ne sijede skrštenih ruku. Naime bivši šef kabineta voljenog nam druga, a danas poslanik u parlamentu, tražio je smijenu direktora Javnog RTV servisa zbog toga što su ovi u svom cen‐tralnom dnevniku objavili sliku gdje naš Drug Zlaja nije nasmijan.

Danas je premijer Vlade Zlajastana, Ni‐had Podgorica, burno reagovao na vijest da penzioneri u Zlajastanu dnevno poje‐du po tri kriške hljeba. Premijer je apelo‐vao na svijest penzionera da smanje to‐liku rastrošnost, te je tražio od Parla‐menta Zlajastana da potrošnju hljeba ograniči na jednu i po krišku,dodavši pri tome da posljednje povećanje penzija nije bilo usmjereno na povećanje potroš‐nje hrane već na redovnije plaćanje režija. Na kraju se osvrnuo na pisanje jednog “nezavisnog” lista kako je premi‐jer zaposlio svoja tri rođaka o državnom trošku. On to nije demantovao već je pitao novinara koji je to objavio kako bi on pogledao tetku i amidži u oči da je na

njegovom mjestu.

Vijesti iz obrazovanja: Ministar obrazo‐vanja Zlajastana, Denis Dena Mišić, je najavio da od slijedeće školske godine se uvodi novi predmet kroz cijelo školovan‐je. Predmet će se zvati Poltronizam. Naime, mladi ministar i njegovi saradni‐ci su primjetili da je rapidan pad poltrona čak u uzrastu od tri godine, a dobro znamo da je naš Drug Zlaja naviko da mu se ulizuju. A to bi moglo biti i pogubno po ten Druga Zlaje.

SPORT:Danas je prvi reket Zlajastana, Denis Dena Hoštaplerčić, zaradio nova dva stana u utrci na deset centimetara debljine po kilometru autoputa. Ovim uspijehom naš perspektivni reketaš je dospio na peto mijesto rang liste reketaša Evrope.Što je najveći uspijeh reketaša u istoriji reketiranja u Zlajastanu.

KULTURA: U Petak sa početkom u 20 časova u prisustvu samog Druga Zlaje na platnu multiplexa "Zlaja (lm" prikazuje se dokumentarac o liku i dijelu Druga Zlaje pod nazivom MOJ ŽIVOTNI PUT, u režiji samog Druga Zlaje. Cijena ulaznice je 100 Zlajića. Prisustvo neza‐poslenih je obavezno.

VRIJEME: Vremensku prognozu neće‐mo objavljivati jer naš Drug Zlaja nije tu tako da vrijeme nije bitno.

Toliko u vijestima iz Zlajastana.

16 GLAS SLOBODE

Heather McRobie

KONTAKTI PLENUMA

Glas slobode i svi volonteri uključeni u kreiranje i distribuciju ovog gerilskog uličnog lista zahvaljuju se Heather McRobie, spisateljici i novinarki koja je ličnom donacijom od 500 engleskih fun‐ti omogućila štampanje ovog i nekoliko narednih brojeva Glasa slobode. Heather je magistrirala u Sarajevu na programu o ljudskim pravima i demokratiji a tokom godine očekuje se i izdavanje njene kn‐jige Literary Freedom.

Ova donacija je do Glasa slobode stigla ljubaznošću i trudom Sumeje Tulić kojoj se također javno zahvaljujemo. .

SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE!

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

[email protected]

Tehničke radne grupe:

[email protected]@[email protected]@plenumsa.org

Kontakt za medije:

00387 (0)63 985 813

www.plenumsa.org

www.bhplenum.info