JU Mješovita srednja rudarska škola Tuzla SADRŽAJ: 1. Geologija 2. Kosmos 3. Terija velikog praska 4. Zvijezde 5. Galaksije 6. Crne rupe 7. Vjera i nauka 8. Najstarija metoda mjerenja obima Zemlje 9. Zemlja 10. Nastanak planete Zemlje 11. Vulkani 12. Zemljotresi 13. Geološka vremenska skala 14. Pronađeni fosilni ostaci najvećeg dinosuarusa ikada 15. Osam scenarija za nestanak Zemlje 16. Naučnici pronašli najveće prirodno oružje za masovno uništenje 17. Organski ukrasi 18. Pećina sa gigantskim kristalima 19. Planiranje terenskog rada 20. Ova biljka je siguran znak da su u tlu dijamanti 21. Drugi po veličini dijamant pronađen u Bocvani, najveći u stoljeću 22. Rupe u tlu proždiru kuće, ljude, automobile infrastrukturu 23. Upotreba kompasa u Geologiji 24. Humor, zagonetke 26. Križaljke GEOLOŠKA SEKCIJA Izdanje br: 1 mart 2016. godine Geologija Geologija je nauka koja se bavi proučavanjem Zemlje. Pokušava objasniti kako je Zemlja formirana i kako se mijenja. Naučnici koji se time bave zovu se geolozi i proučavaju tlo, stijene, planine, rijeke, okeane i druge dijelove Zemlje. Također, geologija može obuhvatiti izučavanje građe drugih (terestričkih) planeta, pa se naziv može proširiti na pojam planetarne geologije. Riječ geologija je nastala od grčkih riječi Gea = Zemlja i logos = znanost (rasprava, diskusija). Časopis namijenjen za sve radoznale koji žele da saznaju više o tome šta proučava geologija
32
Embed
GEOLOŠKA SEKCIJA Časopis namijenjen za sve radoznale …
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
JU Mješovita srednja
rudarska škola Tuzla
SADRŽAJ: 1. Geologija
2. Kosmos
3. Terija velikog praska
4. Zvijezde
5. Galaksije
6. Crne rupe
7. Vjera i nauka
8. Najstarija metoda mjerenja
obima Zemlje
9. Zemlja
10. Nastanak planete Zemlje
11. Vulkani
12. Zemljotresi
13. Geološka vremenska skala
14. Pronađeni fosilni ostaci
najvećeg dinosuarusa ikada
15. Osam scenarija za nestanak
Zemlje
16. Naučnici pronašli najveće
prirodno oružje za masovno
uništenje
17. Organski ukrasi
18. Pećina sa gigantskim
kristalima
19. Planiranje terenskog rada
20. Ova biljka je siguran znak
da su u tlu dijamanti
21. Drugi po veličini dijamant
pronađen u Bocvani,
najveći u stoljeću
22. Rupe u tlu proždiru kuće,
ljude, automobile
infrastrukturu
23. Upotreba kompasa u
Geologiji
24. Humor, zagonetke
26. Križaljke
G E O L O Š K A S E K C I J A
Izdanje br: 1 mart 2016. godine
Geologija
Geologija je nauka koja se bavi proučavanjem Zemlje. Pokušava objasniti kako je
Zemlja formirana i kako se mijenja. Naučnici koji se time bave zovu se geolozi i
proučavaju tlo, stijene, planine, rijeke, okeane i druge dijelove Zemlje. Također,
geologija može obuhvatiti izučavanje građe drugih (terestričkih) planeta, pa se
naziv može proširiti na pojam planetarne geologije. Riječ geologija je nastala
od grčkih riječi Gea = Zemlja i logos = znanost (rasprava, diskusija).
Časopis namijenjen za sve radoznale koji žele da saznaju više
Vulkan je geološki oblik (najčešće planina ili podmorski vulkan) gdje lava izlazi na površinu
Zemljine kore. Vulkani bitno utječu na oblikovanje Zemljinog reljefa. Najčešće se susreću na
rubovima litosfernih ploča. Vulkan može biti aktivan ili neaktivan, ovisno o njegovim erupcijama i
tektonskoj aktivnosti u njegovoj blizini. Najistaknutiji dio vulkana je vulkanska kupa koja se
neprestano povećava. Na vrhu kupe se nalazi krater, a vezu između kratera i vulkanskog ognjišta
čini vulkanski kanal. Prodor magme može se dogoditi iz više razloga kao što su: tektonski utjecaji
i promjene dubinskog pritiska koji je guraju, visoka temperatura (600 do 1200 °C) koja povećava
pokretljivost magme te tali stijene ili zbog plinova i para koji povećavaju uzgon magme. Magmu
na površini Zemlje nazivamo lava.
Izbijanje magme na površinu Zemljine kore
Lava može izbijati na površinu na dva načina:
izlijevanjem - magma izbija polagano i
jednolično, zbog čega nastaju bazaltni
pokrovi (primjeri: SAD, poluotok Dekan,
Kamčatka, Island), takozvani havajski tip
vulkana. Ovakav tip erupcija javlja se u
slučaju bazičnih magmi, s malom količinom
volatila.
Erupcijom - eksplozivno, nastaje zbog velike količine nakupljenih
plinova i vodene pare. Popraćeni su potresima, a zabilježeni su i
slučajevi katastrofalnih posljedica za okolinu. (St. Helens 1980. g,
Krakatau 1883. g, Mont Pele 1902. g), azijski tip vulkana. Javlja
se u slučaju magme sa puno volatila, kiselog tipa.
Erupcija vulkana na planini Sveta Helena 18.
maja 1980. u saveznoj državi Washington u SAD-
u.
Podjela vulkana prema svojstvima
Postoje stratovulkani – vulkani sa “slojevitim” strukturama koja nastaje izmjenjivanjem izljeva lave i pepela, vulkani u obliku štita – koji zbog izbijanja lave dobiju izgled štita (npr. Havaji, Island, Mauna Loa), supervulkani – veliki vulkani koji imaju potencijalno veliku razornu moć i utjecaj na okolinu (npr. Yellowstone Caldera). Vulkani postoje i pod morem pa tako imamo i podvodne vulkane koji nerijetko stvaraju nove otoke. (npr. Havaji). Aktivni vulkani na Zemlji tvore vulkanske zone. Najaktivnija vulkanska zona je ona koja oktužuje Tihi ocean, još se naziva Pacifički vatreni krug .
Najduža vremenska razdoblja su eoni. Eoni se dijele na ere, ere se sastoje od perioda, a periodi
od epoha.
Arhaj je najstariji eon. Počinje prije 3,8 milijardi godina a završava se prije 2,5 milijardi
godina. Vrijeme pre arhajskog doba zovemo prearhajsko doba. To je vrijeme nastanka Zemlje.
Proterozoik traje od prije 2,5 milijarde godina do fanerozoika - prije 570 miliona godina. Na
prelazu ova dva doba javljaju se beskičmenjaci.
Paleozoik je doba kada se pojavljuju mnoge životne forme. Iz tog perioda su ostali brojni
fosilni ostaci širom svijeta. Međutim iz za sada nerazjašnjenih razloga preko 90 % svih živih
organizama izumire krajem ove ere, u permu.
U mezozoiku se pojavljuju nove vrste životinja (između ostalih i dinosaurusi), ali ova era se
takođe okončava velikim izumiranjem živih bića. Računa se da je sa lica Zemlje tada nestalo
oko 80% svih živih organizama. Uzrok je vjerovatno udar velikog asteroida u blizini poluostrva
Jukatan u današnjem Meksičkom zalivu.
U heliocenu dolazi do naglog povlačenja ledenog pokrivača u Evropi i Sjevernoj Americi, do
izdizanja nivoa mora, te do pojave umjerene klime i ekspanzije ljudskih zajednica širom svijeta.
1 0
Geološka vremenska skala
1 1
Pronađeni fosilni ostaci najvećeg dinosaurusa ikada
Naučnici su objavili da su otkrili fosilne ostatke dinosaurusa starog 77 miliona godina, u oblasti
južne Patagonije i tvrde da je bio težak 65 tona i dug 26 metara. Otkriće, objavljeno u časopisu
"Natura Journal Reports" je senzacionalno zbog činjenice da je ovaj dinosaurus najveći dosada
pronađeni primjerak, veći čak i od tiranosaurusa koji je smatran najvećim dinosaurusom, prenosi
Rojters. Ovaj je dinosaurus bio težak 65 tona i dug oko 26 metara, vrata dugačkog čak 11 metara, a
repa oko devet metara.
Za otkriće je zaslužan paleontolog Kenet Lakovara sa Univerziteta Drekse u Filadelfiji.
"Ovaj dinosaurus je najveće poznato biće na Zemlji i sada konačno znamo koliko je bio težak, možda
je bio veći jedino argentinosaur, takođe pronađen u ovom predjelu, ali to ne možemo sa sigurnošću
znati jer se pokazalo da, ipak, nemamo dovoljno ostataka da bismo tačno izračunali njegovu težinu",
rekao je Lakovara.
Novopronađeni gigant dobio je naziv Dreadnoughtus.
"Odlučili smo se da ga tako nazovemo jer to u prenesenom smislu znači "onaj koji se nikoga ne boji",
pa mu to ime, s obzirom na to da je bio, kako se čini, najveće živuće stvorenje na Zemlji, i te kako
pristaje", rekao je Met Lamana, jedan od članova istraživačkog tima.
„Dreadnoughtus schrani bio je zapanjujuće velik. Težio je skoro kao 12 afričkih slonova ili 7
tiranosaura. Još više čudi činjenica da je životinja u vrijeme smrti još uvijek rasla. Ovo je najbolji
primjerak od svih dosad otkrivenih gigantskih dinosaura”, navodi Kenneth Lacovar, izvanredni
profesor na sveučilištu Drexel, koji je otkrio fosilizirani kostur u južnoj Patagoniji te proveo
istraživanje i iskopavanje.
Poređenje po težini Dreadnoughts schrani sa drugim
dinosaurima i boingom 737-900
Sa 59 tona dinosaur biljojed predviđa se da je imao najveću težinu od bilo koje poznate kopnene životinje
1 2
Osam scenarija za nestanak Zemlje
Gigantske erupcije dovode do masovnog izumiranja, uključujući i dinosauruse prije 65 miliona
godina. Mediji se bave raznim scenarijima nestanka našeg svijeta, a najčešće je u opticaju osam
mogućnosti za kataklizmu. Neki naučnici smatraju da su geološke opasnosti najrelanije.
Gigantska erupcija
Pad asteroida
Sudar Zemlje sa kometom
Po tom scenariju, moguća je gigantsku erupcija, poput
erupcije supervulkana koji leži ispod Nacionalnog parka
Jelouston u SAD-u. Taj je vulkan već imao ogromne
erupcije u prošlosti, dvije posljednje prije dva miliona
godina, a onda i i prije 640 hiljada godina. Danas bi
slična erupcija uništila veliki dio Sjeverne Amerike.
Gigantske erupcije dovode do masovnog izumiranja,
uključujući i dinosauruse prije 65 miliona godina.
Zahvaljujući ispuštanju sumpora, ugljen-dioksida i
pepela mogu uticati na promjenu klime koja pak utiče
na kolaps sistema ishrane.
Veoma često se razmatra i mogućnost da pad velikog asteroida
dovede do kataklizme. Asteroidi se najčešće nalaze na popisu
nebeskih tijela koja bi mogla udariti u Zemlju. Jedan takav, širok
15 kilometara, udario je u područje meksičkog poluostrva Jukatan,
te izazvao izumiranje dinosaurusa prije 65 miliona godina -
smatraju naučnici.
Oni su još 2004. najavili kako 300-metarski asteroid Apopis ima
šansu (doduše tek dva posto) da 2029. udari u Zemlju. Kasnija
mjerenja su tu vjerovatnoću svela na razmjer 1:250 000! Međutim,
NASA očekuje da svakih 100 godina asteroid širi od 60 metara
udari u Zemlju. Udar bi mogao uzrokovati lokalnu katastrofu
poput poplava, uništenja cijelih gradova i poljoprivrede.
Visoko na popisu mogućih
kataklizmi je sudar Zemlje sa
kometom. Kometa Hartlej 2 je
20. oktobra prošle godine
prošala unutar 11 miliona
kilometara od Zemlje, što je
najbliži prolaz u zadnjih
nekoliko vijekova.
Komete se kreću brzinom od
160 000 kilometara na sat, a
mogu se dodatno ubrzati zbog
Zemljine gravitacije. Osim toga,
vrlo ih je teško pronaći jer su
vrlo mračni objekti u svemiru.
Alge
1 3
Među osam najčešće spominjanih scenarija za
kataklizmu na Zemlji su i - alge!
Geobiolog Jo Kirshvink upozorava na mogućnost da bi
alge kremenjašice - vrsta algi koje nastanjuju vlažne
površine, rijeke, jezera, okeane i tlo - mogle izmijeniti
Zemljinu atmosferu.
Ovi mikrobi žive od goriva proizvedenog fotosintezom
prilikom koje vodu pretvaraju u vodik i kiseonik, kojeg,
pak, udišu drugi organizmi. Ali kada ne mogu da koriste
vodu ili druge supstance u okolini, poput željeza ili
vodika, alge biraju so - natrijev-hlorid, a tada kao
otpadak stvaraju smrtonosni hlor. Ako ih niko ne dira i
ne ometa njihov rast, alge bi kroz par miliona godina
mogle da unište cijeli ekosistem Zemlje zahvaljujući
hloru!
Alge u moru, plaža Kingdao, Kina,
Zaraze Na listi mogućih uzroka kataklizme su i smrtomnsne
zaraze. Ptičja gripa, H5N1 virus izazvala je pravu paniku
prije par godina. Ali sada postoji i jača verzija virusa koji
se, za razliku od običnog, može prenositi vazduhom.
Stvorili su ga američki i holandski naučnici u
laboratorijama. Jedan virus ipak ne može izbrisati sve
živo sa Zemlje jer je bioraznolikost dovoljno velika da
neki od organizama razvije otpornost. Čak je i novi
laboratorijski soj virusa H5N1, koji ima samo pet
mutacija, dovoljno sličan drugim verzijama ptičje gripe
da bi se ljudi mogli odbraniti.
Za čovječanstvo bi bio smrtonosan samo virus koji ubija
vrlo brzo - kroz sedam dana i manje. Ako bi ljudi imali
nešto više vremena imunološki sistem bi se polako počeo
braniti. Takav virus bi morao zaraziti veliku većinu
populacije istovremeno.
Samoubilačke supernove
Naučnici navode i opasnost od "samoubuilačke supernove".
Supernove su najsnažnije eksplozije u svemiru i mogu se uporediti sa
istovremenom eksplozijom "nekoliko puta 10 na 48 nuklearnih
bojnih glava" – objašnjavaju naučnici. Ali, jedna od vrsta supernova,
u kojoj se jezgro zvijezde uruši samo u sebe, događa se jednom u
stotinu godina i to vrlo daleko od Zemlje - između 16,5 i 33 svjetlosne
godine, pa ne može učiniti nikakvu štetu. Kada bi se supernove
nasumično dešavale u našoj galaksiji, Zemlja bi ih mogla očekivati
svakih pet milijardi godina. Ali s obzirom da se one okupljaju u
galaktičkim krakovima, Zemlja se nalazi na udaljenosti od 10
paraseka od neke supernove svakih 100 miliona godina.
Gigantske erupcije dovode do masovnog izumiranja, uključujući i
dinosauruse prije 65 miliona godina. Zahvaljujući ispuštanju
sumpora, ugljen-dioksida i pepela mogu uticati na promjenu klime
koja pak utiče na kolaps sistema ishrane.
1 4
Orbitalno uništenje
Među osam mogućih uzroka kataklizmi je i
orbitalno uništenje. Način na koji se planete okreću
oko Sunca sasvim je dobar kandidat za Zemljino
uništenje. Jupiter je najmasivnija planeta u našem
sistemu, a kao takav "priteže" orbite svih ostalih
planeta. Tokom miliona godina, ovaj plinoviti div
promijenio je orbitu malog Merkura toliko da se
njegova orbita oko Sunca počela sve više "rastezati".
Kako se njegova orbita mijenja, tako Merkurov pad
u Sunce postaje sve izgledniji. Taj bi scenario još bio
i prihvatljiv, jer alternativa je mnogo gora. Naime,
Merkur bi u jednom trenutku mogao iskočiti iz svoje
orbite i zaletjeti se ravno na Veneru. Uništenje te
dvije planete napravilo bi haos u cijelom našem
sistemu, a moglo bi, tvrde astronomi, da dovede do
ispadanja Marsa iz orbite. Naravno, najgori scenario
bio bi da Merkur udari u Zemlju. Udarac bi potpuno
uništio Zemlju, iako naša planeta ima masu 20 puta
veću od Merkura.
Vatra
Naša planeta će se u jednom trenutku pretvoriti u
pravu buktinju zbog Sunca - smatraju naučnici.
Kako naša zvijezda izgara, tako se hidrogen u
njenom jezgru pretvara u helij, a u toj fuziji
nastaju ogromne količine topline. Kako vrijeme
prolazi,
naša pet milijardi godina stara zvijezda postaje sve
toplija i sve sjajnija. Za otprilike milijardu godina,
predviđaju naučnici, Sunce će sjati 10 posto sjajnije
nego sada. Ta dodatna vrućina će zagrijati Zemlju
mnogo više od 100 stepeni Celzijusa. Okeani
će prokuhati, klima će se urušiti, a čovječanstvo će
morati da potraži drugu planetu, ako se ljudi do
tada već ne presele.
"Nisam veliki vjernik, ali treba priznati kada je
neko u pravu. Biblijska predviđanja kako će sve
završiti u vječnoj vatri donekle su tačna" - rekao je
astrofizičar Klaus-Piter Schreder aludirajući na
zagrijavanje Zemlje.
1 5
Naučnici pronašli najveće prirodno oružje za masovno uništenje?
Ruski naučnici otkrili su nešto što je opisano kao najopasnije oružje masovnog uništenja na svijetu, koje
je toliko zapanjilo istraživački tim, da je vođa tima rekao da nikada nije vidio toliku količinu energije
spremnu za uništenje čovječanstva. Dok korporacije Novog svjetskog poretka plaćaju milijarde dolara
medijima i političarima da zataškaju otkriće naučnika, šef ruskog tima istraživača izvještava o oblacima
metana bez premca, koji su 20 puta jači od ugljen-dioksida, a koji izlaze u vidu mjehurova na površinu
Arktičkog okeana. Naučnici su nabasali na ovo otkriće istražujući region.
„Količina oslobađanja metana zapanjila je ruski istraživački tim koji je ispitivao morsko dno pojasa oko
istočnog Sibira na sjeveru Rusije skoro 20 godina“, izvještava Independent. Independent je sproveo
intervju sa Igorom Semiletovom iz Međunarodnog arktičkog istraživačkog centra na Univerzitetu
Ferbenks, Aljaska, koji je vodio osmo zajedničko krstarenje SAD i Rusije istočnosibirskim arktičkim
morima. Semiletov je rekao da nikada nije vidio toliku količinu metana koja se oslobađa sa dna
Arktičkog mora. „Ranije smo pronašli strukture u vidu baklji koje su imale oko desetak metara u
prečniku. Ovo je prvi put da smo pronašli moćne, cureće strukture sa više od 1.000 metara u prečniku. To
je nevjerovatno“, rekao je dr Semiletov. „Ponajviše sam bio impresioniran srazmjerom i gustinom
oblaka. Nad relativno malom oblašću pronašli smo ih oko stotinu, ali na široj oblasti bi trebalo da ih je na
hiljade“, rekao je on.
Naučnici procjenjuju da se ispod arktičkog permafrosta nalaze milioni tona metana. Najveći strah
predstavlja činjenica da bi taj metan, pošto globalne temperature rastu iz godine u godinu i pošto se led
na Sibiru topi, mogao iznenada da se oslobodi u atmosferu, dovodeći do klimatskih promjena. Nekoliko
takvih džinovskih eksplozija bi imale dejstvo stotina atomskih bombi koje bi blokirale atmosferu.
Čovječanstvo to ne bi moglo da podnese. To bi bio početak kraja. Prosto rečeno, čovječanstvo bukvalno
sjedi na džinovskim nuklearnim bombama, pitanje je kada će se aktivirati, i potpuno je nevažno gdje će
se aktivirati, opasnost je globalna.
Tim dr Semiletova je 2015. godine objavio studiju u kojoj se procjenjuje da emisije metana u ovom
regionu iznose oko 8 miliona tona godišnje, ali posljednja ekspedicija ukazuje na to da je procjena veoma
blizu stvarnoj srazmjeri fenomena. Kako su klimatske promjene postale „prevara“ za trećinu
čovječanstva koje bez pogovora podržava Novi svjetski poredak. Filozof i politički aktivista, Noam
Čomski, pričao je o Trgovinskoj komori, Američkom institutu za naftu i drugim poslovnim lobijima koji
vrše kampanje kako bi „ubijedili stanovništvo da je globalno zagrijavanje liberalna prevara“. Prema
njegovim riječima, ova kampanja je uspješno zavela većinu stanovništva da posumnja u ljudski uzrok
globalnog zagrijavanja, da misli da je sve prirodni tok i da većih problema neće biti. Za tu glupost ćemo
platiti glavom. Korporacije imaju jedan cilj, da se maksimalno poveća profit uprkos tome što će se
budućnost njihove djece i unuka staviti na kocku.
1 6
On je genijalac: Studenta (9) zanimaju fizika i Veliki prasak Tanishq Abraham iz Kalifornije nije kao njegovi vršnjaci. On naime već studira, a kaže kako ga najviše zanimaju fizika elementarnih čestica, antimaterija, sudbina Svemira te Veliki prasak, piše Huffington Post. Tanishq je u Mensu primljen kada je imao samo četiri godine. Već sa sedam godina je objavljivao eseje o astronomiji na stranici instituta NASA-e za istraživanje Mjeseca, a tada je i upisao studij geologije i astronomije. Osim što voli astronomiju dječak pjeva u zboru, trenira gimnastiku, igra nogomet te svira klavir. Klavir obično svira s mlađom sestrom koja je također članica Mense. Dječak kaže kako mu ne smeta što je na fakultetu okružen studentima koji su puno stariji od njega. - Poklanjaju mi puno pažnje, a jednom nakon što sam održao predavanje o geologiji, neko mi je prišao i tražio mi autogram – kaže Tanishq.
astronomije. Osim što voli astronomiju dječak pjeva u zboru, trenira gimnastiku, igra nogomet te svira klavir. Klavir obično svira s mlađom sestrom koja je također članica Mense. Dječak kaže kako mu ne smeta što je na fakultetu okružen studentima koji su puno stariji od njega. - Poklanjaju mi puno pažnje, a jednom nakon što sam održao predavanje o geologiji, netko mi je prišao i tražio mi autogram - kaže Tanishq.
ORGANSKI UKRASI
Neka od najljepših Zemljinih bogatstava nastala su od živih organizama, biljaka i životinja, a ne stijena. Slijedi opis nekoliko najpoznatijih.
Jantar
Jantar je ljepljiva smeđa ili žuta smola koja se cijedi s crnogoričnog drveća te se na zraku stvrdne. Može sadržavati razne predmete koji se nađu zatočeni u ljepljivoj smoli prije stvrdnjavanja. Među njima su mjehurići zraka, lišće, češeri, komadi drveta, kukci, pauci, čak i žabe.
Mjehurići zraka zamućuju boju jantara, pa ih uklanjamo toplinskim postupkom. Ostali spomenuti predmeti, naprotiv, jako povećavaju vrijednost primjerka, osobito ako u sebi sadrže rijetku ili izumrlu vrstu. Ova fosilizirana smola je prošla mnogobrojne promjene kroz period od nekoliko miliona godina. Rezultat ove pretvorbe je izniman dragi kamen sa izvanrednim svojstvima. U današnje vrijeme ga koriste obrtnici i naučnici.
Jantar, de facto fosil, je često kategoriziran u istoj kategoriji sa polu-dragim kamenjima kao što su tirkiz i žad zbog njegove dekorativne primjene. Za razliku od ovih kamenja, jantar nije mineraliziran. Tačnije, on je jednostavno fosilizirana smola drveta. Najbolji i najvrjedniji jantar je proziran a od jako uglačanih primjeraka rade se talismani i kuglice. Trljanjem jantara stvara se statički elektricitet.
Zanimljive činjenice o jantaru: Rimljani su znali više platiti za male količine jantara nego za zdravog roba. Martin Luther je nosio komad jantara u svom džepu kao zaštitu protiv bubrežnih kamenaca. U davnim vremenima, u Kini bio je običaj gorjeti jantar tokom velikih fešta. Ovaj običaj označavao je domaćina kao i poštivanje gosta. Hipokrat, deklarirao je jantar aktivnim protiv mnogo bolesti uključujući ludilo.
Mnogo jantara, današnjeg vremena, su stara između 30 i 90 miliona godina. Jantar se može pronaći na obalama Sjevernog i Baltičkog mora. Najveći svjetski proizvođač jantara je Rusija. Naime, 90% svjetskog raspoloživog jantara se nalazi u području Kalinjingrada, ruski dio Baltičkog mora. Ovdje, morske struje niz godina odlome i odnose jantar koji se natoložio na dno mora te izbace jantar na obalu. Najbogatije naslage jantara nalaze se na sjevernoj obali Njemačke: jantar može dospjeti s dna Baltičkog mora sve do obala Velike Britanije. Nalazimo ga još u Burmi, Kanadi, Češkoj, Dominikanskoj Republici, Francuskoj, Italiji, Rumuniji, Španiji i SAD-u.
1 7
Bjelokost ili slonovača
Bjelokost je oblik dentina
(tvari od koje su načinjeni
zubi) koji gradi kljove
velikih divljih životinja—
ponajprije slona, ali i
vodenkonja, bradavičaste i
divlje svinje. Morski sisari
poput narvala (vrste kita) ,
morskog lava i morža
također su bili na meti
lovaca zbog bjelokosti.
Bjelokost je rijetka,
žućkasto-bijele boje i
veoma lijepa. Iako je
bjelokost od postanka
čovječanstva bila naveliko
tražena kao ukras —
komad rezbarene kljove
mamuta pronađen u
Francuskoj stariji je od
30 000 godina — u
posljednjih 50 godina
pogled na tu vrstu
iskorištavanja životinja
samo zbog ljudskog
zadovoljstva i zarade
drastično se promijenio.
Osobe koje vole bjelokost
podstiču se da
upotrebljavaju brojne
zamjenske oblike, poput
biljne bjelokosti, kosti i
jaspisa.
Atol de bikini
Koralji Rekorderi u izgradnji najvećih tvorevina među živim bićima
nisu ljudi nego sićušni organizmi koji se udružuju i tako grade koraljne
grebene. Koralj se sastoji od kostura koraljnih polipa, morskih životinja
koji pripadaju redu Anthozoa. Ti polipi imaju šuplja, valjkasta tijela, a
najčešće žive u velikim kolonijama rastući jedan na drugom, iako
katkad žive i sami. Njihovi kosturi s vremenom stvore velika geografska
obilježja poput koraljnih grebna i atola. Pojedinačni kosturi građeni su
od kalcijevog karbonata (kalcita) koji s godinama naraste do velikih
dimenzija. Tako je, na primjer, australski Veliki koraljni greben duži od
dvije hiljade kilometara te je najveća živa cjelina na svijetu. Da nastane
potrebni su deseci hiljada godina. Iako se većina koralja pojavljuje u
tropskim vodama, neki žive u najtoplijim dijelovima Sredozemnog
mora, u sjevernom Atlantiku te na dnu norveških fjordova. Koralj može
biti plave, ružičaste, crvene i bijele boje. Crveni koralj je najvrjedniji i
hiljadama godina se koristi za izradu nakita.
Gagat
Gagat je oblik uglja i poput njega nastao je prije nekoliko miliona
godina. Nastaje razgradnjom drva koje se taložilo na dnu mora. Tamo
ga je u debelom sloju prekrio sediment pa se našao pod uticajem
visokog pritiska i temperature. Gagat je čovjeku poznat od 1400
godina prije nove ere. Poliranjem mu se uveliko poboljšava izgled a
zbog crne je boje bio vrlo omiljen u 19. vijeku kao nakit u koroti (kod
ožalošćenih). Poput jantara, gagat pri trljanju stvara statički
elektricitet. Gagat nalazimo širom svijeta, na primjer u Kini,
Francuskoj, Njemačkoj, Indiji, Rusiji, Poljskoj, Španiji, Turskoj i
američkoj saveznoj državi Utahu. Najfiniji i najpoznatiji gagat
pronađen je u okolini Whitbya te u naslagama škriljaca u drugim
dijelovima Yorkshirea.
1 8
Pećina sa gigantskim kristalima
U Meksiku je prije 15 godina otkrivena pećina puna kristala koja vas može ubiti za samo nekoliko minuta
ukoliko u nju uđete bez adekvatne zaštite. Ništa se ne može uporediti sa gigantima koji se mogu naći u Cueva
de los Cristales, ili Pećini kristala.
Mjesto, koje je ujedno i prelijepo i preopasno za ljudski život, otkriveno je kada je rudarska kompanija počela
iskopavanja u blizini meksičkog grada Naika u potrazi za cinkom i bakrom. Tom prilikom otkriveni su
džinovski kristali od kojih su mnogi dužine 12 metara i samim tim su najveći na svijetu. Krečnjačku pećinu
otkrili su 2000. godine par braće prilikom bušenja skoro hiljadu metara ispod zemlje u rudniku Naika, jednom
od najproduktivnijih rudnika u Meksiku, koji donosi velike količine olova i srebra svake godine. Braću su
zapanjila njihova otkrića, ali to nije bilo bez presedana. Geološki procesi koji dovode do stvaranja olova i
srebra također pružaju sirovine za nastanak kristala. U pećinama Naika, rudari su pronašli kristale i komore,
iako znatno manji, kristali su pronalaženi i prije. Ali osim novosti oko širenja otkrića masivnih kristala,
pojavilo se pitanje sa kojim su se suočavali naučnici: „Kako su kristali mogli da narastu tako veliki?“
Kada uđete u pećinu možete da vidite pale obeliske, stupove svjetla, kristali su ogromni, debeli neki nekoliko
metara. Na podu i zidovima su pramenovi manjih kristala, oštri kao noževi i besprijekorno transparentni. U
pećini morate se kretati polako, paziti da ne oštetite kristale, koji su napravljeni od selenita, oblika zajedničkog
minerala gipsa. Selenit je proziran i mekan, te se može lako izgrebati čizmama, čak i noktima.
Međutim, ukoliko biste odlučili da posjetite ovo mjesto, u njemu biste nezaštićeni preživjeli samo desetak
minuta. Naime, temperatura u pećini je 58 stepeni Celzijusa, a vlažnost vazduha je 100 posto. Zbog ovako
esktremnih uslova u pećini, vaša pluća bi bila najhladnija stvar koja se tu nalazi, pa bi se samim tim voda
kondenzovala u njima, što bi dovelo do gušenja.
Ovako teški uslovi otežavaju istraživanje najveće kristalne pećine na svijetu, a u njoj se možda kriju i novi
vidovi života koje do sada nismo vidjeli. Sada, u pećini, tim naučnika i istraživača provodi istraživanja i radi
dokumentarni film o njoj. Stein-Erik Lauricen, profesor geologije na Sveučilištu u Bergenu u Norveškoj, je
angažovan na pronalaženju uzoraka za datiranje straosti pomoću uran-torijum metode. Njegova
preliminarna istraživanja pokazuju da su najveći od kristala stari oko 600.000 godina. Penelope Boston,
vanredni profesor predmeta o pećinama i kršu u Novom Meksiku, traži mikrobe koji bi mogli živjeti među
kristalima. U nekim od njih nalaze se balončići suspendovanih tečnosti. Oni su male vremenske kapsule, iz
kojih će talijanski naučnici na čelu sa Anna Maria Mercuri izvući polen koji je možda zarobljen unutar ovih
uklopaka. Čini se da su zrna stara 30.000 godina i ukazuju na to da ovaj dio Meksika nekada nije bio pustinja
već je bio prekriven šumom.
1 9
Planiranje terenskog rada
Traženje minerala sve je popularnija savremena razonoda. Kao hobi nastala je u XIX vijeku kad su napori
geologa–amatera nagrađeni stvaranjem zapanjujuće vrijednih zbirki minerala.
Rad na terenu može biti istinski test vaših sposobnosti, zapažanja i upornosti. Potrebne su detaljne
pripreme i proučavanje, ali i fizička spremnost, jer katkad obuhvata naporne šetnje kroz krajolik ovisno
o tome koje minerale tražite. Rad na terenu će vas odvesti u različita područja. Kad vas potraga odvede
na private posjede, važno je da prethodno zatražite dopuštenje vlasnika. Omiljena mjesta lovaca na
minerale su stari kamenolomi i iscrpljeni rudnici ali, ponavljamo, prethodno svakako zatražite dopuštenje
vlasnika i svakako potražite znakove upozorenja oko područja koje posjećujete.
Mineralozi na terenu u 19. vijeku
To je razdoblje bilo možda najuspješnije u potrazi za mineralima jer su neki istraživači - amateri uspjeli
pronaći iznimno vrijedne minerale.
Poznavanje terena
Nikad nemojte krenuti na teren a da najprije dobro ne proučite kuda se upućujete. Posebnu pažnju
posvetite vrsti terena, godišnjem dobu i vremenu koje vam stoji na raspolaganju za traganje za
mineralima. Nije dobro odabrati mjesto udaljeno nekoliko sati vožnje ili hoda, jer kad dođete tamo neće
vam ostati mnogo vremena za istraživanje. Za terenski rad trebat će vam dobre karte, a najbolje ćete
svakako pronaći u Zavodu za geologiju u Sarajevu ili na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u
Tuzli. Karte mogu biti raznih mjerila, a one koje će vam trebati trebale bi biti u mjerilu 1:50 000 (dakle
2 cm na karti predstavlja 1 km u stvarnosti). Od ostalih korisnih pomagala za snalaženje po terenu uzmite
kompas i dobar, mali laki dvogled. Danas većinu instrumenata je moguće zamijeniti GPS uređajem ili
dobrim mobitelom na koji se mogu skinuti većina karata. Potreban vam je i kompas, navigator koji vas
može voditi planiranom maršrutom na terenu.
Prije polaska provjerite da u području koje namjeravate posjetiti nema nikakvih ograničenja kretanja
kojim ćete kršiti zakon ili ugroziti svoj život. Primjera radi, ako uđete na vojni poligon (za vježbe ili na
kojem se nalazi neki vojni objekat) mogli biste se naći u nevolji (nasreću, takva su područja označena na
kartama). Još veću opasnost danas u BiH predstavljaju minirana područja a karte miniranih područja
možete pronaći na internetu i tako zaobići potencijalno opasna područja.
Trebat će vam udobna odjeća i obuća—hlače od otpornog materijala, čvrste čizme ili
gojzerice, vjetrovka i kabanica koju možete spremiti u džep. Također će vam trebati i
par mekanih kožnih rukavica, zaštitne naočare i džepna svjetiljka, te dovoljno veliki
ruksak da u njega možete staviti hranu, dodatni pribor i uzorke minerala koje
pronađete. Vrlo su prikladni s vanjskim džepovima.
Kompas, visinomjer, karte, olovka i dvije džepne bilježnice —-
jedna za bilješke, druga za ucrtavanje obilježja terena. Alat koji bi
lovac na minerale trebao imati obuhvata mali bat ili čekić, dva
dlijeta dužine oko 25 cm (jedno špicasto i jedno pljosnato), džepni
nožić, povećalo, videokameru (u današnje vrijeme može je
zamijeniti android mobitel) i vrećice za primjerke sa naljepnicama.
Također vam treba i obična olovka i džepna bilježnica za
upisivanje podataka na licu mjesta te za skiciranje terena.
Dobro spakovan ranac
Kad prikupite svu potrebnu opremu, vrlo je pažljivo spakujte u ruksak. Čekić (ili malj) i dlijeta uvijek držite
u mekanom kožnom džepu ili zasebno umotane u izdržljivi material. Čekić bi trebao biti u ruksaku s ručkom
okrenutom prema gore, a dlijeta i malj u bočnim džepovima. Zapamtite da je pri pakovanju ostatka opreme
nužno ravnonjerno rasporediti teret u rancu jer ako vam je jedna strana preopterećena, vaše kretanje će biti
usporeno.
Sigurnost na prvom mjestu
Nemojte nikada sami ići u planinska ili udaljena područja. Zapamtite da se mala nezgoda u svakodnevnom
okruženju može vrlo lako pretvoriti u katastrofu ako oko vas nema nikoga ili ničega. Čak i ako imate mobilni
telefon baterija se može isprazniti ili možete doći u područje bez signala - zamislite nastale probleme ako ste
kilometrima udaljeni od pomoći, a uganuli ste skočni zglob i ne možete hodati.
Prije odlaska svakako obavijestite neku pouzdanu osobu kamo idete i kad mislite da ćete se vratiti. Priuštite
si lagani obrok prije kretanja i nemojte zaboraviti sa sobom ponijeti energetske grickalice (čokoladice,
slastice ili tablete sa glukozom). Svakako ponesite dovoljno vode.
Nemojte nikada precjenjivati vlastitu snagu. Ako se nađete u poteškoćama, bolje je odustati nego nastaviti
potpuno iscrpljen. Pri planiranju maršrute izbjegavajte potencijalna problematična mjesta, npr. klance i jarke.
Također, ne zaboravite da padine koje vam se čine sigurnim mogu, ako su dovoljno strme, predstavljati
opasnost u slučaju odrona tla.
Grmljavinske oluje
Nađete li se u grmljavinskoj oluji, nikako nemojte početi trčati jer biste se mogli poskliznuti na mokrom tlu i
ozlijediti. Pronađite najbliže sklonište, ali izbjegavajte stabla, posebno osamljena koja su češće na udaru
munja. Uz to, sve metalne predmete stavite što dalje. Ne uspijete li u blizini pronaći neko sklonište, najbolje
je mirno ostati na mjestu i što bolje se pokriti vjetrovkom ili kabanicom.
Sigurnosna oprema za rad u krševitim područjima—zaštitne naočare, kaciga, mekane kožne
rukavice i džepna svjetiljka
Jedno od najvažnijih pravila potrage za mineralima je da nikamo ne odlazite sami. Teški, neprohodni tereni,
pa i planine, mnogo su zabavniji za istraživanje kad vas je više.
2 0
2 1
Ova biljka je siguran znak da su u tlu dijamanti
Geolozi su prvi put u povijesti pronašli jasan vanjski znak koji otkriva gdje bi se u zemlji mogli
nalaziti dijamanti – biljku koja raste samo na tlu bogatom dragocjenijim kristalnim oblicima
ugljika. Istraživanje predstavljeno u časopisu Economic Geology moglo bi biti gospodarski vrlo
značajno za Zapadnu Afriku koja ima velika nalazišta dijamanata, a istovremeno je domovina
neobičnog stabla nalik na palmu.
Rezultati nove studije pokazali su da trnovita afrička biljka Pandanus candelabrum raste samo na
tlu koje je bogato naslagama vulkanskog stijenja kimberlita. Dijamante koji se stvaraju stotinama
kilometara ispod Zemljine površine na visokim temperaturama i pod velikim tlakom, kimberlit u
vulkanskim aktivnostima podiže prema površini. Kimberlit nastaje u uskim cjevastim vulkanskim
dimnjacima koji se mogu naći na gotovo svakom kontinentu. Tako nastaju žile bogate dijamantima.
Prije ovog otkrića nije postojao ni jedan pouzdan način kojim bi se mogla otkriti nalazišta
dijamanata koja se obično kriju pod površinom manjom od hektara, a često su prekrivena šumama
ili džunglom.
Znanstvenici su već ranije otkrili da neke biljke mogu biti indikatori da je tlo na kojem rastu bogato
određenim dragocjenim mineralima ili metalima. Tako je, primjerice, 2013. u Australiji otkriveno
drveće eukaliptusa koje je u svojem lišću sadržavalo mikroskopske čestice zlata koje su kroz duboko
korijenje stigle iz podzemnih naslaga.
Stephen Haggerty, profesor na Florida International University u Miamiju, voditelj studije koja je
provedena u Liberiji, kaže da za sada još nije jasno zašto Pandanus candelabrum toliko voli
mješavinu četiri minerala karakterističnu za kimberlit.
No smatra da bi se satelitskim snimanjem spektralnih znakova Pandanus candelabrum u gustim
prašumama mogle pouzdano otkrivati žile kimberlita. U nalazištu u Liberiji u kojem je otkrio tajnu
vezu između Pandanus candelabrum i kimberlita, već je pronađeno nekoliko vrijednih dijamanata,
dva čak od 20 karata svaki.
Kako bi sateliti otkrivali Pandanus candelabrum? Vegetacija ima izuzetno snažnu refleksiju
elektromagnetskih valova u dijelu spektra bliskom infracrvenom i slabu refleksiju u vidljivom
crvenom dijelu spektra. Spektralni potpis biljaka je vrlo karakterističan. Hlorofil u biljci koja raste
za potrebe fotosinteze apsorbira vidljivo svjetlo, osobito crveno. No u dijelu spektra bliskom
infracrvenom biljke snažno reflektiraju svjetlost. Ova refleksija različita je za različite biljke.
Ovakvo istraživanje nalazišta dijamanata bilo bi mnogo manje štetno za okoliš od uobičajenih
invazivnih metoda u kojima se uništavaju velike površine šuma.
Kada radimo na terenu veoma je važno da poznajemo našu opremu kao i njenu pravilnu upotrebu. Ovdje ćemo pokazati kako se koriste četiri vrste kompasa tako da naše učenike u budućnosti ne može iznenaditi kad se sretnu sa nekim kompasom na terenu a da ne poznaju rad s njim. Sve ove kompase su koristili prilikom određivanja elemenata pada učenici četvrtih razreda geološke struke prilikom terenske prakse na rudniku krečnaka „Vijenac“. Sve slike u ovom članku su sa terenske prakse. Prilikom dolaska na stajnu tačku ili mjesto izdanka naš prvi korak je da orijentišemo kartu i da odredimo strane svijeta.
Orijentacija karte na terenu pomoću Clar kompasa
Kada smo orijentisali kartu odredimo sloj, rasjed ili pukotinu kojoj ćemo određivati elemente:
1. Kada smo odredili površinu za mjerenje onda otvorimo poklopac kompasa i postavimo poklopac
na površinu za mjerenje (slika 1);
2. Pomjeramo tijelo kompasa dok nam se mjehurić na libeli ne poklopi sa crvenim kružićem što
označava da je kompas u potpuno ravnom položaju (slike 2 i 3).
3. Pritisnemo dugme kočnice magnetne igle, otkočimo je i čekamo da se magnetna igla umiri (slika
4).
4. Pustimo kočnicu magnetne igle zakočimo je (slika 5).
5. Očitamo izmjereni ugao (ovdje se vidi prednost zamjene istoka i zapada na geološkom kompasu)
smjera pada na kompasu (slika 6).
6. Očitamo ugao pada sloja (slika 7)
Koraci pri orijentaciji karte:
1. Okrenemo pravac sjevera na kompasu u pravcu
sjevera na karti.
2. Postavimo kompas paralelno sa jednim od
meridijana prikazanim na karti.
3. Pritisnemo dugme kočnice magnetne igle i
okrećemo kartu zajedno sa kompasom dok se
magnetna igla na kompasu ne poklopi sa pravca
sjevera.
4. Ovim smo orijentisali kartu pa, ako imamo
naljepnicu za označavanje sjevera, označimo ga
da bismo sebi olakšali posao kasnije u
kancelariji.
1
.
2
.
3
. 4
.
7
. 6
.
5
.
2 6
Tip Clar sastoji se od kućišta, pločice za mjerenje ugla nagiba i skale klinometra. U kućištu se nalazi azimutni brojčanik, magnetna igla koja pokazuje sjever, kočnica, libela okrugla za horizontiranje kompasa, libela za horizontiranje prilikom mjerenja ugla nagiba sloja, vijak za poništavanje deklinacije. Sa ovim kompasom smo mjerili na prethodnim slikama.
Tip Brunton sastoji se od kućišta, poklopca i dioptra. U kućištu se nalazi igla, azimutni brojčanik (koji se posebnim vijkom može okretati oko vertikalne osovine radi poništavanja deklinacije). Ovaj kompas je tako konstruiran da može služiti za mjerenje elemenata pada i kao priručni mjerni instrument.
Rad sa ovim kompasom se malo razlikuje u poređenju sa radom sa Clar kompasom na terenu. Određivanje
elemenata pada se svodi na sljedeće:
1. postavimo kompas na sloj na kome mjerimo smjer i ugao nagiba i pomjeramo ga tako da mjehurić u libeli
ne uđe u sredinu kruga (slike 1 i 2),
2. pritisnemo kočnicu magnetne igle i zakočimo je (slika 3),
3. očitamo vrijednost ugla prikazanog na kompasu (slika 4),
4. postavimo kompas bočnom stranom nalonjenom na sloj (slika 5),
5. pomjeramo ručicu klinometra sve dok zelena libela ne zauzme horizontalnu poziciju (slike 6 i 7),
6. očitamo vrijednost izmjerenog ugla (slika 8),
7. unesemo očitane vrijednosti u dnevnik mjerenja.
1 2
6 5
3 4
7 8
2 7
Nedžad Srabović
Geološki fenomen – kamenje koje raste
Zemlja je izuzetan planet i priroda koja nas okružuje puna je fascinantnih pojava. Jedna od takvih je i
nevjerovatan geološki fenomen – kamenje koje raste!
Rumunjski muzej i prirodni rezervat Trovant nalazi se u regiji Valcea, blizu ceste koja povezuje Râmnicu
Valcea i Targu Jiu, 8 km od Horeza. Ovdje, u malenom naselju Costesti nalazi se misteriozno kamenje koje
nazivaju trovanti i za koje se vjeruje da je živo. Trovant je inače geološki termin koji se često koristi u
Rumunjskoj i znači cementirani pijesak. Trovanti su geološki fenomeni u obliku sferično oblikovanog
“cementiranog pijeska”, a uzrokom njihovog pojavljivanja smatra se neka vrsta snažne seizmičke aktivnosti.
Smatra se da su se prvi trovanti pojavili nakon potresa koji su se dogodili prije gotovo 6 milijuna godina.
Ono što trovante čini tako jedinstvenima i misterioznima jest činjenica da nakon što dođu u dodir s vodom –
ožive! Nakon obilnih kiša kamenje veličine 6-8 mm naraste u prosjeku do veličine od 6 do 10 metara, što je
stvarno nevjerovatno. Jedno od najčudnijih svojstava tog kamenja jest da, unatoč razlici u veličini pojedinih
primjeraka, koje se kreću od nekoliko milimetara pa do gotovo 10 metara, je svo kamenje vrlo slično. Pri
tom uzimamo u obzir prirodni zakon koji kaže da ne postoji nešto poput dva identična kamena.
Osim toga, baš kao i poznato kamenje u Dolini Smrti u Kaliforniji, i ovo se kamenje često premješta s jednog
mjesta na drugo.
Naučnici vjeruju da kamenje mijenja svoju veličinu zbog visoke razine različitih mineralnih soli koje se
nalaze ispod kore ovog kamenja. Kada dođu u dodir s vodom hemikalije se počinju širiti, stvaraju pritisak na
pijesak i događa se da kamenje “raste”. Međutim, unatoč svim svojim nastojanjima, naučnici nisu uspjeli
doći do logičnog objašnjenja zašto ovo kamenje ima nastavke koji podsjećaju na korijenje. Ako se ti nastavci
odrežu, vide se obojeni prstenovi koji izgledaju poput godova kod stabala.
Ovo kamenje se ponaša gotovo kao nekakav nepoznati anorganski oblik života. Ne možemo poreći da je
naša planeta zaista nevjerovatna. Lokalni stanovnici znaju za postojanje ovog kamenja već preko stotinu
godina, ali nikad nisu obraćali posebnu pažnju na njih. Kamenje se često koristilo kao građevinski materijal i