GEOGRAFIJA NASELJA I URBANIZACIJA
GEOGRAFIJA NASELJA I URBANIZACIJA
Svako mesto na Zemljinoj povrini, gde postoji stanite oveka,
moemo nazvati naseljem. NASELJA su tekovina materijalne i duhovne
kulture stanovnitva. Tipovi naelja u razliitim delovima sveta
odraavaju istorijske, socijalno-ekonomske, etno-kulturne i prirodne
osobenosti odgovarajuih zemalja i naroda. Klasifikacija naselja vri
se po njihovim funkcijama, periodu nastanka i razvoja (genezi),
spoljanjem izgledu (fizionomiji), obliku (morfologiji), geografskom
poloaju, demografskoj veliini,... Najoptija podela je na seoska i
gradska naselja. Tako moemo klasifikovati najrazliitija naselja,
poev od usamljenih kua do megalopolisa.Seoska naselja
Usamljene kue su po pravilu povremeno nastanjene razlikuju se po
nameni: poljoprivredni salai, stoarski katuni, vinogradarske
pivnice, vikend kue, moteli, naune stanice i opservatorije,
turistike baze, visokoplaninski hoteli, planinarske kue, itd.
Njihov nastanak i ekonomski znaaj su razliiti.
Sela su stalna naselja nastala u vezi s neposrednim privrednim
iskoriavanjem pripadajue teritorije panjaka, uma, odradivog
zemljita. Postoje privremena ili sezonska naselja, kao to su salai
(u Vojvodini), majuri, pivnice (u istonoj Srbiji), poljane
(vinogradarska naselja u upi), baije, katuni (stoarska naselja u
planinskim predelima) i stalna seoska naselja. GradoviGrad je
naseljeno mesto sa sloenom socijalnom, informacionom, ekonomskom,
demografskom i tehnikom koncentracijom, pri emu se razlikuju od
sela po nepoljoprivrednim funkcijama i po gustini naseljenosti,
arhitekturi, mrei ulica, visini zgrada. Grad je koncentracija
ljudi, povezanih kroz proizvodnju, potronju, stanovanje i susedsto.
Grad se karakterie ne samo koncentracijom materijalnih fondova
zgrada, puteva, graevina, maina i uopte infrastrukture, nego i
gradskim nainom ivota, gradskim funkcijama, socijalnom i ekolokom
sredinom. Status grada kod nas se odreuje zakonom. U nekim zemljama
se primenjuju razliiti statistiki kriterijumi. Da bi neko naselje
dobilo status grada obino mora da zadovolji dva kriterijuma:
kvantitativni da ima odreeni broj stanovnika i kvalitativni da ima
izgraenu ekonomsku bazu i razvijene gradske funkcije (tj.
nepoljoprivredne delatnosti). Ovi kriterijumi nisu u svim zemljama
isti.
Klasifikacija gradova po veliini uzima u obzir broj stanovnika,
na primer:
Mali gradovi (do 20 000 st.);
Srednji gradovi (od 20 000 do 100 000 st.);
Veliki gradovi (preko 100 000 st.);
Milionski gradovi (preko 1 mil. st.);
Megagradovi (preko 10 mil. stanovnika).
Funkcije gradovaU geografiji funkcije se shvtaju kao
specijalizacija, profesija grada, odnosno forma njegovog
predstavljanja pre spoljanjim svetom. Koje su delatnosti grada
njegove osnovne funkcije, zavisi od njegovih relacija sa okruenjem
tj. regionom koji ga okruuje. Funkcije koje grad vri za okruenje i
na taj nain ostvaruje dohodak, nazivaju se bazne ili gradotvorne
funkcije. Funkcije koje grad vri samo za svoje stanovnitvo,
nazivaju se bazne ili gradouslune funkcije. U urbanoj geografiji
razraen je itav niz statistikih metoda za funkcionalnu tipologiju
gradova.
Funkcionalna klasifikacija gradova pokazuje strukturu aktivnog
stanovnitva po delatnostima. Gradovi imaju industrijske, trgovake,
saobraajne i druge nepoljoprivredne funkcije. Meutim, gradovi su
polifunkcionalna naselja, ali uvek jedna ili dve nepoljoprivredne
funkcije dominiraju:
Industrijska funkcija gradova je jedna od baznih funkcija i
glavni gradotvorni faktor posle industrijske revolucije. Procesi
industrijalizacije i urbanizacije su u povratnoj sprezi uzajamno se
podstiu i stvaraju urbano-industrijske aglomeracije. Zahvaljujui
industriji formirali su se megagradovi Njujork, London, Pariz,
Meksiko siti, Sao Paulo, angaj, Bombaj, Kalkuta. Industrija
istovremeno menja strukturu i fizionomiju grada. Pojavljuju se
industrijske zone u gradu, tehnoloki parkovi i tzv. silikonski
pejzai u okolini velikih univerzitetskih i naunih centara (na pr.
Silikonska dolina kod San Franciska). Mnogi veliki gradovi
ostvaruju programe dekoncentracije industrije, pri kojima se stara
industrijska jezgra oslobaaju od industrije, proizvodnja se izmeta
u prigradske i druge centre (eksurbanizacija industije); Trgovaka
funkcija, je bila osnovna funkcija za gradove iz doindustrijske
epohe. Trgovina je stvorila grad, pie F. Racel u svojoj
Antropogeografiji. Najstariji poznati gradovi Jerihon u Izraelu i
atal Hujuk u Turskoj, nastali su kao trgovaki centri, kada je
neolitska agrarna revolucija omoguila stvaranje vikova i trgovinu
poljoprivrednim proizvodima. Zatvaranje trita na lokalnom nivou i
ograniavanje obrta novca pretvorilo je cvetajue antike gradove
(polise) u polugradove-polusela, orijentisane na zemljoradnju i
zanatstvo. Trgovinska funkcija tesno se preplie s drugim gradskim
funkcijama. U poetku ona je zadovoljavala samo potrebe gradskog
stanovnitva, a kasnije se njegova gravitaciona sfera iri na region.
Poloaj na raskrsnici puteva bio je pretpostavka za ive trgovake
veze, koje formiraju trgovake centre. Glavni trgovaki putevi su u
izvesnom stepenu geografski determinisani, ali nije priroda bila,
nego ekonomske pogodnosti i politiki uslovi glavni pokreta njihovog
funkcionisanja. S kolonizacijom, razvojem meunarodne podele rada i
usavraavanjem transporta izrastaju centri svetske trgovine kao to
su Njujork, London, Tokio, Frankfurt, ikago, Pariz, Hamburg;
Finansijske funkcije, su nadgradnja trgovakih i stvarajucentre
permanentne poslovne aktinosti. Za kretanje i koncentraciju
kapitala nema geografskih granica, ali finansijski centri postaju,
pre svega, gradoviu kojima se ostvaruje velika trgovinska razmena.
Izdvaja se posebna kategorija gradova globalni gradovi, koji su
finasijski centri globalnog znaaja, koji predstavljaju oslone take
procesa globalizacije;
Saobraajna funkcija, proima i povezuje sve druge funkcije grada.
Gradovi su raskrsnice gde se sustiu i povezuju vane komunikacije,
to su vorita saobraajnica i pretovarni punktovi.Spoljanja
saobraajna uloga grada ima sutinski gradotvorni znaaj. Luke su
jezgra oko kojih se kristalizuju gradovi. I danas je znaajan broj
velikih gradova sveta vezana za luke. Vie od polovine svetskog
stanovnitva koncentrisano je u pribrenoj zoni do 200 km od obale
(litoralizacija). Svaka luka ima svoju gravitacionu zonu u zaleu,
koja se naziva hinterland. Meutim, irenje luke i grada moe dovesti
do konflikta u prostoru, prvenstveno u pogledu namene i naina
korienja zemljita. Usled irenja grada, ili pojave supertankera i
teretnih brodova koji imaju duboki gaz (do 30 metara), mnoge luke
se izmetaju na drugu lokaciju, u blizini stare, i tako iniciraju
pojavu novih gradova. Luke podstiu ne samo urbanizaciju, nego i
industrijalizaciju stvaranje luo-industrijskih kompleksa.
Luko-industrijski kompleksi mogu biti uvozni (prerauju uvozne
siovine za unutranje trite), izvozni (prerauju ili dorauju sirovine
za izvoz) i reeksportni (preraduju uvozne sirovine za reeksport u
tree zemlje). Prvi tip su uglavnom Evropske, Japanske i
severnoamerike luke, drug tip latinoamerike i afrike, trei tip luke
na pogodnim plovnim pravcima, kao to su Singapur, Hongkong, neke
luke u Karipskom moru, i slino; Vojna funkcija je posebna i jedna
od najstarijih gradskih funkcija. Grad je u prolosti bio uvek
utvreno naselje, oko koga su nicala haotino razmeteni trgovaki i
zanatski kvartovi. Rast naselja i pojava artiljerije zahtevali su
irenje gradskih zidina i izmetanje napred. Odbrambene graevine
dosta su uticale na formiranje plana pariza, Moskve, Bea i drugih
evropskih i azijskih gradova. Tvrave postepeno gube ulogu
ekonomskog, politikog i kulturnogcentra, ali neke tvrave zadravaju
vojnu funkciju kao osnovnu sve do poetka 20. veka (na primer,
kalemegdanska tvrava u Beogradu imala je vojnu funkciju sve do
prvog svetskog rata). Mnogi savremeni gradovi imaju vojnu funkciju
kao garnizonski centri, arsenali, centri vojne industrije
(eljabinsk, Ninjij Tagilj, Detroit, Los Aneles, Minhen, Sankt
Peterburg, San Dijego), sedita vojne komande ili generaltaba
(uglavnom prestonice;
Administrativna funkcija grada dolazi odozgo, tj. dobija se ili
oduzima zakonskim putem. Administrativn funkcija je upravna
funkcija i to je gradska privilegija. Gradovi administrativni
centri, koncentriu vlast i uticaj. U tesnoj je vezi s
administrativno-teritorijalnom podelom zemlje. Ta funkcija
pozitivno utie na privlaenje drugih gradskih funkcija. Neki gradovi
zadravaju administrativnu funkciju, ak, i kada ih prestignu po
veliini neki susedni gradovi;
Politika funkcija je nadgradnja administrativne fnkcije.
Politika i administrativna funkcija se sjedinjuju u funkciji
prestonice. Samo znaenje prestonice je razliito u unitarnim
dravama, federacijama i konfederacijama. Prestonica drave moe da se
podudara (Moskva, Bern) ili ne podudara (Vaington, kanbera) sa
glavnim gradom neke od federalnih drava, republika, provincija,
kantona. U politikom smislu prestonica je ogledalo drave. U njoj se
nalazi rezidencija efa drave, parlement, via sudska vlast,
diplomatska predstavnitva. U njoj se odravaju vane politike
manifestacije. Ima sluajeva da funkciju prestonice dele dva i vie
gradova (Amsterdam i Hag, Pretorija i Kejptaun, Tel Aviv i
Jerusalim). Neke drave su iz geopolitikih razloga izgradile nove
gradove prestonice, tako da glavni grad nije i najvei grad u dravi
(SAD - Vaington, Brazil - Brazilija, Pakistan - Islamabad,
Australija - Kanbera, Nigerija - Abuda, Tanzanija - Dodoma, Obala
Slonovae - Jamasukro, Taland Pai Nai). Nki gradovi se definiu kao
kulturna, finansijska, religiozna prestonica; Kulturna funkcija je
naoiglednija funkcija gradova. Grad kulturno arite zahvaljujui
duhovnim vrednostima. Kulturna funkcija obuhvata delatnosti u
razliitim oblastima umetnosti, obrazovanju, nauci, religiji.
Gradovi su centri irenja kulture zato to imaju ustanove kao to su
masmediji, izdavake kue, redakcije, radio i Tv stanice, reklamne
agencije, modne kue, biblioteke, filmska produkcija itd. Neki
gradovi su tipini univerzitetski centri (Hajdelberg, Erlangen i
Getingen u Nemakoj; Kembrid i Oksford u Engleskoj; Preinston u
SAD). Veliki gradovi imaju specifinu kulturnu atmosferu, omoguuju
iroke i raznovrsne socijalne kontakte,koji pogoduju razvoju
umetnosti; Turistika funkcija nije tipino gradska, ali za neke
gradove je osnovna (bazna). To su, pre svega, morska, planinska,
balneoloka i klimatska odmaralita. U okolini velikih gradova
razvijaju se turistiki centri koji opsluuju stanovnitvo tih gradova
Versaj kod Pariza, Brajton kod Londona, Atlantik Siti kod Njujorka;
Usluna funkcija integrie veliki deo spoljanjih (baznih) funkcija
grada. Specifinost proistie iz uloge grada kao lokalnog centra,
koji je neposredno povezan s okolnim regionom. Industrija je glavna
gradotvorna baza velikih i srednjih gradova, dok mali gradovi se
uglavnom razvijaju kao lokalni centri, koji upravljaju i opsluuju
seosku okolinu. Grad daje informacione, finansijske, agronomske,
medicinske i druge usluge poljoprivrednom zaleu, dostavljaa i
distribuira robu, organizuje optu komunalnu, graevinsku i
industrijsku delatnost.
Prostorno-funkcionalna struktura gradaGrad raste horizontalno i
vertikalno. Gradovi imaju istorijski formiran oblik, plan i
strukturu. Teritorijalna struktura grada odraava stalne suprotnosti
centripetalnih i centrifugalnih snaga u njegovom razvitku. Planska
forma prikazuje naselje kao izgraenu povrinu. Ona moe da bude
kompaktna, izduena (u vidu pojasa, lente), i ralanjena
(satelitska). Teritorijalno struktuiranje gradske teritorije znai
da se ocrtavaju zone razliite starosti, funkcija, izgradnje,
gustine i dinamike stanovnitva. Sloena struktura gradova moe da se
svede na tri jako generalizovane sheme: koncentrinu, sektorsku i
policentrinu. Slika 1. Prostorno-funkcionalna struktura
gradaSl.
Slika 2. Radijalno sektorski model grada Homera Hojta
Slika. 3. Policentrini model grada Harisa i Ulmana
URBANIZACIJA KAO SVETSKI PROCESUrbanizacija (lat. urbs grad,
urbanis gradski) je proces rasta gradova i gradskog stanovnitva.
Urbanizacija obuhvata dve komponenete: rast gradskog stanovnitva
(1800. godine u gradovima je ivelo samo 3% stanovnitva sveta, 1900.
godine oko 10%, 2003. godine oko 48%, a 2006. godine dogaa se
urbana tranzicija, to znai da udeo gradskog u ukupnom stanovnitvu
sveta prelazi 50%); i poveavanje broja gradova i to posebno
milionskih gradova (1800. godine u svetu je bilo samo dva milionska
grada, 1850. godine etiri (London, Pariz, Peking i Tokio), a 2005.
godine ima ih ve 468). Prvi gradovi u svetu pojavili su se u vezi s
razvojem proizvodnje ita i osiguravanjem vikova hrane. Tako se deo
stanovnitva na odreenoj teritoriji oslobaao od potrebe da radi u
poljoprivredi, to mu je omoguavalo da se koncentrie na maloj
teritoriji i da se bavi trgovinom i drugim zanimanjima. Prve
meovite (urbanizovane) zajednice nastale su u dolinama velikih reka
u Jugoistonoj Aziji, oko 6000 godina pre nove ere.
Tokom sledee dve hiljade godina gradski nain ivota se proirio na
Bliskom Istoku, u vezi sa razvojem poljoprivrede. Oko 4000 godina
pre nove ere, u Mesopotamiji se pojavljuju vei gradovi u vezi sa
razvojem trgovine i saobraaja. Zatim se razvijaju gradovi u istonom
Sredozemlju i u primorju Crnog mora, u vezi sa trgovinom,
zanatstvom i grkom kolonizacijom. Rimljani su stimulisali
urbanizaciju tako to su gradili infrastrukturu vodovode,
kanalizaciju, puteve. U srednjem veku jezgra urbanizacije bile su
tvrave, koje su titile trgovinu i zanatstvo. Industrijska
revolucija u Zapadnoj Evropi poev od XVIII veka vodi ka dubokim
promenama u mrei gradskih naselja kroz razvoj industrije, saobraaja
i trgovine.
Proces urbanizacije u savremeno doba jako utie na stanovnitvo u
pogledu teritorijalnog razmetaja (koncentracije), demografske
strukture, strukture delatnosti, prirodnog kretanja i migracija.
Visok tempo rasta gradskog stanovnitva naziva se urbana revolucija.
Ona je poela u XVIII veku u vezi sa industrijskom revolucijom. Zato
su industrijalizovane zemlje po pravilu visoko urbanizovane (zemlje
Evropske Unije, SAD, Japan). U tim zemljama najmanje 3/4
stanovnitva ivi u gradovima, dok u nedovoljno razvijenim zemljama
jedva nekoliko procenata. Prema procenama UN da e nakon 2007.
godine kada udeo urbanog stanovnitva u ukupnom u svetu pree granicu
od 50%, doi naredni prelomni trenutak, a to je prelazak 60% urbanog
stanovnitva u ukupnom i to do 2030. godine. U vezi sa urbanizacijom
je i pojava aglomeracija. Aglomeracija je urbanizovani areal, u
kojem obino dominira jedan veliki grad (jezgro aglomeracije) i
teritorija koja mu gravitira. Aglomeracija je prostorni oblik
urbanizacije, koji se formira od vie susednih naselja, meu kojima
postoje tesne radne, proizvodne, kulturne i druge veze. Osnovni
uzroci formiranja aglomeracija su: pojava mnogo novih gradova,
pojaana specijalizacija proizvodnje, poveavanje kulturnog nivoa
stanovnitva, poveana mobilnost stanovnitva usled razvoja saobraaja,
izgradnja infrastrukturnih objekata.
Slika 4: Proseni godinji rast urbane populacije, 1945-2000
Prema prognozama OUN, 2015. godine e u svetu biti 22 gradske
aglomeracije vee od 10 miliona stanovnika. Najvee meu njima e biti
Tokio sa preko 36 miliona stanovnika, Mumbaj (Bombaj) sa skoro 23
miliona, Delhi sa 21 milion, pa selde Meksiko Siti, Sao Paulo i Nju
Jork (sa po 20 miliona), itd. Suburbanizacija je proces
preseljavanja gradskog stanovnitva u prigradska naselja. Ta
unutranja migracija nastaje zbog pogoravanja uslova za ivot u
centralnim delovima grada (ekolokih, stambenih, rekreacionih,
saobraajnih i sl.). Usled toga u okolini velikih gradova nastaju
tzv. satelitski gradovi, gradovi trabanti, gradovi spavaonice.
Stihijskii rast gradova u zemljama u razvoju, bez prisustva
gradskog naina ivota, naziva se pseudourbanizacija. Mase
doseljenika u potrazi za poslom i hranom grade u okolini velikih
gradova sirotinjske etvrti ili slamove, bez osnovnih higijenskih i
drugih uslova za ivot. Ove etvrti se u Severnoj Africi nazivaju
bidonvili a u Latinskoj Americi favele. Mnogi ljudi u gradovima
Kine i Jugoistone Azije ive u amcima na vodi koji se nazivaju
sampani. Suburbanizacija je karakteristina za razvijene zemlje, a
pseudourbanizacija za slabo razvijene zemlje Treeg sveta (Brazil,
Meksiko).
Tabela 1. Izmene osnovnih pokazatelja urbanizacije sveta za
period 1950-2025 godina (1 svet u celini, 2 razvijene zemlje, 3
zemlje u razvoju) PokazateljiGodine:
1950.1970.1990.2005.2010.2025.
Gradsko stanovnitvo, mil.
ljudi1.2.3.7504463041356682674229284714453148926194234739482525453710003537
Udeo gradskog stanovnitva, %
1.2.3.29,754,917,836,767,625,143,573,835,149,077,242,551,178,445,258,082,356,2
Prosean god. tempo rasta gradskog st. za petogodinje periode,
%1.2.3.3,02,34,02,61,53,72,20,73,02,00,52,61,90,42,41,50,21,9
irenjem gradskog naina ivota na prigradska naselja u okolini
velikih gradova stvaraju se gradske ili metropolitanske regije
(regija velikog Pariza, velikog Londona). Srastanje dva ili vie
gradova u jednu urbanu celinu naziva se konurbacija (Rur u kojem je
12 velikih gradova skoro spojeno tako da se ne vidi gde jedan
zavrava a gde drugi poinje). Sredinom XX veka na severopistoku SAD
je poelo srastanje nekoliko aglomeracija u novi oblik, koji se
naziva megalopolis.
Slika 5. Metropolitanske oblasti vee od 3 miliona stanovnika,
2005
Danas u razvijenim zemljama sveta postoji osam formiranih
megalopolisa. Tri od njih se nalaze u SAD i ine urbanistike areala,
a nastali su na atlantskoj obali izmeu Bostona i Vaingtona (Bosva),
u regionu Velikih jezera izmeu ikaga i Pitsburga (ippits), i u
Kaliforniji izmeu San-Dijega i San-Franciska (San-San). U Kanadi se
izdvajaju dva velika megalopolisa: centralni region u pojasu od
Montreala do Vindzora, du kanadske strane Velikih jezera, i
Kaskadia, koji se protee od Vankuvera do Vilameta. Jedan,
najmnogoljudniji megalopolisa je u Japanu, koji se protee du
tihookeanske obale zemlje izmeu Tokija i Osake (Tokaido). Sliku
dopunjuju dva evropska megalopolisa engleski s glavnim centrima,
nanizanim na osovinu London-Liverpul, i rajnski s mnogobrojnim
sazveem gradova, razmetenih du najvee vodne arterije Rajne. U nizu
naunih radova obrazlae se formiranje u Zapadnoj Evropi posebne
tvorevine Deltapolisa sa stanovnitvom preko 80 miliona, koji
zauzima odreene teritorije Velike Britanije, Nemake, Belgije,
Holandije i Francuske ukupne povrine 230 hiljada km2.
Poetkom XXI veka na teritoriji zemalja u razvoju izdvaja se
devet regiona, u kojima se odvija proces formiranja megalopolisa (u
Kini, Indiji, Egiptu, Brazilu).
Tabela 2. Najvee urbane aglomeracije u svetu 2003. g. ( mil.
stanovnika)*1. Tokio35,011. Los Aneles12,0
2. Meksiko Siti18,712. Daka11,6
3. Nju Jork18,313. Osaka-Kobe11,2
4. Sao Paulo17,914. Rio de aneiro11,2
5. Mumbaj (Bombaj)17,415. Karai11,1
6. Delhi14,116. Peking10,8
7. Kalkuta13,817. Kairo10,8
8. Buenos Aires13,018. Moskva10,5
9. angaj12,819. Metro Manila10,4
10. Dakarta12,320. Lagos10,1
*Gradske aglomeracije nemaju jasne granice. Zato se nailazi na
razliite podatke o broju stanovnika u njima.
Tabela 3. Najvei megalopolisi u razvijenim zemljama sveta, 2005.
godineNazivmegapolisaGlavni centri megapolisaBroj
aglome-racijaPovrina, hilj.
(km2)Stanovnitvo(mlnljudi)Gustina(st./km2)Duinapo glavnoj osi,
km
Severo-istoni (Bosva)Baltimor, Filadelfija, Nju Jork, Boston,
Vaington, 40170502951000
Prijezerski (ipits)Detroit, Klivlend, Pitsburg,
ikago3516035220900
Kalifornijski (San-San)Los-Aneles, San-Diego,
San-Francisko1510018180800
TokaidoTokio, Jokohama, Kavasaki, Kobe, Kjoto, Nagoja, Osaka
207055780700
EngleskiLondon, Liverpul, Birmingem, Manester306030500400
RajnskiRantadt, Rajna-Rur,
Rur-Majna306030500500
(Na osnovu tabele ucrtaj gradove i oznai areale megalopolisa na
konturnoj karti!).
Na bazi predavanja prof.dr Mirka Gria, redovnog profesora
Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu