-
Izdavac: Noviilsko-izdavacko i graficko preduzeee »Fгivred!li
pregled« - Beogr.ad
Generalni direktor Toma MARKOVIC
Glavni i odgov01·ni urednik Slo])odan SINDOLIC
Urednik Milinka E>URICIC
Tehnicki urednik Marija SLA VKOVIC
Nacrt korica Miгoslav STOJANOVIC- PIRKE
Tiтaz 3000 primerak.a
--St~;pa~-Stamparija »Privгedru pregled« - Beograd, Maтsala
Birjuzova 3
SAMOUPRAVLJANJE U JUGOSLAVIJI 1950·1976. EDVARD KARDELJ: · .
SISTEM SOCIJALISTICKOG SAMOUPRAVLJANJA UVODNA STUDI~A
PRIVREDNI PREGLED - BEOGRAD, 1977.
-
IzЪOJ' tekstova iz dokumenata Blagoje BOSKOVIC
Dr Davтid DASIC
Recenzent izЪora dokumenata Marjan ROZIC
SADRZAJ Stгana
Е. Kardelj: SISTEM SOCIJALISTICKOG SAMOUPRAVLJANJA U JUGOSLA
VIJI - - - -
Ideja о samoupravljanju - - - - - -Samoupravljanje i
participacija - - - - -Nastanak i гazvoj samoupravljanja u
JugoslavJji Uspesi :i teskoce u samoupravnom razvoju - -DгuStvena
svojiпa - - - - - -Reprodukcija socijal:istickih i samouprютnih
drustveno-ekonomskih odnosa - - - - - - - - - - - - - -
-Samoupravno dгustveno planiгaпje - - - - - - - - -SloЬodna гazmena
гаdа izmedu шaterijalne pгoizvodnje i dгustven:ih delatnosti - - -
- - - - - - - - - - - -Uloga svesnih socijalistickiћ snaga u daljem
гazvoju samoupгavljanja Sa:moupгavna socijalisticka demokгatija
Delegatski sistem - - - -Dгzava i samoupгavljanje -
-Samoupгavljanje i medunacionalni odnosi Saшoupгavljanje u
buducnosti -
SAMOUPRAVLJANJE U JUGOSLAVIJI
Uvodne naporпene - - - - - -
TRANSFORMACIJA DRUSTVENIН ODNOSA NA SAMOUPRA VNIM OSNOVAMA
(1950-1963) - - - - - - -
Uputstvo о osnivanju i гadu гadnickih sюreta dr:lavnih
privтednih pгeduzeca, 23. decerпbra 1949. godine - - - - - - - - -
- - - -
Osnovni zakon о нpгavljanju dгzavniш pгivгednim pгedнzeeima i
visim pгlvrednim нdruzenjima od strane 1-adпih kolektiva, 1950.
godine
Iz govoгa druga Tita u Naгodnoj skupstini FNRJ, povodoш
p1·edloga Osnov-nog zakona о нpгavljanju drzavnim pгivrednim
pгeduzecima i vJsim priv-гednim нdгuzenjlma od stгane гadnih
kolektiva, 26. juna 1950. godine
Iz геfегаtа Ј. В. Tita na VI kongresu КРЈ: "Borba komunista
Jugoslavije za socijablsticku deшokгatijн
-
Iz r·ezolucije VI kongresa КРЈ о zadacima i ulozi Saveza
komunista Jugosla-vije, 7. novembra 1952. godine - - - - - - - - -
- - -
Iz Ustavnog zakona о osnovama drustvenog i politickog uгеdепја
Federativпe Narodпe RepuЬlike Jugoslavije i saveznim orgaпima
vlasti, 13. jaпuara 1953. ~~ ------- --------Iz ekspozea Е.
Кardelja о pгedlogu Ustavnog zakona na VI гedovnom zase-danju
Naгodne skupstine, 12. januara 1953. godine - -
Iz геfегаtа Dure Salaja: »Dosadasnja iskustva i dalji гazvoj
гadnickog samoupr-avljanja u Jugoslaviji«, na Kongresu гadnickih
saveta Jugoslavije, 25. juna 1957. godine - - - - - - - -
Rezolucija Копgгеsа гadnickih saveta Jugoslavije, 27. juna 1957.
god!ine -
Iz геfегаtа Ј. В. Tita na VII koпgгesu SKJ: »Zadaci Saveza
komunista u \rezi sa meduпarodnom situacijom i unutгasnj~im
гazvo'jem socijalisticke izgгadnje
77
79
81
89
99
Jugoslavije-
-
L,
Edvard Kardelj
SISТEM SOCIJALISTiёKOG SAMOUPRA VLJANJA U JUGOSLA VIJI*)
Ideja о samoupravljanju
Samoupravljanje nije ,,izum« jugoslovenske teorije i prakse, sto
nam jedni jednako nepravedno pripisuju u zaslugu, а drugi u greh.
Ideja samoupravljanja је stara koliko i ideja humanizma i, posebno,
koliko i medunarodni radmcki pokret, istorija njegove klasne borbe
i istorija socijalisticke prakse. Ono је rezultat vecitЉ teznji
coveka ka slobodi i slobodnom stvaranju, ovladivanju objektivnim
zakonima pri-rode i drиStva, boljem Zivotu. Samoupravme
-
samoиpravljanja nerazdvojno vezano za svaki korak napred и
razvojи drustveno-ekonomskih, demokratskih i hиmanih odnosa и
socijalizmи.
То sto је samoиpravljanje relativno tek na pocetkи, moze se
objasn]ti, izmedи osta!log, time sto se socijalizam - kao celovit
druS-tven'i sistem - росео razvijati и nerazvijenim zernljama, gde
sи иslovi za razvoj socijalistickog samoиpravljanja nepovoljniji
nego sto Ьi Ьili и ekonornski i indиstrijski razvijenim zemljama.
Socijalizam и takvim zemljama, naiшe, и svojim prvim fazama ima
velikim deloш da resava tek one zadatke privrednog razvoja koji
pripadaju epohi kapitalizma, а ka:pitalizam ih rlije resio i vise
ih 'Ile moze resiti. А karakter tih zadataka namece i odredene
forrne »pozajrnljene« 'iz epohe kapitalizma, koje ne роgоdији
razvijanjи radnickog samoupravljanja.
Prema tome, samoиpravljanje nije nikakva jиgoslovenska
volи!ltaristicka osobenost, nego је to opsta zakonitost napretka
socijalizma, Cije forrne, naravrю, mogи Ьiti veoma razHCite. Мi и
Jиgoslaviji nrkada nisrno tvrdili da је !las sistem radnickog
samoиpravljar1ja jedirli mo-gиci oЬlik samoиpravljanja. Na krajи
krajeva, и svojoj koncepciji sovjetske vlasti Lenj'in је dao
razrade!lи i izvanredno dalekovidи koil-cepciju samoиpravljanja.
Tek kasnije - и Staljinovo vreme i pod pritiskorn specificrlih
иslova и kojirna se razvijala sovjetska revolиcija - ta је
koncepcija юacelno 'izmenjena, cime је и dobroj meri Ьilo prekinиto
ostvarivanje Lenjlinove koncepcije sovjetske vlasti.
Poslednjih gocИna иlаzи se i и drugim socijalistickim zemljama
napori da se samoиpravljanje afirrnise i и nekim drиgim oblicima,
kao StO sи !lOvi oblici privredrlih organizacija i privrednog
sistema, proSi-rena иloga sincblkata, иspostavljanje odredenih
organa u privredmm organizacijama sa razliCitom skaloш prava i
odgovornosti itd. Sve to predstavlja zajednicko iskиstvo na putи
razvoja socijalizma i socija-listickog sarnoиpravljanja. Vrlo је
verovatno da се i u zemljama sa snaznom tradicijom visepartijskog
sistema nastati i neki drиgi oblici samoиpravljanja.
U stvari, jedan od gorucih proЬlema savremenog covecanstva i
razvoja savremenih politickih sistema шоgао Ьi se sa2eto izraz'iti
i postaviti na sledeci nacin: kako и doba koje tram velikи
koncentracijи sredstava za .proizvodnjи, velikи unиtrasnjи
drиstvenи centralizacijи, transnacior1alnи integracijи rada ·i
velikи medиsobnи zavisrюst naroda, kada је stepen integrisanosti
drustva i covecanstva visi nego ikad ranije, kako, dakle, и takvim
иslovima obezbediti slobodи coveka и njegovom radи i stvaranjи, а
sarrlim tim i и upravljanjи drиstvom. Ideja i praksa
samoиpravljanja, i to - ne blih se plasio, nasиprot sa-vremene
kritike :i'11stitиcionalizacije, da иpotreblm иpravo rec -
insti-tиcionalizovanog saшoиpravljanja и smislu kompleksrюg
drиstvenog sistema, dаји, ро mom rnisljenjи, odgovor na to pitan}e,
jer stvaтalackи slobodи coveka i !laroda pretvarajи и podsticaj
iiltegraciji pro-izvodrlih snaga i covecanstva, а samim tim i taj
proces iiltegrisanja' иslovljavajи tom slobodom. U tom srnislи
ideja i praksa samouprav-ljanja, nesumnjivo, mogu da lizvrse
Zilacajan иi!icaj na dalji razvoj drиstvenog а demokrtskog
politickog sisteшa u svetи.
10
Samoupravljanje i participacija
Oblici samoиpravljanja radnika, njegov domet, karakter ti
kon-kretni drustve!lo-istorijski znacaj jesu i Ьiсе veoma
razlioiti, kao sto sи razlicite i drustveпe prilike u pojedmim
zemljama и svetu. Objek-tivni иslovi za Ilastajanje iisti!lSkog
socijalistickog samoupravljanja pojavljujи se, naravno, tek tamo i
u OilOj meri u kojoj se pojavljиje i drиstveпa svojina па
sredstvima za proizvodnjи. Ali, i u savreme-пom kapitalistickom
svetu sve se cesce сији i sve vd.se Sire zahtevi za
samoиpravljanjem ili za saodlиcivanjem и ekoпornskom Z!ivotu. То su
svakako progresivni zahtevi u borbi radпicke klase. Medиtim, blla Ы
ilиzija ocekivati da se samim иcescem radrlika u upravljanjи
predиzecima koja ostajи и privatnoj kapital'isi!ickoj svojini, шоzе
izmeniti priroda kapitalizrna i sиstina kapitalisticko-svojinskiih
odnosa. Samoup-ravljanje, и stvari, pocinje tamo gde prestaje
kapitalisticka privatna svojina i gde otpocinje onaj proces
oslobadanja rada i radnog coveka, koji иjedno poCiilje da
iskljиcиje drzavno-svoji!lski upravljacki moпopol sa njegovim
Ьirokratsko-tehnokratskim deforrnacijama.
Sistem socijalistickog samoиpravljailja nije samo oblik
demokrat-skog иpravljanja radпika иslovima i sredstViiшa za
prdizvodnjи, vec i polazпa tacka samoиpravnog preobrazaja celog
drиStva, па o.snovu rиkovodece иloge i11teresa radrlicke klase. Da
u jugosloveпskom drustvu rlije Ьila obezbedena takva vlast radnika,
zajedпo sa svim radnim ljиdima, koja jedino moze dosledпo da
obezЉeduje drustveпo-svojins.ki karakter sredstava za proizvodnjи,
samoupravljanje u Jugoslaviji Ьi, и Ilajboljem slисаји, bilo
svedeno na jedan oblik parШcipacije radnika и upravljanju
sredstvima za pro'izvodnjи.
Dodиse, svaka participacija radnika и sistemи
privatno-svojin:skog ili 'drzavno-svojinskog monopola moze zпaciti
korak пapred u drиstveпom progresu, не ~mo u srnislи jacanja
politicke pozicije radilicke klase и drustvu, vec i u smislи
ogranicava11ja tog svojiilSkog moпopola. Takva је Ьila i nasa
situacija u prvim godi11ama posle rata. Ра .ipak, participacija i
samoupravljanje radnog coveka, ро naseш shvatailju, nisи identicni
pojrnovi i odnosi. JugosloveilSki sistern socijalistickog
saшoupravljailja је postepeпo prerastao fazи participacije time sto
је radпicka klasa, zajedno sa .svim radnim ljиdima, upravo kao
samoup-raVIlo orgarlizovan udruzeni rad, kao »slobodпa zajednica
proizvodaca« (Marks), stekla neposredail иticaj r1a odlucиjиce
iпstitиcije sistema dr-zavпe vlasti. Takva pozicija radmcke klase i
иdrиzeпog rada u ce1ini и sistemи vlasti је и poslednje vreme
posebno ojacala delegatskim siste-mom kao specificrlim oblikom
demokratskog sistema drиStva, и kojem је sistem demokratski
mtegrisanih s&шoupravnЉ zajedпica, а пе poli-ticke partije
polazna tacka kako za formiraпje in.stitucija drzavne vlasti tako i
za organizovailje i nacin delova11ja idejrlih i po:Иtickih snaga
drиstva.
Ali, uprkos svemи tome, i и kapitalistickorn drиstvu borba za
sa-moupravljanje, ра cak i za »participacijи« moze da odigra vеоша
pro-gresivnu иlogu, kad јој stoje na celu snage koje zaista teze
socijalizmu. Takva borba moze da јаса politicke pozioije radrric'ke
klase, radrlickog
11
-
pokreta u drustvи, odnosno njenи drustvenи snagи. А и
povezanosti sa borborn za nacionalizacijи sredstava za proizvodnju
ona moze da Ьиdе ne samo риt podrustvljavanja proizvodnje, vec i
1izbegavaпja onih росеtпЉ Ьirokratsko-tehnokratskih deformacija
socijali.siickog razvoja koje sи iпасе karakteгisticne za
dosadasпjи istorijи sooijalisticke prakse.
I strиcnjaci, а ne samo laici и svakodnevnom govorи, cesto
po-stavljajи pitanje zasto bi se radnik и kapita.Jiizrrш borio
protiv tog poretka kad ima kиси, aиctorrюbll i dovoljпo odece i
llrane. NeodrZi-vost takvog rasиdivanja је u tome sto ono linteres
radnog coveka svodi iskljиcivo na proЫem шateгijalnih иslova
Zivota. Medнtim, Zivot sva-kodnevno ponovo pokazиje ne samo da
rastи potrebe coveka, vec i da шaterijalni standard nije sve. U
novim usloViima nastajи i nov.i iнteresi koji su sastavni deo
ZivotnЉ potreba coveka. Covecanstvo је do te шеrе razvilo
proiziтodne snage da је и .razvijenim delovima sveta prevazideп
polozaj coveka и kome se on morao ·boriti za prostи ma-terijalnи
egzistencijи. Njegove tezпje orijentisane sи и sve vecoj шeri na
sve sirи skalu ciljeva i potreba, а pre svega na nove, иpravo
ma-sovne oblike afirmacije coveka и drиStvu. Sшаnјије se иdео
fizickog rada и ukиpnorn drustvenom radи, а povecava udeo
naucпoistrazivacko,g, иmnog i kиltиrnog rada. Sшanjuje ве vrerne и
korne је covek »dresi-rana fizicka snaga«, а povecava vreme u korne
se covek posvecиje kиltиrnoj aktivnosti, saшostalnom stvaraпjи i
исеsси и drustvenom иpravljanjи. Sшаnјије se broj onih koji pasivno
primaju kulturne i ljиdske vrednosti, а povecava broj оnЉ koji zele
da aktivпo иcestvujи и njihovorn stvaranjи. I иmetnost је izasla
iiz uskЉ okvira izиzetnosti i postaje deo svakodnevnog Zivota
ljиdi. Obrazovanje, knjiga, иmetnost vise nisи stvar nekЧ.h
prosvetiteljskih miSija и narodи, vec sas-tavni deo nacina
svakodnevnog zivo.ta i rada ljudi. Sve vise se sma-njиje broj ljиdi
koji rade и neposrednoj materiijalnoj proizvodnji, а povecava broj
ljиdi koji svojim radom i stvaranjem zadovoljavajи te · i druge
slicпe поvе potrebe coveka. Sve је manje ljudi spremпih da pasivпo
prihvatajи иslove и kojima Zive, а sve vise onih kojri zele . da se
svesno angazиjи и drustvenom иpravljanjи. Sama takva dl·иstveпa
afirmacija coveka, dakle, zahteva drиstveni progres.
Ali, s druge strane, monopolisticko raspolaganje kapitalom i
teh-nologijom savremene proizvodnje i ogromna centralizacija
monopoli-stickog kapitala koji dоЫја nadnacionalne dimenzije, а
samim tirn kraj-nje centralisticki karakter celokиpne organizacije
;i proizvodnje i иpravljanja drиstvenim poslovima, sve vise
sиzavajи radrш, stvaralackи i ~votnи slobodи coveka i sve viSe ga
potcinjavajи moci snaga, koje su njernи nepoznate, za njega ·gotovo
anonimпe. Na taj nacin se klasna i drustvena potcinjeпost coveka
njemи sarnoшe prikazuje kao potcinjenost tehпologiji i
institиcijama и kojiшa on, иprkos rastиcoj ma-terijalnoj potrosnji,
postaje sve sirornaSпiji и svojoj ljиdskoj, drиstverюj i
stvaralackoj afirmaciji li slobodi. Ти i jeste jedan od razloga sto
se sa-vrernena klasna i politicka borba neretko izrazava и оЫikи
apstraktnih иltralevicarskЉ parola protiv »'institиcionalizma«,
»potrosackog drиstva«, za spontanu akcijи masa i za »hipijevskи«
slobodи i slicno. U stva:ri, sve sи to kratkovida empiristicka
trazenja radnog coveka da, и svetи и kojem dominirajи razni oЫici
rnonopolistickog ovladavanja svim vido-
12
vima izvora ljиdskog zivota, nade prostor za svojи sopstvenи
radnи i stvaralackи slobodи, а na toj osnow i za poboljsavanje
svojih materijal-nih i drugih Zivotnih иslova.
Moglo Ы se navesti jos mnogo takvih i s~cnih te1_1_?.~n~ja и
s~vremenom svetи koje pokazujи koliko sи besrruslena rmsl)eЩa da
cove~ нopste moze doci и takvu sitиacijи da se pred пjim viSe nece
_otvar~~I nove perspektive napretka ili da or1 nece Ьiti sprernan
da se Ьоп za ll]1-llovo ostvareпje.
Gre8e takode i oni koji veoma cesto ponavljaju da је
rsarno-иpravljanje' socijali;ticka forma koja od,govara jednoj
:r:eraz\~~_j~no~ zem-lji, а da razvijeпim zemljarna ono ne ..
odgovara: Nap~o~I.':, mislзenJa sam da је иpravo visoka ekonoшska
razviJenost na]povol]m]1 иslov za punи afirrnacijи
samoиpravljaпja.
Nije proЫem н tome da se ljиdi u razvijenim zernljama ne Ы hte:
li boriti za drustveni progres i za socijalisticke drиstvene
~rorneпe, vec н tоше da и novirr1 нslovima treba menjati i sredstva
i oblike borbe. U mпogiш zemljama пеkе radnicke partije sи,
verovatno, i sнVЧ.se malo vo-dile racнna о svemн tome i zato sн
dozivljavale neнspehe.
Nije slнcajno sto se sada н razvijenim zapadnim zemljama toli~o
diskнtнje о takozvanim »ljнdskim odnosima«, .Ра. с~~ ~ о.
samoupravlJao-njи н predиzecirnao То је samo znak d~
kap1!alisti~k!i Sistem, н st;r~rl, vec iscrpljнje i poslednje
rezerve za svoJe odrzavan~e. pнtern rnateriJal-nih stimнlнsa
radnickoj klasi i da na vrata sve оdlнсшЈ.е kнса. neoph~~nost
sнstinskog menjanja drнstvene strн~ture: Stvar Ј.е sa~1ll r~dшckih
pokreta tiћ zernalja kako, kojirn pнtev1ma 1 sredstwrna се se ћ
pro-cesi odvijati.
;{i,~J\Ho~: '".;' ~""'
-
vao је s~esno. Nije to. Ьiо nekakav trenutni revolt, Ilego
dugogodisnja veo:nav teska borba, k?Ja је predstavljala viisoku
skolu politickog vaspi-taщa coveka. U tome ]е Ьila i snaga na8e
revolucije, а to је i nas komu-rliste, obavezivalo. U takvim
uslovima rlije moglo prevladati shvatanje da Komurlisticka par~ija,
koja је Ьila na celu velikog revolucionarnog pokreta veoma svesn1h
masa, moze da vlada umesto radilicke klase i ~adnЉv.masa uopste.
Snaga jugoslove!lskog revolucionarnog pokreta 1Yila ]е u Slroko
rasprostranjenom osecanju moCi uticaja radnih masa na Partij':l i
na drustveno upravljanje. Zato se i vodeca uloga Partije mogla
os"Ь:~nvati samo kroz osposobljavanje masa za svesrш,
socijalisticku akclJU. Stoga smo mi, kornurlisti, upravo u
objektivnom i subjekt!ivnom ospos~J:>ljav.anju .rad!Yih .. mава
za takvu akoiju, а pogotovo njihovog rшjnapredш]eg 1 naJaktlvшJeg
dela, gledali i morali gledati sustinu svoje nove drustvene uloge
posle pobede revolucije.
Mi smo uvek i.~icali kao neophodnost stalnu povezanost Partije,
kao avangardne rnащше, s masama i njenu zavisrюst od svesti i
samo-s~~lne inicij.ativ.~ i ak~ivnosti tih masa. Razvijali srno i
speci:ficne pobl-incke orgaшzaCIJe koJe bi mogle izraziti tu
drustvenu aktivnost masa o~nosno angaZovati Љ u svakodnevnoj
politickoj aktivnosti. Svesni sm~ ~ili da samo podrska vecine
ra:dnicke klase i radrlih ljudi socrijalizmu kao s~sternu rno~.e.
obezbed~ti i demokratizadiju tog mladog revolucionarnog S!stema,
ko]1 Је u prv1m fazama svog razvoja morao da se bori za svoj
opst.~r:ak prv~t;r:no sre~stv~:na same revolucije. А to se rlije
moglo P?St1c1 sarno pol1tlckom agitaciJom vec prvenstveno
odgovorndm i ak1Jiv-шm ucescem radnika u upravljanju proizvodnjom i
drustvenim poslovi-ma. Sto~a smo uv.ek forsi~ali razne ob1ike
ucesca radrlika u upravljanju p:eduzecem, kao 1 . ~ ~а:шш drugim
oblastima drustvenog zivota. То је Ьila stalna tendenciJ а JOS za
vreme rata na osl
-
t:re;ю-eko~omski polozaj coveka istovremeno omogиcava da on i n·
е 0
_
:71 m~ere~ p~t~nи _glav:r;ш pokretacka snaga drustvenog napretka
u Ј ~е-
1 da 1z I?-~,:~a} 1z !lJ::~ovlh mteres~ izrasta nov istorijski
tip demok~mje: ~ар~еdШЈ! 1 соvе~з;131 ~d onog ko]i se zove
parlaшeпta;rna demokrati ·а Jer Је ta den;okrap~a bll~ - а i danas
је - politri.cki sisteш odrzavadj~ kia.:nog drиstv~ 11I
drиstve~:ю-sopstvenickog шопороlа. А socijalisticko dr::stvo,.
~e~иtrm, mora tezlti demokratiji »slobodne zajednice proizvo-daca«,
ko]a се postepeno prerasti u besklasпo drustvo.
Da_ 1~ smo и tome иspeli? Sa рипim иbedenjem mozemo re6i da ~
~S~OVl ]_esmo, ako pred ocima imanю proces, а ne nekakvи semи
sladc' 0~_s1~te~a. А kada kazem - и osnovi, onda misliш pre svega
na s е есе сшЈепiсе. '
I~o_je Ьilo пepr~kidпo ;rapadano i sa desne i sa leve strane,
samo-иpravl]an]e se, kao s1stem, 1pak odbraпilo li odrzalo !i do te
mere је иgra~eno_ и :"vak~dпe'?'li r~d,_ -~ivot i. sv~st nasih
radnih Ijиdi da ga da-з;as c_ak 1 Il]~gov_1 naJ~dlиcшJl protivшci
ne rnogи otvoreno пapadati Jer Ь1 se лasl1 u 1zolaclji od radnih
ljиdi. '
. ~ e~.rn ljиdi:лa - i и па~? ј zemlji i и iлostranstvи -
samoиpravni риt ~ .. cllJ. 1~g~edal1 ~~ kao иtор1]а. Medиtirn,
samoиpravni sistem u JиgoslaVI]1 v z~:'u_ 1. razv~J~ se ~pr~os
mпogim objektivnim i sиbjektiv:rrim, uл~trasnpm 1 ~pol]шm teskocama
i otporima. Nas samoupravni sistem ne, vos~sle~~ Је ~okazao- i ро
novim drustvenim odnoshna koji su se vec form1ralr ~ ~OJl s~ dalje
razvijajи !i ро materijalnim rezиltatima, od-nosno Ј?О svoJ~J
drи.~tvenc:-ekono~skoj efikasпosti - da је to realna progre~.I.vn~.
oriJ:vntaciJa naseg drustva. U stvari, samoиpravljanje и
Ји~о~!~:т!ЈI ШЈ: v1s~ eksperiment, леgо veoma kompleksni sistem
socija-llstlckiJ:~ drustveшh ekonornskih i politickih odnosa koji
је vec duboko иkoreщen и stvarnosti. ' · · ·
О tome gov~ri i ~injeлica da sи godine najиspesлijeg
drиstveлo-ekonor;rsko~ razVI!ka Jи~os~o:т;nskg drиstva vezaпe
иpravo za sam0 .. иpr~Vfol: per10d ~ase, SOCIJallsticke щџаdпје. О
tome ле govoтe sашо ~ta~lSt1c~1 podac1 vec, :posebno, i ciпje:rrica
da је, zahvaljиjиci brzoш 1 dinam1cпoш .tempи 1?~1v:edпog i
drиstvenog razvoja, Jиgoslavija jedi-na od nedovolJ~
-
ma svoga razvoja oblcno znao da nade puteve i resenja koji su mu
omo-gucili da Cini korake dalje i da ојаса svoju unutrasnju
koheziju, kao i svoju drustvenu i politicku snagu. U svakom
slucaju, nri jedna kriza nije Ьila takva da Ьi ozblljпije zapretila
okretanjem tocka istorije nazad.
Drustvena svojina
Centralno pitanje u razvoju socijalistickog samoнpravljanja
jeste kakvi treba da budu. odnosi izmedн radnih ljнd'i н нslovdma
drustvene svojine na sredstvima za proizvodnju. I teorijski i
rшcelrю mi smo vec poodavнo napнstili tezн da је о drustvenoj
svojini sve rесено, kad se ka2e da је ona drzavнa svojrina, odnosno
da је drzavno-svojiнski mo-nopol na sredstvirna za proizvodnju
t-rajni, а pogotovo da је jed1ini ob-lik drustvene svojine.
Smatrali smo da је drzavno-svojinski oblik dru-stvene svojine Ьiо
nuzan u odredeнoj fazi nase socijalisticke revolucije i smatramo da
се н mnogim drugim zeшljama i ubuduce taj oblik dru-stvene svojine
Ьiti neophodan, pogotovo н оној fazi koju su Marks i Engels nazvali
»aktom eksproprijacije eksproprijatora«. Ipak, kao od-nos izmedн
ljudi, drzavno-svojinski monopol је, istorijski gledano, jos uvek
kao pupcanom vrpcom povezan sa onirn svojinskiш kategorijama koje
pripadajн drustveno-ekonomskim forrnacijama u koj1ima se radna
snaga nalazila н jednim, а sredstva za proizvodнju н drнgim
rukama.
Daleko sam od toga da tvrdim da је drzavno-svojirJ.Siki monopol
na sredstvima za proizvodnju isto sto i kapitalisticki rrюnopol, iz
pro-stog razloga sto нloga drzavno-svojinskog rrюnopola zavdsi od
klasne struktнre drzavne vlasti, kојн socijalisticke revolucije iz
teшelja mенјајн. Takode sam daleko od toga da tvrdim da
prevazilazeнje drzavнo-svojinskog monopola kao dominantnog faktora
drustvenog razvoja zavisi samo od subjektivne volje vladajucih
snaga u socijalistickom drustvн. Naprotiv, to је proces koji zavisi
od Citavog niza objektimih нslova н kojima se odvija pojedina
socijalisticka revolнcija i pojedina socijalisti-cka praksa.
No, kao drнstveno-ekonoшska i kao prav:na kategorija
drzavno--svojinski monopol је, ipak, jos uvek klasicna svojdnska
kategorija, to jest sredstva za proizvodnju н drzavnoj svojini nisu
zajedni&a svoj.ina radnika, osim н onoj meri н kojoj drzava
objektivno predstavlja kolek-tivni ir1teres radnlicke klase.
Medutirn, stvarni subjekt te svoj,iпe н prak-si је drzava, njeni
organi i njen aparat, а ne radr1ik. А н takvim odno-sirna uvek se
mogu razviti tendeнcije i deformacije da kolektivnн volju radнika
zameni sнbjektivna volja drzavnih orgaнa, ра cak 'i drzavnog
aparata, iz cega se radaju sve one negativne drustveno-ekoнomske i
politicke posledice, koje su narn vec poznate iz sopstvene
prakse.
Drustvena svoj'ina - kao sto је нostaloш svaka svojina нvek i
bila - је sistem odnosa medu ljudima, а ne odnos izmedн coveka i
stvari, аН takvih odnosa н kojima ona nlije monopolsko pravo
nijedrюg pojedi-nacnog sнbjekta u drustvн, to jest Ili drzave, ni
radnog kolektiva, т·pojedirшcnih radnika. Ona је zajednicka svojma
svih koji rade. а sarnim tiш i svojina svakog pojedinacнog radnog
coveka. u ono] mел u kojoj mu ona obezbeduje pravo rada drustvenrim
sredstvima, zajedno sa svim
18
oll'im njegov:iш neotudivim pravima koja su vezana za to osnovno
pravo rada. А ta prava ukljucuju i pravo prisvajanja sredstava za
lienu i za-jedпicku potrosnju prema radu, pod jednakim i
ravnopravnim uslovima sa drugim radnicima. Na taj nacin drustvena
svojirш se izrazava u prav11 rada drustvenrim sredstvima, а 11 isto
vreme i u odgovornosti svakocr radnlika da to pravo ostvar11je u
p11noj ravnopravnosti sa svakim drugi~ radnikoш koji ima to isto
pravo, zajedno sa svim dшgiш praviшa i odgo-vornostima koje s11
vezane za to osnovno dr11stveno-ekonomsko pravo radnika. Time
drustvena svojina zaista - 11 pozitivnom srnisl11 te rizreke -
postaje nicija i svaCija, to jest i zajednicka i Ћеnа.
Med11tim, time se ne 11kida i sаш princip svojine, ne 11kidaj11
se oni svojinski odnosi koji proizlaze iz prisvajanja ро osnovi
rada, vec se sarrю шеnја njЉova drustveno-ekonoшska sadrzina. Posto
је dr11stvena svoj'ina zajednicka svojina svih lj11di koji rade, а
u krajnjoj liniji i svih clanova drustva, bar u perspektiv:i, niko
na bazi te svojiнe ne moze da vrsi pr:ivatno ili gr11pno
prisvajanje ili da stice komandni polozaj 11 odnos11 na dr11ge
radnike. А posto је drustvena svojma ristovreшeno i licna svojina,
niko od radнika ne moze otudivati sva ona prava koja mu pripadaj11
na osnovн prava rada dr11stvenim sredstvima, uklj11cujuci tu i
pravo prisvajanja sredstava licнe potrosnje pod ravnopravnim
11Slo-vima sa dr11gim radnicima u samoupravno 11dr11.Zenorn radн.
Pojednosta-vljeno govoreci, dr11stvena svojina se н nas izra2ava
kao sistem instituci-onalizovanih шed11sobnih prava i odgovorнosti
radnika i svih Clanova drustva, а ne kao odnos pojedinih
iщJividualnih il'i kolektivнih sнbjekata prema stvarima ili kao
odnos svoj•inskog monopola prema lj11dima, prema radnicima koji ne
raspolazн takviш monopolom. N а taj nacin se sa svojiнskih odnosa i
formalno skida spoljna fasada koja ih, kako Marks kaze, predstavlja
kao odnos izmed11 coveka i stvari, а, 11 S11Stini, rec је о odnos11
izmed11 lj11d'i.
Verujem da је zakoн о 11druzenom rad11 koji se sada pгiprema н
Skupstiнi SFRJ izrazio нpravo оnн sadrZin11 pojma druStvene svojine
о kojoj је govorio Karl Marks. Podseti6.t na neke njegove veoma
pozna-te rnisli, koje sada postaju posebno aktнelne нpravo sa
razvojem socijali-stickog samoнpravljanja i oblika drustvene
svojine н tom sisteшн.
U Kapitalu Marks је о drustveнoj svoji:ni rekao:
»Kapiltalisticki nacin prisvajanja, koji proizlazi iz
kap1talisti&og
nacina proizvodnje, dakle, kapitalisticka privatna svoj'ina,
jeste prva negacija individualne privatne svojine zasнovane na
sopstveнom radu. Ali нuznoscu prirodrюg procesa kapitalisticka
proizvodnja rada svoju vlastitн неgасiјн. То је negacija negadije.
Ova ne нspostavlja iznova pri-vatnu svojinu, ali uspostavlja
individualnu svojinн na osnovici tekovi-na kapitalisticke ere: na
osnovici kooperacije i zajednickog posedovanja zemlje i sredstava
za proizvodnjн koje је proizveo ·sаш rad«.1)
Ali jos ranije, u Manifestu Komunisticke partije, Marks је о
istom pitanjн rekao:
»Kapital је zajednicki proizvod i moze se staviti н pokret samo
zajednickoш akcijom mnogih clanova, н krajnjoj instanci samo
zajedn'i-
1) К. Mar·ks - F. Engels, Sabrana dela, tom XXI,
:>Pr·osveta«, :Seog1-ad, 1970, st!'. 672.
2* 19
-
ckom akcijom svih clanova drustva. Kapital, dakle, nije neka
Iicna, vec drustvena sila. Рrеша tome, kad se kapital pretvor.i u
opstu svojinu, u svojinu koja pripada svim clanovima drustva, tiшe
se licna svojina ne pretvara u drustvenu. Menja se samo drustverй
karakter svojd.ne, оrш guЬi klasni karakter«.2)
I konacno, u Graaanskom radu и Francuskoj, govoreci о Pariskoj
koшuni, Marks kaze:
»Ona је htela da individualnu svojinu uCini stvarnoscu,
pretvara-juci sredstva za proizvodnju, zemlju i kapital, koji sada
pre svega pred-stavljaju sredstva za poroЬljavanje i eksploataciju
rada, u puka oruda slobodnog i udruzenog rada. . . Ako zadruZпa
proizvodnja ne treba da ostane varka i zamka, ako ona treba da
potisne kapirtalisticki sistem, ako udruzene zadruge treba da
regulisu nacionalnu proizvodnju ро jed.,.. nom zajednickom planu i
da је tako uzmu pod svoju sopstvenu kontrolu i ucine kraj stalnoj
anarhiji i peгiodicnim konvulzijama, koje su neiz-bezna sudblna
kapitalisticke proizvodnje - sto Ьi to, gospodo, bllo dru-go nego
komunizam, »шoguci« koшunizarn?«3)
Za Marksa је izvor 'SVIih iklabllih :di:ferencijaCJija uvek Ьiо
nemшovni sukob izmedu bllo kog oЬlika monopola u raspolaganju
sredstvima za prdizvodnju i viskom rada, s jedne, i radnog coveka
koji mora da radi tim sredstvima da Ьi ziveo, s druge strane. Pri
torne Marks taj mono-pol nije vezao samo za formalno svojinsko
pravo. On је ukazivao na to da i sam stvarni monopol u raspolaganju
drustvenim kapHalom, makar i ne postojalo formalno svojinsko pravo,
нspostavlja iste odnose. Stoga i н citatima koje sam istakao Marks
ne govori о drzavno-svoj1iнskom mo-rюpolн kao zameni za
privatno-kapitalisticki nшnopol, vec smatra da drustvena svojina
mora Ьiti zajednicka, odнosno opsta svojina svih ljudi koji rade, а
u krajnjoj linijli i svih Clanova drustva. U tom smislu Marks је
нkazao i na mogucu genezн oblika drнstvene svojine, govoreCi da се
se drнstvena svojina pojaviti najpre kao klasna svojina radnika, а
za-tim kao svojina svih clanova drнstva, najpre na nivou nacije, а
potom i u medннarodnim okvirima. Pri tome је on predvideo i
mogнcnost da se u revoluciji, u prelaznom periodu socijalizma
uspostavlja drzavna svo-jina kao prvi revolucionarni akt radnicke
klase u нkidanju kapitalistic-ke privatne svojine, to jest kao prvi
revolнcionarнi korak radnicke klase 1.1 menjanjн proizvodnih
odnosa. Ali, Marksove misli koje sam napred citirao jasno роkаzнјн
da on u drzavnoj svojd.ni nije video cilj socijaliz-ma, vec
revolнcionarno sredstvo u rнkаша radnicke klase koja је ste-kla
vlast, odnosno vodecн ulogн u drustvu.
Mi, u stvari, ne polazinш od r1ekakvog statickog nшdela
drustve-ne svojiнe, kao sto ne polazimo ni od shvatanja da postoje
staticki mode-li socijalizma od kojih Ы svaki za sebe trebalo da
bude - kao sto se neretko nшze proCitati u propagandilim clancima -
jedino pravi, naj-Ьolji, ра cak i veCiti. Za nas је nastajanje
socijalistickih drustvenih od-nosa slozen i dugotrajan istorijski
proces u kojem progresu nema kraja, jednako kao sto progres nikad u
istoriji Ilije imao kraj. u tom procesн neminovno nastaju i
razliciti oblici drнstvene svoj'ine, odnosno razliciti·
2) к. Mai'ks - F. Engels, Sabrana dela, tom VII, »Prosveta«,
Beograd, 1974, str. 391. 3) Par·iska komuna, »Rad
-
Neretko se сије teza da se socijalizam razvija prema opstiш
zakoni-tostiшa, ра prema tome ne moze Ьiti razliбitih »modela«
socijalizma. Jedno i drиgo је sашо ро sebi tacno. Ali sиstiпa
proЬlema је и tome sto se veoma razliCito tиmaCi sta је to »Opsta
zakonitost« i sta је to »mo-del«. »Opsta zakonitost« је
di_ja~ekticki proces. Zato se i socijalizaш razvija kroz
protivиreenosti, koje namecи i razliбite oЬlike i razlici-tи
dinamikи njihovog razresavanja. Upravo је to opsta zakonitost.
Me-dиtiш, savreшeni socijalisticki dogшatizam bas negira
dijalekticki kara-kter opstih zakonitosti razvoja socijalizma.
»Marksisticki« dogmatizam se vraca metafizici, proglasavajиci model
odredenog postojeceg stania kao opstи zakonitost, а negira pravo na
postojanje drиgih шodela, ne и ime odbrane dijalektickog karaktera
opstЉ za:konitosti razvoja soci-jalizma, vec и ime odbrane
odredenog postojeceg stanja, odredenog sta-tickog »modela«. Stoga
је kritika teorije о razlicitim modelima socijali-zma - koja је
inace opravdana sa gledista dijalektickog karaktera op-stih
zakonitosti razvoja socijalizma- и ovom slucaju, и stvari, samo
ob-lik proglasavanja odredenog »modela« za jediнi moguci »rrюdel
soci-jalizma«. А taj staticki »model« postaje istovremeno
rnetafizicka sadrzi-na pojma »opstih zakonitosti«. Takav
metafizicki pristнp ројmи opstih zakonitosti razvoja socijalizшa,
нaravno, i pojam drustvene svojiнe иЬасuје u Prokrustovu postelju
jediнo priznatog statickog шodela. То је samo dokaz vise da је
dogmatizam, и stvari, samo oblik empirizma i pragmatizma, koji od
teorije prave samo slиgu postojece prakse.
Mi smo nastojali da se, ne samo и teoriji vec i u praksi,
oslobo-dimo takve logike svojinskih odнosa, to jest da drustveни
svojrinи ne tumaCimo na osnovu »bиrzoaskog prava« - ша koliko da је
i u наs to pravo и odredeнoj meri jos uvek prisutнo i шоrа Ьiti
prisиtno - vec da drustveno-svojmske odnose shvatimo kao јеdан
istorijski proces и raz· voju od!losa izmedu ljudi, izmedu samih
radnika, а пе izmedu radnika i drzave, а pogotovo не kao odnos
izmedи drzave i stvari, izшedu drza-ve i sredstava za proizvodnju,
to jest drustvenog kapitala. Razume se, posto su и наsој epohi
istorijski interesi radnicke klase pokretacka sna-ga opsteg
drиstvenog progresa, odlиcиjuce za ocenjivaнje i иsmeravanje tog
procesa је U kojoj шeri Oil иcvrscuje vodecu drustveни иlogu tih
interesa radnicke klase, odnosнo svil1 ljudi koji rade sredstviшa
za pro-izvodnju u drustvenoj, to jest rljihovoj zajedнickoj
svoj!mi. Ти је, u krajnjoj liniji, rec о dilemi koju је jos Marks
иосiо, naiшe, da li је oslo-bodenje rada, odnosno radnika stvar
same radnicke klase, stvar klasne borbe, Љ su, pak, шоgисi i neki
drugi putevi socijalizma. Drugim reCi-ma, postavlja se pitanje da
li је sama radriicka klasa nosilac dijalekti-ckog procesa koji se
иprosceno zove »izgradnja socijaИzma«, Ш, pak, »U njeno ime« taj
drustveno-istorijski proces moze da nosi neka »elita« u
tehnostrukturi proizvod!lje i drzave. Dosadasnja iskustva
socijalisticke prakse pokazuju da је upravo ovaj drug'i koncept,
odnosno praksa na osnovu takvog koncepta, izvor niza protivrecnosti
koje namecu socijali-stickom drustvu logiku jacanja vlasti
centralistickog drzavnog aparata, tendencija koje se иprosceno
nazivajи »kult licnosti« i drugih slicnih ·-pojava i
konflikata.
Upravo te dileme imali ·smo u vidи kad smo se orijer1tisali na
saшoupravljanje i kad smo traZili puteve njegovog razvoja. Zato cu
se i
22
zadrzati па пekirrl nacelnim aspektima nase prakse u oЬlasti
drustveno--svojmskih odrюsa.
Pre svega treba istaci da је и sistem socijalistickog
samoupravlja-nja наs novi Ustav иnео takozvano »pravo rada
sredstvima и drustvenoj svojrini« kao fundamentalno pravo radnika
koje odredиje Citav нjegov polozaj u proizvodrlim odnosima i и
drustvu иopste. То fundaшer1talno pravo radnika odreduje шedиsobne
od!lose radnika, а istovreшeno u seЬi sadrzi i niz drugih
neotudivih prava radrl'ika, koja mu niko ne rrюze odu-zeti ili
zakidati - n~ zakon, ni praksa, niti пeki drzavni organ - ako se on
sam pridrzava jednakih prava drugih radrrika. То pravo ne samo ро
sadrzmi, vec ni ро formi, nije vise »bиrzoasko pravo« koje se
izra-zava u svojinskom odnosu prema stvari, prema sredstviшa za
proizvod-nju, vec је, rekao bih, socijalisti:cko pravo koje
regulise medusobнdse o~nose radnika koji rade, i kolektivno i
sarnoupravno rasnolazu, sre tVl-ma и drustvenoj svojini kao
zajednickim иslovom njihovog иdrиzenog rada. Razume se, iz takvog
prava proizlazi i uzajamna zavisnost i od-govornost, а samim tim i
uzajamne obaveze radnika. Sredstva za proiz-vodnju na taj naCin
postaju zajednicki uslov slobodnog rada i slobodnog raspolaganja
rezultatima toga rada, pod jednakim opstim uslovima za sve radnike.
А drиStvena svojina se и tirn иslovima izrazava kao sistem od-nosa,
рrа\та i uzajamнe odgovornosti medи saшirn radнiciшa, а ne u
od-нosu dzmedu drzave i radnika.
Zatiш, iz takvog sisterna odnosa drиstvene svojiнe proiz1azi i
od-govornost radnika jedne osnovne organizacije иdruzenog rada
рrеша radнioima drugih osnovnih organizaci_ja i prema celokupнoш
udruzeнom radu. Cilj te odgovornosti jeste obezbedivanje jed!lakih
opstih uslova i ravnopravнosti svih rad!lika u ostvartvaнjи
njihovog prava rada dru-stveнirn sredstvirнa ukljиcиjиci tи i
sticanje sredstava za liсни potrosнjи на osнovu i и srazmeri sa
doprinosom njihovog rada, и sk!ladu sa zajed-nickim odнosno
drustveno utvrdenim merilima rada.
Tu је, dalje, i pravo i odgovornost radnika .~а preko svog
.dohot-ka u osnovнoj organizaciji иdrazenog rada i svo]lh
sarnoupravruh pra-va neposredнo koнtrolisu i usmeravajи tok
prosirene i opste drнstver1e тeprodukcije. Tu kontrolи oni r1e
ostvaruju samo formalno, to jest svo-jim demokratskiш politickim
pravima kojima raspola:lu u sisternu saшoupravljaнja, vec pre svega
ekonomskim sredstvima, odiloSilo pre svega tiшe sto sticu deo
dohodovnih rezultata ostvarenih u mehaнizmu te op-ste drustver1e
reprodukcije и dohodak OSilOVYle organizacije, ;ра i и SVOj licni
dohodak. Rec је, u stvari, о neophodнosti da osнovna orgarlizacija
иdruzeнog rada i radнik u njoj sticu svoj ukupni dohodak, kao i
Hcni dohodak, kako na osнovu dinarrrike prodиktivnosti svog rada
tako i иkирноg drustvenog rada, i to srazшerno dopriнosu koji sи
rezultatu dru-stveнog rada dali svojim tekиcim i svojim rninulim
radom. А kad и ovom slucaju govorim о minulom radu, rnislim na onaj
deo ukиpnog dohotka oSilovne organizacije иdruzenog rada koji se u
oЬliku akиmulacije оdноsно sredstava reprodukcije, to jest
drustveнog kapitala, svakodнevno podrustvljuje kao drustveno
odнosno zajednicko sredstvo i uslov иdrнzeнog rada svih
radnika.
Iz svega toga istovrerneнo proizlazi i odgovornost radnika prema
zajednickim i drustvenim iнteresima, pre svega prema zajednlckim
inte-
23
-
resima udruzenog rada, а zatim i prema opstirn interesirna
drustva u се~ lini. Razume se, ni ti zajedr1icki i opsti intereSi
drustva ne шogu 'se subjektivisticki i voluntaristicki odrecti.vati
u »vrhovirna« tehnostruk-ture udrиZenog rada Ш drzave, ра шakar to
Ьila i Skupstiнa. Upravo za-: to naS sistem saшoupravne demokтatije
nastoji da te poslove 11 najv_e-coj rrюgucoj meri prenese u
nadlezпost delegatskog sistema, koji ima: svoju bazu u
organizacijama udrиZenog rada i drugim samoupravni:i:n zaj
edrlicama.
I, najzad, ovi se interesi utvrduju i onim prinudпiш aktima
d:rZa-' ve na koje је ona Ustavorn ovlascena.
Celokupnost svih tih odпosa izmedu ljudi i sastavnih delova
samo-upravno udruzenog rada i drustva u celini - jeste sustina
naseg siste-' ma drustvene svojiнe. Sredstviшa za proizvodnju i
reprodukciju u dru-stvenoj svojiнi rliko pojedinacno - ni kao
pojedinac, :rui kolektivno kao grupa, ni kao drzavni organ - ne
шоzе da raspolaze, niti moze da pri-svaja neki njihov deo bez
odgovornosti prema jedпakirn pravima dru-goga. Na taj nacin
drustvena svojina postaje samo opsti uslov koji omo-gucuje
pojedinaCпom radniku u udruzenom radu da ostvaruje svoje pravo rada
drllstvenim sredstvima, odrюsno da na osrюvu slobodnog ko-riscenja
tog uslova moze da stice svoj licni dolюdak srazmerno dopri-nosu
koji је svojim tekuciш i minulim radoш dao ukupnom rezultatu
drustvenog rada. Takav sistern odnosa drustver1e svojine је
istovremeno i nukleus, odпosno pocetak ukidanja svakog oЬlika
svojinskog s1ste-шa, jer се zajedrlicka, odnosno drustvena svojina
sa daljiш razvojem proizvodrlih snaga i porastom produktivnosti
rada, sve vise izrazavati odпose raspodele prema potrebama, а sve
manje odnose raspodele pre-ma radu. Тime се, u stvari, drustvena
svoj'ina postajati sve manje ogra-nicavajuci faktor licnog
prisvajanja prema licnirn potrebama.
Reprodukcija socijalistickih i samoupravnih drustveno-ekonomskih
odnosa
Jedna od osnovnih dilema savremenog socijalizma sastoji se u
tome ko 'i kako raspola.Ze viskom rada, ko је njegov sopstvenik
d.li monopolni upravljac koji raspolaze drustvenim »kapitaloш« i
tirne postaje odlueu-juCi Cinilac u drustvenom i politickoш Zivotu.
Na datom stepenu raz-voja proizvodnih snaga i zavisnosti coveka od
njegovog rada to moze da bude sama drzava i njen aparat, koji
upravlja u ime radnicke klase, ali koji ujedno neizbeZпo ispoljava
i tendeпcije da postaпe gospoda1· nad samom radnickom klasom. То
moze da bude i neki autorюmni teh-nokratsko-upravljacki rnehanizam,
zasrюvaп na znaпju i savremenqj organizaciji rada, koji istovreшeno
ispoljava tender1ciju da razvija od radnicke klase otudene ceнtre
ekoнomske i politicke moci i vlasti nad нjorn. То moze da bude i
spoj jednog i drugog, sto је u daпasпjern mo-шentu glavna opasnost
u naseш drustvu. I1i paik, to moze da bude radri.i covek u
odgovarajucoj kolektivnoj, samoцpravnoj i demokratskoj
orga-пizaciji udrиZenog rada, koja mu omogucuje da se oslanja na
strucno- ---upravljacke funkcije drustveno.g rada, ali i da ih
podreduje zajedrlickirn interesima radnih ljudi.
U drustvu svojinskog nюnopola, cirkulacija drustverюg kapitala
odnosno viska rada radnika neprekidнo dovodi do njegove
ceнtralizacije
24
u vrhovima privrede i drzave, to jest u rukarna onih koji imaju
mono-pol nad kapitalom, а u poslednje vreme i u takozvaнim
nadnacionalnim komparlijama. Na taj r1acin se otuduje visak rada ne
samo od radnika vec i od пасiја, i neprekidno jacaju шonopolisticki
centri ekonomske i po-liticke moci, koji sve mапје podlezu. Ьilo
kakvoj stvarnoj kontroli dru-stva. Takav proces istovremeнo rada i
politicke posledice ро razvoj jedne zemlje, posto u sve vecoj meri
pretvara radп:Ika u slepog i bezuticajnog izvrSioca volje takvih
otudenih ceпtara. Jer, cilj takvog sistema svojin-skog rrюнopola
nije i ne moze Ьiti covek i njegov drustveni polozaj, vec
centralizacija karpitala sama ро sebl, jer nju objekt1vrю namece
sama pri-roda tog s'istema.
Nasuprot takvom procesu, mi u na8em socijaliStickom drustvu
Пstavom i zakoniшa ustaпovljavamo takve odnose koji citav tok
cirkula-cije drustvenog kapitala odнosrю viska rada radnika okrecu
ka udruze-nom radniku u osnovniш organizacijaшa udruzeнog rada.
Celokupni do-hodak u sviш njegovim vidovima koji se realizuje na
trzistu ili na Ьilo kom stepenu udruZivaпja rada i dohotka i
drustveнe reprodukcije, uvek se шоrа koнcentrisati u osnovnim
organizacijaшa udruzenog rada. Zato se: i svi rezultati koji se
realizuju u tom procesu drustvene reprodukcije moraju vracati
radniciшa u osпovniш organizacijaшa udrиZenog rada, koje tiшe
пeprekidno- naravno, pod normalnim uslovima- povecava-ju masu
dohotka, оdпоsпо drustvenih sredstava kojima radrliei uprav-ljaju u
tim organizacijama, а sanlim tim prosiruju i materijalne izvore za
poboljsavanje svojih sopstvenih, licnih radnih, zivotnih i opstЉ
dru-stvenih uslova.
А na osnovu tako sticano?; i - pod normalnim uslovima - stalno
uvecavanog dohotka osno1.rne organizacije udruzerюg rada, radnici,
za-tirn, uvek iznova udruzuju rad i dohodak svoje osnovne
organizacije udruzenog rada sa drugim osnovnim organizacijarna
udruzenog rada radi ostvarivaпja zajednickih ciljeva u razvoju
proizvodnih snaga, pro-duktivnosti rada i poboljsavanja radпih,
zivotnih i opstih drustvenih us-lova radrlika. Тај proces
udruzivaпja vrsi se na osnovu samoupravЋih sporazuma о udruzivanju,
koje su sve osnovne orgaпizacije udruzenog rada prema Ustavu i
Zakonu obavezne da doнose, а narocito putem spo-razurna о osnovama
zajednickih planova. Ceпtralizujuбi dohodak takvim dernokтatskirn
putem, osnovne organizacije udruzenog rada, odnosno udrиZeni rad,
istovrerneno ga pretvaraju 11 zajednick11 ekonomsku snagu udruzenog
rada, kojom on stvara uslove za otvaranje novih radnih rne: sta i
za povecavaпje produktivnosti 11kupnog drustvenog rada. А ukupm
rezultati takvog procesa 11druzivanja rada i dohotka se ропоvо
raspore-duju na osnovne orgaпizacije пdruzenog rada u zavisnosti od
doprino-sa koji su оне svojim tekuciш i mir1ultш radorn dale tiш
rezultatima. ViSak rada, kao еlешепt klasnog odпosa med11 ljudima,
u stvari, na taj r1aCin prakticno prestaje da postoji, jer njime
kao delom ukupne vredпosti koju је proizveo svojim radoш raspolaze
sam radnik. Та vrednost koja је predstavljala visak rada postaje
sastavni deo dohotka, odnosno drustvenih sredstava kojiшa upravlja
sаш radrlik u osnovrlim organiza-cijama udruzenog rada. U stvari,
visak rada ostaje samo ekonoшska kategorija, koja oznacava veliCiнu
sredstava koja, ро pravilu, radпici sami izdvajaju za potrebe
unapreёlivanja uslova i sredstava njihovog ra:da i drustvenog
zivota.
25
-
Pri tome su drиstveno-ekonomski odnosi izmed:u osnovnih
organi-zacija udrиzenog rada, u koje one stupaju kada udrиzиju svoj
rad i do·-hoda:k u cilju zajednickog иlaganja u drиstvenu
reprodukciju i ostva-rivaнja zajed:n.ickog dohotka, oslobod:eili не
samo kapitalistri.cke klas11e sadrziнe vec i ekoнomske logike
kap'italistickog profita. Ј er, ti odnosi se не zasnivaju na podeli
profita, vec na 'speaificnom oblrku slobodne razmene rada. Naravno,
ova razmena se не odvija na нekakvom slobod-нom trZistи kapitala,
vec и slobodнoj razmeнi rada на osнovu sanюupravruh sporazuma i
drиstvemh dogovora о osnovama samoиpravmh i drиstvenih plaнova. А
motivacija radn'ika za tu vrstu razmene rada је u njihoviтn, pre
svega, radnim i razvojnim interesima, а ne u nekakvom reнtijerstvи
ili izvlacenjи profita na racиn tud:eg rada.
Dohotkom оsноvне organ
-
ako bude odvajao dovoljan deo cistog dohotka za razvoj, odnosno
'Za ulaganje u svoju ili drugu organizaciju udrиZenog rada u cilj,u
povecava.;. nja zajednicke produktiv11osti rada, odnosno ako tim
sredstviшa zaista bude racionalnije gospodario. Takav
drustveno-ekonomski polozaj rad-нika шоrа jos brze nego do sada da
шеnја i ostatke najamnog mentali-teta kod radnika. Radnik се u sve
vecoj meri, upravo kroz politiku akuм mulacije sagledavati не sашо
trerшtne probleme svojih radпih uslova vec i dugorocпe proЬlerne
produktivnosti svoga rada, а samim tim i stva-ranja sve povoljnijih
uslova za svoje stvaralacke amЬicije, za rast svog licпog dohotka i
za svoj socijalнi i k11lturni zivot.
Cisti dohodak forшira se na osrюvu objektivnih ekonoшskih
za-kona robne proizvodnje i trzista, kao 'i procesa drustvene
reprodukcije, А to znaci da, ро pravilн, visa produktivnost rada
»daje« i veCi do-hodak, ра se zato i dohodak pojedinacne osnov11e
orga11izacije udruze-пog rada razlikuje od individualnog kva11tuma
rada radnika te organi-zacije. А to ne zavisi sarrю od sposobnosbl
radnika, od iпdividualnog kvan-tuma njegovog rada, od
produktivnosti individualпog rada i od radrri-kove subjektivne
volje, vec znatno vise od orgaпskog sastava faktora proizvodnje i
karaktera tehnoloije. Stoga steceнi kvantum dohotka os-novne
organizacije udruzenog rada ne moze automatski da bude d. me-rilo
za visinu licrrih dohodaka, jer bi to dovelo do neodrzivih razlika
u rrivou licrlih dohodaka radnika u pojedinim orgarrizacijama
11druzenog rada. Zato radrrici osnovne organizacije udruzenog rada,
iako u nacelu; doduse, sarrюstalno donose odluke о visini licnih
dohodaka i zajednicke potrosnje, rrюraju p11i tome da se
pridrzavaju odredenih drustveno utvr-denih merila kvantiteta i
kva1iteta rada, koja treba da obezbede da kretanje licnih dohodaka
sto vise bude u skladн sa 11acelom -- za isti rad isti licni
dohodak. А vodeci 11osilac utvrdivaпja tih merila mora Ьiti sama
radnicka klasa, to jest njen si11dikat i sarnoupravni i drиStveni
dogovor, а samo izuzetno i drzavni propisi.
Samoupravno drustveno planiranje
П uslovima kada s11 udruzeni radr1ici 11 razнiш obliciшa
medu--sobno povezarrih, zavisпih i uzajamno odgovornih organizacija
i zajed-nica udruzenog rada gospodari i svog rada i drustvenog
kapitala to jest zajednickih sredstava drustvene reprodukcije, oni
moraju pla~om obezbeaivati kako optiшalne uslove i rezнltate svog
rada tako i opti-malпн razvojnu politiku, odnosno najracionalrrije
ulaganje drustveнih sredstava u razvoj. Time oni, u stvari, vrse
jednu drustvenu funkciju~ А mogu da је vrse samo zajedrricki, u
uzajamnoj dernokratskoj odgovor-nosti u drustvu kao jedinstvenoj
reprodukcioнoj celiнi. Upravo zato plan 11 usloviшa socijalistickog
samoupravljanja - pored toga sto regu-liSe mater'ijalne tokove 11
drustvenoj reprodukciji - treba prvenstveno da bude oblik
udruZivanja rada i dohotka, i, potom, oЬlik raspodele __ zajednicki
ostvarenog dohotka na nosioce zajednickog plana, а na osnovu
njihovog ulozenog tekнceg rada i rezultata gospodarenja drustverrim
kapitalom, to jest njihovirn i drustvenim minulim radom kojim
uргас. vljaju.
28
Stoga se drustvena sadrzina plana i planiranja mora izrazavati,
pre svega, u utvrdivanju i ostvarivanju medusobnih prava i
odgovor-nosti radnika u samoupravno udruzenom radu, polazeci od
zajednic-kog .interesa radnika da drustveni rad kao celina bude sto
produktiv-niji i da zajednicki reguliSи оне opste drustvene uslove
privredivanja k:oji obezbeduju njihovu ravnopravnost. То је osпovni
razlog sto sistem drustvenog planiranja u uslovima socijalistickog
samoupravljaпja ne moze Ьiti isti kao u uslovima
drzavno-svoj'iпskog monopola. On vise ne тnoze biti puko
prograтniranje шaterijalnog razvoja i utvrdivanje raz-\'Ojnih
ciljeva i prograтna ekoпomske politike, vec mora postati i
inst-тuтneпt demokratske reprodukcije socijalistickih samoupravnih
drust-venih odnosa. Seтn toga, plan ne moze Ьiti neka od radnika
nezavisпo utvrdena i njemu nametnuta nuzrюst.
Pokusa]i da se u uslovima socijalistickog samoupravljanja
planira na. stari, drzavno-ceпtralisticki nacin u nas su doziveli
neuspeh. Takvi planovi su za praksu Ьili vise prognoza i preporuka,
nego realna os-пova za zajedrlicku akciju. Takav nacin planiranja
sadriavao Ьi u nasim uslovima stalnu opasnost da zelje i u drzavnom
centru volunta-risticki odredeni razvojni i investicioni cilj evi
postanu sredstvo za uspo-stavljanje monopola tehnostrukture u
raspolaganju drustvenim kapi-taloтn, uz uoЬicajeno opravdanje da је
rec о optimumima rnaterijalnog razvoja drustva, а tirne i odredenim
»viSim ciljevima« kojiшa radnici treba da se podreduju. Upravo zato
u usloviшa socijalistickog samou-pravljanja plan не шоzе da bude
samo jedan od Ьitrlih instrumenata drustveнe rnaterijalнe
reprodukcije, vec i reprodukcije socijalistickih samoupravnih
drustveno-ekonornskih odrюsa. Tek kao instrumeнt ost-'.тarivanja
takve materijalнe i drustveno-ekoнornske reprodukcije, рlан је
istovremeno i instrument borbe za visu produktivnost i pojedmacnog
i drustvenog rada u celiнi, kao i instrurnent razvojne politike
koja rnora da Ънdе u fнnkciji unapredivanja uslova radnickog rada i
zivota. I tek ako bude takav, plan се Ьiti optimalno stiшulativan,
to jest podsticace radnika da postize sto visu produktivnost
rada.
Polazna tacka celokupnog sistema planiranja sн osnovne
organi-zacije udrиZenog rada, jer su or1e i nosilac celok-upнog
drustveнog do-lюtka. Planovi svih drugih nosilaca planiranja
rnorajн da polaze od pla-nova tih organizacija kao svoje osнove, а
pre svega da budu u skladu sa plaнiranim dohotkom u njima. АН i
obrnuto, u svom planiranjн os-novna organizacija udrнzenog rada
mora da vodi racuna о interesima celokнpnog udruzenog rada, ра је
zato planiranje uvek dvosmerno: odozdo prema gore i odozgo prema
dole. Osirn toga, kada је osnovna organizacija udruzenog rada
zakljнcila dogovor о zajednickom planu u okviru radнe organizacije
ili Sire zajednice udruzenog rada, а preko njih i u opstini,
republici i federaciji, ona је obavezna da se tog рlапа pr'idrzava.
Рlап treba da obezbedi pravo i rnogucnost radniku н osrюvпoj
organizaciji udruzenog rada da preko svog »racuna« u radnoj,
slo-'-zenoj i siroj organizaciji udruzenog rada irna neposredan
uvid u rezul-tate udruZivanja rada i sredstava, u stanje i kretanje
zajednicki ostva-:r·enog dohotka, to jest u нspesnost gospodarenja
dohotkom na svim nivoima нdruzenog rada i u celokupnom procesu
drustvene reproduk-cije, kao i da ima kontrolu i pravo odlucivanja
i raspolaganja tim do-hotkoш, нz istovremenн odgovornost za
ekonomsk!i rezultat takvog ras-
29
-
polaganja, ра i za materijalne posledice takvog raspolaganja ро
njegov licni dohodak.
Srednjorocni plar1 је u nasi'Пl uslovima najpogodnij'i oЬlik
udruzi-vanja rada i dohotka i osnovni oЬlik plana ekorюшskog i
drustvenog razvoja. Zbog toga је drustvena obaveza svih nosilaca
planirailja da uskladuju svoje srediljorocile plailove.
Srednjorocnii planovi se grade na pretpostavkama dugorocnih planova
za razdoЬlje od deset i vise godina, koji su obavezni sanю kao
zajednicka pol'itika. Godisnji plan је, pak, samo svojevrstan izvod
iz srednjoroenog plana.
Svakako treba istaci da па obaveznost plana i efikasrюst
planiranja u uslovima socijalistickog samoupravljanja gledarno ne
kroz prizл:rш hijerarhijske prinude viseg plana prema nizem, vec
kroz jedan sistem institucioilalizovanih medusobnih odnosa i
obaveza sarrrih nosilaca plana - pocev od osrюvnih organizacija
udrнzenog rada i шesnih zajednica, komuпa i repнblika ра do
federacije - нkljucujuci u taj sklop odnosa i obaveza i radne
organizacije, slozene organizacije, sire asocijacije udruzenog
rada, razne vrste finansijskih asocijacija u sklopu
kreditno--bankarskog i monetarnog sistema. Takav sistem medusobnih
odnosa u kojima radrrici prЉvataju srednjorocne i dнgorocne obaveze
н udruzi-vanjн dohotka omogнcuje efikasnost planiranja i ekonomske
politike u нslovima socijalistickog samoнpravljaнja. А princip
saglasnosti н od-redivanju planskih obaveza istovremeнo stiti
sanюupravni polozaj rad-Ilika od opasнosti da obavezнost plana
postane 'izvor obnavljanja drza.v-no-sopstveilickog, odnosno
tehno-blrokratskog moнopola н raspolaganju radilikovim viskom
rada.
Slobodna 1-azmena rada izmed:u materijalne proizvodnje i
drustvenih delatnosti
Razvojem samoupravnih odnosa c1mmo korak dalje i u
rascisca-vanju i izgradnji odnosa н oЬlasti samoupravnog
zadovoljavanja soci-jalilih, obrazovnih, IlaucnoistrazivaCkih,
kнlturnЉ i drugih interesa rad-nih ljudi u odgovarajuбim drustvenim
delatnostima. Vec su Ustavni amandmani iz 1971. godine nalagali da
se interesne zajednice u oЬlastiшa drustvenih delatnosti organizнju
na bazi ravnopravnosti i ravno-pravnog dogovaranja radnih ljudi
koji su korisilici usluga, odnosno iz cijeg se dohotka finansiraju
ove delatnosti, i radnih ljнdi н delatnosti-шa koje, rekao bih,
proizvode te usluge, i koji, takode, svojн delatnost i нjezin
razvoj zasrrivajн na dohotkн stecenom Ila osnovu takvog
nepo-srednog i slobodnog, ali ujedno dugoroenog, organizovanog i
odgovornog samoupravnog sporazumevanja sa radnicima u materijalnoj
proizvodnji. Tu oЬlast samoupravnih odnosa Ustav naziva slobodnom
razmenom rada. Time nije obezbedena samo neposrednija kontrola
radnih ljнdi nad trosenjem sredstava u raznim drustveniш
delatnostima, vec i svoje-vrsнa samoнpravna integracija iilteresa,
koja omogucava da se poje-diile vrste drustveilill delatilosti
razvijaju sa mrюgo vise рlана i шnogo --vise uskladeнih napora
»proizvodaca« i korisnika uslug&.
Osirn toga, ovo treba da oшoguci odlucujнce korake ka
integracij:i udruzenog rada, kako onog н neposrednoj materijalrюj
proizvodnji,
30
tako i onog u nematerijalnoj proizvodnji, а koji se шaterijalno
realizuje tek posredno, u vecoj produktivnosti drustvenog rada
uopste. Dok је drzavni budZet Ьiо posrednik u tim odnosima te dve
oЬlasti drustvenog rada ne samo sto su prividno izgledale kao
nezavisne jedna od druge, cak i kao Ьitno razliCite, vec stavise,
dolazile su i u konfrtkt koji se, ро pravilu, nije razresavao u
d'irektnom samoupravnom odnosu m.eau rad-niш ljudima, nego
politickim sredstvima i odlukama u drzavn11n orga-niшa, odnosno
republickim skupstinama. Dosledna primena novih ustavnih odredaba
treba, medutim, da sнaznije nego do sada dovede оЬе te oЬlas11i
drustvenog rada u direktnu medusobnu zavisnost i do шedusobnog
samoupravnog dogovaranja. U drustveniш delatnostima koje, u stvari,
nisu u pravoш smislu samo cЉlik po:trosnje vec i sastavni deo
drustvenog rada, nije neophodno da porez ili drzavniш propisiшa
utvrden doprinos budu jedini regulatori odnosa izл:нedu proizvodnog
i takozvanog neproizvodrюg rada. Као i na sviш drugiш podrucjima
sloЬodne medusobne razmene rada, i ovde neposredni ekonomski
od-noSi razlicitih oЬlasti drustvenog rada, ро pravilu, daju bolje
rezultate неgо sto је to Ьiо slucaj sa budzetskim i poreskim
nacinom finansiranja. Drugim reCima, rec је :ne samo о vertikalnom
vec i о horizontalnom povezivanju drustvenog rada.
Razume se, tu ne mogu Ьiti posrednik trzisni odnosi kakvi
vladaju u robnoj proizvodnji. Vec pocetni koraci u izgradnji
samoupravnih interesnih zajednica pokazuju da se u takv'irn
organizacijama medu-sobnih ekonomskill i drugih odnosa proЬlemi te
vrste mogu uspesno re.Savati samoupravnirn sporazurniшa i
drustvenim dogovorima na dugo-rocrrijim osnovama.
Dakako, posto se tu cesto radi i о posebnim drustve:riim
intere~irna, driavni organi се morati u tim oЬlastima drustvenog
rada i dalJe da vгSe odredene vrlo znacajne regulativne, ра i
nadzorne fuнkcije. No, te funkcije не treba da narusavaju vec da
upoФpunjuju ri garantuju sus-tinSku uzajarnnu povezanost i
zavisnost celokupнog drustveno,e; rada u jedinstvenom samou:pravnoш
sistemu.
Та povezanost је u nasem ustavnom sistemu doЬila i svoj
'insti-tucionalni izraz time sto su samoupravne delegatske
'Skupstine samo-upravnih interesnih zajednica od posebrюg
drustvenog interesa ravno-pravni dom opstiнskih i repuЬlickih
skupstina, kada оне odlucuju о pitanj'ima koja su od Ьitnog zпасаја
kako za te saшoupravne interesne zajednice tako i za drustvo kao
celinu. То se odnosi na net samouprav-rrih interesnih zajednica -
za obrazovaнje, nauku, socijalnu zastitu, zdravstvo ri kulturu. То
znaci da opstinska, odnosno republicka skups-tina ne moze doneti
odluku ili zakon koji se odnosi na te drustvene de-latнosti bez
saglasnosti njihovih samoupravnih skupstina. Ali i obrnuto,
skupstiнe tih samoupravnih interesnih zajednica ne mogu doneti
svoju odluku bez saglasнosti drugih domova opstinske, odnosno
republicke skupStine, kada је rec о znacajnim pitanjima od opsteg
drustvenog interesa. Razume se da је Ustav morao predvideti i
postupak arЬitraze, ako se sporazum ne postigne, а odluka se nюra
doneti.
Takvim sistemom drustveno-ekonomskih i denюkratskih odnosa su i
drustvene delatnosti, koje su Ьile tradicionalno vezane za
drzavu
31
-
i zavisne od nje, postale slobodne samoupravпe delatnosti i
integтalni deo samoupravпog udruzeпo~ rada.
Uloga svesnili socijalistickih snaga u daljem razvoju
samoup1-avljanja
U samoupravnom razvoju ekorюшskog i ~olitickog sis_t_en;a _iv
drustva uopste veoma је znacajпa i uloga organizovanJ:h snaga
socrJalistrcke dru-stvene svesti izrazenЉ u takvim organizacijama
kao sto su Savez komu-nista, Socijaiisticki savez radnog naroda,
s~~ikati, o_;н~ad~nske .~ druge druStveno-'politicke organizacije,
kao i u naucmm, strucnlПl l dr.ug'll!n dгustvenim organizacijama.
Ove organizacije .n~ rr:eki po~rednr~ .J.Zmeёiu coveka i v1asti
coveka i organa samoupravl]an]a, coveka 1 skupstшe, kao sto su to
politi~ke partije u klasicnom parlamentarnom sistem:r. Nacelno
uzev, one su pre svega faktor oЬlikovanja drustvene sv~s~, odnosno
oslonac i avangardna snaga radnog coveka koja mu omoguc~Je da bu.~e
sposoban za sanюstalno i kvalifikovano vrsenje demokratskih
funkCIJa н njegovim samoнpravnim institucijama i koje pokrecu
narodne mase u akciji za dalji razvoj socijalistickih odnosa.
Meёiutim, posto је nase drustvo jos uvek u revo1u~ior:arrюm ..
p~eviranju, Savez komunista - zajedno sa d~gi~n ~rog~es1v~н.~.
soc1]alls-tickim snagama i dalje ima ulogн vodece 1de]ne !1
politlck~. revol~-: cionarne snage na onim podrucjima drustvenog
~vota о~ ko]йl ~aVISI staЬilnost socijalistickih i samoupravnih
osnova .~aseg dr~stva .. U [StOJ? smislu i sindikati vrse veorna
znacajnu funkcl]U razresavaщa konfll-kata koji nastaju u ekonomskim
i socijalnim odnosima meёiu ljudima.
Bitan faktor i pokretacka snaga kontin:;riranog razvoj~
~a.n::oup~ ravljanja u nasoj zemlji је, nesumnjivo, i to sto su se
.vodece 1deзn~. 1 politicke snage naseg drustva, а pre svega Savez
komuшstc: Jugosia:vrJ~, ne samo opredelile za sarrюupravljanje, vec
su razradom щegovog Id~Jnog, drustveno-ekonomskog, politicko~ i
kulturnog kncepta . ne~rekidno podsticale i usmeravale razvoj
samoupravпog srstema 1 щеgоvн нnutrasnju integraciju u pravcu
izgradnje jedinstvenog, ko~istent~og i celovitog drustveno~
sistema. OCigledno је da н prevladavan]u proti-:--recnosti i
konflikata interesa kojih ima i U nasem samoupravпom
SOC1-jalistickom drustvu, spontanitet i empirizam ne mogu blti
je?ini fakto~ razvoja. Ne samo nauka, vec i idejne i poli'ticke
snage drustva. kao 1 drнgi faktori svesnog ljudskog stvaranja,
neophodna su i u mnogom pogledu odlucujuca komponenta tog procesa.
Mi nastojimo ~а u naser_n sisternu te snage ne budн
partijsko-politicki faktor u odvo]enoш polr-tickorn sistemu drzavпe
~тlasti, vec unutrasnji sastavп~ deo ~istema sarrюupravljanja, to
jest oblik organizovane svesne ~t1vnosti v samouprav:-ljaca kako u
sistemu udruzenog rada tako i u s1sterrш drzavne vlast1.
Svoju istorijsku ulogu u izgradnji socijalistickog drustva
radnicka klasa шоzе uspesno da odigra samo kao organizovana snaga.
н l:ldruze-nom radu, kao organizovana snaga н samoнpravпom.
ostvanv:anJ_н svo--jih socijalnih, kulturnih i drugih interesa, kao
.?rgar11zova:з-a. Ide]rю-~oliticka snaga u neprekidnoш proЬijanju
ka s_voJim d':g~r~cюm !d~m istorijskim interesima koji su
istovremeno 1 dugorocm mteres1 drust-
32
venog napгetka нopste i kao organizovana snaga u odbrani
socijalistic-kog razvoja u drustvenoj praksi. Sanюupravljanje rnora
izrazavati sve te rnanifestacije Ьiса radnicke klase, i zato ono ne
moze biti samo ne-kakav instrument iskljucivo empirijsko~ delovanja
radnih ljudi u ost-varivanjн njihovih svakodnevпih interesa u
udruzenom radu, а jos manje nekakve spoнtane vladavine masa, jer bi
se она svela na cisti empirizarn.
Prema tome, zadatak koji danas pre svega treba regнlisati jeste
neophodnost da uCinirno nov korak u takvom kon:stituisanju
ekonom-skih, socijalnih i demokratskih odnosa meёiu radnirn
ljudirna u udruze-noш radн, u okviru kojih се oni kao organizovana
snaga Ьiti jos samo-stalniji, a1i нjedno i jos odgovorniji u
upravljanju drustvenim sredstvi-ma za proizvodnju, kako bi tirne
postajali sve kvalifikovaniji stvarni nosilac i motorna snaga
samoнpгavnog drustverюg razvoja. Razuшe se, od trenu.tka kada
preuzima dгustvena sredstva . i vlast, radnicka klasa pocinje da
rnenja i sebe samu, pri сешн u jedinstveн samoupravпi s'is-tem
socij alistick:ih proizvodnih odnosa neprekidнo i sve sire i
svako-dnevno нkljнcuje i sve druge slojeve naroda. Sarno tirn putem
sаmонргюгnа i deшokгatska diktatura proletarijata moze da postane
demo-kratska vladavina naroda, ri sarno tim putem i radnicka klasa
sve vise prestaje da bude sarno sloj radnika kao »dresirarre radr1e
snage« (Maгks).
Ali нpravo zbog toga subjektivni faktori kreativne drustvene
svesti rnoraju Ьiti organizovani sastavni deo sistema samoupravne
demo-kratije i izraz sarnoupravпe aktivпosti samog udruzenog rada,
а ne neka idejno-propagandisticka sna~a van to~ sisterna ili
klasicna poli-ticka partija iznad njega, to jest koja upravlja
drustvorн umesto radnog coveka, odnosno graёiarra.
Samoпp1-avna socijalisticka demokratija
Svakako da је jedno od centralnih pitanja na kojem se angazujн
svesne socijalisticke snage i pitanje daljeg razvoja samoupravne
demo-kratije u nasem drнstvн kao celovitom sisternu.
Vec smo odavпo utvrdili, а i ceiokupna наsа praksa је
potvrёiivala i potvrёiнje, da samoнpravпom socijalistickom drustvн
ne odgovara sistem visepartijske dernokratije koji је нastao н
burzoaskoj politickoj drzavi ili jednopartijski sistem koji је
нastao u specificnorn prelaznom periodu izrneёiн burzoaske i
socijalisticke demokratije. То, dakako, ne znaCi da poricemo
istorijsku mogнcnost, а н mnogiш zernljaшa cak i neophodnost, da
socijalisticki odnosi pobede i u uslovirna postojanja visepartijske
demokratije bнrzoaskog tipa, ako za to postoje od·govara-juci
istorijski uslovi. Meёiнtim, наsа zeшlja је prosla kroz dubokџ
soci-jalisticku revoluciju i ona не Ьi rnogla da savlada
suprotnosti zbog kojih је revolucija i нastala da је otvorila
prostor za delovanje kontra-revolucionarnih sнaga н oЬliku nekog
visepartijskog sistema, iz prostog razloga sto te suprotnosti
samorn revolucijom nisн blle ukinute, vec је Ыо promenjen samo
odnos snaga. Obнavljanje visepartijskog sisterna s~mo Ьi ponovo
zaostrilo stare suprotnosti.
З Samoupr·aYljanje u JugoslaYiji 33
-
Med:иtim ne moze biti nikakve sиmnje u to da socijalizarn ne
rnoze da nap~edиje ako se u пјеmи ne razvijajн demokratski odnosi
rned:u ljиdima, to jest ako socijalisticka praksa nema aktivпu
podrsku vecine radrrih ljudi. Boreci se protiv neprijatelja
socijalizrna i socijalis-tickog samoиpravljanja istovremeno smo
stvarali uslove za razvoj novog tipa demokratije, to jest
samoнpravпe socijalisticke d.emokratije, .. ~oja se zasrliva na
demokratiji иdrиzenog rada. U takvoJ deшokratl]l пе postoji vise
potreba za takrniicenjeш politickih partija, to jest za borbu mectи
njirna koja се od njih na сеlи centralisticke drzave vladati radom
i drиstvenim kapitalom, jer sи i rad i drнstveni kapital u rиkama
udrиzerlih radrlika и njihovirn osnovrlim orgaпiza
-
drustvu i postaju sposob11e da a11gazuju najsire kreativнe
s11age dru-stva.
Va.z11o је, takode, ukazati 11а to da delegat 11ije u svakom
ko11kret-11om pitaлju strogo veza11 takozvanim imperativ11im
mandatom, jer Ьi to suvise otezalo i usporilo rad skupstine,
pogotovo kada је rec о re-publickoj, а 11aroCito о Skupstmi SFRJ.
Као sto samoupraVIla zajed11ica delegaciji, tako i delegacija svome
delegatu u skupstim daje instrukcije za rad, а 11е postavlja
zahteve kako da glasa о svakom pojedinom pita-пju. Posle
pretresaлja u delegaciji onih pitanja koja su na dnevnorn re-du
skupstine, delegacija, u stvari, daje opste uputstvo delegatu о
tome kako da se ponasa u skupsti11i. Ali u tom okviru delegat је
samostalaл u opredeljivaлju i glasaпju о pitaпjima о kojima se
odlucuje u skupsti-пl. Naime, osnovna funkcija delegacije i
delegata ne svodi se samo na to da kao »postar« prenese stavove
svojih samouprav11ih zajednica -rnada пarav11o moraju da cine i to
- vec i da se sporazumevaju i dogo-varaju sa drugim delegacijama i
delegatima radi pronalazenja resenja koja sн prЉvatljiva i za
druge, to jest koja odgovarajн i opStim drustve-лim iпteresima.
1\!Ioraju se, dakle, staтati о usklaaivaпjн pojedmacnih sa
zajednickim mteresima. Narav11o, oni pri tome morajн izrazavati
inte-гese i роtтеЬе svoje samoupravne zajednice, ali moraju
u.vazavati i inte-тese i роtгеЬе drнgih samoup:cavпih zajednica, sa
cijim delegatima treba da se sporazнmeju о resenjima koja sн
prihvatljiva, ako 11е uvek za sve, опdа bar za vecinu. No, ako
samoupravna zajednica ne bude zadovoljna тadom svog delegata, ili
svoje delegacije, опа moze i da ih opozove. Ali i оЬгnнtо, i
delegacija i delegat takoae iшaju pravo da podnesн ostaYku, ako se
ne slazн sa smernicarna koje im daje samoнpraVIla zajednica,
odnosno delegacija kojoj sн odgovorni.
Delegatska veca sн okosпica skнpstlna kao organa dгнstvenog
sa-moнpravljanja i najvisih огgапа vlasti u okviгu prava i dнznosti
dru-stveпo-politickih zajedпica. О11а utvraнju politiku i оdlнснјн
о svim 11aj-vaznijim pitaлjima znacajnim za politicki, rprivredrri,
socijalni, kultuтпi zivot i dтнstveni razvitak u interesн таdпоg
coveka.
D1·zava i samoupravljanje
Dгzava kao faktor vlasti i u uslovima samoupravljanja zadrzava,
i jos dugo се zadrzati, veoma znacajпu ulogu u regulisaлju
materijal-rrih tokova drustvenog razvitka, u obezbeёlivanju planske
privrede i 1.1 drugim oЬlastima drustveпog zivota, posebno u
oЬlasti obezbedivaлja пesmetaлog funkcionisaлja socijalistickog
samoupraVIlog sistema. Ali гazvojem samoupravljaлja njena
drustveno-istorijska uloga poCinje da se menja. Ona vise nije
samostalna snaga iznad drustva niti pojam ideпtiteta sa drustvom,
vec postaje sve vise jedna od funkcija samoupraVIlo organizovanog
drнstva. Drzava је sve manje sopstvenik uslova i sred-stava rada u
ime radnika, а sve vise jedna od funkcija drustvene svoji- .. не,
izrazene u takvim proizvodпim odnosima u kojima uslovima !i
sred-stvima za proizvodnju neposredпo i na osnovu jedпakih prava i
odgo-vornosti raspolazu radnici, radпi ljudi udruzeni н drustvenom
radu i razvojн drustverrih proizvodnih snaga. Time i idejna i
politicka аvалgаг-
36
da radnicke klase i druge snage socijalisticke drustvene svesti
s"~.те manje mogu da dolaze u polozaj da u otuaenom politickom
sisteшн drzave vladaju umesto radnicke klase. О11е u uslovima
samoupravljanja posta-ju, tako reci, unutrasпja snaga svesti te
klase i svih radпih ljнdi, koji kao demokratska, slobodпa
samoupraVIla zajednica proizvodaca нpravljaju kako udrнzenim тadom,
razvojem proizvodnih snaga i celokнpnim ma-terijalnim i socijalnirn
razvojem drustva, tako i drzavom kao oruaern vlasti i prinнde, za
obezbeaivaлje takvih пjihovih interesa, sve dok ta-kva pтinuda Ьнdе
istorijski neoplюdna.
1\!Ii smo se uvek suprotstavljali poznatoj Staljd.novoj tezi da
1\!Iark-sova i Lenjinova teorija о >>odurmraлju« drzave spada
н dalekн bнdнcnost, а da је sadasnji zadatak u stvari samostalno i
svestrano јасалје uloge drzave. Nasuprot tome, naglasavali smo da
је svaki korak u proSi-rivaлju uloge sanюupravljanja i korak u
>>odumiranju« drzave. Ali ujed-110 smo uvek isticali da to
nikako пе znaci slaЬljenje drzave kao instrнmenta vlasti radnicke
klase, jer ona kao organ vlasti ne moze da slaЬi sve dotle dok је
ta vlast drustveno-istorijska neophodnost. OЬlici te vla-sti i
пјеrюg ispoljavanja menjace se, doЬijace razne demokratske forme,
ali njena sadrzina шоrа ostati sve dotle dok radпicka klasa ne
izvojнje definitivne Ьitke za socijalizaш u praksi, u proizvodnim
odrюsirna.
Drugim тeCima, polazimo od gledista da nije dovoljno samo
govo-riti о vlasti radnicke klase, jer se iza takvog praznog
pricanja i raznih vrsta demagogije шоgн kriti i veoma sнmnjive
politicke amЬicije. Na-protiv, radпickн klasu, odпosno sve radne
ljнde, treba uciniti direktnim nosiocem vlasti upravo u
samoupraVIloj orgaпizaciji u kojoj oni rade, zive i ispoljavajн
svoje neposredne i dнgorocne mterese i ciljeve. Na-raVIlo, н takvom
sistemu morajн imati svoje mesto i odlucнjuci uticaj i orgaлizovane
snage socijalisticke svesti koje се znati da povezujн daлasnji sa
sutrasпjim danom, neposredni interes sa dнgorocnim, pojedinacni
iпteres sa zajednickim, iskнstvo prakse sa naukom, idejno-politicke
cilje-ve sa strucnim, rekao Ьih, sistem samoupravljanja sa sisteшoш
drzavne vlasti na takav nacm da је upravo sistem samoнpravljaлja i
baza i po-lazna tacka drzaVIle vlasti, kao »radnicke klase
organizovaпe kao drzava«.
Samoupravljanje i meuпnacionalni odnosi
Socijalisticko sarnoupravljanje, i 'kao koncept i ideja i kao
praksa nasih radпih ljudi, istovrerneno znaci i najsnaznije
оЬеzЬеаепје slobode i ravnopravnosti naroda i narodnosti koji zive
u Jugoslavij1i. Polazna tacka za razvoj meaнnacionalnih odnosa u
11аsеш drustvн nije sашо ро..: liticka i kllltнrna, odnosno
demokratska sloboda naroda, vec i njegova ekonoшska samostalnost
koja, tako reci, automatski proizlazi iz samoup--raVIlog polozaja
гadnika i svih radпih ljudi. Na takav nacin sarrюupravljaлje
radnika, radnog coveka istovremeпo оЬеzЬеанје svakoj naciji
sa-moupravпu samostalnost u radн i raspolaganju rezultatima rada,
odno-sno u izgradnjj materijalne baze za razvoj sopstveпe kнlture i
civilizacije. Јег, za obezbedenje slobode jednog naroda Ьitrю је
da, pored politicke i kнltнrne samosta1nosti, on raspolaze
rezultatima, odnosno dohotkoш
37
-
svog drustvenog rada i da upravlja celokupnorn drustvenom
reprodukci-jom, dakako, u odgovarajucoj ravnopravnoj uzajamnoj
zavisnosti i odgo-vornosti sa drugim narodima koji Zive u istom
privrednom sisteпш. Ova nacionalнa ekonomska samostalнost u nasoj
zemlji nije ni etatisticko--adrninistrativнa kategorija ni
autarkija niti pravo на nacionalisticki ego-izarn, vec upravo
specificam. vid i izraz sarnoupravljanja radnog coveka.
А upravo takva saпюupravna sarnostalnost naroda i narodnosti
Jugoslavije pokazala se i kao uslov i najsnaznija pokretacka srшga
u nji-hovorn zblizavanju, ujediнjavam.ju i jacanju ravnopravne
rnedusobne od-govornosti u resavaнju zajednickilh proЬlerna i
ciljeva. Nikako tirne Ile Ьih zeleo da tvrdim da U tim OdilOSirna
vise Ilema i konflikata interesa. Oni postoje, а sigurno се se i
ubuduce pojavljivati. Ali, celokupno IlaSe dosadasnje iskustvo
potvrduje da је upravo samoupravljanje najsnafulij~ faktor u
prevazilazeнju takvih konflikata interesa, odnosno u
dernokrat-skorn resavanju zajednickih proЬlerna koji nicu iz takvЉ
konflikata.
Sarnoupravljanje u buducnosti
Kad Ьi:smo hteli da sa nekoliko reci darno jednu viziju
buducnosti, rekli Ьisrno da се se drustvo tek kada se bude
oslaнjalo na automatizova-ne proizvodne sluzbe moci do kraja
organizovati kao samoupravrю dru-stvo korne vise несе Ьiti
neophodna ni drzavna рrИ:шdа ni prinuda priv-rede proizvodnog
procesa koja dam.as zahteva fizicki rad coveka. Iak:o su ovi
procesi vise stvar buducnosti, njih u izvesnorn smislu vec danas
treba u.Шrnati u ob:air. I to pre svega u torn smislu sto
sarrюupravljanje u proizvodnorn radu treba sve vise da se preplice
sa svirn drugirn oЬlastima drustverюg sarnoupravljanja i drzavnog
sistema.
U buducнosti, kada dalji razvoj proizvodnih snaga bude stvorio
odgovarajuce uslove, sigurno је da се i drustverli polozaj coveka i
odno-se rnedu ljudirna sve manje odredivati njihov tekuci rad, а
sve vise uku-pan rezultat drustvenog rada i stvaranja. Тime се se
srnaнjivati i snaga unutrasнjih konflikata interesa i uloga drzavne
vlasti u sisternu sarno-upravljanja. Ali ne sarno to. Prostor
sarnoupravne slobode toliko се se proSiriti da samoupravлa
demokratija, kao oblik drzavne vlasti radnicke klase, vise лесе
biti oЬlik za za8titu socijalistickih proizvodnih odлosa, vec
slobodan odнos stvaralacke saradнje rnedu ljudima. Nase drustvo је,
doduse, tek на pocetku tog puta, ali rni morarno Ьiti dosledni i
radi-kalni u kursu, kao sto пюrarno biti realisti u pogledu
korlkretnih koraka u njegovom ostvarivaнju. Zatrcavaнje u resenja
za koja u nasem drustvu jos ne postoje uslovi jedнako је opasno kao
i zatvaranje oCiju pred pro-Ьlernirna koje је istorija stavila na
dнevнi red savrernenog covecanstva. Drugirn reCirna, ukidati ili
slaЬiti ulogu drzave pre nego sto sarrюupravno drustvo Ъude
sposobno da zivi bez oslonca na snagu drzavne vlasti radnicke klase
i ·svih radнih ljudi, Ьilo Ьi ravrю odricaпju upravo od
socijalistickog samoupravljam.ja. Ali, mi srnatramo da koraci koje
sada __ Ciнirno idu u pravcu takvih dugorocnih ciljeva, i to kako u
drustveno--ekonomskirn odnosirna tako i u daljem razvoju лaseg
politickog sisteшa.
Za ljude koji su vecito skloнi podrzava:n.ju postojeceg stanja i
reda stvari samoupravljaнje је utopija i anarhija. Medutirn, za
ljude koj1
38
tra2e izlaz iz SU!promosti savrernenog drustva na socijalistrcki
i demo-kratski nacin socijalisticko sarnoupravljanje је jedna
rnogucнost takvog progresivнog izlaza, а za neke је i istorijska
nemmovnost. Za nas, pak, koji srno aнgazovani u izgradнji sistema
socijalistickog samoupravljaнja u Jugoslaviji samoupravni sistem је
nase drustvo, svakodnevna proЬlematika u kojoj zivimo, zadatak i
cilj koji vidimo pred sobom. Ne bih zeleo da ideali:zJirarn uspehe
naseg dosadasnjeg razvoja sarrюupravljanja. Medutim, rr1i
srnatrarno da su postigнuti ozblljni rezultati. U sva-kom slucaju,
samoupravlianje vise нiје sarno vizija i teZпja progresivne
socijalisticke mi:sli. Ono је i praksa i drustveнa stvarnost koja
vec neko-liko decenija zivi i kontinuirano se razvija. То jos
jedнom potvrduje da sarnoupravljaнje nije efemerna pojava neke
subjektivisticke ideologije niti politicka konstrukcija, vec jedna
od opstih zakonitosti u razvoju socijalizma.
-
SAMOUPRAVLJANJE U JUGOSLAVIJI
/
-
UVODNE NAPOMENE
Socijalisticko samoиpravljaпje је јеdпа od пajvecih istorijskЉ
tekoviпa dиgotrajпe, orgaпizovaпe, teske i slozeпe revolucioпarпe
borbe radпicke klase i svih radпih ljиdi па putu izgradпje
socijalizma и Ju-goslaviji. Od пjegovog uvoaeпja 1950. godiпe
proteklo је preko cetvrt stoleca. Za to vreme samoupravljaпje se
sпаzпо razvilo i obuhvatilo sve sfere drustveпog zivota i rada,
postalo osпova produkcioпih i ukup-nih drustveпih odпosa.
Samoupravljaпje se potvrdilo i afirmisalo kao domiпirajuci
drustveпo-ekoпomski odпos, kao sustina drustveпog, so-cijalпog,
ekonomskog, poLitickog i ukиpnog Ъiса socijalisticke Jиgoslavije,
kao ideologije i kao паСiп svakodпevпog misljeпja i zivljeпja.
Samoupravljaпje је postalo trajпa i пeotuaiva osпova polozaja,
prava i odgovornosti radпih ljudi i ukupпih drustveпih odпosa.
Pokazalo se kao snazaп faktor podsticaпja stvaralastva i
iпicijative radпih ljudi и svim oЫastima drustveпog rada,
razvijaпja ma;terijalпe Qsпove drustva i podizaпja zivotпog
staпdarda i socijalпe staЬilпosti radпih ljиdi. Nje-gova юЪtalпost
pokazala se i и razresavaпju, па demokratski i humaпisticki паСiп,
svih krиpпih koпflikata i protivurecпosti па koje је и svom
socijalistickom hodu jugoslovensko drustvo пailazilo.
Samouprav-ljaпje је, dakle, postalo objektivпa zakoпitost, sa
primarпom sпagom 1·adпicke klase i radпih ljudi и иdruzeпom radu,
koji ga поsе, produb-ljuju i razvijaju и pravcu izgradпje Marksove
slobodпe asocijacije pro-tzvoaaca.
Za vise od cetvrt veka samoupravljaпje је preslo put od prvilL
1·adпickih saveta и 1949. godiпi, kao eksperimeпtalпih organa
radпickog samoupravljaпja, preko radпickih saveta i иpravпih odbora
па osпovu. Osnovпog zakoпa о ирrаvlјапји drzavпim privredпim
preduzecima i vi-sim privredпim иdruzeпjima od straпe radпih
kolektiva iz 1950. godiпe, preko пjegovog stalпog razvijaпja i
oЬlikovaпja Ustavпim zakoпom iz 1953, Ustavom SFRJ iz 1963,
Ustavпim amaпdmaпima 1971. i Ustavom SFRJ iz 1974. godiпe, do
izgradпje celovitog, integralпog drustveпog sistema, и kojem se па
Ъazi drustveпe svojiпe sredstava za proizvodпjи ostvaruje
proleterska maksima osloboaeпja rada, ostvaruje sрајапје rad-пog
coveka и иdruzeпom radи sa uslovima, sredstvima i rezultatima 1·ada
i пjihov odlucujuci иticaj па sve tokove drustveпe
reprodukcije.
43
-
Za bolje shvataпje i razиmevaпje sиstiпe razvoja samoиpravnog
sistema и Jиgoslaviji Ьitпо sи zпасајпi programski dokиmeпti koji
su opredelЩ razvoj samoиpravljaпja. S tim и .vezi vec dиze vreme
oseca se drustveпa potreba za kпjigom и kojoj Ьi па jedпom mestи
Ьila prezeпtiraпa пajvaznija dokиmeпta о razvojи socijalistickog
samo-иpravljanja и Jиgoslaviji od 1949. do danas, иz пjihovo
aиtenticпo obrazlozeпje. Takva kпjiga и Jиgoslaviji пе postoji.
DosadaSпja izda-пja, pre svega izdavacke kuce »Privredпi pregled«,
koja se odпose па razvoj samoup1·avljaпja и Jugo.slaviji,
drugacijeg su karaktera.
Potreba za takvom kпjigom је, ро пasem misljeпju, najsireg
ka-?·aktera, а ро svojoj osnovпoj патепi dиgorocпije i trajпije
vredпosti, kao svojevrsпi prikaz tragaпja i borbe jиgosloveпskog
drustva za soci-jalisticke samoupravпe prodиkcioпe odпose i пjihovo
ostvarivaпje и praksi. Ona Ьi Ьila dragocena pomoc и svakodпe.vпom
radu radпicirruL '!;. osпovпim i drugim orgaпizacijama иdruzeпog
rada, orgaпima drиstveпo-politickih wjedпica, telima
drиstveпo-politickih orgaпizacija, панспiт, strucпim, kиltиrпim,
obrazovпim i drиgim iпstitиcijama, dele-gatima, privredпicima,
stиdeпtima, паиспiт i st?·ucпim radnicima, иceпicima i d1-. Isto
tako, za takv01n puЫikacijom postoji veliko inte?·eso-vaпje svih
oпih koji dolaze iz iпostranstva i izиcavajи p1·aksu saniou...:
pravljaпja i паs иkирпi razvoj. Zbog svega toga kпjiga Ьi, osim
doktt-' шепtасiопоg, iшala пajsiri drиstveпi znacaj.
Kпjiga kоји prezeпtiramo javпosti је, и stvari, zborпik koji
obu-h'Иata пајzпасајпiје izvore tekstova о saшoupravljaпjtL od
1949-1976. godine. U izbon.L tekstova polazilo se рте svega od oпih
koji su пajznacajпi-' ji, kljucni i najneposтednije povezani sa
razvojeш sistema samottpravlja-пja и privredi i drugiш dтustveпiш
delatпostima, te тazvoja drustveпo:.. -ekoпo'lnSkih odпosa и
socijalistickoj Jugoslaviji tL pojedinim istorijskim etapama njeпog
razvoja. NaroCito sи se imali и vidи pтog?·amsko.:.politicki
stavovi о иvoaenju samoиpтavljaпja i пjegovom istorijskom
zna"-caju, sustiпi samoиpravljaпja, polozajи тadпih ljиdi и
samoиpravnom sistemu, dohotku, сепата, тaspodeli dohotka,
ртоsiтепој reprodиkciji~ drustveпoj svojini, planiraпju, tтzistи i
dr. V spomenиtom izborи tek-stova nije se, meautim, Ыize иlazilo и
politicki sistem. То Ьi moglo da. bude predmet posebпog zbornika.
·
Uz dokиmeпte о razvojи samoиpravljaпja и Jиgoslaviji (odnosno
iz'Иode iz njih) dati sи i пajvazпiji delovi ekspozea, govora,
referatci, иvodnih izlagaпja kojima је obrazlozeno dопоsепје
pojediпih dokume-пata. I ovde se tezilo da se dаји samo опi delovi
tekstova koji se od-пose па osпovna pitanja razvoja
samoupravljaпja.
Sadrzaj knjige prezeпtiraп је iвtorijsko-h1·onoloski, to jest
prema vremeпu dопоsепја dokumeпta, uz odgovarajucu periodizacijи
koja. је иslovпog karakte1·a (1950-1963, 1963-1971. i 1971-1976).
Takoae, па pocetkи svakog od tako defiпisaпih perioda dat је kratak
sиmarпi pre; gled и kojem se pokиsalo izloziti опо sto је Ьitпо za
odпosпi period ··и razvojtL socijalistickog samoиpravljanja.
Imajиci и vidи veliki drustveпi zпасај ove kпjige, svakako da
Ьi, i рогеd пaseg savesпog i stгpljivog rada, od velike koristi
Ьile do-Ьroпamerne kritike s ciljem da se, и dogledпo vreme, doae
do jos Ьоlјв i preglednije knjige (zborпika) о samoupravljaпjи и
Jиgoslaviji.
44
TRANSFORMACIJA DRUSTVENIH ODNOSA
NA SAMOUPRAVNIM OSNOVAMA 1950 - 1963
-
Socijalisticko samoupravljanje је nastalo kao istorijska nuznost
u razvoju drustveno-ekonomskih i drustveno-poШickih odnosa u
Jugosla-viji i u svome razvitku dozivljava kvantHativne i
kvalitativne promene u kontinuitetu revolucionarnog snazenja i
oЬ1ikovanja svojih verodostoj-nih sadrzaja. Pre svega, опо је crplo
svoje izvore iz opstih kretanja u svetu ka socijaliznш, teorijskih
i naucnЉ marksisticko-lenjinistickЉ po-gleda, iskustava radnickog
pokreta u svetu i autenticnih sadrzaja, osnove i sиStine па5е
socijalisticke revolucije. SaLmoupravljanje је uspostavila, svojom
svesnom i revolucioпarnom delatnoscu, sama radnicka klasa na eelu
sa Savezom komunista Jugoslavije.
Socijalisticko samoupravljanje је povezano sa drustvenom
svoji-nom sredstava za proizvodnju, koja cini materijalnu osnovu
samouprav-ljanja i, sa svoje strane, samoupravljanje znaci
afirmaciju drustvenog karaktera sredstava za proizvodnju. Takoёle,
socijalisticko samoupгav-ljanje је povezano sa afirmacijom trzisnih
odnosa :i zakorlitosti, ali pod svesnom kontгolom udruzenih radnika
i drustva u celini, putem sarno-uprawюg planiranja. Ono istovremeno
znaci proces postepenog odumi-ranja drzavnih funkcija i prenosenja
niza tih fuнkcija на neposredne proizvoёlace i njihove asocijacije,
proces spajanja proizvoёlaca sa sred-stvima za proizvodnju i
rezultatima njihovog гаdа, 1proces izgradнje integralнog sistema
produkcionih odпosa u kome sve osnovne funkcije upravljanja
tokovima drustvene reprodukcije imaju u svojim rukama radniCka
klasa i radnici u udruzenom radu.
Socijalisticko samoupravljanje, istorijsko-hronoloski
posmatrano, otpocelo је da se uvodi u Jugoslaviji odmah posle
socijalistiCke revo-luci:je, kroz pocetne, posredne i nedovoljrю
razvijene oblike uticaja rad-nika na delatnost preduzeca. То је u
preduzeciшa dolazilo do izrazaja u delovanju radnickih poverenika,
sindikalne organizacije, tzv. radnickih savetovanja, davaпju
predloga, misljenja i saveta radnih ljudi rukovod-stvu ;preduzeca.
Krajem 1949. doneto је Uputstvo о osnivanju i rad1L radnickih
saveta drzavnih privrednih preduzeca, koje predstavlja prvi akt
autenticnog samoupravljanja i pretecu zakona о uvoёlenju
samo-upravljanja iz 1950. godine. Mada је Uputstvo znaCilo osnovu
za for-miranje saшoupravnih organa u jednom broju (215)
eksperimentalno izabrar1ih preduzeea, radnicka klasa је vеоша
povoljno priшila formi-ranje radnickih saveta tako da ih је u
kratkom roku (za oko pola
47
-
godine) obrazovano и priblizno 800 predиzeca. Pored kontrolne
funkcije, ovi radnicki saveti ~irnali sи niz fиnkcij а и pravcи
prиZanja pomoci za unapreaivanje poslovanja predиzeca, ali је
ostala оdlисијиса иloga
-
prenose se na upravljanje radnim kolektivima preduzeca, otvoren
је proces donosenja autonornnog samoupravnog prava (samoupravni
pra-vilnici i dr.), ojacana је samostalnost preduzeca u
privredivanju uz otvaranje procesa da snose posledice svoga
poslovaпja (Нkvidacija, sa-nacija, poravпavanje poverilaca i sl.).
U 1954, 1955. i 1956. gocИni nije bilo smelijih ideja i zahteva za
mепјапје jos raпije uspostavljeпog sistema drustveпih odnosa. Nije
Ьilo vecih prodora na liniji decentra-lizacije, deЬirokratizacije i
demokratizacije drustvenih odnosa. lpak, kao izuzemo znacajпa
komponenta samoupravnog sistema ru 1955. godini uveden је komшшlni
siStem, u kome su opstine postale jedan od Ьitnih samoupravпih
cinilaca i faktora drustveno-ekonomskog ·razvoja.
Medutim, tada8nje analize drustveno-ekonomskih odnosa ukazi-vale
su da se od preduzeca i komuna oduzima suvise sredstava i da su
preduzeca osudena na tehnicku i privrednu stagnaciju, а komunama se
otezavaju napori za podsticanje radnih kolektiva za vecu
produktivnost rada, za razvoj rprivrede i podizanje sopstvene
materijalne osnove, obez-bedivanje porasta zivotnog standarda i
slicno. Veoma su ostro postav-ljeni zahtevi da se ucine dalje
promene u razvoju privrednog sistema, sistema prosirene
reprodukcije, u deetatizaciji drustvenih odnosa u pravcu ustavne i
zakonski utvrdene uloge neposrednih proizvodaca i njihov;Љ radnih
kolektiva i komuna u drustvenoj reprodukciji. Prvi kongres
тadnickih. savet2 Jugoslavije, odrzan juna 1957. godine,
sintetizovao је sva dotadasnja saznanja i znacio је veliki
politicki podsticaj u pravcu navedenih i drugih promena u
privrednom sistemu. Kongres se naj-odlucnije zalozio za slobodniju
raspodelu dohotka sa ciljem da se kroz to realizuje pravo
proizvodaca na raspodelu dohotka prema radu, sto је nюgucno vise
ujednace uslo\ri privredivanja za sve radne kolektive,
objektiviziraju obaveze prema drustvenoj zajednici, za prosirivanje
sa-mostalnosti preduzeca i prava neposrednih proizvodaca u
·proizvodnji i raspodeli sredstava i posebno na podrucju prosirene
тeprodukcije, za jacanje saradnje i udruzivanja medu preduzecima. U
aprilu 1958. go-dine odrzan је Sedmi kongтes SKJ koji је usvojio
Program SKJ, kao dugorocnu temeljnu, idejпo-politicku platformu
razvitka samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji. U Programu su, na
osnovu maDksisticko-le-njinisticke nauke, sopstvenog iskustva i
razvoja socijalizma u drugim zemljama, formпlisane odred