Gehlen: ovjek Uvod 1. ovjek kao poseban problem ovjek je ivo bie
koje mora zauzeti stav o sebi, a i prema onima njemu slinima jer e
njihovo razmatranje sebe ovisiti o tome kako ih mi doivljavamo i za
to sebe drimo prva formula izvodi ovjeka iz boga, a druga iz
majmuna- zajedniko im je to da ovjek ne moe biti shvaen iz sebe
samog, moe se samo opisati kategorijama izvan ljudskog ovjek je na
izvjestan nain nedovreno bie, tj. stavljeno pred sebe, pred zadatke
koji su mu pukim opstojanjem dani, a nisu rijeeni donosi
NIeztscheovu misao da je ovjek neustanovljena ivotinja i kae da se
to moe shvatiti tako da ne postoji nikakva ustanovljenost onog to
ovjek ustvari jest i bit ovjeka je na neki nain nedovrena on nudi
samo elementarnu antropologiju on odbija bioloki stav jer u ovjeku
prebiva cjelovit nacrt prirode koji inae nije prije iskuan, zato
svako neposredno izvoenje ovjeka iz ivotinje treba moi odgovoriti
na ta pitanja- najee se kod takvih teorija zapostavlja unutarnja
strana ovjeka- jezik, mata, volja, spoznaja, moral biologijsko
razmatranje ne smije se odnositi samo na somatsko-
antropobiologijsko postavljanje pitanja sastoji se u pitanju o
uvjetima egzistencije ovjeka- pred kakvim zadatcima stoji takvo bie
koje eli odrati svoj ivot ovjek nije dovren, nego mu je priroda
prepustila da se odnosi prema samome sebi iz ivotne nunosti zalae
se za metodu cjeline prouavanja ovjeka
-
2. opovrgavanje sheme stupnjevanja iz instinktivnog ponaanja
proizlazi inteligentno ponaanje naviknuto ponaanje pripada svakom
ivom biu koje svoje ponaanje lagano mijenja na osnovi prijanjih
iskustava na svrhovit i ivotu koristan nain- ivotinja izvjeba
uspjene pokrete provjeravanja, izgrauje se navika i asocijativno
pamenje je takoer ukljueno u tu sposobnost samo ovjek bez pokuaja
provodi smisleno ponaanje naspram novih situacija koje nisu tipine
ni za vrstu ni za jedinku- inteligentno ponaanje Scheler je rekao
da je novi princip koji ovjeka ini ovjekom suprotstavljen svakom
ivotu uope, da stoji izvan svega to bismo mogli nazvati duh- bit
duha je njegova egzistencijalna odrijeenost i odvojivost od prinude
i zavisnosti od organskog- takvo duhovno bie nije vie vezano za
nagone, nego je slobodno prema okolini Samo ovjek moe sebe uiniti
predmetom vlastite spoznaje Schelerov nauk sadrava jo jednu
predrasudu- stupanjsku shemu iji se odjeljci nazivaju instinkt,
navika, praktina inteligencija i ljudska inteligencija- to je
zavaravajui poredak na koji se ne moemo osloniti jer postoje samo
dvije
-
-
1
-
-
mogunosti- ili postoji kontinuiran prijelaz od ivotinje do
ovjeka pa bi se ovjek definirao pukim obogaenjem; ili ono bitno
ljudsko treba traiti u nekom posebnom ustroju samo inteligencije, u
nekoj posebnoj kvaliteti duh, ali tada bi se ovjek denaturirao
Treba pokazati da je razlika u strukturalnim zakonima koji vladaju
svim ovjekovim funkcijama od tjelesnih do duhovnih- tada se razlika
vie ne bi mogla postavljati samo u duhu, nego i u fizikim nainima
kretanja 1. formula: OVJEK JE DJELATNO BIE- bie koje zauzima stav,
nije utvreno, raspolae- takva definicija ne moe se pojaviti u
okvirima stupanjske sheme ovjek je fiziki ustrojen na taj nain da
je sposoban za ivot samo kao djelatno- to je izgradbeni zakon svih
ljudskih procesa od somatskih do duhovnih Odbacuje Schelerovu shemu
po kojoj u prirodi postoje nia instinktivna bia, vie ivotinje s
navikama i pamenje, jo vie s praktinom inteligencijom, a ovjek to
sve sjedinjuje i izdie se sa svojim duhom- dvije pogreke Gehlen
prepoznajerazvoj ide po Scheleru od instinkta do ljudskog duha; i
stupnjevanje se pokazuje od niih ivotinja prema viim i ovjeku Pravi
instinkti su kretnje, vrlo upeatljive figure kretanja vrlo posebne
vrste koje se odvijaju na osnovi priroenog automatizma i ovise o
unutarnjim engodenim procesima proizvodnje podraaja. Instinktivne
kretnje- priroene i vrsno specifine figure ponaanja- papagaj u
izolaciji zamilja enku i ponaa se kao da je ona tamo, te kretnje
izvodi Zakljuuje da izmeu inteligentnog i instinktivnog ponaanja ne
postoji razlika u stupnju nego tendencija uzajamnog iskljuivanja 2.
ovjek se ne moe shvaati samo po stupnju razliit od ivotinje-
stupanjska shema je neodriva jer postoje razlike u uenju i izmeu
ivotinja koje su sline Kod ovjeka se moe odvojiti slobodna
djelatnost od pritiska neposrednih biolokih potreba, dok ono to je
ivotinja nauila, moe se pojaviti tek kad nastupi definirana
situacija koja za to daje signal
3. prvi pojam ovjeka ivotinje pokazuju jaku regionalnu vezanost
za odreene okolie instinkt je specifian, vrsno tipian oblik
kretanja koji je pripremljen za jednako tako vrsno tipina dogaanja
u okoliu ovjek je djelatno bie; nije utvren on je za samoga sebe
zadaa on je bie koje zauzima stav inove njegova zauzimanja stava
prema vani zovemo djelovanjima- on zauzima stav prema samome sebi i
ini neto od sebe- to nije luksuz koji bi mogao izostati nego
nedovrenost pripada njegovim fizikim uvjetima, on je bie discipline
egzistencijalni uvjeti neutvrenog bia: samodiscipliniranje, odgoj,
discipliniranje kao dolaenje-u-formu i ostajanje-u-formi ovjek je
preputen samome sebi pa je i on rizino bie, s konstitucionalnim
izgledima da se unesrei ovjek promilja- upuen je na ono to je
udaljeno i nije prisutno u prostoru i vremenu, on ivi za budunost,
a ne sadanjost
2
-
Schiller je zakljuio da priroda navodi odredbu i sama je
provodi, no ovjeku daje samo odredbu, a njezino ispunjenje preputa
njemu, samo ovjek moe posegnuti u krug nunosti- in kojim se to
postie- djelovanje - Odbija tezu ovjeka kao bia duha jer ta
definicija ne moe omoguiti da se vidi povezanost tog tjelesnog
ustroja s onim to se obino podrazumijeva pod umom ili duhom -
Morfoloki je ovjek, suprotno svim viim sisavcima, odreen
prvenstveno manjcima koji se u biolokom smislu mogu odrediti kao
neprilagoenosti, kao primitivizam, nespecijaliziranosti, kao
negativno- u prirodnim uvjetima- davno bi bio istrijebljen - ovjek,
morfoloki gledano, gotovo nema nikakvu specijalizaciju- sastoji se
od niza nespecijaliziranosti koji se s razvojnobiolokog gledita
gledaju kako primitivizmi- taj manjak nadoknauje svojom radnom
sposobnou ili darom za djelovanje- rukama i inteligencijom- zato je
uspravljen, obazriv i ima slobodne ruke - Okoli veine ivotinja
nezamjenjivi je milje kojemu je prilagoena graa organa ivotinje-
specijalizirana graa organa i okoli- pojmovi koji se uzajamno
pretpostavljaju - ovjek je otvoren prema svijetu- znai, on je lien
ivotinjske prilagoenosti nekom segmentarnom miljeu - Otvorenost
prema svijetu ili oslobaanje od okolia omoguuju- fizika
nespecijaliziranost, lienost organskih sredstava, manjak pravih
instinkata - Kod ivotinja odgovaraju specijaliziranost organa,
repertoar instinkata i vezanost za okoli - Time odbacuje tezu da je
razlika izmeu ovjeka i ivotinje u stupnju razvoja ili je razlika u
duhu, sada ima organski manjkavo bie koje je zato otvoreno prema
svijetu- tj. nije prirodno sposobno za ivot ni u jednom
segmentarnom miljeu - ovjek je sposoban za ivot pa uvjeti za
rjeenje moraju leati u njemu - Bioloko razmatranje ovjeka sastoji
se u odgovoru na pitanje: kako je to bie sposobno za ivot -
Otvorenost prema svijetu ve je naelno optereenje- on podlijee
nesvrhovitom mnotvu dojmova koji utjeu na njega i koje nekako mora
svladati - ovjek se mora iz vlastitih sredstava i vlastitim
djelovanjem rasteretiti, tj. vlastitim djelovanjem pretvoriti
manjkave uvjete egzistencije u anse za odranje svojega ivota -
Princip rastereenja (za koji on sam kae da je doao do njega i da je
on bitan za daljnje razmatranje ovjeka) klju je za razumijevanje
strukturalnog zakona u izgradnji svih ljudskih postignua- sve
manjke svoje konstitucije koji u prirodnim uvjetima predstavljaju
optereenje njegove sposobnosti za ivot, ovjek samostalno i djelatno
pretvara u sredstva svoje egzistencije na emu i poiva ovjekova
odredba za djelovanje - inovi u kojima ovjek provodi zadau da uini
svoj ivot moguim: 1. produktivni- svladavaju optereenost manjkom-
rastereenje 2. sredstva koje je izvukao iz sebe samog i koja su
potpuno nove vrste ako se usporede sa ivotinjama - u svim
djelatnostima dogaa se dvoje:
3
1. on djelatno svladava zbilju tako to je mijenja u ono to slui
njegovu ivotu jer jednostavno nema prirodnih, po sebi prilagoenih
egzistencijalnih uvjeta iznad njega 2. on iz sebe izvlai vrlo
sloenu hijerarhiju postignua- u samome sebi utvruje strukturalni
poredak sposobnosti koji je u njemu sadran samo po mogunosti i
kojega on iz sebe mora disciplinirati posve vlastitim djelovanjem i
protiv unutarnjih optereenja - ovjek tek vlastitim djelovanjem u
suoavanju sa svijetom razvija ukupnost ljudskih sposobnosti - ovjek
nije sposoban za ivot ni u kojoj prirodnoj i samonikloj sferi
prirode- mora nadoknaditi nedostatak sredstava koja su mu organski
uskraena, i to se dogaa time to svijet djelatno prerauje u ono to
slui njegovu ivotu- mora se sam brinuti za zatitu, za hranu, zatitu
od klimatskih uvjeta, podizati svoju dugo nerazvijenu djecu i zbog
toga mu je potrebna suradnja i razumijevanje - ovjek je usmjeren na
preoblikovanje i svladavanje prirode, i zato na mogunost iskustva
svijeta - on je djelatno bie jer je nespecijaliziran i lien
prirodno prilagoenog okolia - kultura- ukupnost prirode koju je on
preradio u ono to slui njegovu ivotu - kulturni svijet je ovjekov
svijet - ovjek ne moe opstati u dekontaminiranoj prirodi i ne
postoji prirodni ovjek u strogom smislu - ba na onom mjestu gdje
ivotinjama stoji okoli, kod ovjeka stoji svijet kulture, tj.
odsjeak prirode koji je on svladao i pretvorio u pomagala za ivot -
kultura- ukupnost prirodnih uvjeta koje je ovjek djelatno, radom
svladao, promijenio, iskoristio, ukljuujui i rastereene vjetine i
umijea koji postaju mogui tek na toj osnovi - svladavanje obilja
dojmova- rastereenje- smanjivanje neposrednog kontakta sa svijetom,
ovjek ureuje dojmove - opaajni svijet je polje iskustvenih naznaka
koje nam simboliziraju narav i upotrebljivost predmeta - ovjek je
postavljen pred mnotvo dojmova i mora doi do rastereenja, tj. do
aktivne djelatnosti u odnosu na svijet koji osjetilno prodire, a
koja se sastoji u djelatnostima bez neposrednog ispunjenja koje su
komunikativne, ophode se, uvlae u iskustvo i otpravljaju- svijet se
prolazi u komunikativnim kretanjima i akcijama koji su slobodni od
potreba, njegovo se obilje uvlai u iskustvo, spoznaje se i naputa-
i taj proces kao rezultat ima opaajni svijet koji nam je dan - u
djetinjstvu vlastito djelovanje sastoji se u kretanjima u kojima se
sve vidljive stvari oko njega postupno uvlae u iskustvo- kretanja
ruke djeluju zajedno sa svim osjetilima, osobito s okom- stvari se
redom ukljuuju, obrauju naputaju, no obogauju se tijekom tog
postupka simbolikom visokog stupnja, tako da ih je konano oko samo
osjetilo bez napora- u njima se na kraju vidi upotrebna vrijednost-
taj postupak je postupak rastereenja- ovjek gleda oko sebe, a vidi
simboliku vrijednost stvari - orijentirati se znai- reducirati
poplavu dojmova na odreena izdana sredita, dobiti ih u ruke,
rasteretiti se pritiska neposrednog obilja dojmova - ovjek ima
velik raspon kretnji- to je jer je njegov raspon kretnji
nespecijaliziran
4
-
dugogodinja nedovrenost motorikog aparata djeteta opet je
optereenje, usporedi li se sa ivotinjom- ovjekove kretnje nisu
razvijene jer sadravaju beskonano mnogo moguih varijacija koje
ovjek tek treba razviti u ophoenju s predmetima koji ga okruuju -
raspon kretanja ima u odnosu na ivotinjski dvije znaajke: ovjek je
bie s neprirodnim egzistencijalnim uvjetima i trebaju mu kretnje
koje moraju biti promjenjive u skladu s proizvoljnim okolnostima-
za to su potrebne kontrolirane varijacije u kretanju koje se
discipliniraju iz poetne nedovrenosti - ta dva dostignua mogu se
opisati: 1. je dano jedno nezatieno bie preplavljeno podraajima i
nesposobno za kretanje- dvostruko optereenje- komunikativnim
akcijama lienim udnje svladava se svijet, te se iz poetne
nedovrenosti kretanja razvija mnotvo kretanja - orijentiranje u
svijetu i voenje djelovanja- prvi su nosei zakoni ovjekova ivota -
dalje- ovjek je osjetljive za stvari- sve kretnje se dodatno
osjeaju osjetilima vida i opipa - ovjek moe sam promatrati svoje
kretnje- visok stupanj rastereenja - ovjek pri roenju ima mozak
triput vei od mozga antropoida i veu tjelesnu masu - vrsno
specifino uspravno dranje tijela i vrsno tipine komunikacije dosee
nakon godinu dana- on tek tada to dosee, a pravi sisavac te
sposobnosti specifine za njegovu vrstu ima im se rodi - da bi se
dijete rodilo odmah s tim sposobnostima, trudnoa bi trebala trajati
21 mjesec 5. djelovanje i jezik ovjekova postignua se sastoje u
ovjekovoj djelatno rijeenoj zadai da se u svijetu orijentira tako
da mu on postane raspoloiv i padne u ruke- to je postignue
produktivnog rastereenja, ovjek njime probija ovisnost o
neposrednosti, oko sebe je stvorio prazan prostor jednog
neutraliziranog svijeta kojim vlada- kod ovjeka su kontaktna mjesta
sa situacijom sada senzoriki i motoriki svedena na minimum i to
njegovim vlastitim postignuem, a u taj sklop razvoja utkan je jezik
ovjek u svojoj nedovrenosti razvija umijee djelovanja- razvija
umijee djelovanja, nastaje zaliha promjenjivog umijea koje se moe
upotrijebiti kada se pojavi mogunost ljudski zakon
senzorsko-motorikog ponaanja nastavlja se u jeziku, jezik ini
razumljivom posebnost ljudske inteligencije ovjek zbog svojih
morfolokih svojstava prerauje elementarna optereenja u sredstva za
odranje ivota- djeluje na opaajni svijet kako bi se u njemu mogao
orijentirati jezik preuzima smjer tih senzomotorikih procesa i
razvija ga do savrenstva i time je naen prijelaz u miljenje jezik
nastavlja zakonitost postignua- simboli se razvijaju u
komunikativnom ophoenju po zakonima njegove same biti, a simbole
neogranienog svijeta postavila je ovjekova djelatnost ophoenja glas
treba promatrati kao kretnju, i to kao kretnju koja se povratno
osjea
-
5
-
-
1. 2. 3.
4. 5. -
im se te kretnje kao komunikacijske kretnje u odnosu na viene
stvari u jednom specifinom kretanju usmjere na jednu stvar- visok
stupanj rastereenja- intencija da u glasovnim akcijama
komunikativno usmjeravamo na stvari- vitalna osnova misli
intendiranje u glasovnim kretnjama neposredno ve samo stvara
simbol, uveni glas koji, ophodei se sa stvarima, prima od nje samog
sebe i razabire stvar- ta vrsta komunikacije je stvaralaka jer
umnoava realno osjetan sadraj svijeta, najnenapornija je i
najrastereenija osjetna punina svijeta time to se djelatno umnoava,
ujedno se i saima u vrlo odreenim lakim simbolima remek-djelo
ovjekova postignua- maksimum orijentacije i simboliziranja s
najolakanijim raspolaganjem onime opaenim, to se rijeima
neusporedivo uvlai u samoosjeaj vlastite djelatnosti jezikom je
omogueno: uspijeva se zgusnuti i uiniti preglednom udaljenost koja
je uskraena neposrednoj komunikacijskoj kretnji mogue je ponaanje
koje ne mijenja praktino svoje predmete, nego ih ostavlja
netaknutima- jedina komunikacija koja ne uzrokuje nikakve realne
promjene glasovne kretnje su proizvoljno raspoloive i
reprodutibilne- glasovni simbol moe se razdvojiti od same stvari-
to je osnova predoavanja- zato je mogue neogranieno, neovisno o
danim situacijama usmjeravati na stanja i zbilje koji nisu dani;
kroz jezik ovjek dobiva pregled nad prolou i budunou i nad onim to
je odsutno- ovjek je usmjeren na budue i odsutno svaki se apsekt i
koordinacija kretanja mogu intendirati u rijeima zajedno sa
stanjima koja su upletena ovjek jezikom postaje slobodan i od
svojega vlastitog doivljajnog svijeta, te sposoban djelovati iz
svijeta drugih jezik okuplja i povezuje itav strukturalni poredak
ljudskog osjetilnog i motorikog ivota u njihovoj neusporedivoj
posebnoj strukturi- u njemu se dovrava napredovanje u smjeru
rastereenja, u njemu je vrhunac iskustvenih procesa
komunikacije
6. djelovanje i porivi ovjek mora spoznavati da bi bio djelatan,
a mora biti djelatan da bi mogao ivjeti potrebe i porivi ovjeka
funkcioniraju u smjeru djelovanja, spoznavanja, predvianja -
ljudske potrebe se moraju uiniti trajnima- nagon gladi mora prijei
u potrebu da se hranu trai na odreenom mjestu- potrebe moraju rasti
iz djelovanja, sadravati jednoznane okolnosti - osobitost ovjekova
porivnog ivota: 1. svjesnost 2. zakoivost i odgodivost potreba i
interesa 3. mora se moi orijentirati
6
1. 2. 3. 4. 5. 6.
izmeu elementarnih potreba i vanjskog ispunjenja, ukljuen je
itav sistem orijentiranja u svijetu i djelovanja- itava se drutvena
sveza umee izmeu pojedinevih potreba i njihovih ispunjenja
djelovanje je neovisno o porivima, tj. mogu se otkopati jedno od
drugoga i pokae se hijat sposobnost da se porivi zadre za sebe, da
se racionalno ponaanje varira neovisno o njima, razotkriva neku
unutranjost, i taj je hijat vitalna osnova fenomena due odnos
potreba i objekta ispunjenja zbog toga svega je olabljen i zbog
toga se ovjek orijentira po iskustvu u obinom govoru duom zovemo
prvo sloj poriva, svjesnih potreba i orijentiranih interesa koji se
javljaju u slikama i predodbama porivi se mogu zakoiti i zadrati
ime se otvara hijat izmeu njih i djelovanja oni se razvijaju tek u
izgradnji iskustva oni mogu biti zaposjednuti slikama, fantazmama,
sadrajnim sjeanjima- zadrani, oni s tim slikama postaju svjesni kao
odreene potrebe i interesi oni su plastini i promjenjivi, mogu
pratiti promjene iskustava i okolnosti, rasti za djelovanjima zbog
toga nema otre granice izmeu elementarnih potreba i uvjetnih
interesa na zakoenim potrebama mogu rasti vie potrebe koje kao
trajni interesi nose kretanje u budunost i u odnosu na izmjenjive
potrebe sadanjosti ostaju unutra, oni su uvijek subjektivni
korelati objektivnih institucija
7. suviak poriva i voenje Scheler govori o biu ija je nagonska
nezadovoljenost uvijek vea od njegove zadovoljenosti- suviak poriva
Konstitucionalni suviak poriva moe se shvatiti kao unutarnja strana
jednog nespecijaliziranog bia, bia lienog organskih sredstava
Instinkti ivotinja instinkti su njihovih organa kojima su
prilagoeni okoliu i slijede ritmove u prirodi ovjek mora izdrati
izmjenu unutarnjih i vanjskih uvjeta te dolazi do razvoja trajnih
poriva Porivna energija skrojena je za postignua koja se ne mogu
predvidjeti i ponekad su izvanredna Prinuda formiranja pod kojom
zbog suvika poriva stoji ovjekov unutarnji ivot, sama je razvoj
poriva djelatnog, promiljajueg i drutvenog bia Prinuda poriva, pod
kojom zbog suvika poriva stoji ovjekov unutarnji ivot, sama je
uvjet razvoja poriva djelatnog, promiljajueg i drutvenog bia,
ovjekovi svjesni, orijentirani interesi probijaju se protiv drugih
koji su bili jednako mogui, utvruju se uz koenje tih drugih...
Ta prinuda formiranja see duboko pa ak i organski minimalni
nagoni-glad i seksualnost, nadovezuju se na zakone viih interesa
ovjek koji zbog patolokih razloga ne uspijeva postii formiranje
potreba, pod velikim je pritiskom suvika poriva i dovodi se do
samounitenja
7
-
-
to formiranje porivnih snaga u djelatnost ak je i uvjet i
vegetativnog poretkaovjekove vegetativne funkcije usklaene su u tom
smislu redukcija instinkta ne znai dinamiko slabljenje, nego
oslobaanje poriva od organa i okolia redukcija fizikog rizika, do
koje je dolo prilagoavanjem okoliu i specijaliziranjem, nije put
razvoja ovjekove kulture koja se ini kao konzervativno dranje za
naene sigurnosti, nego prije u kulminiranjima energije koja se
rizikom podraava ovjek je bie discipline- ovjek je djelatno bie i
mora razviti zakonitost vladanja porivima i interesima
8. zakon rastereenja uloga svijesti svijest se mora definirati
kao jedna faza djelovanja ovjekovo je miljenje i spoznavanje,
uvjetovano jezikom, okrenuto prema van, poinje opaanjem i iz
istraivanja strukture njegovih postignua i proizlazi da se radi o
sjedinjavanju aktivnosti opaanja i djelovanja u jedno umijee u
posebno visoko razvijenim drutvenim uvjetima, strana djelovanja moe
se reducirati na simboliku ovjeka njegovi bioloki uvjeti tjeraju da
se oslobodi od puke sadanjosti, ovjek mora svoja iskustva provoditi
sam kako bi mu postala raspoloiva- ovjeku su izgraena simbolika
polja gledanja, govorenja, predoavanja na kojima se moe ponaati po
naznakama, rastereena su i motorika podruja sposobni smo s
najmanjim utrokom energije sezati u prolost i budunost princip
rastereenja- ovjek svojim vlastitim djelovanjem iz svojih
elementarnih optereenja stvara anse za odranje ivota, tako to se
njegova motorika, senzorska i intelektualna postignua meusobno
potiu sve dok ne postane mogue promiljeno voenje djelovanja to
rastereenje je ve u strukturama njegova senzomotorikog ivota- oko
ne vidi zamjeuje detalje, nego vidi cjelinu djeluje i na
neizravnost ovjekova ponaanja- izmeu djelovanja i cilja umeu se
posredni lanovi- gledano izvana, to ponaanje karakterizira
neposrednost, a gledano iznutra planirano i predviajue ponaanje
navika rastereuje- habitualizirano ponaanje koje izmie intervenciji
svijesti, otporno na kritiku i imunom na prigovore, postaje osnovom
za jedno vie, na njemu rastue varijabilno ponaanje- tko izvrsno
govori strani jezik, moe usmjeriti pozornost na suptilnosti, a ne
obraati pozornost na to vremena sve vie ovjekove funkcije razvijaju
se tako da se formira stabilna osnovna navika koja rastereuje i
predaje prema gore energiju potrebnu za motivaciju Hartmann tvrdi
da su jae kategorije niih slojeva, vie kategorije ovisne su o niim,
duevni ivot pretpostavlja organski- vie kategorije su slabije, ali
su u odnosu na nie slobodne, sadravaju uvijek neki kategorijalni
novum Svijest nastaje polazei od opaanja, u smislu upravljanja i
doziranja ponaanja u odnosu na udaljene izvore podraaja
-
-
-
8
-
Svijest i zakoeni ivotni proces su povezani, Hartmann kae da se
svijest ne moe razumjeti samo iz koenja neposrednih reakcija, ali
moe iz raznovrsnih stvaralakih postignua koja uskau u prazninu koja
nastaje Svijest je okrenuta prema vanjskom pa e svi procesi i
dogaaji samog ivota biti besvjesni- ne znamo kako diemo i
probavljamo Svijest je okrenuta vani, isprva je pomagala
usavravanju organskog procesa, ali nije ga sposobna spoznati i to
joj nije ni funkcija
9- ivotinja i okoli. Hereder kao prethodnik Schopenhauer je
razvio shemu razmatranja usklaenosti ivotinjske organizacije i
okolia Svaka ivotinja ima svoj vlastiti svijet za ije svladavanje
ima vrsno specifini okoli Struktura neke ivotinje mora se
istraivati u povezanosti s njezinim okoliemsvijet ivotinja nije na
svijet, i obrnuto- do toga doao Uexkull- nedostatak teorije je to
je odmah to prenio na ovjeka- pa kae da je uma za pjesnika-
razlikuje ljude prema dvama svjetovima- opaajnom i djelatnom Greka
je to se brka instinktivna figura ponaanja kod ivotinja sa steenim
specijaliziranim ponaanjem koja kod ovjeka odgovara kulturnoj sferi
Kako ovjek s obzirom na svoju otvorenost prema svijetu, plastinost
i nestabilnost, redukciju instinkta, postie pravilno ponaanje koje
u odreenim situacijama ipak moe ukazati na stanovitu sigurnost-
institucije Ljudske grupe se odravaju institucijama- samo unutar
nekog stabilno institucionaliziranog kulturnog sistema moe doi do
visoko razvijenih stavova Tamo gdje se kod ivotinja nalazi okoli,
kod ovjeka se nalazi kulturna sfera sa svojim vlastitim problemima
i tvorbama Okoli=ukupnost uvjeta sadranih u itavom kompleksu nekog
okruenja, a koji nekom odreenom organizmu doputa da se odri uz pomo
svoje specifine organizacije ovjek se ne prilagoava okoliu
instinktom i organski, nego intelektualnim djelovanjem ovjek ivi u
raznim dijelovima svijeta to pokazuje da moe iz zateenih okolnosti
stvoriti svoju kulturnu sferu ovjek je po naravi kulturno bie
Kultura je ukupnost sredstava pomou kojih neko odreeno drutvo
odrava se Klimatske prilagodbe nisu dane ljudskom rodu, nego su
sekundarne Herderovo razlikovanje ovjeka i ivotinja: ovjek je
daleko iza ivotinje u pogledu snage i sigurnosti instinkta Svaka
ivotinja ima svoj krug od roenja i tu umire- to je manja ta sfera,
to je sigurnije i dovrenije umijee ivotinja, a to je sfera vea i to
je vie njihova pozornost usmjerena na razne predmete, to njihova
osjetilnost slabi i dijeli se Definira ovjeka kao bie manjka, nema
nagone, nema okoli, ima rasprene udnje, podijeljenu pozornost, tupa
osjetila
-
9
I. -
Razlika izmeu ovjeka i ivotinja nije u stupnjevima ili poveanju
snage, nego u razliitom smjeru razvoja snage Kod ovjeka imamo
razum, a kod .umjetnika sposobnost, kod .sloboda, kod .instinkt DIO
POSEBAN MORFOLOKI POLOAJ OVJEKA 10. primitivizam organa
nedostaju mu visoka specijaliziranost organa okoliu.- tu
nespecijaliziranost naziva primitivizmima - primitivzmi mogu biti
ontogenski-embrionalno, ili filogenetski- arhajsko - pojam
prmitivno=nespecijalizirano - specijalizirano= gubitak obilja
mogunosti koje su sadrane u nekom nespecijaliziranom organu u
korist visokog razvoja nekih od tih mogunosti na raun drugih -
izgubljene funkcije se vie ne mogu stei- specijalizirani organizmi
se ne mogu razviti u nespecijalizirane - tako ovjek nikako ne moe
biti razvijen od ivotinje- veliki majmuni su visoko specijalizirani
pa nemogue da je ovjek nastao od njega - dvije vrste nauka o
ovjekovu razvoju: 1. promatra ovjeka kao visokoarhajsko bie koje od
najranijih vremena izbjegava put specijaliziranju b) ili ga izvodi
iz nekog ivotinjskog plemena 2. klasina razvojna teorija- ovjeka
linearno izvodi od specijliziranih tipova majmuna ovjekove
nespecijaliziranosti: 1. glava- ivotinje- njuka razvijena prema
naprijed na raun smanjenog modanog dijela koji se povlai - lubanja
antropida embrionalno i u stadiju mladosti nalik je ovjekovoj, a
tek kasnije se razvija u impozantnu njuku odraslog velikog majmuna
- za zrele embrije svih majmuna tipian je oblik lubanje koji u
odnosu na druge sisavce ima znatno vei modani i relativno krai
eljusni dio DOVRI 11. Bolkova i srodne teorije ovjekova zasvoenost
lubanje, uvueno zubalo, slobodna ruka i stajno stopalo usko su
povezani i tvore ono to se zove uspravljanje Bolk zadrava
podrijetlo ovjeka od antropoida uz jednu dodatnu hipotezu u kojoj
se ovjekov posebni poloaj ipak ponovno upadljivo pojavljuje- ali
njegova vanost je ta to naglaava da je nuno da se sam ovjek uini
ishoditem postavljanja pitanja Razlikuje primarne i konzekutivne
znaajke- konzekutivna znaajka je ovjekovo uspravljanje pa kae da
postajanje ovjekom nije bilo pripremljeno time to se tijelo
uspravilo, nego se tijelo uspravilo jer se oovjeila forma
-
10
1. 2. 3. 4. 5. 6. -
-
-
-
Primitivne znaajke- one koje utemeljuju istinski ovjekov poloaj:
ortognatizam- smjetenost zubala ispod mozga nedlakavost gubitak
pigmenta u koi, kosi i oima oblik uha epikantus srednji poloaj
foramena magnuma, velika teina mozga, trajnost avova lubanje, graa
ake i stopala, oblik zdjelice, ventralno usmjeren poloaj spolnog
proreza kod enke to su fetalna stanja ili odnosi koji su postali
trajnima- kod drugih vrsta su prolazni, a kod ovjeka trajni bitan
je fetalni karakter formi kod ovjeka- faktori koji su uvjetovali
nastanak ovjeka ne mogu biti vanjski nego moraju biti unutarnji- on
je rezultat preoblikovanja usmjerenog na odreen nain na koje se kao
na isti uzorak moraju svesti sva tipino ljudska svojstva, a on tim
uzorkom vidi ovjekovo openito produavanje ili retardiranje razvoja
ovjekov nenormalno spor rast prvo treba objasniti zakon
retardiranja Bolk vjeruje da je ovjekovo postajanje usporeno, a
prethodni oblici dananjeg ovjeka razvijali su se brim tempom Takve
retardacije koje su produile svaku fazu ljudskog ivota, sadrane su
u nekoj vrlo sepcifinoj osobitosti endokrinog sustava- i fizioloki
rast je pod vlau unutarnjeg luenja Retardacije- mlijeni zubi kod
majmuna probijaju odmah nakon roenja, kod ovjeka- mlijeni zubi na
kraju druge godine, slijedi stanka do 6.i pojavljuju se trajni
kutnjaci Zatim kod ena- enska germa je gotova kad je djevojica
stara 4ili 5 godina, a onda nastupa stanka- retardacija ovdje nije
zakoila rast, nego sazrijevanje elemenata koji su po sebi ve
spremni sazrijeti, odgodila je za stariju dob- oko 12, ali tada jo
nije spolno zrela, nego negdje s 18 godina Fetaliziranje forme nuno
je posljedica retardiranja njezina postanka Kako je usporavanje
razvoja moglo biti kauzalni moment za nastanak specifinih somatskih
svojstava- pojedini organski sistemi relativno neovisno se odnose
prema utjecaju retardacije, ali moe se dogoditi, premda je
organizam kao cjelina dospio do krajnje toke razvoja, neko svojstvo
moe ne dosegnuti normalan razvojni stupanj, fiksira se za neko
nepotpuno stanje i usporavanjem dolazi do fetalnog karaktera-
progresivna retardacija vodi preko infantilizma i fetalizacije do
otpadanja neke znaajke Posljedica nekog retardacijskog djelovanja
je da tijelo u sve veem stupnju dobiva fetalni karakter tako to
mladenaka stanja postaju trajnima- sve specifino ljudske tjelesne
znaajke fetalna su stanja koja su postala trajnima- Bolk govori o
dlakamaali ne javlja se smanjena dlakavost tek kod ovjeka- nii
majmuni su ve kao fetusi dlakavi, giboni- raaju se s golim trbuhom,
atropoidi- raaju se s dlakom na glavi, a dva mjeseca nakon roenja
podlakavi cijelo tijelo, hominidi- ovjek nema nikakvu vrstu
specijalizacije to se tie koe- nema zatitu od hladnoe, obrane,
napad, opip- ovjekova koa je najmanje specijalizirana, tj. posvuda
je osjetilna povrina
11
1. 2. 3. 4. 5.
6. 7.
-
Oblik zdjelice je zadravanje fetalnog toka tjelesne osi i stao
je na nekom stadiju embrionalnog razvoja Bolk sve tipino ljudske
nespecijaliziranosti izvodi iz jednog principa, principa
retardacije na osnovi toga istog principa postaju razumljive i neke
druge ovjekove osobitostiusporavanje razvojnog tempa- pubertet
unutarnji razlog je ovjekova postanka- endokrina djelovanja ovjekov
poseban poloaj ne znai njegovu neusporedivost s ivotinjama u bilo
kojim pojedinanim znaajkama teoriju potkrepljuju patoloke pojave
kod ovjeka koje se javljaju kad se poremeti normalno djelovanje
hormona- pa moe doi do toga da otpadnu retardacijska koenja s
posljedicom da se svojstva koja su bila potisnuta ili da se
usporene funkcije ubrzaju neki znanstvenici su uoili da su neke
rasne znaajke posljedica razliite hormonalne ravnotee uz pomo
Bolkove teorije moe se odrati porijeklo ovjeka od atropoida, i to
izravnom linijom, samo uz dodatnu hipotezu koja objanjava ovjekov
poseban poloaj nekim njemu svojstvenim biolokom zakonom- slinost
mladih antropoida i ovjeka koja kasnije nestaje, znai da je kod
antropoida na djelu stanovit proces fetaliziranja ili stupanj
retardacije, ali majmun svoje fetalne karakteristike ima poslije
roenja, ali vrlo brzo ih gubi, dok ih ovjek zadrava Dubois uvodi
pojam kefalizacije- odnos veliine velikog mozga prema tjelesnoj
veliini- kod primitivnih sisavac- 1, antopoidi 16, a ovjek 64 puta
vei- morala se promijeniti proizvodnja hormona kad je dolo do
takvog rasta Enorman rast mozga nije posljedica borbe za opstanak,
nego je izazvana izravnim unutarnjim uzorcima Tek postanjem ovjeka
poela je borba za opstanak
Schindewolf- uvodi pojam proterogeneze- kod majmuna osnovni
biogenetiki zakon ide u suprotnom smjeru od ljudskog- kod ovjeka se
razvoj odvija progresivnoprelaenje mladenakih znaajki na stadije
starosti, a kod majmuna se mladenake znaajke regresivno razgrauju-
ograniavaju se na ranije stadije Po toj teoriji ovjekovi pretci
bili su jo majmunolikiji U emu se slau Bolk i Schindewolf 1.
zadravanje fetalnih znaajki temeljna je injenica ovjekove lubanje
2. ovjek je potomak primata, no u odnosu na njih odlikuje se
posebnom zakonitou 3. ta se zakonitost pojavljuje u dodatnoj
hipotezi- kod Bolka se zove retardacija, a kod S. Proterogeneza 4.
prvi stupanj te posebne zakonitost postoji ve u ranim formama
primata, odnosno antropoida 5. ali kod njih se ne zadrava, nego se
prerasta S. zamjera Bolku da tvrdi da je ovjek stao na razvojnom
stupnju fetusa primataGehlen brani Bolka da je to tako samo saeo -
pojava domestikacije ovjeka- Fischer je primijetio ovjekove
morfoloke slinosti s njegovim domaim ivotinjama- domestikacija-
svojevrsno utjecanje na uvjete prehrane i razmnoavanja- Europljani
i ivotinje imaju albinizam
12
-
Nakon svega Gehlen ostaje uz Bolka 12. pitanje o porijeklu
-
ovjekova nespecijaliziranost mora biti temelj svake teorije o
porijeklu Weinert kae da je ovjek nastao od antopoida- da ga je
elja za spoznajom navela da prijee granice svoga prazaviaja- ali
postignua inteligencije ovjekolikih majmuna dri se unutar granica
njihova interesa za hranu i igru - Moderna teorija napustila je
izvoenje ovjekova podrijetla iz mutacije i selekcije, uzima u obzir
hipoteze koje naglaavaju ovjekov poseban poloaj i njegovu
nespecijaliziranost - Tri sheme rjeenja: 1. tvrdi se podrijetlo
ovjeka iz vlastite linije 1.a. ovjek ima vlastiti razvojni niz koji
see i dalje od sisavac- pa i do primitivnih sisavaca 1.b. ovjek i
antropoidi razvijaju se usporedno i imaju jednog zajednikog pretka
2. podrijetlo vue od relativno nespecijaliziranog antropoida, ali
se mora navesti dodatna hipoteza koja bi isticala ovjekov poseban
poloaj- Bolk i Schindewolf- on uzima u obzir ove teorije - preci se
trebaju traiti u smjeru australopiteka II. DIO OPAANJE, KRETANJE,
JEZIK 13. elementarni kruni procesi u ophoenju ovjek mora sam
proizvoditi uvjete za odranje svoga ivota ovjekov svijet je
beskonano polje iznenaenja u kojem se prvo mora orijentirati, to se
dogaa praktino- u kretanjima kojima se otvara, prisvaja, koja
djeluju zajedno s osjetilima vida i opipa, a te kretnje naziva
komunikativnima, rezultat tih kretnji je samodjelatna izgradnja
naznaenog i ovladanog vidnog svijeta proces rastereivanja- djelatno
preraivanje polja iznenaenja u raspoloiv i zgusnutim naznakama
pregledan svijet dojmova i uspjeha koji se mogu oekivati samovoljne
kombinacije kretanja za nas su neiscrpne- to se temelji na
ovjekovoj uspravnosti, pokretljivosti glave, kria, zglobovima, i da
je gola koa osjetilna su svijet se savladava radnjama koje su
slobodne od udnje i komunikativne, a u iskustvo se uvlai njihovo
otvoreno mnotvo plastinost ljudskih kretnji ivotno je nuna- ona je
sposobnost prilagoavanja beskonano mnogim injenicama i njihovoj
predviajuoj upotrebi spoznaja i djelovanje ne mogu se odvojiti, a
ni orijentiranje u svijetu i voenje djelovanja na dijete im se
rodi, podraaji djeluju kao smetnja pa im odgovara reakcijama
neugode- priroda pomae provizorno fiziolokim iskljuivanjem mnotva
podraaja i prije nego se uspostavi odnos prema njima
-
13
-
-
-
-
-
dojene u drugom mjesecu naui podnijeti podraaj akustiki, bez
neugode, a trei korak je ravnodunost- prvo je puno negativnih
podraaja, pa neutralnih, a kasnije dio neutralnih prelazi u
pozitivne jer je dijete razvilo sposobnost za preradu kretanje se
mora, da bi bilo svjesno i upotrebljivo, senzorski povratno
osjetiti, mora zadobiti neki otueni samoosjeaj (dijete se
objektivno odnosi prema svojim kretnjama-ovjekova motorika mora u
sebi shvatiti samoosjeaj vlastite djelatnosti)- dijete padne iz
kolijevke, udari se, plae, prestane plakati i onda udara glavom o
kolijevku opaajni svijet se sada otkriva i doivljava samo naim
kretanjem u njemu kretnja noge proizvodi osjeaj na tabanu pa
postaje podraaj za nastavljanje kretnje govorno-sluni sistem-
osnovna znaajka- dvostruka danost glasa- dijete se prema glasu
odnosi aktivno jer ga je proizveo, ali i pasivno jer proizvod nae
djelatnosti pada nam u uho- sposobnost otuene vlastite djelatnosti
upadljiva- kao i opipni sistem ake dijete u doba neartikuliranog
govora vjeba svoje uho i jezinu motoriku, slua i ponovno oponaa
glasove koji nastaju, uz odstupanja koja neizbjeno nastaju- to
pripada najvanijim dijelovima samoosjeajne vlastite djelatnosti
koja se smaa razvija i isprobava svoje mogunosti takva kretnja nije
refleks, nije instinktivna, nego je inteligentna razlika izmeu
ovjeka i ivotinja ucrtava se ve u strukturama motorikog ivotato su
mnogi kritizirali, ali Gehlen brani baldwin utvrdio da dijete u
26.mjesecu rukom crta predloke i slike koje vidi- oblik kretanja
ruke optiki kontrolira preko slika i predloka- pogled na sliku radi
kontrole rastereuje se- funkcija rastereenog pogleda vodi niz
kretnji- tu se radi o senzomotorikim procesima iji su srednji
lanovi otpali automatiziranjem, krajnji je stadij da otpada i
predloak pa predodba oblika vodi reprodukciju pokreta objektivnost
svijeta stvari dolazi do danosti samo u odnosu prema toj
reflektiranoj strukturi kretanja senzomotoriki kruni procesi-
ophoenje s nekim dijelom svijeta ujedno je i podraaj za
nastavljanje, u kojima kretanje dobiva vlastitu teinu, ali krug se
moe prekinuti kad pone otuivanje, tj. da subjektivnost osjeta opipa
postane datou proces moe ii i u suprotnom smjeru- kretanje se moe
odvijati prema osjetu u krunim procesima sudjeluju glava i udovi
koji su posebno gipki, a naroito se kretnje odvijaju putem ake, oka
i jezika koji su neovisni jedni o drugima pa se moraju suoavati
unutarnji organi nalaze se u uzajamnoj ovisnosti i nehotimini su
time to su vanjski organi neovisni jedan o drugome, mogu i raditi
jedan protiv drugog- naporno je uskladiti kretnju ake i oka- kada
aka mora dosegnuti predmet koji oko gleda dijete opaa svoje kretnje
zajedno sa svojim uspjesima, asocira ih i ubudue predoava uspjeh i
provodi odgovarajuu kretnju samo na podruju kretanja ake i jezika
naa vlastita djelatnost je posve elementarno stvaralaka
14. nastavak- PRVI KORIJEN JEZIKA
14
-
isto komunikativni, jo nemisaoni otvoreni ivot glasa glasovna
kretnja pripada meu one koje same proizvode podraaje za
nastavljanje dijete vodi neartikulirane razgovore sa sobom, zvukove
koje proizvodi, ujedno i uje, da bi ih opet ponovno izgovorio- na
taj nain on vjeba svoju artikulaciju - glas odzvanja iz svijeta i
nije mu vano je li on proizveo taj glas ili netko drugitako prvo
postoji podraaj da se ponavlja ono to se uje, sve do posve
razgovijetnog nastojanja da se glas koji je uo shvati za motiv neke
kretnje koja je vodila do njega i reproducirala ga - sluanje,
ponavljanje, sluanje, variranje glasova- taj proces se zove ivotom
glasasastoji se u osjetilnoj komunikaciji sa samoizgradnjom jezine
sposobnosti - taj proces ima paralelu samo na podruju opipnog
ophoenja- put jezika za slijepe i gluhonijeme - svi sadraji svijeta
kojih se jezik tie, uvlae se u svijest intimne vlastite
raspoloivosti- jezikom se stvarima ne lijepe znakovi, nego se one
uvlae u nae ophoenje, postaju intimne i sudionici naeg ivota -
motorika mata - svaka kretnja, ukoliko se komunicira, ukoliko
razvije sadraje ophoenja sa svijetom i time se preuzme, u samom
poetku sadrava anticipacije oekivanja - ve je i u glasu dano
oekivanje ponovnog uvenja - inteligencija- anticipacija oekivanja
uspjeha, odgovora i neuspjeha svakog usmjerenog kretanja - velika
je greka ako se intencija pretpostavlja tek na duevnom ili ak
duhovnom polju - vitalna osnova misli- intencija neega koja se moe
izraziti i usmjeriti u glasu i pritom je slobodno raspoloiva -
imaju li ivotinje jezik-upozoravaju li na neku odreenu opasnost
zovom- moda i imaju intenciju opasnosti, ali nemaju jezik jer jezik
ima tri svojstva: 1. u glasu usmjereno oekivanje ispunjenja u
drugim glasovima 2. vrsto pridruivanje glasovnih oblika stvarima 3.
neovisnost raspoloivosti pravog jezika o sadanjem sadraju situacije
- nijedna ivotinja nee reproducirati taj zov kada nema opasnosti,
zato ne raspolae slobodnim glasanjem, nego joj je ono nametnuto -
Dewey- teza o epizodnom karakteru svijesti, Gehlen je odbacuje -
ovjek nema ivota bez svijesti, nego samo ivot koji je postao
besvjestan kao to su navike koje su postale osnova rastereenja -
Dewey govori da je tlo naeg pravog ivota svakodnevnica, ali Gehlen
kae da je budunost, i to kronino jer budunost odreuje svakodnevno
ponaanje vie negoli navike - Djelovanje samo proizvodi podraaj za
daljnji razvoj i kod plesa, jezika, hodanja...ta su postignua
slobodna i samo-dostatna, ona se udaljuju od povoda ili nastaju u
veoj neovisnosti o polaznoj situaciji - Struktura komunikativnog
ponaanja od najveeg je znaenja i uvjet je svake stvarnosnosti
ponaanja- mala djeca oko sebe stvaraju posebna podruja navika u
djelovanju ija su sredita odreene stvari, tek kada neka stvar u
okoliu postane samosvrhom djelovanja, dolazi do otkria njezinih
vlastitih svojstava
15
1. 2. 1. 2. 3. 4. 5. -
Uvjet svake objetivnosti ili primjerenosti kretanja stvarima,
jest da se stvari izdvoje iz okolia Dva su uvjeta u kojima kod
djelovanja dolazi do promjene: da se kretnje zakoe i tada se
pokuavaju probiti protiv otpora da se pokupi neki sluajan uspjeh te
se ponavljanjem primjenjuje i kod ivotinja se cijelo ponaanje
mijenja u jednakom smjeru, u smislu koncentriranja na neku odreenu
zadau, i tu moemo uvesti pojam volje o voljnim djelovanjima moe se
govoriti kada se djelovanjem upravlja polazei od nekog uspjeha koji
se ima pred oima kao motiv, ali i tu postoje prijelazni oblici svi
motoriki, duhovni, emocionalni i dr. procesi imaju kvalitetu
voljnog postignua ako odgovaraju sljedeim okolnostima: smjer
aktivnosti mora se odreivati uspjehom uspjeh je anticipiran,
prethodno zamiljen ili se ponavlja postignua se odvijaju neutralno
i neovisno o ukupnim sadrajima sada dane podraajne situacije ono se
odvija po nekom izoliranom, osamostaljenom motivu ono svladava i
koenja tako da se pojaava, kree zaobilaznim putevima volja-
apstrakcija dobivena iz injenice da se odnosi izmeu naih djelovanja
te odgovora i reakcija stvari mogu odvojiti, te sami postati
predmet nekog interesa ovjek volje nalazi ispunjenje u djelovanju
te u pozitivnoj, potvrenoj reakciji stvari na njegovo djelovanje, a
ne u kvaliteti situacije koje on izaziva da ispunjavaju neke druge
porive u njemu
15. granice postignua ivotinja psihologija viih ivotinja gleda
razliku izmeu ovjekove i ivotinjske inteligencije kao
kvantitativnu, a ne kvalitativnu takvo gledanje je samo opravdano s
toga da je najbolje da se prvo vidi to ivotinja moe da bi se
povukle paralele s ovjekom Gehlen tvrdi da postoji kvalitativna
razlika u postignuima Granice postignua antropoida nisu uvjetovane
samo niom razinom njihove inteligencije, nego i specifinom
strukturom njihova poriva, njihovom posebnom opremljenou osjetilima
i ukupnou njihovih senzomotorikih sposobnosti- te su granice
konstitucionalno utemeljene i kvalitativne- to znai da postupno
poveanje njihove inteligencije bez promjene konstitucije ne bi
znailo prijelaz na ovjeka Do znaajnih dostignua impanzi uvijek je
dolazilo samo kad se radilo o konkretnim nagonskim ciljevima,
uvijek u neposrednoj vezi s nekom podraajnom situacijom koja se
izvana nametala- oni ue samo pod pritiskom nagona U pokusima se
pokazalo da ivotinje optiki upravljaju svojim ponaanjem, ali brzo
dolaze do svojih granica- kad slau kutije da dou do vieg cilja,
statiki je to nesigurno, jedan je majmun izvukao kutiju ispod sebe
da bi je stavio na svoju gornju
-
16
-
-
-
-
Struktura vidnog polja impanzi razlikuje se od strukture vidnog
polja ovjekaimpanze su optike ivotinje, no predmeti njihova
gledanja ne mogu imati statike vrijednosti u smislu mase, teine,
vrstoe, nedostaje im karakteriziranje okomice kao gravitacijske
linije Optika struktura ovjekovih predmeta ovisi o suradnji vida i
opipa- dijete nikad nee uzeti krpu da mu poslui kao tap jer osjea
njezinu vrstou, kod majmuna nema primarne suradnje oka i ruke u
samosvrnom odnosu Neovisnost suradnje oka, jezika i ruke o
elementarnim organskim potrebama Granica postignua impanzi lei
ondje gdje bi se oni morali suprotstaviti nagonskom impulsu koji ih
jedini odreuje- majmuni ne znaju prijei preprekujedan je otvarao
vrata ormara u kojem se nalazi jabuka, ali kad je stavljena
cjepanica, nije znao prepoznati prepreku Njima je gotovo nemogue
suprotstaviti se neposrednom smjeru poriva ivotinja ne
osamostaljuje svoje djelovanje, oni pokuavaju bez smisla, odustaju
od upotrebljivih metoda rjeavanja zbog sluajnih neuspjeha- odmah
isprobavaju bez razmiljanja dok ovjek krene isprobavati tek kad ga
iznevjere njegove anticipacije impanzama nedostaje struktura
komunikativnog i osamljenog djelovanja ivotinje nemaju nikakvu
predmetnu sliku situacije rastereenu od pobuda koja bi im doputala
da ostave neku nerjeivu zadau i krenu traiti objektivno odgovarajua
pomagala ivotinje se ilavo dre u prostornoj blizini svoga cilja, ne
naputaju prostoriju kako bi izvan nje nale neko pomagalo Iskonska i
trajna ravnodunost ivotinja prema onome to u danom trenutku ne
podrauje njihove budne nagone, onome to ne pripada njihovu vrsno
specifinom okoliu, moe se objasniti monotonijom i nedarovitou
njihova osjetilnog i motorikog ivota- nju treba razlikovati od
ovjekove steene ravnodunosti koja nastaje nakon to je usvojio sve
pojedinosti iskustvenog svijeta, a to pretpostavlja prethodnu
preradu u jeziku Razlika izmeu ovjeka i ivotinja ne postoji tek na
planu inteligencije, nego i prije- na anatomskoj, senzomotorikoj i
na razini fiziologije osjetila Za ovjeka su karakteristina
senzomotorika kretanja sjedinjena s osjetima vida i opipa, to su
kruni procesi, tj. ona sama proizvode podraaj za svoje nastajanje,
dogaaju se bez udnje, nemaju neposrednu vrijednost zadovoljenja
nagona, ona su komunikativna, tj. odvijaju se u otuenom
samoosjeaju
16. optiki likovi i simboli ve ni kukci nemaju raspreno opaanje
kompleksa nego se kod njih iz takvih opaanja cjeline izoliraju
zaokruene skupine podraaja pregnantno- saeto- u naem opaanju
likova- kut od 93 stupnja vidimo kao pravi...svi pregnantni signali
su malo vjerojatni, i upadljivi svi likovi imaju dva vana svojstva
koja su dana ve na podruju osjetilakonstantnost- zorna postojanost
oblika kao istoga u razliitim podraajnim okolnostima
17
-
-
-
i transponibilnost- zorna odvojivost od osjetilnog materijala na
kojemu se on pojavljuje i njegova prenosivost kao istoga na neki
drugi ta dva svojstva omoguuju da se sline stvari vide kao sluajevi
iste vrste u konstantnost lika ugraeni su i jo usporedni zakoni-
konstantnost veliine i bojene moe se utvrditi postoje li oni kod
ivotinja konstantnost veliine- prividna veliina stvari pri
prostornoj udaljenosti ne smanjuje se u onoj mjeri kako bi to
odgovaralo geometrijskim zakonima odraavanja na mrenici
konstantnost boje- u promjenama boje i rasvjete boja lika ipak
ustraje na vlastitoj boji i svjetlini to sve vodi podudaranju s
realnou u kojoj jednostavno postoje stvarno postojani predmeti
Lorenz je prepoznao sistem koji je suprotstavljen opaanju oblika-
sistem kompleksnih kvaliteta- vezivanje ponaanja na zorno mnotvo
uvjeta koji ulaze u neki kompleks tako da svaka primjena jednog od
uvjeta remeti cjelokupni kompleks Vezivanje ponaanja za kompleksne
kvalitete je steeno i ne moemo ga vie razlikovati od navika To je
vezivanje za ono to ostaje jednako ili to se redovito vraa, za
vjerojatno Lorenz naglaava kako su ivotinje osjetljive i na
najmanje promjene na uvrijeenim mjestima pa tako izbjegavaju zamke,
dok mnogi to tumae njihovom pameu Kompleksne kvalitete nisu
transponibilne nego individualne, dok opaanje oblika je
transponibilno Za svako uenje, pa i dresuru presudno je da se iz
cjelokupne kompleksne kvalitete izdvoje neki dijelovi kao oblici u
odnosu na koje se ostalo povlai kao pozadinadresiranje psa- iz
cjelokupne situacije izdvaja se jedina pregnatna- neka rije ili
gesta po kojoj se ivotinja usmjerava, zanemarujui pozadinu, tkao da
se zbog transponibilnosti oblika isto ponaanje moe odvijati i na
drugaijim pozadinama, u drugim situacijama- to je ujedno
rastereenje Rastereenje- kompleksna kvaliteta cijele situacije
povlai se kao pozadina i time sve sluajne promjene koje su
remetile, jedan jedini lik se izvlai kao signal na koji ve slijedi
svrhovita reakcija u odnosu na ono to se obino iz te situacije
razvija Pozadina se tada moe mijenjati, nije bitna za ponaanje Neki
su uvjetovane reflekse htjeli primijeniti na ljude- Watson kae da
sve dok ne moramo kihnuti na spomen rijei papar, sistem je nepotpun
Optiki likovi koji se izdvajaju iz pozadine su zorno apsolutni-
relativna svojstva tog predmeta su samostalna i apsolutna ivotinje
prema pojedinanim organizmima ili predmetima razvijaju sposobnost
prepoznavanja- divlja patka moe prepoznati zov majke, zarobljena
ivotinja prepoznaje svoga uvara Zorna individualna objektivnost
koju posjeduju sve stvari ovjekova iskustva, ne pripada sadrajima
okolia ak ni najviih ivotinja ovjekov opaajni svijet ne moe biti
kaotian pa i malo dijete brzo stvori neka ralambena sredita Samo je
kod ovjeka opaajni svijet samostalno razvijen o
18
-
Mali ovjek mora se nauiti vladati svojim udovima, njegov
motoriki ivot strukturiran je komunikativno, a ne unaprijed
prilagoeno, on treba skupljati svoja iskustva, spremati ih kao
motoriki inteligenciju- potrebni su mu priroena nedovrena
plastinost i dugo doba vjebanja - ovjek mora uspostaviti red u
poplavu podraaja u osjetilima, ali i razviti i svoju motoriku
palstinost s udovima - ovjek mora otkriti svijet u njegovoj
neobinoj, instinktima ne pripremljeno punini, prisvojiti ga i
preraditi jer je otvoren prema svijetu, druga zadaa mu je da samog
sebe dovri jer je nedovren, samog sebe treba prisvojiti i razviti
niz funkcija kojima vlada- te se dvije zadae rjeavaju samo jedna
kroz drugu - Plastinost znai da iz lepeze mogunosti koja jo ne
funkcionira, treba samodjelatnou napraviti izbor i izgraditi
promjenjivu hijarahiju vodstva - ovjek ne ivi nego vodi svoj ivot -
Djelatni poriv prema van, uvijek je i ovladavanje prema unutra- u
toj formi ovjek ulazi u institucije u kojim se nae individualne
potrebe stapaju s opim - Osjetilno iskustvo stvari vanjskog svijeta
izrasta iz praktikog ophoenja s njima koje se, rastereeno od
neposredno instinktivnih momenata i predprilagodbi- to je
komunikacijski karakter iskustva 1. nae vlastite kretnje, napi
opipni i jezini doivljaji moraju se povratno osjeati, imaju
dvostruku vrijednost koja omoguava njihovo tumaenje kako prema
pasivnom, tako prema aktivnom, ali i prema subjektivnom i
objektivnom polu 2. zakon-svako utvrivanje zbilje odvija se u
sjecitu dvaju posve heterogenih osjetila- na malim udaljenostima
funkcioniraju osjetilo opipa i vida, a na velikim osjetilo vida i
jezik, na ijem se sjecitu uspostavlja otuena intimnost - to treba
vrijediti kao zbilja, mora ispunjavati dva uvjeta- mora biti
utvreno na dvama heterogenim putovima, te se mora povratno odravati
u naem osjeanju samih sebe - ivotinje se orijentiraju samo optiki u
svojem okoliu pa ne mogu imati objektivne stvari, iako mogu biti
oblikovane pregnatno i ak individualizirane- taj zakon je pronaao
Hartmann - Schopenhauer- voljni in i djelovanje tijela jedno su te
isto, samo dano na dva potpuno razliita naina - U izoliranom
iskustvu opipa ili pukom ivotu glasa imamo princip dvaju putova u
obliku uzajamnog potvrivanja kojim se kretnje reflektiraju kao
osjeti, a osjeti izazivaju kretnje - Struktura - naeg vidnog polja
posve je simbolika- u optikom sistemu postoje stanoviti automatizmi
koji se usporeuju s instinktom jer i opaanje slijedi krute,
stereotipne vlastite zakonitosti - Mi se u osjetilnom svijetu
orijentiramo po nekim optikim ili akustikim ili taktilnim
simbolima, po minimalnim karakterima- u biolokom smislu je to
svrhovito jer nas poteuje toga da se uputamo u moguu potpunu
izdanost stvari - Na je osjetilni svijet simbolian to znai da su i
naznake dovoljne za naznaivanje realnih predmetnih masa- svrha je u
rastereivanju-. Rastereenje omoguava pogled nad itavim poljem
naznaka
19
-
-
-
-
Nijedna ivotinja nema ovjekovu motoriki plastinost, suradnju
ruke i oka, neogranienu otvorenost prema svijetu ivotinja ne postie
ono to postie ovjek, a to je da svoje kretnje gradi i razvija u
suoavanju sa samim stvarima, da stvari pritom ukljuuje u svoje
aktivnosti, te napreduje prema proraenom i otpravljujuem poznanstvu
s njima- sve se to kod ovjeka dogaa neovisno, tj. ne u slubi
neposrednih fizikih potreba, nego u rastereenim, komunikativnim i u
samima sebi doivljenim krunim procesima Struktura ponaanja u kojoj
postoji objektivno iskustvo nadreena je ivotinjskoj, a to nije
mislee ponaanje Iskustvo o pojavama zbilje imamo samo tako to se s
njima praktiki suoavamo, i tako to ih provlaimo kroz mnotvo svojih
osjetila Stvari nemamo same nego kao asimilirane i prisvojene
ivotinje nemaju oko sebe objektivne stvari jer njima nedostaje
cijela struktura ovjekova osjetilnog i motorikog ivota Stvari su u
poznatom, ali odloenom svijetu- stvari su poznate, one su se
iskusile, ali su stavljene na raspolaganje, tj. kad se nae
djelovanje povue od njih, ne ostaju stajati kao potencijalno
upotrebljive i njima vlada samo nae oko- time stvari imaju presudno
ljudski karakter steene neutralnosti- to je karakter intimnosti
svijeta u kojemu treba razlikovati tri strane poznatosti, mogunosti
neutraliziranja i ovjekova rastereenja- on to oznaava izrazom
raspoloivost stvari Svako simboliko postignue, prije svega jezik,
ima kvalitetu rastereivanjaotpravljanje napornijih i prethodnih
postignua tek naznaujuima, te injenja raspoloivima prvih za
neizravnije i slobodnije kontekste- pogled nas poteuje od
opipavanja, a rije i od pogleda Zbiljska objektivnost zbiljskih
stvari korelat je zbiljskog djelovanja ili volje, zorna
objektivnost istih stvari u svijesti korelat je mogueg djelovanja
ili volje, a nipoto pukog miljenja ili zrenja Subjektivnost utopija
i sanjarenja je korelat djelovanja ili volje koji nisu mogui Poriv
koji se zove volja, nalazi svoje ispunjenje u reakciji zbiljskih
stvari na namjere samog aktivnog djelovanja Volja je poriv koji se
odnosi na mogunost razvoja objektivnih uspjeha u promjenjivom
svijetu objekata Sve objektivne danosti zorne su i nisu samo tu u
fenomenu, nisu samo intimne i odloene, nego su i potencijalni
motivi nekog uspjeha koji se moe razviti na njima samima Objektivne
stvari zorno posjeduju egzistencijalnu vrijednost- mogu biti
vrijednost koja ispunjava neku potrebu koja jo nije aktualna
17. motorika i osjetna mata - dosadanja istraivanja zapravo
pobijaju teze koje potjeu od Kanta da su ralamba i oblikovanje naeg
opaanja djelo razuma- nije se onda znalo toliko o fiziologiji
osjeta, psihologiji ivotinja i teorije jezika - Palagyjevo otkrie
motorike mate- nakon razlikovanja osjeta i kretanja postale su u
svojoj izvornosti razgovijetne i dvije vrste mate - mata onoga tko
gleda, posve je optika
20
-
Sposobnost za sport sastoji se u dobrom funkcioniranju motorike
mate, njome se moemo uivjeti u neko kretanje, a da ga ne provodimo
- Motorika i osjetna mata najee su usko stopljene-npr. Kad netko
jede limun, u nama se stvara osjet koji je gotovo jednak zbiljskom
- Proizvod procesa vjebe je dvostruk: 1. sama brzina voenja kretnje
2. prostor za igru virtualnih, jednako moguih, zamiljenih kretnji -
mata je nerastvorivi prafenomen u smislu sposobnosti da se sebe,
odnosno sebe i stvari s kojima se tvori komunikativni sistem,
stavlja u druge poloaje od onih koje mi sami i te stvari imamo u
realnosti - ta sposobnost je bitna jer omoguuje da ovjek mijenja
ono to zatjee - mata uspostavlja jedinstvo naeg motorikog i
osjetnog ivota - mata povezuje naa razliita osjetila - punjenje
predmeta gledanja opipnim simbolima naposljetku mora biti postignue
mate - svi fenomeni svijesti se moraju razumjeti polazei od
djelovanja - spoznaja je faza djelovanja, moe biti motiv ili
posljedica djelovanja, uvijek je povezana s djelovanjem -
Schopenhauer je prvi postavio djelovanje u sredite filozofije-
svaki in volje uvijek je i kretnja tijela 18. simbolika kretanja
najvii rezultat zamrene suradnje opipnog i vizualnog opaanja je to
da vizualno opaanje preuzima iskustva opipnog- posljedica: 1. naa
ruka se rastereuje od stjecanja iskustva - im malo dijete naui
uspravno hodati, njegove ruke su rastereene od zadae pokretanja
tijela - simbolika struktura kretanja usporedna je sa strukturom
opaanja- na poetku bavljenja sportom problem predstavljaju dranje
na okupu neobine motorike kompozicije - spretne kretnje su
simbolike kretnje koje su raspoloive i upotrebljive polazei od
stanovitih plodnih momenata koji reprezentiraju itav niz kretanja
time to su meufaze automatizirane ili pojednostavljene - motorika
mata preduvjet je takvih rastereenih i spretnih provedba - uvjebana
kretnja prolazi stanovit raspon varijacija, ali i daljnje mogunosti
koje se mogu virtualno unaprijed skicirati kao motorika mata -
motorika mata uvijek je i osjetna mata, ivi u slikama uspjeha,
oekivanjima 19. dva korijena jezika - poetak jezika moe se
razmatrati samo unutar sistema oko-ruka - danas je gotovo sva
filozofija intelektualistika jer prilazi jeziku polazei od
spoznavanja, tumaenja, simboliziranja - uvijek se predvia motorika
strana koju jezik ima - jezini izrazi su kretnje poput svih drugih
i svakako se mogu transformirati u druge vrste kretanja
21
1. korijen jezika- ivot glasa- to je isto komuniativni proces u
samoosjeaj djelatnosti, vraeni glas je ujedno i poticaj samoosjeaja
vlastite djelatnosti da se on ponovi - postignue saopavanja je
funkcija koju jezik kasnije preuzima, potjee od te elementarne
komunikacije u kojoj ivot glasa nije nipoto jedini koji sudjeluje -
taj karakter elementarne, jo nemisaone komunikacije sad se
pojavljuje u jednom drugom korijenu jezika koji se moe opisati
izrazom OTVORENOST 2. otvorenost- tipina ljudska osobina, nikad se
ne oslobaa pritiska okolnosti i u svaku sadanjost uvlai teret
svojih potreba i instinkta, nije rastereena ni od svijeta, ni od
sebe - otvaranje prema van osnova je svih kretanja due - prva grupa
pojava unutarnje otvorenost- slobodno raspoloiv predodbeni ivot -
druga grupa- otvorena struktura naeg porivnog ivota - te dvije
grupe tvore duu - osnovni fenomen svakog izraza je otvorenost,
samodoivljenost unutranjosti koja sebe smau shvaa samo ako se
ujedno shvaa kao kretanje - ovjekov porivni ivot otkopan je od
djelovanja, izmeu poriva i djelovanja postoji hijat, ovjekov
porivni ivot otvoren je prema svijetu jer nije instinktivan i
slijepo siguran u cilj - time je on dan ovjeku samom, ovjek se sam
prema sebi odnosi komunikativno - u drugom korijenu jezika radi se
o glasovnoj ivotnosti izraavanja djeteta u odnosu na dojmove koji
utjeu, ona se moe prosuivati samo kao izraajna kretnja 20.
prepoznavanje. Trei korijen jezika iz drugog izrasta trei- iz
izraajno ivotnog obraanja stvarima izrasta glasovna kretnja koja
naznauje prepoznavanje na odreene dojmove uvijek se oblikuju
odreene kretnje prepoznavanje ima jednu prvu vrlo kratku mehaniku
fazu: automatizirano, vrsto pridruivanje nekog nastupajueg dojma na
poetku nekog kretanja, koje je samo izraz i rezultat ranijih
iskustava i komunikacija i ima jednu bogatiju, ivlju fazu: sjeanja
ispunjavaju dojam, djelovanje se u svojoj provedbi bavi onim
prepoznatim koje se na neki nain uplee u nau aktivnost i pritom
otpravlja cijeli taj proces tvori prepoznavanje- sve od naviknutog
svladavanja djelovanjima, preko djelovanja cjelokupne motorike, do
otpravljanja i kod ovjeka prepoznavanje naelno ostaje u takvim
motorikim putanja, ali reakcija vie nije reakcija cijelog tijela,
nego dolazi pod vodstvo glasovnih kretnjito je tipino ljudski
doivljaj rastereenja glasovne kretnje su najinteligentnije,
najbogatije, imaju najvie uspjeha, u njima se skuplja itav niz
postignua kod prepoznavanja ne moe biti jo rije o pravim misaonim
procesima, radi se samo o glasovnim izraavanjima o onom to se
prepoznaje rastereujue postignue jezika zapoinje prepoznavanjem-
prepoznavanje ne ukljuuje vie cijeli motoriki krug
22
-
-
1. 2. 3. 4. -
uvjet sve teorije jezika- u jeziku je mogua aktivnost koja nita
ne mijenja u faktikom svijetu stvari jezik ima vrijednost reakcije
koja rastereuje cjelokupnu motoriku: glasom se ve odgovorilo na
stvari, a samo djelovanje se suzdrava uvijek se prvo radi o
cjelokupnoj motorici- mata je prvo stvar cjelokupne motorike, i
izraavanje i saopavanje- cjelokupno ponaanje najvie aktivnosti sve
vie potom smjenjuje jezik, dok na kraju ne nosi cjelokupno
izraavanje i saopavanje zagonetka jezika se stoga nalazi u mnotvu
integracija koje su u njemu sadrane i mogue reakcija na dojmove
opaanja povlai se na puki sistem glasovne motorike jezinu kretnju
karakterizira njezina dvostranost- povezane su motorika i senzorska
strana- kretnja proizvodi neki dojam, neki sluni osjet- na vizualne
dojmove mogue je odgovoriti jezinim kretnjama intencija je svako
usmjeravanje sebe prema vanjskim dojmovima- ako se ta intencija
odvija u jezinim kretnjama- onda imamo vitalnu osnovu misli-
miljenje se izvorno uope ne moe odvojiti od govorenja i znai
intenciju koja se u jezinom glasu odnosi na neku stvar osobitost
intencije koja se odvija u jeziku, sastoji se samo u tome da je
ovdje simbol glas-samostvoren, i u tome da ta kretnja smjenjuje
druge kretnje, dakle dostajeintencija i otpravljanje ovdje se
poklapaju takva intencija postoji samo u zajednici- u glasu je
pretpostavljena komunikacija nazivanje pojedinanih stvari koje
nastupa tijekom druge godine, mora imati ove posljedice: veliki
napredak na putu intimiziranja svijeta- poznanstvo i otpravljanje,
neutraliziranje stvari; vlastito rastereenje intimiziranje svijeta
odvija se ovako: proces samootuenog osjeaja- posljedica je uveni
glas-ponovljen-vraeni glas komunikacija s drugima ostaje
objektivna, dobiva sjecite koje pada u vanjski svijet, tako svaki
budui interes postaje javan nai interesi i potrebe postaju
razgovijetni sami sebi, postaju intencionalni, mogu se
rasprostrijeti u svijetu i sami prepoznati kvaliteta miljenja
isprava je identina s intencijom na stvar koja se odvija u jezinom
glasu kategorija djelovanja i komunikacije moraju se razmatrati na
pozadini zajednice
21. teorija igre. etvrti korijen jezika igra nije ozbiljna, ali
ipak tu ivi neka tajna ozbiljnost s obzirom na to da igra ima
stanoviti smisao bioloke vrste- tu se dogaaju vjeba, kolovanje
Spencer govori o suviku snage koja se prazni u igri U igri se grade
dva postignua- kolovanje kretanja i igra kretanja- npr. Djeca
vjebaju sve vrste kretanja-epaju, na petama hodaju... Ovdje se
pojavljuje komunikacija sa samim sobom- vlastito kretanje mora
postaviti neku zadau, svako postignue koje se probije i koje je sad
spretno, koje je oslobodilo motoriku matu, otvara nove
perspektive
23
-
-
-
Drugo je poznanstvo sa stvarima- u komunikaciji prema van stvari
se uvlae u vlastita kretanja i na njima vrimo otkrie Pravi karakter
igre treba traiti na strani mate i rastereenih interesa mate Rije
je o interesima koji su lieni potrebe i pripadaju mati Nestabilnost
je bitan sadraj igre- dra igre sastoji se u interesima koji nastaju
trenutno, na neko vrijeme dok traje ophoenje, i pogreno je za motiv
igre uzimati samo ozbiljne interese-vjebanje kretanja... Samo kod
ovjeka postoje prolazni, matalaki i nestabilni interesi
ophoenjamlado ivotinje kada se igra, zapravo sudjeluju posebni
instinkti-tako da zapravo vjeba lovljenje... Kretnja se mora
vratiti igrau- glavno je da se u nekom takvom procesu
ophoenjarazvio i samome sebi postao shvatljiv neki odreeni interes-
porivni ivot otvoren je prema svijetu i ugoda u igri ugoda je u
samorazvijanju promjenjivih poriva posve promjenjive sadrajnosti i
odreenosti: bez potreba Igra je oblik u kojem se porivni ivot koji
je otvoren prema svijetu, sam dokuuje u svojem odnosu prema
svijetu, te u komunikativnoj ivotnosti doivljava kako u njemu samom
raste mnotvo potreba koje ga tvore i izmjenjuju se Spencer- igru ne
tvori puka funkcionalna ugoda kretnji, nego samoiskustvo osnovnih
svojstava ovjekove porivne strukture koja je izobilna, plastina,
otvorena prema svijetu, komunikativna i zbog toga svega potrebno
joj je discipliniranje Za racionalno ponaanje je nuno da pojedinac
stekne neki objektivan i osoban stav prema samom sebi, da postane
objekt za samog sebe- on ne dobiva iskustvo o samom sebi izravno
ili neposredno, ne time to postaje subjekt za samog sebe, nego ako
postane prvo objekt za samog sebe, ba kao to su drugi objekti
njegova iskustva- a postaje objekt za samog sebe tako to
pretpostavlja stav drugih pojedinaca prema samom sebi unutar nekog
drutvenog okolia Grupna igra-game- niz odgovora drugih koji su
organizirani tako da stav jednoga izaziva stavove drugih, a ta
organizacija dovodi se u oblik pravila igre- djeca imaju velik
interes za pravila igre i ona im predstavljaju uitak 4. KORIJEN
JEZIKA-POZIV Glasovi koji prethode ispunjenju neke djetetove elje,
moraju dobiti smisao pozivavie se ne oglaava samo tupi nagon, nego
intencija na ispunjenje u glasu anticipira ispunjenje I ovdje se
osjea vrijednost dvostranosti glasa- dijete u svojem monom glasu
doivljava osjeaj aktivnosti i mogunosti poveanja napora- dijete je
u glasu uspostavilo komunikaciju s vanjskim svijetom na vitalno
najvanijem mjestu I poziv pokazuje strukturu voljnog djelovanja-
neto se ini da bi se uspjeloizvorno samo akfektivno, ali uspjeno
vritanje postaje namjerno- tu je bitno povratno djelovanje prema
unutra- ovjekov porivni ivot mora se orijentirati jer je otvoren
prema svijetu Djetetove fizioloke potrebe prvo se javljaju kao kaos
unutarnjih i vanjskih neugodnih podraaja, a pozivom se vri vaan
korak prema preciziranju tih potreba: u glasu se izraava neka
doivljajna cjelina- npr. Glad U oekivanju ispunjenja ona postaje
svjesna u nekom stupnju, glas postaje vodee sredstvo odreenog i
usmjerenog doivljavanja
-
24
-
Na porivni ivot se prema svijetu doslovno odreuje, on dobiva
sadrajni smjer U vrlo elementarnom sluaju poziva radi se o
izdvajanju i preciziranju neke potrebe u njezinu orijentiranju po
nekom vanjskom ispunjenju pod vodstvom poziva, u kojem se potreba
probija kao radnja i time zahvaa samu sebe - Orijentiranje ivota
udnje samo je ovjekova zadaa koja slijedi iz nedostataka instinkta,
to je sve skupa mogue samo uz pomo jezika - Duevni ivot sastoji se
u stvaranju: 1. unutarnjeg svijeta 2. u stvaranju jednog
raspoloivog unutarnjeg svijeta - ovjekov suviak poriva mora biti
organiziran u smjerovima, to postaje mogue samo na osnovu iskustva
i tumaenja doivljajnih situacija - svladavanje vanjskog svijeta
ujedno je izdvajanje i karakteriziranje jednog unutarnjeg jer
ovjekov unutarnji svijet ima dvije pretpostavke: suviak poriva koji
treba svladati i otvoreno svjetsku sferu koju treba svldati-
unutarnji ivot nastaje iz njihova uzajamnog suprotstavljanja 22.
proirivanje iskustva nae opaanje je na svojem fiziolokom podruju
sklono saimati svoje sadraje u cjeline, ali ve i tu postoji
suprotna tendencija da se oni unutar njih ponovno rastave - ralamba
opaajnog polja na simbolike naglaske unutar neutraliziranih
meupolja, doputa pregled i senzomotoriko zahvaanje odnosa -
apstraktnost simbola doputa i proirenje naih djelovanja, pravo
iskustvo- ako netko eli alicu, a nema je, uzet e vazu ili posudu
jer mu je vano da je zaobljeno i uplje, druga svojstva tih stvari
postaju indiferentna - stvari koje se opaaju sjedinjavaju se u
stanovite sklopove ili odnose- sklonost podraaja da se prikljue
drugima i uu u putanju drugih djelovanja, ali moe se i govoriti o
sklonosti djelovanja da se ire te uvlae u sebe i druge podraaje -
senzorski dojam A asociran je s nekim drugim B kad ulazi u
djelovanje koje je usmjereno prema B- to se djelovanje d B proirilo
na A - ako ne volimo nekog Petra i pri spomenu na to ime javlja nam
se neugodan dojamona se naa odbojna reakcija s klase neugodni ljudi
proirila na klasu ljudi koji se zovu Petar - tu je bitno iskustvo
koje se ne sastoji samo u identificiranju inae razliitih injenica
pod nekim aspektom ili u irenju naeg ponaanja na razliite stvari
pod istim aspektom, ali bitan moment je i oekivanje- uzeti A za B
znai na B oekivati iste poskjedice koje djelovanje uraunava kod A -
ako A ispunjava to oekivanje: proirili smo iskustvo, o ako A ne
ispunjava to oekivanje: tada nam to daje novo, isprva razoarajue
iskustvo, koje postaje neki novi problem- tada se B eli postaviti
za C- taj problem se svladava tako da se mora traiti neki aspekt
pod kojim on ulazi meu ve skupljena iskustva - pod pojmom
kauzalnosti skrivaju se dva razliita iskustva: 1. iskustvo ako-onda
2. ukidanje svake sluajnosti
25
-figure iskustva. 1. tip: uvjetovani refleks i uenje iz sluajnog
uspjeha i pogreke. Preuzimanje sluajnih uspjeha i usmjerena
upotreba djelovanja po njima 2. uzimanje A za B- opaanje se obazire
samo na neke odlikovane znaajke i simbole, djelovanje se iri time
to se postupa s A kao s B 3. mogui su neuspjesi i neoekivana nova
iskustva koja sad postaju problem- nuna je izmjena aspekta na njima
kako bi se prikljuili na nova iskustva 4. daljnji oblik tih
iskustava je sljedei- pronalaenje predmeta pod jednim zadranim
aspektom- izbor prikladnog 5. rjei je sluaj kada samo iskustvo
postane motiv- radi se o tome da se samo ponaanje stvari pod
odreenim, zadranim aspektima, osobito njihovo promjenjivo ponaanje
u promjenjivim uvjetima, uini predmetom ureenog iskustva- to je
eksperiment- on je ita teorijska praksa- namjetanje pretpostavki,
aspekata i djelovanja kako bi se istrailo ponaanje stvari prema
okolnostima koje su i same opet izabrane i uspostavljene - to je
naposljetku i proces mate- proces uivljavanja jednoga u drugo i
suuivljavanja odgovarajuih oekivanja - nae znanstveno iskustvo s
jedne strane pojednostavljuje nae znanje, a s druge ga beskonano
obogauje- postavim li A za B- pojednostavljujem raznovrsnost
iskustva, ali upravo su posljedice koje su izazvane tek tim
pojednostavljenjem novi materijal iskustva, on se opet
pojednostavnjuje, prikljuuje se na ve poznato 23. vie iskustvo
kretanja 1. 2. 3. 4. 5. stvari koje nas okruuju, bogate su
naznakama i pozivaju nas na odreena djelovanja to bolje vladamo
nekim podrujem situacija, to se vie opaanje povlai pred odreenim
sljedovima oekivanja naa djelovanja imaju svoju motoriku matu i
matu koja se odnosi na oekivanja bavi se izmjenom poetnog smjera
kretanja i djelovanja- takvo neto je mogue ako su same kretnje
razvijene vlastitom djelatnou- tj. mogue je samo kod ljudi spretna
kretnja ima svoje vorita- tj. plodne faze od kojih se polazi da bi
se njome upravljalo, stjeu se iskustva o tome kako promjene itavog
sastavljenog kretanja ovise o blagim promjenama u naglaavanju tih
vorita mi smo u stanju poeti s kretnjama u pojedinanim fazama
cjeline, ponekad ak i u zavrnoj fazi, te ih u svakoj fazi moemo
prekinuti svaku poetnu fazu neke kretnje moemo kombinirati sa
zavrnom fazom neke druge svako se kretanje moe zaustavit na bilo
kojem mjestu cijelog plana, te se na njemu moe zapoeti neki novi,
drugaiji niz kretnji svako kretanje se moe zaustaviti u bilo kojoj
fazi i ta se faza moe upotrijebiti kao poetna toka istog kretanja
poetak kretanja moe se po volji transponirati kretanja se ne
dogaaju u praznom prostoru, nego na stvarima i u ophoenju s njima u
cjelovitim situacijama, svaka izmjena stavova i svaka varijacija
motorikog uloga, odraavaju se na ponaanju stvari
26
-
ono to je ovdje unaprijed dano je svrha i plan kretanja, a u
njega se zatim ukljuuju stvari u skladu s aspektima koja tek
dobivaju u okviru nakane u sistemu ovjekovog opaajnog i motorikog
ivota sadran je jezik
24. glasovne geste. Peti korijen jezika Stenzel pod glasovnom
gestom podrazumijeva- eksklamacije, kao to su stenjanje, uzdisanje-
predjezini uzvici koji tvore akustiki analogon izraajno ispunjenih
gesta Preciziranju uspjeha djelovanja i opaanja pridrueno je
jednako takvo preciziranje glasovnomotorike popratne glazbe Klju za
samoizmiljene rijei kojima djeca poprauju svoje radnje, nalazimo u
tome to odreene djelatnosti suodreuju neku isprva afektnu pratnju
Iz glasovne geste moe nastati neka rije, ali rije sa situacijskom
vrijednou Noire je doao do bitnog zakljuka- da je jezini glas
svojem nastanku izraz povienog osjeaja zajednitva koji prati
zajedniku djelatnost- Noire smatra da su praljudi u zajednikim
djelatnostima imali pratee glasove koji su stjecali odreeni
akcijski smisao time to se zajedniko razumijevanje prikljuivalo na
takvu zajedniku djelatnost, a sekundarno znaenje takvih akcijskih
rijei premjetalo se na proizvode te djelatnosti, tj. umjesto
djelatnosti imenovali su se rezultati- oznaka djelovanja prela je
na objekt- problem je to on kree od odraslog ovjeka, ali ima
predodbu o praktinim i komunikativno-motorikim korijenima jezika i
nasluuje veliku vanost suradnje ruke, opaanja, jezika Rijei kojima
se Gehlen bavi, to su rijei neodreenog znaenja, imaju situacijsku
vrijednost koja nije odreena, ali je promjenjiva Jezik nikad ne bi
doao do reenice kao spoja pojedinanih oznaka u ukupnost neke
situacijske oznake kad u njegovu korijenu ne bi ve leala
svladavanja situacija i radnji Dada, off- tako neke rijei koje mogu
djetetu znaiti vie stvari
-
25.planirana djelatnost - ovjek razvija svoju motoriku matu u
kojoj postoje kratice, anticipiranje u usmjeravanju- simbolika u
provedbi kretanja, time postaje mogue neko promjenjivo ponaanje
unutar istih okolnosti, jednako kao isto ponaanje unutar razliitih
okolnosti- u te je procese uklopljen jezik Jezik je sam motoriko
zbivanje u sklopu kretanja i osjetilni sadraj okolnosti i situacija
Misao- intencija na neto koja se odvija u jezinom glasu - simbol
koji prolaze intencija i usmjeravanje na stvar, dvostran- on je
poput sam stvari opaena tvar,a s druge strane samoraspoloiv i
proizveden- ukoliko se intencija odvija kroz jezine glasove, ona se
odvija kroz samoproizvedene simbole, i to usmjeravanje naziva se
miljenjem, pri emu su govorenje i miljenje isprava identini -
ovjekove kretnje nalik su jeziku jer su povratno osjeajne kretnje,
2. komunikativne su, 3. simbolike i promjenjive, pa jezini glas moe
stupiti na njihovo mjesto
27
1. 2. 3. 4.
njegova uloga se ne ograniava na ono to se spazilo, nego jezini
glas moe stupiti na mjesto kretnje, zamijeniti je ili poeti jezini
glas stjee osjet i kretnju, intencija u njemu moe biti punovrijedna
i dostatna aktivnost ophoenja za ovjekov ivot najvanije je
kontrolirano i upravljano djelovanje, a uvjeti su : motorika
komunikacija- povratno osjeane kretnje promjenjivost kretnji,
izmjena aspekata u njima jezino oznaavanje objektivnog, stvari,
njihovih svojstava u jeziku i na njegovoj vlastitoj razini postie
se slobodno i proizvoljno raspoloivo kombiniranje veza izmeu
stvari
26. ponavljanje osnova jezika ljudsko dijete otvoreno je u
velikom stupnju podraajima jer ovjekov opaajni svijet nije poput
ivotinjskog suen na malobrojne nagonski vane sadraje - ovjek ima
zadau svladavanja tog otvorenog svijeta- mora aktivno djelovati
prema svijetu koji osjetilno nadire - ta aktivna djelatnost sastoji
se u komunikativnim i otpravljujuim djelatnostima bez vrijednosti
zadovoljanja neposrednog nagona, iji se rezultat naziva iskustvom -
komunikativne radnje su one u kojima se ne pojavljuje vitalna
korist, nego ivotnost ophoenja, obogaivanje umijea, rastereenje od
unutarnjeg i vanjskog pritiska podraaja - djetetov motoriki aparat
je nedovren- rije je o plastinosti procesa kretanja koji sadrava
neiscrpno bogatstvo kombinacija koje se moraju razviti vlastitim
naporom, samodjelatno i povratno se osjeajui- to se dogaa u
ophoenju sa samim stvarimaa - figure kretanja mogue su samo u
uzajamnom djelovanju s jezikom - postoji vie korijena jezika- svaki
je specifino ljudski, ali to ne znai duhovan- ti korijeni nisu
intelektualne, nego vitalne senzomotorike radnje od kojih svaka ima
svoje posebno postignue - vano je da ni komunikacije ni simbolika
postignua ni reflektirana, ni intencije ne pripadaju samo jeziku,
sve su to karakteri cjelokupnih specifino ljudskih opaajnih i
motorikih postignua - korijeni jezika: 1. ivot glasa- kretnja se
osjetilno vraa, i u toj svjesnosti ona je poticaj za nastavljanje
same sebe; dijete ophodi sa samim sobom time to se njegova
unutarnja djelatnost uivljava u ono vanjsko, a da se ne uskrauje
subjektivnost 2. glasovno izraavanje na vizualne dojmove- na
vizualne dojmove odgovara nespecifinim izraajnim kretnjama, meu
kojima su glasovnomotorike- obraanje vienome u istoj radosti zbog
njega- stvara se veza izmeu vienog svijeta i glasa 3. poziv-
djetetove potrebe i neugode uvijek se rjeavaju izvana, i
zadovoljenje koje slijedi kriku, oekuje se u pozivu, tj. do krikova
dolazi s intencijom rjeavanja. Pod vodstvom glasa uspostavlja se
povezanost potrebe, glasa i ispunjenja- sve ovjekove potrebe i
porivi moraju se orijentirati na svijetu i postati jezikovni
28
4. glasovna gesta- glas kao povlatena motorika faza- popratna
glazba- odreeni djeji glasovi imaju vrijednost da se u njima
intendira i postavlja precizan slijed radnji- ovaj korijen jezika
vidio je Noire 5. glas prepoznavanja- Herder- na ponovljene dojmove
odgovara se u komunikacijskim kretnjama meu kojima glasovne kretnje
dobivaju prednost jer omoguuju da se i samo vieni daljinski
podraaji uvuku u samoosjeaj aktivnog sudjelovanja te se na njih
odgovori u odreenim radnjama na koje se nadovezuju mase sjeanja 27.
elementi samog jezika ti korijeni su predintelektualni, ali lee
unutar strukturalnog poretka posebnih ljudskih postignua kao
sistema produktivnih rastereenja u kojemu ovjek na jednoj strani
dobiva promjenjivu, ali sigurnu motoriku pokretnost, dok na drugoj
svijet dobiva karakter steene neutralnosti, on je poznat i intiman,
ali i odloen i sagledan jezik- orue apstraktne, tj. neslikovne i
potpuno situacijski rastereene svijesti jezik izrasta iz podloge
osjetilnog i motorikog ivota u njemu se dovrava rastereenje od
onoga sada i ovdje i od reakcije na sluajno dano, u njemu se
dovrava sporazumijevanje izmeu ljudi u smjeru zajednike djelatnosti
Glas ima dva svojstva: moe se po volji ponavljati on je kretnja
koja je uvena i sastavni je dio opaajnog svijeta zametak misli je
ondje gdje se u nekoj rastereenoj i nepotrebitoj kretnji istodobno
usmjerava na neku stvar i u istoj kretnji ophoenja razabiremo-
ovjek doivljava i postaje svjestan sebe u djelovanju koje je
usmjereno na stvar u radnji glasa se isto tako usmjeravamo na
stvar, i u toj radnji ovjek postaje svjestan sebe, i shvatio je
kako je to najrastereeniji i najmanje naporan nain na koji si moe
samopostavljenim simbolima svijet uiniti intimnim i raspoloivim
sada je mogue aktivno ponaanje koje ne mijenja praktino glas kao
rije potpuno nas rastereuje od neposredne sadanjosti stvari,
omoguava beskonanu slobodu time to je ovjek imenovao stvari, on je
ve djelovao, on moe zadrati djelovanje i njime raspolagati u rijei
su sjedinjene sljedee stvari: intencija kroz neki samopostavljen,
osjetan simbol na neku stvar komunikativno samodoivljavanje u
doivljavanju i razabiranju stvari samo to ponaanje ve je radnja, na
to nije vezan nikakav prijelaz u djelovanje rije- osobit i
uvjetovan in koji sadrava itavu ljudsku osjetilnu i motoriku
strukturu, a misao je u njoj dosegnuti oblik svijesti koja je
neodvojiva od rijei i upravo sama rije svijest o vienom i uvenom
pripada i ivotinjama, ali njima nedostaje samousmjeravanje i
djelovanje motorika mata uivljava se u predmet i mi doivljavamo
svoje kretanja, stvari poinju upuivati jedna na drugu i povezuju se
u sljedove, a ti su sljedovi svojstva
1. 2. 1. 2. 3. -
29
-
-
koja su uvijek ponovljiva i ujedno upute za kretanje-
objektivnost, tj. u stvari odreen slijed podataka, ispostavlja se u
procesu komunikacije sam jezik je kretnja ophoenja u kojoj se
uivljavamo u stvar i to uivljavanje povratno primamo od stvari
predikat glagolske reenice je iskaz reeninog subjekta- glagolska
reenica poiva na pretvaranju djelovanja u govor, ona znai
subjektiviranje objektivnog glagol je najvie subjektivan i zbog
toga ima najveu snagu objektivnosti misao glagolom naputa svoje
unutarnje stanite i prelazi u zbilju rije, kao puko imenovanje
zatvorena je u unutranjosti i subjektivna- imenovanje stvari je
radnja vezana za vidljivo postojanje same stvari, ona se ne uzdie
iznad sadanjosti aktualnog, i tako je pojedinana rije koju dijete
upotrijebi samo znak da je ono primijetilo neku stvar- ostaje
uinkovita u subjektivnom u najjednostavnijoj glagolskoj reenici-
npr. Udara munja- iskaz u sudu o nekom predmetu, pridaje tom
predmetu djelovanje izvanjski, kao svojstvo
28. prvotni motivi napredovanja jezika kad se u rijei intendira
neka stvar, ona se misli u samoj sebi, izdvojena od svijeta i
utvrena, te zapravo tek time postaje za nau svijest neko ono samo
nasuprot nama kad je neka stvar dobila neki odreeni aspekt, onda to
oslobaa aspekte koji se nisu mislili veina rijei ima isprava neto
promjenjivo i neprecizno te im se ogranie na neko odreeno znaenje,
one ostavljaju praznine koje se sada moraju ispuniti novim izrazima
daljnji su zakoni izgradnje jezika u injenici neverbalnog smisla- u
svakom jeziku postoji malen broj formalnih modela koji mora
prihvatiti beskonano mnogo misaonih veza, koja prinuuje da se
dvosmislenost prevlada jezinom i formalnom kreativnou jezik je
meusvijet koji lei izmeu svijesti i svijeta ukoliko je rije htjela
izraziti samu stvar, ona biva baena na samu sebe, tj. reflektirana
je rije ne zadrava misao, nego je odmah odzvanjajui, oslobaa za
novo vezivanje misao je intencija na stvar koja se odvija u rijei,
ali time to misao rijei nailazi na otpor u stvari, ona pada natrag
na samu sebe i shvaa da rije koja odzvanja nije je iscrpila, pa se
proizvodi u nekoj drugoj rijei u struji govora rije i pojam se ne
mogu razlikovati samo se u refleksji misao kao neiscrpljena odmie
od rijei razlika izmeu rijei i pojma razlika je refleksije, ali ne
i razlika neposredne intencije rije se razlae na jednu glasovnu
stranu- ime, i sadrajnu-pojam imenovanje-odnos rijei prema stvari
znaenje polazi od imena i znai pojam ukoliko on ulazi u glasovni
dio, obrnuti odnos zove se oznaavanje nekog pojma nekim imenom
odnos pojma i rijei kljuan jeza razumijevanje razvoja jezika rije
je zbiljska radnja, ona se povratno prima u sebe, kao i opip
-
30
-
u jeziku se pojavljuju daljinske intencije liene udnje i
odvijaju se u jednostavnim komunikativnim kretnjama nastavljanje
rastereenja predstavlja unutarnji razvojni zakon samog jezika
29. povratni uinci: predodba predodbe su proizvodi jezika
sjeanja koja su kod nas pasivno ugraena, kroz motorike kretnje
postaju mobilnima i biraju se tako da se u smjeru naih radnji
povaljuju kao fantazme oekivanja - svako stanje organizma mora se
utisnuti na neki nesvjestan nain- pasivan nain - organizam u sebi
pohranjuje ve prola stanja kako bi se sa slinim situacijama mogao
suoavati ve prilagoen i spreman - sposobnost sjeanja postaje
savrenija to je vea ansa da bude pogoena neoekivanim i iznenaujuim
situacijama - aktivna mata zadire u budunost i kao materijal svojih
oekivanja ima samo ukupnost onoga to je ve imala u iskustvu, i zato
voenje nae egzistencije u budunost uvijek se dogaa s nedostatnim
sredstvima jer je ta budunost, umjesto da bude ponavljanje
prolosti, puna jedne beskonanosti dogaaja koji se ne mogu oekivati
i injenica koje se ne mogu izmjeriti- kod ovjeka je nuan proces
uzajamnog usklaivanja sjeanja, novog iskustva i oekivanja - dogaaji
razaraju naa oekivanja i mi moramo stalno rastvarati i razbijati
sjeanja i navike koji se samo da nas vezuju za prolost, nego nas i
ine nespremnima tititi od neproraunjive budunosti - materijal
predodaba jesu sjeanja, ali ih jezik ini pokretnima i raspoloivima
- predodbe kao i rijei mogu se proizvesti u bilo kojem trenutku,
tako da nisu vezane za neki odreeni trenutak - s jezikom sjeanja
postaju predodbama, i to senzorskim fantazmama, a ne motorikim koje
ostaju nejezine - jezik omoguuje svojevoljnu raspoloivost fantazmi
sjeanja koje time sudjeluju u intenciji misli - misao se otvara
rijeju, artikuliranje neke misli- intencija je na neku stvar putme
odreenog glasa - tri osnovna filozofska rjeenja problema miljenja:
1. platonovsko rjeenje: reflektirani, od rijei odvojeni pojam zbog
svoje se naizgledne bezvremenosti uzdie kao posebna, via zbilja 2.
idealistiko rjeenje: miljenje je ujedno i in i predmet, ono je svoj
vlastiti svijet, i zbilja nestaje u njemu 3. instrumentalno
rjeenje: miljenje je sredstvo za rastereenje i bitno je povezano s
djelovanjem - sposobnost sjeanja ima smisla samo kod pokrenutih bia
koja mogu nailaziti na uvijek nove okolnosti - nikakvo sjeanje na
vanjski svijet nije mogue ako nije pridrueno na svijest o vlastitoj
djelatnosti
31
-
za ovjekovo oslobaanje od neposredne sadanjosti za njegovu
predviajuu egzistenciju bitne su predodbe kao fantazme sjeanja koje
aktivnou jezika postaju proizvoljno raspoloive, ponovljive i
intencionalne
30. povratni uinci: poravnavanje unutarnjeg i vanjskog svijeta
jezik dovodi unutarnje i vanjsko na jednu razinu jezik brie razliku
izmeu zbilje i predodbe za bie koje djeluje u budunosti razlika
izmeu predoenih i zbiljskih situacija mora biti privremeno ukidiva
i cijela struktura naeg iskustva djeluje u smjeru da se realnost
sve vie prekriva predodbama i potvrenim fantazmama jezik omoguava
da se izraeni aspekt sauva neovisno o promjenama situacija, ali i
vlastite unutranjosti, ali i neovisno o sadanjem stanju danoga- ako
nekom damo neku stvar i kaemo da je to crveno, onda je utvren nain
na koji e se on prema tome postaviti unutarnji ivot je isto
antropoloki izraz i oznaava isto to i injenica otvorenost prema
svijetu- naime, tu injenicu doivljava samo bie koje je otvoreno
prema svijetu svijest nije antropoloki pojam, nego je iri i znai
proces pretvorbe na mjestima kontakta nekog organizma sa svijetom,
te je kod ivotinja smjetena u opaanju, a kod ovjeka koji je otvoren
prema svijet, to podruje kontakta see neusporedivo dublje u
organizam, i tako se svi porivni procesi u nama odvijaju
zaposjednuti slikama vanjskog svijeta urastanje vanjskog svijeta u
nas, djelo je jezika Herder- ne postoji nijedno stanje u ovjekovoj
dui koje se ne bi moglo izraziti rijeima Poravnavanje unutarnjeg i
vanjskog svijeta znai da unutarnji svijet u cjelini interpretiramo
po vanjskom, a vanjski po unutarnjem, a pri tome je jezik sredite
Unutarnji vanjski svijet prelazi u vanjski unutarnji svijet
Plessner govori o biti ivotinje, biljke i ovjeka- ivotinja ivi iz
svoje sredine, ali ona ne ivi kao sredite, ona tvori sistem koji se
povratno odnosi sam na sebe, ali ona samu sebe ne
doivljava-....
-
-
31. bezglasno miljenje misao je intencija koja se odvija u
jezinom glasu no ono to se misli ne mora izlaziti- u tom se znaenju
govorenje i miljenje razilaze unutarnje miljenje znai potenciranje
neizravnog odnosa spram svijeta, neko koenje neposrednog motorikog
ophoenja sa stvarima neka vrsta okreta natrag ili zaepljenja sloja
poriva pretpostavka je tog pounutrenja miljenje je redukcija
osjetilnosti, u miljenju se tok intencija uglavnom oslobaa od
zornog materijala predoavanja i sjeanja, kao i od zvunog materijala
verbalnih predloaka postoji bezjezino, ali zato zorno podrano
miljenje, a s druge strane neko nezorno, no noeno jezinim
pomagalima
32
32. problemi podrijetla jezika u samom jeziku se nastavlja
rastereenje od neposrednosti sadanje situacije koje je u osnovi
svakom jeziku - u samom jeziku nastavlja se ovjekova sloboda u
smislu promjenjivih, skraenih stavova koji postaju neizravni- to se
dogaa kroz gubitak vrijednosti koje neposredno oznauju, njihova
zornog demonstrativnog sadraja, procesom isputanja ime se omoguava
da rijei ponu upuivati jedne na druge- to je dosegnuto najvie na
flekcijskom stupnju jezika, ali taj proces isputanja ide dalje to
vidimo time to zahvaa i fleksiju- pa jezici postaju manje flektivni
- pitanje o podrijetlu jezika ne moemo postaviti tako da se pitamo
kako su praljudi izmislili jezik jer je pitanje starosti jezika
isto kao i pitanje starosti ovjeka - jezik pripada ovjekovim bitnim
znaajkama- to je tvrdnja o iskonskosti jezika - djeca da su
izolirana od odraslih, razvila bi svoj jezik, odrasli mu samo
skrauju put - da bi dijete preuzelo neku rije koju mu govore
odrasli, nune su pretpostavke koje su ve vrlo ljudske, uvjeti: 1.ve
postojea visoko simbolika struktura opaajnog svijeta, i razvijeno
umijee da se u artikuliranim minimalnim kretnjama prikljuuje na tim
simbolima i provode se komunikativna ophoenja 2. cjelovit pregled
situacije stvoren tim simbolikim opaanjem 3. intencije, tj.
sposobnost samousmjeravanja simbolima prema nekoj cjelini 4.
zaustavljanje cijelog organizma- uvjetovano dugim otezanjem razvoja
poriva 5. karakter intimnosti svijeta 6. otvorenost, tj. nestabilan
i prema svijetu otvoren suviak poriva i kretnje 7. sposobnost
preuzimanja i upotrebljavanja uspjeha takvih komunikativnih kretnji
svake vrste 8. ivot glasa 9. prepoznavanje na podruju glasovne
motorike u minimalnim kretnjama 10. glasovne geste, preciziranje
glasovnih pratnji uz radnje odnosno intencija na posljedice
djelovanja polazei od glasovne osnove 11. glas kao poziv i utiraka
radnja to su postignua koja trebaju biti dana ako bi jezik trebali
voditi odrasli izvrsni jezikoslovci vezuju podrijetlo jezika iz
zajednitvo pa Noire kae da je jezini znak u svome nastanku izraz
povienog osjeaja zajednitva koji prati zajedniku djelatnost-
glasovi koji prate radnje, iz zajednikog su sudjelovanja u tim
djelovanjima dobili odreeni smisao radnje Vossler- ako se npr. Mar
upotrebljavalo prilikom obrade kamena, i jednom netko kae mar prije
nego pone obraivati i na taj nain pozove druge na obradu kamena, to
je jezik S time se slae i Ammann i Jespersen Zgruavanje svih
korijena jezika- sporazumijevanje o nekoj djelatnosti koja se treba
zajedniki obaviti. Takve glasovne geste morale su biti indiferentne
na razliku izmeu radnje i predmeta
-
33
33. vii razvoj jezika u reenici se prikazuje neki proces odnosno
utvruje se neka injenica rije i reenica su jednako iskonski, ali se
ne smije previdjeti razlika- kod djece postoje rijei koje izraavaju
elje ili afekte-poziv, te one koje imaju v