Page 1
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 1/64
Naslov izvornika
Franyois Dvornik
Byzance et
la
primaute romaine
Copyright 1964, by
Les
fditions du erf
Copyright JP Službe
ni
glasn
ik ,
2009
www slglasnik com
.. V1bJ1V1 EK
P ll
forP l l
PRE GOVOR
U svojim poslednjim radovima na engleskom jeziku pro-
u č a v a o sam neke probleme koji se t i č u organizacije prvobitne
Crkve i ideja koje su nadahnule oce prvih sabora da odobre tu
organizaciju.
Od mene je traženo da široj publici predstavim rezultate
do
kOjih
sam došao, i da pokažem u kojoj meri su te ideje uti -
cale na razvoj rimskog primata. d o v o l j a v a j u ć i tom zahtevu,
potrudio sa m se da t a č n o utvrdim sa mo n a j z n a č a j n i j e n i c e
i navedem autoritativne izjave koje pokazuju da je id eja o prima-
tu bila prisutna u Vizantijskoj crkvi u r a z l i č i t i m epohama nje-
ne istorije. Prirodno, nije mi bila namera da
se
bavim bogoslov-
skom stranom tog pitanja.
Neke č i n j e n i c e pomenute u ovoj studiji opštepoznate su ali
predstavljanje tih
d o g a đ a j a
u
jednom
novom okviru možda
o m o g u ć i t i
da
se
ti problemi malo bolje rasvetle.
Zahvaljujem ediciji
erf
što je prihvatila objavljivanje ovog
rada.
s e ć a m
se
n a r o č i t o
dužnim p r e č a s n o m ocu Vergrijetu
R.
P, koji je imao dobru volju da pregleda moj rukopis
sa
j e z i č
kog stanovišta i kaji mi je vrlo ljubazno pomogao u ispravljanju
grešaka. Na tome sam mu beskrajno zahvalan.
Vašington, 1
9.
marta 1964. Dambarton
Ouks
F
D
Page 2
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 2/64
UVO
Razlike
i z m e đ u
Istoka i Zapada. - Pitanje Filioque
-
Ekli
siološka pitanja.
Može se slobodno r e ć i da je danas jedina ozbiljna prepreka
približavanju
i s t o č n i h
crkava i
R i m o k a t o l i č k e
crkve pitanje rim
skog primata. Druge prepreke,
n a r o č i t o
obredne i Iiturgijske razli
ke, koje su odigrale tako veliku ulogu u g r č k o j i latinskoj p o l e m i č -
koj literaturi
od
XI
do
XV veka, mogu se smatrati prevazidenim.
o č e v od XII
I veka, Rimska crkva je
p o č e l a
da gubi svoj
nepoverljivi stav vezi s r a z l i č i t i m obredima upotrebom n -
rodnog
jezika u liturgiji. Brojni pokušaji ujedinjenja sa Grcima,
koje je
s e ć a n j e
na latinsko zauzimanje Konstantinopolja 1204.
moglo
samo u č i n i t i nedelotvornim ipak su imali pozitivan
nak,
jer
su obavezivali latinski svet da bude pomirljiviji, barem
li
pitanjima
koj
se
t i č u
r z l i č i t o s t i
obreda
k o r i š ć e n j a
nacio-
nalnih jezika u liturgiji.
P o j e d i n a č n e
unije uspostavljene sa ne
kim granama pravoslavlja posle Sabora u Lianu 1274) i Firenci
1439)
u č i n i l e
su da ta težnja postane opšta.
Aktuelni liturgijski pokret koji je imao tako pozitivne
nke u
R i m o k a t o l i č k o j
crkvi, d o p r i n e ć e ne samo tome da se poni
šti
k snije nepoverenje
p o k a z u j u ć i
nužnost
z
n rod d aktivno
u č e s t v u j e liturgijskim
č i n o v i m a . v e ć ć e o m o g u ć i t i
da se bolje
razume mentalitet
i s t o č n o g
h r i š ć a n s t v a koji nikad nije prestao da
naglašava važnost evharistijske žrtve životu h r i š ć a n i n a više
o
svakog drugog javnog bogosluženja
ili
privatne pobožnosti.
U dogmatskoj oblasti, pitanje da li Sveti
uh
ishodi isto
vremeno
od Oca
i Sina -
Filioque
-
t a k o đ e
je izgubilo
mnogo
Page 3
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 3/64
Fnl/1so l
Dvornik
od
svoje oštrine pošto je nastojanje da se po svaku cenu dokaže
jeres kod Latina
ili
kod Grka. tako naglašeno tokom vekova po
lemike i z m e đ u dveju strana. izgubilo svoj o s t r a š ć e n i karakter.
n a r o č i t o
posle pada Vizantijskog carstva.
Isto rija. uostalom. jasno pokazuje da su drugi razlozi . mi
mo
bogoslovskih. doprineli da ta rasprava dobije preterane di
menzije. Zanimljivo je
n a z n a č i t i
da se. izgleda. to pitanje na po
č e t k u same rasprave na Zapadu razmatralo dosta ravnodušno.
Jedan č u d a n dokument iz IX veka s v e d o č i o tome. On se
pripisuje AnastaSiju Bibliotekaru. vatrenom protivniku patrija
rha Fotija koji je rasplamsao raspravu oko Filioque M e đ u Ana
stasijevim delima nalazimo prevod r z l i č i t i h dokumenata kaji
se odnose na istoriju Crkve, p o s v e ć e n đ a k o n u Jovanu Himoni
du. AnastaSije je u njega u k l j u č i o odlomak iz pisma sv. Maksima
Ispovednika
(580-662)
o ishodenju Svetog Duha. U uvodu u
prevod tih dokumenata AnastaSije piše:' ..
Mi smo t a k o đ e )
pre
veli taj deo pisma istog
sv.
Maksima prezviteru Marinu. koje se
t i č e s h o đ e n j a Svetog Duha. U tom odlomku on kaže da se Grci
beskorisno protive nama, pošto mi nikako ne govorimo. kao što
oni tvrde. da je Sin u z r o č n i k i
n a č e l o
postojanja Svetog Duha.
Naprotiv. ne ž e l e ć i da zanemarimo jedinstvo suštine Oca i Sina,
mi
govorimo da Sveti Duh. kako ishodi
od
Oca. ishodi i
od
Sina.
h v a t a j u ć i
to
i s h o đ e n j e
kao poslanje. Maksim ohrabruje one ko
ji znaju oba jezika da tvore mir. On kaže da Grci i mi poimamo
da Sveti uh
u jednom smislu ishodi
od
Sina.
aJi
da u drugom
smislu ne ishodi. S k r e ć e pažnju na č i n j e n i c u da je ova svojstva te
ško izraziti. kako u jednom tako i u drugo m jeziku.
Može biti da su j e z i č k i razlozi doprineli važnosti ovog pi
tanja. Naime. izgleda da r e č ..
EK
za jednog Grka više
z n a č i
ne
go r e č ..ex za jednog Latina.' U svakom s l u č a j u . zanimljivo je
Uporedi izdanje Prefaces d'Anastase, u: MonumelIta Gcrman;ae historica.
Epistolae, tom 7,
str 425.
Videti i PL
129.
col.
560.
Za prevod pasusa Mak
simovog pisma. videti ibid. col. 577. Uporedi S Maxime, Opuscu/a theolo-
gica et
po/emica ad Mariflum PG
9 1, co l. 136.
2 Uporedi ono što
E
Hermann k že o toj razlici, u: Orienta/ia ClJristiana
periodica
tom 15 (1949), str
221 222:
Nel rispondere a lal quesito, non
si
POlra
pero ignorare che i teologi ammettono oggi che il domma latino
facilmente dovera sonar falso agli orecchi del Gred:
h
greco non rispo
nde
dellutto
al
ex
latino.
8
Vi
z
tllltiJa
rimski primili
ustvrditi da se sam AnastaSije trudio da na pomirljiv n a č i n obja
sni to neslaganje u g r č k o m i latinskom bogoslovskom mišljenju.
On je svoj komentar pisao 874. nekoliko godina pošto je Fotije
pridao novo z n a č e n j e ovom latentnom problemu u svo m pozi
vu s t o č n i m patrijarsirna na Saboru iz 867.
3
S t i č e
se utisak da je papa Jovan VIII na ovo pitanje gledao
kao na raspravu izmedu bogoslova o onome što još nije bilo defi
nisano kao verska dogma. Upravo, u tom smislu možemo da ob
jasnimo stav njegovih legata na Saboru
879-880.
koji potvrduju
jedinstvo izmedu Vizantije i Rima. Pošto se u Rimu tada još izgo
varalo Verujem bez Filioque izgledalo im je prirodno da se izjaš
njavaju protiv tog dodavanja u Nikejskom ispovedanju vere.
Uostalom.
i z n e n a đ u j u ć e
je konstatovati da je. uprkos Foti
jevom naporu da u njegovoj Mistagogiji č v r s t o bogoslovski za
snuje stav, ovaj spor odigrao p r i l i č n o nevažnu ulogu u
polemikama koje su se vodiJe
i z m e đ u
dveju crkava 1054. i nepo
sredno posle raskida sa patrijarhom Mihajlom Kirularijem.
U svom č u v e n o m pismu u p u ć e n o m latinskom arhiepisko
pu tranijskom.' napisanom na zahtev patrijarha Mihajla Kirula
rija. arhiepiskop ohridski
Lav
nijednom
r e č j u
ne pominje ovu
raspravu u
vezi s č e n j e
dveju crkava. U tom pismu. koje bi
ti č e t a k brojnih gorkih rasprava. Lav se pobrinuo da napadne
nekoliko nebitnih o b i č a j a Latina.
n a r o č i t o
se okomivši na upo
trebu beskvasnog hleba usavršavanju evharistije.
Kardinal Humbert. koga je papa j ;u<--IX pozvao da op
ovrgne optužbe koje su izneli Grci. uveo je taj predmet u pole
miku p r e b a c u j u ć i Grcima da su izostavili Filioque uNikejskom
simvolu. ' Ta optužba. koja pokazuje veliko nepoznavanje kore
na spora - ni su Grci izostavili
Filioque. v e ć
su ga Latini uveli
-
t a k o đ e
pokazuje da ova bogoslovska razlika još nije predsta
vljala najozbiljniji razlog nesloge m e đ u dvema crkvama. Tek
od
XII
veka FilioqLle je postalo najubojitije oružje u arsenalu
g r č k i h
i rimskih p o l e m i č a r a
3 Izgleda da je i sam Fotije sumnjao na l i n g v i s t i č k i problem u raspravi To se
pojav ljuje u jednom pasusu njegovog dela
Mystagogia
(PC 102, col. 376 AB).
4 P 120, co l 836 dalje.
PL
143, co
l
1003
(u huli o izopštenju patrijarha).
9
Page 4
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 4/64
fnmsoa DI ormk
Uostalom, bio je tu još jedan latinski prelat koji je ponovo
otvorio spor o FilioqLle. Milanski arhiepiskop Petar Grosolan,
n e z v a n i č n i č l a n jednog izaslanstva, koga je 1112. poslao papa
Pashall u Konstantinopolj radi z a k l j u č e n j a sporazuma s impe
ratoron1Aleksijem I Komninom, z a p o č e o je raspravu
sa
g r č k i m
sveštenstvom,
n a r o č i t o
o Filioque Imperator je pozvao sedam
vizantijskih bogoslova da odgovore na njegove argumente.
7
Evti
mije Zi gavin je požurio da svoje sunarod nike - u svojoj
dogmat-
skoj
panopliji
- opskrbi brojnim argumentima protiv FilioqLle
i z v u č e n i m n a j v e ć i m
delom, iz Fotijevih tekstova.
Godine 1135. još jedan latinski prelat, episkop havelberški
Anselmo, raspravljao je o
FilioqLle
u Konstantinopolju sa Niki
tom Nikomidijskim, prvim
od
dvanaest profesora iz Patrijarš
ij
ske akademije. Anselmo je tu raspravu opisao u delu
p o s v e ć e
nom
papi Evgenjju Ill.'
Te
dv
rasprave bile su pre svega akademske, pri
č e m u
je
svaka od strana č u v a l a svoje pOZicije. Oba prelata govorila su
vrlo kurtoaznim r e č i m a i z b e g a v a j u sve što je moglo uvrediti
Grke. Nikita Nikomidijski je takode bio vrlo rezervisan u
u č t i
vim odgovorima koje je dao Anselmu.
Drugu fazu tih rasprava i sporova posle 1204. otvorili su
Latini, o s v a j a č i Konstantinopolja, a sa strane Grka 1213. naro
č i t o
Nikola Mesarit.
O
Ali, prema tonu kOji su imali sp
isi iz
tog
vremena može se videti da je raspra
va
koja je do tada bila vi
še akademska
i z m e đ u
bogoslova dve strane, posta
la p o l i t i č k a
6
Na
osnovu indicija koje daje jedan od sedmorice
g r č k i h
teologa Nikita
Seid.
V
Grimcl je pokazao
da Petar
n
ij
e bio
z v a n i č n i č l a n
poslanstva,
v e ć
da
je
papa
zat ražio od njega
da
pruži svo
ju
podršku legatima. U
to
vreme
Grosolan
je zapravo
bio
na
h o d o č a š ć u
u
Jerusalimu
("Autour
du
voyage
de Pierre
Grossolanus, archeveque
de Milan, il
Constantinople
en
111 2 ,
u: Echoes
d Orient,
32 [1933], 28 30).
7 V.
Grumel
ih je
identifikavao.
Bili
su to Evstratije
Nikejski,
Jovan
Fun),
Nikita Seid, Nikola Muzaion, Teodor Smirnov, Teodor Prodrom . Evtimije
Zigavin. Uporedi B. Leib , R
ome,
Kiev
et
Byumce II la jin
dil
Xl s
iecle, Pariz
,
1924, str. 312.
Videti Grosolanov
govor,
u:
PC 127 ,
col.
911-920.
8
PC 130
coI.20-1360.
9 Anselmi Dialogi, PL
188,
col.
1130
i dalje. Uporedi: F Dvornik, Le Schisme
de
Photius,
Pariz
,
izd.
Cerf,
1950, str. 469, 535.
10
Videti
str.
124
, 125.
1
Vizantija i rimski primat
i nacionalna stvar. To je sasvim razumlj ivo ako se ima u vidu
žestoka reakCija Grka protiv Latina, ruŠitelja njihovog Carstva.
U toj olujnoj atmosferi nije se više moglo
o č e k i v a t i da
se u
miru
raspravlja o nekom bogoslovskom problemu koji je postao poli
t i č k a stvar.
M e đ u t i m
posle toliko vekova, danas je došlo vreme u ko
me pravoslavni i r i m o k a t o l i č k i bogoslovi mogu
da
p r o u č a v a j u
taj problem bez predrasuda .' Ipak, ne zaboravimo da se ovde
d o t i č e m o tajne Svete Trojice pr ed kojom se ljudska inteligencija
mora pokloniti i ispovediti svoju nesposobnost.
...
Č e s t o
se veruje da je udaljavanje dveju crkava bilo prouzro
kovano i
r a z l i č i t i m
shvatanjem koje je postojalo o Crkvi i njenoj
ulozi u Vizantiji i na Zapadu. EkJisiologija je nova grana na drve
tu
h r i š ć a n s k o g
bogoslovlja i razvila se
n a r o č i t o
posle Reformacije.
Danas se interesovanje
r i m o k a t o l i
č k i h pravoslavnih i protestant
skih bogoslova
sve
više
u s r e d s r e đ u j e
na ekJisiološke probleme. "
Predlažu
se r z l i č i t e
definicije Crkve i o njima
se
raspravlja, prou
č a v a se njen odnos
sa
m i s t i č n i m telom Hristovim, objašnjava se
njena organska evolucija u svetlosti predloženih definicija.
J
II Vide
ti u
vezi sa tim pitanjem
studije o
Filioque kod r i m o k a t o i č k i h
i
pra
-
voslavnih bogoslova, u: Russie e t hretiente
1950). str. 123
2 4
4.
Uporedi
t a k o đ e č l a n a k
J
Majendorfa
o poreklu
te rasprave
, u:
PravoslavlIaja Mysl,
Pariz, 1953, str.
114
-
137 i studiju:
V. Lossky, La
procession
du
Saint
-Es
prit
dans
la
doctrine tri1Jitaire ortllodoxe. Pariz,
\948.
12
Upo
redi a n a k : O.
Semmelroth,
"E
kkJesiologic
, u: Lexikon fur Theologie
lind
Kirche,
tom 3.
Fra;burg
,
1959,
gde se
kratka
istorija eklisio-
logije
i kori
s
ne
bibliografske smernice.
Za z n a ć a j n i j e
informacije, v
idet
i
izveštaje sa
konferencija
koje
su
date ll: "Colloq
ue eclisiologique",
koji
je
organizovao R i m o k a t o l i č k i bogoslovski fakultet Univerziteta u Strazburu
od
26.
do
28.
novembra
1959, koji
su objavljeni u:
Revue des scietzces reli
gie uses, 34
1960),
i u kolekciji "U
num
Sanctam", broj
34,
izd. Cerf. pod
nazivom
L Ecdesiologie au XIX siede.
13
Videti
n a r o č i t o
delo: S.
Jaki, Les tCl/dances nOlIveIles de
lecclesiologie (Rim,
19
57,
Bibliotheca Academiae catholicae
Hun
garicac, Sectio phil. Theo "
tom 3).
Sko
rija pravoslavna eklisiologija ovde
je
istraživana
na
strani
99
i
dalje.
Autor
pokazuje
II kojoj
meri
je na te
nove
pravce
uticalo protestant-
sk
o bogoslo
vlje
i
neki
filosofs
ki n e h r i š ć a n s k i
element i.
Page 5
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 5/64
Frmlsoa Dvormk
Moglo se
o č e k i v a t i
da se specija
li
sti te nove bogoslovske
discipline potruditi
da
nadu potvrdu svojih teorija u spisima ota-
ca i u organizaciji prvobitne Crkve.
14
Ali ti napori mogu dovesti
do opasnih i z o p a č e n j a ako se p o č n e sa preformulisanjem starih
ideja u vremenu u kome su one zapravo nestvarne, te ako se na-
stoji da se
p a t r i s t i č k i
tekstovi
t u m a
u svetlu tih ideja.
Ta opasnost postoji i kada se pokuša obnova eklisiološkog
sistema za koji se pretpostavlja
da
je postojao u Vizantijskoj cr-
kvi. Dakle, treba znati da vizantijski bogoslovi nisu u pravom
sm islu razvili eklisiološki sistem. Oni su se bavili
dr
ugim pro-
blemima, hitnijim i suštinskijim, koji se t i č u božanske prirode
tri
l i č n o s t i
Svete Trojice,
o v a p l o ć e n j a
druge l i č n o s t i dve priro-
de
o v a p l o ć e n o g
Logosa, dve volje Hrista
B o g o č o v e k a i s h o đ e n j a
Svetog
uha
i njegovog
u č e š ć a
u oboženju ljudi. Ti problemi
dominiraju u bogoslovskom mišljenju Vizantije do
IX
veka; na-
ime,
č a k
i pitanje izobražavanja Hrista i poštovanja njegove iko-
ne i ikona svetih u vezi su sa hristološkim tajnama.
Što se
t i č
pojmova o Crkvi, Vizantinci su se zadovoljavali
onim što su im Sveto pismo
15
i i s t o č n i oci preneli ...Crkva je sveti
grad o s v e ć e n upodobljavanjem Hristu i u č e š ć e m u božanskoj
prirodi primanjem Svetog Duha. Ta definicija koju je dao Ki-
rilo Aleksandrijski
16
u potpunosti im je bila dovoljna. U viza n-
tijskom poimanju, Crkva je
od
tada
m i s t i č n o
Hristovo telo, iko-
na Svete Trojice, delo Svetog Duha, i njen cilj je
o s v e ć e n j e
ljudi.
Istim
pitanjem
se
bavio
Pavle
Evdokimov u:
CEcclesiologie au XIX siecle,
op. cit., str.
57-76
pod nazivom: Les principaux courants de lecclesio-
logic Orthodoxe au
XIX
s
iecle .
Uporedi
t a k o đ e
konferenciju oca
B.-O.
Oupuy, Schis
me
et
Primaute chez
J
A. Mohler , ibid.,
str.
197-231.
i zapa
žanja koja je dao P
Evdokimov
u toku
ra
sprave, ibid., str. 375- 392.
14
Na
primer: L. Cerfaux, La theologie de l't:.glise suivallt saillt Palll,
Pariz,
2. izd.
1948;
K.
Adam,
Der Kirchenbegriff Terrullia1ls,
Paderborn, 1907;
L. Bouyer, Clncamatiol1 et
l'EgJise
Corps dil Christ dans la t h ć o l o g i e de
saint Athal1ase,
Pariz, 1943;
G.
Bardy,
La
theologie de
l tglise de saint
cte-
mellr
de
Rome
i saint lrem e, Pariz, 194 5;
Idem,
La theologie de I'Eglise de
saint Irb/ee, Pariz, 194 7; A. Hamel, Kirche bei Hippolyt von Rom, Gi.itter-
sloh, 1951.
Sa
pravoslavne
strane: N.
Anastasijev, Doktrina primata
u
svetlosti ekl
isiologije ,
u:
Istina,
1957, str. 401 - 420.
15 N a r o č i t o
Poslanica Efescima,
l
17-23.
6 III/saiam
V
t,
c. 52, § I;
PG
70,
col. 1144
C.
2
Vizantija i rimski prmrat
Č o v e k sjedinjen sa Crkvom,
m i s t i č n i m
Hristovim telom, tre-
ba da se osveti, uz
p o m o ć
blagodati Svetog Duha, koja se č o v e -
č a n s t v u daje
z a h v a j u j u ć i
o v a p o ć e n o m Logosu.
On
mora da,
t a k o r e ć i
oboži svoju prirodu. ostvari jedinstvo sa Bogom.
To jedinstvo bez sumnje, biti savršeno tek u b u d u ć e m veku,
ali
č o v e k
ipak raspolaže svim sredstvima potrebnim da tokom
svog zemaljskog života dostigne visok stepen
o s v e ć e n j a .
Sredstva potrebna za taj cilj nalaze se u Crkvi koja ih daje
svima posredstvom svog sveštenstva: to su svete tajne, n a r o č i t o
sveta tajna tela i krvi Gospodnje.
Ta
taj najbolje ostvaruje je-
dinstvo naše prirode sa Hri stom. P r i č e ne prisajedinjuje sa-
mo h r i š ć a n i n a Hristu;
ono
ga prisajedinjuje i svim a n o v i m a
Crkve p r o j a v i j u j u ć i tako sabom ost i univerzalnost Crkve.
Vidimo da takvo poimanje Crkve svoj temelj najpre nala-
zi
II
hristologiji i pnevmatologiji. To se objašnjava evoluCijom
h r i š ć a n s k o g u č e n j a
tokom prvih devet vekova, u kojoj je
I s t o č n a
crkva imala
v o d e ć u
ulogu.
Razumljivo je, t a k o đ e da je to poimanje, p e r i o d i č n o trpe-
lo uticaj
r a z l i č i t i h
hristoloških jeresi: nestorijanstva, monofizi -
tizma i monotelitizma. Ali nakon što su pravoslavni bogoslovi
odbacili sva ta
i z o p a č e n j a
prvobitno shvatanje je pobedilo
1 7
To i s t o č n o poimanje Crkve, iako više obeleženo m i s t i č n i m du-
hom, jednako je poimanju na Zapadu.
M e đ u t i m
pored tog
m i s t i č n o g ili
nebeskog aspekta, Crkva
je,
č a k
i za Vizantince, imala zemaljski aspekt.
Ona
je imala jerar-
hijsku strukturu, bila je konkretan organizam
kOjim
su vladali
zakoni izglasani od strane sabora episkopa, morala je da se pri-
lagodi
p o l i t i č k o j
situaciji koja se menjala i socijalnoj strukturi
17 To je V. Lossky sk
icirao u svom delu
Essai sur la theologie mystique de
rEglise d'Orieflt (Aubier, 1944),
str. 171
- 192. Za r i m o k a t o l i č k a gledište
videti
Y.-M.-J. Congar,
Conscience ecdesiastique
en
Orient
et en
Occi-
dent ,
u:
IstiIla 1959),
str.
189- 20 l ; up.
takode
kratki
paragraf
u
njegovoj
studiji Neuf cents ans apres , u: L
Eglise
elles
Eglises
(Chevetog ne,
19
54),
t. l,
str. 61-74. V
Lossky
(ibid.,
str.
172)
prebacivao
je Kongaru
da
je
u
svom
delu ClmilieflS des/mis (Pa ris
,
1937),
str.
14
suviše
naglaSiO
tajanstve
nu
stranu i s t o č n e eklisiologije i
da nije
posvetio dovoljno pažnje njenom
zemaljskom aspektu.
Ipak, II
ovde navedenoj studiji,
o. Kongar
nije
nika
-
ko zanemario
taj
aspekt.
13
Page 6
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 6/64
zajednica u kOjima su živeli nj eni vernici i delovali njeni sveš
tenici. Uslovi života na Istoku su bili od
onih
na
Zapadu i razlike su proizlazile iz problema koji su izgleda imali
uticaj na shvatanje uloge koju je Crkva morala igrati u društvu
i n a slav koji je morala imati
pr
e
ma
p o l i t i
k o m
autoritetu. Sve
je to predstavljalo
udar
na
odnose
m e đ u
dvema crkvama i iza
zvalo je udaljavanje koje se sve više naglašavalo, da bi se, avaj,
završilo raskolom.
Bilo bi ipak preterano,
č a k
i pogrešno, tra žiti objašnjenje tih
.razmimoilazenja u eklisiologiji koja se od IV
do
XI veka razvila
na r a z l i č i t n a č i n u Vizantiji i na Zapadu. Na njima svoj
stven, Vizantinci su nastavili da naglašavaju karakter
Crkve i njenu ulogu u o s v e ć e n j u vernika. G r č k i oci: sv. Atanasi
je,
sv.
Jovan Zlatousti , sv. Kirilo Aleksandrijski ostali su gospodari
misli. Njihove ideje su u Vizantiji preuzimali i dalje razvijali na
r o č i t o
sv. Maksim Ispovednik t
662)
i
sv.
German.
Ideje ovih
otaca Vizantinci su propovedali sve
do
kraja Carstva.
20
Razlike koje se javljaju u pOimanju Crkve, u Vizantiji i na
Za
padu
, u
njenom
zemaljskom vidu , razlike koj e se t a k o đ e za
pažaju u evoluciji organizacije dveju crkava treba razumeti
svetlu i n j e n i c
da
su se te d
ve
polovine
s t v a
razvijal e
18
N a r o č
i t o Mystagogie, pogl J-S; PG 91, co l. 663-673, 705. Svet i Maksim
vidi u Crkvi ikonu Božiju, ali i ikonu sveta i č o v e k a Svet je sastavljen od
r a z l i č i t i h
stihija,
č o v e k
je sastav
lj
en od duše i tela. Sveti Maksim ovde ima
II
vidu dva aspekta Crkve, tajanstveni aspekt
i
zemaljski aspekt. Crkva je
kao
hram
u kome vernici zaUZimaju
r a z l i č i t o
mesto u zdanju
od onog
koje
zaUZ
imaju sveštenici. Crkva predstavlja jedinstvo sveta
i
svemira koje
treba da se osveti dejstvom Svetoga Duha. O
u č e n j u
sv. Maksima, videti
č l a n a k V Grume, u: DictiomJaire de tllt ologie
catholique
tom 10 st
r.
453.
Sve
ti Maksim se, prirodno, suštinski zanimao
za
hristološke i sotiriološke
probleme.
On
se samo u prolazu doticao ekli sioloških problema.
9 N a r o č
i t o
u njegovom delu
Historia
eccles l
mystica
cOl/templatio, PC 98,
col. 383 i dalje.
20 Uporedi, na primer, ideje Fotija o Crkvi. Za njega je takode Crkva Hristo
va Nevesta, njegovo s t i č n o Telo; Hristos, njena Glava, upravlja njome.
Ali, s druge strane,
on
ne zaboravlja
ni
zemaljski vid Crkve, njenu jcrar
hi jsku strukturu, njenu juri sdikciju nad vernicima. Videti dokumentaciju
u: Th. COllceptus
et
doctrina de Ecclesia juxta
Iheologiam
Orientalis
separati u: Orientalia Christ
jana, 2 1923), st
r
36-37.
14
Vizallllj i rimski primal
u r a z l i č i t i m sOci jalnim i p o l i t i k i m uslovima. Jedina p o l i t i č k a
fil
oso fija koju su poznavali Vizantinci bila je zasnovana na je
l i n i t i č k o m p o l i t i sistemu , a prvi
š ć a n s
ideolozi Kli
ment Aleksandrijski i Jevsevije uveli su je u h r i š ć a n s k o
u č e n j e
Taj
sistem,
kOji
možemo nazvati n s k i m jelinizmom, video
je u imperatoru Božijeg zastupnika na zemlji, skoro
nam
esnika
Hristovog. Prema tom p o l i t i č k o m poimanju s k i impera
tor imao je ne samo pravo
v e ć
i obavezu da nadgleda Crkvu,
da brani pravoslavnu veru i da svoje
i n j e n e
vodi ka Bogu.
Upravo sa te
č k e
gledišta treba p r o s u đ i v a t i o razvoju n o g
n s t v a i nj egov
oj
ideji o odnosima Crkve na zemlji sa civi
lnom
Ta ideologija je bila p r i h v a u celom sve
tu, ali je i m o k a t crkva mogla da izbegne štetne posledice
zloupotrebe imperijalne vlasti
h v a l j U j u ć i n i c i
da impera
tori nisu rezidirali u Rimu, te
dubokim
preobraža
jima
koje je
prouzrokovalo uspostavljanje novih nacija u
zapadnom
delu
Rimskog carstva.
Ako se evoluCija na Isto ku i Zapadu
p r o u č a v a
s ovog stanovišta, razjašnjavaju se mnogi problemi. Postaje ja
sno mesto koje je h r i š ć a n imperator zauzimao u celoj Crkvi
pos
le
o b r a ć e n j a
Konstantina Velikog, a koje se može definisati
prosto u kontekstu cezaro -papizma. Takode,
č a v a j
se razlike
koje su postojale m e đ u d
va
sveta. Te razlike su mo
rale postajati kako se Rimska crkva postepeno oslobadala
poslednjih ostataka
k o g
jelinizma i razvijala sopstveni
p o l i t i č k i
sistem kOji je papi davao mesto koje mu je pripadalo u
Crkvi i naglašavao ideju vaseljenskosti, ali koji je i branio tezu o
prevlasti duhovne nad svetovnom tezu koju Istok nikad
nije mogao da shvati.
Posledica tog razvoja morala se
o č i t o v a t i
i u zakonodavnOj
oblasti. Dok je u Vizantijskoj crkvi imperator nastavljao da
dono
si
zakone
k o r i
pravo koje mu je poverio
h r i š ć a n s k i
jelinizam,
21
] e i n i s t č k i p o l i t i č k i
sistem i njegovo prilagodavanje
h r i š ć a n s k o j
doktrini
detaljno se
r o u č a v a t i
u mojoj knjizi
Early CI ristian and Byzalltine
Po-
litical Philosophy, Origins alld Background
koja se upravo štampa Dum
barton Oaks Studies, tom 9).
5
Page 7
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 7/64
Fran a f)1 ornik
na Zapadu je suvereni Pontifeks povremeno postajao jedini za-
konodavac u Crkvi Kako bi objasnili te razlike bogoslovi
možda pasti u iskušenje da traže razloge eklisiološke prirode
m e đ u t i m
i s t o r i č a r i
ih
n e ć e
slediti u tome.
22
Naime, Vizantinci
nisu imali eklisiološki mentalitet
modernih
bogoslova
Bilo bi pogrešno verovati da su se vizantijski bogoslovi
zadovoljavali razmatranjem i s k l j u č i v o m i s t i č n o g i nebeskog
aspekta Crkve Za njih je Crkva bila i zemaljska institucija koja
obuhvata ne s mo sve verne ima i dobro organizovanu jerar
hiju koja upravlja vernicima i č u v a pravu veru. I m a j u ć i vidu
taj
zemaljski aspekt Crkve i njenu organizaciju postOjala su dva
problema koja su zaokupila vizantijske mislioce Prvi je bio po-
ložaj imperatora u Crkvi Nadležnost imperatora u dogmatskoj
oblasti otkrivala je opasnost koju je pogrešna primena principa
h r i š ć a n s k o g
jelinizrna mogla predstavljati za jerarhiju ivernike
Ta
opasnost prouzrokovala je žestoke reakcije i uslovila želju da
se
a đ e
dovoljno
m o ć a n
elemenat da se suprotstavi zloupotreba-
ma i OSiguraju privilegije jerarhije u definisanju u č e n j a Taj ele-
menat bio je: primat rimskog episkopa nesumnj ivog poglavara
svih h r i š ć a n s k i h crkava na Zapadu U vreme krize s e ć a l i su se
toga i u Vizantiji tražila se i
o č e k i v a l a p o m o ć
rimskog episko-
pa ali je postOjalo i nepoverenje usled porasta njegovog uticaja
pa mu se odricaia pravo da se direktno meša u unutrašnje stvari
Vizantijske crkve U Vizantiji je problem rimskog primata s
dru-
ge strane bio blisko vezan za problem carske vlasti Ovu kratku
studiju želimo da posvetimo problemu primata
22 -M.·J. Congar,
\
svojoj studiji
Conscience ecclesiologique
navedenoj
ranije, bio je prvi koji je pokušao
da
malo više rasvetli eklisiološke proble
me dveju crkava. U prvom delu te zanimljive studije,
on
je snažno skici
rao najtajanstveniji aspekt koji zauzima Crkva u s t o č n o m i vizantijskom
mentalitetu. S druge st rane, h o t e ć i da prikaže proces odvajanja str. 201
i na dalje), trebalo je
t a k o đ e
da otkrije č i n j e n i c e koje p r o i s t i č u iz
d o g a đ a j a
i ideja koji više pripadaju
p o l i t i č k o m
nego religioznom redu.
6
POGLAVLJE I
Primat i
n a č e l o
u s k l a đ i v a n j a
u p o l i t i č k o j organizaciji Carstva
Problemi koje postavljaju p o l e m i č k i spi
si
- Apostoli prin
cip l a đ i v a n j a - Nikejski sabor i mitropoliti. - Nadmitro
politska organizacija. - N a č e l o k l a đ i v a n j a na Zapadu.
Problem rimskog primata u
o č i m a
pravoslavnih i
drugih
crkava danas
se
pokazuje još manje rešivim jer se poisto
v e ć u j e s administrativnom centralizacijom koja se razvila na
Zapadu tokom poslednjih vekova Ipak zaboravlja se da je iz -
m e đ u ostalih razloga. č i n j e n i c a da su se n a č a j n e
h r i š ć a n s k e
grupe odvojile od centra u č i n i l a tu centralizaciju
m o g u ć o m
č a k
i potrebnom
Štaviše tokom perioda u kome su se Grci i Latini predavali
gorkim i o s t r a š ć e n i m raspravama, pojavile su se teorije koje su
doprinele tome da se suština problema zatamni i njegovo rešava
nje u č i n i još težim Da
li
je ikad na Istoku papa posmatran kao
neko ko u Crkvi zauzima mesto uzvišenije
od
drugih patrijara-
ha
ili
episkopa? Zar nije osnivanje Konstantinopolja kao Novog
Rima moralo podrazumevati prenošenje primata Rimske crkve
u Konstantinopolj? Zar nije naziv vaseljenskog patrijarha
kOji
su
uzeli episkopi novog glavnog grada Carstva potvrdivao to tu -
m a č e n j e ?
Zar nisu Vizantinci da bi bolje potkrep
li
svoje težnje
izmislili legendu o apostolskom poreklu vizantijske katedre ko -
ju je navodno osnovao
sv
apostol A
nd r
ej brat
sv
Petra? Kako
je Andrej bio prvi apostol b u d u ć i da je pošao za ospodom pre
Petra, nij e
li
onda upravo
on
morao biti smatran, zajedno sa svo
jim naslednicima u Konstantinopolju višim
od
Petra i njegovih
naslednika u Rimu?
Page 8
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 8/64
FrW sva
/)I ormk
Ni p o l e m i č a r i kaji su branili ove ideje i druge aspekte pri
mata niti . pak. oni koji su se borili protiv njih . nisu mogli dobiti
ono što žele. na ma kojoj strani da su. Nepoverenje i uzajam
no neprijateljstvo prouzrokovana
p o l i t i č k i m
podelama . usled
i t o g razvoja upravnih struktura Zapadne crkve.
p o č e l o
je
da se pojavljuje
n a r o č i t o
posle XI veka;
ono
je zatrovala raspra
ve i tako
s p r e č i l o
bogoslove i vern ike i jedne i druge strane da se
ozbiljno i slobodno bave tim problemom.
f
akle. savršeno je beskorisno ozbiljno shvatiti argumente
za primat ili protiv njega iz p o l e m i č k i h
spis<r.
Stoga pokušajmo
sa jednom drugom metodom na koju se tak6 č e s t o zaboravlja.
To je istorijs
ka
metoda.
o k u š a ć e m o
da na osnovu a n i h
dokumenata k l j U
i m o kakav je bio stav Vizantije u pogledu
rimskog primata,
i
to od osnivanja Vizantijskog
ca
rstva do vre-
mena razdvajanja dveju crkava. Oni nam možda
p o m o ć i
i da
otkrijemo tragove prvobitnog predanja do perioda zatrovanog
nepoverenjem i uzajamnim neprijateljstvom. Štaviše, možda
nam
č a k
otvori ti put ka nekom pozitivnijem r e z u l t a t ~ .
Sto se t i č e petrovskog preda nja. važno je naglaSiti da u Is
n o j
crkvi nikad nije odricana
č i n j e n i c a
da je sv. apostol Petar
ž
iv
eo u Rimu,
te
da je u njemu
m u č e č k i
postradao i da tamo
i v a nj egovo telo.
Zna se da nam prvi dokaz u pr ilog toj i n j e n i c i dokaz kaji
se ne može osporiti niti d r u g a i j e objasniti. dolazi s Istoka. To je
pismo Dionisija. korintskog episkopa. koje je oko 180. poslao u
Rim Y Sveti Irinej,
i j e
je s v e d o č a n s t v o dragoceno, t a k o đ e je
is
-
n i n .
Po
stoje i drugi, manje
i z r i
dokazi.
To je. bez sumnje. argument ex silentio . Ipak. važan je i
r đ u j e ga i n j e n i da se nijedan od brojnih gradova na Is
toku koje je sv. apostol Petar posetio prema izveštajima bilo ka
nonskih bilo apokrifnih dela apostolskih nikad nije usudio da
23
Uporedi Jcvsevije
Ke
sar
ijski.
Histoire Ecc/esiastiqtle.
knjiga
ll. pogl.
25,
PC 20, col. 209. Videti
fr
prev. G Bardy, kol. Sources
e n n e s ,
br. 31
st
r. 93.
24
Irinej ,
Adv Haereses III,
3, 2. Videti
fr prev. p Sanjara
, col.
S
ources
Chret
iennes , br. 34, str. 102.
Za
druga d o č a n videt i
G.
Glez, Pri -
maute du pape , u:
Dictionnaire de theologie
ca
tlwlique ,
t. XIII, Pariz,
1936
co
l. 262
i
dalje.
8
Vium/iJa i rimski prim( I
ustvrdi da je apostola završio svoj život u njegovim zidi-
nama. niti da poseduje njegove mašti.
Ta
č a s t je nepobitno bila
rezervisana
za
grad Rim. I to objašnjava zašto crkve
ni
su
nikad osporavale Rimu ugled koji mu je pripadao zbog
ce da je voda apostola u njemu boravio i da u nje
mu
M e đ u t i m .
do IV veka rimski episkopi nisu imali potrebu da
naglašavaju
tu
i n j e n i c u . Oni su, naime, im
ali
drugi argument
koji im je o b e z b e đ i v a o prvenstvo u hijerarhiji. To je bila
č i n j e n i -
ca
da je njihovo sed
išt
e u isto vreme bilo rezidencija imperatora
i glavni grad Rimskog carstva.
Taj
razlog se poštovao u celom
m svetu jer je Crkva od svoj ih
p o č e t a k a
u organizaci
ji svoje uprave prihvatala p o l i t i č k u podelu Rimskog carstva.
Tu
važnu i n j e n i zanemaruju t o r i Crkve koji
su skloni da u tome pre vide nepravilnost i i z o p a n j e apostol
skog predanja u Crkvi. Ip ak. taj princip
k J a đ i v a n j a
sa
p o l i t i č -
kom podelom Carstva uve
li
su sami apostoli. Bilo je u tome
p r a k t i č n i h
razloga. Apostoli su svoje propovedanje mogli zapo
sa
mo
u
ve
likim gradovima Carstva gde
su
se nalazile zna-
jevrejske zajednice. i kad su se
o b r a ć a l i k i m
zajednicama koje su sami osnovali, morali su se opet
pr
il agodi-
ti
p o s t o j e ć o j p o l i t i č k o j
organizaCiji. Tako je Petar pisao zajedni
cama iz provincija Galatije. Ponta. Kapadokije. Azije iVitinije.
Pavle se
o b r a
k i m središti
ma i
slao svoja
pi
sma u gla-
vne gradove rimskih provincija: u Rim. glavni grad Italijans
ke
provincije; Efes. glavni grad Azijske provincije; u Korint. glavni
grad Ahaje; So lun. glavni grad Makedonije itd.
U
svojoj drugoj
poslanici
K o r i n ć a n i m a
2 Kor l . l ) Pavle jasno
ukaZUj
e na to da
su episkopi sa sedištima u glavnim gradovima morali poslati nj
e-
gova pisma zajednicama iz drugih gradova provincije.
T a k o đ e . poslanica koja je prenosila od luke Apostolskog sa
bora (Dap 15. 22-23) poslana je u Antiohiju. Siriju iKilikiju.
Antiah ija je bila glavni grad Sirije. Kilikija je tada bila nezavi
sna administrativna jedinica. Zna se
t a k o đ e
da je
sv.
Ignatije.
25
Za
detaljnije p r o u a v a n j tog pitanja videti prvo poglav lje moje knjige
TIle Id
ea
o Apostolicity ill Byzatlfitlf11 and the Legend of the Apostle An-
drew,
Ca
mbridge,
Ma ss.
1958, str.
3
3
9.
(The guiding principle in the
Evo-
lution
of
C
hur
ch
Organization.) Pogledati
bibli
ografij
U
9
Page 9
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 9/64
FrmtSOIl / vornik
episkop Antiohije, u svome pismu Rimljanima (2, 2) pisao da je
bio episkop cele provincije Sirije č i j i je glavni grad Antiahija.
Prirodno, apostoli time nisu poverili posebno mesto epi
skopima č i j e su katedre bile u glavnim gradovima provincija u
odnosu na mesto koje su imali ostali episkopi u tim provincija
ma. Medutim, ako je ceo ekonomski, društveni i
p o l i t i č k i
život
provincija Rimskog carstva bio usredišten u njihovim glavnim
gradovima, sasvim je prirodno da su episkopi iz tih gradova sve
više posmatrani kao najvažniji u hijerarhiji provincije.
Ta č i n j e n i c je postala n r o č i t o o č i t kad se pokazalo potreb
.
nim da se
episkopi neke provincije
sastanu kako
bi
se
dogovara
li
o pitanjima koja se
t i č u
njihovih crkava.
Bilo
je prirodno da se
saberu u glavnim gradovima provincija, i upravo su episkopi tih
gradova predtIzimali inicijativu 7 3
sastanke
i vodili rasprave.
Na
taj
n č i n su
se sabirali pomesni sabori. Pisma u kOjima sv.
Kiprijan
opisuje
f r i č k e
sabore kaji su se održavali u gradu u kome je bilo
njegovo sedište, Kartagini, glavnom gradu Afrike, u č e nas da je to
uskladivanje sa
p o l i t i č k o m
administracijom išlo još dalje. Njegovi
opisi nam,
naime,
pokazuju
da
su u svojim raspravama
episkopi
sledili protokol kaji je uredivao sednice rimskog senata i kaji je va
žio i
za
provincijske magistrate
na
sastancima njihove skupštine.
26
Druga važna naznaka: samo nekoliko episkopija, medu
glavnim gradovima provincija, bile su apostolskog porekla, Efes,
na primer, glavni grad provincije Azije, Korint, glavni grad Aha
je, i Solun, glavni grad Makedonije. To pokazuje da apostolsko
poreklo nije igralo presudnu ulogu u organizaciji prvobitne Cr
kve.
no
što je prevladavala, bio je princip
u s k l đ i v n j
sa poli
t i č k o m organizacijom Carstva. O tome s v e d o č i sami naziv
kOji
su nosili episkopi glavnih gradova. Zvali su ih mitropolitima
zato što su imali katedre u
mitropolijama metropoleis),
glavnim
gradovima provincija. Tako je postalo
prirodno
da episkopi glav
nih gradova prisvoje pravo da nadgledaju druge episkope
iz
svo
jih
p o l i t i č k i h
distrikata,
s l e d e ć i
u tome praksu magistrata glav
nog grada
č i j a
se jurisdikcija protezala na celu provinciju.
26 Videti moju stud ijU Imperatori. pape i opšti sabo
ri .
DIImbarton Oaks
Papers 6 (1951), s
ir.
1-23. sa dokumentacijom o lom predmetu. Uporedi
takode francusko izdanje moje knjige
Istorija sabora.
Pariz,
st
r
11-13.
20
Vizantija j rimski primat
Takva praksa u crkvenoj administraciji bila je formalno
sankcionisana na Prvom vaseljenskom saboru, u Nikeji
(325).
U
4.
kanonu oci sabora su propisa li: Episkop svakako treba
da se postavlja
od
svih episkopa u oblasti; a ako to bude
te
ško,
ili
zbog hitne potrebe,
ili
zbog daljine puta, neka se na svaki
n č i n
trojica sakupe na jedno mesto, a odsutni neka svoj glas pristan
ka
daju kroz pisma, i tada neka se
u č i n i
izbor (rukopoloženje).
A potvrda tog dogadaja pripada u svakoj oblasti mitropolitu.
Ovaj
kanon
je k o n č n o sankcionisao princip prema kome
se crkvena organizacija morala saobraziti p o l i t i č k o j organizaCiji
Carstva.
To u s k l đ i v n j e
je
, uostalom, bilo v e ć svršena stvar u
vreme kad se sabor okupljao. Da bismo se u to u
ve
rili, dovoljno
je da posmatramo redosled kaji su sledili episkopi kad su pot
pisali odredbe sabora, redosled koji odgovara p o l i t i č k O j podeli
i s t o č n o g
dela Carstva.
2S
Ovaj princip nije nikad osporavan. Naprotiv, druge z v n i č n e
odredbe su ga na još jasniji n č i n potvrdile. Sabor održan
341.
u
Antiohiji donosi uredbu u svom 9.
kanonu: Episkopi u svakoj
oblasti treba da poznaju Prvoga u mitropoliji episkopa, koji ima
staranje o i t a v o j oblasti, zato
što
se u mitropoliji odasvud
i č u
svi
kaji imaju poslove. Zato se
n đ e za
dobro da ostali episkopi ništa
suvišno bez njega ne
č i n e
shodno starijem od Otaca naš
ih
važe
ć e m kanonu. Ovaj kanon
t k o đ e p o d s e ć
na razlog kaji je mesto
mitropolita č i n i o tako važnim: pošto
je
ceo
p o l i t i č k i
ekonomski
društveni
život
bio usredišten u glavnom gradu. svi oni koji
su
imali nešto da urede, bili su obavezni da se obrate središtu.
Uredbe koje su doneli dvojica papa pokazuju da je taj prin
cip bio
p r i h v ć e n
i t
Rimu
i t zapadnom delu Carstva.
Papa Bo
nifacije
(418-422),30 p o z i v a j u ć i
se na kanon
t v r t o g
nikejskog
sabora. odredio
je
da svaka provincija ima svog mitropolita
27 Mansi,
2,
col. 669.
28 Tu paralelu
je
uspostavio
K.
LUbeck, u svom delu Reichseiflteihmg lind
kir-
chlic1re Hierarchie
des
OrieIJts bis
zum Ausgallge
des
viertel1
JlIhr/umderts
Mi.inster I w. 190
I, str. 73 98.
29 Mansi, 2. col. 1312. Drugi kanoni tog sinoda takode su nadahnuti istim
principom.
30
Mansi,
4
co
l
396;
P
20
col.
773.
21
Page 10
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 10/64
Frall5o(l Dvornik
i zabranio mitropolitima
da
vrše nadzor
nad
drugim provinci
jama izvan svoje. Jednu s l i č n u uredbu
doneo
je i papa Inokenti
je
1(402-417).
Treba znati i to da je Nikejski sabor sankcionisao i nadmitro
politsku organizaciju koja se
v e ć
bila razvila u Crkvi. Tako posma
tran 6. kanon je od velike važnosti. On sadrži
s l e d e ć u
odredbu:
Neka se drže stari
o b i č a j i
kaji postoje u Egiptu, Liviji i Pentapo
Iju
da episkop u Aleksandriji ima vlast nad svima tim oblastima,
pošto je i episkopu u Rimu to
u o b i č a j e n o
a tako isto i u Antiohi
ji. I u drugim oblastima -
neka
se o č u v a j u prvenstva Crkvama
(mitropolija).
Iz
tog kanona proizilazi da su nikejski oci imali u
vidu
i
drugo u s k l a đ i v a n j e
s organizacijom
Carstva, uskladivanje
eparhija. Eparhijom, koja je podrazumevala više provincija, upra
vljao je namesnik kaji je imao titulu egzarha. Kanon
6. pominje
specijalno eparhije Italije, Egipta i Istoka, sa njihovim glavnim gra
dovima, Rimom, Aleksandrijom i Antiohijom.
Te
tri eparhije bile
su
najvažnije administrativne
grupacije Carstva. P o m i n j u ć i
poseb
no Egipat, oci su imali nameru da potvrde da je Aleksandrija imala
ista prava kao Rim, što se n a r o č i t o odnosilo na rukopolaganje svih
episkopa iz eparhije, bez poštovanja prava mitropolita. Za Rim je
situacija bila jasna. U eparhiji Italije episkop Rima vršio je, naime,
direktnu jurisdikciju nad svim episkopima, a da nije bio dužan da
ima odobrenje mitropolita. Bilo je prirodno da to tako bude, usled
bliskog odnosa
kOji
je postojao
i z m e đ u
Rima i gradova eparhije.
Ti
gradovi su bili posmatrani samo kao
municipia
u d u ć i
da je
Rim, glavni grad, bio jedini pravi grad. Sami sadržaj kanona poka
zuje da
su
oci prava
rimskog episkopa
posmatrali kao
nesporna i
da nije bilo nikakve potrebe da im se daje posebna potvrda.
Izgleda da je situacija u Egiptu bila d r u g a č i j a .
Z a h v a l j u j u ć i
ogromnom ugledu
kOji
je Aleksandrija imala za vreme ptolomej
skog perioda, ugledu
kOji
je još porastao pod rimskom v l a š ć u
3 P
20. col. 548.
32
Mansi, 2, col.
669.
O odnosima izmedu lokalnih crkava i patrijarhata
od Prvog do Sedmog sabora, videti studiju D.
E.
Lanne,
t:g
lises locales
et patriarcats fl I epoque des grands conci les , u: Jretlikol1 34, 1961),
sir.
292-32
1.
22
VizantIja
i
rimski
primil
bilo je normalno za episkopa tog grada da teži
ka v l a d a j u ć o j
po
ziciji u religioznom životu zemlje. Baš
pod
upravom aleksandrij
skih episkopa h r i š ć a n s t v o se raširilo u Egiptu i h r i š ć a n i te oblasti
su ih posmatrali sasvim prirodno kao svoje najviše pastire. S dru
ge
strane, nije sigurno da je u vreme Nikejskog sabora u Egiptu
bilo mitropolita na
č e l u
provincija koje su
a č i n j a v a l e
oblast.
JJ
Dakle,
to
vreme tradicionalno priznata aleksandrijska
prava bila su osporavana u dva s l u č a j a Najpre, Meletije, epi
skop likopoljski, r u k o p o l a ž u ć i episkope u okruzima koji su se
nalazili pod neposrednom jurisdikcijom Aleksandrije, izazvao
je lokalni raskol. S druge strane, imperator Dioklecijan je, reor
g a n i z u j u ć i Carstvo 297. lišio Egipat pose bnog položaja kOji mu
je dodelio Avgust i ugradio
ga
je u
I s t o č n u
eparhiju č i j i je glav
ni grad bila Antiohija.
34
Ipak, oci sabora bili su svesni
č i n j e n i c e
da je polo
žaj
Alek
sandrije u Egiptu bio tako jak da ga ni lokalni episkopi ni Anti
ohija nisu mogli osporiti. Zato su želeli da taj položaj potvrde
posebnim kanonom. Dogadaji
kOji
su usledili morali su im,
uostalom, dati za pravo. Integracija Egipta u t o č n u eparhiju,
naime, pokazala se neprimenIjivom, i Egipat je izmedu 380.
i 382. ponovo postao nezavisna eparhija.
Što se
t i č e
Antiohije, ona nije mogla težiti vršenju direk
tne jurisdikcije nad celom I s t o č n o m eparhijom. Njeni episkopi
su ipak, izgleda, dobili pravo jurisdikcije nad nekoliko drugih
provincija
izvan
njene vlastite sirijske provincije. Pismo
Pape Ino
kentija I
(402-417)35 u p u ć e n o
Aleksandru Antiohijskom
s v e d o č i
o ovome. Antiohijski episkop je zahtevao potvrdu svojih prava
koja su osporavali mitropoliti pomenutih provincija i oci su mu
izašli u susret. Sadržaj kanona ipak jasno pokazuje da su ta prava
bila o g r a n i č e n i j a
od
prava Rima i Aleksandrije. O drugim eparhi
jan .
civilne uprave ne posedujemo preciznije podatke.
33
To pitanje je i dalje predmet diskusije medu č n j a c i m a Za detalje, vide
li moju knjigu
TIlc
Idca
ofApostolicity st
r. 10.
34 O Dioklecijanovim administrativnim reformama, videli W SesIon,
i-
ocietiel1 et la tetmrc Jie,
Pariz,
1946, str. 294 - 351.
35
PL 20,
col.
548. Iz
tog pisma može se l j u č i t i
da
je
na p o č e t k u
V veka
antioh
ijski
episkop rukopolagao ne samo mitropolite
č n e
eparhije,
v e ć
i episkopc susednih provincija sir
ske provincije.
23
Page 11
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 11/64
hU SOU Dvom k
Uostalom, izgleda da kanon 6, u svom prvobitnom obliku,
nije
imao
u
vidu
te eparhije
v e ć
mitropo ite
eparhija
ili
provin
-
cija.
l
Ako je to t u m a č e n j e
t a č n o ,
oci su bili spremni
da
potvr
de i s k l j u č i v o rimska i aleksandrijska prava, i d e l i m i č n o prava
Antiohije, ali nisu hteli da
p o d s t i č u
širenje te prakse na
druge
eparhije, p l a š e ć i se da naneti štetu pravima mitropolita koja
je
osiguravao
kanon
4.
Uprkos ovom upozorenju, crkvena organizacija se sve više
prilagodavala podeli Carstva na eparhije, i
pomenuti
kanon je,
izgleda, ubrzao taj razvoj . Č i n i se da
2
kanon Drugog vaseljen
skog sabora u Konstantinopolju (381) p o t v r đ u j e taj utisak. Evo
šta on kaže:
l7
Episkopi da ne nastupaju preko (svoje) upravne
oblasti (dijeceze) na Crkve van granica (svojih), niti da
s m u ć u j u
Crkve, nego,
po
kanonima
=Nikejski
6), Aleksandrijski episkop
da upravlja
samo
onim (Crkvama) u Egiptu; episkopi Istoka da
upravljaju
samo
Istokom, uz č u v a n j e prvenstva priznatih nikej
skim
kanonima
Antiohijskoj Crkvi; i episkopi Azijske oblasti da
upravljaju
samo
u Aziji; i episkopi Pontijske oblasti
samo
u po
ntu; i Trakijski (episkopi) da upravljaju
samo
u Trakijskoj
ob
la
st i A nepozvani, episkopi da ne prelaze preko (svoje) upravne
oblasti (=dijeceze) radi rukopolaganja ili nekih drugih Crkve
nih dela (=rasporedenja). Kad se o č u v a napred izloženi kanon
upravn im oblastima (=dijacezama), jasno je da svima poslo
vima svake ob lasti upravljati
sabor
te oblasti, kao što je odr ede
no u Nikeji. A Crkve Božije u varvarskim narodima treba da se
upravljaju
po
usta(nov)ljenom od Otaca o b i č a j u .
Taj kanon je bio u saglasnosti sa stavom kaji su iskazali oci Ni-
kejskog sabora kroz kanone koje su izglasali. U njemu se jasno
vi
di
da su oci Konstantinopoljskog sabora bili istrajni u shvatanju da or
ganizacija Crkve treba da se prilagodi
p o l i t i č k o j
podeli Carstva.
Še-
sti kanon istog sabora, kaji
u r e đ u j e
apelaciona pravo episkopa koga
je osudio sinod njegove provincije, p o t v r đ u j e takvo razumevanje
36 Najstariji latinski prevod nikejsk.ih kanona govori O mitropolitima
u
dru -
gim provincijama: .. et in ceteris provinciis primatu m habeant ecclesiae
civitatum amplionun. Vide
ti
C. H. Turner,
Ecclesiae
occidentalis Moml-
men/a iuris alltiqtlissima
Oxford,
18
99, tom l,
str.
121. Za detalje videti
n e
Idea
JApostolicity. str.
15
i dalje.
37 Mansi, 3 col. 560.
24
Viumtiju i rimski primilI
jer mu se o m o g u ć u j e da se pozove
na
širi sinod, sastavljen od epi-
skopa eparhije
civ
iln
e
uprave
č i j i deo
č i n i provincija.
Nažalost, nije m o g u ć e usled manjka dokumentacije, na
detaljniji
n č i n pratiti razvoj
crk vene organizacije na Istoku.
Uprkos svemu, o č i g l e d n o je da su sabori u Nikeji i Konstantino-
polju obezbedili kanansku osnovu za razvoj nadmitropolitske
organizacije koja je u skladu sa podelom Carstva na eparhije, or
ganizacije koja je svoj
vrhunac
dostigla u uspostavljanju patrijar
šija. Egzarsi eparhija - ta titula se č e s t o daje episkopima glavnih
eparhijskih gradova - postali su patrijarsi. Rezultat toga bio bi,
da
Konstantinopo
l
nije stavio
t č k u na
takav razvoj preuzima-
j u ć i najvišu jurisdikciju nad tim eparhijama, da i Efes, Kesa
rija Kapadokijska i Iraklija
postanu
sedišta patrijaraha
jer
su
ti
gradovi bili glavni gradovi eparhija Azije, Crnog
mora
i Trakije.
Na Istoku je ova organizacija bila
p r i h v a ć e n a
bez p o t e š k o ć a .
U pismu napisanom 396. ili
397, sv
Jeronim žestoko prebacuje
episkopu Jerusalima što se obratio episkopu
iz
Aleksandrije u
ve-
zi sa jednim problemom iz njegove eparhije, ume sto da se obratio
episkopu Antiohije; to jasno pokazuje da je mitropalitska i nadmi
tropolitska organizacija na Istoku bila o p š t e p r i h v a ć e n a .
Videli smo da je u samom Rimu
bio
p r i h v ć e n princip us-
k l a đ i v a n j a sa
p o l i t
č k o m podelom Carstva. i više od toga.
Kad je civi lna eparhija Italije bila podeljena
po
sle reorganizaci
je koju je
naredio
Dioklecijan, Milan je postao glavni
grad
epar
hije
Italia Annonaria. Ona
je obuhvatala ceo sever Italije i mi
lanski episkop je tada preuzeo direktnu jurisdikciju nad svim
provincijama nove eparhije. Što se t i č e direktne jurisdikcije rim-
skog episkopa,
ona
je o g r a n i č e n a na takozvane subu
rbane
pro
vincije. Dakle, izgleda da je Rim bez protesta prihvatio
tu no
vu
situaciju
zato što
je ona
odgovarala principu u s k l a đ i v a n j a sa
podelom Carstva.
T a k o đ e , promene
koje su se desile u
p o l i t i č -
kom s
tatu
su Ilirika uslovile su
podizanje
rimskog vikarijata
38
PL 23, col. 407 A.
39
Uporedi
F Lamoni,
Le diocesi d'ltal ia dalle
origin al
principio del
se-
colo VII , u: Studie
Testi 3S
(1927), str. 1016 i dalje;
P
Batiffol, Cathedra
Petri.
~ t u d c s
d'histoirc
ancien ne
de
] ~ g l i s e ,
Pariz 1938, str. 43.
25
Page 12
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 12/64
h nso
Dl Ornik
u Solunu. Kad su eparhije Makedonije i Dakije, koje su
č i n i l e
deo Ilirika i koje su bile
pod
jurisdikcijom rimskog episkopa,
bile ponovo pripojene I s t o č n o m carstvu, pape su, da bi spasie
svoja prava nad tom
o b l a š ć u
podigle solunskog mitropolita
- sedište prefekta Ilirika - na dostojanstvo
vikara.
U
drugim
delovima Zapada crkvena organizacija se
t a k o đ e
uredivala prema p o l i t i č k o j podeli Carstva. Taj proces se najpre
može pratiti u Africi. Sveti Kiprijan, sa svojim organizatorskim
genijem, o m o g u ć i o je glavnom
gradu
Afrike i svome sed ištu,
Kartagini, v l a d a j u ć e mesto nad svim episkopskim sedištima
a f r i č k i h
provincija. Provincijske skupštine, kOjima je predseda
vao najstariji episkop, nadgledali su sinodi cele Afrike
kOji
su se
okupljali u Kartagini na poziv episkopa prve katedre . I
Teže je taj proces pratiti u Španiji. Uspostavljanje mitropoli
ta
u provincijama
te
zemlje bilo je k o n a č n o u t v r đ e n o u IV veku.
Mitropolit iz Taragona, glavnog grada n a j v e ć e provincije Špani
je, bio je na
č e l u
č e t i r i
druge
mitropolije.
T a k o đ e
se zna da je
n a č e l o
uskladivanja u Španiji
primenio
vizigotski kralj Rekare
da (586-60 l) kOji je napustio arijanstvo i koga je njegov narod
sledio, pa je nakon što je ujedinio Špansku crkvu, postavio na
njeno mitropolita iz svoje prestonice, Toleda
. *2
U Galiji su težnje grada Arla
p o č i v a
takode na
p o l i t i č k o j
osnovi. Episkop tog grada p o č e o je da proširuje svoju jurisd ik
ciju na episkopije provincije Vijene kad se 392. prefekt eparhije
Galije preselio u ArI. Turinski sabor, kOji
je bio veoma važan u
verskoj istoriji Galije, branio je prava Vijene
i Z j a š n j a v a j u ć i
se
za
princip uskladivanja sa p o l i t i č k o m organizacijom Galije. Ari je i
dalje zadržao svoje težnje koje su imale i p o l i t i č k u osnovu:
40
Videti
nedavnu bibliografiju o problemu papske jurisdikcije u Iliriku u
mojoj
knjizi
Je
Idea
of Apostolicity, str. 2 5 ~ 3 0 .
O
Iliriku
videti takode
moje delo
Les
legendes
de Constantill et de Methode vI/es
de
Byz(l1Ice, Prag
,
1933,
st
r. 248- 283.
41
Upo redi H. Leclercq, LAfriqlle dIretieIme, Pariz, 1904 i R Hoslingcr, Die
nite afrikanische
Kirche,
B e č 1935.
42
H.
Leclercq,
L Espagne
chretienne,
Pariz , 1906;
E.
Magnin,
L Eglise wisigo-
thiqlle au VII siecle, Pariz,
1912.
43 Za više deta
lja
videti
L
DlIchesne,
Textes episcopaux
de
l aneienlle
Gaule,
2.
izdanje, Pariz,
1907, tom
I str.
86-
14
6
iH.
Leclcrcq,
Galli cane (Cr-
kva)
u:
Diet.
d Č J r c h e o l .
dira.
tom 6,
col.
395 403.
26
POGLAVLJE
II
Princip apostolstva protiv n a č e l a u s k l a đ i v a n j a
Lin prvi episkop Rima. -
J a č a n j e
petrovskog predanja u
Rimu. - Uzdizanje Konstantinopolja i princip
k l a đ i v a n j a .
- Halkidon i primat. - Lav Veliki i kanon 28.
Treba naglasiti da je u Africi, Galiji i Španiji Rim uživao zna
tan
ugled od p o č e t k a Širenja h r i š ć a n s t v a u tim provincijama. Na
ravno, razlog treba tražiti najpre u
Č i n j e n i c i da
su prvi misionari
u tim zemljama bili v e ć i n o m sveštenici koje je Rim slao. Taj ugled
je, prirodno,
j a č a o
usled č i n j e n i c e da je Rim bio carska prestonica
i glavni grad Carstva. M e đ u t i m ipak ne treba zaboraviti da
su
mla
de crkve ovih zemalja veoma poštovale sv. apostola Petra, o s n i v a č a
episkopske katedre u Rimu i njegove naslednike rimske episkope.
M o g u ć e je da su rimski episkopi
do
IV veka imali autoritet
i ugled usled č i n j e da borave u glavnom gradu Carstva, te
da nije bilo neophodno da se u svakoj prilici pozivaju na petrov
sko poreklo svoje katedre. To bez
sumnje
objašnjava zašto je na
Istoku sveopšte rasprostranjena ideja, prema kojoj su apostoli
pre svega bili u č i t l j i i pastiri koje je Gospod poslao da
propo
vedaju u celoj vaseljeni, bila s
nažno
ukorenjen.
i u Rimu. Zbog
toga prvi h r i š ć a n i nikad nisu u p u ć i v a l i na nekoga od apostola
kao na prvog episkopa grada u kome je on posejao veru. Naime,
onaj koga je on rukopoložio,
smatrao
se prvim episkopom.
Taj o b i č a j bio je prisutan i u Rimu o č e m u s v e d o č i i prvi
katalog rimskih episkopa. Sastavio ga je episkop Irinej Lionski
koji je m u č e n i č k i postradao 202. Irinej je pripisivao osnivanje
Rimske crkve ne samo Petru. v e ć i Pavlu, i pisao je:
44
Nakon što
44
Ir
inej, Contra
Haereses, PC
7,
col. 849.
Najvažn ij
e delo o katalozima rimskih
episkopa jeste delo
E. Caspara Die
alteste romische
Bischofsliste ,
u:
Schriften
der
KOlligsberger
gelehrten
GesellsegaJt,
Geistesw1ss,
KI
4,
1926,
s
tr.
206
i
dalje.
27
Page 13
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 13/64
PrmlSOil
Dvornik
su osnovali i uspostavili
tu
Crkvu, sveti apostoli su poverili_Li-
. ..episkopstvo .. On je bio
prethodnik
Anaklita. Posle njega, na
t r e ć e m
mestu od vremena apostola, episkopstvo je poverenoJSli-
koji je video apostole. Klimenta je I,"sledio Ev -u:ist; Eva
r,ista Aleksandar. Zatim, kao šesti episkop od vremena apostola,
bio je Sikst, a posle njega
T ~ o r
č u v e n
po
svom
m u č e n i š t v u .
Zat im je došao : gin, Pije iAnikita. Anikita je nasledio Sotir,
zatim Elevterije
kOji
zauzima episkopsko mesto kao d v ~ t i
episkopoa vremena apostola.
Po ovom katalogu jasno je da lionski episkop nije u r a č u n a o
'Petra medu rimske
ep
iskope.
o g u ć e
je da je Irinej uzeo kao iz
vor Igesipov katalog kOji je bio stariji; isto tako, m o g u ć e je da se
Ipolit Rimski služio Irinejevim katalogom. U tom pogledu, na
r o č i t o je uputan n a č i n
na
kaji se }evsevije, II svojoj
Crkvenoj
isto
-
riji
bavio pitanjem apostolskog prejemstva u gradovima gde su
apostoli osnovali katedru.
On
pripisuje osnivanje Rimske epar
hije
sv.
apostolima Petru i Pavlu, Aleksandrije sv. Marku i Antio
hije sv. Petru, ali ne stavlja aposto le na č e l o kataloga episkopa.
45
Za njega je prvi episkop Rima bio Lin, prvi episkop Aleksandri
je Anijan i prvi episkop Antiohije Evodije.
Petrovsko poreklo rimske katedre nije palo u zaborav. Tertu
lijan
46
je prvi koristio Mt 16
18
-
19
da
bi
dokazao kako je Petar
temelj Crkve i da poseduje k l j u č e v e Carstva i m o ć da vezuje i raz
vezuje. Mišljenje prema kome
bi
lS.afU .
(217-222) bio prvi papa
kOji
se s lu žio tim Matejevim tekstm11 da bi dokazao da je nasledio
Petrovu
m o ć
ne može biti p o t v r đ e n o . Što se t i č Tertulijanovog
s v e d o č a n s t v a koje se č e s t o navodi, ono nije jasno i sa njim treba
biti oprezan. Ono što je, u svakom s l u č a j u sigurno jeste to da je
odeljak iz Mt 16
18
-
19
, bio u upotrebi
p o č e t k o m llf
veka.
45 ev,cvije Kesarijski,
rkvena
iSlorija Ill, pogl. 2 , 15 i 21; PC 20, col. 216,
249
i
256.
46
lertu1ijan, De praescriptio1le
haereticorum i
zd. Corpus Script. Eccles. latili.
(koje ć e m o
od
sada
oznaeavati siglom
C. S. E L Bee, 1942
tom.
70 st r 26.
47 Uporedi
J
Ludwig, Die PrimatIVorte Mat. 16, 18-19
ill
deraltkirchlichell
Exe-
gese
Mi.inster
i.
WesIf.,
1952
str.
11-20;
C.
B.
Daly l he Ediet
ofCallistus ,
28
Vizantija
i
rimski primat
Možda je prenošenje carske prestonice na Istok, p o č e t k o m
IV
veka, doprinelo da se ubrza razvoj petrovske ideje u Rimu. Le
berijev katalog
iz
354. p o t v r đ u j e da je prvobitno predanje koje se
t i č p o č e t k a rimskog h r i š ć a n s t v a u to vreme v e ć bilo napušteno.
Kata
log, naime, osnivanje Rimske crkve pripisuje sa
mo
Pe-
tru koga stavlja na
č e l o
kataloga episkopa Rima. Možda je
Jev
sevije znao za
tu
promenu u rimskom predanju pošto u svojoj
Hronici koja je napisana posle Istorije pominje
samo
Petra kao
o s n i v a č a Rimske crkve.
U ZapadnOj crkvi Kiprijan je najviše
doprineo
tome da ne
stanu razlike izmedu službe apostola i slu žbe episkopa, i s t i č u ć i
da su
a š ć e n j a
episkopa jednaka sa apostolskim." Na
drugim
mestima on je o z n a č a v a o Rim kao cathedra Petri i ecclesia
principalis"." Jedinstvo Crkve zasnivao je na službi koju je Go
spod
dao
Petru.
Tako nedvosmislene izjave koje dolaze od oca kOji nije bio
Rimljanin i
kOji
je uživao veliki ugled u celom
zapadnom
hriš
ć a n s t v u mogle su samo doprineti
da
se
na
Zapadu zaboravi razli -
ka izmedu uloga apostola i episkopa. U IV veku je u potpunosti
nestala stara praksa po kojoj je osnivanje Rimske crkve pripisi
vana Petru i Pavlu. Optat,SO Jeronim
S
] i Avgustin
S2
su
navodili
samo Petra kao o s n i v a č a Rimske crkve i prvog episkopa grada.
Od
druge
polovine IV veka rimska katedra se
pro
sto nazi
va Petrovom. no što je važno u ovom kontekstu jeste č i n j e n i c a
48
49
50
51
52
u: Studia patristica, tom
3
Berlin, 1961 u:
Texte
und Untersllehungen ,
tom 78
str.
176-182. [zgleda
da
je
Tertulijanov
napad
bio
u p u ć e n
protiv
kartaginskog episkopa
Agripe. Ip
olit,
koji je
i
zg leda
pomenuo Kalistov
edikt,
ne navodi Mt
16
18-19
ReflItatio,
IX, 12
,20 i
dalje, Griech.
ChristI.
Sehriftsteller, Berlin, 1916 lom
3 sir.
249 i
dalje).
Najkarakteristieniji pasusi se
nal
aze
s l e d e ć i m sp isima: Lettres 3 43 66
67
C.
S E
L,
tom
3
izd.
G. Hartcl,
str. 471 594 729 738; De
1I11itateeccle-
siae ihid. str 21
2
213.
Lettre 59 ibid., str. 683.
Upo
redi Th. Camelot,
Sain
t Cypricn
et
la pri -
maute ,
u:
[sti1la
1957 str. 421-434, i
naroCito M. Maccarrone,
Cathe-
dra Petri
und papstlicher
Primat
vom
2.
bis
4. Jahrhundert ,
u: Saeellltltn,
13 ( 1962),51r. 278-292.
Libri septem, C. S.
E.
L. 26 izd.
C.
Z
iw
sa, str.
36.
De
viris iIlustriblls, PL 23
col.
663-666.
Lettre
53
PL 33
col.
196; C.
S
R
L.
34
sir.
153
i
dalje.
29
Page 14
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 14/64
Frll ISOtl
VI omik
da je S a r d i č k i sabor pozvao prezvitere da se obrate rimskom epi-
skopu kako bi odali č a s t blaženom
spomenu
apostola Petra
.
Zato
nije č u d n o što su pape posle Liberija i
Damasa
usvo-
jile novi naziv za svoju katedru, sedes apostoliea. Taj novi na
ziv uskoro je postao veoma omiljen u sv m h r i š ć a n s k i m za
jednicama
Zapada,
u Španiji, u Africi, u Galiji. U
poštovanju
prema
Petru
išlo se
č a k dotle
da se u V veku
poreklo episkop-
stva pripisivalo jedino
sv. Petru,
što je tendencija koja nestaje
tek u VI veku.
54
Takav razvoj je lako objasniti. Na Zapadu je postojala
samo
.
jedna
katedra koju su osnovali apostoli, a to je Rim. Uzaludan
je bio pokušaj grada Arla da iskoristi situaciju
k r i v o t v o r e ć i
le-
gendu da je njegovog prvog episkopa Trofima, posvetio Petar u
Rimu i poslao u ArI. Prema jednom drugom, jednako legendar-
nom, predanju Sirmium je polagao pravo na apostolsko poreklo
svoje katedre jer je prvi tamošnji episkop sv. apostol Andronik,
bio
jedan
od
sedamdeset
Gospodnjih
u č e n i k a
Izgleda
č a k
da
je taj grad tokom prve polovine V veka bio sedište prefekta Ili-
rika. M e đ u t i m invazija Huna je naglo prekinula njegove ambi-
cije. Sirmium je razoren 448. Preživela je s
amo
slabo s e ć a n j e
na njegovu nekadašnju slavu Rimska katedra je ostala
jedino
na Zapadu i mogla se pohvaliti da je imala apostolsko poreklo:
osnovao ju je Petar, prvi
medu
apostolima.
*
M e đ u t i m pitanje apostolskog porekla neke katedre na Isto-
ku se na sasvim drugi postavljalo. Bilo je tu više važnih
katedri koje je osnovao neki
od
apostola. Takav je s l u č a j bio sa
Jerusalimom , Antiohijom, Aleksandrijom i Efesom. Pored tih
53 Mansi, 3,
col.
23. Primer Paladija
iz Raciarije
ipak
pokazuje
da
prestiž
rim
skog sedišta
nije
bio nesporan. Iako
Rim na
zivaju apostolskim sedištem,
izjav io
je, pOŠlO ga
jc Akv
ilejski
sabor
381)
osudio,
da
je Petrova katedra
jednaka sa svima drugima. Videti L Saltet Un texte nouveau: La Disser-
tatio Maximi
contra Ambrosil/m", u: Bl/Iletin
de Utterature ece/es., Tuluz,
3.
se
rija
,
2 1900), str. 118 - 129.
54 Videti dokumentaciju tl: Batiffol, Cathedra Petri, n a r o č i t o str. 95- 103.
SS SirmiuJllu,
videti moju knjigu
Les
legendes
de Constantin et de Methode,
st
r
25
l i
dalje.
Gr
ad
je palpuno nestao
582,
pošto
su ga Ava
ri
razrušili.
30
\
'iZlml/JIl i rimski primili
velikih sedišta, postojao je u Maloj Aziji i
G r č k o j
i jedan broj
manje važnih, koja je, prema
a u t e n t i č n i m ili
apokrifnim spisi
ma, bar posetio neki od apostola.
To
je razlog zbog koga se prin-
cip apostolskog porekla nikad nije duboko mogao ukoreniti u
crkvenu organizaciju Istoka i što je princip uskladivanja sa poli -
t i č k i m
podelama Carstva uvek preovladavao.
Pod tom
s v e t l o š ć u
treba ispitati 3. kanon Konstantinopolj-
skog sabora 381,
kOji
daje episkopu Konstantinopolja
drugo me
-
sto u crkvenoj jerarhiji.
Za i s t o ovo proglašenje je bilo potpuno priro-
dno, s obzirom na promenu koja se desila u p o l t č k o j organizaciji
Carstva. Novi glavni grad Carstva i careva prestonica nisu mogli
ostati p o t č i n j e n i mitropoliji Trakijske eparhije, Irakliji. P o s t a j u ć i
Novi Rim, Konstantinopolj je dobio pravo da zauzme mesto nepo-
sredno posle Rima, nekadašnjeg glavnog grada Carstva.
Smatra se, uglavnom pogrešno, da je odmah usled ila že-
stoka reakcija Rima protiv te odluke. Medutim,
ona
je postala
žestoka tek 451. kad se Sabor u Halkidonu nije zadovoljio po -
t v r đ i v a n j e m odluke Sabora iz 381, v e ć je
pod
jurisdikciju Kon-
stantinopolja stavio i tri civilne eparhije Male Azije i Evrope,
Trakiju
. Aziju i Crno more. No, uzalud je tražiti izjavu
iz
Rima,
nakon Sabora iz 381, koja bi se mogla posmatrati kao protest
protiv uzdizanja Konstantinopolja, premda je sadržaj
3.
kanona
bio bez sum nje poznat na Zapadu od jeseni 381.
56
Kako objasniti takav razvoj? Ne treba, najpre, zaboraviti da
Sabor iz 381. prvobitno nije imao vaseljenski karakter. Sazvao ga
je Teodosije Veliki da
bi
uredio probleme
č n e
crkve i
samo
su episkopi tog dela Carstva pozvani da u č e s t v u j u T r e ć i kanon
je na prvom mestu imao za cilj da umanji preteran uticaj koji je
episkop Aleksandrije imao na Istoku. Tako je Petar Aleksandrij-
ski prvi medu i s t o č n i m prelatima proširio svoj uticaj ne samo
na Antiohiju, gde je držao episkopa
po
svom izboru, Pavlina,
56 Videti,
za
više detalja, moju knjigu 7he
Idea o
Apostolicity
str.
50 i
dalje.
Prema
Chranico/ paschale
izd.
B G.
Nieburg,
Corpus
Script. I,istoriae
byzant.
Bon,
1832), str. 530. Konstantin Veliki
je
v e ć p o t č i n i o Konstanti
nopoi; pod jurisdikciju iraklijskog mitropolita. Ako je lo bilo tako, to je
i n j e n o
usled principa
k l a đ i v a n j a
31
Page 15
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 15/64
Fransoa /)I ormk
protiv legitimnog episkopa Meletija. v e ć i Konstantinopolju.
gde je protiv
sv
Grigorija Nazijanzina podržavao Maksima Filo
sofa. koga su. po njegovom nalogu. tajno rukopoložili egipatski
episkopi koje je poslao u Konstantinopolj.
Ako o svemu tome vodimo r a č u n a vidimo jasno da 3. ka-
non nikako nije izglasan
da
bi
oslabio prestiž
Rima
v e ć
samo
s ciljem da u I s t o č n o j crkvi umanji uticaj Aleksandrije To da
se samo radilo o potvrdivanju prakse koja je sveopšte bila pri
znata kao ispravna, vidi se i stoga što ta mera nije naišla
ni
na
kakav protest na Istoku. Timotej. brat i Petrov naslednik na alek
sandrijskoj katedri. rado je episkopu Konstantinopolja ustupio
prvo mesto u
I s t o č n o j
crkvi i drugo u celoj Crkvi. te je potpisao
akte Sabora iz 38l
To da pomenuti kanon kaji je ulazio u crkveno zakono
davstvo nikako nije bio upravljen protiv Rima i da je jedino bio
namenjen da uredi probleme I s t o č n e crkve. dokazuje
č i n j e n i c a
da nije
č a k
ni prenesen u Crkvu zapadnog dela Carstva.
To nam
je poznato
iz
izjave pape Lava Velikog u njegovom pismu patri
jarhu Anatoliju iz Konstantinopolja. U duhu i s t o č n i h
h r i š ć a n a .
ovaj kanon ne d o t i č e prava Rima kaji je ostao prva katedra u cr
kvenoj jerarhiji. Nije imao drugog cilja sem da uredi unutrašnje
stvari i s t o č n o g dela Carstva,
p r i l a g o đ a v a j u ć i
crkvenu organizaci-
ju novom
p o l i t i č k o m
stanju.
Ipak. ta želja da sama uredi svoje stvari prvi put otkriva.
što treba naglasiti.
p a r t i k u l a r i s t i č k i duh I s t o č n e
crkve. Nažalost.
stav kaji je zauzela Zapadna crkva samo je utvrdio i s t o č n e hriš
ć a n e
tom
raspoloženju.
Episkop Pavli n Antiohijski obratio se sinodu Zapadne cr
kve. kaji se održao u Akvileji iste godine kao i Sabor u Konstan
tinopolju. Na podsticaj sv Amvrosija. milanskog mitropolita.
sinod je caru poslao pismo z a h t e v a j u ć i da sazove sabor da
bi
se
o k o n č a o antiohijski raskol.
57
58
59
o tom lokalnom raskolu
i
njegovim posledicama, videti studij u F
Kavale-
ra Antiol ijski
raskol,
Pariz,
1905.
Uporedi
takod
e
I.
Ortiz
de
Urbina, ikeja j KOIIStafltiflopolj Pariz
1963.
sir. 216
(Istorija
vaseljelISkih
sabora,
izd. G. Dumeige, lom I .
Mansi,
6
col. 204; izd.
E
Schwa
rtz
,
t
II
tom 4
sIr.
61.
32
Vizantija
i
rimski primal
Maksim. proteran iz Konstantinopolja. predstavio se Akvile
ji i nažalost. uspeo da ubedi
sv
. Amvrosija i sinod da je on legi
timni episkop Konstantinopolja i da
ga
je sabor. koji je zasedao u
glavnom
gradu
nepravedno
razrešio.
Amvrosije i episkopi seve-
rne Italije. zaglušeni lažnim glaSinama o novom episkopu Kon
stantinopolja,
Nektariju
poverovali
su
Maksimovim
uveravanji
-
ma. Amvrosije, u pismu u p u ć e n o m
caru žali se
da su crkvene
stvari dve velike katedre. Antiohije i Konstantinopolja. u r e đ e n e a
da se nije tražilo mišljenje Zapadne crkve. i traži sazivanje sabora
Rimu
za
ispitivanje
tih
stvari.
Car
i episkopi, ako
se
sudi
po drugom pismu Amvrosija Teodosiju.
60
bili su ljuti zbog tog me
šanja
Zapada u njihove unutrašnje stvari,
tim
pre š
to
su one bile
u r e đ e n na saboru. Car je odbio da sazove opšti sabor a i s t o č n i
episkopi. koje je Amvrosije pozvao na Rimski sinod. odgovorili
su ljubaznim pismom
6J
u kome
su o d l u č n o
izjav ili
da
su kadri
da
u
skladu
sa kanonirna
sami
urede unutrašnje
stva ri
svoje
Crkve.
Sadržina tog pisma jasno pokazuje da su I s t o č n i č v r s re
šeni da sami urede svoje unutrašnje poslove, bez mešanja neke
druge crkve. A to
t a k o đ e
p o t v r đ U j e naše t u m a č e n j e prema kome
su se kanoni koje je izglasao sabor ticali jedino s t o č crkve.
Nažalost. n e t a k t i č n o s t koju su pokazali sv Amvrosije i njegovi
episkopi.
p r i h v a t a j u ć i
episkopa kaji je prevarom postavljen. ne
dostojnog tog mesta zbog svog privatnog života i kanonski ra
z-
v l a š ć e n o g od strane sinoda svoje Crkve, mogla je
sa
mo u č v r t i t i
episkope
Istoka
njihovim
i z o l a c i o n i s t i č k i m
o s e ć a n j i m a i odlu-
ci da
brane
samostalnost svoje
Crkve
onome što se
t i č e
njenog
upravijanja.
Taj
ispad takode pokazuje koliko je bilo teško za Za
pad da stvori t a č n u predstavu o stvarima na Istoku.
u d u ć i
da je u to vreme
n a č e l o
uskladivanja sa p o l i t i č k i m
podelama Carstva bilo i dalje prisutno na Zapadu. uzdizanje
Konstantinopolja na drugo mesto u jerarhiji bilo je u t k e prihva
ć e n o Ovo je bilo olakšana time što je taj kanon Vizantu davao
60
61
Videli
la
pisma Amvrosijevoj prepisci, Epist. 12 13 14
PL 16
, col. 987
i dalje 990 i dalje, 993 i dalje.
Pismo je
s a č u v a o
Teodoril u svojoj
Historia
ecciesiastica,
5 izd.
L.
Par
-
mentier
Cried .
Christi. Schrifst.,
19
I911), st r 289
i dalje;
Mansi,
3
col.
58
1-588.
33
Page 16
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 16/64
FmllSOIl /)vornik
samo prvenstvo
č a s t i
ne u v e ć a v a j u ć i i z r i č i t o prostor njegove
risdikcije. Godine 381. još se nije moglo predvideli ono šio
se desili u b u d u ć n o s t i .
Eto zašto papa Damas nije protestovao protiv ovog
l I z d i z a ~
nja Konstantinopolja iako je u prošlosti Aleksandrija uvek bila
u bliskom dodiru sa Rimom.
Taj
dogadaj, kOji se č e s t o
posmatra
kao prvi sukob izmedu Rima i Vizantije, odigrao se u stvari na
sasvim prijaleljski n a č i n . I dalje je episkop Rima smatran prvim
episkopom Carstva, na č e l u CrkveY
*
Sukob izmedu Vizantije i Rima, do koga je do šlo 451. za
vreme Sabora u Halkidonu , izgleda da je bio ozbiljniji. Zna
se da su u odsustvu rimskih legata oci sabora izglasali č u v e n i
28.
kanon
kOji ne
samo
da je p o t v r đ i v a o prvenstvo episkopa
glavnog
grada
nad Aleksandrijom i Antiohijom je i pod nje
govu jurisdikciju uvodio tri eparhij e Trakije, Azije i
Crnog
mo-
ra,
kao i teritorije koje bi, u b u d u ć e mogli posetiti misionari.
Legati su, saznavši šta se desilo, žestoko protestovali protiv
izglasavanja kanona.
Zna
se da je papa Lav I odbio da prihvati
tu novotariju i u svojim pismima je o d l u č n o protestovao protiv
uzdizanja Konstantinopolja na
drugo
mesto u
jerarhiji. Č e s t o
se u izglasavanju tog kanona hteo videti napad usmeren protiv
primata rimskog episkopa, i izgleda da je to mišljenje potvrdio
neprijateljski stav Lava I.
Da li
je
to
objašnjenje t a č n o ? Jesu li oci
Halkidona zaista imali nameru da, u z d i ž u ć i Konstantinopolj,
nmskog episkopa liše njegovog privilegovanog položaja?
62
Verovalo se
da
je Odcljak
o
patrijaršijskim katedrama
u
r e ć e m delu
s
lav-
nog
DecretulII Ce/asiamon
bio izglasan
382.
na
Rimskom saboru
da
bi
se
pobunili protiv
3.
kanona Sabo
ra u Konstantinopolju.
Taj pasus D e c r e t t l ~
ma
pripisuje u jerarhiji drugo mesto Aleksandriji i
t r e ć e
mesto Antiohiji,
zbog veze
koju ta s e d i ~ t a imaju
s apostolom
Petrom.
Sada
je
sveopšte
p r i ~
znato
da
je taj
dokumen
sastavljen
krajem
V veka. Za više detalja,
v i d e ~
ti P
Batiffol,
Le Siege apostoliqlIC str. 146-150. H. Marol ( Les
conc
iles
romains des
IV et
V siecles
et le
devcloppement
dc la primaute
u:
istilla
1957.
sir.
458)
greši kad pripisuje laj kanon Saboru iz
382.
Uporedi
str.
55
i
dalje,
u vezi s onim što kažemo o
tom kanonu.
63
Uporedi
n a r o č i t o njegova
pisma
104 , 105. 106 caru Markijanu,
carici
Pul
heriji i patrijarhu Anatoliju,
PL 54,
col.
994-1009;
Mansi, 6, col.
182-207.
34
\ izmrti)o i rimski prim r
Da bi se mogao dati
z a d o v o l j a v a j u ć i
odgovor na lo pitanje
i objasniti
stav otaca
iz Halkidona, potrebno je ponovo
i ~ p i t a t ~
ono što se u I s t o č n o j crkvi desilo posle 381. Iako su episkopi
Aleksandrije prihvalili odluke tog sabora, oni u stvari nisu na
pustili svoje težnje
ka
prevlasti na Istoku. Sve ono što
se
d.esilo u
I s t o č n o j crkvi, od IV
do
polovine V veka, lina svoJe objasnjenje
u suparništvu izmedu katedara Aleksandrije i Vizanta i u težnji
Aleksandrije za prvim mestom.
Mesto Egipta na Istoku ostalo je vrlo m o ć n o ; njegov z n a č a j
za
snabdevanje žitom dva glavna grada, Rima i Vizanta, imao je
za
p o ~
sledicu porast ugleda kOji je episkop Aleksandrije uživao na dvoru.
On je, s druge strane, raspolagao ogromnim bogatstvom,
jer
mu je stavljena na raspolaganje imovina p ~ g a n s k ~ h h r a ~ ~ o
va Episkop je uvek nalazio
f a n a t i č n e
poklol1Ike svoJe polItike
medu monasima
č i j i
je broj, posle osnivanja prvih monaških za
jednica u EgiplU,
samo
raslao. On je uživao i veliki ugled kOji je
sv
Atanasije Aleksandrijski zadob io na Istoku zbog svoJe hrabre
borbe protiv arijan izma osuden og u Nikeji.
V e ć je Timotej, koji je na
Drugom
saboru potpisao 3. ka
non , pronašao priliku da uzvrati.
On
se umešao u spletke koje
su naterale sv. Grigorija Nazijanzina, episkopa Konstantinopo·
Ija, da napusti svoje sed šle.
Nedugo posle 381, episkop Teofil Aleksandrijski (385-412)
koristio je sva sredstva koja mu je nudio njegov položaj i njego
vo bogatstvo da nanese štetu episkopu Konstantinopolja, sv Jo
vanu Zlaloustom- On je od cara dobio uredbu koja je uveliko
ponizila sed ište ovog grada. Sveti Zlatousti je,
b u d u ć i
u sukobu
sa carom, bio nepravedno smenjen i proteran u izgnanstvo.
Pobeda koju je
odneo sv
Kiril Aleksandrijski
(412-444)
bila
je još e ć a Zbog njegovog uplitanja, Nestorije Konstantinopoljski
64
Najbolji ekspoze koji govori o tim intrigama jeste
onaj
kOji je napisao
N. H. Baynes.
Alexandria
and
Constantinople. A
Study in
Ecdesiastical
Diplomacy , ll TIte
Joumal
ofEgyptian
Arclleology
12
(1926),
str. 14
5
156.
Ta studija je
bila
ponovo izdata II njegovim Byzarltirle Studies
and oth.er
Essays
London,
1955. str.
97 115. Uporedi takode
G.
Bardy,
Alexandne,
Rome,
Constantinople , u:
L Eg/ise et les
l::.glises Chevelogne,
1954,
tom
l, st r
183-207,
i
H.
Marot,
Les
condies romains des IV et V siecles ct le
developpement dc
la
PrimalIle ,
ibid.
st r.
209- 240.
35
Page 17
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 17/64
Fra/lSo l
DI ormk
je optužen za jeres, o s u đ e n na Saboru u Efesu (431), smenjen
i poslat u izgnanstvo. To je bila n a j v e ć a pobeda Aleksandrije.
Zna se
da
se Kiril koristio svim sredstvima
da
bi
uspeo, sve
do
slanja bogatih poklona da
bi
zadobio naklonost visokih l i č n o s t i
na dvoru.
Ta borba
i z m e đ u Konstantinopolja i Aleksandrije
pojavi la
bi
se u još a č o j svetlosti kad
bi
se pokazalo da su bogo
slovi koji danas brane pravoslavnost
Nestorija
imali pravo.66
Dioskor, Kirilov naslednik, verovao je da
odnosi
još
v e ć u
pobedu
od svog prethodnika, t r u d e ć i se da
nametne
monofizit
sku
doktrinu
celokupnom h r i š ć a n s k o m svetu.
Ta doktrina
je
po-
t v r đ e n a na
Drugom
saboru koj i je zasedao u Efesu (449), zahva
l j u j u ć i
podršci koju je Dioskor dobio na ovom dvoru. Na tom
saboru episkop Aleksandrije zauzimao je prvo mesto, rimski
legati tek drugo, Jerusalim
t r e ć e
Antiohija č e t v r t o i Konstanti
nopolj peto. Dioskor odnosi
pobedu
postupcima koji mu ne slu
že
na
č a s t .
Flavijan, episkop Konstantinopolja,
u m r e ć e
nešto ka
snije, posle lošeg postupanja koje je u Efesu pretrpeo od strane
f a n a t i č n i h Dioskorovih pobornika.
Taj
sabor je kasnije nazvan
atrocinium R a z b o j n i č k i ) ,
ali je u tom
momentu
on predsta
vljao pobedu Aleksandrije nad drugim patrijaršijskim kated ra
ma, n a r o č i t o nad Konstantinopoljem.
Koptski
biograf, u stvari,
Dioskoru pripisuje težnju da se izdigne iznad svih patrijaraha,
pošto izgleda da je tvrdio kako je sv. apostol Marko imao uzviše
nije
mesto
od
sv. apostola Petra.
67
Uzalud je bilo to što se papa
Lav
trudio da vrati Dioskora
na bolji put. Uzalud je pozivao na srodstvo koje postoji
i z m e đ u
dva sedišta usled njihove veze sa
sv
Petrom. Dokle god je car
Teodosije odbijao da sazove još jedan sabor, Dioskor je pobe-
đ i v a o .
Tek posle smrti Teodosija M l a đ e g papa je od njegovog
65 Za više detalja, videti
P
Batiffo ,
"Les
presents de
S. Cyri
e a a cour de
onstantinopl
e",
u: Eiudes de liturgie et darcheo ogie clm tiennes, Pariz.
1919,str.154-179.
66 U vez i s tim vide ti studiju M Anastosa, "Nestor iu s was orthodox",
u: Dumbartotl Oaks Papers. 16 (1962), SIr. 11 7
1 40
67 Uporedi F. Haase, "Patriarch
Dioskur
I nach monophySilischen
Qu
e
ll
en",
ll: M.
Sdralek,
Kirchengeschichtilche
Abharld IOIgen, 6 (1908),
str . 204.
36
Vizantija
i
rims primal
naslednika Markijana izdejstvovao, n a r o č i t o z a h v a l j u j u ć i uplita-
nju car ice Pulherije, sazivanje novog ~ a b o r a u HalkidOI:u.
8
.
Ako sve to imamo u vidu, onda cemo razumeti zasto su
IS
t o č n i prelati hteli da iskoriste priliku da vrate Aleksandriju na
njeno pravo mesto i uzdignu ugled Konstantinopolja na Istoku.
Dvadeset osmi kanon koji su oni izglasali bio je, dakJe, suštinski
usmeren protiv Aleksandrije i težnji njenih m o ć n i h patrijaraha.
Ne zaboravimo ni v l a d a j u ć u ulogu koju je
sv
Lav
odigrao
na saboru posredstvom svojih legata i prestiž kOji je zadobio
kod i s t o
n i h
h r i š ć a n a usled svojih napora za
sazivanje
sabora
i
o d l u č n e
i hrabre
odbrane
istinitog
u č e n j a .
Njegovo pismo pa
trijarhu Flavijanu, u kome je izložio
u č e n j e
o Svetoj Trojici, pro
č i t a n je na saboru i proglašeno
za
spomenik pravoslavlja. At
mosfera na saboru nije, dakle, uopšte bila nenaklonjena Rimu,
naprotiv.
Ovo
i pokaZUje da su oci,
g l a s a j U Ć i
za 28. kanon, ciljali
pre svega na Aleksandriju.
Zašto je onda papa bio tako p o g o đ e n izglasavanjem
pome
nutog kanona?
On
je izgleda
imao
ideju o
tome
da je Konstan
tinopolj
morao
imati prvenstvo
č a s t i
jer mu je takode bilo bli
sko u s k l a đ i v a n j a . Njegovi legati nisu protestovali protiv
17 kanona koji je ustanovljavao da se Crkva mora prilagoditi
svaki put
kad se
desi
neka
promena u civilnoj organizaciji
pro
vincija
i
n a r o č i t o kad se
osnuje neki novi grad.
69
Taj kanon se
nalazi m e đ u onima koje je Rim odobrio. Legati nisu prote
stovali
ni
protiv
9 kanona kOji
je o d r e đ i v a o da sveštenici
dru
gih patrijaršija mogu
da
se žale na s
ud
svog mitropolita bilo
svom egzarhu bilo episkopu Konstantinopolja. Bila je to nova
privilegija dodeljena Konstantinopolju, privilegija koju je v e ć
68 O odnosima Lava s imperatorom, videti P Stockmcier,
Leo
I des
Grosse/
Bel/rleihmg der
kaiserlichelI Religioflspolilik,
Munchener theol. Studien .
Hi stor. Ab ., tom. 14 (1959), str. 75- 168. Uporedi
t a k o đ e
skoru studijU
W Ullmann. "Leo
I
and the Theme
of
Papal Primacy", u: 7 e
JOl/mal
of
711eol.
Studies, . S • tom (1960), str. 25 - 5
69 Tokom prve sedni ce sabora, legat Pashazin. saznavši da je
na
. R a z b o j n i č -
kom saboru" episkop Konstantinopolja degradiran na poslednje mesto,
izjavio
je:
"Mi,
mi
smatramo Anatolija (iz Konstantinopolja) za prvog."
Ep iskop Kizika je onda odgovorio:"Da. jer poznajete kanone" (Mansi ,
6,
col.
608
B).
On je napravio aluziju na kanone
iz
Konstantinopolja (381).
37
Page 18
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 18/64
Fransoa Dl omik
pomenuti 17 kanon p o t v r đ i v a o . lako je ta privilegija bila zna
č a j n a . u
o č i m a
legata nije izgledalo da suštinski moraju menjati
položaj Konstantinopolja.
M e đ u t i m .
p o t č i n j a v a n j e
tri civilne eparh ije jurisdikciji epi
skopa Konstantinopolja uzdiglo
ga
je na položaj kome na Istoku
nema Papini legati su tu v
id eli
opasnost po jedinstvo
Crkve
i, u perspektivi,
za
primat
Rima, i to tim pre
što
je
epi-
skop glavnog grada lako mogao dobiti carevu podršku.
*
Zapravo. papu je brinulo to što je u kanonu izostavljeno
spominjanje apostolskog i petrovskog karaktera rimske katedre.
ova mera bila je zasnovana jedino
na
principu u s k l a đ i v a n j a .
Dakle. Rim je v e ć izgubio ugled kaji je nekad imao kao glavni
grad Carstva i
kao careva
prestonica. Njegovi episkopi više nisu
mogli svoje privilegije zasnivati na apostolskom i petrovskom
poreklu njihove katedre. Lav je bio veoma svestan toga i nagla
šavao je apostolstvo svoje
katedre
u pismima caru; na saboru su
njegovi legati u svakoj prilici istrajavali u zahtevu da budu pri
h v a ć e n i
kao
izaslanici apostolske
katedre.
71
To što
su
i s t o č n i oci
priznavali samo
p o l i t i č k u
osnovu za uzdizanje Konstantinopo-
lja i to što su izostavili petrovski i apostolski karakter katedre u
Rimu,
u
č i m a
Lava izgledalo je veoma opasno.
Nažalost, i s t o č n i oci nisu shvatali svu važnost apostolskog
porekla neke katedre za
orga
ni zacij u
Crkve
. Oni
su
još suviše bi-
li
pod uticajem starog principa
u s k l a đ i v a n j a .
Ipak.
nikak
o nisu
ima li nameru da primat Rima i to pokazuje njih ov stav
tokom poslednje sednice sabora. Naime. legati su.
n a v o d e ć i
7. kanon iz
Nikeje. koristili stari latinski prevod koji je pret
hodio
izjavi:
Romana Ecclesia semper habuit
primatum. 72
70
Uporedi
lll.
Came ot,
Epel se et Chalcedoifle,
Pariz,
1963,
str.
161
i
dalje.
(Histoire des conciles
o c c u n H ~ n i q l l e s , izd.
G. Dllmcige, tom 2.
71
Za
više
detalja
videti moju
knjigu The Idea of
Apostolicity,
str.
75 i dalje.
72 Videti C. H.
Turner,
Ecclesiae occidentalis MOl/umetlta jmis alltiqllissima,
Oksford,
1
899-1929 tom
I . st
r.
103, 121.
Uporedi
t a k o đ e E.
Schwartz,
De rsechste nidinische
Kanon
auf
der Sy
node
von
C
halkedon .
ll: Si/z mgs-
ueriehte der
PreIIssischen
Akad.,
fil.
hi
st.
KI.,
Berlin,
1930.
38
Vizantija I rimski primal
Ta
odredba
se nije nalazila u g r č k o j originalnoj verziji kano
na, a ta g r č k a verzija se jedina č i t a l a tokom te
. i ~ t e
s e d n i c ~ .
Prelati su ubrzo shvatili da su Latini sebi
dopustih
dodavanje
kanonu da bi uzdigli
primat
Rima. ali
niko
nije protestavao
protiv tog
dodatka
.
Isto, č i n j e n i c a da su se car, patrIjarh Konstantll1opolJa lOCI
sabora obratili zahtevom papi da prihvati taj kanon jasno poka
zuje da oni tu nisu videli nikakvo umanjenje položaja
kOji
je pa-
.
Ck · 73
pa zauzimao u r Vl.
M o g u ć e je da su najzad poveli
r a č u n a
o razlogu zbog koga
je papa bio neprijateljski raspoložen prema tom kanonu. Jer su.
u svojim pismima. naglasili apostolskI karakter katedre u Rimu.
Ta
uveravaIlja Lavu nisu izgledala dovoljna. ApostolskI karakter
Rima morao je bit i
pomenut
u samom kanonu. Kad
bl
tako b
lo . teško je zamisliti da bi pap a odbacio ovaj
kanon
.
Papa je zbog tog nedostatka principu u s k l a đ i v a n j a sa
p o h ~
t i č k i m
podelama
II
Carstvu suprotstavio princip
a p o s t o l s ~ o g
I
petrovskog porekla sedišta. Rim je imao pn mat zato sto Je
bio glavni grad Carstva i prestonica cara. vec zato sto
Je
nJego
vo sed ište osnovao Petar. knez
m e đ u
apostolima. Drugo mesto
u Crkvi pri padalo je Aleksandriji zato što je njeno sedište
0 ;0-
vao Marko, u č e n i k
Petrov.
T r e ć e mesto je za AntIO
hiJU
, zato sto
je Petar propovedao u njoj i što su u č e n i c i nove vere
tu
p r ~ i put
dobili ime r i š ć a n i . Štaviše. govorio je Lav od luka Halkidona
je u suprotnosti s od lukom iz Nikeje. pošto su oci tog Prvog sa
bora priznali samo
tri
glavna sedišta, sedište u
Rimu)
Aleksa n-
driji i Antiohiji. .
Papa
nije
vodio a č u n a o tome
da je
njegova argumentacI-
ja imala jednu slabu
t a č k u .
Naime. prema teoriji o apostolskom
poreklu. Antiahija
bi
morala imati drugo mesto. pošto je Petar
73
To
da
pomenuti
kanon
nikako nije negirao
primat Rima
jeste
č i n j e n i c a
koju
je priznala velika v e ć i n a s t r u č n j a k a .
Videti
II nastavku
dobro doku-
mentovanu studiju
E
Hermana, Chalkedon
und
die A u s g c s ~ a l t u n g des
Konstantinopolitanischen
Primats ,
u simpozijumu:
Das
Konz,/
V li
Clud -
kedOIl izd., A.
Grillmcier i
H Bacht.
Wi.irzburg,
1953,
tom
2,
st
r 459-490.
Uporedi takode
M
lugi
e,
Le Sellisme byzalltitl.
Pariz, 1941: st
r .
I I I?
i
J
Meyendortf,
La
primaute romaine dans
la
tradition canoIlIque
Jusqu all
Condle de
C h a l c ć d o i n e ,
u:
Tstilla
1959),
str.
463-482.
39
Page 19
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 19/64
-
l-rtllI Qa DI omik
u njoj osnovao episkopiju. Dalje, 6 kanon
iz
Nikeje ima zaista
za
osnovu princip
u s k l a đ i v a n j a
sa p o l i t i č k o m situacijom Car-
stvu. Štaviše, papa jc, želji
da
uvede crkvenu organizaciju
princip apostolstva, zaboravio da je princip uskladivanja u o č i -
ma
Vizantinaca
i
dalje obezbedivao
Rimu
primat Crkvi. Vizan-
tijsko carstvo je. naime, bilo nastavak Rimskog carstva. Vizanti-
n ~ i
n.isu
sebe nazivali ]elinima
ili
Grcima,
v e ć Romaioi Romeji)
Rim
Je ostao osnova
njihovog
Carstva
i njihovim o č i m a
neka-
dašnji glavni grad je i dalje bio "carski grad". Taj naziv je nekoli
ko i s t o č n i h episkopa dalo Rimu u svojim nastupima na Saboru
u Halkidonu.
74
Zbog rimske ideologije" nije bilo m o g u ć e da
Vizantinci ikad d o đ u u situaciju da liše Rim i njegovog episko
pa privilegovanog položaja kOji je grad zauzimao u p o l i t i č k o m
životu i ideologiji Carstva i njegov episkop u crkvenoj jerarhiji.
Nikad
ne bl mogli pomisliti da
prenesu
primat Rima na
neki
~ r l l g i grad, jer bi to z n a č i l o razrušiti samu osnovu na kojoj je
Izgradeno njihovo Carstvo.
Episkop Julijan iz Kosa,
kOji
je predstavljao
papu
Lava u
Konstantinopolju, veoma dobro je razumeo
tu
situaciju
i
zala-
g ~ o
se kod pape da prihvati taj sporni kanon To bi se moglo
UCIl1It1 )ednlm pismom
kOjim
bi
papa izjavio
da
je apostolski i
petrovski karakter Rima jedini izvor njegovog primata u Crkvi.
Ako
uzmemo l
obzir
dobro
raspoloženje otaca sabora u pogle
du pape, takvu izjavu bi oni svakako prihvatili bez
p o t e š k o ć a .
M e đ u t i m Lav
je d r u g a č i j e prosudivao o tome i verovao je,
bar
u
tom
trenutku, da je
odneo
pobedu. Zbog njegovog proti
vl)en ", 28.
kanon
nije bio
u k l j u č e n
u službene
kanonske
zbirke .
Tek se u
VI
veku pojavio u zborniku Sintagmi 14 g/ava.
74
75
76
Na primer, tokom druge sednice, senatori Maksim Antiohijski i Teodor
Klavdiopolja, Mansi, 6, col. 960 C 1048
D
J080 B; tom 7 col. 12 B
Izd. E. Schwartz, t. II
tOIll
3, I. deo, str. 81; 2. deo, s
tr.
47, 71; t. II tom I
2. deo, str. 94.
To je izgleda potvrdilo pismo pape Julijanu Mansi, 6, col. 207, pismo
107.
V. N. B e n e š e v i č ju je objavio, K a n o f l i č e s k i j Sbomik XIV tituJov Saint .
. e r s b o u r ~
1 ~ 0 3
str 155. Za isto
ri
ju primene petrovskog principa za
papmstvo,
VIdetI
A. MIChel
Der Kampf um das politische oder Petri.
nische Prinzip der Kircbenfiihrung ,
u:
Das
KOf/ziJ
VO l Chalkedof/ izd
A.GrillmeieriBacht tom
s t r .
4 9 1 ~ 5 6 2 .
' _ .
40
Viza/Itija i rimski primat
Prvi
nesporazum
i z m e đ u I s t o č n e
i Zapadne crkve prou-
zrokovan je. dakle. sudarom dva r a z l i č i t a principa organizacije
Crkve, n č e l o m
u s k l a đ i v a n j a
sa p o l i t i č k o m podelom Carstva i
principom apostolskog i petrovskog porekla episkopskih kate
dri. Oci Halkidonskog sabora nisu uspeli da
p r o n đ u
kompro-
mis i z m e đ u ta dva principa. To je za žaljenje jer, uprkos o č i t o j
pobedi pape Lava, Konstantinopolj je jednako nastavio da vrši
svoju jurisdikciju
nad trima
malim
eparhijama
Carstva. Patrijar
šije u Aleksandriji i Antiohiji bile su oslabljene širenjem nestori
janstva i monofizitstva; patrijaršija u Konstantinopolju tako je,
de
jacto
postala najvažnija i ona koja je vršila n a j j a č i uticaj na
celom h r i š ć n s k o m Istoku.
Jedno novo monofizitsko trvenje koje je dolazilo
iz
Alek
sandrije imalo je za u č i n k to da je približilo patrijarha Anato-
lija i papu Lava. Patrijarh Timotej Aleksandrijski, nezadovoljan
odlukama doneti m u Halkidonu, tražio je sazivanje novog sabo
ra. Papa se
tome
suprotstavljao
jer
se plašio
da odluke
iz HaIki
dona
ne
budu dovedene pitanje. On
je
pronašao saveznika
l i č n o s t i
patrijarha Konstantinopolja,
kOji
se plašio novog prote
sta od strane pape protiv 28. kanona, protesta
kOji
bi svakako
naišao na podršku patrijarha Aleksandrije. Novi sabor, dakle, ni
je sazvan, ali je Rim izgubiO podršku Aleksandrije i Antiohije u
Svom
suparn ištvu sa Konstantinopoljem.
41
Page 20
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 20/64
POGLAVLJE III
Akakijev raskol i primat
Papa
Gelazije
primat.
- Hormizda
Jovan
Konstantinopolj
ski.
- Uzdizanje Konstantinopolja
prvi
latinski kanonisti.
-
28.
kanon
dva rukopisa
Prisea.
Možda bi saradnja
i z m e đ u
pape i patrijarha, da je bila dug
otrajnija, dovela do kompromisa po pitanju 28. kanona. Nažalost,
sloga je nestala tokom novog sukoba koji se završio raskolom, zva
nim Akakijev raskol,
koji
je morao trajati od
484.
do
519.
Patri
jarh Akakije je, naime, prihvatio dogmatski dekret cara Zenona,
zvani notikon 482), koji je, u nadi da smiriti monofizite da
j u ć
im
nekoliko ustupaka, oslabio dogmatske odluke Halkidona.
Papa Feliks je odbio kompromis i izopštio Akakija.
Tokom ove
s v đ e
ideja apostolskom i petrovskom preda
nju bila je
udarno
oružje rimskog arsenala. Na toj osnovi papa
Gelazije
492-496)
razvio je svoje ideje o širini papske vlasti.
On
nije
odbacivao samo 28. kanon iz Halkidona v e ć je. li
svojoj
polemici sa patrijarhom,
č a k
odbio da prizna Konstantinopolju
položaj mitropolijskog grada.
o r i s t e ć i novu p o l i t i č k u situaciju on se hrabro suprotsta
vio
caru Anastasiju I
491-518).
Položaj Vizantijskog carstva
bio
je
znatno oslabljen invazijama Germana
Huna.
Siguran
podršku Teodorika, kralja Ostrogota i gospodara Italije, Gela
zije je
caru
odricao pravo da se meša verske poslove onako
77
PL
59
col
65.
Za
više pojedinosti o tom raskolu v ideti E. Stein
Histoire
du
Bas-Empire, Bdi 1949 st r. 31-39; 165 - 192; E. Cas
par
Geschichte des
Papsttums Tibingen. 1933.
tom
2. str. 10-81;
A. A.
Vasiliev. Justin l.,
Kem-
bridž Mass .
19
50. str. 166 i dalje; A. Fliche- V Martin.
Histoire
de l Egiise,
tom
4;
Pariz
1939
st
r.
29 1-
320.423
i dalje.
4
Page 21
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 21/64
Fran5 a DVflrmk
kako je
on
to tražio. U z v i s u j u ć i ulogu sveštenstva. Geiazije ga
Je smatrao gotovo ravnim carskoj vlasti. Njegova definicija dve
vlasti
po
stala je opštepoznata:"
..
Dve stvari upravljaju svetom:
sveštena vlast pontifeksa i carska sila.
Od
te dve stvari, svešteni
ci nose teret jer na
Strašnom
sudu dati odgovor ne
samo
za
sebe
v e ć i
za kraljeve."
Verovatno je da savremenici nisu bili svesni toga da Gela
zij eve izjave z n a č e raskid sa
k i m
jelini zmom , sa p o l i t i č
kom filosofijom koju su prihvatili posle
b r a ć e n j a
Konstantina Velikog. Ništa manje je i to da su GeIazijeve
I
Zjave. kOJe Je
preuzeo njegov naslednik Simah.
pomogle
kanoni
stima
XI
veka da razviju novu p o l i t i
doktrinu
o s
uperiorno-
sti
duhovn
e nad svetovnom
v l a š ć u doktrinu
koja je, zas igurno,
prouzrokovala opadanje papstva krajem srednjeg veka.
prelati su smatrali da je Gelazijev stav suviše krut.
Pa
pa se u svojim pismima žalio da su ga
s t o č n j a c i
optuživali
za
aroganciju, taštinu i tvrdoglavost. i
9
spisi su
v e ć a v a
uzaja
mnu
netrpeljivos
t.
Ipak uprkos
g o r č i n i
koju je Gelazijev stav
izazvao u dušama vizantijskih velikodostojnika, oni su bili impre
i ~ a n i
papinim argumentima. U njiho
vi
m odgov
or
ima na pap
ska
pi
sma zapaža se
da
više nego ranije govore o apostolskom ka
rakteru rim ske katedre. Princip apostolstva. koji je Geiazije tako
snažno naglašavao,
č e o
je
da
se ukorenjuje i u Vizantiji.
Papa
Hormizda
(514-523).
uz
p o m o
justinijana . n e ć a k a
justina - naslednika Anastasija I - uspeo je da
o k o n č a
ovaj ras
ko . Gotovo je neverovatno da su vizantijski prelati. koji su tako
uporno
branili autonomije svoje Crkve tokom sukoba . potpisali
Libel/us Honn/sdae. dokument kOji
je jasno definisao
primat
rim
ske sto
li
ce.
so
Njegov suš
tin
ski deo je: "Ne
mogu
se
za
n
emarit
i
78
79
80
Ta definicija se nalazi u njegovom pismu caru Anastasiju I,
PL 59,
co
l.
42-43. Uporedi moju studiju "Pape Ge lazius and Emperor Anastasius
r,
u
8 y . z a l l t ~ l l i s d ~ ~ Zeitschrift, 44 (1951),
str.
11 1-1 16.
Za višc pojedinosti,
Vldctl
mOJu
knjigu
The
Jdea
o
Aposto icity, str.
109- 122.
N a r . o ~ i t o PL 59, ~ o l . 27-28, 94 97.
Uporedi moju knjigu The Idea
o
Apo-
stobcl ty, sIr. 118 I dalje.
PL
63, col. 460; Mansi, 8, coL 467.
44
VizmltiJII i rimski
prim t
Gospodnje r e č i 'Ti si Petar, i na tome kam enu
s a z i d a ć u Cr
kvu
svoju
.
:
Ove r e č i
su
v r đ e č i n j e n i c a m a jer
u apostolskoj ka
tedri se
k a t o l i č k a
vera svagda u v a l a
... Za
to se
nadam da
us
peti u tome da ostaneš u zajednici sa apostolskom katedrom u
kojoj je cilj. istinsko i savrše
no u t v r đ e n
vere
..
"
To
su
r e č i
izabrane
za
vizantijske velikodostojnike. Nije izne
n a đ u j u
to što je patrijarh jovan traž
io
o v l a š ć e n j e
da
uvede u svo
je ispovedanje predgovor u kome je pokušao
da
postavi katedru
Konstantinopolja u isti rang sa rimskom.
sl
"Prihvatam
da
d
ve naj
svetije Crkve, to jest ona
iz
vašeg starog Rima i ova
iz
našeg Novog
Rima budu jedna; priznajem da tamošnja katedra sv. Petra. i ovdaš
nja katedra carskog grada budu jedno." Ovde prisustvujemo jed
nom od prvih pokušaja sa strane nekog
od
patrijaraha iz Konstan
tinopolja da
se
ova dva principa pomire; princip apostolstva jedne
katedre i
s k l a
sa p o l i t i č k i m podelama Carstva.
Prepiska
i z m e đ u
patrijarha i
pape Hormi
zde otkriva još
nešto. u svom pr vom pis
mu
.
po
slatom
7.
septembra 518."
patrijarah jova n uverava papu da prihvati koje su odre-
dili sabo ri u Nikej i. Konstantinopolju. Efesu i Halkidonu.
se
utisak da patrijarh že
li da
nave
de papu da
formalno pri zna
vaseljenski karakter
Drugog
sabora.
onog
iz 38 1.
On da
su ta
č e t i
sabora osnovi njegovog, gorenavedenog, ispoveda
nja koje je potpisao 28. marta
519.
U svom
odgovoru
na prvo
pismo papa je govorio o sa
borima
uopšte, ne p o m i n j u poime
nice sa
mo
Halkidons
ki s a b o r ; ~
u svom
drugom
pi s
mu
sabore
nikako ne pominje." Ipak. kad izražava radost koju
mu
i n i
jo
vanovo is
po
ve
danje vere,
on
se ne
o s v r ć e
na insistiranje patrijar
hovo da govori o veri koju su odredila t i r i vaseljenska sabora.
Iz
toga
se mo
že
k l j u
i t i
da
je vaseljenski karakter Sabora iz
381. bar
u t n o
bio priznat u Rimu. Stvar izgleda
p o t v r đ
j e n i c o da
je papa prihvatio pisma
Ju
stinijana
S
S episkopa
81
82
83
84
85
PL 63,
col.
444 A; Col.
AI
el. Epist. 159, C
S. E
L.
tom
35,
st
r. 608, 2.
PL 63, col. 429; Cof. Avet. Epist., 146, ibid., str. 591.
PL 63, col. 430 A; Cof.
Avel.,
Epist., 145, st r. 589: "Dilectionis tuae confessi
onem
gratanter accepimus, per quam sanctae synod i comprobantur, inter
quas Chalcedonem .."
PL 63 col. 455 i dalje.; Col. Avel. Epist.
169
,
C
S.
E. L.
tom 35, str. 624- 626.
PL
63, col. 475 C;
Cof. Avel.
Epist.
187, str. 644,
2.
45
Page 22
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 22/64
Fransotl /)vornik
Nikopolja i patrijarha Epifanija
(520-536),
u kojima se Sabor
iz 381. ubraja medu
č e t i r i
vaseljenska sabora.
Ovo
pomirenje sa Konstantinopoljem u č i n i l o je da Rim za
boravi g o r č i n u koju je osetio u vreme GelaZija i Simaha. Ne že
l e ć i i z r i č i t o da prizna Konstantinopolju drugo mesto u jerarhiji,
Rim je bio istinski dužan da
posmatra
Konstantinopolj kao jed
nu od glavnih katedri i
de facto
kao najvažniju posle Rima.
Može biti da je to prihvatanje vaseljenskog karaktera Dru
gog sabora dalo objašnjenje jedne
č u d n e
nepravilnosti. Kad se
setimo suprotstavljanja Lava Velikog uzdizanju Konstantinopo
lja u jerarhiji Crkve i izjava Gelazija i Simaha, koje su išle do
toga
da
se odbija da se Konstantinopolj uvrsti
m e đ u
glavne ka
tedre,
i z n e n a đ e n i
smo što prva latinska kanonska zbirka koja
nam je s a č u v a n a , Prisea, sadrži
i
3. kanon Sabora u Konstanti
nopolju, onaj isti
kOji
je pripisivao katedri glavnog grada
drugo
mesto u Crkvi. Č i t a m o : Constantinopolitanum autem episco
pum habere primatum honoris post
Romanum
episcopum,
pro
quod
eam esse censemus iuniorem Romam.
Autor te zbirke bio je poreklom iz Italije i napravio je svoju
zbirku posle Halkidonskog sabora, krajem V ili u prvim godina
ma VI veka.
89
Zanimljivo je videti da su u to vreme prvi vaseljen
ski sabori uživali u Rimu takav ugled da je
autor
zbirke
smatrao
86
87
88
89
PL 63, col. 387 CD; Col.
Ave .
Epist. 117, str. 523, 5, 6.
PL
63, col. 497 D; Col. Avel. r.pist. 233, str. 708. U vezi s ovim, još je zani
mlji.vija i ~ j a v a
Hormizainih legata u Konstantinopolju. U svom izveštaju
papI,
dallranom 29.
juna 519, oni kažu kako su u prisustvu cara iSenala
izjavili l e d e ć e Ne ispovcdamo niti priznajemo išla osim č e l i r i sabo
ra
i
pisama pape Lava. Ne prihvatamo nišla ŠiO nije sad ržano u pomenuti m
saborima ili ŠiO nije napisao papa Lav. (Col.
Ave/. Epist.,
217,
C S.
E.
L.
tom 35, st r. 678; vidi i
ibid.,
str. 686, pismo dakona Dioskora). Uporedi i
Y
Congar
..
La primaute les quatue pnemiers councils oecumeniques ,
u; Le
Councile
et les
cotlci/es,
Pasris.
Chevetoglle, 1960, str.
75.
i dalje.
~ i ~ e t i
izdanje C. H. Turner,
Ecclesiae
occidetltalis
mOflllmetJla iuris
alltiqll-
lSSlma, Oxford, 1907, tom 2, str. 418. Upored i PL 56, col. 809.
C. H.
Turner, ibid., st
r
150, Uporedi F Dvornik, The See of Constantino
ple in the First Lalin Collections of Canon Law , u;
Me1allges
G. Ostrogor-
ski
(Zbornik radova Vizant. inst., Beograd,
1963),
st
r
97-
101.
46
VizillltiJa i rimski p rimat
obaveznim da u k l j u č i sve njihove kanone,
z a b o r a v l j a j u ć i
da nije
daleko vreme kad je Rim odbacivao jerarhijsko uzdizanje Kon
stantinopolja.
Autor Prisea koristio je
r č k u
zbirku saborskih odluka koja
je sadržala kanone usvojene na opštim
j
pomesnim saborima.
90
Njegova zbirka starija je od zbirke Dionisija Malog koji je rode n
u Skitiji oko
470,
a umro u Rimu
550.
U Rimu, gde je došao
pre
496,
sastavio je tri zbirke saborskih kanona, s l u ž e ć i se tako
g r č k o m
zbirkom. S a č u v a n e su dve od tih zbirki. l u jednoj
i u drugoj nalazi se isti kanon Sabora iz 381. o privilegiji episko
pa Konstantinopolja.
91
Č u v e n i zbornik koji je Aleksandar l l zvao
a u t e n t i č n i
ka
nonski zbornik Španske crkve , zbornik Hispalla, sastavljen je
pre Č e t v r t o g sabora u Toledu (633), tokom kojeg je iureden
Pored saborskih kanona, zbornik sadrži papske dekretalije,
od
Damasa do Grigorija Velikog; dodate su dekretalije drugih pa
pa,
do
Lava
II
682.
Od
IX
veka taj
zbornik
se naziva
/sidorial1a
i
pripisuje se lsidoru Seviljskom
(560-633). Ovo
pripisivanje pri
hvata v e ć i n a
s t r u č n j a k a ,
ali može se prihvatiti i mišljenje da je
Isidor uticao samo na k o n č n u redakCiju.
Zbirka saborskih kanona koje nalazimo u Hispani zasnovana
je na Diol1ysiani. Stoga ne č u d i što i u rukopiSima Hispane nalazi
mo 3. kanon sabora iz 381, preveden na s l e d e ć i n a č i n : Constan
tinopolitanae vere civitatis episcopum habere primatus honorem
d
. R
93
post Romanum episcopum, propter quo
Sit
nova oma.
90 Za
više po jedinosti, videti
F
Maassen, Geschichte
der Quellen
Ind der Lite-
ratur
des calwlzischel1
Rechtrs
im
Abelldlande,
Grac,
1870,
ponovo štampa
no 1956, st
r
87-100. O rukopisima Prisea, videti Turner, op.
cit.,
str. 150.
91 Turner, op. cit., sir.
419.
Izdanje je
a č i n i o
A. Strewe,
Die CmwlIessamlrmg
des
Diollysills Exigulls
in
der erste RedaktiOlz, Berlin - Leipzig,
1931
(Arbeiten zur Kirchengeschichte, tom 16), st
r
61. Kanoni 2 i 3 (Mansi,
3, col. 559) tu su objedinjeni jedan jedini, kanon 2. Citamo: Verumta
men Constantinopolitanus episcopus habeat honorem prim atum praeter
RomanlIm episcopllm, proplerea quod urbs ipsa s
it
junior Roma. Upore
di takode Maassen, op. cit., sir. 103 i dalje.
92 Videt i
R.
Naz, Hi spana ou isidoriana collectio , u
Rebzikll kanonskog
pra
-
va, Pariz, 1953, tom
5,
col.
11
59-1162.
93 Turner,
op. cit.,
st r 418. O rukopisima iz Hispane. koja još nije objavljena,
videti
ibid.,
Sir.
402- 403.
Uporedi
t a k o đ e
Maassen,
op.
cit.,
str.
667- 7
16
47
Page 23
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 23/64
r ral/soa Dvornik
Da bi se objasnilo pri sustvo 3. kanona u Dionisijevoj zbir
ci, M. Peitz je izneo hipotezu o tome da se k o n č n o izmirenje
Vizantije i Rima posle Akakijevog raskola desilo tek
520-521.
kad su se poslanici patrijarha Epifanija naš li u Rimu
po
slanicu o postavljenju patrijarha. Iz nekoliko izjava Is-
on
je k l j u č i o da su Vizantinci priznali vrhovnu jurisdik
ciju Rima
nad
Konstantinopoljem i
na
Istoku, a Rim je, kao na
dokna
du
za taj gest, prihvatio 3. kanon Sabora
iz
381, p r i z n a j u ć i
u isto vreme njegov vaseljenski karakter, ali ipak sa rezervom da
Vizantinci napustiti 28. kanon iz Halkidona.
94
Ovo objašnjenje, iako vrlo primamljivo, ne može se, naža
lost, prihvatiti. N a j z
a č a j n i j
prigovor kaji
mu
se može stavit i je
ste to da se apsolutno ništa o tom pitanju ne nala
zi
u savremenim
izvorima. Autor
95
je obavezan da pri zna da nikakav protokol nije
bio sastavljen o pregovorima kOji su v o đ e n u Rimu tokom zime
520-521. Nijedna strana nije pripremila potpisivanje nikakvog
dokumenta.
To
uopšte ne odgovara tradic
iji
papske kancelarije.
N a r o č i t o posle iskustva s Akakijevim raskolom , Rim je
imao
sve
94
95
i p. Fournier- G. Le Bras. Histoire des collectiot S catlOniques en Occide t,
Paris,
1931,
tom
I, str
.
100
i dalje. K r i t i č k o izdanje
Hispa1/e
je
II
pripremi.
Z b i ~ k a je t a k o đ e imala veliki uticaj
tl
Galiji. U s k r a ć e n o m izdanju Hispa-
ne, Izgleda da 3. kanon sa Drugog sabora nije bio naveden up. Turner,
op.
cit., s
tr. 419). M. Pe
itz je izneo hipotezu o tome da je Dionisije, na
poziv pape Gelazija, sastavio zbirku kanona
i s t o č n i h
sabora k o r i s t e ć i pro
~ o k o J e koji su s a . č u v a n i u papskim arhivima i da je dodao kanone Drugog
I Č e t v r t o g
vaseljenskog sabora i
138
a f r i č k i h kanona.
Toj
prvobitnoj zbir
ci dovršenoj oko 500, dodato je i 50 apostolskih kanona. Prema Peitzu,
Dionisije je izmenio tu zbirku u više mahova i
u v e ć a o
ju je
d o d a j u ć i
joj
papske dekretalije
do 384.
To je bija zbirka, prema Peitzu, koju je papa
Hormisda poslao španskim episkopima
i
koja je postala Hispalla. Uprkos
z n a č a j n o j dokumentaciji, z a h v a j u j u ć i kojoj se potrudio da utvrdi svoju
tezu u studiji Dio1lysius
Exiglllls Stlldien
izd.
H.
Foerster, Berlin, 1960,
Arbeiten zur Kirchengeschichte, tom 33), Peitz je samo podgrejao jednu
teoriju bez osnove.
O kanonskim zbirkama u V
i
Vl veku, up. W M. PlochI,
Geschichte des
Kirchetlrec Jts,
- Minhen,
1953,
tOI I str.
25
1 i dalje.
Op. cit .•
s
tr. 273-3
16.
Op.
cit., st r.
308.
Autor tvrdi da ima
puno
poverenje tl poštenje i č a s t vi
zantijskih izaslanika. Ovo je u d n a pretpostavka koja ni na kaji ne
opravdava odsustvo pisane dokumentacije.
48
\ i ~ a l l l i ] a i
nmski primili
razloge da se i da se ne zadovolj i usm
enim o b e ć n j e m
u vezi
sa jednom tako važnom stvari. Ako je postojao neki sporazum
tog tipa, i ako je Konstantinopolj službeno priznat kao druga pa
trijaršijska katedra, neposredno iza Rima, kako se može objasniti
to
što su teze Lava Vel ikog, Gelazija i Simaha, suprotne položaju
Konstantinopolja u jerarhiji, mogle ponovo biti istaknute kad je
došlo do nove napetosti
i z m e đ u
Istoka i
Zapada
u IX veku
pod
Nikolom l i u Xl veku pod Lavom
IX.
Sve u svemu. ostaje nam. dakle. samo da se zadovolj imo pr
vim objašnjenjem. lako položaj Konstantinopolja nije bio službe
no priznat, i n j e da je Sabor
iz
38 1. p r i h v a ć e n kao vaseljenski,
za latinske kanon iste je dovoljan razlog
da
pr ihvate sve njegove
kanone. Ne zaboravimo ni to da su zbirke bile delo privatnih ka
nonista kOji nisu težili da na
metnu
svoje radove celoj Crkvi.
Ta o č i g l e d n a nepravilnost se tim
bo
lje objašnjava ako
uzme
mo
u obzir
da
papa Damas nikad nije protestovao protiv
3.
ka
nona
Sabora iz 381. Što se Lava Velikog,
on
se nije toliko
bunio zbog kanona
kaji je Konstantinopolju pripisivao
jedno
sasvim
p o č s n o
m
esto 96
v e ć više zbog 28.
kanona
iz
Halkidona
koji je poverio Konstantinopolju jurisdikciju nad trima eparhi
jama i tako ga opasnim suparni kom Rima. Opšte je miš
ljenje do naših dana da je Rim 382. odbacio 3. kanon iz 38
J,
i to ubedenje je možda uticalo i na samog M. Peitza i navelo ga
da traži o d g o v a r a j u ć e objašnjenje za tu
g l e d
nu nepravilnost.
U stvarnosti, objašnjenje te enigme
mnogo
je jednostavnije.
Z n a j u ć i da Rim ni je
podneo
nikakav protest protiv tog kanona
kanonisti iz V i
VI
veka procenili su savršeno
legitimnim
njego
vo u k l j u č e u svoje zbirke.
,
Jedan drugi detalj zaslužuje da bude naglašen. lako zbirk a
Dionisija Malog sadrži samo 27 kanona Sabora u Halkidonu i
izostavlja 28. kanon, te iako v e ć i n a rukopisa
iz
tih prvih zbirki
96 Tokom poslednje sednice Halkidonskog sabora. Jevsevije Dorilejski je iz
javio kako je te iste 451. godine, tokom boravka u Rimu, pred papom izgo
vorio 3. kanon iz 381, te da ga je papa prihvatio s odobravanjem. Uporedi
Mansi, 7 col. 449. up. E. Schwarz, t. Il tom 1,3. deo, s tr. 97.
49
Page 24
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 24/64
Fransoa vornik
-------
č i n e isto . bar dva rukopisa
iz
Prisca ipak su kombinovala 3. ka-
non Sa bora u Konstantinopolju sa 28. kanonom iz Halkidona.
Štaviše. u tim rukopisima kanoni
iz Kon
stantinopolja nas tavlja-
ju se na one iz Halkidona. Dve zbirke koje sadrže tu verziju i
koje nalazimo u rukopisu iz
Kjetija (grad) i kod Žistela vrlo su
stare.
ne
datiraju iz VI veka i obe su italijanskog porekla.
Objašnjenje koje je
dao
F
Masen
je
a d o v o l j a v a j u ć e
Ta
dva
u p l j a
su se s
lu
ž
ila
jednim
g r č k i m
rukopi som koji je dao
najpre tekst 28. kanona iz Halkidona, a zatim je, pre nego što
je dao 28. kanon, nabrojao kanone iz Konstantinopolja. Ako
posmatramo sadržaj 28. kanona, izgleda da je, pre nego što je
on definisan. tokom petnaeste sednice Sabora, č i t a n j e ka
nona iz
Kon stantinopolja. kOji u
to
vreme još nisu bili o z n a č e -
ni brojev im a. T r e ć i kanon iz Konstantinopolja . naime. služio je
kao uvod u od luke 28. kanona.
U svakom zanimljivo je da dve zbirke, zasnovane
na
Pri
sea
sa
drže kanon kome su
se
pape toliko suprotstavlja
le, od
La
va Velikog do Horrnizde. Iz toga se može z a k l j u č i t i
da
se 28. kanon morao javljati od kraja V ili
t k o m
VI veka,
u neko liko g r č k i h zbirki saborskih kanona i da su te zbirke
bile poznate u Italiji. Č i n j e n i c a da dva italijanska t a v l j a
97
Upored
i
F.
Maassen,
op.
cit.
str.
94-99, 526-536.
Ruk
opis
iz
Kje
li
ja
je re
-
produkovan
u:
PL
56
.
Pasus
o kome je r e č
nalazi
se u co l. 809-810.
Raz-
m a t r a j u ć i
primat
Crkve
Sveti
sabor je obj
avio: S a o b r a ž a v
se u svemu
odlukama svetih ol
aca,
pošto smo
uz
e
li
u
obzir kanon
koji
je
donelo više od
150
episkopa, evo š
la srno
o d l u č i l i o
pr
venstvu
sve
te C
rkv
e Kon stantinovog
grada,
Novoga
Rima
:
u d u ć i
da
su
sve
ti
oci
dali
prvenstvo
katedri
ve
likog
Rima
s obzirom
na njegov položaj
c a r s t v u j u ć e g
gr
ada.
ISlo
tako, potvrduju
u
Ovome
odluku 150 p r e č a s n i h otaca, dajemo prvenstvo Novome Rimu,
p r o s u
u ć i razložno k
ako grad kOji je p o č a s t v o v a n
prisustvom
cara
i
Sena-
ta
treba
da
dobije
potvrdu svoga prvenstva
posle velikog
Rima, te
da
i cr
kvenim stvar
ima
bude uzdignu t
kao Rim
,
d r e đ u j e m o da
bude drugi posle
Ri
m
a,
i slažemo
se
da
treba
da
upravlja mi
lropolitima
Ponta, Azije
j Tr
akije.
Neka
episkope koji se nalaze
varvarski
m zemljama u episkopatstvo
pomenuta
katedra. T a k o đ e neka svaki
milropolit u pornenutim eparhijama
rukopo la
i..e
episkope
po
propisima svetih
kanona, Iek
st
kanona kOji sadrži
ova
zbirka
razlikuje se od origina la kOj i nalazimo u Mansi,
7,
col. 369. Dve
poslednje
fraze
latinskog prevo
da
nisu jasne. Upo r
edi francuski
prevod ori
ginalnog
kanona M. Jugie,
Le
Schisme
byzafltill
Pariz
. 1
94
1,
str. 12
- 1
3,
98
Ta
i n j e n i c a
je izgleda još oslabila
tezu M, Peitza.
so
\ i:llllliJII i rimski primal
. klevala da prepišu ovaj kanon pokaZUje da suprotstavlja -
°o
n
stan
tinopolju i njegovim tež
njam
a u Jerarhljskom p o ~
nje K I I··· ··e bilo tako
op
šte kao što se veroval
o.
C rk
veOl
tku u ta
IJI OI)
.
K · ·
po
re . nl.su lIvek
delili uznemi
reno st
koju
Je gaJ
I a
UrIj
a U -
kru govI . .
gledu Konstant1l1o
p
ol)a·
o
•
edu Rima i Vi
za
nti je, Akakijev
Prvi ve
liki
nesporazum IZm , b k
rasko
l, s r e ć n o se
završ io
p o r a
~ 1 ~ ~
i ; : 1 ~ 1 z : ~ ~ 7 ~ 1 : ~ : ~ ~
kve sumnje. tJIne n ~ t n o p o ~ a e nalaze u Libel/us Hormisdae
. e o
rim
skom prImatu. oje s . I
IZjav
.. .
ke
č l a n o v i m a g r č k e Jeraf1t)e,
. izgledale kao suvISe
J .
SIgurno
. k t ·
I·
T a k o đ e prisustvo
3.
kanona IZ
. . kop su ga Ipa po pisa 1. . ,
SVI
epls . b. k a saborskih
kanona
na Z
apadu poka
z
uJ
e
381.
prv im z
Ir am . .
k
vi
da je opa lo antivizantijsko raspolozen)e u RImsko) e .
99
] '
d
je
vizantijski
uticaj
bio
Izgleda
da
je to n a r o č t a č n o
za
; ~ Ž ~ ~ Ita
tJU
I
.
g
e korek la
a p a z i ć e m o
dn
je
rukopis
iz
KJetl)n
napo ttans
og p
Sl
Page 25
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 25/64
POGLAVLJE
IV
Justinijan i Rim
Grigorije Veliki i Jovan IV
Justinijan,
carska
vlast i
sveštenstvQ.
-
Rim II
Justinijana
vom zakonodavstvu. Poreklo ideje pentarhije. -
Ru
še
nje
Ju
sti nijanovog dela, gubitak Ilirika. - Grigorije
Veliki
i
titula
vaseljenski patrijarh.
Veliki majstor ovog
sporazuma
bio je Justinijan
(527-565).
Izvesno je
da
su njegovi napori da se Rim i
Vizantija
izmire
bili
nadahnuti ambicioznim snom da Rim i Italiju oslobodi prevla
sti
Gota
i da Rimskom
carstvu
vrati njegovu a n t i č k u slavu.
Za
ostvarenje te p o l i t i č k e ambiCije bila je
potrebna
podrška pape.
e đ u t i m bilo bi n e t a č n o r e ć i da njegova naklonost II Rimu nije
imala
drugog
razloga.
bnova
Rimskog carstva išla je ruku
pod-
ruku s obnovom starih predanja, s
obnovom
ideja o zemaljskoj
monarhiji koja je ogledalo nebeske monarhije, o caru koji pred
stavlja Boga, s idejama koje su bile ideje
h r i š ć a n s k o g
jelinizma.
M e đ u t i m ta obnova je t a k o đ e vodila naglašavanju rimske ideje,
ideološke osnove Carstva.
Nakon što je uništio gotsku prevlast u Italiji
ivandalsku
prevlast u Africi, Justinijan je ponovo u Carstvo doveo Rim i
njegovu Crkvu. Želeo je da takva situacija ostane trajna. Tako
smatrao je neophodnim da zauvek prekine suparništvo koje
je postojalo izmedu dva glavna grada njegovog Carstva, Rima
100 O Ju st
inijanovoj
ve rsko; politici videti
E
Ste in , Histoire dil Bm -E
mpire
st r 369-4 1
7,
623-690. O
odnosima
sa
papom Agapitom I kome je 536.
dodcl io privilegiju da odredi novog patrijarha Konstantinopolja, videti
studiju W
Ensslina,
Papst
Agapet
I und Kaiser JusIinian 1. , ll: I-/isto
-
risclies Jahrhuch
77 1950),
str.
459-466.
5
Page 26
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 26/64
Fmnsoa DI
o
m k
i Vizanta. Hteo je da uskladi stare idea le h r i š ć a n s k o g jelin izma,
kOJIma su se vernici i dalje nadahnjivaJi, a r o č i t o na Istoku, i no
ve religiozne i
p o l i t i č k e
pravce
kOji
su se pojavili tokom raskola
ko) se upravo završio. n a r o č i t o u Rimu.
U tOj. s p e k treba
po
smatrati sve inicijative Ju stinija
novog poht,cko-verskog zakonoda
vs
tva. Najpre ,
l a s i č n a
defini
carske vlas
ti
-
basi/eia
i
duhovne
vlast i
sacerdotium
_ koju
dao u VI noveli, objav
lj
enoj 6. marta 535:'01 Dva su najuzvi
n ~ J a
dara
kOJ
e
Je
Bog, po svome č o v e k o l j u b i j u , darovao svi
še:
s v e s t e ~ s t : v 0 I . .Prvo služi božanskim stvarima, dok drugo
upravl)a
I
sluzll)udsklm; oba,
m e đ u t i m
imaju jedinstven izvor i
krase
i v o t č o v e č ~ s t v a
Tako, impera tori treba da na prvom me
stu
b n ~ u
o dostojanstvu sveštenika, jer se ovi upravo za njihovu
dobrobIt neprestano mole. Jer ako je sveštenstvo u svakom smi
~ I u
~ a l j a n o i ako ima pristup Bogu, te ako carevi pravedno
I
razbonto
poverenu im dr žavu, opšta simfonija i
svako
dobro
ce se dati
č o v e č a
. Iako justinijan ovde pokazuje
da
u
potpunosti
prihvata id e
Je
k o g jeliniZIlla, tako kako su ga prvi
p o l i t i č k i
filo sofi
IZ v r e l ~ e
n a .
t a n t i n a
Velikog poimali. iako nikako u svojoj
pravno) POlItiCI ne odbacuje pravo nadzora nad Crkvom i
č u v a -
nja ist in skih božanskih dogmi , on ipak daje svešten stvu ve like
povlastice,
p o s t a v l j a j u ć i
ga skoro na isti nivo kao i carsku vlast
Prestiž sveštenslva je, naime,
pora
stao tokom krize
II
V veku'
z a h v a
l j u j u hrabroj odbrani prava u pitanjima vere. Ne e b ~
za boraviti Gelazijevu izjavu o
odnosu
d
ve
vlasli.102
•
*
Ako je justinijan že leo da obnovi Rimsko carstvo, trebal o je
da Rimu d o d e H f ? č a s n o mesto u Carstvu. Grad je morao i dalj e
ostati ce
ntar
hnscanstva, kao što je nekada bio centar Carstva i
care:a p r ~ s t o n i c a . Tu privilegiju Rim a Ju stinijan je imao u vidu
kad
Je
maja 535. u svojoj IX no veli rekao:
10
. Stari grad Rim ima
101 Izdanje G. Kroli,
Corpus iuris civ.,
tom 3, str. 35. O
odnosima
Justinijana s
.pPO.SIOls9
k
30
m
katedrom u Rimu, videti
n a r o č i t o BalifToI,
Cathedra Petri,
ariz, I 8, str. 210- 213, 249-319.
102 Videt i Sir. 45, 46.
103 Izdanje G. KrolI, ibid., st
r.
9 1.
54
\-,iZQlIIi) / i nm5ki
primat
č a s t da
bude
majka zakona, i nema nikoga ko bi mogao
posum-
njati da se kod njega nalazi glava suverenog pontifikata. Zato
smo verovali da i mi treba da ovu kolevku prava, izvor svešten
stva, p o č a s t i m o posebnim za konom naše svele vo
lje
...
Štaviše, u pi
sm
u papi jovanu II , imp erator je nazvao Rim
sku crkvu ca
put
omnium ecclesiarum". 104 U pismu patrijarhu
Epifaniju, prepisanom u
Us
tavu o Trojici'
05
- v
rl
o služben
do-
kum en t - car je izjavio: Osudili s
mo
estorija i
Evt
ihija, propi
s u j u ć i da se u svemu
č u v a
jedinstvo svet ih crkava sa najsvetijim
papom i patrijarhom starog Rima .. Jer ne možemo tolerisati
da
išta što se t i č e crkvenog reda bude prigovoreno njegovoj sveto
sti, poš to je glava svih najsve tijih Božijih svešten ika i pošto su
svaki put kad su se sa naših strana pojavili jeretici, e č e n i c o i
pravim s
udom
sa te katedre bili o s u đ e n i .
U istom redu ideja možemo navest i
č n u
izjavu. još kate
n i j u
koja se nalazi u Teodos
ij
evom kodeksu.'06 To je uvod
u
XV
II
novelu,
kOji
je objavio Valentinijan 8. jula 445. i kOjim
se
ve
rovatno nadahnuo Ju stinijan. Zakon je bio usmeren protiv
težnji Ilarija, episkopa Arla, koji je želeo da bez papine dozvole
proširi svoj u jurisdikciju izvan vlastite eparhije. Naime: Po što
je
primat
apostolskog sedišta p o t v r đ e n zas lugama sv. Petra, pr
vog m e đ u apostolima, dostojanstvom
grada
Rima, i autoritetom
svetih sabora, nek a niko ne pokuša da
u č i n i
što ne dopušta ta
katedr a, jer mir C rkava, najzad, biti
o č u v a n
svuda gde se vase
ljena
p o t č i n j a v a
svom vrhovnom upravitelju.
Ovo su a u t e n t i č n e i važne izjave. Dakle u toj svetlosti tre
ba razmatrati
č u v e n u
Ju
st inijanovu
odluku
u CXXXI noveli:
107
O d l u č u j e e ć i odluke sabora, da je najsvetiji papa starog
Rima prvi
m e đ u
svim jerarsima a
da
najsvetiji
ar
hiepiskop Kon
sta ntinopolja - Novog Rima - za uzima drugu kated ru , posle sve
te
i apostolske katedre u Rimu, ali ispred svih drugih katedri.
104
PL 66, col. IS; Cod. JlIst., J, l. 8, Corpus
iur.
civ.,
tom
I, str. ll .
105
Cod. Jus ., l
l 7,
ibid., str. 8.
1 6 Codex Thcodosiallus, izd. Th.
Mommsen,
P M. Meyer, Berlin, 1905, tom 2
(Leges Novellae), str. 102. O Hilariju, up. E. Caspar, Geschichte des
P ~ p s ~
ttlHlS
tom l
str. 446. Va]cntinijan pokušava da u
svom zakonu
kombmu c
princip apostolstva i princip poravnallja.
10
7 Izd. G. Kro
li
,
Corp.
ilir.
civ.,
lom
3, st
r.
655.
55
Page 27
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 27/64
Framoa IJJ omik
. . o v ~ odluka se ne mora shvatiti kao nepovoljna po Rim. Ju-
stll1lJan Je hteo da sasvim o k o n č a surevnjivost dve katedre i sta-
biIizuje crkveni poredak. Prema ideologiji vremena, to se moglo
desiti samo aktom carskog zakonodavstva.
Takode, potrebno je i s t a ć i da
justinijan
nikako nije imao
nameru
da
napusti svoje carsko pravo u oblasti
vere.
Uosta-
lom,
to njegovo
pravo pape,
n a č e l n o ,
nisu
negirale.
Setimo
se
pisma jovana
II
justinijanu u kome papa potvrduje edikt od
15. marta 533. O bogoslovskom
predlogu: jedan od
Trojice
unus Trinita/is)
je
bio raspet. I08
T a k o đ e ,
papa Agapit je izra
~ I O .
svoJe
zadovoljstvo što vidi carevu pravovernost i njegovu
~ e l ~ u
da
sve svoje p o t č i n j e n e vr ti pravoj
veri;
ipak, podsetio
Je Imperatora da
je
propovedanje te vere dužnost svešteni-
ka. ' ' ' Papa Vigilije je takode, na p o č e t k u svog pontifikata, za
blagodarIo Bogu što
je justinijanu
podario ne
samo carsku
dušu
v e ć
i
s v e š t e n i č k u . l l o
..
Ipak:
~ ~ r
je m?rao
n a u č i t i
da su
novi
pravci
kaji su
se poja
-
vih u pohtleko-rehgioznoj misli bili
m o ć n i j i
nego što je on mi
sho I
da
Je sveštenstvo bilo više nego
ikad
rešeno
da
brani svo-
ja prava.
N j e ~ ~ ~ o
n:ešanje u bogoslovsku oblast bilo je osuda
Tri poglavlJa. Iako Je u osudi bIO voden željom da sve svoje
vermke vrati pravoJ ven, kakva
je
bila
odredena uHalkidonu
i iako o ~ u d a mogla izmiriti sa sabornim
u č e n j e m ,
takv;
~ a r s k a II1ICIJatlva
yrou.zrokovala je
pravu
oluju u
Crkvi.
Najžeš-
ce su protestavali Afrikanci, a papa Vigilije bio je obavezan da
p r o ~ l a s ~ da l I 1 ~ p e r a t ~ r
greši.
Justinijan je
k o n a č n o
priznao
svoju
g r e ~ k u
da
bl
umirIO
duhove morao je zadovoljiti sveštenstvo
s a z l v a ~ J e . m P e ~ o g
sabora.
U svom dekretu za sazivanje
sabora
?dredl? Je s:estenstvu ulogu i
imperium:
ll
Naši pravoslavni
I e a r s ~ prCCl k a k ~ bi pobedili svaku jeres kad se pojavi, imali
su oblca)
da
se sluze vrlo revnosnim sveštenicima ujedinjenim
108
109
Cod.
just.,
I
1 8 Cor? iur. civ.,
tom
I str. 10;
videli
PL
66
col. 17
i dalje.
PL 66 col. 37; collecIlO
AI
ell
afla,
pismo 91. sir. 343.
110
Mansi 9 co l. 35.
Za
više
detalja o toj raspravi videti o d l i č n u studiju
E.
Amana ll:
Diet. de
t h e ~ ~ cat/IO/.,
Pariz 1950 lom 15 col. 1868-1924.
/12 l\1al1si
9 col. 178 i dalje.
56
ViUlnli)n i rimski
primat
na saboru, i da tako s a č u v a j u
mir
Crkve proglašavanjem prave
vere. Prihvatanjem dekreta o sazivanju sabora od strane
pape
Vigilija, ta stvar je k o n č a n a
Novi pravci kaji se javljaju u
p o l i t i č k o - r e l i g i o z n o j
misli osta
vili su d r u g a Č i j i trag u vizantijskom mentalitetu. Videli
smo
da
je
insistiranje Rima na tome da brani principe apostolstva u ži-
votu Crkve impresioniralo i s t o č n e . To objašnjava poreklo ideje
prema kojoj se rešavanje dogmatskih i verskih problema moralo
predati u ruke pet patrijaršijskih katedri bi episkopi predsta
vljali sacerdotiurII Ovako se rodila ideja o pentarhiji, to jest o
tome da Crkvom treba da upravlja pet patrijaršija. Ona je prvi
put n a z n a č e n a II
Justinijanovom zakonodavstvu.
Bar II tri
prili-
ke car je dao jasnu aluziju na pet arhiepiskopa i patrijaraha , na
z n a č a v a j u ć i da bi oni morali da njegovim zakon irna i merama
p o d u č e sve u svim mitropolijama svojih eparhija i
da nadziru
da se
oni
strogo pOštuju.'
Sa
te t a č k e gledišta ClX novela je
n a r o č i t o važna, jer izgleda
da
je car u njoj kombinovao ideju o
apostolskom poreklu Crkve sa
pentarhijom.
Ako ne izgubimo iz vida zakone u kojima car daje najvi
še
mesto titularu rimske
katedre,
moramo
iz toga z a k l j u č i t i da
ideja o pentarhiji u p o č e t k u nije imala nikakvu antipapsku na
meru. Njena pojava se duguje uticaju kOji su u I s t o č n o j crkvi
izvršili r a s t u ć i ugled sacerdotiuma i ideja o apostolstvu. Ona je
kasnije morala p o m o ć i pravoslavnima tI njihovoj borbi da ogra-
n i č e
carsko mešanje u verske stvari.
1I4
I s t o r i č a r i su
č e s t o
kritikovali Justinijana zbog njegovih
p o l i t i č k o - v e r s k i h ideja. Ipak, videli smo to, njegove ideje o od-
no
sima
imperiwn
i
sacerdotiuma kao
i njegove ideje o mestu
Rima
u
Crkvi
i u Carstvu bile
su
samo l o g i č n o izvodenje iz
pret-
hodnog razvoja. Suprotno onome što je č e s t o bio
s l u č a j ,
dva ve-
lika verska centra , Rim i Konstantinopolj, mogli su, u njegovim
odredbama koje se t i č u njihovog položaja u
h r i š ć a n s t v u ,
n a ć i
113
Nove
la
C
IX
praefalio
Corpus it/ris civil.,
3
str.
518.
Upo
redi
t a k o đ e
nove
lu
CXXIII
3 ibid., str.
597
i
novelu VI epilog
ibid., str.
47.
114
Uporedi S
r
.
79
i
dalje.
57
Page 28
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 28/64
FrmrSOIl /J1 omik
č v r s t u o.snovu za saradnju u skladu
sa
jelinizmom
ublazemill ~ s l e d progresa koji su ugled sveštenstva i ideja apo
stol stva
lzvrslh
u vlZantlJskom mentalit
etu.
. Nažalost. nepredvideni p o l i t i č k i d o g a đ a j i uni štili su
Ju
stini
)anovo delo. Sever
nu
Italiju su osvojili Langobardi. germansko
?leme a provincije Ilirika II
pro cva tu
bile
su
opustošene
invazi
Jan:a . A . ~ a naroda
tur
ske rase i Slovena . Štaviše
Arapi
su zau
S
IrI
)u. Palestinu i Eg ipat. Ca rstvo je sve
den
o na Malu AZiju.
Grcku l luke Trakije. Makedonije. Dalmacije i Italije.
Poznata nam je teorija slavnog belgijskog s t o r H Pi
r ~ ~ l a
li
S
prema
kojoj
je
arapska okupacija i s t o č n i h pro vincija i
n)lhova
kontr
ola morsk ih puteva koji povezuju Istok i Zapad
prouzrokovala rask ld eko nomskih i kulturnih odnosa
Vizantije i Zapada. Njegovo o t k r i ć e bilo je u svetu sen
zacija .zato što je izgledalo kao da je davalo objašnjenje krize ci
v l h ~ a c I J e .
kOJa se u
to
v
reme
javila.
Ali
drugi
t o r i
su otkrili
brojne slabe u toj tezi i pozvali su se na druge uzroke da
bl objasnili
pojavu.
l6
Kako god bilo ne sme se zaboraviti važ an
faktor
kOji
dolazi kao dopu
na
Pirenove teze i is
to
vremeno zado
vo
l
java
k r i t i - rušenje
Ilirika
od strane Avara i Slovena 117
~ . r i m s k o i v i ~ . a n ~ i j s k o vreme eparhija Ilirika u k l j U i v a l a
je Pan·o
m)u. Dalmacl)u l sve druge evropske provincije do Peloponeza.
z e v Trakl)e. Ona je. dakle. u k l j u č i v a latinsko i stanov-
mstvo ~ o e se. u crkvenoj organizaciji. nalazilo pod rimskom ju
n s d l k ~ l J o m .
In
vazije
Avara
s
ru
š
il
e
su
most
koji
je
postojao izme
latll1 skog i
č k o g
sveta. a okupacija n a j v e ć e dela lirika od
stralle s lovensk
ih
plemena blokirala je za vekove t
aj
put komuni
kacl)e m e đ u Istoka i Zapada.
U is.to : r e m ~ . V i z a n t i n c i
su
bili primorani usled
per
s
ij ski
h
I arapskih lIl
vazIJa
da pažnju sve više kon centri šu na Istok
115 Mahomet et Charlemagne Brisel, 1937,2. izd
116 Njegove kr.ilike je
p ~ n o v o
izdao A. F Hav ighurst u simpozijumu TIle Pi-
relllle ThesIs. AnalySIS, Criticism and RevisioIl, Boston, 1958.
117 Videti moju ~ n j i g u n,e Slavs,
their early istory and
CiI ilizatio1/, Boston,
1956, st r 42
l
dalje, 118 i dalje.
58
Vi::mrlljll
i rimski primil
i Malu Aziju. jedini izvor
ekonomske
i vojne snage. Prirodne
posledice te situacije bile su takve da su j e l i n i s t i č k i i i s t o
elementi Uviza ntij skoj civilizaciji i religioznom životu zauzeli
p r e v l a d a v a j u ć e mesto.1I8
Germanske invazije u zapadnim provincijama carstva do
nele
su
s
tran
e elemente u
krilo
rim
ske
civ
ili
zaci
j
e.
e v o d e ć
nove
nacije u rim s
ki
mi sionari su morali
prihvati
ti i poštovati
ona
nacionalna
predanja
tih na
roda koja
se nisu
direktno suprotstavljala š ć n s
k i m
principima. M e đ u t i m ona
nisu uvek odgovarala rimskim
predanj
im a. To
je
rezultiralo raz
vojem
Konstantinopolja
i
Rima u l i č i t i m pravcima.
Udaljavanje koje je usled ilo moglo se
b e ć i
da most ili
ri
ka nije bio porušen. M e đ u t i m nestaja nje i dehristijanizaci
ja latinskih provincija Ilirika njihovo zauzimanje od stran e
varvarskih elemenata i gu bitak morske prevlasti Ca rstva na
Mediteranu
u č i n i l o
je
skoro
n m o u
u
za
jamno prožima
nje novih ideja Isto ka i
Zapa
da. U tim i c a m a
treba
tražiti uzroke
udaljavanja do kojeg je
od
tog
vreme
na
došlo m Istoka i Za pada i koj e je. najzad. za t v o
po
sta
lo sudbonosno.
To udaljava nje se. uostalom. ose
tila
tek krajem V
II
i to
kom V
III
veka.
o
tog vremena i dalje se poštovao crkveni
po
redak koji je č v r s t Ju stinijan. Pont ifikat pape sv Grigorija
Velikog (590-604)
n r o č i t o
je u tom pogledu.
On
ni
je mogao n t i na imperatora Mavrikija
(582-602)
koji je vodio o č j n i č k u borbu protiv Persi
jana
ea. Avara i Slove
na. Istovren1eno on je morao delovati gotovo k
ao
vladar da bi
ostatak Italije zašt itio od Langobarda. Ipak. Gr igorije je ostao
veran car u i na s
ta
vio da posmatra Rimsko ca rstvo kao
p o l i t i
ki izraz vase
ljen
skosti Crkve. Evo
kako
on izražava svoje ideje
118 Uporedi F
Dvornik
,
Quomodo
incrementum influxus orienta
li
s in
im
-
perio byzantino
s VII IX
dissensionem inte r ecclesiam Romanam
et
ori -
entalcm promoverit , u:
Acta
(01lven/IIS Prage1lsis pro
studiis orien /alibl/s
Olomouc, 1930, s
tr
159
1
72.
59
Page 29
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 29/64
Fraf/SOlI f)\ ormk
o odnosima sacerdotiuma i imperiuma:
J
Ma šta da
Car i n i
ako je to u skladu sa kanonskim za konom, mi mu toleri šemo
dokle je god m o g u to
č i n i t i
bez greha."
Sa takvim
ubede
njima bilo je sasvi m
prirodno
što
je
objavio caru
o b r a ć e n j e
Anglosaksonaca ' ' ' ' i tražio dozvolu da pošalje palijum ep isko
pu Autuna, Sijag ri ju kako bi udovoljio želji f r a n a č k e
kr
a
lji
ce
Brunhild
e.'"
Odnose izmedu Rima i Vizantije
od
red io je Grigorije u pi
smu episkopu Sirakuze, Jovanu: 122 "Što se sedišta u Konstan
: i n ~ p o l j u
i ma šta se o tome reklo, ko može sumnjati da nije pot
clI1Jeno apostolskom sedištu? To je uvek pri znavao vrlo pobožni
car i naš brat, ep iskop tog grada."
Episkop Konstantinopolja tada je bio Jovan IV Posnik
5 8 2 ~ 5 9 5 ) .
U toj svet losti treba sada ispitati novi incident koji
se vec desIO pod Pelagijem II
(579-590),'"
prethodnikom Gri
gorijevim. Pelag ije je bio sablažnjen saznavši da je Jova n IV sebi
dao
naziv vaseljenskog patrijarha. Grigo rije Veliki je opet prote
stovao,
124
pa sc veruje da je, kako bi uveo protivtežu tituli koju je
preuzeo patrijarh , uveo u papsku titulu "servu s servorum Dei"
- ..sluga Bo žijih slu gu .'25
Jasno nam je razumevanje koje su s t o r i č a r i crkve pokazali
za upotrebu takve titule od st rane patrijarha Konstantinopolja.
Sigurno Ima
on
ih kOji misle da se upotreba tog naziva mora tu
kao težnj a ka vaseljenskoj jurisdikciji. U stvarnosti, od
119
120
P i s ~ o
đ a k ~ . n u
Anatoliju, PL 77, col. 1167, Epistolae, liber ll , ep. 47. Upo
redi
H. E
Fischer, "Gregor der Grosse und Byzanz",
u;
Zeitsc Jrijt der Sa-
vig y Stiftung,
Kanon, Abt., tom
36 (1950),
str.
1 2 9 ~
144.
Episto/ae, liber XI, ep. 29; PL 77, col. 1142.
121
Epistofae, liber IX, ep.
ll
;
PL
77. col.
952.
122
123
124
12 5
Episto/ae, liber
IX
, ep.
12;
PL 77, co l. 957.
Mi to znamo iz Grigorijevih pisama.
Videti njegova pisma Jovanu Isposniku, imperatorki Konstantini, impera
t ~ ~ u Morisu i patrijarsima Eviogiju Aleksandrijskom i Anastasiju Antio-
hijskom: Episto ae, lib.
V,
ep. 18,20, 21, 43; PL 77, col. 738,745, 749, 77 1.
Uporedi II.
E.
Fischer,
op.
cit
.,
str. 9 7 ~ 110.
Izgl.ed.a da t.o ne odgovara sasvim istini. Grigorije nije izmislio taj naziv i
kOristiO ga
Je
v e ć kad je bio prosti monah i a k o n . Uporedi detaljnu stu -
diju
S.
"Saint
ć g o i r e
le
Grand
et le titre de patriarche
e c l l m ć n i -
que ,
u:
Odjeci sa Istoka,
I I
(1908),
str.
6 5 ~ 6 9 ,
161-171.
60
\ ;:(lIIti}a
i
rimski
prmr l
toga nema ništa.
Ta
titula je 449. bila data episkopu Aleksan
drije, Dioskoru. 26 Na
Sa boru
u Halkidonu, v iše puta, papa Lav
bio je
a š ć e n
istom titulom.
27
Papu Hormizdu i Agapita isto
pre lati su tako de pozdravljali kao vase ljenske patrijarhe.
28
U Konstantinopolju je ta titula bila u upotrebi
od
č e t k a
VI veka. Bila je data patrijarhu Jovanu
11 ,'29 nj
egovim nasledni cima
Epifaniju, Antimu i Mini. 1.l0 U
n a j v e ć e m
broju
č a j e v a
Justinijan
je u svojim novelama i uredbama koristio taj naziv za patrijarh e ko·
je pominje. Ako se poredi na koji tu titulu koristi Justinijan
i ono što on kaže u svojim uredbama za papu i druge patrijarhe ,
im a se utisak da
ta
titula nije izražavala ništa više od najviše vlasti
jednog patrijarha u granica ma njegove patrijaršije.
13
'
Izgleda, dakl e, da je prisvajanje te titule od strane patrija
rha iz Konstantinopolja, bila sa mo prosta
primena
principa p
o
ravnanja. T itula je, bez sumnje, izražavala
samo
najviši položaj
koj i je Konstantinopolj zauzimao na Isto ku.
u2
Ne treba tu vide
ti
neku
nameru da
se uzurpira jurisdikcija nad Vaseljenskom
crkvom i da se
primat
Rima odbaci.
Sam Grigorije, uostalom, nije u
tome
video napad protiv
primata svog sedi šta.
Izjav
lji
vao je l i č n o u pi
smu
koje smo v e ć
126 Mansi, 6, col. 855.
127
Ibid., col.
1005, 1012, J021, 1029.
Uporedi moju knjigu 7 e Idea
J
Aposto-
lkity, st r. 7 9 ~ 8 0 .
128 Mansi,
8,
col.
425, 895.
129 IbId col. 1038, 1042, 1058,
10
59. 1094, 1066, 1067.
130
Cod.
JustiII., liber l, til. \ lex. 7, izd. Krueger, tOI11 2, str.
8;
liber l, tit.4, lex.
34, ibid., str.
47;
zakoni 3,
5, 6, 7,16,42,55,56,57,
izd. Sc hoe]], Kroli, tom
3,
str.
t8, 28, 35,
48,115,263,308,311,
3t2.
131
To izgleda proizlazi iz pi sama koje je imperator Konstantin IV
6 6 8 ~ 6 7 8 )
uputio pap
i
Donu
i patrijarhu Georgiju I
povodom
saz ivanja Sestog sabo
ra. ObOj i
ci
daje naziv "vaseljenski". U svom pism u papi on priznaje apo
stolski karakter njegovog sed išta (Mansi, lom l l, col. 196, 197,201).
1
32 O upot rebi le titule od
strane
patrijarha, vid eti
V
Grumel, "
Le
tit re de pa
triarche ć n i q sur les sceaux byzantins , u: RevIle des Etudes
grec-
q lCS, 58 (1945), str. 2 1 2 ~ 2 1 8 ;
V.
Laurent, "
Le
tit re de pa riarchc oecumeni
que
et la signature patriareale",
u; RevIl
c des Ellldes
bYZall/ines, 6 (1948),
str. 5-26. O rasprav i, up. P. Batiffol, S. G r ć g o i r e le Grafld, Pariz, 1928,
st r.
204-211 ; S.
Vailhe, "Constantinople ,
u; DiCI.
(l'hist. et de G Ć o g r . eccles.,
tom 13, Pariz,
1953,
col.
6 4 3 ~ 6 4 5 .
U
por
edi takode, E. Caspa r, Geschichte
des PapSltllf1lS,
tom
2, st
r.
366
i
dalje,
452
i dalj
e.
61
Page 30
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 30/64
Fran oa
f)\ ormk
naveli. da je Jovan Posnik priznavao da je sed ište u Konstantino
polju
podredeno
sedištu u Rimu. Štaviše. Jovan IV dao je papi
još jedan dokaz svoje p o t č i n j e n o s t i d o z v o l j a v a j u ć i svešteniku
Jovanu iz Halkidona i
monahu
Atanasiju da se posle njegovog
suda pozovu
na
onaj u Rimu š l j u ć i papi pravne dokumente
o njihovom
procesu.'''
Grigorije je č a k
doneo
krajnju odluku
u tom procesu
t r a ž e ć i
da
Jovan
bude rehabilitovan u svom do-
stojanstvu usled nevinosti i
r e p o r u č u j u ć i
oproštaj u
l u č a j u
mo-
naha Atanasija i m a j u ć i u vidu njegovu dobru volju i pokajanje.
Protest kaji je Grigorije uložio protiv upotrebe titule va
·seljenskog patrijarha pronalazi možda najbolje objašnjenje u
asketskom karakteru tog velikog svetitelja.
Iz
njegovih pisama
proizlazi da je on pre svega u tome video izraz gordosti koja
je štetila dostojanstvu sveštenika. Samo je Isus Hristos. mislio
je. vaseljenski Gospodar. i samo se cela Crkva. p r o s t i r u ć i se po
celoj vaseljeni,
mož
nazivati vaseljenskom . On je imao na-
meru da svom sabratu
z
Konstantinopolja da neku vrstu upo-
zorenja da ne ide suviše daleko u svojim težnjama na Istoku.
Uostalom zanimljivo je zabeležiti da su tom prilikom i s t o č n i
patrijarsi
IJ4
ostali i dalje mirni i smatrali su upotrebu
te
titule
od
strane svog vizantijskog kolege bilo kao praznu formu. bilo
kao precizirailje prava datih Konstantinopolju od
strane
Haiki
donskog
sabora.
Rasprava je. ipak. uzburkala duhove. i car Foka (602-620).
naslednik Mavrikija. smatrao se
dužnim
da ponovo odredi po
ložaj katedri u Rimu i Konstantinopolju. U
Liber POl1tificalis'
č i t a m o
da je papa Bonifacije
II
(607). drugi naslednik sv Gri
gorija. dob io od imperatora Foke potvrdu da je apostolska ka
tedra blaženog apostola Petra (to jest Rimska crkva) glava svih
crkava. jer je Crkva u Konstantinopolju za sebe govorila da je
prva medu svim crkvama .
133 Epistolae, lib.
VI,
ep. 5 ~ 1 7
PL
77, col. 807 i dalje.
134 To
jasno proizlazi
iz
pisma patrijarha
Antiohije i Aleksandrije,
PL 77,
col.
882.898.
135
Izd. L
Duchesne,
Pariz,
1886,
tom
I,
str.
316: Hic ohtinuit apud Focatem
principem
ut
sedes apostolica
beati Petri
apostoli
caput
esset omnium ec-
cJesiarul11, quia ecclesia Constantinopolitana prima se omniuJll ecclesia.
rum scribebat.
62
l i:alllija
rimski prim t
Izveštaj iz Liber Pontifica is dosta je nejasan i njegov latin
ski je daleko od ciceronovskog. Ipak se u tom ediktu Foke. upr
kos onom što je č e s t o navedeno u p r i r u č n i c i m crkvene istori-
je. može videti
samo
ponavljanje Justinijanove odluke koja se
t i č e
statusa dve katedre i nova potvrda rimskog
primata. Jo
136 To
je i
z n a č e n j e koje je
Humbert de
Roman
davao carskoj uredbi u svom
predstavljanju tema
o
kojima
treba
raspravljati na Drugom saboru u ionu
( 1274). N a b r a j a j u ć i uzroke
k o g
raskola, govorio
je: Sed
per
Phocam im
-
peratorem,
procurante Bonifacio
papa,
ordinatum
fui
t,
quod
Romana eccle-
si
a,
si
cut erat,
sic
et
diceretur
caput omnium
(Mansi,
24,
co l. 125).
63
Page 31
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 31/64
POGLAVLJE V
Primat u VII i VIII veku
Poreklo legende o apostolu Andreju
kao
o s n i v č u vizantij
ske katedre - Vizantija i apostol
Jovan
- Monotelitiz3m
i pape. - Agaton i Šesti sabor; Trulski sabor. - Grigorije
II
i
Lav III -
Sveti
Teodor Sedmi sabor
i
primat.
Videli
smo
da su argumenti koje su pape i z v l a č i l e
iz
apo
stolskog i petrovskog porekla njihovog sedišta
n č j n o
impresi
onirali pravoslavne.
To
je brojne
n a u č n i k e
navelo da misle da su
Vizantinci kako bi se suprotstavili ugledu
kOji
je Rim zadobio
po tom osnovu izmislili da je i katedra Vizanta t k o đ e apostol
skog porekla. Ovu katedru osnovao je apostol Andrej Petrov
brat. Pošto je Andrej bio prvozvani apostol Hristov pošto je
on
taj kOji
je Petra priveo Isusu Andrej je dakle uzvišeniji
od
Pe
tra. Njegovi naslednici u Vizantu morali su t k o đ e biti iznad Pe
trovih
naslednika Rimu
Smatra se da je legenda o apostolskom poreklu Vizanta
bila smišljena posle
z a k l j u č e n j a
Akakijevog raskola.
Ona
se
i s t i č e
u katalogu apostola i
u č e n i k
koji se pripisuje Doroteju
Tirskom. Prema autoru tog kataloga Doroteja su proganjali
pod DiokJecijanovom v l a š ć u živeo je za Julijanove vladavine i
m u č e n i č k i
pogubljen
pod
Likinijem u dobu
od
sto sedam godi
na. Zbirka donosi i izjavu pape Agapita datu prilikom njegove
posete Konstantinopolju 525; s a s t a v l j a č kaže da je papa priznao
a u t e n t i č n o s t
p r i č e prema kojoj je
sv
Andrej v r a ć a j u ć i se iz Po
nta u G r č k u posetio Vizant gde je rukopoložio Stahija kao prvog
137 K r i t i č k o izdanje priredio Th.
Shermann
u svojoj knjizi PropllCtarllf l vit e
fabu{osne indices apostolorum discip ulorumque Domifli Leipzig 1907
str
1S
i
dalje. Uporedi
i
PC
92
col
1060-1073.
65
-
Page 32
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 32/64
Frrms J l Dl omik
episkopa. Autor t a k o đ e daje katalog od dvadeset episkopa koji
su, po njemu, nasledili Stahija.
Nažalost, od sv
ih
tih episkopa, samo poslednji sa spiska - Mi
trofan - savr
nik Konstantina Velikog
o
že s
i z v e s n o š ć u
biti
p o t v r đ e n . Putovanje p ~ i t u Konstantinopolj 525. jeste
legenda. Imamo s v e d o č a n s t v a o Agapitovoj poseti K o n s t a ~ - '
tinopolju
536,
ali
o
toj
pose
ti
, koja je
iz
istog vremena,'38
ne ni
na
šta od onoga o govori legendarna p r i č a .
Autor ovog izveštaja ne zna ništa ni o episkopima kaji bi trebalo
da su nasledili Stahija.
On jedno
stavno nabraja episkope kaji su
. na
s
ledili
Mitrofana,
n i v a j u ć i to na
službenom katalogu kOji
je
mogao konsultavati u sedištu patrijarha Konstantinopolja.
Zna se, s druge strane, da predanje o putovanju Andreja iz
Ponta II G r č k u o njegovoj aktivnosti II
Ahaji
i sm
rti
II PatraslI,
mnogi t r u č n j a c i smatraju legendarnim. }evsevije prvi i s t o r i č a r
Crkve, savremenik Konstantina Velikog, koji nam je o s l a n j a j u ć i
se
na
Origena
pren
ea ono
što
je z
nao
o
delovanju
apostola l
ocira
Andrejev apostolat u Skitiju . 39 To su jedine isto rijske č i n j e n i c e
Andrejevom delu, iz kojih, izgleda, p r o i to da je Andrej umro
u ze mlji svoga poslanja, to jest u Skitiji. Zna se da su u gradovima
Krima i
na
obalama
Azovskog
mora bile II procvatu
mnoge
jevrej-
ske kolonije Oi da je jevrejska verska propaganda bila n a r o č i t o
plodna
m e đ u
paganima tih gradova. Ovo možda objašnjava raz
log zbog koga je Andrej izabrao tu ze mlju da u njoj obavlja svoju
mi
siju. Uostalom, zanim
lji
vo je n a z n a č i t i da je sirijska predanje
poznavalo samo Skitiju kao
zemlju
Andrejeve aktivnosti č a k i
II
vreme kad se u
č k o j
verovalo da je umro u Patras
u.
Dakl
e,
vrlo
je
ć e ,
ako ne istinito, da je neki svetitelj istog
ili
n o g ime
na, sahranje
n
II
Patras u zamenjen s apostolom Andrejom. Kako
je u susedstvu
a n t i č k e
Skitije živelo va rvarsko
pl
e
me
zv
ano haj-
ci koje su Stari smatrali
za
koloniju koju su osnovali
hajci
iz č k e , može biti da je ta okolnost pogo
do
va la zameni.
13 8 Taj izveštaj je
naveo
ill ex/OIsa kardinal C. Baroniusu svoji m AlInales eccle.
siastici
ad
an
n.
536.
izd.
A.
Pagi Lucea
1
738-1759 broj 59-63
.
139
)evsevije Kesarijski, Hist.
Eccles. 3
I;
PC
20,
col.
2
16
,
izd.
E.
Schwartz,
1903, sIr. 188.
[40 Uporedi
F
Dvornik, Les /egOldes de Constat/t in
et
de Methode str.
171.
66
\ i:wl1li]a
i
rimski prim l
koja se pripisuje Doroteju T i r s k O l ~ z a s ~ o v ~ ~ l a je
na
krifnim Delima Andrejevim. Najverovatl1lje da je n)lh sasta-
. k Ah · ·O · b ·
. neki
g r č k
intelektualac krajem III
ve
a, u a)l. n je 1
vIO · · · I
pra
vos
lav
ni h r i š ć a n i n ali
zadojen krutim
en ratJts lm
I neop a·
tonov sk
im
id
eja ma.
. . .
Originalna verzija Dela je izgubljena. Mora bIti da se p o m l ~
njao Vizan t i bora
va
k apostola u
t O l ~
gradu;
m a č e
legenda ne bl
mogla nastati. Na
sv.
G
rigon
je
Tur
skI (538-594) ostavIO
nam je dragocenu p o m o za rekonstIt sanje tih
Dela
u n ) l h ~ v o j
originalnoj verziji.
Ta
Dela su, naln;e, bila njegov g l ~ v l 1 l Izvor
dok je pisao knjigu o AndrejevIm
cuduna
:O P ISUjUCl putova
n
je
apostola iz
Ponta
u
GrigOrije l Z r l C l ~ ~
p O ~ l ~ n
mestima koja je Andrej posetio, ne
samo
TrakIJu vec I V,zant.
Dakle, bilo je lako
za
onoga ko je izmislio pome
nutu
le
gendu da p r o n a đ e naizgled
a u t e n t i č n u
osnovu s v o J ~ . otkn:e.
Trebalo je samo da
doda
izveštaj o
rukop
olaganju Stahl)a, uce
nika
A
ndreje
vog a to
im
e nalazimo u
PoSiaI1Ic.l
R l m i J . a n J I 1 ~ a
(Rim 16 ,9). Zna se na koji su n a č i n sastavljane liste Hn stav Ih
n i k a . Kad njihova
im
ena nisu bila poznata SaSVInl Jednosta
vno
su
u te
li
ste u k l j u č i v a n a imena svetih koje su
O J ~ l e
nute u poslanica
ma
apostola Pavla ili u Delima apost?lskim.
Tako je Stahije postao prvi episkop Vizanta i Andrejev ucemk .
Što se t i č e porekla te legende, nikakav njen trag ne nalaZI
mo pre kraja VII i p o č e t k a VIII veka.' PrviputJ e nalaZIIno u
katalogu Gospodnjih pripisanom Eplfamju KIparskom,
kaji je
umro
402
. ' ' '
Ovaj katalog nije mogao b,t, sastav
lj
en
pr
e
kraja V
I ve
k
a.
. . . .
U to vrem
e, legenda nije bila opšteprih vacena, lako je bIla
izmi šljena da Vizantu da više sjaja. Njen
autor
je svakako
bIO
zadiv ljen apostolskim i petrovskim argumentima kaje je davala
rimska katedra. Ideja o tome da je apostolsko poreklo jednog
141 Liberde
IIIimwlis
beati AIldreaeApostoli objavio
M. Bone,u:
MOlIlIIII.Germa-
niae His/arica Script.
Rerum
Merovingicarum, tom 1 l 8 ~ 3
~ . t r ~ 2 1 - 8
142
Ispitivao sam ta; problem u
svi
m pojedinos
tim
a u
sv
ojOj knJI
ZI Ihe
Idea of
Apostolicity. str.
138
-264.
143
Objavio
Scrman
op.
cit.
str.
107-126.
67
Page 33
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 33/64
fraflso l [ vQrnik
sedišta O ~ a j v e . ć e .važno st i i da je crkvena organizacija dužna
da ga postuJ.e, bIla
Je
vrlo rasprostranjena u Vizantiji u V
veo
ku. Ipak, sluzbem krugovi pronašli su bolji temelj apostolstva za
K o ~ s t a n t i n o p o l j . Stara i r i j ~ , k a , aramejska i koptska predanja,l«
pokazuJu da
Je
apostolski karakter pripisan Vizantu b u d u ć i
da
Je
Konstantinopolj postao naslednik sedišta u Efesu, koje je
osnovao .apostol Jovan,
dok
je eparhija Azije, kojom je upravljao
Efes,. presla pod JUrIsdIkcIJu Konstantinopolja. Č a k i U
IX
veku,
kad Je legenda
o
Andreju p o č e l a da se ukorenjuje u sl
užbene
k r u ~ o v e VlzantlJe patrijarh Ignatij e je n a z n a č a v a o da je njegovo
sed ,ste apostolskog porekla,
u t e m e l j u j U Ć i
ovu tvrdnju na č i n j e n i .
I da
Je
njegova katedra bila katedra sv. Jovana i And reja.l45
Krajem
V
i p o č e t k o m IX veka sastav
lj
en je katalog ep i.
skopa V,zanta, od Stahija do Mitrofana, kaji je
č e n
u zbirku
p ~ e v d o . D o r o t e j a . Posle 81 I dodat mu je katalog Gospodnjih
tlcemka, zasnovan na l st psevdo-Epifanija.
146
U to vreme bila
su sastavljena
bar
dva žitija
sv.
Andreja
u kojima se
pominje ak.
tlvnost Andreja u Vizantu. Ipak, ta legenda je
z v a n i č n o
prihva.
cena tek u X veku. Tada je uspostavljen praznik Stahija, prvog
e p l s ~ ? p a
Vlzanta. Dakle, do X veka ova legenda nije mogla biti
kOfIscena
protiV
pnmata Rima. Uskoro videti
l 7
kakvu 'e
ulogu ta legenda odigrala u
g r č k o -
s k i m raspravama. J
. O Č i g l e d n o je da je shvatanje ca rske vlasti takvo kakvo se
~ o J a v i l o u. r i š ć a n s k o m j e l i n i z m u m
og
lo postati opasnost za
Cr
. vu I unIstItI sklad
kOJI
Je
prema
]ustinijanu,
morao
postojati
I z m e đ u sacerdot1Uma I imperiuma. Tako je došlo do nove krize
144 Za
p o j e d i n . o s t ~ , v i ~ e t i
moju knjigu The Idea o Apostolicity, str.
242-244.
R ce
Je o
HI stO/re ~ i \ : I I I Ć l l i e koju je
napisao Catholicos
Jean VI
i apokrif
I ~ m l kanon.mM
~ l k e J s . k o g sabora, koje su
koristili nestorijanei i monofizi
t
l,
a č u v a l l I m u Jednoj
arapskOj verziji.
5
. r ~ k ~ n ~
isp
it.ivanja ~ o j e su vršili
rimski
legati,
na
Saboru 861.
Ignatije
je
IZJavIo:
Ja
Imam ~ a l e d r u
apostola
Jovana
i
Andreja,
prvog
kOji
se dao
l ~ a z v ~ 1 1
apostolom. Uporedi Wolf GIanvelI, Die Kanollessammluflg des
Kardmals Deusdedit, Paderborn,
1905 str.
603.
Vidcti mOju knjigu 7he Idea o Apostolicity, str. 178-
180.
147 Videti
st
r.
126,
127.
146
68
ViZ llllrJll i rimski prim l
u vreme Iraklija (610-641). V o d e ć i
o č a j n u
borbu protiv Persija
naca
koji su osvojili s t o č n e provincije carstva, Iraklije
je
vero-
vao
da
je
potrebno os
igurati vernost monofizita iz Sirije i Egipta
koji su se lako mogli okrenuti prema
Persijancima
kao prema
oslobodiocima bez obzira
na
cenu. SpIS ctheSlS
IZ 638.
njegov
je dogmatski dekret koji je
u č i o
da je Gospod, pos e o v a p l ? ć e
nja,
imao samo jednu
volju - to je
m o n o t e h t ~ k o
ucenJe. NJIme
je u č i n j e n
z n a č a j a n
ustupak m o n o f i z l t l l n ~
kOJI
su p.nznavaIJ
sa-
mo jednu prirodu - božansku - ovaplacenom Hnstu.
Carski dekret, o p š t e p r i h v a ć e n u Vizantiji, ipak je izazvao
žestoko protivljenje, n a r o č i t o na Zapadu. Upozoren žestinom
tog suprotstavljanja, Konstans II (64 1-668) zamenio je Iraklijev
dekret
drugim. zvanim
Typus
Njime
je
branio vern icima
da
ras-
pravljaju o problemu
da
li postoji
jedna ili
dve prirode u Hri stu.
Papa Mart in I (649-655) uložio je protest protiv te zabrane
i
nakon što je potvrdio pravoslavno
č e n j e
o dve prirode Hri sto
ve,
osudio
je
monotelitizarn. Konstans,
koji se
osetio uvredenim
kad je papa, o d b i j a j u ć i da s a č e k a odobrenje cara tokom svog iz
bora,
odmah
preuzeo dužnosti koje mu nalaže njegov položaj ,
naredio je hapšenje pape, odveo ga je u Konstantinopolj i osu
dio kao izdajnika. Jadni papa je
umro
u izgnanstvu, na Krimu.
To brutalno
carevo mešanje
duboko
je potreslo celu Italiju.
Treba, istine radi,
r e ć i
da je
na
p o č e t k u te
dogmatske
ras
prave, kad je patrijarh Sergije, zagovornik
monotelitizma
, tražio
mišljenje pape Honorija I (625-638) o tom
u č e n j u
ovaj, koji je
ispovedao pravoslavno u č e n j e odavao tl svom o k o l i š u ć e m odgo
voru lažni utisak da je sag
iasan
sa Sergijevom tezom. Naprotiv,
stav njegovih naslednika, Jovana IV Teodora i Martina, bio je
mnogo o d l u č n i j i
i
svi su to osudili.
Pojavili
su se protesti
ne
samo
na Zapadu,
posebno
Africi,H
v e ć
i
na Istoku ,
gde
se
od
papa traži da
upotr
ebe najviši autoritet kaji su imali u Crkvi
i da
osude
jeresi.
Navedimo
n a r o č i t o
Sergija, poglavara Kiparske crkve, u nje ·
govom
o b r a ć a n j u
papi Teodoru
643.
1
19
On katedru
tl Rimu nazi
va "stubom
koji
je Gospod sagradio, nenaru š
ive
č v r s t i n e stub
148 Videti akte
a f r i č k o g
sabora,
646,
Mansi, 10, col.
920- 921.
149
Mansi,
10,
col.
913.
69
- 1
Il
. -
+- ,
Vizmltlja 1 d mk; primal
Page 34
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 34/64
/ ransoa lJvormk
na kome je vera jasno ispisana . Pošto je podvukao apostolski
karakter rimske
katedre,
on zaziva: Da, vi ste Petar, onako ka
ko ga je Božija R e č istinski objavila, i na vaš temelj se oslanjaju
stubovi Crkve. P o z i v a j u ć i papu da koristi svoju
m o ć
koju mu
Je
Hnstos dao,
da
vezuje i razvezuje, arhiepiskop
naziva papu
knezom i u č i t e l j e m pravoslavne i i s t e vere .
Ne
manje izražajna
jeste
izjava
patrijarha
Jerusalima, So-
fronija, kaji je poslao glasnika u Rim d a j u ć i mu ovako s r o č e
no uputstvO:
50
Idite apostolskoj katedri, gde se nalaze temelji
pravoslavnog u č e n j a . Njegov izaslanik, Stefan Dorski, dao je u
Runu, na Saboru iz 649. izjave koje pokazuju veliko poštovanje
kOJe
se
u Palestini negovalo
prema
autoritetu apostolske rimske
katedre.
On
je raskrinkao monotelitsku jeres pred božanstve
nom i najuzvišenijom katedrom, da ona u potpunosti i z l e č i ra
nu . Ta
katedra,
p o t v r đ U j e on, ima
o b i č a j
da to č i n i po svom
apostolskom i kanonskom autoritetu .
Zatim
je pomenuo
Petra,
kome je Gospod ostavio
k l j u č e v e ,
koji je bio prvi, zadužen da
napasa ovce cele
k a t o l i č k e
Crkve i koji je prvi zadužen da svoju
b r a ć u
o j a č a u Duhu.
Zna se da je
sv.
Maksim bio jedan od najhrabrijih branilaca
pravoslavnog u č e n j a . U njegovim pismima nalazimo potpuno
ka
t e g o r i č n e izjave o najvišem položaju katedre u Rimu.
Ta
katedra,
kaže on, temelj je svih h r i š ć a n s k i h
crkava
na
svetu.
Ona je,
ne sa
mo H r i v s ~ ~ v e ć
i od svetih
Sabora primila siju
da
upravlja svim
svetim
BOZtJlm
crkvama u
celoj
vaseljeni .
Pozivao je
monotelite
da se obrate Rimu, da
odbace
svoje u č e n j e
i da
traže
oproštaj. S
150
Ibid., col.
893, 896.
1
51 N a r o č i t o
videti pismo
koje
je napisao u Rimu, slavnom
Petru
PC 91, col.
137.-140,144 i
Acta Maximi
PC
90,
col. 153 .
Martin
l , tl pismima mo-
nasilna
T e o ~ O s i j u
i Teodoru
GangrijskOIll,
nazvan je vrho
vni
i apostolski
p r e d s ~ o J a t e l J sve jerarhije, istinski
korifej
vaseljene
PC
90, col.
193 19
7
202 . r ~ e b a
~ r i m e t i t i da sv.
Maksim naglašava
daje
najviša vlast koju
epi-
skop
Runa
una
nad
Crkvom p o t v r đ e n a od strane
sabora:
..(Apostolica
s ~ d e s )
quae
ab
ipso incarnato Dei
Verbo,
sed
et
om
nibu
s sanct is
syno-
diS,
secundum sacros canones
et
terminos, universarull1, quac
in
lolo
ter
rarulll .orbe sunt,
sanctarUI1l
Dei ecclesiarum
in
omnibus CI per omnia
p e r c ~ ~ et
ha?el imperium, auctoritatem
et
potestatcm Iigandi, atque sol-
vcn.dl 5 ~ a ~ s l , 10 col. 692 . On zna
da
je izvor tc vlasti Božija R e č , ali
na
r o č l l o IllsIsIIra
na
potvrdi sabora. Ovde sc otkriva vizantijski mentalitet.
70
* ,
O č i g l e d n o
je da se ove izjave ne mogu smatrati službenim
glasovima Vizantijske crkve. Ipak, č a k i u Vizantiji se situa
cija razjasniti sa dolaskom Imperatora Konstantll1a
IV
Pog.ona
ta
(668-685). Bilo je krajnje vreme. Posle brutalnog mesanJ
Kon stansa II u Rimu, bilo je i drugih i r i t i r a j u ć i h ispada koje je
izazvao car
ili
carski egzarsi u Raveni. Italija, iscrpljena prodira
njem Langobarda u unutrašnjost poluostrva, gubila je mal.o-po
malo
duh
solidarnosti sa Carstvom, kOJI
Je
Justllll»n pokusao da
o j a č a . Papa Agaton (678-681) preuzeo je ulogu koju je nekada
igrao
Lav
Veliki i preko dogmatskih pisama poslatih na Istok,
pripremiO je sazivanje Šestog vaseljenskog sabora (680-681)
Oci sabora slavili su zasluge pape u
u t v r đ i v a n j U
vere. ObJ
v l j u j u ć i mu rezultate svojih odluka, oni izjavljuju da su bili po
trebni istinski posebni lekovi da se
i z l e č e
opasne bolesti I daje
Hri stos,
naš
istiniti
Bog,
prvobitna
i l a d a j u ć a
snaga cele
vaselJe
ne
dao i izuzetan lek - vašu Svetost koju je Bog proslaviO, koja
proteruje bolest i hrabro razdeljuje lekove pravoslavlja
v r a ć a j u ć i
tako zdravlje vaseljenskoj Crkvi. Mi se, dakle, poveravamo vama
u onome
što treba
č i n i t i ,
vama koji
zauzimate
prvu katedru
vase-
ljenske Crkve, vama koji
ostajete
na
č v r s t o j steni
vere.
To č i n ~ m . o
nakon što
smo p r o č i t a l i
pismo koje ispoveda pravu veru,
kOJe Je
vaše
o č i n s k o
Blaženstvo uputilo vrlo
b l a g o č e s t i v o m
Caru, pismo
koje
je, priznajemo, božanski napisao najviši
autoritet
m ~ u apo-
stolima .''' Malo dalje dodaju da su osudili j e r e t i č k a u č e n " pro
svetljeni Svetim Duhom i
o u č e n i
vašim
u č e n j e m " .
U
svom pismu caru izjavili
SU:
153
" V o đ a , prvi medu aposto·
lima borio
se
sa
nama. Da
bismo
se
o j a č a l i ,
imali smo njegovog
u č e n i k a i naslednika
koji nam
je,
II
svojim pismima, objašnjavao
tajne Božije nauke.
Taj
stari grad Rim vam je poslao ispoveda
nje koje je Bog napisao .. a Petar je govorio kroz Agatona.
To
insistiranje možda pokazuje
bar n a č i n
na
koji su neki krugOVi
u
ViZ311-
liji t u m a
č i l i odluke sabora u Nikeji
i H a l k i d o l l l ~
i i j a n o v e
o ~ l u k e
(sac
ro
s lermi nos) koje se
prve
katedre. Č a k
I patrijarh Jovan, kad
se
o b r a č a papi
Konstantinu 712. godine,
izjavljuje da je
papa
gl
ava
Crk
ve
prema
kanonskim odlukama (Mansi,
12,
col.
196).
152
Mansi, l l col. 684 685.
153 Mansi, Il
col.
665.
71
4 V ' .JJ .. . ...
- 1 - ~ ~ : 1
Fratrsoa / vomik
Page 35
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 35/64
Ove
r e č i
su važne, ali
ipak ne
treba preterivati
sa
njihovim
j e m . Is
ti
sabor osudio
je
i papu Honorija , u isto vreme
kad i monotelitizam. Pisma koja je on poslao Sergiju bila su po
grešno p r o t u m a č e n a kao podrška monotelitizrnu. Uostalom,
zanimljivo je
za
pa ziti da je ta osuda i z r e č e n a i u Rimu, u ispove
danju vere, koje je papa
morao
izgovoriti i potpisati posle svog
izbora. Na ravno, Honoriju se nije pripisivala bliskost s
o s u đ e -
nom jeresi, samo
mu
se prebacivalo
za
nedostatak pažnje.1 54
Klimu mira koja je usledila po završetku monotelitske raspre
uskoro je opet narušio ozbiljan incident. Justin ijan II (685-695,
. 705-711) sazvao je 692. još
jedan
sabor koji se
održao
u istoj
sah carske palate koja se zvala Trulos, i postavio je zadatak da
završi delo dva
prethodna
sabora izglasavanj em disciplinskih
kanona.
Medu
stotinu dva
kanona
koja je izg lasao
sabor
nala
zio se izvestan broj kanona kOji
o s u đ u j u
neke Iiturgijske obrede
latinske crkve. Vidimo posledice udaljavanja dveju crkava koje,
usled
pomenutih
razloga, p o č i n j u da se pokazuju
•
55
S druge strane, privrženost Italije Carstvu
p o č e l a
je da opa
da. Papa Sergije I (687-701) odbacio je odluke sabora, i kad je car
pokušao da ga uhapsi i odvede u Konstantinopolj da mu tamo
sude,
~ t a l i j a n s k a vojska se pobunila i
p r e č i 1 a
izvršenje
carevog
na
reden}a. Carev ambasador
je
s a č u v a o
svoj
život samo
z a h v a l j u j u ć
l i č n o m
zauzimanju pape. Naslednik Sergija, Jovan
VI
(70 1 705),
morao je opet da se umeša i umiri vojsku dok car Tiberije
III
nije
poslao ekspediciju u Rim da kazni pobunjenike.
Incident je o k o n č a n tek 710. Papa Konstantin I vratio se u
glavni grad na poziv cara Justinijana
II
Pos
le
nadahnute
p r i č e
iz Uber Pontificalis 56
car i
stanovništvo su ga vrlo lepo primili.
Incident je završen, i kaže se da je tom prilikom car obnovio
154
:
ro
i s p . o ~ e d a n j e vere
se
nalazi
u
Liberdiumus zbi
rci
formula
i
propisa ko
J konstl papska kancelarija. Taj formular bio je ponovo
pr
eis
pitan
posle
Ses
to
g sabora.
Izdao ga
je
H. Foer
s
ter
,
Liber dillmus
ro
mal/orum pOlltifi-
C1I11I
Bern
19
58, s
tr.
155. To ispovedanje ostat i, lIZ nekoliko promena,
II
upo
trebi
u
Rimu
do XI
veka.
Uporedi ~ t a o
tom
e pišem u
kn
jizi
Le Schi-
slile de Photius, s
Ir
585 599.
155
O
tom udaljavanju,
vide
li
Y.-M.-J,
Congar,
,.Neuf ce
nl
s
ans
apres ,
u;
L Sg/ise et les t:g ises,
Chevetogne,
1954, t. l
st
r 3 33.
156 Izdanje L
Duchesne,
tom l
str.
390 391.
72
WWllli)a i
rimski
primat
sve priv ileg e Crkve . Te se moraju shvatiti u smislu da je Ju
stinijan
II
potvrdiO privilegovano mesto koje
je
Rim zauzimao u
jerarhij i o b n v tako Fokine i Justinijanove uredbe.
Važn ija
za
razumevanje
ideje rim
skog
primata na
Istoku
bila je rasprava
povodom
poštovanja ikona.
Osuda
ikonopošto
vanja
od
strane imperator a Lava III bila je posled.lje direktno
me
ša
nje
nekog
cara
u
crkve
ne stvari.
Slanje
carskog
narec1enja
papi Grigor iju
II
726. da prihvati dekret, pod pretnjom smenji
vanja i ozbi ljne kazne, otvorilo je raspravu koja dugo trajati i
biti n a r o č i t o opasna ne samo za sacerdotium v e ć i
za
imp erium .
Siguran da ga podržati cela Italija i Zapad, Grigorije II je
po
slao imperatoru vrlo hrabar odgovor o s u d u j u ć i njegovu inicijati
vu. Ako bi impera tor poslao celu flotu i ako bi se njegovi vojnici
približili Rimu, bilo je dovoljno da se papa p o v u č e na selo kako
bi bio potpuno siguran. Papin ugled je bio ve liki , ne samo u Ita
liji v e ć i na celom Zapadu Ceo Zapad se
o k r e ć e
ka našoj smi
renoj
l i č n o s t i
pa
iako
smo u
k r i t i č n O j
poziciji , oni
ip
ak
imaju
veliko poverenje u nas i onoga
č i j o j
slici pretite smenjivanjem i
rušenjem ugleda svetog korifeja Petra koga zapadna kraljevstva
i dalje gledaju kao Boga na zemlji. '
To dopisivanje je zanimljivo i sa gledišta p o l i t i r e l i g i o -
zne mis
li
U svom prvom pismu papa je, o d b i j a j u da poslu ša
imperatora, ipak jasno stavio do znanja
da
odbacuje a n s k i
jelinizam. Naglasio je da su naredbe imperatora uvek bile prene
sene nacijama koje
je
Rim preobratio i
da
je papa ohrabrivao no
ve
kraljeve da
ostanu verni imperatoru, što pokazuje da
je ideja
vaseljenske Crkve u vaseljenskom Carstvu i dalje živela u Rimu.
Kad je car obnovio svoj zahtev
p o d s e ć a j u ć i
papu da je to
njegovo pravo, b u d u ć i da je on car i sveštenik ,158 Grigorije II
nije odbacio taj
s v e š t e n i č k i
karakter pr id
odat
carskoj službi
IS? Pi
sma
Grigorija II
objavio
je E. Caspar
u
svojoj
slud
iji Pap
st
Gregor II.
und der Bilderstreit ll: Zeitschrift fur Kirchengeschichte, S2 (1933),
st
r.
72 89. V
id
eti i
nje
govo delo Geschichte
des PapslluIIIs,
Tubingen, 1933,
tom 2. Sir. 646
i
dalje.
158
Na istu
titulu je pretendovao i
car
L
av
III u uvodu
U
EkioglI
prav
nu knjigu
koju je
objavio. Uporedi I. Zeppos -
P Ze pp
os,
Jus graeCOr011/alllllll. A t i n ~
\931, tom I,
s
ir
.
12
.
Car tu izjavljuje
da
mu je
Gos pod tražio,
kao
što Je
tražio
Petru,
najvišem medu apos tolima,
da
napasa svoje
vcr
no
stado .
73
Framoa Dvornik
t
,
~ ~ 6
06 - ~ 1
r
Vizanllja i rimski primat
Page 36
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 36/64
Precizirao je
da
je titula nastala zato što su carevi, u savršeno m
slaganju sa sveštenicima, sazivali sabore radi o d r e đ i v a n j a istini
te vere, ali
da
se Lav,
l i č n o
oglušio o
odluke
otaca.
Dogme
se
ne
t i č u
cara,
v e ć
svešte nika. Kao
što
sveštenik
nema
pravo
da
nadgleda stvari u carevoj palati i da predlaže raspodelu carskih
dostojanstava, isto ni car
nema
pravo da nadgleda Crkvu i da
o s u đ u j e svešten stvo, ni
da
p o s v e ć u j e
i
deli svete tajne
..
Poziva
mo
vas da budete istinski car i sveštenik. 159
Branioci poštovanja ikona na Istoku mogli su
podr-
šku
samo
u papstvu.
Za
njih je bilo
prirodno da
naglase apo
stolski i petrovski karakter sedišta u Rimu, tim pre što su carevi
ikonoborci zazivali s v e š t e n i č k i karakter svoje službe. U svojim
pismima
sv.
Teodor Studit je u više
s l u č a j e v a
papu nazvao
jedno-
stavno apostolicus.
l60
To je bila titula koju su mu u to vreme do-
deljivali na Zapadu. Sveti Teodor je svakako znao za nju preko
monaha
iz
č k i h
manastira Rimu.
'61
Teodor je priznavao
caru
pravo da,
shodno staro
m o b i č a j u
saziva sabore, ali je insistirao na
p r e o v l a đ u j u ć o j
ulozi koju su pa
pe
odigrale prilikom nekih sabora.
16'
Kada se javljala neka poteš
k o ć a u vezi sa
dogmom
i kad car nije
smatrao
da je korisno da
se sazove sabor, Teodor je p r e p o r u i v a o da se stvar iznese papi
da bi
se donela odluka.
On
je
a k o đ e
pripisivao apostolski karak
ter svim patrijarsima kao i onom u Konstantinopolju, pošto su
svi bili naslednici apostola.'
63
Još jedan hrabri bran ilac poštovanja ikona, Stefan Novi,
odbacuje
760.
i k o n o b o r a č k i Sabor iz
754 .
Pri
tome
, prirodno,
pominje patrijarhe
kOji
su ga t a k o đ e odbacili. G o v o r e ć i o papi,
159 Sveti Maksim Ispovednik, tokom istrage koju je morao pretrpeti, takode
je
naglaSiO č i n j e n i c u da car nije mogao vršiti s v e š t e n i č k e dužnosti PC 90,
col
1117).
160 Uporedi njegova pisma papi Lavu PC 99, col.
1021
- 1025), EpifanijU
ibid.,
col.
1209),
patrijarhu Tomi lerusalimskom
ibid.,
col.
1397)
i Nav
kratiju ibid., col
1281).
161 Videti šta sam rekao povodom tog naziva i
r č k i h
manastira u Rimu, u:
Les
Ugelldes de ComtalItiII et de Met/lOde vues de Byu11Ice, str.
295- 300, 286- 290.
162 Uporedi
E.
Werner, Die Krise im Verhahnis von Staat und Kirche in By-
zanz. Theodor von Studion ,
u:
Aus der byumt. Arbeit der deutschen demo-
kratischen Republik, l (1957), str. 127-133.
163
PG99 eol.
1417
- 1420
74
on precizira: Prema kanonskim propisima, stvari vere ne mo
gu se definisati bez č e š ć a rimskog pape. ''''
N a j r e č i t i j e
i najživlje
č a n s t v o
o pn matu pape dao
nam
je neumorni branilac poštovanja ikona, patrijarh Nikifor. U svom
spisu u
odbranu
poštovanja ikona on naglašava važnost odluka
Sedmog vaseljenskog sabora rekavši:
'65
Taj
sabor ima naj viši auto
ritet... Održan je. naime, na najlegitimniji i najpravilniji
n a č i n
za
to što je njime. prema božanskim pravilima koja su uspostavljena
na p o č e t k u upravljao i predsedavao onaj slavni deo Zapadne cr
kve,
h o ć u r e ć i
Crkva starog Rima. Bez njih (Rimljana), nije
dna
dogma o kojoj se raspravlja u Crkvi, ma bila
ona prethodno
potvr
đ e n a kanonskim zakonima i crkvenim o b i č a j i m a . ne može se sma
trati kao odobrena, ni kao zastarela; oni su, naime, ti kaji imaju
prvenstvo sveštenstva i koji ga duguju korifeju apostola.
Nikifor takode ukaZUje veliko poštovanje papi Lavu
III
u
sinodskom pismu, poslatom posle svog izbora. Pošto je izlož
io
svoju pravoslavnu ver u,
on
odmah
moli papu,
166
da
vašim odlu
kama i vašim
n j e m ostanemo č v r s t i
u toj veri, bez greha i ne
č i n e ć i
greške .
Izjave koje su dali branioci poštovanja ikona i poverenje ko
je ukazujU
ep
iskop
ima
Rima otvaraju u Vizantiji
no
vu etapu u
priznavanju rimskog primata. M e đ u t i m ovde se opet
tr
eba
vati da se ne ide predaleko. Službeni krugovi Vizantijske crkve,
naime. ostajali su uvek verni svojim starim tradicijama
i
okleva
li
su da se pokrenu.
Ovo je
n a r o č i t o vidljiVO
aktima
Sedmog
vaseljenskog sa
bora kOji je osudio ikonoborstvo. Papa Hadrijan
(772-795)
upu
tio je pismo carici Irini i njenom sinu Konstantinu, koje je pro
č i t a n o tokom
druge
sed nice sabora.
6i
Vrlo je z n a č a j n o to da se
164 Videti La
vie
de
Saint ttielllle
le
leut/e.
PC JOO, col.
1144.
165 PC
100,
col
597
ABC;
ihid.,
col
576
A, 621 D. Patrijarh uznosi uzvišenu po
hvalu korifeju Petru. U navedenom odeljku korifeji o kojima je r c č jesu P e ~ a r
i Pavle.
Č i g l e d n o
je da je Nikifor
že
leo da naglasi i staro predan je, zaboravlJe
no u Rimu, koje je Petru i Pavlu pripiSivalo osnivanje rimskog sedišta.
166 Ibid.,
col.
193 - 196.
167 Mansi, 12,
col.
1056
i dalje. Uporedi
G.
OSIrogorsky. Rom und Byzanz
im Kampfe um die Bilderverehrung , u
SeminariI/ili KOfldakovi l1Iu1tl,
6 (1933),
SIr.
76
i
dalje.
75
Fransoa {JI orlUk
Page 37
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 37/64
v e ć i n a
odeljaka tog pisma, kOji su
jasno
objavljivali primat rim
ske katedre, ne nalazi u g r č k o j verziji koja se
č i t a l a
pred ocima.
N a r o č i t o su citati Gospodnjeg o b e ć a n j a Petru (Mt 16, 18), koje
je papa predstavio da podupre primat, izostavljeni u g r č k o j ver
ziji. Ostavljena je samo kratka aluzija na te Gospodnje
r e č i .
Svu
da gde papa pominje Petra kao o s n i v a č a rimske katedre, g r č k i
prevod
dodaje
i Pavla. Protest
kOji
je uložio papa protiv
k o r i š ć e -
nja
naziva vaseljenski od strane patrijarha Konstantinopolja,
kao i primedbe protiv uzdizanja TaraSija iz reda laika u patrija
rha, zapaža Anastasije Bibliotekar u svom prevodu akata. Ipak
je prisutan odeljak
Mt
16,
18.168
To
ne
z n a č i da je
primat pape negiran
L g r č k i m
prevodima.
Ostaje dovoljno izraza kOji ukazuju na taj primat. Ipak, ova stvar
nije vredna pomena jer pokazuje
da su
Vizantinci, iako spremni
da priznaju i prihvate princip primata sedišta u Rimu, brinuli o
tome
da o č u v a j u
autonomiju svoje Crkve i teško
su
podnosili
da
se pape mešaju
direktno
u njihove
unutrašnje
stvari. Što se
t i č e dodavanja Pavlovog imena Petrovom, ono pokazuje da je
patrijaršijska kancelarija ostala verna starom predanju koje je,
uostalom, i
Rim
poznavao i
koje je
sledio do
IV
veka.
169
V i d e ć e -
mo
da su
u
toj
oblasti Vizantinci
tek L
IX
veku
prihvatili novi
rimski
o b i č a j
Briga
Vizantinaca
da s a č u v a j u
svoju autonomiju ne
srne
se
nikad zaboraviti. Ona se pokazala, videli smo, prilikom
Dru
gog vaseljenskog sabora
l70
i zadržavala je Vizantince
da
se suvi
še približe Rimu
č i j e
težnje nisu uvek razumeli.
168 Ibid .
col.
108 2.
Oci
ni
su mogli da ne potpišu
papinu izjavu po ko
j
oj je
Rim
ska c
rk
va gl
av
a sv ih crkava , jer su ovo i sabori potvrdili. Jedan od
mzloga zbog
kOjih ovaj
odeljak
nije
promenjen jeste neupitno poštovanje
k
oje
su s
vi gajili pr
e
ma
apo
Petru
.
Iz
gle
da
da
sam pap.l vrh
o
vnu vlast pri
pisuje Pe
tru
, poš
to
ka
ze:
Zato jc isti
Pet
ar koji po Gospodnjoj zapo vesti
napasa
CrkVu, svag
da
i
pr
ve ns
tvo.
169
V
id
e
ti sI p
m s
tr
.
44
.
K Ona se
h.
Der Apo
s
tel Paulu
s
in
der byzantini
sc
hen
S
la
v
en
Mission , ll : Ze itschri t f
ur
irch
e
geschicht e, 69 (1958), s
tr
. 2
19
221
,
vidi, u
tom
dodatku , želju
da se primat
Pe
trov
zameni nekim
konzulatom
od dva apostola. To t u m a e n j e je pogreš no usled prete
rivanja.
170
Vid
eti s
tr.
34 36.
76
POGLAVLJE VI
Ideja Pentarhije,
Fotije i primat
Razvoj ideje
o
pentarhiji.
-
Pentarhija
i
primat.
-
Fotije
i
legen
darno
predanje
o
Andreju.
-
Pozivi papi.
-
Primat
u r č k o m
prevodu papskih pisama na Saboru
879
- 880. - Sabor iz 867.
i
papstvo.
-
Obnavljanje ideje
o jedinstvu
Rim
s
kog carstva.
RaZVOj kOji je pretrpela ideja pentarhije tokom VIII i IX veka
za
služuje da se
p r o u č i
Svi
branioci poštovanja ikona bili su poklo
nici
te ideje
. Teodor
Studit to
vrlo jasno
izražava
u svom pismu
Lavu
Sakelariju:
17l
Mi ne raspravljamo
o
svetski m
stvarima.
Caru
i svetskom sudu pripada pravo da o njima sude. M e đ u t i m r e č je
o
b07..ansk.im
i nebeskim odlukama, a one
nisu
rezervisane
ni za
koga drugog do za one kojima je Božiji Logos rekao: Što svežeš na
ze
mlji b i ć e
svezano na nebesima; i što razdrešiš na zemlji
b i ć e raz-
drešena na nebesima (Mt 16,
19 .
Kojim ljudima je to n a r e đ e n j e
dato - Apostolima i njihovim naslednicima - Onaj kOji sedi na
rimskom tronu i
kaji
je prvi; onaj
kaji
sedi
na tronu
u Konstantino
polju i
kOji
je drugi;
i,
posle njih,
onima
iz
Aleksandrije, Antiohije
i Jerusalima. Eto pentarhijskog autoriteta Crkve. Njima pripada
odluka o božanskim dogmama.
Car
i svetovni
autoritet imaju du
Ž
nost da im
pomažu i
da
potvrde ono što
su
oni
o d l u č i l i .
Zanimljivo je videti kako Teodor ovde pripisuje apostolski
karakter
svim patrijarsima, u k l j u č u j u ć i i patrijarha Konstantino
polja.
Svi
oni su naslednici apostola. Može biti da je
v e ć
car Kon
stantin
IV,
ili njegova kancelarija, imao tu ideju. Naime, kad je
171 PC 99,
col.
1417,
pismo
129;
uporedi
t a k o đ e
col.
1420. Sveti Maksim
Ispo
vednik bio je
t a k o đ e
poklonik pentarhije (Epis
tul
a ad Joannem Cubicula
rium,
PC
9
,
c
ol.
464 ;
Di
sputatio c
um
Py
rrho
,
ib
id
. 91,
c
ol. 352).
77
Frunsou
vornik \ iZllnliJIl i rimski primili
Page 38
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 38/64
krajem
osme sednice Šestog
vase ljen
skog
sabora,
naredio
da se
odluke sabora pošalju petorici patrijaraha, pripisao
je
apostolski
karakter patrijarsima Rima, Konstantinopolja i Aleksandrije.'
U svom pismu
papi
Agatonu,
l7
gde obaveštava o saz i
vanju sabo
ra, govorio je o k a t o l i č a s k i m i apostolskim Crkvama , i m a j u Ć i
u vidu bez ikakve sumnje pet patrijaršija.
jedan drugi
z n a č a j a
poklonik
pentarhijske ideje bio je
pa.
trijarh Nikifor. U svojoj odbrani ikonopoštovanja,l7< posle odelj.
ka u kojem je sasvim jasno podsetio
na primat
Rima, patrijarh
pominje
da
su
pored
Rima, Konstantinopolj i tri patrijaršijska i
apostolska sedišta - svakako Aleksandrija, Antiohija i Je
ru
salim
- ta kod e osud
ili
ikonoborstvo. Zatim je pisao: Stari je zakon
Crkve, kad se pojave rasp rave i e j a s n o ć e u Crkvi Božijoj, da ih
razreše i odrede
vase
ljenski sabori,
sa
pristankom
i
potvrdom
episkopa
kOji
drže apostolska sedišta.
l75
Zna se da je na 19natijevskom saboru iz 869-870. ta pentar.
hijska ideja bila n a r o č i t o razvijena. B i ć e dovoljno da navedemo
r e č i kOjima je patricij Vanes, predstavnik cara VaS ilija l, defini.
sao tu ideju:
l 6
Bog je svoju Crkvu zasnovao na pet patrijaraha
i u svojim e v a n đ e l j i m a je rekao da ona nikada n e ć e propasti
jer
su
oni prvac i
Crkve.
Naime Hristos je
rekao;
'i
vrata pakla n e ć e
je nadvladati; što a č i : ako dVOjica upadnu u zabludu, o b r a t i ć e
se trojici preostalih: ako ih je trojica
kOji
pad nu , oni se
ob
ra .
titi dVOjiCi drugih; poslednji,
kOji
ostane u Hristu,
našem
Bogu,
voda
svih, ponovo vrat iti ostatak tela Crkve .
rlo
č e s t o
se
ovo
č e n j e
posmatra
kao
opasno
za
rimski
primat
i u suprotnosti
je sa njim. To
mišljenje
je preterano. Tre
ba prob lem razumeti sa vizantijskog gledišta. Pentarhijska ideja
172 Mansi, ll col. 681.
173 Mansi, II, co
l.
200 C.
7
PC
100,
co
l. 597 BC.
175 Patrijarh pokušava i da pomiri č e l a apostolstva i u s k l a đ i v a n j a u civilnoj
organizaciji Carstva. Nakon što jc naglasio apostolsko poreklo rimske ka
tedre. evo šta kaže o Konstantinopolju: On je Novi Rim, najistaknutiji i
prvi medu gradovima u našim krajeVima, za šta ima zahvalili carskom
v i s o č a n s t v u .
176 Mansi, 16 , col. 140-141.
78
izražavala je vaseljenski karakter Crkve, koji u to vreme nije bio
odudaran sa u n i v e r z l n o
Carstva
č i j e je prostranstvo zna-
p h
tno smanjeno usled gubitka
i s t o č n i
prov1J1cIJa.. , .
S druge
strane, ideja
o tome da
su
Gospodnje
u C ~ I ~ ) e ~ o r a ~
la definisati i objasniti petorica patrijaraha, predstavlJaJucl svaki
episkop e svoje
patrijaršije,
imala
je
za
c ~ l j
d.a
s a č u v a
prava
s ~ ~ e r
dotiuma
koja
imperium
ne
s
rne
uzurpiratI.
Na
tom
s t a n ~ v l s t ~ ,
pentarhijska ideja je predstavljala veliki napredak u borbi kOJl1
·e sacerdotium
v e ć
dugo vremena
vodlO
protiv Impenuma kOJI
r a z u m e v a j u ć i loše
duh
h r i š ć a n s k o g jelinizma, nije libio da
uzurpira prava
sveštenstva u oblasti č e n j a . Du?a beše. borba
koju je I s t o č n a crkva morala voditi.
Ona
je zabelezl labroJlle
po·
raze, što se desilo n a r o č i t o kad se veliki deo JerarhIJe pnpoJlo
carevim a poklonicima jedne jeresi.
Ona
se ipak
opet
oporavda
uz p o m o ć Zapadne crkve koju je predstavlJOlo papstvo. ..
Treba, uostalom,
pr
iznati
da
pentarhlJska IdejO mkako ilije
pretpostav
lj
ala apsolutnu jednakost
i z m e đ u
patrijaraha. Katedra
starog grada Rima bila je uvek posmatran.a kao prva .O ,tome su
dovoljno s v e d o č i l i oni kOji su nepokolebljivo ostali p n ~ r z e l l l t O l ~
principu. Navedimo, na primer, patrijarha NIkifora
kOJI
, govorecI
u
svom
Ispovedanju verem o osudi ikonoboraca
od
~ r a ~ ~
seda
m
vaseljenskih sabora, dodaje: A za to da su oni odbIjem IZ kato·
č ( a n s ) Crkve imamo razborito s v e d o č a n s t v o i
potvrdu u pismi
ma koja su pre malo vremena poslata od najsvetijeg i blagos lov:.
nog arh iepiskopa drevnoga Rima,
tj.
od prve apostolske katedre.
Pentarhijski princip
t a k o đ e je
nudio
z v e s n ~ : za to v r ~ m e
dosta
z a d o v o l j a v a j u ć u ,
osnovu
za
modus vivendI
Izmedu
R I ~ , a
i Konstantinopolja. Taj princip je, bez sumnje, našao poklolllke
i
u
Rimu. To
možemo
z a k l j u č i t i iz
onoga što
je rekao bibhotekar
177
Objavio A. Papadopoulos- Kcrameus u svojim
Analecta
de la
glallure
de
J ć r l l s a l e m (na g r č k o m ) , Sankt Peterburg, 5. tom, 1 8 9 1 . 1 8 9 ~ , tom, .
1.
str.
454- 460. Taj pasus je koristio i Zonaras da d.okaže
Je R l I l ~ z b ~ I J a
pr
vo sedište i da njegov primat. kroz kanon
28
IZ H a l k l d ~ n . a ,
m J ~ . ~ l o
pre
dat Konstantinopolju; videti s
tr.
137. V. Grumel, u svoJoJ studiji Q
.
e
-
ques temoignages byzanlins sur
la
primaute
r o m a i n ~ , . u : Ecllos
dOnetII
30 (1931), str. 422- 430, navodi takode jedan pasus Nlklforovog dela
logeticus millor
pro
im gitliblls PC tom 100, col. 841 CD), o dokaz pn-
mala. raj pasus je ipak z n a č a j a n .
79
Fransoa Dvornik
Vizall/ija i rimski primat
Page 39
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 39/64
Svete stolice, č u v e n i Anastasije, u svom predgovoru prevodu
akata Sabora iz
869-870.
Evo kako je on definisao rimsko poi
manje
pentarhije:'
Kao što je Hristos postavio u svoje telo, to
jest u Crkvu, broj patrijaraha
jednak
broju č u l a u smrtnom telu,
ništa n e ć e nedostajati dobrobiti Crkve kad
te
katedre budu ima
le istu volju, isto kao što ništa ne nedostaje funkcionisanju tela
kad su pet
č u l a
netaknuta i zdrava. Zato medu njima katedra u
Rimu
ima prvenstvo i poredima je sa vidom, koji je medu svim
ostalim č u l i m a zasigurno prvi, b u d u ć i najbudniji i p r e b i v a j u ć i
više od ikojeg drugog u zajednici
sa svima. 179
U tome što se ideja pentarhij e tako ukoreni la u Vizantiji to
kom VIII i IX veka treba videti znak da je rimski princip organi
zacije Crkve, koji p o č i v a na apostolskom karakteru katedre, upr
kos
n a č e l u uskladivanja sa p o l i t i č k o m organizacijom Carstva,
gotovo pobedio u Vizantiji. Poraz ikonoborstva bio je u Vizanti
ji poraz tradicionalnog poimanja
imperiuma
i prilika
za
Crkvu
da snažno zastupa svoja prava u oblasti u č e n j a , prava za koja
se tako silno borila. Štaviše, to je z n a č i l o da su pravoslavni ko
n a č n o prihvatili apostolski karakter sedišta u Konstantinopolju.
U tim uslovima bilo je dosta prirodno da se legendarno preda
nje koje je apostolski karakter Vizanta p o v l a č i l o od apostola An
dreja,
p r e t p o s t a v l j a j u ć i
da je on rukopoložio Stahija kao prvog
episko pa, sve više širilo u Konstantinopolju.
Postoja lo je shvatanje da iza legende o aktivnosti Andreja
u Vizanlu stoji Fotije koga mnogi bogoslovi i dalje smatraju naj
ž e š ć i m
neprijateljem rimskog primata.'so Medutim, pokazali
178 Mansi, 16,
col.
7.
179
Tek je
u XII i
XIII veku
pcntarhijska
ideja
postala antipapsko oružje.
O
istoriji
te
ideje,
up.
Hergenrother, PIlotim Regensburg, 1869, tom. 2
str.
132 i
dalje; tom. 3
str. 766;
M.
Jugie,
7heologia dogmatica.
Pariz,
1931,
tom 4,
S
ir
. 4SJ
463; R. Vancourt.
Patrijarhat ,
u:
Diel. de theal. catII.,
lom
II
(1932). col. 2269-2277;
D. H Marot
...
NOle
sur
la
penlarchie , u:
Ire i-
kon, 32 (1959),
sir. 436 442.
180 Nedavno opet F Dolger u svojoj sludiji Rom
in
der Gedankenwelt der
Byz3nlincr , u: Zeitschrift fur
Kirche geschichte,
tOIll 56 (1937), s
ir
.
40 42;
ponovo izdato u
njegovoj knjizi
Byzanz IIl d die europiillische Staatemvelt
Speycr
a. R.,
1953. str I12 i dalje.
80
smo da je ovakav stav neodrživ,
jer
je legenda v e ć postojala u
njegovo vreme. No, da li ju je znao i da li se njonle služio u su
kobu sa Rimom? Videli
smo
da je patrijarh IgnattJe znao za oba
predanja,
jedno
koje je pripiSivalo apostolski karakter k ~ t e d r i
u Vizantu na osnovu č i n j e n i c e da je KonstantlllopolJ, posto Je
eparhija Azije bila stavljena
pod
njegovu jurisdikCiju, postao na
slednik Efesa
kOji
je osnovao
sv.
apostol Jovan Jevandelost ,
dru-
go kasnije, koje je prihvatalo legendu o Andreju kao istorijsku
č i n j e n i c u Fotije je, dakle, imao dosta razloga da zna tu legendu.
M e đ u t i m da li ju je koristio?
Do skorog vremena Fotiju
se
pripiSivalo autorstvo pamfle
ta nazvanog Protiv
onih
kOji kažu da je Rim prva katedra. '
Legendarno predanje o Andreju
jedan
je od glavnih argumena
ta koje taj spis koristi da bi Rimu porekao njegovu pnvileglJu.
Pošto je Andrej bio prvi koga je
Gospod
pozvao da ga sled I, se
dište
koje je
osnovao
l Vizantu
više je
od
onog
u. R i l ~ 1 U . 1 8 2
.
Ako je Fotije koristio takav
argument
prot,v
n ~ l S k o g
pn -
mata,
može se pretpostaviti da bi se tome moralo na
Cl n e k o l t ~ o
tragova u njegovim drugim a u t e n t i č n i m spisima, tim pre što IZ-
gleda da je autor pamfleta zbilja bio u b e đ e n u vrednost svog ar
gumenta i što je ton
kOjim
je pisao
p o l e m i č k i
i nadmen.
Fotije bi mogao pomenuti legendu u svom pIsmu p.ovodom
u s t o l i č e n j a
iz
856. ili na Saboru
iz
867. kOji je osudIO mesanje pa
pe Nikole I u unutrašnje stvari Vizantijske crkve, Ih
opet n ~ S a ~
boru
iz 879-880, koji ga je rehabilitovao. Da su fotlJevCl rasmh
legendu u Bugarskoj kako bi o p č i n i l i cara Borisa Mihaila, papa
Nikola l bi to
doznao
od
misionara koji su ih sledili. Dakle, m,
ne vidimo ništa od svega toga. Ni Nikola l ni njegov nasledn ik
Hadrijan II o tome ništa nisu znali.183 Fotije č a k ne koristi taj
181
Ponovo izdao
M
GordiIlo, Photiu5
et
primatus romanlIs ,
ll
Oriel/talia
Christiana Periodico 6 (1940),
str.
5
i dalje. Latinski
prevod,
ll M Jugie.
'llreo(ogia dogma
tic christ. oriellt. tom I Pariz.
9 2 ~ s ~ r . 131 i dalje:
182 .. Ako Rim
zahteva prvenstvo
p o z i v a j u ć i
se
na
konfeJa P e l r ~ ) .
je
prva
katedra
zbog
Andreja kOji je prvi
pozvan,
i
.zbog
sl.anne, Jer Je
(Andrej) zauzimao episkopsklI katedru Vizanta nekoliko godina
pre
nego
to jc
njegov
brat
došao
II Rim. . ..
183 O tome
ne
nalazimo
nikakav trag
u Ntkohmm plSllllma,
nl II
Hadrijana-
vim, ni
II
polemikama
Ratrama Korbija i Eneja
Pariskog, napisanim
na
81
Page 40
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 40/64
Pransoa Dvor/uk
Vizantija
I
rimski primat
Page 41
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 41/64
jer pokazuje da se F
f
.
I
db
T o
l}eVI
s e enici nisu tako neprijateljski
od
noSI I prema Rimu kako se to htelo r e ć i . -
Ar
V'
e I
IZ
lzantije u Rim bili su dosta retki S . b
sum'. 'h ' ecamo se ez
. nje cuvelll apelacija
sv.
jovana Zlatoustog i sv
FI
..
:
ovde su ,umešana dogmatska pitanja, Kad se
r a d i l ~
O
v ~ ~ ~ ~ ~
cesto se pnbegavalo Rimu."O Što se t i č e drugih I . . } •
mo za I
S e
.
s uca}eva. zna-
ape
aC
I
Ju
telana
IZ
Larise u Iliriku
č i } '
b
..
P
at
..
h K • I
}e IZ or
sprecIO
,n}ar onstantinopolja Epifani}'e Papa } e o I .
, , .
,.
' vu ape aCIJu
pn -
;nlO
I ~ a z v a o sabor kOJI se izjasnio u Stefanovu korist.
9J
Naža
ost:. nISu nam dostupna akta ovog sabora. Ipak. treba uk .
naon}elllcu
da se u datom periodu II' 'k . . d . azat l
t..... , ,
ln smatrao elom
nmske
pa
n}arSl}e.
Bdo
}e
sasvim
prirodno
da se a
el
.
R
.
mejšanja carigradskog patrijarha. Zan imljivi
j; e U ; ~ U č ~ ; n ; : . ~ ~ : ~ ~
ra ovana IZ Halkidona
i
monaha Atanasi'a k
..
,
papulGVnC gonja Velikog sa odobrenjem e ~ ~ : ~ l
; t ; i } o ; ~ l j ~ ~
vana angradskog, J92 '
R e č e n o je da se pat .. h I
..
1 t' F
..
njar
gnatl}e pozvao na papu Nikolu
pro IV ol }eve
..
uzurpaciji'.
e đ u t i m
nedavna otk k
za la
su da se
19 t
..
nca
po a-
. . na
l}e llI}e
pozivao na papu i
ono
što to d k - .
J e s t ~ njegova
k a t e g o r i č ~ a
izjava na Saboru u
K o n s t a n t i ~ o
a ~ ~ ~
861.
..
Ego non appellavl Romam. nec appello."") Apel
P
/
JU Je
Rimu, p r a k t i č n o na svo'u k .
aC
I
J3 0-
863 b'l . I • . . .}
ru u.
uputIO
monah
Teognost
,la Je
azna, ah
Je
u
R1I11U
naišla na d
....
e
Ta
č · ·
, ,
rugaC1Ju
atmosJeru
u I X I ~ ~ ~ : I ~ ~ ~ ~ ~ l a s ~ o j u važnost, j e ~ pokazuje da se u ViZantijl
narna pitanja ~ i ~ a r ~ ~ ~ ~ l ~ ć ~ . t o m e da Je apelacija Rimu za discipli-
Sve
to objašnjava izjave otaca Sabora
iz 86
1 k
. . .
da se sudi Ignatijevom s l u č a j u . Na tom
s a b o r ~
: 1 ~ ; ~ ; ' ~ ; ; : ~
190
O izvorima
L
Rimu
videti
P B tr. I
e
i d
l
U
d
. ati o,
athedm Petri,
Pariz
19
38 si r 215
a
Je.
pore
I
takode p Bernadakis
Le
l '
rccque jusqu'a Photius" u'
E I d Q
,
s appe s
au
papc dans
J ~ g l i s e
249- 257. '
C lO S netlt,
6 (1903), str, 30-
42.
118-125,
191
Uporedi
G,
Bardy, "Boniface II ,
l l : DiCI, d . , ,
9, Pariz, 1937, st r, 897,
Za
više detal'a vid
~ s t .
et
de Geogr. eccles.,
tom
ecctesiasliques,
Eglises s ć p a r ć e s p . 89 eli L. Duchesne.
Alltollomies
192
Videti str. 63, 64. ,anz , 6, str. 245-260,
Videli izdanje akala Sabora iz 861. od W v ' .
IIIfzlllg
des Kardillals Deusd d t p
d b . GlamelJ,
DIe KanolJesam-
e I.
a er orn. 1905,slr, 607.
193
84
Rodoaid. episkop Porta. i Zaharije. episkop Anjanija. jednosta
vno su ponavljali kako su radili u skladu sa kanonima Sardi
č k o g sabora. koji su papi davali pravo da osudi drugog episkopa.
Č a k
i ako se Ignatije nije pozvao na Rim, z n a č a j n a je č i n j e n
da je Vizantijska crkva priznala predstavnicima pape pravo da u
jednoj diSCiplinarnoj stvari osude njenog nekadašnjeg patrija
rha. Manje je važno to što legati
od
pape nisu primili pravo da
izreknu definitivnu osudu u njegovo ime. Važna je
č i n j e n
da
su im papa i Vizantijska crkva dali pravo da ispitaju
s l u č a j .
Tim povodom. vrlo je z n a č a j n o ono što su legati i episkopi
izjavljivali tokom druge sednice sabora: .;Verujte nam .
b r a ć o .
go
vorili su legati. oci S a r d i č k o g sabora su o d l u č i l i da episkop Rima
ima vlast da ponovo otvori
s l u č a j
svakog episkopa. te o s l a n j a j u ć i
se na taj autoritet. želimo da ponovo ispitamo l u č a j . Episkop
Teodor Laodikijski odgovorio im je u ime Crk-ve Konstantinopo
lja: ..
Naša Crkva se tome raduje. ona nema nikakav prigovor ni
ti
je
č i m e
uvrede na."
Ovo
su važne
r e č i
koje
pokaZUjU
da je 861.
Crkva u Konstantinopolju k o n a č n o prihvatila s a r d i č k e kanone '
koje do tog vremena nije uvažaval
a.
Dakle. Fotije je bio zagovor
nik tog sabora. a episkop Teodor je bio njegov glasnogovornik.
Nažalost. papa Nikola I odbacio je Sabor
iz
863. i njegova akta
194
Na taj
n a č i n
treba razumeti
ono
što je Fotijegovorio
II
svom pismu Nikoli
I, PC 102, col. 600, 601,604. Imao je pre
II
vidu
kanon
koji
je
zabranjivao
uzdizanje laika uepiskopskodostojanstvo. Uporedi Nikolina pisma Foti
ju, MOlJ,
Germ. Hist.,
Epistolae. lom. 6,str. 450,
537,
538. U prvom pismu
iz 862, Nikola pominje samo
13.
kanon S a r d i č k o g sabora (Mansi. tom
3, col. 27), r a n j u j u uzdizanje laika na visoka crkvena doslojanstva,
U pismu iz866 (/'
e.,
str.
537
- 538), on ponovo insistira na istom kanonu,
ali misli i na 3. kanon (Mansi,
3,
col. 23), pošto pominj e apelaciju papi na
patrijarhovu presudu koju su
č i n i l i
episkopi Zaharije i Grigorije
iz
Sira
kuze. Papaje u pravu kad kaže da se s a r d č k i kanoni nalaz.e
II
g r č k o j
ka
nonskoj kolekCiji Jovana Sholastika, u VI veku Sy1Jagoga 50
titulorum ,
objaviO
V. e n e š e v i č II Minhenu 1937,
str. 64,
3.
kanon), ali
13.
kanon
se
tu ne nalazi. Cinjen ica da
se 3,
kanon nalazi u g r č k o j zbirci objašnjava
z.ašto palrija rh 19natije nije mogao ignorisali apelaciju episkopa koju je
on osudio. To takode objašnjava stav vizantijskih episkopa na Saboru
iz
861.
pred tvrdnjama legata koji se pozivaju na kanon
sa
S a r d i č k o g
sabora. Vizantijski episkopi nisu, bez sumnje, bili raspoloieni da idu
lako
daleko kao legati u t u m a č e n j u
3.
kanona, ali su
se
ipak smatrali
obaveznim da
ga
prihvate,
85
Page 42
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 42/64
Page 43
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 43/64
Fransoa /)I ormk
Vizantija i rimski primat
Page 44
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 44/64
kao o s n i v a č rimske katedre Tar .. .. -
vo ime, Zanimljivo je
zapa:it'
daSIJeva kancelanja dodala Pavlo-
To
jasno
pokazuje da su on s ~ m a i o n ~ o naprottv, Fotije nije č i n i o .
predanje koje se poštovalo R' Jegovl savremenici prihvatili
p ,, ' u
Imuod
IV k 'k' ,
etru
pnplslvalo osnivan'e rimsk . ve a I o)e Je samo
videti novo približavanje
~ i z a n t i J S ~ ; g S e d ~ š l t a
U Ovome se može
mI
SJenja I nmskih ideja,
, Č e s t o se misli da je 867, tokom Ist ' .. ,
dIO papu Nikolu j F
t
, ,ocnog sabora kOJl)e osu-
v
,,
l o je negirao Rimu ' .
Izantlju. Nažalost II
t
pnmat I preneo ga na
, ms ena su akta s I b
skoro n e m o g u ć e
l a č n o
z t' k k a og sa ora, tako da je
jasno na koji je
n a č i n
N·nkal
l
O su se stvari odVijale. Nije
v. • l o a 10 o s u đ n I k ' ..
naznacI tl da je omilija k' . F . . pa , Zal1lmlJlvo je
k l j u č i v a n j a Sabora v e r ~ v ~ ; u Je dotl)e Izgovorio u trenutku za
s a č u 2 0 7 i da ne' otk ' n ~ k j e Ini službeni dokument ko)'i )'e
nva 111 akav napad . .
papstva, protiv l i č n o s t I
N'k
I j protIV Rllna, protiv
"
l o e
n I
prot'
Z dze se reci da
J'e
sabor
os
d'
' ' k apa ne crkve. Mo-
š
' , ,
U
10 gres -e ko)e k
ra InI
po
BugarskOJ' g ' k k . . su
nms
I misionari
" = e ~ e J e ~ ,
tocnlln patrijarsima208 i d .
I)e
naveo u enCiklici is-
bugarsku teritori)'u ko)'a
parl pe Pdapavosudel1
zato što je "osvojio"
t
a a Izanll)1 I št
..
au Onom ni status Viza t k k o lije poštovao
I
.. , n I S e cr ve opt ' , " ,
la kO)I)e ipak kanonskI' b' b
UZU)UCI
njenog patri)'ar-
. . 10 Iza ran.
Da h je to biJo z v a n i č n o iza št .? "
s
no
kako se to mo lo složiti p , en)e, Ne VIdI se sasvim ja-
Prekid
odnosa
kO)})'e p
'd
d sa tradICIonalnim
obredima
Crkve
f l o atpomen I' d' '
smatrati kao iskl)'uc'en 'd u oJ osu I mogao bi se po-
Je
IZ
zaje nice d .
kom
s l u č a j u ,
č a k
i ako)'e
t '
I I
rugll11
crkvama,
U
sva-
b
'l
pos oja a s uzbena d
I
a usmerena protiv
R'
.
<
OSli a, ta
osuda ni)'e
Ima 111 protIV papst k kv
sto protiv l i č n o s t i )'ed . < va ao la og, v e ć pro-
nog pape VIzant" , , ,
da mnogo ozbil)ni)'I'
sl
" ' , 1J")e vec Ilnala s l i č a n rna-
v' ' uca) u vezI
S II
v • '
OC/gledno je da )'e ta os d 'k cen)em pape Honorija,lt"
k
u a, la o
mnogo
o b'l'
..
o renuta protiv i č n o H .. z I )nl)a, bila t a k o đ e
ju je on predstavljao, I pape
onon)a
, a ne protiv institucije ko-
207
208
209
o e pokušao C. Man o The ..
PC
102
,
col. 732 i dalj; ,
Honllltes
oj Ph
otiu
s, str. 296 i dalje.
Uporedi prethodno, str. 71, 72.
90
Iz jednog
drugog
izvora"o saznajemo da su car Mihailo III
i njegov savladar VaSilije poslali
jednu
kopiju akata Sabora iz
86
7,
imperatoru Zapada Luju
Il.
Oni su mu nudili priznavanje
njegove carske titule ako smeni Nikolu I, p o v i n u j u se aktima
sabora koji su sadržavali razloge za njegovu osudu,
Taj
odnos je vrlo z n a č a j a n zbog z a k l j u č k a koji se odatle
mo
že
i z v u ć i
Jer, ako su imperatori hteli da zadobijU naklonost
Luja II , saborski akti nisu mogli sadržati nikakvu os
udu
Zapa
dne crkve, nikakvu negaciju rimskog
primata
kao takvog, to jest
nikakav službeni napad p rotiv pap stva i nikakav prenos primat a
Rima u Konstantinopolj, Sve bi to bilo neprihvatljivo za Luja II
i
za
Zapad č i j u su podršku tražili,
•
*
M e đ u t i m ne manje važno u p r o u č a v a n j u
odnosa
Vizantije
i Rima jeste to da se nikada ne zaboravi da su Vizantinci gledali
na svoje carstvo kao na nastavak Rimskog carstva i da su oni
sebe nazivali
Roma;o;,
Rimljani, Bilo je, dakle, nezamislivo da
oni unižavaju Rim
d o d e l j u j u ć i
episkopu Rima drugo mesto, po
sle Konstantinopolja, Rim je ostao prvi glavni grad, temelj njiho
vog carstva, a episkop Rima
morao
je i dalje ostati prvi, Prenos
primata van Rima bio je nezamisliv.
Zna se koliko su se Vizantinci trudili da održe živom ideju
ovaseljenskom h r i š ć a n s k o m carstvu kome
bi
na č e l u bio car koji
rezidira Novom Rimu, Konstantinopolju. Krunisanje Karla Veli
kog, 800 od strane Lava
II I
u o č i m a Vizantinaca pojavilo se kao
izraz pobune protiv legitimnog cara, a Karlo Veliki je smatran za
uzurpatora, Rat koji je usledio posle
te
"uzurpacije"
o k o n č a n
je
tek
812,
Vizantijski izaslanici su proglasili Karla Velikog za cara u
Ex-La-Šaplllu. Vizantinci su taj č i n p r o t u m a č i l i u tom smislu da
je Karlo Veliki bio priznat kao savladar koji je vladao zapadnim
delom Rimskog carstva, Tako je spasena ideja o jedinstvu vaseljen
skog carstva koje bi imalo svog vrhovnog cara u Novom Rimu.
m
210 a s , Vila Ignatii,
PG 105. col.
537;
Mansi. 16
,
co
l. 417.
Uporedi
F.
D6lgcr.
Byzanz llI/d
die
europiiische Staate welt, Ettal,
19
53.
sir. 313 i dalje.
211 Uporedi
F
D6lger,
op.
cit., str.
282 i
dalje. O Karlu Ve likom, njegovim ide
jama i njegovim odnosima sa Vizantijom, videti moju knjigu Tile
Makillg
o
Celltral al/d Eastem
Europe, London, 1949, str. 1
-7 ,
41 - 47. Problem
91
Fransoa D\ ormk
Vizanlija i rimski pn r
Page 45
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 45/64
Vrlo je važno da se vodi
r a č u n a
o tome da je ideja o jedinstvu
Rimskog carstva bila još vrlo živa u Vizantiji 867. Ponuda koja je
data Luju II da službeno sankcioniše svoju carsku titulu bila je no
vi
pokušaj da se to jedinstvo pokaže i da se potvrdi.
Č a k
nam je do
zvoljeno da pretpostavimo da je sam Fotije bio zagovornik te ide
je. Č i t a n j e njegove
Biblioteke
pokazuje nam do koje mere je u v e n i
patrijarh bio zadojen idejama
iz
k l a s i č n e
epohe koju je vrlo dobro
poznavao i mnogo
joj
se divio.
m
On je bio
č u v a r
nekadašnjih pre
danja u Vizantiji. To nas p o d s t i č e da idemo dalje i da otklonimo
svaku sumnju v e r u j u ć i da su akti, č i j i deo je poslat Luju
II
mogli
sadržati i najmanju uvredu
za
nekog
sa
Zapada, a n a r o č i t o napad
na rimski primat ili osudu obreda Latinske crkve.
To
bi, naime, bi
la najgora metoda da se zadobiju simpatije
Luja II
i da se navede
na smenu pape Nikole l s kojim, uostalom - to se nije znalo u
Vi-
zantiji - ni sam
Luj
V nije uvek bio u najboljim odnosima.
Sve
u svemu, fotijevska afera, koja je, do novijeg vremena
posmatrana kao najrazornija
za
prihvatanje rimskog primata u
Vizantiji, završila se potpunim slaganjem Vizantije i Rima. Fo
tijevu rehabilitaciju prihvatio je Jovan VIII; Fotije je odbacio ju
risdikciju nad Bugarskom, pod uslovom d g r č k o sveštenstvo
ne bude odatle proterano;
c r
Vasilije I obezbedio je papi vojnu
podršku
u borbi protiv Arapa,
i
iako ga je Lav VI naveo da se
odrekne
svog položaja i ustupi mesto carevom bratu, Stefanu, Fo
tije, koji se povukao
II
manastir, umro je u zajednici
sa
Rimom.
Bez ikakve je
sumnje
da Fotijeva patrijarhovanje donosi
mnogo u prilog rimskom primatu, onakvom kakav je mogao bi
ti
s h v a ć e n i
p r i h v a ć e n
u Vizantiji. Medutim, j ednom
t r a g i č n o m
ironijom istorije, ti dokumenti su ostali nepoznati ili su bili sklo
njeni u trenutku kad je došlo
do
neslaganja , a on, Fotije, bio je
uzdignut kao n a j ž e š ć i protivnik rimskog primata.
213
krunisanja
Karla
Velikog, uloga
koju
je odigrao
papa Lav
III
tom
prilikom,
i
odnos Vizantinaca prema lom revolucionarnom
č i n u
skoro
je p r o u č a -
vao
W
Ohnsorge u s\'ojoj studiji Das Kaisertum der Eirene und die Kai
serkr6nung
Karls
des
Grossen , Saew Ilm •
14
(196 3), str. 221-247.
212
Videti
moju studiju PaIria
r
ch
Photius Scholar
and
Statesman ,
u:
C/assi-
etil FoJia, 13 i
959), sIr. 3-18;
14
( 1960), str. 3-22.
213 T a k o đ e je za 7.2ljenje
što
je Ignatljcvski sabor iz 869- 870, koji je
osudio
Foli
ja,
bio
i
dalje
ubrajan
od zapadnih
kanonista
mcdu vaseljenske sabore,
kao
92
Ima još
jedn
stvar koju ne bi trebalo zaboraviti i koja je
takode vezana
za
Fotijevu istoriju. Zna se da je imperator Vasi
lije hteo da zameni
Eklogu
p r i r u č n i k vizantijskog prava koji je
uveo i k o n o b o r a č k i
c r
Lav III, jednom
drugom
kanonskom zbir
kom
n menjenom
službenoj upotrebi. Dve komisije koj e je car
imenovao predstavile su Vasiliju dva
p r i r u č n i k a
Prohiron i Epa-
llagogu.
Drugi je
n a r o č i t o
zanimljiv
jer
je ilustracija stava kaji
Je
sacerdatlum prihvatio u Vizantiji posle pobede nad ikonobor
stvom. Drugi i
r e ć i
paragrafi uvoda u
taj
p r i r u č n i k definišu pra
va i dužnosti koje pripadaju caru i patrijarhu u verskoj oblasti.
Prema tom dokumentu. car mora braniti
i
zagovarati na
prvom mestu sve ono što je napisano u Svetom pismu; zatim,
sve
dogme
koje su potvrdili sveti sabori; on tako de
mor
pošto
vati rimske zakone .
Č i g l e d n o
je da autor ovog teksta ima
za
cilj da o g r a n i č i vlast cara u crkvenoj oblasti i da s p r e č i njegovo
mešanje II doktrinarna pitanja. Bez sumnje je da se s e ć a o posled
njeg mešanja, mešanja i k o n o b o r a č k i h careva.
S
druge
strane, paragraf 3 definiše prava patrijarha: Patri
jarh je jedini o v l a š ć e n da t u m a č i pravila starih patrijaraha, pro
pise svetih otaca i odluke svetih sabora. I s k l j U i v a prava
sacer-
dotiuma II
doktrinarnoj oblasti jasnije i e n e r g i č n i j e su izražena
nego što su ikada bila u prošlosti.
S pravom se misli da je Fotije n d hnuo pisanje ta dva para
~ r a f a Hteo je da zauvek završi
sa
sukobima kOji su suprotstav
lJali
imperium i sacerdoliunt u crkvenoj oblasti i da
jednom
za
svagda definiše sva prava Crkve u doktrinarnoj oblasti. Period
verskih borbi morao se definitivno završiti
pobedom
Crkve.
Svi
branioci prava Crkve protiv carskog mešanja morali su se nave
~ t i A n a r o č i t o se mislilo na hrabre borce protiv monotelitske i
I k o n o b o r a č k e
jeresi.
Ipak, Epar/agoga nije postala službeni p r i r u č n i k vizantijskog
prava.
14
Car je izabrao
Prohiron.
Zašto? Može se pretpostaviti
214
?smi.
s t o č n i
sma traju
da
je taj sabor poništen od strane
Sabora
ujedinjenja
IZ
879-880.
i priznaju
samo sedam
vaselje
n
skih
sabor
a. Oni prebacuju Za
padnima
da su
im odbili
ta
j
mali
ustupak,
iako su
pokazali
da
je taj sabor
dodat
na
onih
prvih
sedam sabora samo od strane reformatorskih kanoni
sta
u XI i
XII veku. Videti
F Dvornik, Le chisme
de PI/OtiIlS,
S
r
.
423-449.
Suprotno
onomc
što misli Y.-M.-J.
Congar,
COllsciellce
ecclesi gique, st
r
210.
93
ransoa/J1 or/uk
Page 46
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 46/64
da se plašio suviše radikalnog o g r a n i č e n j a svojih prava. o g u ć e
je t a k o đ e da vizantijski episkopat nije toliko želeo širenje pri
vilegija patrijarha koji je
s mo
za sebe tražio pravo da t u m a č i
dogme. Prema vizantijskom
o b i č a j u
takvo pravo pripadalo je
episkopima
kOji
su objedinjeni na saboru.
Uprkos tome Epanagoga se i dalje
jedn ko
koristila i više
autora pravnih dela
u k l j u č i l i
su
u svoje
p r i r u č n i k e
nekoliko na·
slova iz Epanagoge lL5
Tako se završio taj dugi period vizantijske istorije
kOji
su
karakterisale doktrinarne borbe. Otvarala
se
jedna nova era u
odnosima
imperiuma
i
sacerdotiuma.
L i č n o s t Fotija je umnogo·
me tome doprinela.
215
Za
više pojedinosti,
up.
F
Dvornik,
Ihe Idea o Apostolicity, str. 271 275.
94
POGLAVLJE VII
Kriza jedanaestog veka
Vizantija i Rim X
veku.
- Incident
pod
Sergijel11 IV; nor·
manska osvajanja. - Reformisti i I s t o č n a
crkva.
- Mihailo
Kiruiarije, Lav IX,
Humbert.
-
Grigorije VII
Vizantinci.
- U o č i Sabora
iz
1089 - leofUakt Ohridski i primat. - Krstaši
i Unija. - Nikita Nikomidijski i primat.
U Vizantiji su se nadali da Sabor ujedinjenja
iz 879-880.
predstavljati
p o č e t a k
perioda dobrih
odnos
izmedu Vizantije i
Rima. Izgledalo je da je dogovor Crkve zauvek zacrtan - bar se
tako verovalo - prvim kanonom tog
sabora 16
i proglasom sasta
vljenim tokom č e t v r t e sednice, kOjim se objavljuje da svaka
Crkva u v a t i svoje vlastite o b i č a j e i svoja prava.
2 7
Ovo je izgle·
dalo kao č v r s t a osnova za dobre meducrkvene odnose.
Ta j e n i c a je bila važna b u d u ć i da dve crkve - kao što
smo naglasili u uvodu
218
- nisu sledile iste prakse u oblasti
ka-
nonskog zakonodavstva. Vizantinci su se zadovoljavali takozva·
nim
apostolskim kanonima i odlukama vaseljenskih sabora
ili
nekih lokalnih sabora koje su upotpunjavali carskim
uredb m
2 6
2 7
2 8
Mansi,
17,
co l 497. U ovom kanonu se kaze
da
papine presude protiv bilo
koga na
Istoku
moraju
imati saglasnost
patrijarha
Konstantinopolja, i vice
I ersa. Ipak
, nastavljao je kanon, privilegije
koje pripadaju najsvetijoj
ka-
tedri Crkve u
Rimu ili
njenom episkopu
n e ć e
pretrpeli nikakvu promenu,
ni sada, ni kasnije."
Ibid.
col.
489: ..Sveti sabor je
rekao:
Svaka katedra
poseduje izvest
an broj
starih predatih
praksi.
O tom e se više n e ć e
raspravljati
ili vezi s tim pita-
njem
svadati. Pravedno je
da
Rimska crkva s a č u v a
svoje obrede.
Ali neka
i
Crkva
u Konstantinopolju takode
s a č u v a
neke o b i č a j e
koje
je nasledila iz
prošlosti. Neka isto bude i
za
ostale i s t o č n e
katedre."
Videti
str.
15, 16.
95
\ ;ZQnlija
i
rimski
prim t
Page 47
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 47/64
u vezi
sa
pitanjima vere. Na Zapadu su se,
p o č e v
od VI veka,
sa-
borskim
kanoni ma p o č e l e dodavati dekretalije papa, bez obazi
ranja
na
carsko zakonodavstvo.
219
Kad
se
raspravljalo o važenju
s a r d i č k i h
kanona u
aferi
s Ignatijem i Fotijem, vodilo
se
r a č u n a
o komplikacijama koje su nastajale usled razlika u prihvatanju i
t u m a č e n j u nekih kanona.
Kanon Sabora ujedinjenja i deklaracija
s a č i n j e n a
tokom
č e t v r t e sednice imali
su
u vidu
te razlike. Uzajamna
tolerancija
r z l i č i t i h praksi i
obreda
bila je
potrebna
ako su se u
b u d u ć n o s t i
hteli
i z b e ć i novi
sukobi izmedu crkava - nužnost koju, nažalost,
nisu morale
uvažavati
ni jedna ni
druga strana.
Istorija
č e t v r t o g v e n č a n j a
imperatora Lava Vl, koje je I s t o č -
na crkva smatrala nedozvoljenim, pokazuje
da
se papino apelaci
ona pravo i dalje prihvatalo i upražnjavalo u Vizantiji. Imperator
Lav VI, kome patrijarh Nikola Mistik nije
odobrio da
sklopi
tvrti brak,
okrenuo
se ka Rimu
i
ka
drugim
patrijarsima, traže-
od
njih
da
mu takav brak odobre. Papa Sergije
ll 904-911)
dozvolio je sklapanje tog braka uprkos tome što je
unutar
Vizan
tijske crkve pretio raskol. Inicijativa Lava VI zapravo se može po
smatrati kao apelacija Rimu
u jednom disciplinarnom
pitanju.
220
T a č n o
je da je
920,
kad je Nikola Mistik
ponovo v r a ć e n
na
svoje mes
to
od strane regenta i
savladara Romana
ILakapina
920-944), sazvao lokalni sabor, a č e t v r t i
brak
je s u đ e n u prisu
stvu legata pape Jovana X.
M e đ u t i m
taj inc ident pokazuje
da
su
dve crkve i dalje bile u
dobrim odnosima
kao i
933.
kad je Jovan
XI, na zahtev Romana
II 959-963), poslao legate u Konstanti
nopolj da
odobre
pokušaj uzdizanja na patrijarški tron šesnae
stogodišnjeg carevog sina Teofilakta.
Ta dva incidenta
a k o đ e
pokazuju da je papstvo, usled o č a j -
ne situacije koja je vladala u Italiji posle pada Karolinškog car
stva koje je štitilo Rim, i dalje zbog intriga rimskog plemstva
koje je postavljalo i skidala pape
po
svojoj volji,
ponovo
postalo
zavisno od vizantijskih careva.
219
Uporedi
ranije,
str.
49, 50.
220 je da
se
imperator
t a k o đ e
okrenuo ka drugim patrijarsima, kako
Nikola Mistik pominje u svom pismu 32,
ali iz
tog pisma o Č i g l e d n o proiz
lazi da je sam Nikola , kao i car. sma
tr
ao apelaciju
Rimu
i mešanje legata
glavnim st
var ima
PC Il l col. 200, 201. 204, 205, 206, 212).
96
Situacija se promenila 962. kad je Oton I postao imperator
i ostvario ideju o Rimskom carstvu na Zapadu; on je tada dobio
m o g u ć n o s t da vrši direktan uticaj na izbor papa. To je bio znak
da su nove nacije na Zapadu, koje nisu živele
pod
direktnom vlaš
starog
Rima
i kOjima je ideja o univerzalnom carstvu kojim vla-
da rimski imperator sa preston kom u Novom Rimu
bila
strana.
p o č e l e
da
zahtevaju svoj udeo u vladanju
h r i š
ć a n s k i m
svetom.'
Koliko su ti
novopridošli malo
razumeva1i ideju
o univerzal
nom carstvu u koju se u Vizantiji još č v r s t o verovalo, jasno poka
zuje incident koji se desio 968. Te godine,
Oton
I je poslao jednog
Langobarda koji je znao g r č k i , Liutpranda Kremonskog, caru Ni
kiforu
Faki
da traži ruku
jedne vizantijske princeze
za
svog sina,
b u d u ć e g cara. Papa Jovan X.II p r e p o r u č u j u ć i caru izaslanika, na
zvao
je
Nikifora
carem
Grka . Vizantincima se
nije
mogla naneti
ž e š ć a uvreda, b u d u ć i
da su
oni sebe nazivali
Rimljanima.
Izveš
taj
koji je sastavio Liutprand
122
o svom izaslanstvu
t a k o đ e
pokazuje
koliko su
novi
narodi loše poznavali
Vizantiju
i njen mentalitet.
Medutim, došlo je do incidenta 972. kad je car Jovan Cimi
skije 969-976) pristao na brak svoje n e ć a k e Teofane s
Otonom
II.
Njegov sin,
Oton
III, koga je podigla majka Grkinja, trebalo je da
otvori novu etapu u odnosima i z m e đ u Istoka i Zapada. Vizantijska
princeza, kojom je Oton III trebalo da se oženi, bila je v e ć na putu
za Rim kad je, iznenada, stigla vest o smrti mladog cara
{1002)-'' '
221
Reakcija
Vizantinaca na to upli tanje germanskih careva u rimske stvari
i izbor pape
bila
je žestoka. Tokom perioda opadanja Karolinškog carstva
Vizantinci
su
povratili izvestan
uticaj na izbor papa. Borba
i z m e đ u
ta dva
dela rimske aristokratije, jednog
kOji
je na strani Franaka, drugog
koji
viSe
vo
li
vizantijski uticaj, zatrovala je odnose Isto
ka
i Zapada tokom cele druge
polovine
X veka.
Kad je. na
primer, papa
Bonifacije
VII, koga su
podržava
li Vizan tinci. bio proteran iz Rima i morao da izbegne
II Vizan
tiju
974),
Vizantinci
su
pokazali nezadovoljstvo d e g r a d i r a j u ć i
rimsku patrijaršiju
koja je na imala papu koga nisu priznavali i koga su postavili na po
-
slednje mesto na jednoj od SVOjih lista patrijaraha i episkopa. Upore di II
Gelzer, Texte
der Notit;ae
episcopatuu11l
Abhandlungen der Bayerischen
Akad.
(Minhen, 1901) ,
st
r 569. Nolllia mora
biti
iz perioda 974-976.
222 Upo
redi
De legatiolIc
Co
nstantillopolilana. objavljena u
MOI/um.
Germa/li -
ac
his/or.
Scriptores
tOO1
3 str. 347-363. Uporedi t a k o đ e njegov Antapo-
dosis ibid
.
str. 273-339.
223
Upo
redi
F Dvornik,
T Je
Making o Central and Eastern
Europe.
London,
1949, st
r 95-185.
97
I musaa DI omik
\ i;:mtlJja i rimski primllt
Page 48
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 48/64
Tokom pontifikat a germanskih papa koje su postavili Oto-
ni i Henrik II, Vizantinci su da
Rim za
novo-
tarije. Najvažnija je bila
v o đ e n j e
Filioque koje je službeno
u k l j u č e n o unikejski Simvol vere.' Izgleda
da
je papa Sergije IV
( /009-1012) sinodainim pismom O svo m izboru, kako je bilo
u o b i č a j e
da se
u č i n i po
slao u Vizantiju
Ispoveda nje
vere
sa
dodatkom Filioque Patrijarh
Sergije
je to ispovedanje odba-
cio i ime pape nije upisano vizantijske diptihe kojima su se
nalazila imena koja su se pominjala tokom liturgije. o g u ć e
je da od tada Vizantinci prestaju sa starom praksom da upisu
ju ime rimskih patrijaraha u svoje diptih e. Neki su kasnije taj
d o g a đ a j posmatrali kao t a k raskola. Nikita Nikejski, koji je
u XI veku napisao raspravu o raskolu, govori o prekidu kaji se
desio
pod
Sergijem, ali priznaje da nije znao razlog.
'
Ipak, ovo još uvek nije z n a č negiranje rim skog primata
od s
tran
e Vizantinaca niti , uistinu, t a k raskola. Bez sumnje,
od kraja X ve ka dve crkve nisu imale mnogo dodirnih
a k a ,
ali još nisu bile neprijatelji. Ipak, raslo je udaljavanje dva sveta.
Zapadni su sve manje i manje razumevali vizant ijskj koncept va-
seljenskog k o g carstva, a na Zapa
du
se
uop
štavala ideja
o tome da je samo car koga je papa krunisao u Rimu bio istiniti
naslednik cezara. Postojanje rimskog ca
ra
u Kon stantinopolju
bilo je skoro palo u zaborav.
Uprkos svemu, dokle god je Vizantija u v a l a posede u ju
žnoj Italiji ostajala je blizu Rimu, uprkos odbijanju i n e m o g u ć -
nosti
da
deluje. Dok je u južnoj Italiji postajao mo st
i z m e đ u
Vi-
zantije i Zapada , bila je pris utna m o g u ć n o s t da kontakti izmedu
Konstantinopolja i Rima postanu
č e š ć
i
Nažalost, taj
m
os
t su naglo razruši
li
normanski
voj
nici osvajanjem vizantijske
224 Uporedi J
A.
Jungmann,
MissarufII solenmia,
B e č , 1948 s
ir.
578 i dalje o
pojanju
Sim\ ola vere na
liturgiji u
Rimu. Izgl
e
da da
je proces
u k l j u č i v a n j a
Filioqlle
u
Sim vol vere
bio
p r i l i č n o
s
por
.
Cini se
da
upotreba dodaika
nije
poslala opšla
pre
1014.
225
PC tom
120, col. 717 i dalje. Uporedi F Dvornik, e Schisme de Photius
S
r. 532.
98
teritorije Italij e.' Taj d o g a đ a j je za odnose Istoka i Za:
ada morao imati još štetnije
po
s
ledICe
od rusenja mosta
Ilin
od s
tr
ane Avara i Slovena u Vl veku.
Mora da je jedna druga okolnost bila još važnija za udalja
vanje koje se
p o j a č a v a l o
i z m e đ u
dve
ju
crkava. BII:Je to
duboka
transformacija do koje je do šlo u zapadnom hn sca nstvu posle
uvodenja nekih germanskih o b i č a j a u crkvenu orga1l1zaclJu. Ger
mansko shvatanje svojine suštinski se r a z h k od h v a ~
1 J a
Rimljana i Grka. Ne mogavši da pojme m.ogucnost da kroz
st
itu cij u postanu v
la
snici zemlje ili g r a đ e v 1 l 1 e ~
n ~ a n s k e
nac Je
nastavile su
da
kao
jedinog
vlasnika zgrade ih
zdanJU
po smatra
·u onoga koji je naložio da se ono napravi.
Primena
tog pOjma
Jna crkvene institucije bila je uzrok
r e v o l u c l O ~ ~ r n o g .ra.zvo}a.
u
,.
t Za
padne
crkve. Tako su episkopi izgubIh adml1l1stratlv-
zIVa u d ' b. .
no upravljanje crkvama koje nisu sami izgradil
i.
Za. uz
1 I 1 a ~ 1
su
posmatrali crkve
i z g r a đ e n e
o svom tro
š.ku
ka? sv?}e v l ~ ~ n ~ s t : . ~
i sebi su pripisivali č a k i pravo da imenUjUsvestemke kOJI bl nJI
ma upravljali. . . ki h )
Taj sistem crkava koje imaju svog vlasmka ( Elgen rc en
u Francuskoj se primenjivao na opatije i eparhIJe. Komb11l0-
van sa
feudalnim sistemom,
o m o g u ć i o
je kraljeVima t O J ~
~ k e
di-
nastije da transformišu e m a č k u crkvu u Carsku crkvu ( Re
ichskirche ),
potpuno
p o s v e ć e n u kraljU
Ih
caru.
Po sledica takvog stanja bila je ta da Je u Xl veku zapadno
a n s t v o
postalo skupina
a u t o n o m ~ i h
i. n a l n J ~
.c
rka va
nad kojima je knez težio da , kao kralj I svestemk , za
dr
zl ne sa-
l
· ·e vec l vla sništvo dok ·e centralna vlast, papstvo,
mo uprav JanJ
. . , . .
I
. . k kicmena nlo ždina Crkve, sebe vIdela hsen u svoJ Ih pov a-
Isti
ns a . ..
r
m Zl
oupotrebe
koje su iz toga rezu ltirale - SI
mo
mja, posta-
~ j e episkopa kao laika, brak sveštenika - bile su odgovorne
za
opada
nj e ugleda Za
padne
crkve u X veku.
226
227
r
Cha
landon Histoire
N bol e delo o normansk.im osvajanjima II
ta
IJl Je .
. '
deaL d ~ m i l l a t i o l l
ormande
en Italie et
eli
Sicile tom
2 Pnnz
190
; d
r
U
por
e
di
A.
Fliche
,
a reforme gregorieflfle
P
ariz 1924
tom
l
s
tr
.
1 I a
Je.
99
Page 49
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 49/64
fransoa Dvormk
ViZllnlrJll , r msk
prim l
Page 50
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 50/64
Arapi, i tu je postavio
jednog
arhiepiskopa. Sazvao je Sabor u Si
pontu 1050. Na ovom Saboru je donet veliki broj reformnih
od-
r e d ~ b a . Neke od njih su bile usmerene protiv g r č k i h liturgijskih
oblca)a
kOJI
su se
o d o m a ć i l i
u ltaliji. Reformatorsko sveštenstvo
se tada prepustilo intenzivnoj aktivnosti u svim provincijama,
p o d r a z u m e v a j u ć i vizantijsku teritoriju Apuliju.
Grci su
p o č e l i
da brinu. Patrijarh Mihailo Kirularije (1043
-1058 231
bio je ambiciozan i ponosit č o v e k . Nije voleo Latine i
odgovoriO je kontrarnerama. Pošto su Latini nameravali da u Ita
liji. g r č ~ u
liturgijU zamene latinskim obredom, naredio je svim
latlI1sklI11
u s t a n o v a ~ a u Konstantinopolju da
pod
pretnjom
zatvaran)a usvo)e grckl obred. Za potrebe Grka iz Apulije patri
arh e od Lava, arhiepiskopa ohridskog, tražio da sastavi raspra
vu ko)a brani g r č k i obred i napada latinske prakse.
. Lav
je svoje č u v e n o pismom poslao latinskom tranijaskom
episkopu, na vizantijskoj teritoriji, k r i t i k u j u ć i u njemu latinske
prakse,
n a r o č i t o
upotrebu beskvasnog hleba u liturgiji. Zanimlji
vo
)e zapaZiti da nI)e pomenuo Filioque Pismo je poslato u jed
nom
.:.rlo lošem trenutku.
Ono
je
širilo anti1atinske prigovore U
A p u l ~ ) trenutku kad se, zbog napredovanja Normana
kOji
su
~ g . r o z a v a ~ 1 papsku i vizantijsku teritoriju, nametao vojni i politi
cki savez I z m e đ u pape i Vizantije. Da
bi
zadobio latinsko stanov
ništvo:car Konstantin IX
Monomah
(1042-1055) za upravnika
vlzantl)ske teritorije izabrao je Latina Argira, koji je pregovarao
sa papom?
paktu usmerenom protiv Normana.
BJ
To
je, uosta
lom, doprinelo porastu patrijarhove netrpeljivosti
jer
je Argir
23 Videti E. Amann, Michel C ć r u l a i r c , u; Diet.
de
theo/.
cathol.
Pariz, 1929,
t ~ m 10,
col.
1683- 1684.
Uporedi takode A. Michel , llumbert ul/d Keml/a
n ~ s , t.om 2, P a d e ~ b o r n , ~ - 1 9 3 0 . Uporedi t a k o đ e V
Grumel,
Les preli
m m ~ ~ r c s du selmme de
MIchel
C ć r u l i r e
ou la
question romuine avant
1054 u: Re\lue
des Etudes byzantil/es 10
(1952),
str.
5- 24,
i
P
L'Huilli
er,
Le
schisl11c
de 1054 , ll: Messager de l exarchat
du
patriarche rime eli Euro -
232
233
pe occidentale
5 (1954),
str.
144-164.
Ponovo izdato
u: PC 120,
col.
836 i
dalje.
O tO,m p i t a ~ L I . videti ]. Gay, L ltalie meridionale et ( Empire hywlItin de
~ 6 7 a
1071
l anz,
1904, str. 450- 472.
Uporedi takode D. M. Nicol, Byzan-
t l t ~ m and the Papacy in the Eleventh Cen tury , ll: TJle ournal
o
Eccles.
History 13
(1962), str. 1-20.
102
bio njegov l i č n i neprijatelj . Nažalost, Norrnani su
juna
1053. po
bedili papinu i vizantijsku armiju, a papa je zatvoren.
U m e đ u v r e m e n u Humbert je na papin poziv, kao odgovor
na pismo Lava Ohridskog, sastavio dugu raspravu
punu
kritika
i uvreda protiv g r č k i h
o b i č a j a . Ta
rasprava nije bila
u p u ć e n a
u
Konstantinopolj zato što je II medllvremenll car poslao nove
iza
slanike da
z a k l j u č e
antinormanski savez i ubedio je patrijarha
da uputi prijateljsko pismo papi. Papa je onda o d l u č i o da poša
lje
Humberta
, Frederika Lorenskog i Petra Amalfijskog kao lega
te u Konstantinopolj.
Humbert
je pripremio drugi odgovor na
Lavove napade. Bio je
k r a ć i
ali je i da lje, nažalost, bio izrazito
Ilfdiplomatski, n a r o i t o s obzirom na prilike. Hteo je da u njega
opet u k l j u č i skoro sve što je rekao u svojoj raspravi. Patrijarh se
samo mogao uvrediti, jer je kardinal izražavao sumnje u legitim
nost nj egovog izbora, sumnje koje je potkrepljivao č i n j e n m a .
Takode, pobunio se protiv upotrebe titule vaseljenski . To je, go
vorio je, skrnavilo prava Aleksandrije i Antiohije koje su imale
p r e i m u ć s t v o
nad Kon
stant
inopoljem usled njihove veze sa apo
sto lom Petrom. Ova titula je ugrožavala i pravo koje je
pripada
lo Rimu, majci svih katedri. Petrovski argument je, dakle, opet
bio usmeren protiv katedre u Konstantinopolju.
Patrijarh,
kOji
je
o č e k i v a o
prijateljsko pismo kao odgovor
na
svoje vlastito pismo, kratko ali
u č t i v o
bio je posebno izne
naden i posumnjao je u spletke od strane svog neprijatelja Argi
ra. U v r e đ e n Humbertovim stavom koji je ocenio kao nadmen,
odbio je da nastavi pregovore sa legatima i z j a v l j u j u da ih nije
poslao papa,
v e ć
Argir.
Humbert je krenuo
II
napad,
n a d a j u
se da uz carevu
p o m o ć
i verovatno ohrabren od strane Argira, m o ć i da smeni
patrijarha. ObjaviO je prvo i
d u g a č k o
pismo, prevedeno na
g r č -
ki, s l i č n o pamfletu protiv patrijarha. U s v a đ i sa monahom Niki
tom Stitatom, autorom rasprave kojom brani g r č k e o b i č a j e koje
je napao kardinal, Humbert je
l i č n o
pokrenuo pitanje Filioque
Na kritike latinskih o b i č a j a koje je sad ržala rasprava r č k o g mo
naha, odgovorio je na
ost
a š ć e
n
i uvredljiv n a č i n . Ipak, car,
234
Uporedi Humbertove sp
ise
protiv Grka u: PL tom 143, col. 744-769
(me-
du Lavovim pismima),
929- 1004. Novo
izdanje
Nikitinog
spi
sa
dao je
A.
Miche
l u svom delu
Humbert lind Keml/arios
tom 2, str. 322- 342.
103
Fnmsoa Dvormk
kaji se staraa
da
se sa
papom
z a k l j u č i
sporazum
obavezao
je
Ni
\
i::01ltija
i rimski primat
Sadržaj bule je uzdrmao ne samo patrijarha, v e ć i
Page 51
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 51/64
kitu da
osudi svoje spise i
ponizi
se pred Humbertom.
Humbertovi pamfleti i pisma prvi put su otkrili Vizantinci_
ma principe reformatora. Do tada
ni
su vodili r a č u n a o prome
nama koje su se desile u stavu Rimske crkve. Iskreno g o v o r e ć i .
oni ih nisu razumeli. Ako posmatramo vizantijski razvoj što se
t i č e
papstva i njegovog položaja u Crkvi,
m o r a ć e m o
priznati
da
je
za vizantijski mentalitet širenje apsolutnog i direktnog autori
teta pape nad svim episkopima i vern icima koje su propovedali
reformatori
bilo u
suprotnosti
sa tradicijom koja
je
bila bliska
Vizantiji. To širenje je vodilo poništavanju autonomije njihovih
Crkava. Što se t i č
liturgijski h
prakSi Vizantinaca. one su posma
trane kao sumnjive. ako ne za osudu. Eto zašto argument
koji
je
Humberl da bi
potkrepio
svoje teze, izvukao iz Dona io on-
stantini
nije impresionirao Vizantince.
Oni su
n a r o č i t o
uvredljivim smatrali n a č i n na koji su radili
legati, tako da se,
umesto
da se
okrenu protiv patrijarha kao
što
se Humbert nadao. celo sveštenstvo svrstalo na njegovu stran
u.
Ono
što im je Humbert govorio bilo je
za
njih suviše novo. i nje
gova kritika g r č k i h
o b i č a j a
povredila
je
njihova
patriotska
ose
ć a n j a . Humbert
je
izgubiO strpljenje, pa iako
je saznao
za sm r t
pape, sastavio je č u v e n o pismo o izopštenju protiv patrijarha.
ostavio ga
je
na
oltaru
Svete Sofije i
napustio
grad.
Bula o izopštenju, koju
je Humbert
sastavio,
jasno pokazu-
je u kojoj meri se mentalitet Rimske crkve promenio pod utica
jem reformatora i koliko su oni malo razumeli s t o č n u crkvu i
njene o b i č a j e . Humbert je
u njoj
otkrivao ostatak
sv ih velikih
jeresi. prebacivao joj je simoniju - mada je simonija cvetala u
Zapadnoj
crkvi, a
ne na
Istoku -
osudivao je njene oženjene
sveš
tenike
, njihove
brade
i
duge
kose,
o s u đ i v a o je č a k
Vizanti
nce da su izos tavili Filioque iz
Sim
vola vere p o k a z a j u ć i time svo
je nepoznavanje istorije crkve.
135
235 Evo šta kaže M. Lugi povodom lc bule u svojoj knjizi
e
Scllisme hyz llItill,
Pariz, 1941, st r 205-206: "Sa svakog stanovišta, ovaj teatralni gest bio je
za ža lj
en
je: za
žaljenje zato što se nije moglo pitati da
li
su legati, dok
je
Sveta sto
li
ca bila prazna - bili kako treba o v l a š ć e n i da preduzmu tako
ozbiljnu meru; za žaljenje, zato što je beskorisna
i
neefikasna .. ; za žaljenje
104
duboko
cara. Nemir koji je usledio m e đ u narodom obavezao Je cara d.a
odustane od SVOjih napora da smiruje situaciju i da sazove veli
ki
sabor.
On je osudio bulu č i j i je primerak
bio
javno
spaljen i
izopštio legate za koje se govorilo da ih
je
poslao Argir. .
Tako
je
izaslanstvo koje
je trebalo da
sklopi savez
Izmedu
Vizantije i papstva završilo
t r a g i č n i m
raskidom.
L e ~ a h ,
naro
č i t o Humbert
bili su ozbiljno
odgovorni.
Ipak, prepiska
I z m e đ u
Mihaila Kirularija i Petra Antiohijskog,
otkriva nam da
je krivi
ca
i na strani Kirularija. U isto vreme, ta prepiska nam govori
koliko je udaljavanje
izmedu
Vizantije i Rima uznapredovalo.
Vidi se i da je Kirularije imao predrasude i
n e t a č n e
predstave o
Rim skoj crkvi i njenim
o b i č a j i m a .
2 3 6
*
Ipak,
kako
se Kirularije nije
okrenuo p r o t i ~ pape iiiprotiv
Latinske crkve kao takve,
pošto
legati nisu izopstih
patnJarha
I
njegove sledbenike , ne može se r e ć i da je Vizantija odbacila
sk i
primat
i
da
je
v e ć po
stojao raskol
izmedu
te dve crkve.
NOVI
pregovori su, naime , z a p o č e t i pod
pontifikatima
Viktora II , St:-
fana IX i 1072.
Aleksandra
II.
M e đ u t i m
normansko pitanje i -
nilo je pregovore m u č n i j i m a savez težim.
Na poziv Aleksandra II, sv. Petar Damijani sastavi? je r a s p r a
vu o greškama Grka, J7 koju je posvetio patrijarhu tesko Je znati
o kome patrijarhu se radilo - koji
je
tražio od Latma
da
ob)3sne
svoje
u č e n j e prema
kome Sveti Duh ishodi
Oca
i Sina. U toj
raspravi Damijani izražava svoje zadovoljstvo sto
Vidi
?a se .patn
jarh obratio ne bilo
kom
e v e ć
direktno sv.
Petru,
da
bl dobiO ob
jašnjenje latinskog
č e n j a . On t o v e u j e
papu
t o l o m
ko
ga
je sam Bog udostojio
da mu
otkrije svo
Je
taJne.
Posto
Je
naveo
pasus iz Mt 16 nastavlja: Tvorac sveta Je Izabrao ovoga
n a r o č i t o po samom sadrž
ajU te
n i c e i tonu kO i.m izgovorena. O n ~ je
prebacivala Kiruiariju i njegovim sledbenicima, h r e k t . [ ~ o . g o t o . v . o
SVI
ll
Vizantinci ma , pored zasnovanih prigovora, celu jednu senju )eresl LUlllLS
ljen
ih
z l o č i n a . Lugi daje i francuski prevod bule.
236 Vid
et
i tu prepisku u: PC 120,col. 75 1
8
19.
237
P
14 5, col. 633 642.
105
Fransoa
Dvornik
T
VizmrliJa
rim kJ
prim l
Ho
Page 52
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 52/64
pre svih drugih smrtnika na celoj zemlji i njemu je dao, kao traj
nu povlasticu, katedru najvišeg nadzorništva, da bi se svaki č o v e k
koji želi da zna nešto božansko l duboko, okrenuo ka p r o r o č a n -
stvu i doktrini tog u Č i t e l j a . Damijani zatim na ikonomijski n a č i n
objašnjava r i m o k a t o l i č k o
u č e n j e
o Filioque.
Grci su mogli prihvatiti ovu definiciju o papinom primatu.
Sveti apostol Petar je uvek bio slavljen u Vizantijskoj crkvi i ona
mu je ukazivala vrlo veliko poštovanje, 8 a njegovi naslednici u
Rimu uvek su posmatrani kao
n a j v e ć i
autoriteti u stvarima
u č e -
nja. Iako ne izgleda da su patrijarhov demarš i Damijanijev od go
vor imali opipljivih rezultata, taj ispad barem pokazuje da je bilo
uvek m o g u ć e č a k i posle 1054, raspravljati na pomirljiv i ozbi
ljan n a č i n o razlikama koje su postojale i z m e đ u dveju crkava.
Na p o č e t k u
je izgledalo da su pregovori koje je
z a p o č e o
car
Mihailo VII sa papom Grigori jem VII
(1073-1085)
bili takve pri
rode da ponovo približiti dve crkve. Vizantijsko carstvo bilo je
u velikoj opasnos ti posle katastrofe u Manzikertu. Turci su zauzeli
veliki deo Male Azije i pretili su i s t o č n o m delu Carstva. Sve to je
cara
podstaklo da se okrene papi i da
mu traži
vojnu
p o m o ć
obe
ć a v a j
u ć i zauzvrat da obnoviti prijateljske odnose
sa
Rimom.
Papa je odgovorio
s r d a č n i m
pismom u kome je izražavao
svoje zadovoljstvo približavanjem. Mislio je da prikupi je dnu ar
miju kako bi došao u p o m o ć Konstantinopolju i da je on l i č n o
prati. Nažalost, Grigorijev poziv vitezovima - on se č a k obratio
i caru Henriku IV s ciljem da
pomogne
Konstantinopolju - ni
je imao o č e k i v a n i u č i n a k . 2 3 9 Uskoro je žestoki sukob kOji je su
protstavio Henrika IV i novu papsku ideologiju o
n a d m o ć i
du
hovnog nad svetovnim obavezao papu da traži
p o m o ć
i zaštitu
kod Normana, zakletih neprijatelja Vizantije. A ako verujemo
238 Upo red i šta o tome kaže J Meyendorffu svojoj studiji
..
S. Pierre, sa prima
ule
el
sa sllccession, dans la theologie
bY7..anline ,
ll: La prima/lte de Pierre
dalls I'fg/ise ortllOdoxe Neuchatel, 1960, str. 96 i dalje. Uporedi t a k o đ e
njegov č l a n a k
S
I Peter in Byzanline Theology",
u: St. Vladimir Semi"ary
Quarterly, tom 4, Njujork,
19
60, sir. 26- 48.
239 Videti izdanje
E.
Caspar, Das
Register Gregors VII
MomInI. Germ.
Hist.
Epislolae selectae, Berlin, 1920, str. 29 (pismo Miše u), 70, 75 (poziv pr in
č e v i m a ,
167 (pis mo Henriku IV), 173.
106
onome
što Ana Komnin o njemu kaže, Vizantinci su posebno
mrzeli pominjanje Grigorija VII.
Možemo se pitati da
li
je Grigorije imao više
s r e ć e
u svojim
odnosima
sa Vizantijom nego Lav IX Dovoljno je p r o č i t a t i nje
govo ictatus papae' da bi se uvidela ogromna udaljenost Isto
ka
od Zapada,
n a r o č i t o
otkada su ideje reformatora potpuno raz
vijene i bile primenjene na
odnose
saderdotiuma imperiuma.
Č a k se ima utisak da je Grigorije, s a s t a v l j a j u ć i taj
dokument
imao u vidu i neke težnje Vizantije. Izgleda da to pokaZUje izja
va da titula vaseljenski pripada
i s k l j u č i v o
papi. Isto kao i zah
tev da jedino ime pape bude svuda
pominjano u liturgiji, i da
naziv papa bude č u v a n samo za rimskog episkopa. Papa je ta
kode jedini kOji može potvrditi odluke sabora.
Ovi zahtevi izazvali su brojne prigovore kod Vizantinaca.
Sa druge strane, Vizantincima je bilo n e m o g u ć e da papi pripišu
vlast da postavlja cara, da razrešuje njegove p o t č i n j e n e posluš
nosti koja
mu
pripada,
č a k
i ako se
on
oglušio o svoje dužnosti;
bilo im je n e m o g u ć e da pripišu papi pravo da nosi careve insig
nije, i da obavežu kraljeve da ga pozdravljaju l j u b e Ć i mu stope.
Dokumenat
kOji je Grigorije objavio, a kOji je proglašavao
n a d m o ć
duhovne nad svetovnom v l a š ć u , razrušio je poslednje
ostatke h r i š ć a n s k o g jelinizrna, još prisutne na Zapadu. Rimska
crkva je ispovedala novu p o l i t i č k u ideologiju, vrlo r a z l i č i t u od
one koja je na Istoku još opstajala. Bilo je malo šansi da se d o đ e
do kompromisa z m e đ u dve ideologije.
Ipak, izgleda da Vizantinci još nisu postali svesni tako du-
boke promene. Tako, na primer, pismo koje je kijevski
mitropo
lit Jovan II
(1080-1089)'42
poslao antipapi Klimentu III izgleda
da pokazuje da je on još verovao u
m o g u ć n o s t
saveza i z m e đ u Ri-
ma i Vizantije. Mitropolit je s v e d o č i o o vrlo prijateljskom stavu
240 Anne Comncnc, Alexiade izdao i preveo
B
Leib, Pariz, 1937, tom l slr.47,
48,50,52.
241
Objavio
E.
Caspar,
op. cit. str.
202 208. Uporedi
H.
X.
Arquilliere,
Saillt
Gregaire VII Pariz, 1934, s
ir.
130 dalje. Uporedi studiju J T Gilchrist,
"Canon
Law
Aspects
of he
Eleventh CenturyGregor ian Reform Program
me
,
u:
7he
ourllal ofEcclesiastiealHistory, 13
(1962), sir.
21 38.
242 Izdanje A. Pavlov, K r i t i č e s k i e
opyty po istorii drev'lejšej
greko
-
russkoj
pole
miky protiv Latillja", SI.
Petersburg,
18
78, sir. 169, 186.
107
Fransoa
DI omik
prema Rimu. Nije izgledalo da ga
zanima
primat koliko druge
Vizantija i rimski prim(l/
Izgleda
da je
stvarno papa bio sasvim
spreman
da se vrati
Page 53
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 53/64
zloupotrebe koje je opazio u latinskoj crkvi, n a r o č i t o Filioque.
On
je
podstakao Klimenta III da ude u kontakt sa patrijarhom
Konstantinopolja i
da
radi
na ukidanju
tih "zloupotreba".
Savez Grigorija VII
sa
Normanirna
naveo je
cara
Aleksija
Komnina (1081-1118) da se okrene Henriku IV
'
i njegovom
antipapi. Ovaj poslednji v e ć je bio ušao u kontakt sa Konstanti
nopoljem
kad
je naslednik Grigorija VII, Urban II, poslao svoje
legate
imperatoru.
I m a j u ć i u
vidu da mu Henrik
IV nije
mogao
biti od velike koristi,
car je
ušao u pregovore s
Urbanom
II. Na
dao
se
da
bi
papa mogao
držati Normane daleko od Vizantije.
Ovo
saznajemo kroz akte sabora kaji je car sazvao 1089.
244
Car, kOji je predsedavao saborom , izjavio je da je papa bio spreman
da
ponovo uspostavi harmoniju i z m e đ u Rima i Vizantije, ali se ža
lio
da
je ime pape bilo izostavljeno u diptihu
iz
Konstantinopolja.
T a k o đ e
je
pitao da li je bila uvedena kanonska odl uka koja
o v l a š ć u -
je raskid sa Rimom. Prelati su izjavili da nije postojala. Ali, pošto su
postojale važne razlike u
o b i č a j i m a
dveju crkava, bilo je
neophod
no da se
one
ukinu pre nego što se papino ime upiše u diptihe.
Onda je patrijarh Nikola III
(1084-111
I tražio od pape da,
za
p o č e t a k
pošalje svoje ispovedanje vere u Konstantinopolj, kao
što se to i n i l o svaki
put
kad je novi papa
u p u ć i v a o
u Konstantino
polj
pismo povodom
s v e č a n o g
u s t o l i č e n j a
Ako bi to ispovedanje
vere bilo z a d o v o l j a v a j u ć e njegovo ime bi se upi salo u diptihe. Za
tim bi se, za
osamnaest
meseci,
sabor
morao okupiti Konstan
tinopolju gde bi, u prisustvu pape ili njegovih poslanika, raspra
vljao o razlikama koje su postojale e đ u dveju crkava.
243 To
mu
je, verovatno, zavredelo izopštenje od strane Crigorija VII. On je,
b u d u ć i veran Mihailu Vl sa kOjim je bio u kontaktu, izopštio
1078.
Ni
kifora III Botanijata
kOji
je smenio Mihaila VII. Bile su to prve primene
uslova iz
Dictatus
papae. Uporedi E Caspar,
op.
cit., str. 400, 401, 524.
244
Objavio w. Holtzmann II svojoj studiji "Unionsverhandlungen zwischen
Kaiser Alexios I und PapsI Urban ll. im Jahre 1089", l l :
Byzantin.
Zeitscllrift
28 (1928),
str.
38-
67 (str.
60- 62).
Uporedi t a k o đ e V GrU1ne ,
Les Regestes
des
Actes
du
patriarcat
de
Constantinople
Pariz,
1947,
tom I,
fase. 3, str. 48.
108
u Konstantinopolj i da ga je normanski princ Rože Giskar u
tome
ohrabrivao.
245
Nažalost,
nemamo
dovoljno
dokumenata da
bismo mogli proceniti da li je papa zaista poslao pismo koje mu
je patrijarh tražio, i da li je njegovo
ime
bilo upisano u diptihe.
Dva dokumenta
iz istog vre
mena otkrivaju nam neprilike
koje su otežavale
put
obnavljanja
s r d a č n i j i h
odnosa.
Jedan
je
pi
smo Vasilija, mitropolita Regia u Kalabriji, kOji
je
morao da na
pusti svoje mesto jer su ga Norrnani proterali
kad
je posle osva
janja odbio da se p o t č i n i jurisdikciji pape. Poslat papi pre nego
što je patrijarh sazvao sabor, susreo
je Urbana
II na Saboru u
Melfiju gde je s njim imao
m u č n
razgovor. Pismo,
puno
gor
č i n e koje je uputio Nikoli III krajem 1089, prepuno je optužbi
protiv
pape, Normana i Latina uopšt
e.2 16
Ono
nam otkriva ose
ć a n j a Grka koje su Normani obavezivali da
napuste
Kalabriju
i kOji su videli svoje katedre pod
okupacijom
latinskog prelata.
Papa
je opet zahtevao
svoja
prava
nad nekada
vizantijskom Ita
lijom, koju mu
je
oduzeo i k o n o b o r č k i
car
Lav III
732-733.'' '
A Vizantinci su, prirodno, bili zbog toga o g o r č e n i .
Drugi dokument
je pismo
koje
je poslao
Nikola III Sime
onu II Jerusalimskom.248 To pismo s v e d o č i da se papa Urban
II t k o đ e okrenuo
drugim
patrijarsima
z a h t e v a j u ć i
od njih isto
što i od cara. Simeon je taj zahtev
pape
preneo
svom
kolegi iz
Konstantinopolja,
Nikoli III. Njegov odgovor nam
pokazuje
da
je
bio vrlo
zauzet greškama
Latina, n a r o č i t o azimom i pro
blemom
Filioque.
On
navodi u o b i č a j e n e argumente
protiv
tih
"grešaka", t k o đ e raspravlja o
navodima pisma,
kOjima
je
papa
hteo
da
potvrdi svoj primat u Crkvi. On ne odbija papi izvestan
245
To je potvrdio Codefroi Malaterra ll: Historia Skula
PL
149,
col.
1192.
246
Videti W. Holtzmann, op. ci ., str.
64-66.
247 O tom problemu videti M.
V
Anastos, "The Transfer
of
Illyricum, Cala
bria and Sicily to the Jurisdiction of the Patriarchate odf Constantinople
in 732-733", ll: Silloge
Bizalltina
in ollore di
S.
G. Mercati, Studi Bizantini
eneoellenici, 9 (Rim, 1957), str.
14
- 31.
248
Objavio A. Pavlov, K r i t i ć e s k i e
opyty
.. str.
158- 169.
Videti V. Crumel,
,,Jerusalem entre Rome et Byzance. Une lettfe
inconnue
du patriarche de
Constantinople Nicolas III
a
on c o m ~ g u e de Jerusalem",
u:
Echos d Oriel1t,
38 (1939),
str.
104-117.
109
r moo l vomik
primat. "Bilo je neko vreme, piše on, kad je papa bio prvi m e đ u
\ izaIl/IJIl
i
r imski primili
Naveli smo ovaj pasus
jer
z a k l j u č u j e sve ono što je Teofi
Page 54
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 54/64
nama, kad je imao ista o s e ć a n j a i iste misli kao i mi. Sada kad
ima suprotna
o s e ć a n j a
kako
bi
se mogao zvati prvim? Neka, da-
kle, pokaže istost svoje vere, i onda primiti primat... Ali, ako
to ne u č i n i nikada
n e ć e
dobiti
ono
što traži od nas.
To pismo je nastalo pre Sabora iz 1089. Patrijarh je kasnije
smekšao, ali ton i sadržina tog pisma pokazuju koliko je bila ži
va
uspomena
iz 1054. u Vizantiji. Uprkos lOme, izgleda da su
pregovori nastavljeni i savez i z m e đ u Rima i Vizantije izgledao
je opet
m o g u ć
...
Arhiepiskop ohridski Teofilakt ponovo je pozvan da se izja
sni o greškama Latina. On je to u č i n i o u kratkoj
raspravj249
i
njegov sud iznenadio je u m e r e n o š ć u i pomirljivim namerama.
Teofilak izjavljuje da razlike u obredu i
o b i č a j i m a
nisu toliko
važne i da ne
bi
smele dovesti do raskola.
ne
se moraju posma-
trati o č i m a h r i š ć a n s k o g
m i l o s r đ a .
On
č a k
nalazi opravdanja i
za
Filioque
Ta
formula se razvila zato što latinskom jeZiku nedo-
staje dovoljna bogoslovska terminologija. On prihvata upotrebu
hleba azime od strane Latina, zato što pismo ne pominje
kOjim
hlebom se služilo tokom pashainog obeda. Tako dakle, z a k l j u č u -
je on, neka svaka Crkva u v a svoje
o b i č a j e
i ne prigovara drugoj
što ima prakse d r u g a č i j e od njenih.
no
što je važno jeste dogovor kaji se
t i č e
istinske vere.
Ako se kod
Zapadnih
nalazi
neka
greška koja slabi u č e n j e
otaca, kao što je
s l u č a j
za dodavanje u Simvol
onoga
što se
t i č e
Svetog
Duha
- to je n a j v e ć a opasnost - oni koji tu grešku ne bi
odbacili, p r o c e n j u j u ć i da
ona
zaslUŽUje da se ispravi, ti bi bili ne
dostojni oproštaja, č a k i ako bi govorili sa visine trona
kOji
pred
stavljaju svima kao najUZVišeniji, č a k i ako bi ispred istakli Petro-
vo ispovedanje i blagoslov
kOji
ide uz njega, č a k i ako bi mahali
ispred naših
o č i j u k l j u č e v i m a
carstva. Premda veruju da slave
Petra tim k l j u č e V i m a oni ga
o b e š č a š ć u j u
time što ruše
ono
što
je on ustanovio, i što ruše temelje crkve koju on treba da
drži .
249
Lib
er de ;;s
quorum Latili;
accusalltur
PC 126
,
col. 221 49
110
lakt u svojoj raspravi rekao o rimskom primatu.
Te r e č i
su do-
nekle i r o n i č n e ali pokaZUjU da je Teofilakt prihvatao petrov
sku tezu kojom su pape
branile
svoj
primat,
što je važno. Cela
rasprava iznenaduje željom
za
savezom izmedu dve crkve, koja
se u njoj
o s e ć a
Za njega
primat
nije predstavljao
tako
ozbiljnu
prepreku kao
Filioque
Teofilakt t a k o đ e govori o sv. Petru u svojim
t u m a č e n j i m a
jevandelja. K o m e n t a r i š u ć i Mt 16 18
250
on naglašava č i n j e n i c u
da je Gospod na Petru utemeljio svoju Crkvu. Petrovo 1Spove
danje
je temelj na koji se oslanjaju svi vernici.
Pošto nam
je
potvrdeno u H ristovom ispovedanjU. kako
bi
nas vrata pakla,
to jest grehovi mogli nadvladavati?" K l j u č e v i nebesa su samo
Petru ostavljeni, ali svi episkopi imaju istu vlast da vezuju i raz-
vezuju grehove.
Teofilakt je ubedljiviji kad govori o odeljku Lk
22,
32-33.
2"
:1
ti
kada
se
obratiš utvrdi
b r a ć u
svoju.' To
O Č i g l e d n o
z n a č i :
pošto sam te u č i n i o prvakom
m e đ u u č e n i c i m a .
kad
b u ~
deš plakao i kad se
budeš
pokajao što si me se
odrekao, utvrdi
druge. Tako ti treba raditi, tebi
kOji
si, posle mene, kamen i t ~ ~
melj Crkve. Treba misliti da ovo, da njih Petar
utvrdi,
ne vazI
samo za apostole iz Gospodnjeg vremena, v e ć i za sve vernike
do kraja vremena. Jer si to ti, Petar ..
kOji
si bio apostol i koji si
se odrekao, ali koji si opet, svojim pokajanjem, zadobio prven
stvo u vaseljeni
..
U svom
t u m a č e n j u Jn
21 , 15,252 Teofilakt piše: "Petru, ne ne
kom
drugom
v e ć
samo njemu,
Gospod
je poverio staranje nad
svim ovcama u vaseljeni. S druge strane, on kaže: Poverio je
Petru staranje nad svim vernicima. Ako je Jakov dobio jerusa-
limski tron, Petar je dobio vaseljenski." Teofilakt ovde ne uspo
stavlja direktnu vezu izmed u Petra i njegovih naslednika, v e ć je
z n a č a j n o
ono
što govori o Petru. On je dobro razumevao
p e t r o v
s
ki
argument
O
rimskom primatu.
250 PC 123 (01.320.
25 t PC t23,
(0 1
t073 C
D.
252
PC 124, (01.309 A-3 13
A.
Frall50a DI omik
VizmrriJl. i rimski prmral
ujedinjenja i o d l u č i o da l e d e godine ponovo sazove još jedan
Page 55
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 55/64
toj mirnijoj atmosferi pripremao se prvi krstaški pohod,
glavna linija kojom je krenulo zapadno h r i š ć a n t v o ar Aleksije l
zaustavio je napredovanje Turaka u Maloj Aziji ali, pošto je carstvo
ipak izgubilo vel iki deo te provincije iz koje se
e ć i n o m
regrutova
la armija, car se okrenuo ka Zapadu da nade sled benike. Izgleda
da je o tom pitanju bio u pregovorima sa papom, pošto Ana Kom
nin piše u svom delu
Aleksijada
53
da je car 109I.
č e k o
odred
voj
nika kOji su dolazili iz Rima. Godine 109 5. carski poslanici su se
. obratili saboru kaji je papa sazvao u Plezansu p o z i v a j u ć i a n e
Zapada da krenu u o m o ć svojoj t o č n o j b r a ć i da pobede nevemi
ke kaji su zauzeli sveta mesta dragocena
za
celo h r i š ć a n s t v o
Izg leda da su ta haranga i pregovori sa carem sugerisali pa
pi ideju da nekoliko meseci kasnije pozove vernike ujedinjene u
Klermonu da oslobode sveta mesta iz ruku nevernika. Rezultat
je bio
i z n e n a d u j u ć i :
francusko plemstvo je na papin zahtev od
govorilo s
u s h i n j e m
Medutim, papin plan nije bio da Prvim
krstaškim ratom samo pomogne Grcima u njihovoj borbi protiv
Turaka i da oslobodi Jerusalim.
On
je za njega bio intimno ve-
za
n idejom o ujedinjenju dveju crkava. Verovatno da je bio po
stignut dogovor sa carem i da su se obOjica nadali da saradnja
h r i š ć a n s t v a
Istoka i Zapada i krv prosuta z a j e d n i č k i na bojnim
poljima
jednom
zauvek
z a p e č a t i t i
jedinstvo dveju crkava.'S<
Moglo se na t k u poverova ti da se njihove nade
ostvariti.
Po
sle osvajanja Antiohije, krstaši su ponovo postavi
li pravoslavnog patrijarha u svoj grad. Odnosi papinog legata,
Ademara Pija i patrijarha Simeona
II
lerusalimskog bili su
s r d a č -
niji pre osvajanja svetog grada. Sam papa je na
Sa
boru u Bariju
iz 1098.
'
raspravljao sa Grcima iz Italije i Vizantije o pitanju
253 Alexiade, 8, izd. B. Leib,
lom 2, SI
r.
1
39. Uporedi
Holtzmann,
Die
UlliOllSl er-
hal/dlungell .. op. cit., SIr. 38 - 67. O Alcksisu l, v
id
eti t a k o đ e F.
Cha
landon ,
Les Comnenes, tom I:
.
Essai sur le fC' gne d'Alexis I Comnene", Pariz, 1900.
254
O
iSloriji krstaških ratova,
videti R. GrolIsset,
Histoire des croisades,
3. tom,
Pariz,
19
4
1936; S. Run ciman, A History o h
CrtJssades
, 3. tom,
Kembridž,1951 -1953.
255 Uporedi B. Leib, Rome, Kiev et Byz(mce i afill du XI siecle, Pariz, 1924,
str. 287-297.
112
sabor u Rimu, da
bi
tu nastavio pregovore.
Nažalost, papa je umro iste godine, pre nego što je mogao
imenovati drugog legata umesto Ademara koji je. umro l098. Se
b i č n a politika Boemonda, jednog od v o đ a krstasa, s v ~ Je pokva
rila. Iako je o b e ć a o da caru vratiti sve gradove
kOJI
su
p n p a
dali carstvu, Boemond je
o d l u č i o
da zadrži
AntIOhiJU za
I
svoju porodiCU.
ar
je toliko dr
ža
o do posedovanja tog vaznog
strateškog mesta da je i n i o sve da povratI taj grad, ako treba I
armijom. Antiohiji su se mogli opaziti prvI znaCi raskola kad Je
1100. godine postavljen latinski patrijarh. Od te godme pravoslav
ni patrijarsi Antiohije rezidjraju u egzilu, u Konstantmopol u.
S druge strane,
s u o č a v a n j e
loše discip:inovane
t a s ~ e
ar
mije
sa
lokalnim stanovništvom Imalo Je uzasne
u l t a t e za
sa
vez izmedu dveju crkava. Razlike koje su
postOJOle
I Z m e đ u
te
dve civilizacije javno su se pokazale. Nevolje koje je pretrpelo
stanovništvo koje je bilo na putu
kr
stašima
i n i l e
su da
stvu zavlada opšte nepoverenje,
v e ć
prisutno
~ a t m l l n
Grci su Latine smatrali varvarima i divljacima, a
Latll1l
vero
vali da su Grci odgovorni za poraze koje su njihove armije
pele, iako je to
v e ć i n o m
bila njihova greška jer su zanemanvali
savele koj e su im Grci davali.
256
.
.
Ipak, uprkos svemu, opet je bilo moguce naCl miran na-
č i n
za
razgovor o razlikama
m e đ u d v ~ m a c ~ k v a m a
l o
p l t ~ n ~ u
rimskog primata, č a k i u Konstantll1opolJu. Rasprava kOJU
je episkop Anselmo Havelberški 57 vodio u glavnom gradu
256
257
P o r a ž a v a j u ć e posledice koje je s
udar
krstaša i
o k a l n o g s t a n o ~ n š t v a
imao
po ujedinjenje crkava i us
tr
ovao je
S.
RUllciman
svoJoJ
kn
Jlzl
.TIJe
E a ~ t -
ern
ScIlimI,
Oksford, 1935. str.
124
i dalje. Upored i
a k o đ e B.
LClb,
op.
CIt.
st r. 236-275, 302-307 (Guibert de Nogcnt).
Vidcti
te
dve nove studi
je
o Anselmu:
Kurt Fina
, "A
nse1m von a v e 1 ~
berg. Untcrsuchungen
zur
Kirchen - und Ge istesgeschichle d e ~ 12.
Jhl
s. ,
u: A lalecta Praemo1lStratensia, 32, (1956),
(I
?,57), { 1 9 ~ 8 ) , . ~ G .
c h r e ~
iber
Anseim
von Have1berg und
die Ostkirche ,u:
ZertschriJt
l l r . ~ c h ~ l 1
geschichte, 60 i 941), s
tr.
354-4
11.
. O r a z g o v ~ r i m a ~ ~ j e su
?rc
I L ~ ~ : ~ ~
imali II X
II veku
o
versk
im problcmnna,
n a r o č I t o
o
Fllroqu
.e V I ~ C t l P
se
n Das
Konzil
von Konstantinope1
11
66
und
die
Late
Iller , u: By
ztlll-
t i l l i ~ ~ l e Zeitscltrift, 48 (1955), str. 339-368; M. AnaSlOS, Some Aspecls
of Byzantine Influence on Latin Thought", u:
Twelfth
Century Europe,
113
Pr lIIsoa Dvormk
1136. vrlo
je
zanimljiva s tog stanovišta.
'
Prirod A I
je blO
potpuno
b
' d '
no. nse mo
\ itl lnlljtl i nmski
pnmlll
Da
bi
se OSiguralo da sve katedre ispovedaju istu veru
Page 56
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 56/64
, .
.0
uzet I ejama reformatora o rimsk '
tu. On je
taj pnmat temerio
n ,.
.
om
pnma
Petru (Mt
16
.
18-19)'
j ,. a reelma upueemm sv. apostolu
umro II
Rimu sa sv a
l
na
CIJ1Jemcl
da je Petar propovedao i
gument
sv.
Lava
V ~ l i e ~ s t o l o m
Pavlom.
K o r i t e ć i
petrovski ar -
~ e d r e
u prvobitnoj
C r k ~ ; ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ : ~ ~ r i s ~ m o A t r i
glavne
ka
-
sto ih
je
osnovao
Petar
.
j l ntlohlJU. zato
je uvek ostala verna
i s t i ~ ~ / ~ g ~ ; r i u ~ e i : : I ~ : k O . P ~ t ~ ? v a
crkva
Gospodnjim
r e č i m a
(Lk 22 32) d J
za
mlS1JU. prema
.istinitoj veri Crkva u
K
t'
. '
a utvrdi sve ostale crkve u
. ons antmapoiju
napraf
b'l .
stecište sv
ih
jeresi koje s - k d'l '
lV
. l a Je samo
zašto su Sve k u ca zaga I e ostale t o č n e crkve Eto
cr ve morale da p t .
R
k '
što
je
ona predlagala. os
uJu
llns u crkvu i slede
Ono
je
v r l ~ ~ ~ ~ ; ~ : , ~ ~ ; : : : o : r ~ t i v n i k a
ep,Nikite
i ~ o m i d i j s k o g
bio
mata'
' ' ' Ne
d " . Jegovlh reel
kOJe
se
tJCU
rimskog pri-
" " o nCem I ne odbacujem
pr
" t
R
k
izvanrednost si
mi
hvalio
U'
. I r ~ a
,I.ms
e crkve č i j u
tamo da su postoj·ala tri
p
at
~ ~ a s ~ ~ 1 k t a n n d ~
.lstonJama, naime,
R
·
r1JarslJS
a se Ista vezan b
lm. Aleksa ndrija i Antioh" d .. . .- a u ratstvo:
ja
katedra II
Carstvu. lJa,
.me II
kOJima Je
Rim, najuzviše
ni
-
va
katedra
l
u
neJ
'a
. I m a ° k v P r l r ~ 1 a t .
Eto zašto je Rim nazvan pr -
Snim
cr
em
t .
i njegovom sudu treba pod m pl an)lma njega treba po
zva ti
k
·
vrgnutlona
što se p . d
lm pravilima ne može razumet i." rema zaje nlc-
..Medutim. episkop Rima
l i č n o
ne
bi
sn
lOm
svete
nstva. ni najvišim sveštenikom
i 1 : ~ ~ o d : I i ~ ~ ~ o : :
kne
mo
e
plS opom
prve katedre
Tako'
B .( .. • e sa
rodno
sti. sin Jovana rim
kj
.
k
Je
om
aC1Je
Ill . rim ske na-
Foke da
je a p o s t o l s k ~ d ~ š t e e ~ ~
op. dobio (potvrdu) od cara
pošto je Crkva u Konstantin r zenog Petra glava sVlh crkava.
la pr vom zbog prenos
e
. Copa
JU.
u tom trenutku. sebe naziva-
258
259
nJa arstva.
izd. M. e/adett, G. Post , R. Rc lold . .
(O Hugu Iterijanusu i Nikil" N' k
Y
' d ~ '
(VIskonsJn, /961), str, 131- 187
I N I t oml ljskom str
14
0 149) P V
Ille
t l , , ,
otes d'histoire et d
rt e , . - .
o . Gru -
29
(I
930), str. 336, rasprava
s;
r a ~ l I ; e .byzanti nes" u:
Echos d Oriel/t,
Dia/agi, knjiga 3, PL 188 col 121 ~ g . r d '
I .(
13. Oklobra 11 54.
d
I . . . Je pogl 5-6)
,
.,
co, /2 1
71
dalje (pog . 7-8), .
114
(Rim) je poslao svoje delegate u svaku od njih - možda Nikita
misli na delegacije koje su nos
il
e pismo o izboru i ispo
ve
danje
vere koje je uz to bilo dodato; oni su morali paziti na
o č u v n j e
istinite vere. Kad je. usled prenosa glavnog grada.
Kon
stantino
polj dobio drugo mesto u jerarhiji. ovaj
č a j
deleg iranja tako
de mu je bio prenese n.
..
Ovo je, moj predragi brate, zapisano u drevnim istorijama.
A
li
Rimska crkva, kojoj mi ne
p o r i č e m o
prvenstvo
m đ u
sestra
ma. i kojoj. kao
p r e d d a v a j u
na opšte m saboru. priznajemo
prvo mesto po
č a s t i .
sama se. usled SV
Ojih
pretenzija. odvojila.
kada je prigrabila monarhiju koja nije u skladu sa njenom slu
i om
i kada je. nakon što se Carstvo podelilo. odVOjila episkope
i crkve Istoka i Zapada. A kad je. s ticajem okolnosti. bez našeg
prisustva sazvala sabor zapadnih episkopa. pravedno je bilo da
ti episkopi prihvate i drže odluke kako i
r i l i
... No. kako je mo
u ć e
da mi, iako
se
u pitanjima
k a t o l i č k e
vere slažemo sa Rim
skom crkvom.
b u d u ć i
da ne držimo sabore kad i ona. prihvati
mo odluke koje su razmotrene bez našeg mišlj enja i o kOjima
ništa ne znamo?"
"Ako rimski prvosveštenik,
a s e d a j u
na uzviše nom mestu
svoje slave,
h o ć e
da
se
žesti protiv nas i
u j e
nam
n a r e đ e n j a
sa
visine svoje u
zv
i
še
nos
ti
, ako da sudi o našim crkvama,
ne
pr
ema na
še
m savetu ,
v e ć
prema svom sopstvenom sudu ka
ko on
že li
. kakvo bratstvo. i kakvo srodstvo bi moglo posto
ja
ti
u tome?
Ko
bi
ikada mogao prihvatiti takvu stvar? Jer
onda
se mi ne bismo mogli više nazivati
i
vi
še
ne bismo
ni
bili
sinovi Crkve,
v e ć
istinski robovi."
Ako je autoritet pape
mor
ao biti takav kakvim
ga
Anselmo
predstavlja.
bi
služilo Pismo. znanje.
g r č k a
mudrost? Ako
je
to
tako. neka papa ostane jedini episkop i gospodar. ..Ali. ako
h o ć e
da ima
sa
radnike u Vinogradu Gospodnjem, neka ostane u
smirenosti svog primata i ne prezire svoju Istina Hristova
nas je iznedrila u okrilju Crkve ne za ropstvo
v e ć za
slobodu."
Ni kita je svoje r e č i potvrdio
n a v o d e ć i Jn
20.23 i Mt 16 .
19
.
r e č i
kOjima je Gospod svim apostolima bez izuzetka
dad
e io
v
la
st da otpuštaju greho"e. da vezuju i razvezuju. An
se
lmo je.
115
Page 57
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 57/64
P
OG
L
AV
L
JE
V
II
I
Page 58
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 58/64
K
a
t
as
tr
of
a
iz
1
2
0
4.
i
n
je
ne
po
s
le
di
c
e
K
at
ast
ro
fa
iz
1
20
4.
-
N
ov
i
sta
v
viz
an
ti
jsk
ih
b
og
os
lo
va
. -
A
po
st
ol
i k
ao
u
niv
er
za
ln
i
II p
ol
em
ic
i p
ro
ti
v p
ri
ma
ta
.
-
Pa
pa
j
e
po
sta
vš
i j
er
eti
k
izg
ub
io
p
rim
a
t.
- N
o
vo
M
t
1
6, 18
-
19;
V
ar
laa
m
K
a
va
sila
. -
S
im
eo
n
So
lu
ns
ki
i
n
ep
o
z
na
ti a
ut
or.
-
I
mp
er
at
or
i
su
s
e
tr u
di
li
da
od
rž
e
do
br
e
od
n
os
e
sa
p
ap
-
stvom. Pap
e
po
d
p
ri t
is
ko
m
H
en
ri
ka
V
i
Fr
id
ri h
a
Ba
rb
ar
os
e
bi
li
su
s
kl o
n
i p
re
d l
oz
im
a k
O
ji
su
d
ola
zi
li
iz
V
iza
nt
ije
. C
a
re
vi
A
lek
si
-
je
J
ov
an
i
M
an
oj
lo '
is
tic
al
i s
u
id e
ju
o
R
im
sk
o
m
ca
rs
tv u
i
su
se
s
pr
em
n
im
n
a
uj
ed
in j
en
je
p
od
u
sl
ov
om
d
a
pa
pe
p
ri
-
zn
aj
u
vi
za n
ti
js k
o
g c
ar
a
ka
o
je
d in
o
g
is t
in i
to
g.
M
an
o
jl o
K
o
mn
in
l1
43
-1
18
1
)
j
e b
io
s
pr
em
a
n
da
sa
ve
z
sa
p
ap
-
s
tv
om
da
je
i s
am
b
io
na
k
lon
je
n
L
a
tin
im
a.
2
64
Sv
i
ti
p
la
no
vi
s
u s
e
na
su
ka
li
na
s
te
nu
n
ov
og
gi o
z
no
g
sh
va
ta n
ja
p
ap
stv
a.
N
ad
a
hn
ut
i g
ri
go
ri j
an
sk
om
id
ej o
m
o
su
pe
ri
or
no st
i d
uh
ov
n
og
n
ad
sv
et
ov
ni
m
p
ap
e
su
b
rin
u
le
da
o
dr
že
s v
oj
u
pr
ev
la s
t
na
d
i
Z a
p
ad
ni
m
ca
rs
tv
om
i
n
ad
la
tin
sk
im
k
ne
že
vi
na
m
a
n
a Is
to
ku
. O
n
i
nis
u
mogli prihvatiti
pr
ev
la
st
ca
ra
, j
er
je
je
lin
iz
am
k
ji
su
V
iza
n
li
nc
i
is p
ov
ed
al
i
d
ug
o
bi
o z
ab
o
ra v
lj
en
n
a Z
a
pa
du
.
O
p
et
p
ok
uš
aj i
v
iza
nt
ijs
kih
c
ar
ev
a n
ai
šli
su
n
a s
ve
ž
ivl
je
pr
ot
i-
vl
je
nje
d
ela
s
ve
š te
ns
tv
a
i s
tan
ov
n
iš t
va
ko
je
je
iz
i
sk
us
tva
2
63
Z
a
vi š
e p
oj
ed
in o
st i
v
ide
ti
F
Ch
al a
nd
on
e
s C
On
l1lf
lleS
to
m
2:
Jea
n
Il
C
om
n
e
ne
e
t M
anu
el l
C
om
n
en e
P
ar
iz 1
912
.
Up
or
ed
i
W
. No
rd
en,
D
as P
aps
ltu
m
uf
/d
By
zaf
lz
Be
rli
n 1
90
3,
s tr
.
8
8
i
dal
je.
264
U
po
re
di
V.
Gr
um
el
Au
se
uil
de
la
I
I
cr
o is
ad
e.
De
ux
let
tre
s d
e
Ma
nu
el
C
om
ne
ne
au
p
ape
, ll
R
evu
e des
rt
l d
es b
yw
l1li
nes
3
1
94
5),
s
tr. 14
3-
16
7.
11
9
F IIISOO DvormJ.
pri susretu sa krstašima, n a u č i l o da mrzi Latine. Oni nisu shva
Vi.Zlmtl)ll i
rimski
primIlI
On
ga
jednostavno
o d r i č e i negira, č a k i
primat kOji
sv. apostol
Page 59
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 59/64
tali nova poimanja papstva i odbacivali su njegove ideje
O
vase
ljenskoj prevlasti.
Rezultat tog razvoja bio je
masakr
Latina nastanjenih u
Konstantinopolju 1182.265 Ta ozbiljna n e s r e ć a prouzrokovala
je
antivizantijsku reakciju na Za padu. Raširila se ideja koju je
v e ć
Boemond
sugerisao
da
je jedini put
uspeha
krstaških
poho
da osvajanje Konstantinopolja
izamena
vizantijskog cara latin
skim. To se i ostvarilo 1204. za vreme Č e t v r t o g krstaškog rata.
Scene strave koje su se u gradu odigrale posle p o b e d n i č k o g ula
ska Latina, Vizantinci nisu nikad zaboravili. Taj t r a g i č n i razvoj
z a p e č a t i l o je postavljanje latinskog patrijarha u Konstantinopo
lju, tako
da
je raskol dostigao vrhunac.
...
Tek pošto su Latini osvojili Konstantinopolj, Vizantinci
su shvatili razvoj
kroz
kOji
je prošla ideja o
rimskom primatu.
Postavljanje
patrijarha
od
strane
pape, imenovanje
ep
iskopa
bez savetovanja sa
saborima
i bez careve
potvrde,
bila su isku
stva
kojima se nisu nadali. Kad ne
bi
znali
da
se to na
Zapadu
tako
dešavalo, ne bi ni pomislili da se u njihovoj Crkvi može
desiti s l i č n a stvar.
Bolje od drugih savremenih spisa,
jedan
kratki
anonim
ni spis
266
otkriva nam o č a j Vizantinaca posle osvajanja. Ras
prava se zove Zašto su nas Latini prešli . Autor oplakuje kr
staško skrnavljenje crkava, zamenu vizantijskih sveštenika
~ a t i n s k i m sveš tenici ma; on posebno žestoko protestuje protiv
Imenovanja Venecijanca Tomasa Morozinija za patrijarha Kon
stantinopolja. U njegovim žalbama o s e ć a se mržnja prema La
tll1lma. Autor te rasprave otišao je i da lje od svih drugih vizan
tijskih p o l e m i č a r a
tl onome
što se t i č e
primata rimskog
pape.
265
266
K a o . ~ d g o v o r , m . o . ~ n a r i sa latinskih brodova napali su
s t a n o v l 1 i ~ t v o
grada.
ŠtavIse, t 185, Vdl}am
ff
kralj Sicilije, koji je za uzeo grad Solun, masakri
rao j veliki deo stanovništva.
O b j < l V . i ~ Arsenij, Tri stafy eizvesiflago r e č e s k a g o p i s a f e l j a l l a Č 1 1 t 1 Xlll ve-
ka
(tn
elanka nepozna tog g r č k o g pisca na
p o č e
t k u XIII veka), Moskva,
1892. st
r.
84- 115.
120
Petar ima u saboru apostola.
Katastrofa latinskog za
po
sedanja Konstantinopolja nije
imala samo posledice na verski i p o l i t i č k i život Vizantinaca, v e ć
je duboko uticala na sve vizantijsko bogoslovsko mišljenje koje
se t i č e primata. e d n o je da je opšta usmerenost imala ne
gativan karakter. U svo
jim raspravama
sa Latinima i u
p o l e m i
kim spisima vizantijski bogoslovi su odbacili latinsko poimanje
primata
onakvog
kakav se naglo razotkrio pred njihovim o č i -
ma. Ipak, uprkos neprijateljstvu kojim su se hranili protiv sve
ga što je latin skog porekla, nisu se usudili
da
idu tako daleko
kao autor anonimnog spisa. Bilo je tu č i n j e n i c a koje su o s e ć a
da moraju poštovati.
Oni
su najpre s a č u v a l i poštovanje prema
sv. apostolu Petru
'
kojeg su i dalje nazivali korifejem apostola i
č i j i primat
su prihvatali. Zatim, priznavali su odluke sabora, ko
je se
t i č u
položaja patrijaraha,
odluke
Nikejskog sabora,
od
luke
Prvog
sabora
u Konstantinopolju, i prirodno, od luke Sabora u
Halkidonu.
Oni
su najzad prihvatali carske odluke,
n a r o
č i t o od
luke justinijana
kOji
je u više navrata potvrdio prvo mesto koje
zauzima episkop Rima u jerarhiji. Takode, navodi
iz
jevandelja
koje su izvodili Latini da bi dokazali primat Petrovog nasledni
ka
i
kOji
su toliko zaneli neke vizantijske bogoslove iz prošlosti
nisu prošli bez stvaranja zbrke koju su želeli da p r e v a z i đ u
S izuzetkom
anonimno
g autora, skoro svi g r č k i p o l e m i č a -
ri iz
XII i XIII veka nastavili su
da
daju Petru
p o č a s n i
naziv
prvaka.
Ipak,
patrijarh jovan Kamatir
(1198-1206)
p o d s e ć a
u svom pismu papi Inokentiju III da je i Pavle bio nazivan
sud izabrani (Dap 9,
15
i da je jakov predsedavao Saborom
267
Za
više
pojedinosti,
videli M. Jugic
Theologia
dogmatica,
tom
4, str. 320
- 348.
Uporedi takode Petrov primat, studij e A. Afanass ieff,
N.
Koulom
zine, J McyendorfT,
A.
Scb
meman,
Ncuchatel, 1960. Studija J Mejendor
fa je najbolja. Uporedi takode E Stephanou, La primaute
roma
ine dans
I'apologie orthodoxc ,
u:
I1chos d'Oriellf, 30 (193 1), str. 212-232. i a r o č i t o
D. T.
Strotmann
, .,Les co r
yphees Pierre
et Paul et les aut res Apotres , ll
ire1likotl,
1963,
str.
164- 176.
Autor tu ispituje nazive koje slI lekstovi vizan
t ijskih kancelarija davali P
etru
i Pavlu.
121
runsoll/J\ omik
u Jerusalimu. ' Crkva ima za temelj apostole i proroke Ef 2,
VillllltiJ(l i rimski prim(l/
i optužuje Rimljane
da
su svojim stavom
s p r e č i l i
crkvenu
pentar
Page 60
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 60/64
20) i ne treba zaboraviti da je ugaoni kamen sam Hristos,
To prvenstvo Hrista nad Petrom još više je naglasio
n e p o z n ~
ti
patrijarh Konstantinopolja u svom pismu patrijarhu Jerusalima.
On
tu jednostavno izjavljuje
da
je glava Crkve Hristos i odbija
da
kaže da je papa glava Crkve, kako su to Latini hteli da nametnu.'
Da
bi
oslabio
z a k l j u č k e
koje su Latini
i z v l a č i l i
iz
č i n j e n i c e
da
je papa Petrov naslednik, vizantijski bogoslovi su obnovili te
zu
prema
kojoj su apostoli bili pastiri vaseljene i nisu mogli
da
se posmatraju kao episkopi nekog grada.' Prvi episkop Rima
nije bio Petar, v e ć Lin koga je rukopoložio Petar.
Taj argument je još izrazitije koristio Nikola Mesarit u r a s p r a ~
vi do
koje je došlo u avgustu 1206. u prisustvu patrijarha Tomasa
Morozinija.
27l
Po njegovom mišljenju, vezivanje samo Petra za
Rim bila je judejska praksa. R e č i
iz
Mt 16, 18 treba t u m a č i t i kao da
se odnose ne samo na Rimsku crkvu, v e ć na vaseljensku Crkvu,
S l i č a n
argument
je
takode
koristio njegov
brat
Jovan
tokom
rasprave koja je
održana
29.
septembra
iste
godine
u prisustvu
kardinala Benedikta.
m
Jovan potvrduje
da su
apostoli izvršili
vaseljensku misiju i
da
su rukopoložili
sedamdeset
u č e n i k a kao
episkope r a z l i č i t i h gradova.
Patrijarh
German
II i 222-1240), u
jednom
od svojih pi sa
ma
Kipranima,273 t a k o đ e kaže da je jedini
primat
Hristov
primat
268 To pismo još nije objavljeno. Nalazi se II Ms. Paris. graecus 1302 (X III
vek), fal.
272- 273.
Vrlo jc teško za
t a n j e
Nekoliko odlomaka koji se
primata objavio je M. Jugie, IlIeologia dogmatica christiaflorum orientali-
11111,
tom 4, Pariz, 931, str. 341-342.
269 Izdanje
A. Pavlov,
r i t i č e s k i e opyty, op. cit.,
164-165.
270 Jovan Kamateros,
Pariz.
gr. 1302, fal. 272 bis; anonimni, izd. Arsenij, st r.
J07,
III;
pismo patrijarha Jerusalima, izd. A. Pa vlov, str, 165.
271 A
Heisenberg, Neue Quellen zur Geschichte des lateinischen Kaiser
tums und der Kirchenunuion , u: SitzUllgsber,
der
Bayr.
Akad.,
Phil.
hist. Kl.,
2 (\923),
str.
22-24.
Za više pojedinosti, videti studiju
R.
Janin ,
Au lendemain de la conqucte de Constantinople.
Les
tentatives d'union
des J::glises (1204-1208;
t
208-12 14} , Lt: Eehos
d Orient
, 32 (1933), st r. 5- 20,
195-202.
Uporedi t a k o đ e
V
Grmnel, Le patriarcat byzantin, de Michel
Cerulaire
a 1204 ,
u:
Revue des ttl/des byzalltilles 4 (1946),
str.
257- 263.
272 Izdanje A Heisenberg,
op.
cit., 1 (1922), str. 54 i dalje.
273 PC 140.coI.616C-617
A.
122
hiju. Nepoznati autor rasprave nazvane Protiv
onih
koji kažu
da je Rim prvo sedište , nepravedno pripisane Fotiju, preuzima
argumentaciju Mesarita.
74
K o r i s t e ć i ideju da su apostoli bili vaseljenski pastiri i da se ne
mogu posmatrati kao episkopi r a z l i č i t i h gradova, vizantijski pole
m i č a r i
izgubili su naviku
da
se, u korist Konstantinopolja, služe
predanjem
prema
kome je to sedište osnovao Andrej koga je Hri
stos
prvog
pozvao i koji je Petra priveo Gospodu. Ostaju, naime,
još samo Mesarit kOji je pokušao
da
koristi taj
argument
i
nepo
znati autor pamfleta protiv rimskog primata koji ga je sledio.
Taj argument je, naime, imao vrednost samo u vezi sa petrov
skim argumentom.
On
je davao Grcima odgovor protiv Latina ko
ji su se nekada služili petrovskim argumentom kao n a j m o ć n i j i m
oružjem da bi se suprotstavili težnjama Konstantinopolja. Ako su
Latini zasnivali primat Rima na č i n j e n i c i da je Petar u njemu
bo
ravio, Antiohija je imala još više prava da zagovara primat, pošto
je Petar u njoj propovedao
č a k
i pre dolaska u Rim. Što se Jerusa
lima t i č e
on
je a k o đ e mogao potraživati primat, i to tim legitim
nije što je sami
Gospod
u njemu propovedao i postradao. Dakle,
u svetlosti te argumentacije vidimo
da
Grci nisu pridavali
v ~ l i k u
važnost
Č i n j e n i c i
da je neku epa rhiju osnovao jedan apostol.2,S
Ipak.
uprkos
svoj g o r č i n i koju su Vizantinci
o s e ć a
li
prema
Rimu posle 1204, oni nisu mogli prenebregnuti predanje uskla
divanja crkvene organizacije sa p o l i t i č k o m
podelom
Carstva.
Ona
je
sankcionisana na
tri
sabora
i
Justinijanovim
dekretima
i davala je Rimu prvo mesto u crkvenoj jerarhiji. Vizantinci su
274
Izdanje M. GordilIo. Photius et primatus romanus ,
u: Orientalia
cI/ri
-
sliana periodica.
6 (1940), str. 5-39. Uporedi
F
Dvornik, Le
Sd/isme
de
PIlOtius, str.
187
i dalje; Idem, The Id
ea o Apostolicity,
str.
247-253.
275
Prirodno, pentarhij sk u ideju su koristili i brojni
p o l e m i č a r i
i
b o g o s l o ~ i
kao oružje protiv rimskog primata. Uporedi M. Jugie, Theolagia dogmt1tl-
ea, tom
4,
str.
456 i
dalje. Patrijarh Nil
(1379- 1388),
u
svom
pismu Urba
nu VI. izgleda da pripisuje papi primat bar po
a s t i
(F.
M i k l o s i C h - M i . i l l e r ~
Acta patrit1rehatus C01lStantillOpoiitt1l1i, tom 2, str. 87).
On
takode govon
o pentarhiji
(ibid.,
str.
40).
123
FmllS ) IlJvorrr;k
nastavili da se služe tim predanjem da bi odricali božanski karak
ter rimskog primata. Taj
primat
nije bio loš; on je Rimu pripisan
\ iza/ltija i
ri mki
primal
pravoslavne eklisiologije posle
1204.
Evo kako je nepoznati patri
{
Page 61
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 61/64
zbog važnosti koju je
imao
u Carstvu kao glavni grad. Patrijarh
Mihailo Anhijal 1170-1177), o d g o v a r a j u ć i caru Manojiu na sa
boru na kome se ras
pravljalo
O m o g u ć n o s t i m a ujedinjenja.2i6
prihvatio je važenje Donatio Constantini kao prvog carskog
do-
kumenta kOji
Rimu pripisuje primat. Taj primat, kaže on, ostaje
v a ž e ć i i priznaje se dokle god papa ispoveda istinitu veru. On je
izgubio
primat
kad je pristao na jeres Fi ioque.
Mihaila je
sledio njegov savremenik Andronik
Kamatir.277
Nepoznati
patrijarh. kOji
je napisao pismo
patrijarhu Jerusalima.
bio je istog mišljenja kad kaže da
j
papa nekada bio prvi zato što
je tada ispovedao
istu
veru ...
Neka
se ponovo uspostavi
istost
vere
i
onda
neka ponovo uzme svoj primat. ' Izgleda da je Mihailo
Anhijal č a k želeo da prenese primat na konstantinopoljsku kate
dru, drugu po rangu patrijaršijskih sedišta, pošto je prva katedra,
ona u Rimu, postala j e r e t i č k a Takvo je i mišljenje retora Manue
la,
u njegovom odgovoru jednom dominikanskom redovniku.
79
Jovan Mesarit
280
ide još dalje. On prihvata da bi papa mo
gao delovati kao vrhovni sudija ako se neko, koga je patrijarh ili
sinod osudio, pozove na njega. O č i g l e d n o je da papa tu povlasti
cu
može koristiti samo ako ispoveda istinitu veru. A privilegija
ipak
nije bogoustanovljena. v e ć je zasnovana sal110 na kanon
skom pravu. Brat
Jovana
Mesarita. Nikola, branio je s l i č n o miš
ljenje u
ra
s
pravi koja
se održala
1214.281
Te izjave
su z n a č a j n e
U
njima nalazimo odjek
odredaba
sa Sabora iz
861.
,
T u m a č e n j e
Gospodnjih r e č i
Mt 16,
18)
koje su dali neki
bogoslovi tog vremen a imalo je dalekosežne posledice za razvoj
276 Videti taj
dijalog u:
Vizantijskij Vrememlik,
tom
14 1907), str.
344-357,
objaviO Ch. Loparev.
277 Uporedi
J.llergenrother,
Photius
Ratisbonne, 186
7- 1869,
tom
3
str.
813.
278 Izd
anj
e A. Pavlov, lac.
cit.
279
Uporedi
Arsenij, Mafluila velikago ritora otvet domillikallu
Francisku
Mo-
skva, 1889,
s
tr
.
19.
280 A.
Heisenberg, op.
cit., I str. 57.
281
A.
Heisenberg, op.
cit., III 1923), str.
34
i
dalje.
124
jarh, autor pisma u p u ć e n o g jerusalimskol11 patrijarhu t u m a č i o
te r e č i : Hristos
je
Pastir i Gospod,
ali
on
je
preneo pastirsku
službu na Petra
..
Ipak, vidimo da danas svi episkopi poseduju
tu istu ulogu. Dakle, ako je Hristos pripisao primat Petru d a j U Ć i
mu pastirsku službu. primat mora na
isti
n a č i n
da
se prizna dru-
gima. pošto
su pastiri;
i
tako
svi
biti
prvi.
Mesarit, a k o đ e , izjavljuje da treba objasniti o b e ć a n j e dato Pe
tru Mt
16,
18) u k a t o l i č a n s k o m smislu,
p r e n o s e ć i
ga svima oni
ma kOji su verovali i kOji veruju .. Cela Crkva nalazi svoj temelj na
tom kamenu,
to
jest na
Petrovoj
nauci. shodno o b e ć a n j u . 2 8 3
Antilatinski p o l e m i č a r i iz XIII veka nisu razradili dogmat
ski sistem kOji se t i č e rimskog primata u Crkvi. Ipak njihovi za
k l j U Č C i ,
č e s t o improvizovani pod pritiskom d o g a đ a j a , ostali su
osnova za vizantijsko bogoslovsko mišljenje XIV i
XV
veka.
Taj
period je dao više vrednih bogoslova, i njihova doktrina o pri
matu
predstavlja
se na
s i s t e m a t i č n i j i
n a č i n .
Svi oni prave vrlo jasnu razliku izmedu funkcije apostola i
funkCije episkopa, g o v o r e ć i kao njihovi prethodnici, da su apo
sto li bili vaseljenski U Č i t e l j i Eto zašto, izjavljuje Varlaam pre
svog povratka u Rimsku crkvu, Petar nije mogao preneti KIi
mentu svoj karakter korifeja apostola,
v e ć
samo na celokupan
episkopat. Rimski episkop se od tada ne može posmatrati kao
prvak drugih
episkopa' Varlaam priznaje papi izvestan pri
mat, ali
samo onaj
kaji su mu
dali carevi, Konstantin - ovde,
bez
sumnje,
treba
videti aluziju
na Dorzatio Constantini
- i Justi
nijan i sabori. Svaki episkop
kOji
ispoveda Petrovu veru nasled
nik je apostola.'
282 Izdanje
A.
Pa
vlov, st
r.
165.
Videti studiju J Meyendorff,
Saint
Pierre,
sa
primaute et
sa
succession dans
la
theologie
byzantine ,
u:
Petrov primat
Pral oslavnoj crkvi,
Neuch
atcl, 1960, str. 104.
283 Mesarites, (izd. Heisenberg,
I,
s
tr.
57-S8 , odbacuje takode s a r d i č k e kano
ne. Po
njemu,
ti
kanoni
važe za Zapad, ali
ne
za
Is
tok.
Anonimna
rasprava
koju je
izdao
GordilIo,
loco
cit., str. 14
i
dalje,
takode
je vrlo
neprijateljski
raspoložena
prema
tom saboru.
284 Contra
LatirIOs
PG
15 col.
1260-1263.
285 Ne
poznatu
raspravu Varlaama, ParisiIIIIs GmeCIIs 1218
iz
XV ve ka
(lep o
pismo),
fol.
101, 127.
130,
navodi i J Mejendorf, op. cit., s
tr.
109.
125
.J
t
T ,
f
\
J
s
U
Fra HOIl /J1 omik
Nil Kavasila ponavlja tvr dnje Varlaama koje se t i č u karakte-
ra episkopa Rima.
'
Ali on ide dalje od Varlaama p r e u z i m a j u ć i
\ i::(wtl}(l1 rimski pnm(lt
ispoveda Petrovu veru pošto dodaje
Filioque
Simvolu i zato je
izgubiO svoj primat.
289
Page 62
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 62/64
t u m a č e n j e
Mt
16
,
18
koje su dali
p o l e m i č a r i .
Hristos je sagra-
dio Crkvu na Petrovom ispovedanju i svih
onih
koji su bili č u v a -
ri tog ispovedanja. Ti č u v a r i to su episkopi koji su tako svi Pe
trovi naslednici.
2 7
Rezultat tog t u m a č e n j a je jasan: vase lj ensku
Crkvu
predstavljaju svi episkopi koji
su
jednaki,
b u d u ć i
da
su
Petrovi naslednici
i
ispovedaju njegovu veru.
.
Simeon Solunski, iako je t u m a č i o Petrovo n a s l e đ e kao na
slede u istinitoj veri, pokazuje se
n a j i z r i č i t i j i m od
svih bogoslo-
va XV veka
po
ovom pitanju. Evo šta
on
kaže o
papinom
pri -
matu: ' Kad Latini kažu
da
je episkop Rima prvi, ne treba im
p r o t i v r e č i t i . To ne može štetiti Crkvi. Neka nam samo pokažu
da istrajava u Petrovoj veri i veri njegOVih naslednika i da ima
sve ono što dolazi od Petra, i onda biti prvi , voda i glava svih,
naj
viši prvosveštenik:
Jer
sve to je o patrijarsima Rima u prošlosti. Njegov
presto je apostol ski, i arhijerej kOji tu zaseda, dokle god ispove-
da istinitu veru, naziva se Petrovim naslednikom. Ne postoji ni
ko ko
misli i govori dobro, a da to može o d r e
Po
što je podsetio na ono što su sabori rekli o mestu rim
skog episkopa, on navodi
ono
što je rekao Latinima u jednoj
ra spravi o primatu:
"S
a papama Petrom, Linom, Klimentom,
Stefanom, lpolitom, Silvestrom, Inokentijem, Lavom, Agapi-
tom, Martinom, Agatonom i drugim papama i patrijarsima
mi
smo
u zajednici u Hristu
i
nemamo razloga da se odvajamo
od
njih. To je jasno, pošto slavimo njihov pomen, n a z i v a j u ih
u č i t e l j i m a i ocima. Ako d o đ e neki
kOji
bi bio č a n njima po
ispovedanju vere , svom životu, o b i č a j i m a pra voslavlja,
biru..aš
z a j e d Otac. S m a t r a ć ga za Petra, veze jedinstva o s t a ć e
zadugo
Lu
v oye
vek=.
ažalost, dodaje on, sada šnji papa ne
286 De
primatu papac,
PC
149,
co
l 704-705.
287 Ibid. co
l
708
B
288 Dialogus contra lwereses, pogl.
22, PC 155,
col.
120- 121.
126
Simeonovim r e č i m a otkriva se sko
ro
n o s t a l g i akce
nat, žaljenje
za
vremenom u kojem su pape bili branioci vere ,
priznati kao prvaci i slav lj eni kao Petrovi naslednici. Ista
ra
spo
loženja su, izgleda, podstakla nepoznatog autora i j u sam raspra -
vu,
uo
stalom vrlo kratku, na
šao
u Vatikanskoj biblioteci.
Ona
je k1asirana kao rasprava O saborima, ali se pre radi o pismu ko
je je neki Vizantinac napisao papi. Autor naglašava i n j e n i c u da
su episkopi starog Rima
t v o v a l i
na sedam opštih sa bora koji
su odredili veru svih n a . Tih sedam svetih i vase ljenskih
sabora, episkopi naslednici Petra, korifeja svetih i slavnih apo-
stola, prihvatili su i U V jili
jednodu
šno. Neki su tu bili pri sutni
l i č n o (s
ic
), u z i m a j u č e š ć a u radu i d a j U Ć i svoj pristanak na
ono
što je rešeno, drugi, kako bi
s a r a đ i v a l i
s ocima, slali su ljude
kOji su im bili najbliŽi i delili su njihovo mišljenje, i p o t v r đ u j u ć i
sve, č v r s t o i
ja
sno sa visine Vaše božanske apostolske stolice.
Anonimni autor nabraja potom sve pape pod j o m vladavinom
su se
od r
ža
li sabo
ri , i zatim i n j e da ža
li
što je neko tako pose-
jao
korov u Rimu , posle č e g a nabraja zloupotrebe. RukopiS je,
nažalost, nepotpun.
To
pismo verovatno datira iz XIV veka.
Po
ovim p o l e m i č k i m spisima
mo
žemo da vidimo da je
problem primata jedna od prvih preokupaC ija Vizantinaca,
nakon što se desio raskol posle
r e ć n i h
voj nih i p o l i t i k i h do-
g a đ a j a . Neprestani
odbrambeni
i negativan stav
kOji
su
g r č k i
p o l e m i č a r i
smatrali obaveznim da pokažu prema Latinima i
nji
hovim težnjama s p r e č i o ih je da razviju svoj vla sti ti eklisio loški
sistem, i
da
ga
t a č n o
odrede da
bi se suprotstavili latinsk
om
si-
stemu.
o g u ć e
je ipak u njihovim mišljenjima
p r o n a ć i
izvestan
289
Genadije Shoiar
je prvi patrijarh kOji
je bio
izabr
an pod
tur
skim režimom,
uložio
je sv
u sn
ag
u u polemiku protiv
Filioque Ne
koliko
alUZija
na
pri-
ma
t, koje se pojavljuju njegovim spis
ima
, nalaze se n a r o njegovoj
prvoj
ras
pravi
o Ishodenjll (izd.
L Petit
-
M. Jugie
,
Pariz, 1929,
tom
2.
str. 62-63
i jednom od njegovih pisa
ma
ibid.,
tom
4, 1935, s
tr.
206-207).
On
deli
id
eje svojih
sav
remenika o
Petru kao
O "episkopu i pastiru vaselje
ne",
što
sc ne
može
r e ć i za Petrove
nasIednike.
290 Vaticanus
Graecus
166 , fol. 179, 180.
Pismo
je sa kraja
XIV ili p o č e t k a
XV
veka.
127
Fmmoa vornik
broj z a j e d n i č k i h crta. Tako se na primer nisu usudili izuzev
jednog
ili možda dva izuzetka, da o d r i č u Petrov primat, ali su
Vizantija
i
rimski primat
Na Istoku, gde je postojao veliki broj sedišta koja su osnova
li apostoli, apostolsko poreklo neke katedre nije bilo cenjeno
po
Page 63
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 63/64
smatrali sve episkope Petrovim naslednicima. Crkva je bila sa
gradena na sten i njihovog ispovedanja i
jedino
oni koji su s a č u -
vali svoju veru mogli su biti smatrani njihovim naslednicima.
Bog je davao svoju blagodat svakoj Crkvi koja je imala
jednog
episkopa kOji ima Petrovu veru i poseduje svetotajinsku puno-
Primat kOji je Rim uživao kad su pape imale Petrovu veru
dali su njegovom episkopu sabor i imperator.
Može se bez sumnje u nekim od njihovih izjava otkriti
.
l i č n o s t
s onim što su Kiprijan Irinej
č a k
i Origen i Psevdo-Di
onisije
291
mislili o životu Crkve ali vizantijski
p o l e m i č a r i
nisu
imali svest o tome jer svoje argumente nisu tražili njihovim
spisima. Njihovo neprijateljstvo
prema
težnjama latinskog sveš
tenstva i g o r č i n a koju su o s e ć a l i protiv rušitelja svog Carstva te
rali su ih da traže drugo rešenje za problem kOji ih je opsedao:
kako pomiriti ideju primata s idejom Hristove crkve
*
Shema koju smo
s č i n i l i
o problemu rimskog primata u Vi-
zantiji daleko je od toga da bude kompletna. Zadovoljili smo se da
ispitamo najvažnija i n a j k a r a k t e r i s t i č n i j a s v e d o č a n s t v a Ipak
č i n i
se o Č i g l e d n i m da je ta ideja o primatu u Vizantiji pretrpela dubo
ku promenu p o č e v od XI veka. Svakako, period od IV do X veka
od n a j v e ć e g je n a č a j a Primat Rima je tada bio p r i h v a ć e n kao pri
rodna stvar, pošto je Rim bio glavni grad Carstva i njegova ideolo
ška osnova. Štaviše, Rim je bio dom apostola Petra i Pavla kOji su
tu boravili. Nikejski sabor nije imao potrebu da definiše
ili
potvrdi
taj primat. On je priznat dosta pre Konstantina Velikog, kao
č i n j e -
nica o kojoj nije bilo nužno raspravljati
ili
je uspostavljati.
Ipak, kako je n a č e l o uskladivanja sa
p o l i t i č k o m
podelom
Carstva bilo r i h v a ć e n o kao temelj organizacije Crkve, Vizantin
ci su bili u iskušenju da
primat
izvedu iz odluka Sabora u Nike
ji, Konstantinopolju i Halkidonu, i dekreta justinijana I Foke i
justinijana
II.
291 Uporedi
J
Meyendorff Saint Pierre
sa
primal/te. op cit. str
114
128
svojoj pravoj vrednosti; zato nije bilo lako papstvu da navede
Vi-
zantince da prihvate božansko poreklo primata. z a s n i v a j u ć i ga
na
Gospodnjim
r e č i m a (Mt 16 18-19).
Kriza koju je prouzrokovalo izglasavanje 28.
kanona
na
Saboru u Halkidonu, kOji p o t v r đ u j e
drugo
mesto Konstantino
polju posle Rima s t a v l j a j u ć i
pod
njegovu jurisdikciju tri civilne
eparhije Carstva, i kroz stav sv. Lava Velikog, mora biti pripisa
na č i n j e n i c i da su oci u 28. kanonu izostavili da
p menu
apo
stolski i petrovski karakter sedišta u Rimu, iako su taj karakter
oni priznali tokom sabora i posle njega.
Napor kOji su pape u č i n i l e da u organizaciji Crkve zamene
n a č e l o u s k l a đ i v a n j a principom apostolstva imalo je izvestan
nak u VII veku kada je Vizantija p o č e l a da pripisuje apostolski
karakter katedri u Konstantinopolju, zbog toga što je on usle
dio posle Efesa - apostolskog sedišta koje je osnovao
sv.
jovan
- u upravljanju eparhijom Azije. Legenda koja pripisuje aposto
lu Andreju osnivanje sedišta u Vizantiji, koja p o č i n j e da kruži
tokom VIII veka, t a k o đ e se razvila pod uticajem apostolske
propagan de koja je dolazila iz Rima.
Brojne dogmatske krize koje su se desile posle mešanja
cara u oblast rezervisanu za sveštenstva
u č i n i l e
su da Vizantin
ci poštuju č v r s t i pravoslavan stav apostolske katedre u Rimu
i p o m o ć koju je
ona
uvek davala
braniocima
pravoslavlja. Me
đ u t i m strah da kompromitovati nezavisnost svojih Crkava
s p r e č i o je pravoslavne da prihvate zahteve koje su postavljale
neke pape -
n a r o č i t o
Gelazije, Simah i Nikola I - da sebi pripi
šu
direktnu
i
neposrednu
jurisdikciju nad celom Crkvom, r a č u
n a j u ć i tu i Istok.
Trebalo je n a ć i neki kompromis.
Do
njega dolazi u IX veku
pod patrijarhom Fotijem, koji je, pak, ironijom sudbine, uvek
s
matran
žestokim neprijateljem primata. Pravo apelacije na pa
pu, pravo koje je proisticalo iz njegovog primata, u Vizantiji je
prvi put upotrebljeno i č a k prvi
put
priznato na Saboru iz 861.
Rimsko predanje koje je pripisivalo osnivanje sedišta u Rimu sa
mo
sv.
apostolu Petru, a da se nije govorilo O
sv.
apostolu Pavlu,
129
FWI1$O(l
Dvomik
najzad Je
p r i h v a ć e n o
u Vizantiji, i n a v o đ e n j e Gospodnjih r e č i
kOJ l n a Je Petru poverio
primat
bile su ostavljene u g r č k o m izda
\ 'iZa/llijIJ i
r msk
primil
pokazuju jasno da je u osnovi u Vizantiji i dalje bila p r i h v a ć e n a
ideja o primatu u okviru kompromisa do koga se došlo u IX veku.
Page 64
7/24/2019 Frantisek Dvornik - Vizantija i Rimski Primat
http://slidepdf.com/reader/full/frantisek-dvornik-vizantija-i-rimski-primat 64/64
nJu papskIh pIsamaposlatih na Sabor od 879-880. Fotije je bra-
111?
autonomiju svoJe Crkve, ali je sa svojim
vern icima
prihvatio
pnmat apostolskog sedišta u Rimu.
B i I ~ je
to
jedna dobra osnova za
kasniji
razvOj principa rim
skog pnmata u Vizantiji. Nažalost, ugled kaji je Rim tu stekao u
veku morao
se
umanjiti tokom
s l e d e ć e g
veka koji je bio obele
zen opadanjem papstva.' Uticaj kaji su kraljevi N e m a č k e , po ob
navlJanJu Zapadnog nmskog carstva, izvršili na izbor papa tako
Je
d o p f l n ~ o
umanjenju
ugleda
papstva
u č i m a
Vizantinaea.
Sve
to ce ubrzati udaljavanje i z m e đ u Rimske i Vizantijske
crkve. Kako su nedostajah kontakti i z m e đ u Rima i Vizantije
pravoslavni nisu
v ~ d i l . i
r a č u n a o dubokoj promeni
koja se
d e s i l ~
na Zapadu pod utIcajem r e f o r m i s t i č k o g pokreta kaji je došao
IZ Alza.sa I Burgonje Shvatanje rimskog primata, kakvo je bilo
p ~ h : a c e n o
u
~ I Z a n t l l , lako nije
nikada bilo jasno definisano,
bIlo
Je
nedovoljno reformatorima. U njihovoj revnosti da uzdig
nu
ugled
papstva oni su išli dalje od Gelazija, Simaha i Nikole.
ZahtevalI .su ne.
s a m ~
d i r . e k t ~ u
i neposrednu jurisdikciju
za pa-
pu
nad s v ~ m ~ p l s k . ~ p l ~ a l sVIm
vernicima,
v e ć i,
u njihovom ne
poznavanJu hturglJsklh i crkvenih razlika koje postoje u crkva
J ~ t o k a , potpunu Istovetnost sa rimskim praksama
na
Istoku
I na Zapadu.
N e s r e ć n i sukob koji se desio 1054. bio je rezultat r a z l i č i t o g
razvoJa crkvene. Ideologije dvaju svetova. Ipak, iako je taj n e s r e ć -
~ o g a ~ a J uveeao nepoverenje medu crkvama,
ne
može se
r e ć i
daje
bas u tom trenutku došlo do raskola. Vizantinci nisu uvek
bilI svesni toga d: je Zapad, p o t v r đ u j u ć i prevlast duhovnog nad
s v e t o ~ n . ~ m , k o , ~ a c n o . I ~ a p u s t i o p o l i t i č k i sistem n s k o g jelini
zrna kOJI su
0111
samIIspovedali. Nadali su se da krstaški rato
VI zauvek z a ~ e č a ~ . i t i
)edinstvo i
zadovoljavali
su
se raspravama
na
akademskI
naell1
I
bez pozitivnih
rezultata
o razlikama
medu
crkvama. Izjave Teofilakta Ohridskog i Nikite Nikomidijskog
292
Ova d ~ . k a ~ C n c i j a se pojavljuje u
sferi
ideja.
Uporedi
1-1.
M.
Klinkenberg,
De
r O I n 1 s c h e Primar im 10 Jahrhundert , ll: Zeitschrift jiir
Rechtsgeschi-
ehte,
Kanon. Abt.,
42
19
55),
str.
1
-57.
130
Nažalost,
krstaški ratovi nisu dali
o č e k i v a n i
rezultat.
SVOjim
i n o m
delovanja
krs
taši
su u č i n i l i
Latine
vrlo nepopularnim me-
g r č k i m stanovništvom, a
rušenje Vizantijskog
carstva zauzima
njem
Konstantinopolja
od strane Latina stavilo je t a č k u
na
svaku
m o g u ć n o s t saveza. Raskol je
p o č e o
od tog momenta, pos
le
1204.
Potom, Vizantinci
su
negirali i odbacili
rimski
primat.
Ipak, uprkos neprijateljskom stavu g r č k i h bogoslova, može se
videti da je s e ć a n j e na prošlost još bilo živo u Vizantiji.
Odba-
civan je rimski
primat pod
izgovorom da je papa postao jeretik
p r i h v a t a j u ć i Filioque Medutim, Simeon Solunski je bio sasvim
spreman
da mu vrati primat kad bi
napustio
tu jeres .
Vrlo je jasno da je argumentacija g r č k i h bogoslova posle
1204. bila o p t e r e ć e n a
predrasudama
koje je stvorio
p o l i t i č k i
raz
voj. Bilo bi sasvim
za
žaljenje kada bi
moderni
pravoslavni bo
goslovi koristili spise tih bogoslova i p o l e m i č a r a kao osnovu za
g r a đ e n j e pravoslavne eklisiologije
.'
Takode je za žaljenje to
što se zapadni bogoslovi drže tih spisa da bi ocenili bogoslovska
mišljenje Vizantinaca.
Sve to
nije ispravno. Ne može
se
izgraditi savez na zastare
lom materijalu, uprljanom
predrasudama
koje su rezultat greša
ka
i pogrešnog bavljenja
p r o š l o š ć u .
Ako na
obe
strane postoji
želja da se ozbiljno poradi na približavanju i možda na ujed i-
njenju, treba se okrenuti periodu od IV
do
XI veka. Tu se moze
p r o n ć i osnova za
savez.
293 Kad se pogledaju eseji o pravoslavnoj eklisiologiji, asvioni, uostalom, nema
ju
i
stu
vrednost,
zapaža se
da
se moderni
pravoslavni
bogoslovi
slažu
oko
potvrde
da su
cklisiološki problemi, koji se predstavljaju
njima
i drugim
bogoslovi ma, daleko od loga
da
budu rešeni. Videti
n a r o č i t o šta
o tome
kaže G. Florovsky u svojoj studiji s e , sa nature et sa taehe ,
u: L tg/ise
IIniverselle dollS le
dessein
de Diell (tom I, Documents
de
l'Assemblee
d'Am
sterdam),
Neuch5.lel - Pariz,
1949,
str.
61;
Idem,
Le
Corps du Christ vi
van t ,
u:
La Soillte tg/ise universe /le. COIifrOlltation oecwncniqlle
Neuchate
l
_
Pariz,
1948,
sIr. Il; J
Meyendorff,
L tg/ise orllwdoxe
hier
el aujourd lmi,
Pariz,
1960,
str. 179; p Evdokimov,
L Ortlwdoxie
.
Neuehatel
- Pariz,
1959,
str. 123 Videti detaljno i ekumensko ispitivanje novijih eklisioloških raspra
va koje je objavio O.
E.
Lanne , Le mystere de \ ~ g l i s e dans
la
perspective de
la t h ć o l o g i e Orthodoxe ,
u:
c
nikoll
35 1962 .
str.
171
-2 12
3