FISKALNA DECENTRALIZACIJAU REPUBLICI HRVATSKOJ
Mr. sc. Zoran inkovi, asistent
Pravni fakultet Sveuilita u Splitu
PRAVNI ASPEKTI FISKALNE DECENTRALIZACIJE
U REPUBLICI HRVATSKOJ U CILJU OSTVARIVANJA REGIONALNE POLITIKE
EUROPSKE UNIJE
Izvorni znanstveni lanak
Svaka suvremena i demokratska drava trebala bi teiti
uspostavljanju decentraliziranih razina vlasti, radi uinkovitog
prikupljanja, upravljanja, raspodjele i troenja novca, a ija je
svrha zadovoljavanje javnih potreba kako na dravnoj tako i na
regionalnoj i lokalnoj razini. Stoga je neophodno u Republici
Hrvatskoj izvriti odreene zakonske promjene u sustavu financiranja
jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave kako bi dolo do
uinkovitog i pravednog procesa fiskalne decentralizacije kao vanog
preduvjeta za ostvarivanje uravnoteenog regionalnog razvoja
Republike Hrvatske odnosno ciljeva regionalne politike Europske
unije tj. regionalizma kao bitnog doprinosa razvoja Europske unije,
odnosno regija unutar Unije te Republike Hrvatske.Kljune rijei:
fiskalna decentralizacija, regionalna politika, regionalizam,
Europska unija, jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave,
pretpristupni fondovi, dravne potpore
1. UVOD
Svaka suvremena drava je financijska drava koja putem novca
financira rad svojih tijela (zakonodavna, izvrna i sudbena vlast),
izvrava vlast onih koji su na vlasti, te utjee na gospodarski
razvoj. Za obavljanje poslova koji su utvreni ustavom, zakonima i
podzakonskim propisima dravi odnosno regionalnim i lokalnim
razinama vlasti potrebni su novci. Pomou financijskog izravnanja
treba regulirati financijsko-pravne odnose izmeu sredinje dravne
vlasti i niih razina vlasti (regionalnih i lokalnih) na nain da se
izvre odreene zakonske promjene vezane za proces fiskalne
decentralizacije, kao jedan od preduvjeta za ostvarivanje ciljeva
regionalne politike Europske unije odnosno iskoritavanja mogunosti
dobivanja novanih sredstava europskih fondova za pretpristupne
programe, a u svrhu ravnomjernog regionalnog razvoja Republike
Hrvatske. Takoer se trebaju dravne potpore u potpunosti uskladiti
sa pravnom steevinom Europske unije, odnosno pridravati se pravila
pri donoenju odluka o regionalnim potporama kako bi Republika
Hrvatska ulaskom u Europsku uniju mogla koristiti novana sredstva
iz strukturnih fondova i kohezijskog fonda. Stoga e u nastavku ovog
rada biti objanjen pojam fiskalne decentralizacije, izvori
financiranja javnih potreba jedinica lokalne i podrune (regionalne)
samouprave u Republici Hrvatskoj kao jedinica decentraliziranih
razina vlasti, i to de lege lata i de lege ferenda, ciljevi
regionalne politike Europske unije, pretpristupni fondovi,
strukturni i kohezijski fond te dravne i regionalne potpore.
2. POJAM DECENTRALIZACIJE FISKALNA DECENTRALIZACIJA
Decentralizacija je, kako to pojedini autori istiu, vrlo
kakljivo pitanje. Ovaj fenomen se moe promatrati u uem i irem
smislu. U uem smislu, rije je o transferu nadlenosti i odgovornosti
za obavljanje javnih funkcija od strane sredinje vlasti uim
politiko-teritorijalnim jedinicama. U irem smislu, pojmom
decentralizacije je obuhvaeno i obavljanje pojedinih javnih
funkcija od strane kvazi-dravnih tijela ili privatnog sektora.
Decentralizacija je odnos u kojem na lokalna (mjesna) tijela je
prenesen odreeni opseg poslova, sukladno ustavu i zakonu, u kojima
su oni vezani obvezom pridravanja propisa i pravom nadzora nad tim
pridravanjem koje pripada sredinjoj vlasti. Nadzor je ogranien samo
na zakonitost postupanja lokalnih (mjesnih) tijela, a ne i na
pravilnost odluka u okviru povjerenih im poslova. Decentralizaciju
bi mogli definirati i kao transfer odgovornosti u planiranju,
upravljanju, preuzimanju i alociranju resursa sredinje vlasti i
njezinih agencija na dislocirane jedinice ministarstva sredinje
vlade ili njezinih agencija, jedinice ili razine vlasti koje se
nalaze ispod nje, poluautonomne javne vlasti ili korporacije,
regionalne ili funkcionalne vlasti unutar nekog podruja, ili pak na
nevladine privatne ili dragovoljne organizacije. Decentralizacija
je preraspodjela ovlasti, odgovornosti te financijskih i drugih
sredstava u obavljanju javnih poslova izmeu razliitih razina
upravljanja. Diljem svijeta posljednjih desetljea jaa trend
decentralizacije, a ona se fokusira na alociranje javnih izdataka,
prihoda od transfera od sredinje dravne vlasti ka niim razinama
vlasti. Fokusira se i na uinkovito zaduivanje, financijski
management te strukture vlasti na niim razinama drave. Moe se
zakljuiti da je decentralizacija transfer zakonske, politike i
financijske ovlasti od strane viih razina vlasti prema niim
razinama vlasti (regionalnim i lokalnim), a radi poboljanja
kvalitete u obavljanju javnih poslova (javnih usluga) odnosno
prijenosa politikog utjecaja na graane. Ne treba zanemariti
injenicu da decentralizacija ima svoje prednosti i nedostatke.
Prednosti decentralizacije odnosno decentraliziranih sustava su
sljedee: a) omoguuju lokalnim jedinicama autonomiju, b) pojaavaju
zainteresiranost lokalnih uprava, i c) sredstvo su nadzora nad
raspodjelom (tj. omoguuju da ona ostane u razmjerno skromnim
razmjerima). Decentralizaciji se u prilog navode i drugi argumenti:
poboljanje pruanja javnih usluga, koordinacije, implementacije i
nadzora financiranja programa za suzbijanje siromatva, unapreenje
kvalitete pripremanja i izvravanja prorauna, pribliavanje
administracije ljudima i ohrabrivanje njihova sudjelovanja u
upravljanju u okviru dijela javnog sektora, omoguavanje lokalnim
vladama i zajednicama da preuzmu odgovornost za svoj razvoj. Proces
decentralizacije moe poveati sudjelovanje u politikim, ekonomskim i
socijalnim aktivnostima u manje razvijenim drutvima. Moe
pojednostaviti birokratske procedure i poveati osjetljivost javne
vlasti na lokalne potrebe i uvjete, pomoi sredinjoj razini da
dosegne vei broj lokalnih podruja javnim dobrima i uslugama,
dovesti do veeg politikog uea raznih politikih, etnikih,
religijskih i kulturalnih grupa u donoenju odluka, omoguiti
menaderima u sredinjim ministarstvima rutinske zadae i
koncentraciju na politiku. Moe dovesti do vie kreativnosti,
inovativnosti i kvalitetnijih javnih programa zahvaljujui mogunosti
eksperimentiranja (na ogranienim lokalnim podrujima). Takoer moe
poveati politiku stabilnost omoguujui graanima bolju kontrolu
javnih programa na lokalnoj razini. Decentralizacija nosi i odreene
rizike i opasnosti. U odreenim situacijama i u odreenim podrujima
decentralizacija moe dovesti do: a) smanjenja kvalitete,
uinkovitosti i djelotvornosti obavljanja javnih poslova, b)
postavljanja nove i vee odgovornosti na manje iskusne ili neiskusne
izvritelje, c) sukoba prioriteta na lokalnoj razini, d)
produbljenja razlika izmeu lokalnih jedinica razliitih kapaciteta,
e) rizika poveanja centralizacije, nepotizma i korupcije unutar
lokalne jedinice, i f) poveanje ukupnog upravnog aparata i njegovih
trokova. U svakoj dravi se treba uspostaviti pravni i
institucionalni okvir, odnosno precizno urediti financijske
(fiskalne) odnose tj. ovlasti i odgovornosti od strane viih razina
vlasti prema niim razinama vlasti (regionalnim i lokalnim), a u
svrhu otklanjanja negativnih rizika i opasnosti do kojih moe
dovesti decentralizacija. Decentralizacija upravnog i politikog
sustava koja se provodi u nizu drava, posebno postkomunistikih,
koje su uspostavile demokratski poredak nakon desetljea totalitarne
vladavine predstavlja jednu od znaajnijih reformi, predstavlja
jedan od najvanijih trendova 90 ih godina dvadesetog stoljea. Ona
je dijelom inspirirana uenjima novog javnog menadmenta o potrebi da
se putem decentralizacije politikog odluivanja i prenoenjem ovlasti
i odgovornosti na niu razinu osigura to racionalnija i uinkovitija
upotreba drutvenih sredstava. Treba naglasiti da je dokazano da je
proces decentralizacije jai u zemljama u kojima su jaa
industrijalizacija i ekonomski razvoj te u zemljama koje nedavno
nisu bile u ratu.
Brojni pristupi koji se danas upotrebljavaju za prenoenje
ovlasti u odluivanju mogu se ograniiti na tri temeljna oblika
decentralizacije: dekoncentraciju, delegaciju i devoluciju.
Dekoncentracija jo se naziva i administrativna decentralizacija.
To je najslabiji oblik decentralizacije budui da je ograniena na
preraspodjelu odgovornosti meu razliitim razinama dravne uprave,
dok mo odluivanja ostaje u rukama dravne uprave. Budui da su
dekoncentrirane jedinice blie podruju svoga rada, one djeluju bolje
poznavajui situaciju, mogu bolje komunicirati sa strankama koje su
ukljuene u njihov rad i u boljem su poloaju za provoenje upravnih
odluka.
Delegacija je opseniji oblik decentralizacije budui da se
odgovornost za izvravanje specifinih zadaa prenosi na
polu-autonomne organizacije (poput posebnih slubi, javnih poduzea
itd.) koje dravna uprava ne kontrolira u potpunosti, ali su njoj
odgovorne. Dana im je odreena razina odgovornosti u odluivanju, pa
ove organizacije u odluivanju imaju odreeni stupanj slobode. esto
smiju korisnicima izravno naplaivati usluge koje pruaju. Drugim
rijeima delegacija je transfer ovlasti za obavljanje specifinih
javnih funkcija (jasno odreenih) institucijama i organizacijama
koje su nezavisne ili pod posrednom kontrolom sredinje vlasti npr.,
javna poduzea, agencije za regionalno planiranje i ekonomski
razvoj.
Devolucija je sinonim za fiskalnu decentralizaciju, a kojom se
prenose pojedine ovlasti u oporezivanju i javnoj potronji na
lokalna i regionalna tijela vlasti, odnosno gdje regionalne i
lokalne javne vlasti imaju jasno raspodijeljene funkcije te znaajnu
proraunsku autonomiju ovlasti za uvoenje poreza i naknada za
financiranje povjerenih izdataka te donoenje odluka o potronji
drugim rijeima to znai prihvaanje odreenih ekonomskih (naela) koja
su temelj uspjene fiskalne decentralizacije Fiskalna
decentralizacija je u modi. Industrijske i nacije u razvoju okreu
se devoluciji da bi unaprijedile uspjenost svojih javnih sektora.
Tim je rijeima, Wallace Oates, ameriki ekonomist i jedan od
najrenomiranijih svjetskih autora o pitanjima fiskalne
decentralizacije upozorio u svom preglednom lanku o fiskalnom
federalizmu iz 1999. godine da je decentralizacija, u razliitim
svojim oblicima, postala svjetskim fenomenom, poput globalizacije.
Fiskalna decentralizacija odnosno decentralizirani fiskalni sustav
predstavlja takav sustav oporezivanja i javne potronje u kojem se
definira mo prikupljanja poreznih prihoda i kontrola javne potronje
izmeu razliitih razina fiskalne vlasti, od jedinica lokalne do
sredinje vlasti. Stupanj decentralizacije fiskalnog sustava ovisi o
politikom ustrojstvu zemlje. Kao mjera dostignutog stupnja
decentralizacije fiskalnog sustava koristi se mo sredinje vlasti u
financiranju ukupne javne potronje, odnosno autonomija lokalne
vlasti u financiranju lokalne javne potronje stoga se u prilog
fiskalnoj decentralizaciji navode sljedei argumenti:
1. S obzirom na to da lokalna vlast (za razliku od sredinje) ima
pristup informacijama o potrebama i prioritetima svojih graana,
odluke o javnim rashodima donijete na lokalnoj razini blie su
preferencijama lokalnog stanovnitva.
2. Fiskalna decentralizacija moe dovesti do pojednostavljenja
sloenih administrativnih procedura i poveanja osjeaja dravnih
slubenika za potrebe graana u lokalnim zajednicama.
3. Ukoliko se naglasak stavlja na postojanje razliitih
politiko-teritorijalnih jedinica na subsredinjoj i/ili lokalnoj
razini, decentralizacija e dovesti do boljeg provoenja lokalnih
programa i stvaranja mogunosti da lokalno stanovnitvo sudjeluje u
odluivanju. Kada graani u procesu odluivanja o osiguravanju javnih
dobara i usluga, dobiju ono to odgovara njihovim potrebama i
preferencijama, pokazat e veu spremnost za plaanjem dobra koja
dobiju i usluge koje im se pruaju (graani ele dobiti ono za to
plaaju), to vodi poveanju politike stabilnosti u dravi.
4. Fiskalna decentralizacija potie konkurenciju izmeu niih
politiko-teritorijalnih jedinica: svaka od ovih jedinica e
nastojati da to bolje zadovolji potrebe svog stanovnitva kako ne bi
dolo do pojave migracije u jedinice u kojima je osiguravanje javnih
dobara bolje, jeftinije ili u kojima graani mogu uivati dobra koja
se ne osiguravaju u jedinici njihovog prebivalita, itd. Na ovaj
nain potie se inovacija, a time i bolje osiguravanje javnih dobara.
Meutim, to se moe ostvariti samo ukoliko izmeu lokalnih jedinica
postoji zdrava konkurencija.
U biti temeljno teorijsko opravdanje za fiskalnu
decentralizaciju je da se proces donoenja odluka (o potronji i
oporezivanju) pribliava graanima, a javne slube postaju time
uinkovitije. To se dogaa unutar fiskalne decentralizacije zato to
se porezni obveznici pribliavaju davateljima usluga oni postaju
njihovim poslodavcima. Davatelji usluga moraju stupati u izravne
odnose s davateljima sredstava, a ne preko gigantskih i udaljenih
centralnih birokracija. Moe se zakljuiti da je (fiskalna op. Z. .)
decentralizacija jedan od najveih i najznaajnijih izazova s kojima
se jedinice lokalne i (podrune) regionalne samouprave suoavaju u
prijelazu na trino gospodarstvo i demokraciju, glede toga to
uspjean okvir za decentralizaciju mora precizno povezati fiskalne
ovlasti lokalnih i regionalnih vlasti s obvezama za pruanjem
odreenih usluga na lokalnoj i regionalnoj razini.
3. TEMELJNE ODREDNICE FINANCIRANJA JAVNIH POTREBA JEDINICA
LOKALNE I PODRUNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE
Kod utvrivanja javnih potreba i njihovog financiranja potrebno
je usmjeriti pravni sustav prema razvoju neposredne demokracije,
uspostavljanju decentraliziranih razina vlasti, utvrivanju zadataka
odnosno raspodjeli sredstava izmeu sredinje vlasti i niih razina
vlasti, te odrediti standardnu razinu u zadovoljavanju javnih
potreba graana.
Pitanje o optimalnom stupnju fiskalne decentralizacije jedinica
lokalne i podrune (regionalne) samouprave trai valjane odgovore
najmanje na sljedea potpitanja: 1. to je optimalni udio javnih
izdataka jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave u bruto
drutvenom proizvodu (ili u ukupnoj javnoj potronji, ili u ukupnoj
proraunskoj potronji), 2. to je to optimalni stupanj fiskalne
decentralizacije jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave
na strani javnih prihoda, te 3. kako i na kojim osnovama urediti
sustav fiskalnog izravnanja (proraunskih transfera), glede toga to
je sutina demokratskog oblikovanja vlasti u tome da se
organizacijski omogui uzajamna provjera i ravnotea izmeu nositelja
najviih dravnih funkcija. Tako osim horizontalne dimenzije diobe
vlasti, koja obuhvaa zakonodavnu, izvrnu i sudbenu vlast, treba
ukalkulirati i vertikalnu diobu vlasti, u kojoj se regulira odnos
izmeu sredinje vlasti i lokalne samouprave. Drugim rijeima, osim
klasine vlasti kojom se izgrauje drava odozgo treba razvijati,
promicati i tititi razvitak graanskog drutva odozdo, a da bi se to
ostvarilo treba putem financijskog izravnanja odnosno mjeovitog
sustava izvriti raspodjelu funkcija izmeu regionalnih razina vlasti
(upanija) i lokalnih razina vlasti (opina i gradova). Postavlja se
pitanje zbog ega su u Republici Hrvatskoj uspostavljene
decentralizirane razine vlasti opine, gradovi i upanije? Kao
odgovor moemo navesti nekoliko razloga:
1. Uspostavlja se uspjean okvir za decentralizaciju glede toga
to se putem zakonskih propisa precizno utvruju poslovi koje u svom
djelokrugu obavljaju opine i gradovi, a kojima se neposredno
ostvaruju potrebe graana, odnosno poslovi koje u svom djelokrugu
obavljaju upanije, a koje su od podrunog (regionalnog) znaaja.
Tako je u l. 19. Zakona o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj)
samoupravi regulirano da opine i gradovi obavljaju poslove koji se
odnose na: ureenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanistiko
planiranje, komunalno gospodarstvo, brigu o djeci, socijalnu skrb,
primarnu zdravstvenu zatitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu,
tjelesnu kulturu i port, zatitu potroaa, zatitu i unapreenje
prirodnog okolia, protupoarnu i civilnu zatitu, promet na svom
podruju, te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.
U l. 19. a Zakona o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi
regulirano je da veliki gradovi kao i gradovi sjedita upanija
obavljaju poslove koji se odnose na: ureenje naselja i stanovanje,
prostorno i urbanistiko planiranje, komunalno gospodarstvo, brigu o
djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zatitu, odgoj i
obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i port, zatitu potroaa,
zatitu i unapreenje prirodnog okolia, protupoarnu i civilnu zatitu,
promet na svom podruju, odravanje javnih cesta, izdavanje
graevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju,
te provedbu dokumenata prostornog ureenja, te ostale poslove
sukladno posebnim zakonima.
U l. 20. Zakona o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi
regulirano je da upanije obavljaju poslove koji se odnose na:
obrazovanje, zdravstvo, prostorno i urbanistiko planiranje,
gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu, odravanje
javnih cesta, planiranje i razvoj mree obrazovnih, zdravstvenih,
socijalnih i kulturnih ustanova, izdavanje graevinskih i
lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te provedbu
dokumenata prostornog ureenja za podruje upanije izvan podruja
velikoga grada, te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.
2. Putem zakonskih propisa utvruju se izvori za financiranje
poslova koje iz svoje nadlenosti obavljaju opine, gradovi i
upanije.
3. Bolje uoavanje i zadovoljavanje vitalnih interesa i potreba
graana, drugim rijeima opine, gradovi i upanije mnogo su
uinkovitiji i djelotvorniji prilikom identifikacije nekog problema,
nego to je to sredinja dravna vlast.
4. Regionalno planiranje i bri razvoj s naglaskom na regionalnu
politiku npr., svaka upanija kao regionalna razina vlasti poznaje
probleme specifine za tu upaniju.
5. Decentralizacija javnih slubi i pribliavanje tih slubi
graanima, a samim time bi dolo i do participacijske demokracije na
lokalnim razinama.
6. Preuzimanje odgovornosti od strane dunosnika prilikom
upravljanja i troenja novanih sredstava na lokalnoj i regionalnoj
razini.
Vrlo je upitno koliko se gore navedeni zahtjevi mogu u
potpunosti primijeniti jer u Republici Hrvatskoj postoji slobodniji
nain prilikom upravljanja i troenja novanih sredstava na lokalnoj i
regionalnoj razini i to bez odgovornosti (osim moda politike)
drugim rijeima moe doi do zlouporaba pa se s pravom postavlja
pitanje u kojem e se opsegu uoavati i zadovoljavati potrebe graana
odnosno poticati regionalni razvoj Republike Hrvatske? Ne treba
zanemariti ni injenicu da problemi nastaju prilikom prikupljanja
novanih sredstava iz razloga to postoji veliki broj zakonskih
propisa koje treba primijeniti u postupku prikupljanja novanih
sredstava, a znatan broj slubenika nije osposobljen za obavljanje
tih poslova, a takoer se javljaju problemi u primjeni zakona zbog
nedoreenosti i pravnih praznina, te financijske nediscipline od
pojedinih graana u svezi podmirivanja obveza.
4. IZVORI FINANCIRANJA JAVNIH POTREBA JEDINICA LOKALNE I PODRUNE
(REGIONALNE) SAMOUPRAVETako je u izmjenama i dopunama Zakona o
financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave
regulirano da se izvori sredstava upanija, opina i gradova u
Republici Hrvatskoj mogu podijeliti na 1. vlastite izvore, 2.
zajednike poreze, 3. zajednike prihode od naknada za koncesije i 4.
dotacije. Kao izvore sredstava mogli bi ubrojiti i zaduivanje
jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave.
4.1. Vlastiti izvori
U l. 4. i 5. Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave odreeno je da su vlastiti izvori sredstava
upanija:
- prihodi od vlastite imovine (prihodi od stvari u njezinom
vlasnitvu i imovinskih prava, prihodi od trgovakih drutava i drugih
pravnih osoba u njezinom vlasnitvu, odnosno u kojima ima udio ili
dionice, prihodi od naknada za koncesiju koje daje njezino
predstavniko tijelo),
- upanijski porezi (porez na nasljedstva i darove, porez na
cestovna motorna vozila, porez na plovila i porez na automate za
zabavne igre),
novane naknade i oduzeta imovinska korist za prekraje, koje sami
propiu,
drugi prihodi utvreni posebnim zakonom.U l. 29. i 30. Zakona o
financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave
odreeno je da su vlastiti izvori sredstava opina i grada:
- prihodi od vlastite imovine (prihodi od stvari u njezinom
vlasnitvu i imovinskih prava, prihodi od trgovakih drutava i drugih
pravnih osoba u njezinom vlasnitvu, odnosno u kojima ima udio ili
dionice, prihodi od naknada za koncesiju koje daje njezino
predstavniko tijelo),
- opinski odnosno gradski porezi (prirez porezu na dohodak,
porez na potronju, porez na kue za odmor, porez na tvrtku ili
naziv, porez na koritenje javnih povrina),
- novane kazne i oduzeta imovinska korist za prekraje koje sami
propiu,
- upravne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom,
- boravine pristojbe, u skladu s posebnim zakonom,
- komunalne naknade, doprinosi i druge naknade utvrene posebnim
zakonom,
- naknade za uporabu javnih, opinskih ili gradskih povrina,
- drugi prihodi utvreni posebnim zakonom.
4.2. Zajedniki porezi
U l. 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave odreenisu zajedniki porezi. Prihodi od
zajednikih poreza dijele se izmeu drave, opina, grada i upanije,
drugim rijeima Republika Hrvatska je prihvatila mjeoviti sustav
raspodjele zajednikih prihoda (vertikalno financijsko izravnanje)
na sljedei nain:
1. Udio opine i grada u porezu na promet nekretnina iznosi 60%,
a drave 40%.2. Prihodi od poreza na dohodak raspodjeljuju se izmeu
opina, gradova, upanija i drave i to: udio opine/grada 52%, (grad
Zagreb 67%), upanije 15%, udio za decentralizirane funkcije 12%, te
udio koji ulazi u tzv. fond za izravnanje 21%. Takoer, opina, grad,
upanija i Grad Zagreb koji financiraju pojedine decentralizirane
funkcije prema odredbama posebnog zakona imaju pravo na dodatni
udio u porezu na dohodak i to za: osnovno kolstvo 3,1%, srednje
kolstvo 2,2%, socijalnu skrb (centri za socijalnu skrb 0,5% te
domovi za starije i nemone osobe 1,7%), zdravstvo 3,2%, te
vatrogastvo (javne vatrogasne postrojbe 1,3%).
Na podruju opine, odnosno grada koji ima status posebne dravne
skrbi prema l. 4. st. 2. i l. 5. st. 2. Zakona o podrujima posebne
dravne skrbi i koji ima status brdsko-planinskog podruja prema l.
3. Zakona o brdsko-planinskim podrujima, udio u porezu na dohodak
iznosi, i to: udio opine odnosno grada 90% poreza na dohodak iz
kojeg financira preuzete decentralizirane funkcije, udio upanije
10%, te udio pozicije za pomoi izravnanja za decentralizirane
funkcije 0%. Takoer je regulirano da grad iz l. 4. st. 3. i l. 5.
st. 3. Zakona o podrujima posebne dravne skrbi ima pravo na udio i
to: udio grada 52% poreza na dohodak uveano za dodatni udio u
porezu na dohodak za decentralizirane funkcije, udio upanije 15%
uveano za dodatni udio za decentralizirane funkcije,udio pozicije
za pomoi izravnanja za decentralizirane funkcije 21%. Na podruju
opine tj. grada koji se nalaze na otoku, a koji meusobno zakljue
ugovor o zajednikom financiranju kapitalnog projekta od interesa za
razvoj otoka, udio opine tj. grada u porezu na dohodak iznosi 52%
uveano za dio za decentralizirane funkcije, udio upanije iznosi 15%
uveano za dodatni dio za decentralizirane funkcije, udio za
zajedniko ulaganje u kapitalni projekt iznosi 21%, te udio pozicije
za pomoi izravnanja za decentralizirane funkcije iznosi 0%.
Iz gore navedenog moe se zakljuiti da ovisno o podruju na kojemu
se nalazi opina/grad poreznog obveznika, postoje etiri naina
raspodjele prihoda od poreza na dohodak: a) uobiajena (standardna)
raspodjela, b) raspodjela u Gradu Zagrebu, c) raspodjela na
podrujima posebne dravne skrbi i na brdsko-planinskim podrujima, i
d) posebna raspodjela na otocima, koji su sklopili sporazum o
financiranju kapitalnih projekata od interesa za razvoj otoka.
Stoga je raspodjela prihoda od poreza na dohodak i prireza porezu
na dohodak vrlo sloena glede toga to ne ovisi samo o podruju na
kojemu se nalazi opina/grad poreznog obveznika, nego i o
decentraliziranim funkcijama koje jesu ili nisu preuzele opina/grad
i upanija, visini prireza to ga je uvela opina/grad, visini naknade
koju Poreznoj upravi plaaju opina/grad i upanija i o tome tko i
kako isplauje povrat poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
po godinjoj poreznoj prijavi.
Prema podacima Ministarstva financija Republike Hrvatske
struktura ostvarenih prihoda upanijskih prorauna u 2004. godini je
iznosila 2576,4 milijuna kuna i to: 1. vlastiti upanijski porezi
200,3 milijuna kuna, 2. neporezni upanijski vlastiti prihodi 1250,6
milijuna kuna, 3. zajedniki upanijski porezi od poreza na dobit
163,9 milijuna kuna, poreza na dohodak 874,3 milijuna kuna, 4.
neporezni upanijski zajedniki prihodi 87,3 milijuna kuna.
Prema podacima Ministarstva financija Republike Hrvatske
struktura ostvarenih prihoda prorauna gradova i opina u 2004.
godini je iznosila 13930,3 milijuna kuna i to: 1. vlastiti
gradski/opinski porezi 287,1 milijuna kuna, 2. neporezni vlastiti
gradski/opinski prihodi 6361,6 milijuna kuna, 3. zajedniki
gradski/opinski porezi od poreza na dobit 1292,4 milijuna kuna,
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak 5254,0 milijuna kuna,
poreza na promet nekretnina 520,5 milijuna kuna, 4. zajedniki
gradski/opinski neporezni prihodi 214,7 milijuna kuna.
Omjer prihoda poreza na dobit i poreza na dohodak u ukupnim
prihodima jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave za
2004. godinu je iznosio: a) upanije 72,77% poreza na dohodak i
6,97% poreza na dobit, b) gradovi 43,17% poreza na dohodak i 10,91%
poreza na dobit, i c) opine 30,43% poreza na dohodak i 3,79% poreza
na dobit.
Raspodjela ostvarenog poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak i poreza na dobit po razinama javne vlasti u Republici
Hrvatskoj za 2004. godinu je iznosila: od poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak Republici Hrvatskoj je pripalo 34%,
upaniji 9%, a gradu/opini 57% prihoda. Od poreza na dobit Republici
Hrvatskoj je pripalo 69%, upaniji 3%, a gradu/opini 28%
prihoda.
Ukupno ostvareni prihodi gradova i upanija u 2005. godini
iznosili su 12,1 milijardu kuna, to je poveanje od 12 posto u
usporedbi s 2004. godinom. Porezni su prihodi u 2005. godini
ostvareni u iznosu od 7,1 milijarde kuna i zabiljeili su rast od 7%
u odnosu na 2004. godinu. U strukturi ukupnih prihoda prorauna
jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave najvee znaenje
imaju zajedniki porezni prihodi ostvareni od poreza na dohodak i
poreza na dobit. Najvei dio poreznih prihoda ostvaren je od poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je dodatno povean
dijelom poreza na dohodak za decentralizirane funkcije. U 2005.
godini prihodi od poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
ostvareni su u iznosu od 6,3 milijarde kuna, a prihodi od poreza na
dobit u iznosu od 1,62 milijarde kuna.
Izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne i
podrune (regionalne) samouprave koji je u primjeni od 1. sijenja
2007. godine porez na dobit postaje prihodom dravnog prorauna, dok
se deficit sredstava u jedinicama lokalne i podrune (regionalne)
samouprave namjerava kompenzirati poveanjem njihovih udjela u
porezu na dohodak. Usvajanjem Zakona u vrijeme donoenja prorauna
lokalnih jedinica znatno je umanjena mogunost objektivne analize
uinaka pa je stoga teko dati odgovor da li bi bilo bolje da se
deficit novanih sredstava jedinica lokalne i podrune (regionalne)
samouprave kompenzira poveanjem njihovih udjela u porezu na dohodak
u veem postotku nego to je to regulirano izmjenama i dopunama
Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne)
samouprave ili pak da poveani udjeli u porezu na dohodak ostanu u
istom postotku, a kako je odreeno izmjenama i dopunama zakona, a to
e zasigurno biti predmet rasprava narednih godina (godine). Ipak
ovako usvojeno zakonsko rjeenje da prihodi od poreza na dobit
pripadaju sredinjoj vlasti dok se deficit sredstava u jedinicama
lokalne i podrune (regionalne) samouprave namjerava kompenzirati
poveanjem njihovih udjela u porezu na dohodak ima brojne prednosti
glede toga to je porez na dohodak siguran i stabilan izvor prihoda
u odnosu na bruto-drutveni proizvod, te se raspodjela poreza na
dohodak odvija prema prebivalitu poreznog obveznika to je u skladu
i s naelom pravednosti da porez pripada onoj jedinici lokalne i
podrune (regionalne) samouprave u kojoj porezni obveznik ima
prebivalite. Porez na dobit je dosta nestabilan i osjetljiv izvor
prihoda u odnosu na bruto-drutveni proizvod, te je kod ovog poreza
mogua vea porezna evazija kako zakonita tako i nezakonita. Oblici
zakonitog izbjegavanja plaanja porezne obveze su npr., transferne
cijene, potkapitazlizacija trgovakih drutava i skrivene (isplate)
raspodjele dobiti. Kod nezakonite porezne evazije tipian je primjer
ne prijavljivanje cjelokupnog iznosa prihoda npr., trgovako drutvo
umjesto 10.000 kuna ostvarenog prihoda u jednom danu prijavi samo
5.000 kuna. U Republici Hrvatskoj ovakav nain poslovanja je mogu i
uobiajen, jer ne postoje fiskalne kase koje bi evidentirale sve
prihode koje su ostvarila trgovaka drutva u jednom danu, drugim
rijeima ostvareni prihodi bi se istovremeno kopirali odnosno
biljeili u raunalnim terminalima Porezne uprave. Stoga i na ovaj
nain dolazi do uskrate prihoda od poreza na dobit, te je nuno da
Republika Hrvatska donese Zakon o fiskalnim kasama. Jedan od
pokazatelja veliine i vanosti lokalne samouprave jest udio prihoda
lokalne i podrune (regionalne) samouprave u BDP-u i u ukupnim
prihodima ope drave. Udio prihoda jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave (53 jedinice) u BDP-u za 2005. godinu u
usporedbi s prethodnom godinom povean je sa 5,2% na 5,3%, a u
ukupnim prihodima ope drave sa 11,2% na 11,8%. Neophodno je daljnje
poveanje iznosa decentraliziranog proraunskog novca, a to zasigurno
prati i odreene promjene koje se moraju dogoditi u financiranju
jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave.
4.3. Zajedniki prihodi od naknada za koncesije
Prema l. 45. c Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave prihodi od naknada za koncesije prema
Zakonu o koncesijama dijele se izmeu drave, opine i grada na ijem
se podruju ostvaruje pravo crpljenja mineralnih i termalnih voda te
zahvaanje voda za javnu vodoopskrbu tako da:
1. udio opine i grada u prihodu od naknada za koncesiju za
crpljenje mineralnih i termalnih voda iznosi 50%, a drave 50%,2.
udio opine i grada u prihodu od naknada za koncesiju za zahvaanje
voda za javnu vodoopskrbu iznosi 30%, a drave 70%.4.4. Dotacije
potpore
Dotacije-potpore odnosno meuproraunski transferi obuhvaaju
izravna doznaivanja (transferna plaanja) novanih sredstava izmeu
prorauna razliitih teritorijalnih jedinica. Trend prevlasti potpora
sredinjoj vlasti kao glavnog izvora lokalnih prihoda uoen je jo
prije vie od dvadeset godina. Tako je u jednoj studiji o izvorima
lokalnih financijskih sredstava takoer izraenoj pod okriljem Vijea
Europe, koja se temelji na podacima iz 1978. godine, ve
konstatirano postojanje trenda znaajnog poveanja iznosa potpora
sredinje vlasti, lokalnim i regionalnim vlastima, te se navodi da
se . taj trend u veini zemalja (lanica Vijea Europe) razvio u
tolikoj mjeri da su potpore sredinje vlasti postale glavni izvor
financiranja lokalnih i regionalnih vlasti. Odreivanje
meuproraunskih transfera - potpora izmeu raznih razina vlasti
trebaju uzeti u obzir cilj kojem su takvi transferi-potpore
namijenjeni npr., radi popunjavanja fiskalne praznine, za rjeavanje
horizontalnih fiskalnih neravnotea ili osiguranje minimalnih
standarda usluge. Razlozi za davanje potpora mogu biti razliiti
npr., postoje potpore zbog izjednaavanja rashodnog kapaciteta,
potpore za nadoknadu uinaka prelijevanja i za dodatna dobra,
potpore za gospodarsku stabilizaciju, potpore za nadoknadu
izgubljenog poreznog prihoda, potpore za izvrenje povjerenih
zadataka te potpore za regionalni razvoj.
U Zakonu o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne)
samouprave problemi tekuih potpora - dotacija regulirani su l. 48.
i 49. U l. 48. st. 1. regulirano je da se opini ili gradu na
podruju kojih se prihodi opina i gradova, uz prosjeno porezno
optereenje, ostvaruju po stanovniku ispod upanijskog prosjeka,
izuzevi gradove iznad 40.000 stanovnika, upanija osigurava dotaciju
iz upanijskog prorauna u visini razlike izmeu ostvarenih prihoda po
stanovniku i 75% upanijskog prosjeka prihoda po stanovniku.
Dotacija iz l. 48. st. 1. ne moe se osigurati opini i gradu ija je
visina prireza na porez na dohodak manja od 1,0, a stope poreza i
visina iznosa poreza nie od zakonom propisanih najviih stopa,
odnosno visine iznosa poreza (l. 48. st. 2.).
U l. 49. st. 1. regulirano je da se upaniji na podruju koje se
prihodi upanije, opina i gradova, uz prosjeno porezno optereenje,
ostvaruju po stanovniku ispod republikog prosjeka, izuzevi Grad
Zagreb, Republika Hrvatska osigurava dotaciju iz dravnog prorauna u
visini razlike izmeu ostvarenih prihoda po stanovniku i 75%
republikog prosjeka prihoda po stanovniku. Dotacija iz l. 49. st.
1. ne moe se osigurati upaniji na podruju koje je visina prireza na
porez na dohodak manja od 1,0, a stope poreza i visina iznosa
poreza nie od zakonom propisanih najviih stopa, odnosno visine
iznosa poreza (l. 49. st. 2.). Iz navedenih zakonskih odredbi moe
se zakljuiti da su u navedenim lancima regulirani financijsko
(fiskalni) odnosi odnosno horizontalno financijsko izravnanje izmeu
upanije kao regionalne razine vlasti koja dodjeljuje dotacije-pomoi
iz upanijskog prorauna financijsko slabijim opinama i gradovima
koji se nalaze na njezinom podruju uz ispunjenje navedenih uvjeta
iz l. 48., odnosno Republike Hrvatske koja dodjeljuje
dotacije-pomoi iz dravnog prorauna financijsko slabijim upanijama
iz l. 49. Zahtjev za horizontalnom jednakosti u zadovoljavanju
javnih potreba na regionalnoj i lokalnoj razini javlja se danas u
svakoj dravi jer to utjee na smanjenje odnosno na anuliranje
socijalnih i politikih napetosti.
Problemi kod dodjela dotacija-potpora u Republici Hrvatskoj su
sljedei: a) nejednak financijski poloaj lokalnih jedinica, b)
regionalne nejednakosti, c) model fiskalnog izravnanja odnosno
mehanizam dodjele dotacija i dijeljenje poreza nije utemeljen na
realno utvrenim izraunima fiskalnih kapaciteta svih lokalnih
jedinica, d) Fond za regionalni razvoj je dodatno zakomplicirao
financiranje kapitalnih projekata lokalnih jedinica, glede toga to
ne postoji na razini sredinje dravne vlasti kvalitetan model
dodjele kapitalnih dotacija niti utvrenih kriterija, i e) loa
fiskalna disciplina.
4.5. ZaduivanjeJedan od kriterija podjele javnih zajmova je
podjela zajmova na zajmove irih i uih teritorijalnih jedinica.
Zajmovi uih teritorijalnih jedinica suvremenijeg su datuma, u
znaajnijoj se mjeri javljaju poslije Drugog svjetskog rata i danas
je zaduenje uih teritorijalnih jedinica vrlo znaajno primjerice, u
Njemakoj i vicarskoj vee je nego zaduenje centralnih tijela.
Zaduenje jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave u
Republici Hrvatskoj regulirano je u Zakonu o proraunu, Zakonu o
izvravanju Dravnog prorauna Republike Hrvatske za 2007. godinu, i
Pravilniku o postupku zaduivanja jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave i davanju jamstva jedinica podrune
(regionalne) samouprave.
U l. 9. toki 8. Europske povelje o lokalnoj samoupravi
regulirano je zaduivanje lokalnih jedinica na sljedei nain: Kako bi
se financirali njihovi trokovi investiranja, lokalne jedinice
moraju imati, u skladu sa zakonom pristup nacionalnom tritu
kapitala.
Od l. 104. do l. 111. Zakona o proraunu detaljno je reguliran
nain zaduivanja i davanja jamstva jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave. Tako je l. 105. i 106. regulirano da se
jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave (opina, grad i
upanija) moe dugorono zaduivati uzimanjem kredita i izdavanjem
vrijednosnih papira i to samo za investiciju koja se financira iz
njezina prorauna, a koju potvrdi njezino predstavniko tijelo uz
prethodnu suglasnost Vlade i Ministra financija, te da ukupna
godinja obveza jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave
moe iznositi najvie do 20% ostvarenih prihoda u godini koja
prethodi godini u kojoj se zaduuje. Na isti nain je regulirano i
davanje jamstva jedinica podrune regionalne samouprave (upanija)
jedinicama lokalne samouprave (opinama i gradovima) na njezinom
podruju (l. 108.).
Tijekom 2004. godine zaduivanje je provedeno kod 17,0% jedinica
lokalne i podrune (regionalne) samouprave ili njih 97 i to: 3
upanije, 41 grad i 53 opine. Visina zaduivanja iznosi
566.456.560,00 kuna od ega se na gradove Koprivnicu i Zadar odnosi
198.146.047,00 kuna ili 35%. Na razini svih jedinica lokalne i
podrune (regionalne) samouprave rashodi za nabavu nefinancijske
imovine, u 2004 godini iznose 2.802.480.666,00 kuna to znai da je
20,2% ovih rashoda financirano putem zaduivanja.
U Republici Hrvatskoj postoje realni uvjeti i mogunosti za
zaduivanje lokalnih jedinica iz sljedeih razloga: a) financijski se
poloaj lokalnih jedinica poboljava te sve vei broj njih ispunjava
osnovni uvjet za zaduivanje, b) postoji ureeni sustav transfera, a
to znai da je financiranje kapitalnih projekata lokalnih jedinica
sa slabijim fiskalnim kapacitetom prioritet koji one veinom nisu
sposobne financirati bez financijske potpore drave, c) program
javnih investicija (program kapitalnih ulaganja) znai da lokalne
jedinice od 2004. godine trebaju izraditi proraun prema programima,
a takav programski proraun treba omoguiti detaljnije utvrivanje
zahtjeva za financiranje pojedinih izdataka, te nuno utjecati na to
da lokalne jedinice izrauju i analizu trokova i koristi svojih
investicijskih ulaganja, i d) imovinske bilance su vrlo bitne glede
toga to e sve veu ulogu u financiranju kapitalnih projekata imati i
nefinancijska imovina, a to znai da e lokalne jedinice s imovinskim
bilancama i ureenim planovima razvoja imati vee anse za izlazak na
trite kapitala, na kojemu se kao zalogom mogu koristiti i imovinom.
Ne treba zanemariti ni injenicu da postoje i ogranienja kod
zaduivanja jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave iz
sljedeih razloga: a) kruti prorauni, b) imobilizirana sredstva, c)
slaba naplata neporeznih prihoda, d) nerazvijeno trite i
upravljanje javnim dugom, e) ne postoji objava informacija i
financijskih pokazatelja lokalnih jedinica, a kako bi se objedinilo
financijsko poslovanje, i f) rast javnog duga Republike Hrvatske
onemoguava zaduivanje lokalnih jedinica.
Zaduivanje jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave je
jedan od izvora sredstava za zadovoljavanje javnih potreba kako na
lokalnoj tako i na regionalnoj razini, stoga podruje zaduivanja u
Republici Hrvatskoj treba urediti na nain da se utvrde pravedni
kriteriji odnosno prioriteti prilikom dodjele kapitalnih dotacija -
potpora, odnosno model financiranja kapitalnih projekata lokalnih
jedinica slabijeg financijskog kapaciteta, a u skladu sa
Smjernicama ekonomske i fiskalne politike to ih izrauje
Ministarstvo financija Republike Hrvatske, glede breg i
ravnomjernijeg gospodarskog razvoja svih jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave.
5. FINANCIRANJE JEDINICA LOKALNE I PODRUNE (REGIONALNE)
SAMOUPRAVE - DE LEGE FERENDA
Kako bi u Republici Hrvatskoj proces fiskalne decentralizacije
bio jo pravedniji i uinkovitiji u prvom redu treba stvarno
postojati financijska (fiskalna) autonomija decentraliziranih
razina vlasti (opina gradova i upanija), prilikom prikupljanja,
upravljanja, raspodjele i troenja novanih sredstava u svrhu
kvalitetnog obavljanja poslova iz njihove nadlenosti, a u skladu s
Ustavom Republike Hrvatske, zakonima i podzakonskim propisima.
Pravni aspekti fiskalne decentralizacije zahtijevaju potrebu da se
izvre odreene promjene u sustavu financiranja jedinica lokalne i
podrune (regionalne) samouprave kako slijedi:1. Uvoenje prireza
(punim nazivom prirez porezu na dohodak). Svaka bi opina ili grad
koji nemaju uveden prirez, trebali donijeti odluku o uvoenju tog
financijskog instrumenta, ravnajui se objektivnim razlozima u
skladu s ostvarivanjem standarda fiskalnog kapaciteta (koji bi se
odreivao prema broju stanovnika i njihovim potrebama, dohotku po
stanovniku i poreznom optereenju odnosno financijskoj snazi opine i
grada), a odbacujui subjektivno-politike razloge neuvoenja tog
financijskog instrumenta. Opine i gradovi uslijed nastalih novih
okolnosti mogli bi mijenjati svoje odluke o visini prireza npr.,
poveanje, smanjenje pa ak i ukidanje prireza, a sve u skladu sa
standardima fiskalnog kapaciteta opine ili grada s jedne strane, te
naela pravednosti u oporezivanju s druge strane. injenica je, da je
i pored prava/mogunosti (od 2001. godine) da prirez porezu na
dohodak mogu uvesti gradovi i opine, do 1. oujka 2007. godine to
uinilo 77 od 126 gradova i 178 od 429 opina, to jasno pokazuje da
se na uvoenje prireza odluilo oko 61% gradova, te oko 42% opina.
Takoer, raspoloivi podaci pokazuju da je primjenom prireza 2000.
godine u Republici Hrvatskoj prikupljeno 712 milijuna kuna, a 2003.
godine tim je instrumentom prikupljeno 783 milijuna kuna. Ukupno
ostvareni prirez porezu na dohodak svih gradova i opina do kraja
2005. godine iznosio je 899 milijuna kuna (prirez Grada Zagreba
ostvaren je u iznosu od 588 milijuna kuna), stoga se dade zakljuiti
da financijska uloga prireza porezu na dohodak nije zanemariva, te
bi njegovo uvoenje u to vei broj opina i gradova bilo sasvim
opravdano kako u pravnom tako i u ekonomskom smislu.2. Odreivanje
svrsishodnih kriterija glede dodjela novanih sredstava za kapitalne
dotacije - potpore jedinicama lokalne i podrune (regionalne)
samouprave. Prva grupa kriterija odnosila bi se na raspodjelu
poreznih odnosno javnih prihoda izmeu opina, gradova, upanija i
sredinje vlasti. U obzir bi se trebali uzeti sljedei kriteriji:
broj stanovnika, financijske potrebe, financijska snaga i porezno
optereenje. Druga grupa kriterija odnosila bi se na obavljanje
poslova iz nadlenosti opina, gradova , upanija i sredinje vlasti. U
obzir bi se trebali uzeti kriterij samouprave, kriterij minimalnog
zadovoljavanja javnih potreba, kriterij najmanje veliine, kriterij
vanosti cilja, kriterij nunih prosjenih trokova, te kriterij
povoljnog odnosa izmeu trokova i koristi. Svi navedeni kriteriji
moraju se meusobno kombinirati i nadopunjavati. Prilikom dodjela
novanih sredstava za kapitalne dotacije osim gore navedenih
kriterija mogli bi u obzir uzeti i sljedee kriterije:
1. autonomija lokalne samouprave - sustav transfera ne bi smio
utjecati na lokalnu samostalnost u odreivanju prioriteta i
utvrivanju pruanja lokalnih usluga,
2. adekvatnost prihoda - kada se jednom utvrde svi elementi
sustava prihoda lokalne samouprave, lokalne vlasti bi trebale imati
dovoljno sredstava za financiranje usluga za koje su odgovorne,
3. naelo jednakosti - nalae da se sredstva trebaju prenositi
neposredno u odnosu na faktore potrebe i obrnuto s lokalnom
poreznom sposobnosti,
4. predvidljivost - nalae da se udjeli lokalne samouprave i nain
na koji se obraunavaju ne mijenjaju na godinjoj osnovi,
5. jednostavnost - nalae da formula koja se rabi bude lako
razumljiva i da se temelji na kriterijima kojima primatelji ne mogu
lako manipulirati u strategiji dobivanja viih razina transfera,
6. sustav transfera koji je uinkovit nee davati prednost
odreenom izboru alociranja izdataka koje donose lokalne samouprave
(poput financiranja plaa zaposlenika),
7. poticaji sustava fiskalnih transfera trebali bi poticati
zdravo lokalno upravljanje financijama i sprjeavati neuinkovito
upravljanje proraunom,
8. transferni sustav bi trebao osigurati ispunjavanje ciljeva
sredinje drave.
3. Uvoenje novih imovinskih poreza u sustav financiranja
jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Opine i gradovi
u Republici Hrvatskoj mogli bi uvesti porez na drugi stan.
Obveznikom poreza na drugi stan naelno bi se smatrala svaka osoba
koja je u opini ili gradu u kojoj se ubire porez na drugi stan
prijavila ili bila obvezna prijaviti sporedan stan drugim rijeima
porezni obveznik bi bio svaka osoba koja rabi drugi uz glavni stan.
Pritom bi bilo nebitno uporabljuje li osoba drugi stan u svojstvu
vlasnika ili stanara. Porezna stopa bi se odreivala prema godinjoj
najamnini odnosno fiksno utvrenim svotama to ih se primjenjuje na
propisane porezne razrede (godinja najamnina porezna tarifa).
Takoer bi opina ili grad mogli uvesti porez na skupe stanove (kue i
vile) ako njihova procijenjena vrijednost prelazi odreene novane
iznose. Visinu novanih iznosa i porezne stope odreivala bi opina i
grad u skladu s kriterijima koji bi trebali biti regulirani u
Zakonu o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne)
samouprave.
4. Uvoenje samodoprinosa ponovno bi se trebao uvesti u pravni
sustav Republike Hrvatske, glede toga to institucija samodoprinosa,
kojim graani referendumom odluuju o financiranju razvoja
infrastrukture u javnom sektoru predstavlja interesantan oblik
financiranja interesa i potreba, ali i interesantan oblik
demokracije u financiranju. Njih se u razvoju javnog sektora u
razdoblju od 1970. godine do 1990. godine mnogo koristilo, negdje
vrlo uspjeno npr., Osijek, koji je samodoprinosom razvio
obrazovanje, izgraujui osnovne i srednje kole, te fakultete,
objekte komunalne infrastrukture i slino, negdje vrlo bezuspjeno
npr., Sveuilina bolnica u Zagrebu koja ni dan danas nije dovrena.
Institut samodoprinosa trebalo bi regulirati u Zakonu o
financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave
tako da se tono zna tko donosi odluku o raspisivanju samodoprinosa,
tko i na koji nain sudjeluje u postupku donoenja samodoprinosa, za
koje se potrebe, odnosno namjene sredstva prikupljaju, podruje na
kojem se sredstva prikupljaju, vrijeme za koje se sredstva
prikupljaju, ukupni iznos sredstava koja se prikupljaju, obveznike,
nain i rokove izvravanja samodoprinosa, kao i osobe koje se
oslobaaju te obveze, visinu samodoprinosa, osnovicu i stopu po
kojoj e se plaati samodoprinos, nain voenja evidencije o
sredstvima, nain ostvarivanja nadzora graana, ureivanje postupka
odgovornosti glede nenamjenskog koritenja sredstava, te nain
vraanja sredstava koja se ostvare iznad iznosa koji je odlukom
odreen. Prilikom uvoenja samodoprinosa uvijek se mora voditi rauna
o interesima graana i njihovim stvarnim mogunostima.
5. Osiguravanje bolje pravne zatite poreznih obveznika pred
poreznim tijelima i tijelima jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave u postupcima utvrivanja i naplate poreza i
drugih javnih davanja, a u svrhu ostvarivanja naela pravednosti i
jednakosti kao temeljnih naela pravne drave, te postizanja bolje
naplate poreza i drugih javnih davanja. Budui da zakon i pravo u
pravnoj dravi demokratskog ureenja nisu antinomi, porezni i svi
drugi zakoni jame ne samo pravnu sigurnost nego i pravednost, a
kako bi se ovo naelo i ostvarilo odnosno dolo do bolje pravne
zatite poreznih obveznika, te bolje naplate poreza i drugih javnih
davanja neophodno je udovoljiti sljedeem: a) uspostaviti
najprikladniji pravni odnos za primjenu postupanja u dobroj vjeri
izmeu poreznih obveznika s jedne strane, te poreznih tijela odnosno
jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave s druge strane,
kao i meusobni odnos izmeu poreznih tijela i jedinica lokalne i
podrune (regionalne) samouprave. Postupanje u dobroj vjeri znai da
svaki onaj, tko sudjeluje u pravnom ivotu, mora postupati dosljedno
svojim rijeima i djelima te da, bez osnovnih razloga, ne smije doi
u proturjenost s onim to je ranije zastupao i ime je pridobio
povjerenje drugih. To bi znailo da treba postojati svjesno,
korektno, poteno i dobronamjerno meusobno ponaanje, koje se treba
oitovati u meusobnom povjerenju kojeg katkada nedostaje izmeu
poreznih obveznika i osoba zaposlenih u poreznim tijelima i
tijelima jedinica lokalne i (podrune) regionalne samouprave. Naelo
postupanja u dobroj vjeri trebalo bi u Republici Hrvatskoj
podrobnije razraditi, kako ne bi dolazilo do zlouporaba u njegovoj
praktinoj primjeni, b) teiti pojednostavljenju pravnih propisa iz
podruja financiranja javnih potreba, kako bi se otklonile
nedoreenosti i pravne praznine, i c) permanentnom cjeloivotnom
strunom usavravanju i osposobljavanju slubenika zaposlenih u
poreznim tijelima i onih zaposlenih u tijelima jedinica lokalne i
podrune (regionalne) samouprave, a s ciljem stvaranja radno-pravnog
procesa kojeg karakterizira pravedna i efikasna provedba pravnih
propisa.
6. Unaprijediti suradnju izmeu jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj, te sredinje dravne
uprave i institucija dravne vlasti drugim rijeima potrebno je
uspostaviti bolje mehanizme koordinacije i partnerske odnose.
Suradnja je potrebna zbog pruanja pomoi u pronalaenju odgovarajuih
rjeenja prigodom odluivanja o lokalnim potrebama i interesima
graana radi poboljanja kvalitete ivota, odnosno sudjelovanja u
raspravama i davanje miljenja i prijedloga o zakonima kojima se
ureuju poslovi jedinica lokalne i podrune (regionalne)
samouprave.
7. Poticanje izdavanja municipalnih obveznica kao instrumenta
zaduivanja i prikupljanja sredstava za financiranje infrastrukture
jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Municipalne
odnosno gradske, lokalne ili opinske obveznice su dunike
vrijednosnice izdane od lokalnih vlasti, odnosno gradova, opina ili
upanija. Njihova namjena je prikupljanje financijskih sredstava za
izgradnju lokalne infrastrukture kao to su bolnice, ceste,
kanalizacija, ali i financiranje drugih projekata koji imaju
karakteristike javnih dobara i/ili usluga. Emitiranjem odnosno
izdavanjem obveznica lokalna vlast pozajmljuje novana sredstva i
obvezuje se da e kupcu obveznice vratiti pozajmljenu glavnicu bilo
po dospijeu ili u polugodinjim anuitetima s pripadajuim kamatama
bilo periodino ili po dospijeu. Izdavanje municipalnih obveznica u
Republici Hrvatskoj jo je u zaetku, tako da je do sada emitirano 7.
izdanja municipalnih obveznica. I dalje treba poticati izdavanje
municipalnih obveznica u Republici Hrvatskoj, ali prvenstveno u one
projekte koji su razvojni i to su s gospodarskog aspekta adekvatni
multiplikator poveanja proraunskih prihoda. Treba naglasiti da se
prikupljena financijska sredstva od izdanih obveznica ne smije
oroavati ve treba izdavanje obveznica raditi namjenski i samo onda
kada su projekti pripremljeni s namjerom da se odmah krene u
njihovu realizaciju, iz razloga kako ne bi dolo do takve situacije
da jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave ne uspiju
podmiriti svoje dospjele obveze po osnovi izdanih obveznica.
8. Poticanje jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave
na sklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu glede daljnjeg
rasta gospodarstva, ispunjavanja ciljeva infrastrukturnog razvoja,
ostvarivanja socijalnih ciljeva, kao i pruanja kvalitetnije javne
usluge graanima. Zbog velikog znaaja javno-privatnog partnerstva
Europska unija (EZ) je donijela etiri smjernice kojima se regulira
javno-privatno partnerstvo, i to tzv. tri klasine smjernice Works
Directive (93/27/EEC), Supplies Directive (93/36/EEC), Services
Directive (92/50/EEC), te Utilities Directive (93/38/EEC), a 2003.
godine je donijela Smjernice za uspjena javna privatna partnerstva
(Guidelines for Successful Public Private Partnerships), a 2004.
Zelenu knjigu (Green Paper on Public-Private Parnterships and
Community Law on Public Contracts and Concessions).
Glede proraunskih ogranienja s kojima je suoena Republika
Hrvatska, ali i jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave,
trebalo bi pristupiti praksi sklapanja ugovora o javno-privatnom
partnerstvu koji po svojoj prirodi predstavlja suradnju izmeu
privatnog sektora s jedne strane i jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave (javnog sektora) s druge strane. Vlada
Republike Hrvatske je donijela Smjernice za primjenu ugovornih
oblika javno-privatnog partnerstva (JPP) te Uredbu o davanju
prethodne suglasnosti za sklapanje ugovora o javno-privatnom
partnerstvu po modelu privatne financijske inicijative.
Vrlo je pohvalno to je Vlada Republike Hrvatske donijela
Smjernice o javno-privatnom partnerstvu ali bi ipak trebalo odredbe
te Smjernice zakonski urediti glede toga to bi se tako jamila vea
pravna sigurnost odnosno otklanjanje razliitih zlouporaba a time i
financijska sigurnost privatnim partnerima prilikom investiranja u
projekte putem javno-privatnog partnerstva, drugim rijeima odredbe
Smjernice o javno-privatnom partnerstvu trebale bi se pretoiti u
zakonske odredbe, na nain da se u Zakonu o javno-privatnom
partnerstvu otklone sve praznine i nedoreenosti, a koje su ve
navedene u prilogu Smjernice npr., bilo bi potrebno detaljnije
razraditi odredbe koje e iskljuiti primjenu posebnih prisilnih
propisa koji onemoguavaju provedbu javno-privatnog partnerstva,
podrobnije ureenje problema dvostrukog oporezivanja, koje bi se
moglo pojaviti kod plaanja najma, definirati naine i izvore
financiranja Agencije. Vlada Republike Hrvatske je prepoznala znaaj
javno-privatnog partnerstva, stoga e ubudue osigurati strukturirani
pristup edukaciji u tom podruju, usmjeren na prioritetna podruja,
tj. pruat e adekvatnu potporu javnom sektoru, a to e zasigurno
dovesti do poticanja jedinica lokalne i podrune (regionalne)
samouprave na sklapanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu glede
toga to ti ugovori vode ostvarivanju gospodarskih i socijalnih
ciljeva, a u svrhu to kvalitetnijeg zadovoljavanja javnih potreba
graana.
Ipak treba naglasiti da uspjeno javno-privatno partnerstvo treba
zadovoljiti kompatibilne ciljeve, pravni i regulatorni okvir,
politiko okruenje, kredibilitet i transparentnost, a trajno
javno-privatno partnerstvo ukljuivanje resursa, razvoj kapaciteta,
uloge i odgovornosti, fleksibilnost, vrijeme, strpljenje i drutvenu
odgovornost.
9. Preuzimanje vee odgovornosti dunosnika u jedinicama lokalne i
podrune (regionalne) samouprave prilikom upravljanja i troenja
proraunskih sredstava, a samim time treba doi i do izmjena
zakonskih propisa kako bi se prenijele vee ovlasti na jedinice
lokalne i podrune (regionalne) samouprave (npr., prijenos svih
ovlasti osnovnokolskog obrazovanja, prijenos vlasnitva i besplatnih
koncesija za dravna poljoprivredna zemljita svim jedinicama lokalne
samouprave itd.).
6. NAELA REGIONALNE POLITIKE EUROPSKE UNIJEPolitika regionalnog
razvoja predstavlja jedan od stupova sveukupne javne politike
Europske unije i usmjerena je na redistribuciju sredstava zemalja
lanica Unije kako bi se potaknuo ekonomski rast i odrivi razvoj
onih podruja koja zaostaju. To se prvenstveno ostvaruje putem
ulaganja u razvoj ljudskih potencijala i fizike infrastrukture.
Europska regionalna politika izvorno je zajednika politika koja se
temelji na financijskoj solidarnosti koja treba osigurati da sve
regije i njezini graani mogu u potpunosti iskoristiti prednosti
jedinstvenog trita te ekonomske i monetarne unije. Ona takoer pomae
nedovoljno razvijenim regijama u procesu restrukturiranja tako da
budu sposobne odgovoriti snanim konkurentskim pritiscima na
jedinstvenom tritu. Zakonodavstvo iz podruja regionalne politike
Europske unije temelji se na sljedeim naelima: a) koncentracije
sredstva su uglavnom koncentrirana na ogranieni broj prioritetnih
ciljeva, tj. na podruja i prepreke gdje su problemi najvei, a gdje
e doprinos Unije vjerojatno biti najdjelotvorniji, b) programskog
planiranja odnosi se na viegodinje programe raspodjele sredstava
regionalne politike, c) pridodavanja (pridruivanja) to znai da
regionalna politika Europske unije dopunjuje nacionalne politike
regionalnog razvoja i da one moraju biti kompatibilne, d)
partnerstva obuhvaa proces dogovaranja izmeu Europske komisije i
mjerodavnih nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti koje odreuje
svaka drava lanica i e) efikasnosti znai da postoji proces
nadgledanja i provjere troenja sredstava regionalne politike
Europske unije. Stoga je nuno unaprijediti meunarodnu prekograninu
suradnju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave sa
stranim regijama, gradovima i opinama drava lanica Vijea Europe iz
sljedeih razloga: a) zbog dodatnih vrijednosti prekogranine
suradnje koje se mogu podijeliti u nekoliko grupa: politiki oblici
dodatne vrijednosti, institucionalni oblici dodatne vrijednosti i
socijalno-kulturni oblici dodatne vrijednosti, b) koritenja novanih
sredstava europskih fondova za pretpristupne programe a u svrhu
regionalnog razvoja opina, gradova i upanija Republike Hrvatske, i
c) koritenja novanih sredstava iz strukturnih fondova i kohezijskog
fonda Europske unije prilikom ulaska Republike Hrvatske u tu
ekonomsku integraciju.
7. REGIONALNA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE I PRETPRISTUPNI
FONDOVI EUROPSKE UNIJE
U Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstveni zakon za ureenje
pitanja regionalnog razvoja, drugim rijeima ne postoji jedinstveni
normativni akt koji bi, na razini sistemskog zakona, ureivao naelna
pitanja, postavio temelje za politiku regionalnog razvoja, davao
jedinstvenu i ope prihvaenu definiciju regionalnog razvoja, utvrdio
ciljeve i naela te objedinjavao raznolikost i specifinost pitanja
vezanih uz regionalni razvoj Hrvatske. Zbog toga, mogue je pronai
nekoliko pravnih propisa koji se bave specifinim pitanjima vezanim
za razne aspekte regionalnog razvoja. Stoga je mogue, naelno
odrediti tri pristupa u normativnom ureenju regionalnog razvoja. S
jedne strane, neki pravni dokumenti zauzimaju teritorijalni pristup
ureenju pitanja regionalnog razvoja. U njima je cjelokupni
teritorij Republike Hrvatske podijeljen prema razliitim kriterijima
(npr., administrativno-teritorijalna podjela, pitanje specifinog
poloaja i razvoja otoka, obnova pojedinih teritorijalno odreenih
jedinica (Vukovar), brdsko-planinska podruja, podruja od posebne
dravne skrbi).
S druge strane, niz pravnih tekstova izraava drukiji pristup. U
njima je vidljiv sektorski pristup nekim pitanjima razvoja
pojedinih gospodarskih grana i ekonomskih sektora (poljoprivredno
zemljite, poticaji u poljoprivredi, poticaji za ribarstvo, poticaji
za razvoj malog i srednjeg poduzetnitva, itd.).
Na kraju, mogue je uoiti i trei pristup pitanjima regionalnog
razvoja. Radi se o institucionalnom pristupu u kojem je rije o
uspostavljanju posebnih javnih tijela koja su usmjerena pitanjima
razvoja. Rije je o tijelima sa razliitim statusom u upravno-pravnom
sustavu Republike Hrvatske. Neka od tih tijela su ustrojena sa
svrhom formuliranja razvojnih politika i programa, a druga da
provode takve specifine javne politike i programe. Neka od njih su
tijela sredinje dravne uprave (npr., Sredinji dravni ured za
razvojnu strategiju, Ministarstvo mora, turizma, prometa i
razvitka), dok su druga izvrne agencije sa vlastitom pravnom
osobnosti (npr., Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske, Fond
za razvoj i zapoljavanje, itd.).
Pravne propise kojima se reguliraju pojedina pitanja vezana za
regionalni razvoj Republike Hrvatske moemo podijeliti na: 1.)
temeljne pravne propise u koje ubrajamo: Ustav Republike Hrvatske,
Zakon o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi i Zakon o
financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave, 2.
propise koji reguliraju pojedinana specifina pitanja regionalnog
razvoja (tzv. regionalni zakoni) u koje ubrajamo: Zakon o podrujima
posebne dravne skrbi, Zakon o brdsko-planinskim podrujima, Zakon o
otocima, Zakon o obnovi i razvoju grada Vukovara, Zakon o fondu za
regionalni razvoj Republike Hrvatske, te Zakon o fondu za razvoj i
zapoljavanje, 3. propise koji reguliraju neka pitanja regionalnog
razvoja u koje ubrajamo: Zakon o poticanju ulaganja, Zakon o
dravnim potporama i Zakon o dravnoj potpori u poljoprivredi,
ribarstvu i umarstvu. Osim gore navedenih Zakona postoje i
podzakonski propisi koji reguliraju pojedina pitanja koja se odnose
na regionalni razvoj.
Vaan dokument Naela razvoja Republike Hrvatske koji je sastavni
dio Projekta strategije razvitka Hrvatska u 21. stoljeu, navodi
kako regionalni razvoj mora uzeti u obzir regionalne razliitosti
Hrvatske. Kao vani ciljevi definirani su optimalan razvoj svih
regija, odrivo koritenje svih resursa, te socijalna kohezija. Ovaj
dokument prua opu osnovu za definiranje politike regionalnog
razvoja i prioriteta. Republika Hrvatska je s Europskom unijom
sklopila Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP) koji ureuje
ne samo pravnu osnovu za usklaivanje zakonodavstva, liberalizaciju
trgovine i odgovarajui okvir za politiki dijalog, ve u l. 11.
regulira suradnju izmeu Europske unije i Republike Hrvatske u
podruju regionalnog razvoja na nain da e sukladno svojoj
opredijeljenosti za mir i stabilnost te za razvoj dobrosusjedskih
odnosa, Hrvatska djelatno promicati regionalnu suradnju. Zajednica
e takoer svojim programima tehnike pomoi pruati potporu projektima
regionalnog ili prekograninog znaaja. Takoer je u l. 14. regulirano
da Hrvatska moe jaati suradnju i sklopiti ugovor o regionalnoj
suradnji s bilo kojom zemljom kandidatkinjom za pristup Europskoj
uniji u bilo kojem podruju suradnje obuhvaenim ovim Sporazumom, a s
ciljem doprinosa gospodarskom razvoju i smanjenju regionalnih
neujednaenosti (l. 105.). Posebna e se pozornost pridavati
prekograninoj, meudravnoj i meuregionalnoj suradnji. U tu se svrhu
moe organizirati razmjena informacija i strunjaka (l. 105. st.
2.).
Kako bi Republika Hrvatska mogla iskoristiti to vie novanih
sredstava iz pretpristupnih fondova Europske unije, Vlada Republike
Hrvatske je donijela trei Pretpristupni ekonomski program (PEP) za
2007.-2009. godinu. U dokumentu su, osim makroekonomske i fiskalne
politike, razraene strukturne reforme koje se planiraju provesti
kao podrka cjelokupnoj ekonomskoj politici i daljnjem razvoju
modernog socijalno-trinog gospodarstva u kontekstu pristupanja
Republike Hrvatske Europskoj uniji. Takoer, PEP je usklaen s novim
Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2007.-2009.
godine kao i s nizom dokumenata koji proizlaze iz meunarodnih
ekonomskih odnosa Republike Hrvatske s posebnim naglaskom na
ciljeve i aktivnosti utvrene u okviru procesa pregovora s Europskom
unijom. Vano je istaknuti da je PEP izraen kroz meusobnu suradnju
niza ministarstava, vladinih ureda i institucija, Hrvatske narodne
banke te predstavnika sindikata i poslodavaca.Treba naglasiti da bi
Republika Hrvatska kao potencijalni kandidat za ulazak u Europsku
uniju trebala iskoristiti vie novanih sredstava iz pretpristupnih
fondova Europske unije. Republika Hrvatska je od 2001. do 2004.
godine bila kvalificirana za novane potpore Programa pomoi
Zajednice za rekonstrukciju, razvoj i stabilizaciju (CARDS).
Tijekom tog perioda, bila je kvalificirana za 255 milijuna eura
projektnog financiranja. Iz CARDS-a 2004 vrijednog 46,57 milijuna
eura, Hrvatska je ugovorila programa u vrijednosti 44,06 milijuna
eura, to znai da je iskoriteno 94,6 posto sredstava. Od ukupno 28,7
milijuna eura ugovorenih u okviru CARDS-a 2003 do sada je ve plaeno
oko 20 milijuna eura, odnosno stopa ugovaranja bila je 97,7 posto,
a do sada je ve iskoriteno oko 70 posto sredstava. Ostala sredstva
mogu biti iskoritena do dvije godine nakon to su inicijalno
dodijeljena, i nadoknade trokova se mogu zatraiti za projektne
trokove od Europske unije i do tri godine kasnije. Na taj nain,
CARDS-sredstva mogu biti iskoritena kroz 2006. godinu, a naknade
trokova se mogu traiti kroz 2007. godinu, a vrste pomoi koju
Hrvatska dobiva kroz nacionalni CARDS program su: 1. tehnika pomo
(ta vrsta pomoi je i prevladavala), a ona se moe podijeliti na: a)
konzultantske usluge i b) twinning,, 2. investicije a) robe
(oprema) i b) radovi, te 3. dodjela bespovratnih sredstava
(darovnice ili grantovi).Za Republiku Hrvatsku program PHARE se
otvorio 2005. godine. U sklopu tog programa Hrvatskoj je u 2005. i
2006. godini dodijeljeno 167 milijuna eura pomoi. Kod PHARE
programa koji je fokusiran na reformu javne uprave Hrvatska je
morala stvoriti viegodinji Nacionalni plan razvoja. Meutim, treba
napomenuti da se u ove dvije godine (2005. i 2006.) definiraju
projekti kroz koje se pomo dodjeljuje, dok provedba projekata i
natjeaji traju do kraja 2009. godine.Kod ISPA programa koji je
fokusiran na projekte vezane za opskrbu pitkom vodom, zbrinjavanje
otpadnih voda, zbrinjavanje krutog otpada, oneienje zraka, Hrvatska
je bila kvalificirana za 25 milijuna eura u 2005. godini i 35
milijuna eura u 2006. godini. U ovom trenutku cjelokupna su ISPA
sredstva u iznosu od 60 milijuna eura ve dodijeljena, odnosno,
definirana su tri velika infrastrukturna projekta na koje e se
sredstva utroiti, pa sukladno tome vie nije mogue prijavljivati
projekte za taj program (projekti koji se trebaju realizirati su
obnova pruge Vinkovci-Tovarnik, projekt gradnje i rekonstrukcije
vodoopskrbnog i odvodnog sustava Grada Karlovca, projekt odlagalita
otpada Bikarac kod ibenika). Krajnji korisnici ISPA sredstava su
sredinja tijela dravne uprave i jedinice lokalne samouprave te
javna poduzea.Iz SAPARD fondova sredstva se obino dodjeljuju za
poljoprivredu odnosno za infrastrukturu ruralnog razvoja, radi
podupiranja poljoprivrede. Hrvatska je bila kvalificirana za
otprilike 25 milijuna eura iz ovog fonda u 2006. godini, a program
je takoer u primjeni od te godine.
Program IPA (engl. Instrument for Pre-accesion Assistance)
predstavlja integrirani instrument pomoi u pretpristupnom razdoblju
i sastoji se od pet komponenti: Pomo u tranziciji i jaanje
institucija, Prekogranina suradnja, Regionalni razvoj (promet,
zatita okolia, regionalna konkurentnost), Razvoj ljudskih
potencijala i Ruralni razvoj. Drugim rijeima IPA bi zamijenila
pretpristupne programe (PHARE, ISPA i SAPARD) i program CARDS u
jedan integrirani instrument u skladu s Uredbom o upravljanju
programima CARDS, PHARE, ISPA I SAPARD (kojom se ureuju opseg i
sadraj poslova, odgovornosti, meusobni odnosi tijela i odgovornih
osoba, te ovlasti u okviru pripreme, provedbe i nadzora provedbe
projekata koji se financiraju iz programa Europske unije sustav
upravljanja nepravilnostima, informiranje, te revizija sustava), te
Uredbom o opsegu i sadraju odgovornosti te ovlastima tijela
nadlenih za upravljanje instrumentom pretpristupne pomoi (IPA)
(kojom se osniva i ureuje opseg i sadraj odgovornosti i ovlasti
tijela nadlenih za koordinaciju i financijsko upravljanje
Instrumentom pretpristupne pomoi (IPA), te tijela nadlenih za
upravljanje i provedbu pojedinih komponenti programa IPA), te
Odluke o osnivanju nacionalnog odbora za provedbu programa
teritorijalne suradnje Europske unije za Republiku Hrvatsku,
odnosno prvi operativni programi u okviru IPA ve su upueni u
Bruxelles i odobrenje se oekuje u rujnu ili listopadu, dok se prva
ugovaranja i povlaenje sredstava oekuju tijekom idue godine, u
Ministarstvu financija. U okviru programa IPA Hrvatskoj je
namijenjeno ukupno 589,9 milijuna eura u razdoblju 2007.-2010.
Kako bi Republika Hrvatska dobila to vie novanih sredstava iz
pretpristupnih fondova Europske unije odnosno prilagodila se
regionalnoj politici Europske unije treba: 1. ubrzati usvajanje
temeljnih naela regionalne politike Europske unije (koncentracije,
programskog planiranja, pridodavanja (pridruivanja), partnerstva i
efikasnosti), 2. donijeti strateke i razvojne planove na
nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, i 3. unaprijediti
koordinaciju izmeu institucija sredinje vlasti i regionalnih i
lokalnih razina tako da upanije to aktivnije sudjeluju u procesu
Regionalnog operativnog plana, uz pomo opina i gradova, a kako bi
se mogli izraditi investicijski projekti koji se odnose na
regionalni i lokalni razvoj, stoga treba poticati one projekte u
svezi ouvanja kvalitete voda, zbrinjavanja otpadnih voda,
poboljavanja dostupnosti kanalizacijskih mrea, zbrinjavanja otpada
i njegovog saniranja, gospodarenja otpadom, zatite prirodnog okolia
i razvoj sela, promicanja ekoloke proizvodnje i poljoprivrede,
urbanizma, prometa, turizma te drugih razvojnih investicijskih
projekata koji uvaavaju neke specifinosti lokalnih i regionalnih
podruja.
8. STRUKTURNI FONDOVI I KOHEZIJSKI FOND EUROPSKE UNIJE
Regionalna politika Europske unije ima vanu ulogu u smanjenju
razlika u stupnju razvijenosti raznih regija unutar Unije. Ovaj
cilj ostvaruje se pomou strukturnih fondova i kohezijskog fonda.
Postoje etiri strukturna fonda Europske unije: 1. Europski
socijalni fond, 2. Europski fond za upravljanje i garanciju u
poljoprivredi, 3. Financijski instrument za pomo ribarstvu i 4.
Europski fond za regionalni razvoj. Financiranja iz strukturnih
fondova mogu se podijeliti prema nekoliko prioritetnih ciljeva.
Cilj prvi odnosi se na regije koje zaostaju u razvoju za prosjekom
Europske unije ( u kojima je BDP po stanovniku manji od 75%
prosjeka Europske unije). To su slabo naseljene regije Finske i
vedske i najudaljenija podruja (francuski prekomorski departmani,
Kanarsko otoje, Azori i Madeira), kao i Sjeverna Irska i pogranina
podruja Irske gdje se provodio poseban mirovni program i program
pomirenja (do 2004. godine) drugim rijeima obuhvaeno je 50 regija u
kojima ivi 22% stanovnitva Europske unije i primaju 70% ukupno
sredstava iz strukturnih fondova a na taj nain osigurava im se
osnovna infrastruktura i poticanje ulaganja u poslovne aktivnosti.
Sve te regije obiljeene su brojnim negativnim pokazateljima: niskom
razinom investicija, iznad prosjenim stopama nezaposlenosti,
nedovoljnim uslugama stanovnitvu i tvrtkama, nezadovoljavajuom
osnovnom infrastrukturom. Cilj drugi odnosi se na podruja koja
imaju strukturnih potekoa (restrukturiranje industrijskoga ili
uslunog sektora, nestanak tradicionalnih djelatnosti ruralnih
podruja, slabljenje urbanih zona, potekoe u ribarstvu). Potie
ekonomsku i socijalnu preobrazbu u industrijskim, ruralnim, urbanim
i ribarskim podrujima s visokim stopama nezaposlenosti, siromatvom,
niskom razinom zaposlenosti itd. Ta podruja obuhvaaju 18%
stanovnitva Europske unije i primaju oko 11,5% ukupnih sredstava.
Cilj 3. obuhvaa razvoj ljudskih resursa osuvremenjivanje sustava
obrazovanja i poticanje zaposlenosti. Odnosi se na cijelu Europsku
uniju, osim regija ukljuenih u cilj 1. Na cilj 3 otpada 12,3%
ukupnih sredstava strukturnih fondova. Postoje i etiri inicijative
Europske unije koje promiu zajedniko rjeavanje specifinih problema.
Odnose se na 5,35% sredstava strukturnih fondova i usmjerene su na
prekograninu, transnacionalnu i meuregionalnu suradnju (Interreg
III), odrivi razvoj gradova i urbanih podruja s potekoama (Urban
II), ruralni razvoj putem lokalnih inicijativa (Leader +) i
uklanjanje nejednakosti i diskriminacije na tritu rada (Equal).
Predvieno je da e za programsko razdoblje od 2000. do 2006. godine
za 15 lanica Europske unije biti namijenjeno 213 milijarde eura,
dodatne 22 milijarde predviene su za pretpristupnu pomo, a 22
milijarde za strukturne intervencije u novim zemljama lanicama (od
2004. do 2006. godine) to daje ukupni iznos od 257 milijardi eura.
Taj iznos ini 37% prorauna Europske unije. U svrhu poboljanja
kvalitete regionalnih razvojnih strategija Komisija Europske unije
namjerava podrati najnovije ideje koje jo nisu dovoljno iskoritene
(inovativne aktivnosti). Od njih se oekuje da e regijama osigurati
raspon eksperimentiranja koji im je potreban radi odgovora na
izazove informacijskog drutva te kako bi im gospodarstva postala
konkurentnija. S proraunom od oko 1 milijarde eura, programi
inovativnih aktivnosti financiraju izradu novih strategija i
eksperimentalnu fazu projekata.
Kohezijski fond osnovan je 1993. godine sa svrhom osiguranja
pomoi etirima najmanje razvijenim zemljama lanicama Europske unije:
Grkoj, Portugalu, Irskoj i panjolskoj, koje su imale BDP po
stanovniku nii od 90% prosjeka Europske unije, a sada se odnosi i
na deset novih zemalja Europske unije. Iz njega se financiraju
projekti s podruja zatite okolia i transporta. U razdoblju od 2000.
do 2006. godine godinji proraun Kohezijskog fonda iznosit e 2,5
milijardi eura, to ini ukupno 18 milijardi eura tijekom sedam
godina.
Strukturni fondovi i kohezijski fond uvelike su doprinijeli
smanjenju regionalnih razlika meu zemljama koje su postale lanice
Europske unije prije 2004. godine. Postignua ukljuuju: smanjivanje
razlika u dohotku, rast nacionalnog BDP-a i otvaranje novih radnih
mjesta. Ulaskom u Europsku uniju Republika Hrvatska e ostvariti
pravo na dobivanje novanih sredstava iz strukturnih fondova i
kohezijskog fonda Europske unije, ali je prije toga svrsishodno da
se usklade sve dravne potpore s pravnom steevinom Europske unije
odnosno da se potuju pravila prilikom dodjela regionalnih
potpora.
9. DRAVNE POTPORE
Komisija Europske unije je u lipnju 2005. godine jednoglasno
usvojila State aid action plan za razdoblje od pet godina, iji je
cilj sveobuhvatna, koherentna i dalekosena reforma politike dravnih
potpora koja bi trebala pridonijeti i oivljavanju Lisabonske
strategije. Reforma se zasniva na etiri obiljeja: 1. odrednica
manje i kvalitetnije potpore oznaava temeljnu ideju na kojoj se
zasniva filozofija reforme dravnih potpora, 2. naglasak je na
ekonomskoj analizi koja bi pokazala da se neki ciljevi ne mogu
postii na tritu ve je za to potrebna dravna potpora. To se
ponajprije odnosi na utvrivanje postojanja trinih neuspjeha, 3.
poboljanje efikasnosti i transparentnosti procedura i ubrzavanje
procesa donoenja odluka i 4. suradnja zemalja lanica i Komisije
kako bi lanice na vrijeme prijavile potpore i priloile potpunu
dokumentaciju, te u procesu donoenja odluke suraivale s
Komisijom.
Sve dravne potpore moraju biti usklaene po uzoru na sustav koji
vrijedi u Europskoj uniji, a to proizlazi iz l. 70. (SSP-a) da se
treba izraditi sveobuhvatni popis programa i potpora te ih
uskladiti s kriterijima Europske zajednice (s lancima 81., 82., 86.
i 87. Ugovora o osnivanju Europske zajednice). Glede toga Republika
Hrvatska je i donijela Zakon o dravnim potporama, Zakon o dravnoj
potpori u poljoprivredi, ribarstvu i umarstvu, Uredbu o dravnim
potporama, te Odluku o objavljivanju pravila o dravnim potporama.
Treba razlikovati nedoputene dravne potpore od doputenih dravnih
potpora. Nedoputene dravne potpore regulirane su l. 87. st. 1.
Ugovora o EZ. Tim lankom propisano je da svaka potpora koju daje
drava lanica ili koja je dana putem dravnih sredstava, a koja
naruava ili prijeti naruavanju trinog natjecanja, tako da stavlja u
povoljniji poloaj odreene poduzetnike ili proizvodnju odreene robe,
ukoliko utjee na trgovinu izmeu drava lanica, smatrat e se
nespojivom sa zajednikim tritem. Bitno je razlikovati koje su to
vrste naruavanja: 1. ako mjera daje primateljima prednost koja ih
oslobaa davanja koja bi normalno snosili iz svojih prorauna.
Prednost mora biti dana putem smanjenja poreznog tereta i to na
razne naine: smanjenje porezne osnovice, ukupno ili djelomino
smanjenje iznosa poreza, odgoda, ukidanje ili reprogramiranje
poreznog duga, 2. ako se ta prednost ostvaruje od strane drave
lanice ili putem sredstava drave. Ovaj kriterij vai takoer za pomo
dodijeljenu od strane regionalnih ili lokalnih tijela u dravama
lanicama. Dravnu se potporu moe podjednako pruiti putem poreznih
odredbi zakonodavne, regulatorne ili administrativne naravi kao i
postupanjem poreznih vlasti u praksi, 3. ako mjera utjee na
konkurenciju i trgovinu izmeu drava lanica. Ovaj kriterij
pretpostavlja da korisnik mjere obavlja neku gospodarsku
djelatnost, bez obzira na njegov pravni status ili sredstva
financiranja. Kriterij utjecaja na trgovinu je, na temelju
ustaljene sudske prakse, ispunjen ako korisnik obavlja trgovinu meu
dravama lanicama. i 4. ako mjera favorizira izvjesna poduzea ili
proizvodnju izvjesnih roba ona je selektivna. Vaniji pravni izvori
u Europskoj uniji kojima se reguliraju dravne potpore su Pravilnici
Vijea EZ br. 994/98, EZ br.1540/98, EZ br. 1013/97, Pravilnici
Komisije EZ br. 68/01, EZ br. 69/01, EZ br. 70/01 i drugi.
Komisija Europske unije je proglasila odredbe l. 6. st. 1. to.
5., 6., i 7., te l. 21., 22. i 23. Zakona o porezu na dobit
nespojivim sa zajednikim tritem Europske unije. Glede toga
Republika Hrvatska je izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit
ukinula l. 6. st. 1. to 6. i 7., a u kojima su bili propisani
poticaji zapoljavanju, istraivanju i razvoju i obrazovanju i to kao
dvostruko umanjenje porezne osnovice, a to. 5. istog lanka
izmijenjena je na nain da se porezna osnovica moe umanjiti za svotu
poticaja u obliku poreznog osloboenja ili olakice sukladno posebnim
propisima. Poticaji koji sadre dravnu potporu moraju biti odobreni
sukladno posebnim propisima o dravnim potporama. Takoer su ukinuti
sljedei lanci: l. 21. kojim su bile propisane olakice i osloboenja
za porezne obveznike na podruju posebne drave skrbi, l. 22. kojim
su bila propisana osloboenja za porezne obveznike na podruju grada
Vukovara, te l. 23. kojim su bile propisane olakice za porezne
obveznike na brdsko-planinskim podrujima, i to u obliku smanjenja
porezne stope kroz odreeno razdoblje. Sve tri porezne mjere
ocijenjene su kao selektivne koje nisu spojive sa zajednikim tritem
odnosno s kriterijima propisanim u l. 70. SSP-a te ih treba
uskladiti sa EU Smjernicom za nacionalne regionalne potpore.
Udio dravnih potpora u BDP-u u Hrvatskoj oko etiri je puta vei
od onoga u Europskoj uniji. U razdoblju od 2001. do 2004. godine
ukupne dravne potpore tvrtkama u Hrvatskoj iznosile su 32,3
milijarde kuna. Godinje su dravne potpore u promatranom razdoblju
prosjeno iznosile neto vie od 8 milijardi kuna ili 4,4% BDP-a.
Dravne potpore su usmjerene uglavnom u problematinesektore:
brodogradnju, promet (posebno eljeznice), proizvodnju elika i
eljezare, sanaciju i restrukturiranje poduzea u problemima. Upravo
e u tim sektorima trebati uiniti najvee napore u prilagodbi
standardima Europske unije. Usto, trebat e pojaati ulaganja u
horizontalne namjene (kao to su mala i srednja poduzea, istraivanje
i razvoj, obrazovanje i usavravanje), poveati transparentnost
dodjele potpora, te osigurati da svi sudionici u sustavu dosljedno
primjenjuju propise o dravnim potporama.
10. REGIONALNE POTPORE NOVA REGIONALNA PODJELA HRVATSKE?
Pri donoenju odluke o regionalnoj potpori glavna su mjerila da
a) regionalne potpore moraju biti koncentrirane na najslabije
razvijena podruja, b) ukupni iznosi za regionalne potpore moraju se
u cijelosti smanjivati, c) treba uzimati u obzir stvarni efekt
regionalnih potpora u odnosu na zapoljavanje, i d) mora postojati
istovjetnost regionalnih mapa s onima koje se koriste pri
realizaciji potpora iz strukturnih fondova Europske unije. Glede
toga Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske je izradio
regionalnu kartu Hrvatske u skladu s naelima Europske unije prema
NUTS pravilima, te je poslan prijedlog (a koji je i usvojen)
Eurostatu statistikom uredu Europske unije u Luxembourgu da se
Republika Hrvatska podijeli na tri regije sjeverozapadnu Hrvatsku,
sredinju i istonu (panonsku) Hrvatsku i Jadransku Hrvatsku.
Sjeverozapadnu Hrvatsku ine grad Zagreb i pet upanija: Zagrebaka,
Krapinsko-zagorska, Varadinska, Koprivniko-krievaka i Meimurska. U
regiji sredinje i istone (panonske) Hrvatske je osam upanija:
Bjelovarsko-bilogorska, Virovitiko-podravska, Poeko-slavonska,
Brodsko-posavska, Osjeko-baranjska, Vukovarsko-srijemska,
Karlovaka, te Sisako-moslovaka. Jadranska Hrvatska obuhvaa sedam
upanija: Primorsko-goransku, Liko-senjsku, Zadarsku,
ibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku, Istarsku, te
Dubrovako-neretvansku. Dravni zavod za statistiku nema podatke o
stupnju razvoja novoskrojenih hrvatskih regija u odnosu na Europsku
uniju, ali se po njihovim podacima BDP po stanovniku u tri regije
nalazi ispod 75% prosjeka Europske unije, a sukladno pravilima
Europske unije da bi se mogla dobiti sredstva iz strukturnih
fondova, BDP po stanovniku u paritetu kupovne moi u dotinoj regiji
ne smije prelaziti 75% prosjenog BDP-a u Europskoj uniji to sve tri
regije automatski kvalificira za pomo iz Unijinih strukturnih
fondova kada Republika Hrvatska ue u tu ekonomsku integraciju.
Prema miljenju ekonomskog strunjaka B. Gria sve tri hrvatske
statistike regije mogu raunati na novac iz strukturnih fondova, a
to bi potencijalno donijelo od 150 do 200 eura bespovratne pomoi po
glavi stanovnika ili priblino 650-900 milijuna eura ukupno na
godinjoj razini. No, koliko e novca pojedina regija stvarno
iskoristiti ovisi o njezinoj sposobnosti da se pripreme i
organiziraju kvalitetni programi i projekti. To znai da podjela na
tri regije ne predstavlja novi administrativni ustroj zemlje, nego
usklaivanje s pravilima Europske unije, a glede dobivanja novanih
sredstava iz strukturnih fondova. Ipak treba naglasiti da e razvoj
hrvatskih regija u znatnoj mjeri ovisiti o brzini i kvaliteti
reformi u zemlji, a napose se to odnosi na optimalan proces
fiskalne decentralizacije, kao preduvjeta za ostvarivanje ciljeva
regionalne politike Europske unije.
11. ZAKLJUAKPravedan i uinkovit proces fiskalne decentralizacije
podrazumijeva financijsku (fiskalnu) autonomiju decentraliziranih
razina vlasti (opina, gradova i upanija) prilikom prikupljanja,
upravljanja, raspodjele i troenja novanih sredstava radi
zadovoljavanja javnih potreba. Stoga je neophodno da se izvre
odreene zakonske promjene kako slijedi: uvoenje prireza u onim
jedinicama lokalne samouprave (opinama i gradovima) koje
ispunjavaju standarde fiskalnog kapaciteta, uvoenje fiskalnih kasa,
odreivanje svrsishodnih kriterija glede dodjela novanih sredstava
za kapitalne dotacije-potpore jedinicama lokalne i podrune
(regionalne) samouprave, uvoenje samodoprinosa, uvoenje novih
poreza ( porez na drugi stan, porez na skupe stanove, kue i vile),
osiguravanje bolje pravne zatite poreznih obveznika pred poreznim
tijelima i tijelima jedinica lokalne i podrune (regionalne)
samouprave u postupcima utvrivanja i naplate poreza i drugih javnih
davanja, unaprjeivanje suradnje izmeu lokalne, regionalne i dravne
razine vlasti u vidu uspostavljanja mehanizma koordinacije i
partnerskih odnosa, poticanje izdavanja municipalnih obveznica i
sklapanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu glede daljnjeg
rasta gospodarstva, ispunjavanja ciljeva infrastrukturnog razvoja,
ostvarivanja socijalnih ciljeva, kao i pruanja kvalitetnije javne
usluge graanima na lokalnoj i regionalnoj razini, te preuzimanje
vee odgovornosti dunosnika u jedinicama lokalne i podrune
(regionalne) samouprave prilikom upravljanja i troenja proraunskih
sredstava, a samim time i prenoenja veih ovlasti na jedinice
lokalne i podrune (regionalne) samouprave.
S druge strane uinkoviti proces fiskalne decentralizacije, je
bitan preduvjet za ostvarivanje ciljeva regionalne politike
Europske unije odnosno regionalizma kao bitnog doprinosa razvoja
Europske unije, odnosno regija unutar Unije, te Republike Hrvatske.
Stoga je nuno unaprijediti meunarodnu prekograninu suradnju tj.
razvijati meuregionalnu suradnju jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave sa stranim regijama, gradovima i opinama
drava lanica Europske unije, te iskoristiti mogunost dobivanja to
vie novanih sredstava europskih fondova za pretpristupne programe a
u svrhu ravnomjernog regionalnog razvoja Republike Hrvatske, a to
podrazumijeva donoenje Zakona u kojem bi trebalo razraditi
nacionalnu strategiju regionalnog razvoja koja bi se odnosila na
cijelo podruje Republike Hrvatske, tako da bi se jo bre izraivali i
donosili strateki i razvojni planovi na nacionalnoj, regionalnoj i
lokalnoj razini, a upanije bi postajale aktivnije u procesu
Regionalnog operativnog plana vezanog za izradu investicijskih
projekata u svezi ouvanja kvalitete voda, zbrinjavanja otpadnih
voda, poboljavanja dostupnosti kanalizacijskih mrea, zbrinjavanja
otpada i njegovog saniranja, gospodarenja otpadom, zatite prirodnog
okolia i razvoj sela, promicanja ekoloke proizvodnje i
poljoprivrede, urbanizma, prometa, turizma te drugih razvojnih
investicijskih projekata koji uvaavaju specifinosti pojedinih
regija. Treba uskladiti dravne potpore sa pravnom steevinom
Europske unije, te se pri donoenju odluka o regionalnim potporama
treba pridravati odreenih kriterija kako bi Republika Hrvatska
ulaskom u Europsku uniju mogla koristiti novana sredstva iz
strukturnih fondova i kohezijskog fonda, glede toga to e regionalna
politika Europske unije u budunosti odgovoriti na sljedea etiri
izazova: 1. poveanje kohezije (jedinstva) u proirenoj Uniji, 2.
jaanje ciljeva Europske unije (morat e do 2010. godine postati
najuspjenije i najkonkurentnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na
znanju), 3. poboljanje kvalitete (kapaciteta) za poticanje odrivoga
i ravnomjernog razvoja, i 4. stvaranje novog partnerstva potrebnog
za postizanje kohezije.
LITERATURA:
1) Alibegovi, Jurlina, D. i drugi: Financiranje lokalne
samouprave i uprave u Republici Hrvatskoj, Osnovna studija,
Ekonomski institut, Zagreb, 1997.
2) Andreae, A. C. i Mauser, R: Finanztheorie, Kohlhammer,
Stuttgart-Dsseldorf, 1969.
3) Anti, T: Reforme lokalne samouprave izazovi i ogranienja,
Lokalna samouprava pred reformskim izazovima, Vodi kroz lokalnu
demokraciju, Stina, Split, 2005.
4) Arbutina, H: Neka pitanja financiranja jedinica lokalne
samouprave meunarodnokomparativni aspekt, Zbornik radova u povodu
70. godinjice ivota prof. dr. sc. Boidara Jelia, Pravni fakultet
Zagreb, Zagreb, 2001.
5) Bajo, A: Zaduivanje lokalnih jedinica u Hrvatskoj: mogunosti
i ogranienja, Financijska teorija i praksa, br. 2/04.
6) Bajo, A. i Broni, M: Fiskalna decentralizacija u Hrvatskoj:
problemi fiskalnog izravnanja, Financijska teorija i praksa br.
4/04.
7) Bajo, A. i Broni, M: Procjene uinkovitosti modela fiskalnog
izravnanja u Hrvatskoj, Financijska teorija i praksa br. 1/07.8)
Bakota, B: Udruivanje gradova i opina u nacionalni savez, Lokalna
samouprava hrvatska i nizozemska iskustva, Hrvatski institut za
lokalnu samoupravu, Osijek, 2001.
9) Barnes, I. i Barnes, P. M: The Enlarged European Union,
Essex: Longman Group UK Limited, 1995.10) Beierl, O: Reforming
Intergovernmental Fiscal Relations in Germany: the Bavarian Point
of View, Bavarian State Ministry of Finance, 2001.11) Bird, R. M:
Financing Local Services: Ratterns, Problems and Possibilities,
Paper prepared for the Global Report on Human Settlements, Toronto,
Canada, 1994.
12) Bird, R. M. i Vaillancourt, F: Fiscal Decentralisation in
Developing Countries, Cambridge University Press, New York and
London, 1999.
13) Broni, M: Kako se dijele prihodi od poreza i prireza na
dohodak?, Newsletter, br. 27., Institut za javne financije, Zagreb,
2007.
14) Brown, C. V. i Jackson, P. M: Public sector economics, Basil
Blackwell, 1990.
15) Burki, S. i drugi: Beyond the Center: Decentralizing the
State, The World Bank Washington, D. C., 1999.
16) Conaway, F. i drugi: Intergovernmental Fiscal Relations in
Eastern Europe: A Source Book for Policy Analysts & Trainers,
The Urban Institute, Washington D.C., 2000.
17) Doralt, W. i Ruppe, H. G: Grundriss des sterreichischen
Steuerrechts, Band II, Manzsche Verlags und
Universittsbuchhandlung, Wien, 2001.
18) Drezgi, S: Lokalni javni sektor u sustavu javnog
financiranja Republike Hrvatske, Zbornik radova znanstvenog skupa
Hrvatska pred vratima EU fiskalni aspketi, HAZU, Zagreb, 2005.
19) Drezgi, S: Reforma mehanizma podjele poreza na dobit u
Republici Hrvatskoj analize moguih rjeenja, Ekonomski fakultet
Rijeka i Projekt reforme lokalne samouprave USAID CROATIA,
2006.
20) ulabi, V: Regionalizam i regionalna samouprava komparativni
prikaz temeljnih dokumenata, Hrvatska javna uprava, br. 1/06.
21) Ebel, R. i Yilmaz, S: Fiscal Decentralization: Is It
Happening? How Do We Know?, Andrew Young School of Policy Studies,
Georgia State University, Atlanta, GA, USA, 2001.
22) EU: Third Report on Economic and Social Cohesion, 2004.23)
Fiscal Policies in Economies in Transition, Edited by Vito Tanzi,
International Monetary Fund, Washington, D. C., 1992.24)
Fundamentals of Municipal Bonds, Public Securities Association, 3
rd Edition, PSA, New York, 1987.25) Godinjak Ministarstva financija
Republike Hrvatske za 2005. godinu.
26) Gri, B: Regionalna politika Republike Hrvatske u uvjetima
pridruivanja Europskoj uniji, Hrvatska i EU izazovi integracije,
Ekonomski fakultet Split u suradnji sa studentskim zborom Sveuilita
u Splitu i Europskim pokretom Split, Split, 2006.27) Hitiris, T:
European Union Economics, Essex: Pearson Education Limited,
2003.
28) Izvjee Europskog vijea u Berlinu, oujak 1999., (izdaci za
razdoblje od 2000.-2006. godine).
29) Jeli, Ba: Decentralizacija i financijska autonomija u
Republici Hrvatskoj, Zbornik radova znanstvenog skupa Hrvatska pred
vatima EU fiskalni aspekti, HAZU, Zagreb, 2005.
30) Jeli, Ba. i Bo: Samofinanciranje kao modalitet financiranja
javnih potreba, Raunovodstvo i financije br. 9/03. 31) Jeli, Bo:
Financijsko pravo i financijska znanost, Informator, Zagreb,
1998.
32) Jeli, Bo: Osnovni principi uvoenja i plaanja samodoprinosa,
Naa zakonitost br. 11.-12., Zagreb, 1987.
33) Jeli, Bo. i drugi: Financijsko pravo i financijska znanost,
Narodne novine, Zagreb, 2002.
34) Jeli, Bo. i drugi: Hrvatski fiskalni sustav, Narodne novine,
Zagreb, 2004.
35) Jovi, I. i Kesner, kreb, M: Reforma dravnih potpora u
Hrvatskoj u K. Ott i drugi: Pridruivanje Hrvatske Europskoj uniji,
Izazovi sudj