-
180
Dr Mom~ilo MITROVI] UDK 341.485 : 17 (4-12)Institut za noviju
istoriju Srbije, Beograd
ETNI^KO ^I[]ENJE KAO STRATEGIJADR@AVA NA PROSTORU BIV[E SFRJ
APSTRAKT: Rad je pisan na osnovu literature, objavljenih izvora,
rezul-tata oralne istorije i dokumenata koji su dostupni
javnosti.
Nema sumnje da je osamostaljivanje dr`ava na prostorima biv{e
SFRJpratilo smi{ljeno, plansko i organizovano etni~ko ~i{}enje
teritorija projekto-vanih ili ostvarenih dr`avnih zajednica.
Sigurno je da su sve budu}e dr`ave kaostrate{ki cilj `elele ~iste
ili {to ~istije etni~ke prostore za svoje budu}e nacio-nalne
dr`ave.
U ratovima koji su vo|eni od 19911995. godine ovi ciljevi su
najve}imdelom ostvareni u svim novostvorenim dr`avama, biv{im
republikama SFRJ,bez obzira na to da li su ratne operacije trajale
kra}e ili du`e vreme ili ih naodre|enim teritorijama uop{te nije
bilo.
Ne ra~unaju}i sam faktor rata kao pokreta~a be`anja naroda sa
prostorazahva}enim borbama, vlasti su po pravilu omogu}avale i
dozvoljavale ambijentiz kojeg su pojedini narodi napu{tali zavi~aj
i uglavnom odlazili u izbegli{tvo.Bilo da se radi o odlasku u
strane dr`ave ili se radilo samo o preseljenju unutardr`ave u
formiranju. Sve ovo nao~igled doma}e javnosti, Me|unarodne
zajed-nice i njenih institucija. I ne samo to, ve} vrlo ~esto u
sprezi s tom javno{}u ime|unarodnim institucijama.
Nije te{ko dokazati da se rat na jugoslovenskim prostorima u
osnovnimkarakteristikama razlikovao od konvencionalnog ratovanja.
Borbe su imale unajve}em broju slu~ajeva lokalni karakter u kome su
u~estvovali lokalni borci,organizovani u regularne ili paravojne
formacije, koje su upotrebom vojnih sred-stava naj~e{}e
terorizirale civilno stanovni{tvo prisiljavaju}i ga da napu{ta
teri-
-
181
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
toriju. Iako je rat trajao tri i po godine i u njemu u~estvovalo
nekoliko stotina hi-ljada ljudi sukob je ~e{}e bivao iscrpljivanje,
teror, gansterizam i pregovaranje,nego {to je to bio rat visokog
intenziteta.1
Ratnu operaciju, ma bila ona i najmanja, zauzimanje sela,
zaseoka, delateritorije obavezno je pratilo etni~ko ~i{}enje. Uvek
sa namerom da se ubudu}im pregovorima u miru ima bolja pozicija,
~vr{}i argument. Sama ~injeni-ca da su me|unarodni posrednici i
Me|unarodna zajednica od po~etka bili sve-sni ove ~injenice i da su
svi mirovni pregovori vo|eni u ratovima u Hrvatskoj iBosni i
Hercegovini te`ili poni{tenju rezultata etni~kog ~i{}enja govori
koliko jebio proces kontinuiran i na kraju delotvoran.
Mo`da treba samo podsetiti da ve}ina ideologa i aktera rata nije
priz-navala, a u nekim slu~ajevima to je i danas ~injenica, etni~ko
~i{}enje u svojimredovima. Posebno ne kao strategiju dr`ava u
nastajanju. Izuzetak se mo`e na}iu ponekim istupanjima lidera
zara}enih strana, Karad`i}a na primer, koji je pri-likom prvih
planova o miru u Bosni i Hercegovini obe}avao, da }e ukoliko se
ratzavr{i rezultati etni~kog ~i{}enja biti anulirani. I Franjo
Tu|an u Bespu}imapi{e, da nasilne promene donose uvjek dvostrane
posljetke. S jedne strane pro-dubljuju povjesne razdore, a s druge
dovode do etni~ke homogenizacije poje-dinih naroda, do ve}eg sklada
nacionalnog sastava pu~anstva i dr`avnih granicapojedinih
zemalja... Otuda to mo`e imati pozitivne u~inke i smanjenje
razlo-ga za nova nasilja, sukobe i me|unarodne potrese.2
Me|u nekoliko esencijalnih pitanja kojima se F. Tu|man bavio od
19901999. godine, u dr`avni~kom `ivotu, Darko Hudelist, njegov
biograf, navodi idelatnost na ru{enju AVNOJ-evske Jugoslavije
odnosno Socijalisti~keRepublike Hrvatske. Najvi{e se bavio pitanjem
odnosa Srba i Hrvata u toj repu-blici, jer su ovi prvi kako je
poznato bili konstitutivni narod. A on je smatraoda tako vi{e ne
smije biti i da Hrvatska mora biti nacionalna dr`ava
isklju~ivohrvatskog naroda, tj. dr`ava u kojoj }e konstitutivan
narod biti samo Hrvati.Preduslov zato bilo je smanjenje broja Srba,
kojih je po popisu iz 1991. godinebilo 12,5%, na manje od 5%. Srbi
bi tako postali jedna od nacionalnih manjinai ne bi vi{e mogli ni
razmi{ljati da bi ikada vi{e mogli ra~unati na status
kon-stitutivnog naroda (ili ne~eg tome sli~no).
Platforma za etni~ko ~i{}enje time je bila osmi{ljena. Radilo se
samo otome kako da se do|e do zadanog cilja. Pored rata, Tu|man je
cilj nastojaoostvariti i tzv. humanim preseljenjem. Hudelist tvrdi
da je udarna to~kadogovora Dobrica ]osi}Franjo Tu|man u septembru
1992. godine u @enevi (uz
1 S. ^eki} i dr, Genocid u Srebrenici, sigurnosnoj zoni
Ujedinjenih nacija, jula 1995, Sarajevo2000, str. 29.
2 S. Livada, Etni~ko ~i}enje - zlo~in stolje}a, Zagreb 1997,
str. 181.
-
TOKOVI ISTORIJE
182
1-2/2005.
prisustvo Sajrusa Vensa i Dejvida Ovena) bila upravo ova
problematika. Uzajedni~koj izjavi posle razgovora pod ta~kom 8.
stoji da je postignut dogovoro odlu~noj akciji radi povratka
raseljenih osoba njihovim ku}ama iomogu}avanja dobrovoljnog i
humanog ponovnog naseljavanja osoba koje to`ele izme|u dviju
dr`ava.3
Iako ga S. Milo{evi} nije prihvatio, sporazum je potvr|ivao deo
fakti-~kog stanja kad je humano preseljenje u pitanju. U jesen
1991. godine i prole-}e 1992. godine Srbi iz zapadne Slavonije su
proterani najpre u BiH i Srbiju azatim naseljeni u Baranju i
zapadni Srem, dok je tridesetak hiljada Hrvata izSeverne Bosne
preba~eno u Hrvatsku. Baranja je u borbama, poznatim kaooperacija
Vukovar prethodno o~i{}enja od Hrvata. (Deo Ma|ara i Slovakaostali
su u svojim ku}ama.) Poznata je ~injenica, da su Hrvati Ilok
kolektivnonapustili.
Sudbina zapadnih Slavonaca je posebna istoriografska tema.
Osamde-setak sela u zapadnoj Slavoniji je akcijama oru`anih snaga
Hrvatske posveo~i{}en od Srba, nakon {to je propao poku{aj da se
stvaranjem neke vrste vojnihodreda za{titi srpsko stanovni{tvo.
Bilo je to prvo veliko organizovano pomera-nje stanovni{tva s
jednog podru~ja na drugo u ratu 19911995. godine. Na ovomprostoru
izdata je tako|e prva od Naredbi kriznog {taba po ugledu na NDH
onapu{tanju domova srpskog stanovni{tva.
Zavr{etkom rata tzv. mirnom reintegracijom u Hrvatskoj ovo
stanovni-{tvo do`ive}e po drugi put proterivanje iz Baranje i
zapadnog Srema, po drugiput bi}e za manje od pet godina etni~ko
~i{}enje jednog naroda na delu. Ve}inaSrba iz zapadne Slavonije i
Srema, naseli}e Vojvodinu i Beograd i tu 1999.godine do~ekati novi
rat.
Ima mi{ljenja da je Tu|man, a verovatno i ]osi}, smatrao da se
huma-nim preseljenjem, kojima bi se na podru~ju biv{e Jugoslavije
stvorili etni~ki,kompaktni i ~isti teritoriji, mogao izbe}i rat.
Uzori za to su im bili Gr~ka,Turska, Skandinavija gde je ne{to
sli~no ostvareno bez ratova.4 Preseljavati na-rode na Balkanu,
pokazalo se ne{to posve druga~ijim. Takvi poku{aji ovde se
popravilu zavr{avaju ratovima i to najbrutalnijim.
Iako, dakle, ne priznaju etni~ko ~i{}enje kod svoje nacije, svi
njegoviakteri na jugoslovenskim prostorima insistiraju na ovoj
pojavi kod drugog po
3 D. Hudelist, Tu|man: Biografija, Zagreb 2004, str. 682.4 Isto.
Dr`avni sporazumi o razmeni stanovnitva najpre su ura|eni 1913.
godine izme|u Bugar-
ske i Turske, da bi se Lozanskom konvencijom 1923. godine
pretvorili u me|unarodno-pravnupraksu. Jednom napravljen presedan
uvek daje mogu}nost pojedinim dr`avama da urade istokad za to
dobiju priliku. M. Ekme~i}, Susret civilizacija i srpski odnos
prema Evropi, NoviSad 1996, str. 105.
-
183
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
pravilu povezuju}i ga sa genocidom. Ne samo pojedinci, nego i
cele institucijeu Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, vo|ene
dugogodi{njim stereotipom,nastoje da doka`u kako su drugi prema
njihovom narodu genocidni, kako imajunamere uni{tenja celog naroda,
njegove kulturne ba{tine, tradicije i pro{losti.
Sa tih pozicija uglavnom se i daju kvalifikacije gra|anskog rata
u vreme19911995. godina. Za taj rat, ve} zavisno od koje strane, se
ka`e da je to:genocidni rat, rat za etni~ko ~i{}enje,
istrebljiva~ki rat, genocidna agresija, ratza ~i{}enje srpskih
teritorija od nesrpskog stanovni{tva itd.5
U Hrvatskoj se rat kvalifikuje kao velikosrpski agresivni rat,
totalni,dehumanizovani i istrebljiva~ki, koji se vodi mimo svih
pravila i konvencijadana{njih ratova ~ak i onog najve}eg Drugog
svetskog rata. Cilj mu je zauzi-manje druge zemlje, njene
teritorije, uni{tenje sveg nesrpskog, ne pravoslavnog,tu|eg.
Uni{tenje sveg {to govori o postojanju naroda na tom prostoru. To
jegenocidni, etnocidni, konfesiocidni, kulturnocidni, pa i ekocidni
sve razaraju}irat, koji gotovo da i nema primjera u povjesti
ratova.6
Deo diplomata i novinara prema tvrdnji Roberta J. Donija, shvata
da sveju`ne Slovene pokre}e praiskonska me|usobna mr`nja. Svi su
onu skloni nasiljua neprijateljstvo prema susjedu je duboko
ukorijenjeno u njihovu psihu i svjeto-nadzor. Otuda po ovom
tuma~enju mita o iskrenoj plemenskoj mr`nji ratovi uXX veku su
neizbje`no ponavljanje etni~ki motivisanog nasilja koje izvire
izprimitivne i mr`njom ispunjene du{e ju`nih slovena. Ova
besmislica ka{eDonija, dobro dolazi kod recimo obja{njavanja
bosanske istorije, iako je odavnoustanovljeno da je neprikladno
govoriti o plemenima posle XIV vijeka.7
Shodno ovakvim shvatanjima u pojedinim novonastalim dr`avama je
irazli~it pristup prema samoj definiciji etni~kog ~i{}enja. U
Bosni, najnovijaistra`ivanja istori~ara Federacije BiH etni~ko
~i{}enje smatraju izmi{ljotinomsrpskih agresora koji zapravo ovim
pojmom sakrivaju genocid. U mnogobrojn-im publikacijama koje izlaze
na ovu temu pojam etni~kog ~i{}enja zapravo oniizjedna~avaju sa
pojmom genocida. Komisija eksperata je definisala ovaj pojamkao
sredstvo za stvaranje etni~ki homogene oblasti putem sile ili
zastra{ivanjemtako da se izvr{i preseljenje lica jedne etni~ke
grupe od strane druge etni~kegrupe. U pravnoj regulativi ovaj
termin ne predstavlja me|unarodni zlo~in me|unarodni zlo~in je
regulisan pojmom genocida. Ili jo{ preciznije on je regu-lisan
Konvencijom o spre~avanju i ka`njavaju zlo~ina genocida iz 1946.
godine,gde se ka`e, da se kao genocid smatra bilo koje od navedenih
dela u~injenih unamjeri potpunog ili djelomi~nog uni{tenja jedne
nacionalne, etni~ke, rasne ili
5 S. Livada, n.d., str. 263.6 Drutvena istra`ivanja, 4-5, Zagreb
1993. godine, str. 247-248.7 Robert J. Donija, Vjeta~ki nalaz,
^asopis za suvremenu povijest 1, Zagreb 2004, str. 76.
-
TOKOVI ISTORIJE
184
1-2/2005.
vjerske grupe kao takve: a) ubistvo ~lanova grupe; b) te{ka
povreda fizi~kog ilimentalnog integriteta ~lanova grupe; c)
namjerno podvrgavanje grupe `ivotnimuslovima koja vode njenom
potpunom ili djelomi~nom uni{tenju; d) mjereuperene na spre~avanju
ra|anja u okviru grupe; e) prinudno preme{tanje djeceiz jedne grupe
u drugu.8
Iako su dve navedene definicije etni~kog ~i{}enja i genocida u
osnoviposve jasne od samog izbijanja rata u Bosni i Hercegovini
vr{en je odre|eni pri-tisak na Administraciju u SAD da se rat
kvalifikuje kao genocid. Etni~ko~i{}enje, kao izmi{ljotinu
srbijanskih vlasti, pisalo se u tim navodima, prihvatilesu i vlade
i institucije zapada, prihvatile kao da su ga i same izrodile. Za
tajuljep{ani naziv Administracija u Americi je pisala, da srpski
napadi grani~esa genocidom, da su pojedine akcije Srba poku{aj
genocida i da takvopona{anje ~ini akte genocida. Razlog za ovakve
kvalifikacije, bo{nja~ki autorivide u ~injenici, da bi jasna
kvalifikacija rata kao genocidnog tra`ila i njegovozaustavljanje,
odnosno direktnu intervenciju zapadnih zemalja. Idu}i dalje uovim
kvalifikacijama zapadne zemlje progla{avaju se sau~esnicima u
nedeli-ma Srba.9
Autori Instituta za istra`ivanje zlo~ina protiv ~ovje~nosti i
me|unaro-dnog prava iz Sarajeva, ka`u da osnovni cilj sukoba
predstavljao je upotrebuvojnih sredstava za teroriziranje civilne
populacije, sa namjerom da se prisile nabijeg u procesu koji }e
biti poznat kao etni~ko ~i{}enje.10 Citiraju Izve{taj ge-neralnog
sekretara Vije}u Ujedinjenih nacija gde se ka`e: Svi
me|unarodniposmatra~i se sla`u da ono {to se doga|a predstavlja
zdru`eno nastojanje Srba uBIH, uz saglasnost ili bar neku podr{ku
od strane JNA, da se stvore etni~ki ~istapodru~ja za situaciju
pregovaranja o kantonizaciji Republike...11 U pomenu-toj knjizi
nalazi se i podatak da su Bo{njaci od 6. maja 1992. godine,
nakonubistva Gorana Zeki}a, vo|e srpske zajednice u Srebrenici
potjerali Srbe izgrada. Dok su se {irili iz Srebrenice, Bo{njaci su
koristili tehnike etni~kog~i{}enja sli~ne onima koje su Srbi
koristili u drugim podru~jima, pale}i ku}e iteroriziraju}i civilno
stanovni{tvo. Uz sve to, ubijeno je preko 1 300 Srba, a jo{ve}i
broj je raseljen iz svojih ku}a.12
Po mi{ljenju Sajrusa Vensa, uspostavljanje sigurnih zona
ohrabrilo jeetni~ko ~i{}enje.
8 R. Armautovi}, Djeca u vihoru rata, Sarajevo 2000, str. 361.9
Vidi opirnije o tome R. Arnautovic, n.d., str. 80, 81 i dalje. 10
Grupa autora, Genocid u BiH, Zbornik radova, Sarajevo 1997, str.
739-744.11 Isto, str. 32. 12 Isto, str. 39.
-
185
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
U funkciji etni~kog ~i{}enja na prostorima Isto~ne Bosne bio je
i maso-van zlo~in nad Bo{njacima, koje su Srbi izvr{ili jula 1995.
godine, kada je, kakogovore najnoviji podaci ubijeno oko 7 000
Bo{njaka.13
Genocidne radnje drugih naroda (Hrvata i Muslimana) ovi autori
nepominju.
U aktima Me|unarodnog suda za ratne zlo~ine po~injene na tlu
biv{eSFRJ pojedine optu`nice pripisuju Srbima genocid, na primer
generalu Krsti}u,ali su nagodbama na sudu pojedinim okrivljenim
takve kvalifikacijeopro{tene. O~ito je da je ovaj pojam vrlo
diskutabilan kad treba dokazati plan-sko, osmi{ljeno uni{tenje
jednog naroda na verskoj osnovi.
U prilog ovoj tezi ide i Izve{taj Centralne obave{tajne
agencije, CIA, odjula 1995. godine pisanog na osnovu medijskih
izve{taja, izve{taja me|unarod-nih humanitarnih agencija, iskaza
izbeglica i drugih izvora informacija u kojimase tvrdi da su Srbi
odgovorni za ve}inu etni~kog ~i{}enja u Bosni. Hrvati iBo{njaci su
tako|e ~inili zverstva i prisiljavali druge etni~ke grupe na bijeg
alisu akcije bosanskih Srba bez premca po razmjerama i intenzitetu.
Za Hrvate iBo{njake se jo{ ka`e, da ne postoji obrazac po kome su
sistematski i planskisprovodili etni~ko ~i{}enje. Koriste}i termin
etni~ko ~i{}enje u izve{taju nemare~i o genocidu. Prire|iva~i
knjige Genocid u BiH 19911995, fusnotom suobjasnili da se kod pojma
etni~ko ~i{}enje u stvari radi o genocidu (pri-mjedba
redakcije).14
Etni~kom ~i{}enju uz sve terminolo{ke rasprave prethodila je i
demo-nizacija drugih strana. Na taj na~in {to su Hrvati za Srbe
govorili da su ~etni-ci, ovi opet za Hrvate da su usta{e, i jedni i
drugi za Muslimane da su islam-ski fundamentalisti i tako u krug.
To uglavnom, ka`e jedan od savremenika kojipi{e u jugoslovenskim
prostorima, Kremptom, nije bilo ta~no. Ve}inu nedelapo~inili su
siroma{ni, nedovoljno obrazovani mladi}i, dovedeni na
teritorijukoja im je bila strana. Bili su u malim grupama pod
kontrolom navodno hariz-mati~nog vo|e bez stega, tradicionalne
vojne discipline, li{eni profesionalne~asti i ste~ene etni~ke
tolerancije. Za svoja nedela javno su pohvaljivani, odmnogih su
sredstva informisanja pravila nacionalne heroje.15
Daju}i sliku o drugima jedan ud`benik u Hrvatskoj o Srbima
ka`e:Pobunjeni Srbi vr{e masovno te{ka zlodjela. Ru{e mostove,
tvornice, {kole,sakralne gra|evine, kulturne spomenike, `eljezni~ke
pruge, hidrocentrale,dalekovode, televizijske i radijske
oda{ilja~e. Ne srpsko pu~anstvo tjeraju u
13 Istoriografska problematika ovog zlo~ina tra`i sveobuhvatna
dodatna istra`ivanja i prevazilaziokvire nae teme.
14 Grupa autora, Genocid u BiH, Zbornik radova, Sarajevo 1997,
str. 739-744.15 R. Krempton, Balkan posle Drugog svetskog rata,
Beograd 2003, str. 355.
-
TOKOVI ISTORIJE
186
1-2/2005.
izbegli{tvo i progonstvo. Siluju djevojke, `ene i starice,
nesrbe odvode u konc-logore, mu~e i masakriraju. Agresor `eli
stvoriti ~ista etni~ka srpska podru~ja,naseliti ih srpskim
pu~anstvom i proglasiti ih srpskim. Posrbljuju se nazivi selai
gradova.16
Hrvatska strana je kooperativnija od srpske i muslimanske.
Musliman-sko fundamentalisti~ko vo|stvo te`i za unitarnom
muslimanskom BiH i u tu sesvrhu slu`i razli~itim pa i ne~asnim
sredstvima: razli~iti incidenti, miniranjecrkava, samostana i ku}a,
premla}ivanje, ranjavanje i ubijanje Hrvata, spre~a-vanje povratka
izbeglica itd.17
U Apelu hrvatskih kardinala F. Kuhari}a Zagreb, i V Pulji}a
Sara-jevo, svetskim poglavarima insistira se na zaustavljanju
etni~kog ~i{}enja, bezobzira na versku pripadnost, ali se konretno
navodi da na svim podru~jima podsrpskom vla{}u provodi se
nezaustavljivo etni~ko ~i{}enje. Katolike i Musli-mane tjera se iz
njihovih ku}a, prisilno ih se preseljava preko dr`avne
granice...Pri tome su podvrgnuti nasilju, fizi~kim mu~enjima, a
mnogi su i ubijeni. Srpskemuke se ne pominju...18
Pojam etni~kog ~i{}enja sem klasi~nog zna~enja progona pojedinog
na-roda sa odre|ene teritorije u ratu 19911995. dopunjavan je i
novim oblicima:dobrovoljno preseljenje, razmena teritorija i
naroda, humanitarno prese-ljenje, zamena imovine i drugo. Zvani~na
je Hrvatska obja{njavala egzodus250.000 Kraji{nika dobrovoljnim
odlaskom iz zavi~aja u Srbiju, srpsko jeSarajevo o~i{}eno
Dejtonskim sporazumom, enklava u Srebrenici je iselja-vana prema
Tuzli iz humanitarnih razloga, vi{e Hrvata iz Vojvodine zameniloje
imovinu sa Srbima, itd. Sa`eto govore}i iznala`ene su sve nove i
novemogu}nosti i metode da se do|e do stereotipa ~ije je stado
onoga i livada.
Iako u me|unarodnom pravu a ~esto i dr`avnom zakonodavstvu
etni~ko~i{}enje ima kodifikovane norme, ono na jugoslovenskim
prostorima nijeuva`avalo ni pravila ni norme pravno regulisane.
Istra`iva~u nije te{ko da uo~ida na svim primerima (kod Srba,
Hrvata i Muslimana) postoji gotovo istiobrazac u pripremi i
izvo|enju etni~kog ~i{}enja. U sredi{tu je rat i krivac
kolektivitet, predmet ~i{}enja nevina `rtva.
Po~etak je uvek teoretski naboj uperen protiv drugoga. U
vokabular se uzi-maju termini: vekovnog neprijatelja, dugogodi{nje
plja~ke jednih od strane drugih,zlo~ina iz pro{lih ratova,
nemogu}nosti zajedni~kog `ivota, nasrtaja na na{jezik, napada na
svetinje, bi}e, kulturu, samostalnost, tlo, veru. Pominju se
genet-ski kodovi, mr`nje, istorijska prava, doprinos
civilizacijskim tekovinama i sli~no.
16 Hrvatska i svjetska povjest u XX stole}u, Ud`benik za IV
razgred gimnazije, Zagreb 1988, str. 243.17 Isto, str. 236.18
Slobodna Dalmacija, 8. 9. 1994.
-
187
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
Metodi u primeni ~ini se da su jo{ raznovrsniji: ratom zauzeti
prostor iproterati neprijateljski narod, zatvoriti ga u logore,
zatvore, mu~iti, zlosta-vljati, pogubiti, li{iti materijalne
egzistencije, ograni~iti u slobodi kretanja, {ko-lovanja, verskih
sloboda, osnovnih demografskih prava, izolacijom, prekr{ta-vanjem,
izbacivanjem iz stana, uskra}ivanjem lekarske pomo}i,
zloupotrebom`ene, dece i sli~no.
Etni~ko ~i{}enje na jugoslovenskim prostorima bili su u stvari
pokretinaroda sa mesta gde su vo|ene ratne operacije, ali i
prostora gde sudara vojnih iparavojnih formacija nije bilo. Ovo se
odnosi na delove Hrvatske, Vojvodinu iSloveniju. Uz pojam etni~kog
~i{}enja usko je vezan i pojam izbegli{tva.Osnovni, glavni i
najve}i njegov produkt su izbeglice, bez obzira da li se radi
ounutra{njim izbeglicama unutar jedne dr`ave ili spoljnim
(izbeglicama u ze-mljama u okru`enju ili u celom svetu).19 Samo u
BiH i Hrvatskoj bilo ih je3.000.000. Bosna i Hercegovina imala je
oko 2,2 miliona (polovina stanov-ni{tva) a hrvatska 450.000
proteranih Srba. Izbeglice iz Bosne i Hercegovineraseljene su u 25
zemalja. U Finskoj ih je bilo 89, Norve{koj 12.000,
[vedskoj122.199, Danskoj 22.449, Francuskoj 15.000, Holandiji
23.000, Nema~koj330.000, [vajcarskoj 20.000, itd.20 U Hrvatskoj
broj izbeglica kretao se premadonjoj tabeli:
U Srbiji je od 1. maja do 30. jula 1991. godine, registrovano
34.836izbeglica, a do 15. oktobra taj broj se popeo na 78.555.
Izbeglice su bile iz 73op{tine Slavonije i Hrvatske: Osijeka 3.338,
Vukovara 3.325, Siska 1.562,Vinkovaca 1.360, Podravske Slatine
1.164, Petrinje 1.179 i Zadra 1.127, re-gistrovanih samo u
Beogradu.
Nakon godinu dana ratovanja u Bosni i Hercegovini, odnosno
krajem1992. godine, u Srbiji je taj broj iznosio 418.661. Najve}i
broj izbeglica dosti-
Razdoblje Prognanici Izbeglice (BiH i SRJ) Ukupno1.12.1991.
550.000 - 550.0001.12.1992. 260.705 402.768 663.4931. 6.1993.
254.791 272.869 527.6601. 8.1994. 196.870 212.056 408.9261. 5.1995.
210.592 188.672 399.26431.5.1996. 167.609 184.545 352.1541. 3.1997.
117.721 106.750 224.4714. 4.1998. 94.796 31.385 126.181
19 Livada, n.d., str. 195. U vreme kad su vo|eni ratovi na
jugoslovenskim prostorima u svetu jebilo skoro 19.000.000 izbeglica
i oko 20.000.000 raseljenih u vlastitim zemljama.
20 Erazmus, Zagreb 1996, br. od 18. oktobra 1996, str. 18.
-
TOKOVI ISTORIJE
188
1-2/2005.
gnut je u aprilu 1993. godine, kada je registrovano 665.000
izbeglih i prognanihlica od ~ega u Srbiji 585.000 i u Crnoj Gori
oko 70.000. Krajem te godine (deoizbeglica se vratio u BiH)
struktura izbeglih u Srbiji po mestu ranijeg boravka jebila: 47% iz
BiH, 43% iz Hrvatske, 9% iz Slovenije i 1% iz Makedonije.
Me|u167.143 izbeglice registrovanih u Beogradu krajem 1994. godine,
najvi{e iz jebilo iz Sarajeva 27.941, Osijeka 7.481, Vukovara
6.389, Zagreba 6.219, Mostara4.682, Tuzle 3.545, itd. Procentualno
je 1995. godine 56% izbeglica je bilo izBosne i Hercegovine, 35% iz
Hrvatske i 9% iz Slovenije. Nacionalni sastav: Srbi77%, Jugosloveni
10%, Muslimani 9%, Hrvati 3% i ostali 1%.
Vojnom agresijom Republike Hrvatske na Srpsku Krajinu u Srbiju
jestiglo 189.000 izbelica od ~ega preko 65.000 u Beograd.21
Evo kako pojedini autori obja{njavaju po~etak napu{tanja
srpskogstanovni{tva isto~ne Slavonije nakon prvih `rtava u
Plitvicama i Borovom Selu:Pobunjenici nagovaraju doma}e Srbe da
napuste svoja ognji{ta, jer im tobo`eprijeti usta{ki pokolj. I
doista dio srpskog pu~anstva, kao izbjeglice odlazeu Srbiju. Pri
ovoj konstataciji etni~ko ~i{}enje se ne pominje.22
Kao {to su razli~ite interpretacije uzroka i posledica rata u
pojedinimdr`avama, tako postoje i razli~iti podaci o broju
poginulih, ranjenih, invalida,siro~adi i drugo. Vrlo ~esto se u
medijima i propagandnim materijalima dajupau{alni brojevi, bilo da
su preuveli~ani ili sasvim minimizirani. Primera radi,procena
ekspertske komisije Ujedinjenih nacija od 24. maja 1994. godine,
go-vori da je u Bosni silovano najmanje 20.000 bo{njakinja, ali se
nakon zavr{etkarata pokazalo da taj broj nije ve}i od 400500
zloupotrebljenih `ena. U intervju-ju Tadu{a Mazovjetskog 28. jula
1995. godine iznet je podatak da su srpsketrupe odgovorne za oko
80% svih povreda ljudskih prava i ratnih zlo~ina u Bosnii
Hercegovini.23
Broj poginulih Srba prema podacima zvani~nika u Republici
Hrvatskojiznosio je nekoliko stotina. Veritas je me|utim, do
novembra 2000. godineutvrdio 6.190 poginulih i nestalih lica, sa
podru~ja Republike Hrvatske, uglav-nom srpske nacionalnosti. Me|u
`rtvama je bilo 5.320 mu{karaca (87%), 858`ena (13%). Bilo je i 28
pogunule dece starosti do 14 godina. Me|u poginulimai nestalima
nalazi se 3.774 vojnika, 141 policajac, 2.076 civila (33,6%) i
188nepoznatog statusa. Najvi{e je poginulih i nestalih 1995. godine
2.301, zatim1991. godine, 2.219 itd. Od 19921995. godine pod
za{titom Ujedinjenih nacijapoginulo je ili nestalo 3.904 lica
odnosno 63%. U poslednje tri godine evidenti-rano je preko 500
poginulih i nestalih tako da se spisak `rtava srpske nacional-
21 Grad otvorenog srca, Beograd i izbeglice 1991-1996, Beograd
1998, str. 50-58.22 J. Vuji~i}, n.d., str. 224.23 Grupa autora,
n.d. str. 7. Eksperti CIA-e taj procenat su pove}ali na 90%.
-
189
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
nosti pribli`ava cifri od 7.000.24 U Bosni i Hercegovini prema
podacima SeadaHad`ovi}a bilo je 230.000 smrtno stradalih, od ~ega
7580% bili su civili.Bo{njaka je nastradalo 160.000 ili blizu 71%,
Srba 22.000 ili oko 9,5%, Hrvata31.000 i ostalih 14.000. Stalna
prebivali{ta napustilo je 55% stanovnika BiH, po-ru{eno je oko
3.000 naselja, uni{teno je ili znatno o{te}eno oko 4.000
stambenihjedinica (1/3 stambenog fonda BiH). Od oko 2.000.000
miliona prognanih, naBo{njake otpada 1.240.000 a od ukupno 1.239
sru{enih i devastiranih bogomo-lja na islamske otpada 1.024,
katoli~ke 182, pravoslavnih 28 i jevrejskih 5.25
Jugoslovenski izvori navodili su procene sarajevskog Zavoda za
zdrav-stvenu za{titu od 1. januara 1996. godine da je u ratu
poginulo 156.000 ljudi.Uzimani su podaci i od profesora medicine
Bo`njovi}a i Arifa Smajki}a da jebilo 158.000 `rtava, zatim procene
Vladimira @erjavi}a da broj `rtava nijeprelazio 220.000, mostarskog
ekonomiste Pra{e koji je pominjao cifru od329.000, itd.
@erjavi} je konstatovao da je 158.000 muslimana stradalo od
srpskogagresora, dok je 2.000 poginulo od hrvatskih po~inioca;
28.000 Hrvata ubilisu srpski agresori a 2.000 muslimanski, dok je
kod Srba 12.500 stradalo od mu-slimanske vojske i isto toliko od
hrvatske.
Najnoviji podaci koji se prenose iz Ha{kog tribunala, a koje je
prikupilademografkinja Eva Tabo navode da je u ratu poginulo 45.980
Muslimana,12.642 Srba, 5.629 Hrvata i 3.279 ostalih.26
U knjizi R. Kremptona, Balkan posle Drugog svetskog rata, navodi
sepodatak da je za tri i po godine divlja{tva u ratovima izgubljeno
preko 200.000`ivota, da je 250.000 izbeglica pobeglo u druge delove
Evrope i sveta, a da jeunutar same Jugoslavije bilo 850.000
raseljenih lica.27
Krempton jo{ ka`e da se za nekoliko dana Hrvati u akciji
Olujapostigli sve {to su `eleli, a 152.000 nesre}nih Srba oterano
je sa ognji{ta. Bioje to najve}i pojedina~ni talas izbeglica posle
Drugog svetskog rata.28
24 Nestala lica na podru~ju Hrvatske, Veritas, Beograd, Banja
Luka 2001, str. 7.25 S. Had`ovi}, Sastavni dio ciljeva rata protiv
BiH-genocid i etni~ko ~icenje, Ratovi u
Jugoslaviji 1991-1999, Zbornik radova, Beograd 2002, str. 265 i
273.26 NIN, 16.12.2004, str. 20,21.27 R. Krempton, n.d., Beograd
2003, str. 367. Ekonomsku cenu sukoba nije bilo mogu}e izra-
~unati.28 Isto, str. 364. Autor ka`e da su Srbi od maja do
avgusta 1991. godine u Hrvatskoj proirili svoje
teritorije i po~eli da proteruju iz svoje oblasti sve one koji
nisu bili srpskog porekla. U celomtom prostoru nije bilo ni~eg
novog, osim imena kojim je taj proces svet sada krstio:
etni~ko~icenje. Cilj etni~kog ~icenja bio je o~igledno stvoriti
homogene celine pre mirovne nagodbe.Glasine o etni~kom ~icenju,
obi~no sasvim pouzdano namerno su irili Srbi iz Bosne da
biprestraili i naterali u begstvo one koje su hteli da se lie, str.
346 i 354.
-
TOKOVI ISTORIJE
190
1-2/2005.
Neki autori smatraju da je temeljno etni~ko ~i{}enje Krajine,
pod ne-posrednom ameri~kom kontrolom vi{estruka povreda na~ela
Ujedninjenih naci-ja, koje su 1945. godine stvorene da se takva
~i{}enja vi{e ne obnavljaju u istori-ji, legalizovalo je etni~ko
~i{}enje kao sredstvo za{tite svoje granice.29
Ne treba posebno nagla{avati da su ljudske `rtve kao posledica
ratnihsukoba ili ratnih zlo~ina osnovni generator etni~kog
~i{}enja. Me|utim, iakoglavni, nije to bio jedini generator. Sasvim
je jasno da su postojali razra|eni(osmi{ljeni) metodi kod pojave
etni~kog ~i{}enja kod sve tri zara}ene strane.Svaka od tih strana
je istra`ivala kod drugih logore i zatvore u kojima su
re-gistrovana razna zverstva i zlo~ini, a koja ~ak i povr{nom
analizom pokazujugotovo identi~an na~in zlostavljanja i poni`avanja
ljudi. Srbi su, ka`e E. Godi-njak za zatvaranje Bo{njaka koristili
sportske objekte, {kolske zdravstvene irekreativne institucije,
fabri~ke hale, vojne kasarne, kino sale, stanice milicije,hotele,
kazneno popravne domove, hangare, betonske bunkere, tunele,
skladi{ta,magacine, podrume, jame, gara`e, pravoslavne crkve i
drugo.30 Zapravo sve ono{to se mo`e pro~itati u obimnoj litereturi
objavljenoj u Srbiji o logorima izatvorima za Srbe u Bosni i
Hercegovini i Republici Hrvatskoj.31
Bez namere da se tra`i simetrija, ukazujemo samo na neke
naro~itouo~ljive ~injenice, posebno one koje se odnose na
stereotipe koji su na jugo-slovenske prostore doneti ~ak i sa
drugih kontinenata. ^esto se na svim strana-ma kod teme logora i
zatvora pominju i stadioni, {to je o~ito stereotip iz ^ilea iz1967.
godine, ili zlostavljanje i maltretiranje logora{a bezbol palicama.
Premaizjavama stradalih ve}ina ih je maltretirana ovim sportskim
rekvizitom kojiina~e nije toliko rasprostranjen u jugoslovenskim
krajevima. O bezbol palicamamo`e se pro~itati kad je u pitanju
zatvor u Lori ili logori u Manja~i, Tar~inu,Dretelju...
Pomenuti autor, E. Godinjak, konstatuje da je na okupiranoj
teritorijiBosne i Hercegovine bilo 294 koncentraciona logora,
sabirna centra i zatvora,koje su Srbi osnovali za bo{nja~ku
populaciju, i da je na teritoriju Srbije i CrneGore bilo jo{ 15
takvih mu~ili{ta, dok se pod kontrolom HVO nalazilo 30
sli~nihinstitucija.32
U Srbiji se do nedavno operisalo brojkama od oko 400 logora i
zatvorau kojima su tamnovali Srbi. Udru`enje logora{a iz BiH je
Ha{kom tribunalu
29 M. Ekme~i}, Susret civilizacija i srpski odnos prema Evropi,
Novi Sad 1996, str. 105. 30 E. Godinjak, Zlo~ini u koncentracionim
logorima, Genocid u BiH, str. 452-453.31 S. Boji}, Stradanje Srba u
Sarajevu, Beograd 1996. Od istog prire|iva~a obra|eni su logori
u
Tar~inu i Konjicu. F. E. Bojl, Bosanski narod optu`uje za
genocid, Sarajevo 2000. M. Mitrovi},Muslimanski logor Visoko,
Beograd 1995.
32 E. Godinja, n.d.
-
191
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
ponudilo 527 lokacija, gde su boravili srpski zatvorenici.
Koliko je ve} javnostipoznato u Hrvatskoj je svako ve}e mesto imalo
instituciju za zatvaranje Srba.U Vojvodini su nedavno reporteri TV
stanice B92 otkrili postojanje dva logoraza Hrvate u vreme borbi
oko Vukovara (Staji}evo i jo{ jedno mesto).
Kako govore pojedini autori kroz zatvore i logore je pro{lo oko
260.000Bo{njaka.33 Koliko je pro{lo Srba i Hrvata jo{ uvek nije
definitivno utvr|eno.
Za na{u temu zna~ajna je ~injenica da su zatvorenici i logora{i
do slo-bode dolazili razmenom, {to je u ve}ini slu~ajeva zna~ilo
napu{tanje prebi-vali{ta.
Na celom prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine bile su
formiranemnogobrojne komisije za razmenu stanovni{tva. Bile su
formirane od lokalnognivoa pa sve do dr`avnih institucija. Gotovo
da nije postojalo mesta, regiona ilioblasti gde su vo|ene borbe a
da tu nisu radile pojedine komisije. One su narazne na~ine uz
pregovaranje, cenkanje, prevare i drugo, razmenjivale
ratnezatvorenike, ranjenike i poginule i bile jedan od ekzekutora
etni~kog ~i{}enja.
Kad su u pitanju Srbi koji su dolazili u Srbiju kao izbeglice,
mnogima jebio omogu}en odlazak u mnoge zemlje Evrope, Amerike i
Australije. Poznato jeda su im u tome pomagale me|unarodne
organizacije i zemlje doma}ini. Odla-zak u tre}e zemlje lak{e su
ostvarivale porodice me{ovitih brakova i deca iz ovihbrakova. Ovom
prilikom treba ista}i jo{ jednu ~injenicu, da su prilikom
razmenelogora{a i zarobljenika ne retko posredovali me|unarodni
faktori.
Razli~ito gledanje na pojedine aspekte ratovanja u
novoformiranimdr`avama ogleda se i kod tretiranja paravojnih
formacija. Osnovnu ~injenicu dasu ve}inu zlodela u~inile upravo ove
formacije i to kod svih zara}enih strana `elise zaobi}i
nagla{avanjem formacija drugih. Neki nau~nici u Bosni i
Herce-govini tvrde da je u vreme ratnih sukoba iz Srbije na njen
prostor do{lo pedeset{est paravojnih grupa, ~iji je broj zavisio od
intenziteta borbi i kretao se izme|u2040.000. Bili su tu arkanovci,
{e{eljevci, beli orlovi, rojalisti, srpskagarda, vukovarci,
dobrovoljci pro~etni~ke orijentacije iz Srbije i CrneGore, itd. Ti
nau~nici ne pominju paravojske na svojoj teritoriji, ali ih zato
poneda}ama pominju izbeglice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Jedno vreme,posebno po~etkom rata, paravojne formacije u Sarajevu
koje su predvodiliMu{an Topalovi} Coce, Luka Prazina i drugi,
naneli su mnogobrojna zla srp-skom stanovni{tvu.
Opisuju}i stanje u Hrvatskoj prilikom formiranja ZNG-e, M.
[pegeljka`e da su u Hrvatsku dolazili, pripadnici evropskog
kriminalnog podzemljakoji su do{li, nju{e}i priliku za dobar plijen
pod firmom bu~nog rodoljublja.
33 Isto, str. 453.
-
TOKOVI ISTORIJE
192
1-2/2005.
Jo{ ka`e da su skupine nakon toga ostajale u Hrvatskoj. Psi rata
uvjek na|usvoje mjesto, pogotovo u haosu koji je bio na pomolu i
~iji su se programerioslanjali upravo na takve beskrupulozne
avanturiste. U Hrvatskoj je bilo takvihgrupa na desetke.34 Od leta
1991. godine u okviru stranke prava (HSP) nasta-je hrvatski
odbrambeni savez ili hrvatske odbrambene snage (HOS) koje sunosile
crnu odoru, znakovlje usta{ko, a koji su kraticu svog imena mogli
~itati ikao hrvatske oru`ane snage, kako se pod kraj Drugog
svetskog rata zvala vojskaNDH.35
Paravojne snage u Hrvatskoj nosile su nazive Crni orao,
Lisice,Satnija Uskok u Osjeku, Glava{eva vojska vojska Tomislava
Mer~epa,Stojanovi ljudi na podru~ju Virovitice, vojska Mate [abi}
[abana, itd.36
Iako su paravojne formacije nesumnjivo najvi{e doprinele
etni~kom~i{}enju (zlo~ini, plja~ka, minirnje, paljenje,
zastra{ivanje, itd.), ne mo`e se opo-vr}i i ~injenica da centri
mo}i nisu nastojali, ili bar da su formalno nastojalispre~avanje
njihovog delovanja. [pegelj tvrdi da je za sve vreme rata u
Hrvat-skom sto`eru nastojano da se paravojska kontroli{e dok je
Srpska demokratskastranka 26. oktobra 1991. godine izdala Naredbu,
u kojoj je pod ta~kom 12.nare|eno da paravojne formacije ako
postoje odmah treba rasformirati i pre-vesti u T.O.37 Najdalje je u
realizaciji spre~avanja aktivnosti paravojske oti{laArmija BiH,
koja je sa ovim skupinama u gradu Sarajevu postupila
radikalno(su|enje i ubistva vo|a).
Kad se razmatra problem etni~kog ~i{}enja na jugoslovenskim
prostori-ma neizostavno je bar konstatovati doprinos medija u
masovnom izgnanstvustanovni{tva. Poznata je ~injenica da su u svim
biv{im jugoslovenskim repu-blikama gotovo svi mediji opredelili se
za zvani~nu politiku svojih vlada i da suaktivno uzeli u~e{}e u
realizaciji te politike. Medijski rat izme|u suprotsta-vljenih
strana je tema za posebnu analizu. Manje je poznata ~injenica do
kojih jedo{ao ameri~ki novinar T. Brok, analiziraju}i 1.500
novinskih ~lanaka iza{lihtokom 1992. godine i koji je konstatovao
da je na zapadu bilo 40:1 ~lanakobjavljen na {tetu Srba.38
Tendencija opadanja broja srpskog stanovni{tva u Hrvatskoj
o~itovala sekroz celu drugu polovinu XX veka. Po popisu
stanovni{tva iz 1948. godine, od
34 M. pegelj, Sje}anje vojnika, Zagreb 2001, str. 217.35 Isto,
str. 341.36 Isto, str. 262.37 Dr B. Ma~i}, Zlo~in protiv mira,
Sarajevo 2001, str. 382. U Naredbi je naglaeno da zadatak
treba obavezno sprovesti.38 K. Nikiforov, Izme|u Kremlja i
Republike Srpske, Beograd 2000, str. 9. Nikiforov jo konstatu-
je da je ve}ina dopisnika zapadnih medija na`alost zauzela
aktivnu ulogu u medijskom ratukoji se vodio protiv Srba.
-
193
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
3,7 miliona `itelja Hrvatske, Srba je bilo 543.739 ili oko 15%
ukupne popu-lacije. Godine 1981. taj broj je iznosio 531.502 ili
oko 11,5%. Tri su osnovnarazloga za smanjenje broja Srba u
Hrvatskoj: natalitet im je bio dosta nizak,deo njih se od 1961.
godine po~eo izja{njavati kao jugosloven, a deo se iseljavaousled
raznih pritisaka, Mas-poka na primer.
Po~etkom osamdesetih godina Srbi su ~inili ve}inu, izme|u
8090%samo u op{tinama Donji Lapac, Dvor, dok ih je u Kninu i
Gra~acu bilo oko 70%.Glina, Kostajnica i Benkovac imali su vi{e od
50% srpskog stanovni{tva.Tre}inu stanovni{tva su ~inili u
op{tinama: Ogulin, Pakrac, Daruvar, PodravskaSlatina a ne{to manje
od tre}ine u Drni{u, Gospi}u, Karlovcu, Novskoj, BelomManastiru,
Orahovcu i Grubi{inom Polju. Do 20% bilo ih je u Osjeku,
NovojGradi{ci i Sisku, a do 15% u Rijeci, Donjem Miholjcu, Na{icama
i SlavonskojPo`egi. U gradu Zagrebu bilo ih je zvani~no 37.978,
ne{to vi{e od 10% ukupnogstanovni{tva.39
Neizvestan politi~ki polo`aj i ekonomska nerazvijsnost prostora
gde su`iveli (od petnaest op{tina zvani~no nerazvijenih u republici
u jedanaest je`ivelo prete`no srpsko stanovni{tvo) doprinelo je da
se iz Hrvatske izme|u1971. i 1981. godine iseli 157.530 Srba. Od
pojave Mas-poka, ali i posle njega,srpsko pismo }irilica uglavnom
je izbacivano iz upotrebe, ukinute su svezvani~ne srpske
institucije, gu{en je srpski kulturni, nacionalni identitet.40
Prema popisu stanovni{tva u Hrvatskoj iz 1991. godine (nakon
ukinutekategorije jugosloven)41 u Hrvatskoj je bilo 581.663
stanovnika srpske nacional-nosti ili 12,2%.
U Zagrebu ih je `ivelo 5,4%, Belom Manastiru 25,5%, Benkovcu
57,4%,Bjelovaru 8,9%, Daruvaru 33,2%, Donjem Lapcu 97,4%, Donjem
Miholjcu11,9%, Drni{u 21,3%, Dubrovniku 6,7%, Dvoru 85,6%, Glini
60,5%, Gospi}u31,5%, Gra~acu 82,3,%, Grubi{inom Polju 32,1%,
Karlovcu 20,5%, Kninu88,0%, Kostajnici 62%, Kutini 7,9%, Na{icama
11,0%, Novoj Gradi{ki 20,8%,Novskoj 21,8%, Obrovcu 65,9%, Ogulinu
35,3%, Orahovici 21,4%, Pakracu40,4%, Petrinji 44,9%, Podravskoj
Slatini 35,8%, Rijeci 10,6%, SlavonskojPo`egi 14,0%, Slunju 29,8%,
[ibeniku 10,5%, Titovoj Korenici 75,8%,
39 V. Gre~i}, M. Lopuina, Svi Srbi sveta, Beograd 1994, str.
173.40 Isto.41 U Hrvatskoj su analiziraju}i opredeljenja pojedinih
entiteta za jugoslovenstvo doli do slede}eg
zaklju~ka: 1. Jugosloveni se formiraju u etni~ki meovitim
sredinama, meovitim brakovima iporodicama, 2. Udeo pojedinih
naroda, narodnosti, etni~kih grupa u formiranju jugoslovena
urazmjeri je sa njihovom zastupljenosti u ukupnoj populaciji, 3.
Hrvatska etni~ka populacija uHrvatskoj najvie je formirala meovitih
brakova, pa prema tome i jugoslovena, 4. Bitnu uloguu formiranju
jugoslovena pored Hrvata (70-75%), Srba (15-20%) imaju i ostale
etni~ke skupine(5-10%), 5. Etni~ko poreklo jugoslovena ne odre|uje
njihovu politi~ku opciju - Lj. Anti}, Srbi- obespravljeni ili
privilegovani, Zagreb 1996, str. 55.
-
TOKOVI ISTORIJE
194
1-2/2005.
Vinkovcima 13,0%, Virovitici 15,5%, Vojni}u 90,0%, Vrbovskom
33,1%,Vrginom Mostu 70,0%, Vukovaru 37,4% i Zadru 10,5%.42
Nakon etni~kog ~i{}enja, a prema popisu koji je u Hrvatskoj
izvr{en2001. godine, ukupno je u ovoj dr`avi registrovan 201.631
pripadnik srpskognaroda {to u procentima iznosi 4,54%.
Zagreb 18.811 (2,41%)Karlovac 5.076 (8,55%)Vara`din 437
(0,89%)Bjelovar 1.980 (4,73%)Rijeka 8.946 (6,21%)Gospi} 625
(4,82%)Po`ega 1.513 (5,37%)Sl. Brod 1.557 (2,41%)Benkovac 730
(7,46%)Zadar 2.382 (3,28%)Beli Manastir 2.920 (26,58%)Osijek 8.767
(7,65%)[ibenik 1.627 (3,16%)Knin 3.164 (20,83%)Vinkovci 2.513
(7,00%)Vukovar 10.412 (32,88%)Split 3.047 (1,67%)Pula 3.147
(5,83%)Dubrovnik 1.426 (3,26%)43
Jedan od izuzetno zna~ajnih momenata u etni~kom ~i{}enju Srba
izHrvatske i nesrpskog stanovni{tva iz pojedinih delova Hrvatske
bilo je formira-nje srpske autonomne oblasti Krajina krajem 1990.
godine. Nakon prvog oru-`anog sukoba 31. marta 1991. godine na
Plitvicama, u Krajini su izneti razloziza njeno formiranje. Kao
razlog, navedeno je izbacivanje Srba iz Ustava Repu-blike Hrvatske
kao konstitutivnog naroda. Simboli i tehnologija vladanja re`imau
Hrvatskoj podse}ala je u mnogome na Nezavisnu dr`avu Hrvatsku.
Srbimanisu garantovane nacionalne i gra|anske slobode, izbacivani
su sa radnih mestai iz stanova, nisu videli dalju mogu}nost
zajedni~kog `ivota u iole ravnopravnimodnosima i toleranciji.
Progonjeni su iz ve}ih gradova Zagreba, Splita, [ibeni-ka, Osijeka,
itd.44
42 Popis stanovnika Republike Hrvatske 1991. godine.43 Popis
stanovnitva Republike Hrvatske 2001. godine, podaci sa CD-a.44
Zbornik radova i izvetaja, Knin 1993, str. 9. U srpskim optinama
milicija je odbila poslunost
MUP-u Hrvatske 19. avgusta 1990. godine.
-
195
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
Pojedini istra`iva~i utvrdili su da je tokom 1991. godine iz
Hrvatske pro-terano 270.000 Srba.45
U vreme masovnog napu{tanja Srba iz Hrvatske mnogi od ~elnika
HDZjavno su iznosili ekstremna mi{ljenja na ra~un srpske nacionalne
pripadnosti,vere, kulture i drugog. Na jednom od skupova [ime \odan
doslovno je rekao:Srbi su jedini pravoslavni narod, koji jednog
lokalnog sveca stavljaju ispredIsusa Krista. I to je zapravo
Svetosavska sekta. To je {izma u {izmi... Postoji sin-drom
svetosavskog {ovinizma, megalomanije, koja je te{ka bolest, koja se
ondapreta~e u velikosrpski imerijalizam... Jedan mali narod, mali u
svakom pogledu`eli da od Beograda napravi ~etvrti Rim..46 \odan na
ovom skupu uverava dane zna {ta zna~i re~ Srbin. To je, ka`e on,
zanimanje, profesija, a zna~i sluga,rob.
Zadr`avaju}i se na podacima koje je uradila Vlada Republike
Hrvatske ipodnela Komisiji eksperata ustanovljenoj na osnovu
Rezolucije Saveta bezbed-nosti br. 780 dajemo zastupljenost srpskog
stanovni{tva u Republici Srpskoj kra-jini nakon njenog progla{enja
21. decembra 1990. godine.
SAO KRAJINA
45 T. Bogavac, Nestajanje Srba, Ni 1994, str. 223.46 Politika,
20. decembar 1992. godine. Rekao je jo da su Muslimani i katolici s
obje strane
rijeke Bosne naj~istiji hrvatski element.
Mesto Ukupno Srbabroj %
Hrvatabroj %
Donji Lapac 8.054 7.854 97,52 44 0,55%
Vojni} 8.236 7.366 89,44 116 1,41%
Knin 42.954 37.888 88,20 3.886 9,05%
Dvor 14.555 12.591 86,51 1.395 9,39
Gra~ac 10.434 8.371 80,23 1.697 16,262
T. Korenica 11.393 8.585 75,35 1.996 17,52
Vrginmost 16.599 11.729 70,66 4.043 24,36
Obrovac 11.557 7.572 65,52 3.761 32,54
Kostajnica 14.851 9.343 62,92 4.295 28,92
Glina 23.040 13.975 60,60 8.041 34,90
Benkovac 33.378 18.986 50,88 13.-553 40,60
-
TOKOVI ISTORIJE
196
1-2/2005.
BARANJA
ISTO^NA SLAVONIJA
Sredinom 1993. godine, nakon {to su se ustalile granice Srpske
Krajineprema podacim Glavnog {taba Srpske vojske Krajine me|u
njenim stanov-ni{tvom `iveo je mali broj Hrvata i ostalih nesrba. U
isto~noj Slavoniji, zapad-
47 Izvetaj Vlade Republike Hrvatske, 20. oktobar 1992. godine,
str. 149, 179, 163.
Ukupno Hrvata Srba Ma|araBatina 1.449 446 61 688B. Manastir
10.146 3.262 3.770 865Bilje 2.571 1.901 572 422Branjin vrh 1.578
1.026 190 46Darda 6.751 2.532 2.289 626Grabovac 1.079 873 34
31Jagodnjak 1.951 296 1.439 67Karanac 1.466 432 551 289K.Vinograd.
2.127 651 674 382Kne`evo 1.408 418 411 90Lug 1.036 125 27
834Popovac 1.582 1.034 347 17Zmajevac 1.235 240 29 888
Stanovni{tvo Hrvati Srbi1981.g. 1991.g. 1981.g. 1991.g. 1981.g.
1991.g.
Bapska 1.699 1.624 1.504 1.478 30 33Bobota 1.926 1.881 68 56
1.654 1.769Borovo 13.491 6.442 3.700 604 5.708 5.146Br{adin 2.093
1.887 190 142 1.352 1.465Ilok 6.700 6.775 3.676 4.248 493 484Lovas
1.702 1.681 1.388 1.441 136 133Negoslavci 1.698 1.682 17 25 1.482
1.594Sotin 1.327 1.324 731 789 336 372[arengrad 1.106 1.005 940 904
88 48Tovarnik 2.960 3.001 1.996 2.136 661 670Trpinja 2.243 2.171 51
73 1.770 1.953Vukovar 33.690 44.639 12.760 21.065 8.177
14.42547
-
197
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
nom Sremu i Baranji (2.500 km2) od 135.800 stanovnika 95% su
bili Srbi, 4%Hrvati i 1% ostali. Na Baniji (3.456 km2) me|u 83.406
stanovnika `ivelo je 97%Srba, 2% Hrvata i 1% ostalih. Kordun (2.306
km2) je imao 51.000 stanovnika od~ega 98% Srba i 2% Hrvata, dok je
Lika (4.808 km2) od 48.389 stanovnika imala93% Srba, 5% Hrvata i 2%
ostalih. U severnoj Dalmaciji (3.450 km2) od 87.000stanovnika 90%
su bili Srbi, a ostali 10%. Najmanji pocenat Srba bio je u
zapad-noj Slavoniji (5.008 km2) gde je od ukupnog stanovni{tva
29.000, 73% biloSrba, 25% Hrvata i 2% ostalih.48
Na prostoru cele Republike Srpske Krajine `ivelo je u to vreme
433.595stanovnika od ~ega 91% Srba, 7% Hrvata i 2% ostalih.49
Izneti podaci o procentima stanovni{tva za vreme trajanja
RepublikeSrpske Krajine nedvosmisleno pokazuju da je na njenoj
teritoriji do{lo doetni~kog ~i{}enja i da se stanovni{tvo sa ovih
prostora iseljavalo za sve vremeratovanja 19911995. godina.
U avgustu 1995. godine do{lo je do najve}eg egzodusa jednog
naroda okojem u mnogobrojnim napisima postoji niz kontroverzi koje
}e jo{ dugo vre-mena biti predmet sporenja istori~ara, sociologa i
dr. Jedna od teza, naro~itopotencirana u Hrvatskoj, govori da je to
bio dobrovoljni izbor stanovni{tva,koji je organizovan i uslovljen
dr`avnim organima RSK, da je dogovoren narelaciji Tu|manMilo{evi} i
kona~no da je RSK kao privremena tvorevinaustrojena odre|eno vreme
do momenta preseljavanja stanovni{tva, pre svegau Republiku Srpsku
a onda u SRJ. Bez obzira na sve ove spekulacije i mnogedruge, neke
su ~injenice nedvosmislene.
Pre svega ~injenica da su RSK, ~inili UN sektori sjever i jug i
da su oni4. avgusta 1995. godine, napadnuti od strane 200.000
hrvatskih vojnika i polica-jaca kojima je pomagala HVO i V korpus
Armije BiH kao i da su odre|eni srp-ski ciljevi ga|ani od strane
NATO saveznika, pre svega ameri~kih aviona.Srpska vojska u Krajini
brojila je u to vreme izme|u 3740.000 vojnika.
^injenica je tako|e, da je za vreme priprema ovog napada
Hrvatska voj-ska u nekoliko navrata, Maslenica, Miljeva~ki plato i
Meda~ki d`ep, jasnopokazala kakve su joj namere i metodi prilikom
osloba|anja pojedinih krajevaRepublike Hrvatske. Tu mislimo na
ubistva, razaranja, plja~ku, stradanje civilai drugo. Jo{ je jedna
tako|e nepobitna ~injenica da je RSK u vreme napada
biladezorganizovana, bez politi~ke i vojne elite, i da je pre toga
ve} pet godina sanjenih podru~ja stanovni{tvo odlazilo na razne
strane sveta. Po pravilu odlazilisu imu}niji ili oni koji su na
razne na~ine obezbedili kakav-takav boravak uizbegli{tvu.
48 Stanje i osnovni pravci o`ivljavanja RSK, Knin-Beograd 1994,
str. 2.49 Isto.
-
TOKOVI ISTORIJE
198
1-2/2005.
Ako je i bilo dogovora o humanitarno-dobrovoljnom iseljenju onda
topotvr|uje na{u tezu o strategiji etni~kog ~i{}enja kao unapred
dogovorenoj iovom slu~aju apsolutno sprovedenoj.
I podaci hrvatskog Helsin{kog odbora to potvr|uju. Oni ka`u da
je u sek-torima jug i sjever `ivelo oko 300.000 stanovnika od ~ega
oko 85.000 Hrvata i200.000 Srba, dok je ostalih bilo oko 15.000. Na
po~etku ratnih sukoba Hrvatisu uglavnom proterani i ostalo ih je
oko 2.500.50
Razli~iti izvori donose i razli~ite podatke o broju prognanih
Srba.Hrvatski Helsin{ki odbor ka`e da ih je bilo izme|u 200180.000,
hrvatska vladautvrdila je avgusta 1995. godine da je taj broj
154.079, itd. Potpredsednik istevlade izjavio je da je po zavr{enom
proterivanju Srba u oba sektora ostalo oko6.000 od kojih je 3.255
potpuno nemo}nih starih osoba.51 ^ak i da se zanemarineka ili
nekoliko hiljada manje ili vi{e proteranih Srba iz Krajine ili onih
koji suna{li uto~i{te na ovom podru~ju ostaje najpribli`niji
podatak da je u akcijiOluja kako se zvala operacija ~i{}enja
Republike Srpske proterano oko200.000 stanovnika.
Tezu o dobrovoljnom napu{tanju Krajine pobija na~in pona{anja
polici-je i vojske Hrvatske nakon ~i{}enja krajinskih prostora.
Sistematsko razaranjegradova i sela, paljenje, ru{enje, plja~ka
pokretnih dobara i stoke, i uop{te stva-ranja ambijenta u kome je
`ivot povratnicima nemogu}. Helsin{ki odbor Hrvat-ske tvrdi da je u
operacijama ubijeno najmanje 600 Srba civila, dok se vojne`rtve ne
pominju, a da je od uspostavljanja hrvatske vlasti za kratko vreme
re-gistrovano 2.163 incidenta: nasilje, zlostavljanje, terorizam,
plja~ka, ubojstva.52
Te{ko je oteti se utisku da fizi~ka zlostavljanja gra|ana srpske
nacional-nosti, pretnje na ulici, ali i u kancelarijama dr`avnih i
lokalnih ~inovnika, odcrkvenih, sudskih i policiskih delatnika nije
namerno stvaranje nacionalne, ver-ske i rasne netolerancije. Ni
faktor vremena mnogo nije doprineo povratku Srbana vekovna
ognji{ta. Prema popisu stanovni{tva u Hrvatskoj 2001. godine
uBenkovcu je ostalo 730 Srba, ili 7,46%. Tu je pre rata `ivelo 749
Hrvata i 2.789Srba. Sli~no je i u drugim gradovima kako smo to u
podacima pokazali.
Popis izbeglica u Srbiji vo|en 2002. godine, kad su mnogi
promeniliizbegli~ki status, oti{li u tre}e zemlje, ili se nisu
odazvali registraciji, pokazujeda se u Srbiji jo{ uvek nalazi
slede}i broj prognanih: Benkovac 9.598, DonjiLapac 3.734, Gra~ac
4.964, Knin 20.327, Obrovac 4.430, itd.53 O rezultatima
50 Srbi u Hrvatskoj i njihova sudbina, Izvetaj Hrvatskog
helsinkog odbora, 1999, Beograd 2000,str. 50.
51 Isto.52 Isto, str. 202. Od 1996-1999. godine samo je od
podmetnutih bombi u ku}ama, dvoritima,
krevetima stradalo 34 civila. 53 Izbegli~ki korpus, Ministarstvo
za ljudska i manjinska prava Republike Srbije, Beograd 2004,
str. 6.
-
199
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
Oluje Helsin{ki odbor pi{e: Zapaljeno je vi{e desetina tisu}a a
najmanje22.000 ku}a (podatak UN iako se uni{tavalo posle njegove
objave) je zapaljenoi minirano. Ku}e koje nisu minirane, potpuno su
devastirane. Oplja~kana je svasrpska pokretna imovina, uni{ten
celokupni sto~ni fond, uni{ten znatan deokomunalne infrastrukture,
potpuno uni{tena i devastirana sva spomen obele`ja,uni{teni ili
znatno o{te}eni i pokradeni svi privredni objekti, domovi
kulture,uni{teni bibliote~ki fondovi...54
Crkve su ve}inom ostale ~itave ali im je unutra{njost
devastirana, inven-tar uni{ten, vredni predmeti i crkvene knjige
nestale.
Poseban problem, i ne samo u ovom slu~aju, ~ine nestala lica. U
ratu19911995. bilo ih je na hiljade. Nepostojanje volje kod vlada
novonastalihdr`ava da rasvetle ove slu~ajeve produ`ava agoniju
obespravljenih, proteranih ini~ijih ljudi.
Na me|unarodnoj konferenciji u leto 2002. godine, zapadni
istori~ari suizneli podatak da je Krajinu napustilo 120.000
djelomi~no po zapovjedi vlasti-tog vo|stva u Beogradu i da je tom
prilikom do{lo do ratnih zlo~ina nad civil-nim stanovni{tvom,
srpske ku}e su opusto{ene i orobljene. Oni jo{ zaklju~uju daje
hrvatskim osvajanjem zapadne Slavonije i Krajine promenila se
radikalnopoliti~ka i etni~ka slika na tom podru~ju.
Dugo je trebalo da se o etni~kom ~i{}enju u Hrvatskoj razbije
stereotippo kojima su Hrvati prikazivani kao demokrate, Mulimani
kao `rtve a Srbikao agresori. Bljesak, Oluja, Meda~ki d`ep kao i
etni~ko ~i{}enjegradova koje }emo pokazati na narednim stranicama
pokazuju da je ono uHrvatskoj bilo strategija a ne pojedina~ni
slu~aj.
The Independent 4. septembra 1995. godine, donosi ~lanak
RobertaFicka u kome pi{e: U Kistanjama nalazi na etni~ko ~i{}enje
kraji{kih Srba upunom jeku, sa nagomilanim tijelima i poharanim
zgradama... Hrvatska imamnogo vremena da dovr{i etni~ko ~i{}enje
regiona Krajine, sad kad je svetskapa`nja zaokupljena bosanskim
paklom...55 Opise ubijanja, paljenja, strahota,namerno
izostavljamo. Me|utim, jednu konstataciju reportera smatramo
zna-~ajnom: Nitko posle toga ne `eli da objavljuje njihova ratna
zlodjela, pa ~aki da ameri~ki ambasador po povratku u Zagreb
izjavi, da ovdje nema etni~kog~i{}enja. I drugu (konstataciju), da
su zlo~ine po~inili hrvatska vojska, hrvat-ska policija i hrvatski
civili... Hrvatska mo`e slobodno tra`iti pomo} odEvropske unije za
obnovu {kola i ku}a koje njene elitne trupe pale u `estinietni~kog
~i{}enja.56
54 Srbi u Hrvatskoj i njihova sudbina, Izvetaj Hrvatskog
helsinkog odbora, str. 167. 55 Srpska krajina, avgust 1995. -
Izgon, Cetinje 1998, str. 76.56 Isto, str. 77.
-
TOKOVI ISTORIJE
200
1-2/2005.
Egzodus Srba iz Krajine prema analizi Lj. Anti}a je logi~an
nastavakprocesa na prostoru Republike Krajine. Sadr`an je u na~inu
nastanka, meto-dama odr`avanja i krajnjoj isklju~ivosti (sve ili
ni{ta) u postavljanju ciljeva.57
Izgubiv{i u borbi za priznavanje konstitutivnog naroda, oni su
se uklo-nili da ne padnu u ropstvo. Masovno iseljavanje je
najavljeno, kao srpskiodgovor na eventualnu hrvatsku vojnu akciju.
Srbi su jo{ i govorili o masov-nom samoubojstvu {to se mo`e
smatrati metaforom za egzodus.58 Na odlukuo iseljenju, smatra
citirani autor, svakako je uticalo i povjesno sje}anje nakolektivna
kretanja kao bitni dio povjesnih zbivanja na ovom prostoru.Uostalom
sami krajinski Srbi i jesu posljedica jedne takove povjesne
migraci-je.59 Egzodus je sredstvo politi~kog pritiska na Beograd od
strane krajinskihlidera. Provociran je Beograd na vojnu
intervenciju. Mnogi Srbi su izbegli i zbogmogu}eg odgovaranja i
pred hrvatskim sudovima za krivi~na dela, kao i daizbegnu suo~enje
sa susjedom Hrvatom, povratnikom kome su nanijeli zlo.60
Bio je to jedini izlaz za ljude koji su u Krajinu izbegli sa
drugih podru~jaHrvatske.
Anti} daje obrazlo`enje o okolnostima u vreme Oluje i ka`e da
jeusled brzine akcije i ote`ane komunikacije pojava imala i
elemente stihije takoda su iselili i oni kojima to nije bila
`elja.
U svakom slu~aju zaklju~uje citirani autor imenovanje ove pojave
istje-rivanjem Srba treba uzimati isklju~ivo u kontekstu politi~kog
govora. Krimi-nalni akti posle zavr{enog egzodusa mogu poslu`iti
pri argumentovanju da sestrah u Srba bio argumentovan, no to
sigurno nije bio jedini pa ni prevladaju}i~imbenik prilikom
dono{enja odluke o iseljenju.61
Me|u autorima koji poku{avaju objasniti egzodus Srba iz RSK
nalazi sei teza po kojoj je on bio stvar dogovora Franje Tu|mana i
Slobodana Milo{evi}aoko podele Bosne i Hercegovine. Stvaranje RSK
bila je u stvari prelazna fazaprije kona~nog iseljenja.62
Kad je u pitanju me|unarodni faktor, pre svega Evropska
zajednica,mogu}e je prona}i vi{e konstatacija o tome da je u
Hrvatskoj proces etni~kog~i{}enja bio evidentan. Posmatra~ka misija
EZ, tim II, na osnovu posmatranjaRSK od 7. do 22. avgusta u
specijalnom izve{taju posebno je izdvojila zaklju-~ak: Etni~ko
~i{}enje je rije~ ~esto kori{}ena u sukobu. Pojavljuje se u
mnogo
57 Lj. Anti}, n.d., Zagreb 1996, str. 67.58 Isto, str. 68.59
Isto.60 Isto.61 Isto, str. 70.62 Detaljnije o tome: D. Kova~evi},
Kavez - Krajina u dogovorenom ratu, Beograd 2003. godine.
-
razli~itih varijanti a odgovorni su mnogi. Ono {to je primje}eno
kod posmatra~aod Evropske zajednice u poslednje dvije nedelje
naokon operacije Olujanajbolje se mo`e opisati kao ~i{}enje i
efikasno spre~avanje povratka Srba kojisu uglavnom `ivjeli kao
poljoprivrednici na tom podru~ju.63
Summary
Ethnic Cleansing as a Strategy of States in the Territory of
Former Yugoslavia
Ethnic cleansing in the territory of former Yugoslavia is an
undeniablefact in the strategy of successor states formed in the
war of 19911995. It is alsoa fact that all these states ascribe and
admit ethnic cleansing only in connectionwith others, refusing to
admit it as their own strategy. The paper tries to provethis clear
statement adducing fragmentary proofs for all subjects and all
parts ofthe former common state territory.
The paper shows that ethnic cleansing played a more important
role inthe war strategy than all other elements or features.
Greatest war crimes commit-ted by individuals (Srebrenica, Storm,
etc.) were just one of the methods in acomplex strategy of ethnic
cleansing. These methods resulted in expulsion ofhundreds of
thousands of civilians from their homes and in creation of
million-masses of refugees which will encumber political relations
between the Balkanstates for years to come.
201
M. MITROVI] Etni~ko ~i}enje kao strategija dr`ava na prostoru
biv{e SFRJ
63 Srpska Krajina, avgust, str. 74.