Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
81373.23(497.6-3 Hercegovina)14/18
ETNIKA, KONFESIONALNA I REGIONALNA IMENA I NADIMCI U HERCEGOVINI
XV.XIX. ST.Radoslav DODIG Ljubuki Bosna i HercegovinaU radu e se
analizirati 29 imena iz Hercegovine na etnikom, regionalnom,
konfesionalnom i pejorativnom planu. Jedna imaju dugu povijest i
obilnu literaturu (Vlah, Morlak), dok za druga treba mukotrpno
tragati za podrijetlom (belevar, kutor, perac). Motivacija je
razliita etnika ili vjerska sastavnica, krajevno podrijetlo, nonja,
govor ili kakva poruga. Uza svako ime, pored povijesnih,
etnografskih i zemljopisnih pokazatelja, pokuat e se utvrditi
etimologija. Kljune rijei: imena, nadimci, znaenje, Hercegovina,
etimologija.
U Hercegovini, podrazumijevajui pod tim imenom regiju od Livna i
Kupresa do Trebinja i Sutorine, zabiljeeno je u pisanim izvorima i
mjesnim govorima vie imena i nadimaka koji po svojemu znaenju,
rasprostranjenosti, motivaciji, jezinim znaajkama i etimologiji
zasluuju pozornost. Dobar dio tih imena obrauju normativni i
etimologijski rjenici, ali i tematske monografije, zbornici i
strukovni lanci. Ipak, dosadanja tumaenja, posebice ona o
podrijetlu pojedinih naziva, nisu u potpunosti uspjena. Stoga je
potrebno ponovno razmotriti taj imenski korpus i ponuditi
prihvatljivija rjeenja.1
Radoslav Dodig
Vlasi (Vlh, vlki) Problemom Vlaha bave se povjesniari,
lingvisti, etnolozi, antropolozi, geografi i demografi. Meutim,
miljenja su esto divergentna, ovisno o nacionalnom kutu gledanja.1
Tako se o imenu, postanku, identitetu i povijesnoj ulozi Vlaha
stvorilo tzv. vlako pitanje. Prvi spomen balkanskih Vlaha javlja se
u bizantskim izvorima 976.: ( od nekih Vlaha prijevoznika).2 U
sljedea dva stoljea Vlasi su, zajedno s Bugarima, pruili jak otpor
Bizantu. ak se Bugarska naziva Blakia. Ali prvi poznati vlaki voe
zovu se Slavota i Berivoj.3 U slavenskim pisanim izvorima Vlasi se
prvi put spominju u Nestorovoj kronici ( ) s poetka XII. st. kao ,
i .4 O tome tko su Vlasi i odakle je Nestor crpio podatke, struna
se gledita u mnogoemu razlikuju.5 Sline polemike traju takoer oko
kronike anonimnoga notara Bele III. (1172.1196.) Gesta Hungarorum i
izraza Blachii ac pastores Romanorum.6 Na hrvatskome prostoru (u
latinskim ispravama) Vlah se navodi u oblicima1
2
3
4
5
6
Zef MIRDITA, Vlasi u historiografiji, Zagreb 2004., 11.-13.;
Noel MALCOLM, Povijest Bosne kratki pregled, Zagreb Sarajevo 1995.,
99. Ioannis SKYLITZAE, Sinopsis historiarum, rec. I. Thurn,
Berolini, MCMLXXIII, 11, 80 = Georgius CEDRENUS, Ioannis Scylitzae
ope, em. I. Bekkero, T. II, Bonnae, MDCCCXXXIX, 694, 15 = Fontes
historiae Daco-Romanae, III. ed. A. Elian et N. Tanaoca,
Bucurestiis, MCMLXXV, 144.-145.; Z. MIRDITA, Vlasi: starobalkanski
narod, Zagreb 2009., 33.-34., pie od strane Vlaha hodita pojasnivi
da je rije o nekoj vrsti karavanlija. Petar SKOK, eka knjiga o
vlakom pravu, Glasnik Zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini
(dalje: GZM), XXX, Sarajevo 1918., 313.; Istvn VSRY, Cumans and
Tatars: Orient Military in the Pre-Ottoman Balkans, 1185-1365,
Cambridge 2005., 20.-21. , ., . . -, -, 3-e ., 2007., 25.; Lubor
NIEDERLE, Slovansk staroitnosti, I., 2, Prag 1904., 311.313.;
Dominik MANDI, Postanak Vlaha: Nova povijesna istraivanja, Rasprave
i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963., 546.-547. Nikola
VUKEVI, Etimologija pojma Vlah i njegova razna znaenja, Predmet i
metod istraivanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji, ur. .
Pejovi, Nauni skupovi, k. 7, Odjeljenje drutvenih nauka, k. 3,
CANU, Titograd 1981., 317. (dalje: Nauni skupovi). Victor SPINEI,
The Romanians and the Turkic Nomads North of the Danube Delta from
the Tenth to the Mid-Thirteenth Century, Leiden Boston 2009.,
72.-76.; Alexandru MADGEARU, The Romanians in the Anonymous Gesta
Hungarorum, Cluj Napoca 2005., 32.-41.; D. MANDI, Postanak Vlaha,
548.
2
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
Blacus, Blaccus, Blachus 1280.,7 Olachus 1376.1378.,8
Vlacheschus, Vlachescus, Vlascescus, Vlacescus 1310.-1380.,9
Vlachus, Vlacus, Wolahus, Wolachus 1440.1444.10 Vojno prvi put
sudjeluju u vojsci Mladena II. Bribirskoga 1322.11 Pitanje vlake
etnogeneze ostaje i dalje otvoreno. Najee se ponavlja stereotip
kako su Vlasi paleobalkansko romanizirano stanovnitvo, primjerice:
Vlasi, prvotno opi naziv kojim su juni Slaveni nakon svog
doseljenja na Balkan nazivali starosjedilako puanstvo: kolonizirane
Romane, romanizirane Ilire, Traane i dr.12 August Kovaec misli na
znaajan udjel avaro-stepske kulture kao superstrat paleobalkanskoga
dakoga latiniziranoga etnosa.13 Zanimljivu pretpostavku iznio je
Michel Pillon, da su velike migracije u VI. i VII. st. poduzeli
stanovnici Sirmija i okolice (zove ih Sermsiens, prema grkome ,
lat. Sirmienses) moravsko-vardarskom dolinom, te da su Vlasi iz
Pinda i Makedonije podrijetlom Panonci.14 Zacijelo je glavni vlaki
amalgam in extenso bio u kasnoantikim narodima Panonije, Dacije,
Mezije, Dardanije, Tracije i Prevalitanije.15 Ranosrednjovjekovni
tip kontinentalnoga7
8
9 10 11
12 13 14
15
Lexicon Latinitatis medii aevi Iugoslaviae (dalje: Lexicon
Latinitatis), fasc. I., red. M. Kostreni, Zagrabiae 1969., 121. Taj
tip s poetnim Bl- karakteristian je za papinske isprave iz XIII.
st.; Z. MIRDITA, Vlasi, polinomian narod, Povijesni prilozi, 33,
Zagreb 2007., 253. Lexicon Latinitatis, fasc. V., Zagrabiae 1975.,
781. Oblik s poetnim Ol- prvi se put u dokumentima javlja 1228.; Z.
MIRDITA, Vlasi, polinomian narod, 253. Lexicon Latinitatis, fasc.
VII., Zagrabiae 1978., 1265. Isto. Tomislav RAUKAR, Hrvatsko
srednjovjekovlje prostor, ljudi, ideje, Zagreb 1997., 139; Ivan
BOTICA, Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga imena u
hrvatskoj historiografiji, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 37,
Zagreb 2005., 35.-36. Opa enciklopedija JLZ-a, sv. 8., Zagreb
1982., 553. Vlasi, Hrvatski leksikon, II. sv., Zagreb 1997., 655.
Michel PILLON, Lexode des Sermsiens et les grandes migrations des
Romains de Pannonie dans les Balkans durant le Haut Moyen ge, tudes
balkaniques, 3, Sofia 2002., 107.-109., s mapom migracija s. 139.
Vlasi Srmljane spominju se 1330. u deanskim hrisovuljama,
Constantin JIREEK, Die Romanen in den Stdten Dalmatiens whrend des
Mittelalters, I., Denkschriften der Kaiserlichen Akademie der
Wissenschaften, philosophisch-historische Classe, 48. Band, Wien
1902., 38. Wilhelm TOMASCHEK, Zur Kunde der Hmus-Halbinsel,
Sitzungsberichte der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften,
Volume 99, Wien 1882., 495.-498., iz-
3
Radoslav Dodig
latinskog jezika vjerojatno je egzistirao sa sreditem u trokutu
izmeu Skopja (Scupi), Nia (Naissus) i Sofije (Serdica),16 odakle
nastaju migracije pod pritiskom Slavena. Nasuprot njemu, primorski
tip latinskoga, s dalmatskim jezikom (s veljotskim, oserskim,
rapskim, zadarskim, trogirskim, splitskim i labeatskim dijalektima)
i raguzejskim,17 preostao je uglavnom u urbanim sreditima (Zadar,
Trogir, Split, Dubrovnik, Kotor, Budva) i u otonim enklavama (Krk,
Osor, Rab). Treba imati na umu da nije bilo jedinstvenoga
balkanskog latinskog.18 Mnoga pitanja etnogenetskih procesa na
Balkanu ostaju otvorena. to se dogodilo s narodima u unutranjosti
provincije Dalmacije Delmatima, Dezitijatima, Dicionima, Mezejima,
Narezijima, za koje Plinije kae da su zajedno imali 1 055 bratstava
(decuriae)?19 U Hercegovini je mogue na temelju dubrovakih pisanih
izvora pratiti vlake rodove i katune od druge polovice XIII.
stoljea.20 Katudvaja kao vlaku jezgru podruja Dacia ripensis, Dacia
mediterranea i Dardania, a kao glavne nositelje vlake etnogeneze
trake Bese. Alexander P. KAZHDAN smatra da su Vlasi potomci
Thracians and Daco-Getans, The Oxford Dictionary of Byzantium,
III., New York Oxford 1991., 2183. O dako-getskoj simbiozi na
podruju Karpata vidi Peter HEATHER, John MATTHEWS, The Goths in the
Fourth Century, Liverpool 1991., 90.-91. arko MULJAI, O nekim
zadacima nae romanistike, Das Dalmatische. Studien zu einer
untergegangenen Sprache, Bhlau 2000., 14. . MULJAI, Das
Dalmatische. Studien zu einer untergegangenen Sprache, 423.
Haralambie MIHESCU, La romanit dans le sud-est de lEurope, Bucureti
1993., 17. Unato dobrom dijelu bazina panromanskoga leksika
dalmatinski Romani nisu mogli komunicirati s Vlasima. Primjera
radi, rijei initi, kua, kruh i otac zvuale su: fur, kuosa, pen i
tuota (veljotski), fakir, kesa, pun i teta (raguzejski), fac, casa,
pne i tat (arumunjski/meglenorumunjski). PLINY, Natural History,
III., XXII, 141.-143., transl. H. Rackham, HUP, Cambridge 2006.,
104.-106. T. RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, 138.-139., pie da
su romanski iveri, to su se pred naletom slavenskih doljaka na
prijelomu VI. i VII. stoljea bili rasprili planinskim podrujima
Dinarida, utonuli u potpunu utnju. Petar IMUNOVI, Hrvatska u
prezimenima, Hrvatski prezimenik 1 (dalje: Prezimenik), ur. F.
Maleti, P. imunovi, Zagreb 2008., 100.-101., takoer podvlai da
ostaje nerazrijeeno pitanje autohtonih kroatiziranih Vlaha na
dananjem hrvatskom prostoru. Bogumil HRABAK misli da su itelji
sredinje Bosne ostali do XVII. st. neromanizirani, to je teko
prihvatiti. On ih zove postiliri (Bogumil HRABAK, Iz starije
prolosti Bosne i Hercegovine, knj. 5., Beograd 2008., 205.206.). B.
HRABAK, Razgranavanje katuna i stvaranje grupe katuna odnosno
plemena u nekadanjoj Hercegovini, Nauni skupovi, 181. iro TRUHELKA,
Studije o po-
16
17 18
19
20
4
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
ni su specifine balkanske organizacije ivota na nekom podruju
ili u naselju.21 Sama rije zadala je problema jezikoslovcima, jer
se njezina etimologija traila u albanskom, rumunjskom, talijanskom
ili turskom.22 Ipak, ini se da se radi o paleoeuropskom pojmu.23 U
razdoblju XIV. XV. st. poznato je vie od dvjesta katuna i vlakih
rodova na podruju Hercegovine.24 Najvei broj osobnih i rodovskih
imena ima slavensku imensku formulu. Rijetka pripadaju romanskom,
grkom ili albanskom antroponimijskom korpusu. Meu takvima
pronalazimo Brmaze (Donja Hercegovina),25 gdje se prepoznaje
albanska sloenica burr, o-
21
22
23
24
25
drijetlu, Zagreb 1941., 30.-32., pisao je da su Osmanlije, kad
su u XIV. st. doli na Balkan, doveli azijske Juruke i uzrokovali
selidbe Vlaha i Cincara prema Crnoj Gori, Hercegovini i Hrvatskoj.
Njegovu teko dokazivu ideju o masovnoj pojavi Vlaha u Hercegovini
krajem XIV. st. prihvaa i Muhamed HADIJAHI, Porijeklo bosanskih
Muslimana, Sarajevo 1990., 141. Osnovne znaajke mogu se pronai u
materijalima sa znanstvenih skupova Simpozijum o srednjovjekovnom
katunu, Nauno drutvo SR Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, k.
II, Sarajevo 1963. i Simpozijum Vlasi u XV i XVI vijeku, Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Radovi, k. LXXIII, Sarajevo
1983. Vladimir OREL, Albanian Etymological Dictionary, Leiden
Boston Kln 1998., 174.; Dictionarul explicativ al limbii romane
(dalje: DEX), Institutul de Lingvistica Iorgu Iordan, Bucureti
1998., 7549. Indoeuropsko *qatun/*qotun/*qotan, kua, reflektiralo
se na trako *qatona, turkijsko-mongolsko kutun/kotan/kotun
(osmansko katan) te na albansko katund i rumunjsko ctun, iz kojih
je jezika rije postala balkanizam, Eugen LOZOVAN, Villes, campagnes
et routes de la Romania orientale, in: Franz ALTHEIM, Geschichte
der Hunnen, fnfter Band, Berlin 1962., 329.-332. Starije spomene iz
XIII. st. donosi Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (dalje:
Rjenik JAZU), Dio IV., obrada P. Budmani, JAZU, Zagreb 1892.1897.,
900.-901. U pastirskoj terminologiji Humnjaci su svoje ljetne
kolibe (kamene grae) zvali stanovi, a rudinski su stoari svoje
nastambe (drvene grae) nazivali katunima, Mirko MARKOVI, Plemensko
drutvo i kultura dinarskih stoara, Nauni skupovi, 251. B. HRABAK,
Iz starije prolosti, 269.-277.; Karl KASER, Hirten, Kmpfer,
Stammeshelden: Ursprnge und Gegenwart des balkanischen
Patriarchats, Wien Koeln 1992., Karte 10, 153. B. HRABAK,
Naseljavanje hercegovakih i bosanskih Vlaha u Dalmatinsku zagoru u
XIV, XV i XVI veku, Migracije i Bosna i Hercegovina, ur. N. ehi,
Sarajevo 1990., 78., smatra da su najstariji vlaki katuni u
Hercegovini bili u znatnijoj mjeri albanski. Katun 1305., B.
HRABAK, Iz starije prolosti, 269.
5
Radoslav Dodig
vjek i madh, velik,26 Ztovie, albanski zot, gospodin,27 mrake
ili imrakovie, albanski shnt Mark, sveti Marko,28 Krdie, latinski
chorda < grki , rumunjski cordea, ue,29 Plie, rumunjski prlit,
spaljen, oprljen,30 Drpulie, rumunjski drpie, ptica movarica,
droplja,31 Gleevie, ogranak spomenutih Burmaza,32 od gl, caklina,
iz dalmatskoga gle33 i dr. Meu toponimima spomen zasluuju Koljnj,
naselje u Donjemu Hrasnu (Neum), od grkoga < , lijepi Ivan,34
Boljni, naselje u Stocu, od latinskoga bullire,35 ranj,
mikrotoponim u selu Slunju pored itluka, od romanskoga uran, uro
< .36 Ipak, najfrekventniji vlaki oro26
27
28
29
30
31 32
33
34
35
36
Ivan POPOVI, Geschichte der serbokroatischen Sprache, Wiesbaden
1960., 483.; P. IMUNOVI, Hrvatska prezimena: podrijetlo, znaenje,
rasprostranjenost, Zagreb 1995., 151.; P. SKOK, Etimologijski
rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (dalje: ER), I., Zagreb
1971., 115.; V. OREL, Albanian, 42., 240.; P. SKOK, ER, I., 242., s
pravom odbacuje tumaenje . Daniia od turskoga burmaz, nosat. I.
POPOVI, Geschichte, 483.; Martin E. HULD, Basic Albanian
Etymologies, Los Angeles 1984., 137., s nejasnom indoeuropskom
etimologijom; P. SKOK, ER, III., 660. I. POPOVI, Geschichte, 483.;
P. IMUNOVI, Prezimena, 151.; Domagoj VIDOVI, Nacrt za vidonjsku
antroponimiju, Folia onomastica Croatica, 14, Zagreb 2005., 153. O
rodu imraka iz srednjovjekovne upe aba Mihailo DINI,
Humsko-trebinjska vlastela, Beograd 1967., 37.-38.; Pavo ANELI,
Srednjovjekovna humska upa aba, Hercegovina, 3, Mostar 1983.,
48.-49.; Ante GOLUI, Rodovi Slanskog primorja, Dubrovnik 1991., 70.
P. SKOK, ER, II., 153.; P. IMUNOVI, Prezimenik, 101. navodi
rumunjsko cordea, velik zakrivljen no; Milan NOSI, Prezimena
zapadne Hercegovine, Rijeka 1998., 207., krda, veliki krivi no. O
moguoj viejezinoj interferenciji antroponimijske osnove Kord- , ,
2002., 577.-578. DEX, 29155., od glagola prli, opaliti, particip
perfekta; P. IMUNOVI, Prezimenik, 101.; M. NOSI, Prezimena, 225.,
izvodi Prli od imena Prle < Prvoslav. DEX, 52941.; P. IMUNOVI,
Prezimenik, 101. Esad KURTOVI, Prilog historiji vlaha Gleevia,
Prilozi, 36, Sarajevo 2007., 11.-31. P. SKOK, ER, I., 569.,
balkanski latinitet, gls, grko ; Johann Baptist HOFMANN,
Etymologisches Wrterbuch des griechischen, Mnchen 1966., 45.-46. D.
VIDOVI, Gradaka toponimija, Folia onomastica Croatica, 18, Zagreb
2009., 177. P. SKOK, ER, I., 234.; Dunja BROZOVI-RONEVI, Hidronimi
s motivom vrelita na povijesnom hrvatskom podruju, Folia onomastica
Croatica, 6, 1997., 29. Marko VEGO, Historija Brotnja od
najstarijih vremena do 1878. godine, itluk 1981., 111.; D. VIDOVI,
Prilog prouavanju odraza svetakog imena Juraj u
6
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
nim svakako je Vrda. Na topografskim zemljovidima razmjera 1 :
100 000 zabiljeena su 42 toponima Varda (mikrotoponimi, brda i
uzvisine) na prostoru Kraljevine Jugoslavije, 17 toponima Vardite i
est oronima Vardar.37 Najvea koncentracija Varda zabiljeena je u
tadanjim kotarevima Livno, Rama, Mostar, Nevesinje, Trebinje,
Gacko, Pljevlja, abljak, Niki, Split, Makarska, Dubrovnik, Zenica,
Kladanj, Sarajevo i Viegrad. To je svojedobno lucidno zamijetio
Vladislav Skari.38 Varde su najee dobri vidikovci. Na istim
prostorima nalazi se vei broj toponima, bolje rei kalkiranih
oblika, tipa Strabenica i Stranica. P. Skok pie da je mletako varda
(talijansko guardia), straa, postala balkanska rije.39 Korijen joj
se trai u germanskome *wardn, paziti, nadgledati.40 Identini
toponimi Warda, Vardaz, Gard, Duarda, Verdettes rasuti su
demarkacijskom crtom izmeu visoke i niske Valle dAosta u
sjeverozapadnoj Italiji, kuda je vodila granica izmeu Langobarda i
franake Burgundije.41 Venecijanizam vardia, straa (varda je stariji
oblik), pojavio se i u turskome mornarikom rjeniku: vardiya,
straarnica, vardiyada, straarska dunost.42 Nee biti naodmet
dohrvatskoj antroponimiji, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i
jezikoslovlje, knjiga 33. (2007.), 436.; Jovan ERDELJANOVI, Stara
Crna Gora, reprint Beograd 1978., 274., navodi selo uranj i urovina
u Bosni (?). Yugoslavia: Index gazetteer, showing place-names on
1:100000 map series, Compiled by the Survey Directorate &
Middle East, Cairo: Survey Directorate, 1944., VII, 129.-131.
Vladislav SKARI, Porijeklo pravoslavnoga naroda, GZM, XXX, Sarajevo
1919., 228. P. SKOK, ER, I., 641.-642. Zabiljeeni su i Vlasi , , ,
, 1976., 47. Manlio CORTELAZZO, Paolo ZOLLI, Dizionario etimologico
della lingua italiana, 2., 1980., 527.-528.; France BEZLAJ,
Etimoloki slovar slovenskega jezika, IV., Ljubljana 2005., 282.
Antonina Maria CAVALLARO, Elementi Lastini e Germanici nella
toponomastica valdostana altomedievale, Radovi XIII. Meunarodnog
kongresa za starokransku arheologiju, II, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku, supl. 87-89, Split 1998., 706.-709.; Ernest
GAMILLSCHEG, Romania Germanica, Band II., Berlin und Leipzig 1935.,
68., tvrdi da se langobardsko warda, Platz wo man spht, Wache, esto
pojavljuje u toponimiji (Guarda, Gardona, Varda, Varde), ali da moe
imati i francuski korijen. Svi oblici izvode se iz indoeuropskoga
*wer-, tititi; Winfred P. LEHMANN, A Gothic Etymological
Dictionary, Leiden 1986., 394. Henry & Rene KAHANE, Andreas
TIETZE, The Lingua Franca in the Levant, Istanbul 1988., 457.;
Hasan EREN, Trk Dilinin Etimolojik Szl, Ankara 1999., 433.; Padre
Angelico da SMIRNE, Nuovo dizionario turco-italiano, Reggio
Emilia
37
38
39
40
41
42
7
Radoslav Dodig
dati jo oronime Veliki Matokit (935 m, 434034N 174132E) i Mali
Matokit (730 m, 434019N 174144E), Jablanica, juno od kanjona
Doljanke,43 od vulgarnolatinskoga Monte acutu, Otro brdo,44 kao i
Mantokit (704 m, 425157N 182210E), brdo iznad Mirilovia,45 zapadno
od Bilee.46 Najvei broj katuna i vlakih rodova bio je disperziran u
istonome dijelu Hercegovine, jer su Vlasi preferirali podruja gdje
feudalni pritisak nije bio tako jak.47 U zapadnom dijelu
Hercegovine, u povelji vojvode Jurja Vojsalia brai Radivojeviima od
12. kolovoza 1434., spominju se Vlasi Vojnii, Pribinovii i
Hardomilii: ... .48 Sela Vojnii (644 stan.), Hardomilje (730 stan.)
i Pribinovii (641 stan.) i danas postoje u opinama Ljubuki i iroki
Brijeg. Vojnii su antroponimijskoga postanja, a osnova sadrava
staroslavensku imenicu voj (vojin), vojnik. U povelji se navodi
oblik , to je patronimik od imena Voihna, ali sa starim sufiksom
-ihna.49 Voihnii u upi Hlivno ( ) prije toga spominju se u povelji
bosanskoga kralja Stipana Ostoje od 8. prosinca1955., 867. Izvor:
mapa WGS 84, Pokleani, sheet 2682 III, 1 : 50.000, National Imagery
and Mapping Agency, Bethesda 1996. P. SKOK, Dolazak Slovena na
Mediteran, Split 1934., 175., spominje Matkit, planinu (1063 m)
iznad Vrgorca, i Motokit na Hvaru (P. SKOK, ER, II., 483.). Vlaki
rod u Bilei, spomen 1364., B. HRABAK, Iz starije prolosti,
247.-250. Spominje ga i Jevto DEDIJER, Hercegovina:
antropogeografske studije, reprint Sarajevo 1990., 73.-74., ali pod
imenom Mantokit, uz koji pridodaje i Maltoket (?). Vjerojatno je
rije o istom oronimu, s pukim derivacijama od Matokit. U njima
Dedijer trai albanski korijen mal, planina, to preuzima i I.
POPOVI, Geschichte, 483. Brdo pod imenom Maltoket, kao ilirski
preitak, spominje i . TRUHELKA, Starosjedioci dananje Bosne.
Etnografske crtice, Nada, br. 12, Sarajevo, 15. juna 1896., 226.; .
TRUHELKA, Les restes Illyriens en Bosnie, in: Congrs international
des sciences ethnographiques, III session, tenue Paris en aot et
septembre 1900., Paris 1902., 82. B. HRABAK, Iz starije prolosti,
207. Franz MIKLOSICH, Monumenta Serbica spectantia historiam
Serbiae Bosnae Ragusii (dalje: Monumenta), Wien 1858. [Nachdruck
Graz 1964.], No. CCCXX; , I, 1863., 148.; Karlo JURII, Nazivi
naselja Makarskog primorja, Makarski zbornik I, Makarska 1971.,
111.; M. VEGO, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo
1982., 181.-183. P. SKOK, ER, I., 734.
43
44
45 46
47 48
49
8
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
1400. u Sutisci.50 Ime Voihna susree se, istina rijetko, u
makedonskoj onomastici.51 Stari sufiks - imao je iroku upotrebu u
slavenskoj antroponimiji mukih osobnih imena.52 Vjerojatno su Vlasi
Vojnii bili u vezi sa starim hercegovakim rodom Krmpotia,53 jer je
vlaki demat Krmpotia upisan u Ledincu, Vlataku, Buhovu i Borajni,
gdje su i prije bile njihove batine.54 Rod Krmpotia (Krmpoani,
Krnpote i Krmpote, Carimpoti),55 zajedno s Vojniima, selio se u vie
navrata. Poetkom XVII. st. spominju se u Liu Krmpotii, Vojnii i
Sladovii, a meu njima Butorci (Buturci, die Butturi).56 Njihova
prezimena moda se mogu povezati s ljubukim oronimom Butorovica
(Buturovica), to upuuje na rumunjski regionalizam butur, od butc,
panj, deblo.57F. MIKLOSICH, Monumenta, No. CCXXXVII; Vjekoslav
KLAI, Graa za topografiju i historiju Hlivanjske upanije i grada
Hlivna, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, nova serija IV, Zagreb
1928., 18. Trajko STAMATOSKI, Makedonska onomastika, Skopje 1990.,
90. , : -V , 1969., 101.-102. Nije bez znaenja podatak da je
imenica voj potvrena u rumunjskoj toponomastici: Voina, Voena,
Voinag, Voineci, Voinic, N. A. CONSTANTINESCU, Dicionar onomastic
romnesc, Bucureti 1963., 411. P. SKOK, ER, II., 215., povezuje
bunjevako selo Krmpote i prezime Krmpoti s rumunjskim crmpot,
komad, ulomak, to Svetozar GEORGIJEVI, Antroponimijski nastavak
-ot(a), etvrta jugoslovenska onomastika konferenca, Ljubljana
1981., 274., usporeuje s prezimenom Komadina. Rumunjski rjenici
(DEX, 67428.) imaju crmpei, u znaenju komad. Ahmed S. ALII,
Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo 1985.,
89.-90. Stjepan PAVII, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni
ivot i obiaje Junih Slavena, knjiga 41., Zagreb 1962., 158. Vlajko
PALAVESTRA, Staro hercegovako pleme Krmpotii, Hercegovina, 6,
Mostar 1987., 103.-116.; S. PAVII, Seobe, 239. DEX, 5847. Njegova
etimologija nije posve jasna. Moda je u svezi s romanskim korijenom
bott-, krupan, debeo (Wilhelm MEYER-LBKE, Romanisches
etymologisches Wrterbuch, Heidelberg 1935. [reprint 1992.], 1239a),
pa bi Butorovica bila Debelo brdo. I danas ima Butoraca u Smokvici
Krmpotskoj (N. Vinodolski), s najveom koncentracijom u N.
Vinodolskom (113/45), F. MALETI, P. IMUNOVI, Prezimenik 1, 313.
Butorci iz N. Vinodolskoga vezuju svoje podrijetlo za Hercegovinu,
Bojan MUCKO, O identitetu primorskih Bunjevaca: Primjer Krmpota i
sjevernog Velebita, Senjski zbornik, 35, Senj, 2008., 219. O
antroponimijskoj osnovi Butur- . , , 127.
50
51 52
53
54
55
56
57
9
Radoslav Dodig
Bilo je vie pokuaja da se pronikne u etimologiju toponima
Hardomilje. U Metohiji je zabiljeeno osobno ime 1327.,58 a u
srednjoj Bosni u osmanskim izvorima Hardomili, timar (feud s
odreenim prihodom) posadnika tvrave Vranduk, 1468.1469.59 V. Skari
povezao je Ardomelje (Ardomile, Hardomile) u Kuima s Hardomiljem u
Ljubukom,60 gdje je u starini traio pravoslavno bratonoiko naselje.
Tomislav Ladan kuao ga je povezati s novogrkim t hontrmallon, gruba
vuna, pastirska kabanica koju su nosili vlaki pastiri, premetanjem
glasova u handramolje-(h)andramilje-Hardomilje.61 August Kovaec
misli da je toponim Hardomilje prividna sloenica, s parazitskim
poetnim h, a u prvom dijelu vidi Ardo, Ardow, Ard, u znaenju
lugar.62 Najnoviji pokuaj etimologije povezuje Hardomilje s
pridjevom grd (osobno ime ), ali uz pretpostavku neregularnoga
fonetskog razvoja.63 Poetno h u vlakom idiomu vrlo je
nestabilno,58
59
60
61
62
63
E (dalje: E), . A. , 2003., 196. Sumarni popis Sandaka Bosna iz
1468/69. godine, ur. A. S. Alii, Mostar 2008., 192. V. SKARI,
Porijeklo pravoslavnog naroda u sjeverozapadnoj Bosni, GZM, XXXI,
1918., 221. Radoslav DODIG, Podrijetlo naziva Hardomilje,
Hardomilje: prolost, ljudi i obiaji, ur. J. Rupi Ivanov, Hardomilje
1998., 84.-85. Radilo bi se o novogrkoj sloenici pridjeva , iz
srednjovjekovnoga grkog /, grub, sirov (Carolus du Fresne, Dominus
DU CANGE, Glossarium ad scriptores mediae & infimae
graecitatis, T. II, Lugduni, MDCLXXXVIII, 1755.). Drugi dio
sloenice je novogrki hipokoristik (), iz klasinoga grkog , hrpa
vune, runo (Hjalmar FRISK, Griechisches etymologisches Wrterbuch,
Heidelberg, Band II., 1970., 168.). Rije je zabiljeena na Balkanu u
vie izvedenica: andramolji, rite, dronjci (Rjenik JAZU, I.,
84.-85.), andramolje, andravolje, andrabulje, andrmolje, andrmonji
i sl. ( , . 1., . . , 1959., 120.-121.). Ladanovo tumaenje nema
uporita zbog glasovnih potekoa. Osim toga, radi se o rijetkoj
kasnogrkoj sloenici koja je zastupljena u malom broju rjenika: , ,
T. I, 1881., 42.; , , 1936., 7879. P. Skok odbacuje Daniievo
povezivanje s grkim i misli da je u pitanju njemaka sloenica
Haderwolle (P. SKOK, ER, I., 42.), to je teko prihvatiti. R. DODIG,
Podrijetlo, 85. Neuvjerljiva je etimologija s maarskim hardo, bava,
po kojoj bi Hardomilje bilo mjesto u kojemu ive izraivai baava,
Jerko PANDI, Hercegovaka imena i nazivlje, Zagreb 1999., 112. EPCJ,
196.
10
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
stoga se moe razmiljati o osnovi ard- iz meglenorumunjskoga ard,
gorjeti,64 to vodi do latinskoga ardere, plamtjeti, gorjeti, iz
kojega su nastali mnogi romanizmi, pa i veljotsko ardr.65 Ime
Ard-o-mil, uz spojnik o i sufiks -mil,66 oznaavalo bi ovjeka
opaljena, nagorjela lica od sunca. Rodovskim imenom Pribinovi
nakratko se pozabavio P. Skok rekavi da dolazi od slavenskoga
Pribyna i da bi moglo biti vrlo staro.67 Rije je o imenu Pribislav
(pribiti u znaenju dobiti i doetka -slav), ija je izvedenica osobno
ime Pribina.68 Istoga su podrijetla dva naselja Pribini u Bosni i
Pribinja na Hvaru. Postoji miljenje Olega Nikolajevia Trubaeva o
imenu moravskoga kneza Pribine, ije ime izvodi od praslavenskoga
prijbina, prijebi, izvanbrano dijete, jer je o njemu zabiljeen
podatak filius ex alia coniuge.69 Krajem XVI. st. grosso modo moe
se rei da nestaje vlaki etniki identitet.70 S etnike romanske
razine znaenje imena Vlah pomie se na slavensku socijalnu i
religijsku sferu. Taj semantiki prijenos zbivao se od Kosova, Huma
i Bosne do Dalmacije i Vojne krajine.71 iroka je paleta znaenja
imena i naziva Vlah/vlah.72 Jo je davno Petar Skok za64
65 66
67
68
69
70
71 72
Sextil PUCARIU, Etymologisches Wrterbuch der Rumnischen Sprache,
I., Lateinisches Elemente, Heidelberg 1905., no. 114. Od iste je
osnove i rumunjsko arde, gorjeti, DEX, 30091. W. MEYER-LBKE,
Romanisches, 620. Tomislav MARETI, O narodnim imenima i
prezimenima, RAD JAZU, 81, Zagreb 1886., 130.-145.: Budimil,
Dragomil, Vojmil, Lavomil, Vitomil, Svemil i dr. P. SKOK,
Konstantinov , Jugoslovenski istoriski asopis, III, Ljubljana
Zagreb Beograd 1937., 101. , M. , , 12; Mate IMUNDI, Rjenik osobnih
imena, Zagreb 1988., 275. . , . , , 5, 1982., 7. U osmanskim
popisnim defterima krajem XVI. st. postupno iezava vlako ime Eflkn,
Snjeana BUZOV, Vlako pitanje i osmanlijski izvori, Povijesni
prilozi, 11, 1992., 44.; Zlatko KUDELI, Isusovako izvjee o krajikim
nemirima 168. i 1666. godine i o maranskom biskupu Gabrijelu
Mijakiu (1663.-1670.), Povijesni prilozi, 32, 2007., 130. P. SKOK,
Vlah, Enciklopedija Jugoslavije, 8., Zagreb 1971., 515.
Najiscrpniji pregled Rjenik JAZU, XXI., 168.-171.; P. SKOK, ER,
III., 606.-609. Koristan je pregled u Josef MATL, Zur Bezeichnung
und Wertung fremder Vlker bei den Slaven, Festschrift fr Max
Vasmer, ed. M. Woltner und H. Bruer, Wiesbaden 1956., 292.-306.
11
Radoslav Dodig
mijetio da nismo u potpunosti obavijeteni o tome, kako su razna
znaenja rijei vlah geografski rairena. Tako za Hvarane Vlah znai
sve stanovnike, bez razlike u vjeri, iza planine Biokova.73 Uz
vjersku i socijalnu neki dodaju i dijalektalnu i geografsku
odrednicu u tumaenju polivalentnosti pojma vlah.74 U Dalmaciji za
stanovnike otoka i obale vlah/ vlaj je ovjek iz zalea, podrugljivo
govorei netko drugi. Tako su postali regionalni nazivi pomalo
neodreena zemljopisa: Vlaija, zalee Hrvatskoga primorja i
Vlahorija, zadarsko zalee.75 Ta se granica pomie dalje prema
unutranjosti, pa su iteljima Vrgorca Vlasi preko granice u
Hercegovini. Usto, vlah je seljak, seljaina,76 branin.77 U Bosni je
vlah dobio i politiku konotaciju, jer je nakon ratnih sukoba
1991.1995. evoluirao u etnika.78 U najnovijem bosanskom rjeniku
vlah se, izmeu ostaloga, opisuje kao seljak, ovjek nieg socijalnog
poloaja prema graaninu, necivilizovan ovjek, grmalj, primitivac,
barbarin.79 Nakon svih mijena kroz vremena i prostore vlah je dobio
zavrno pejorativno znaenje. Polazna etimologija u tumaenju etnonima
Vlah je starovisokonjemako *Walh, mn. *Walhz, iji oblik see do IV.
st. pr. Krista.80 Ope je miljenje da se germansko *Walhz odnosilo
na Volcae, veliki keltski narod koji spominju antiki autori, uz
promjene o > a, k > h.81 Prva tumaenja povezivala su Volcae s
njemakim Volk, engleskim folk,73
74
75 76
77 78 79 80
81
P. SKOK, eka knjiga, 299. Istina, Skok navodi da Hvarani Vlasima
zovu i stanovnike Suurja, a Braani itelje Sumartina, P. SKOK, ER,
III., 607. I. BOTICA, Vlah i vlah neko i danas, Jezik i identiteti,
zbornik radova, ur. J. Grani, Zagreb Split 2007., 65. Prema
tumaenju da su nazivi Vlah i Morlak istoznani za vojno stanovnitvo
Dalmacije, moe se govoriti i o statusnom znaenju odrednice vlah,
Nikola MARKULIN, O ideologemu Dalmacija u Kraglskom Dalmatinu,
Croatica et Slavica Iadertina, 5, Zadar 2010., 344., b. 11. P.
IMUNOVI, Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Zagreb 2009., 182. Hrvatski
enciklopedijski rjenik (dalje: HER), 8. izd., S. Orekovi, S. Petrui
Goldstein, Zagreb 2004., 16. Ivan BABI, Studenaki rjenik, Studenci
2008., 499. Devad JAHI, kolski rjenik bosanskog jezika, Sarajevo
1999., 539. Rjenik bosanskog jezika, ur. I. edi, Sarajevo 2007.,
1223. Piergiuseppe SCARDIGLI, Volcae, The Nordic Languages: An
International Handbook of the History of the North Germanic
Languages, I. ed. O. Bandle et al., Berlin 2002., 578.-582.
Friedrich KLUGE, Urgermanisch: Vorgeschichte der altgermanischen
Dialekte, Strassburg 1913., 128.; P. SCARDIGLI, Volcae, Reallexikon
der Germanischen Altertumskunde, Band XXXII, ed. Johannes Hoops,
Berlin 2006., 563.-567.
12
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
narod,82 ili s irskim folg, u znaenju celer, velox, brz.83 Drugi
su traili vezu Volcae s njemakim Wlfe, engl. wolves, vukovi.84
Recentni istraivai tvrde pak da se u Volcae nalazi indoeuropska
osnova *gwhel-, italokeltsko *hol-k-, latinsko falco, sokol.85
Maurovlasi (Murovlah, murovlaki) Maurovlasi, zvani jo Mavrovlasi i
Morovlasi, prilagodba je grkoga , Crni Vlasi, iz latinskih
dokumenata Nigri Latini, turski Karaiflak, Karavlah.86 Prvi dio
sloenice sadrava bizantsko ,82
83
84
85
86
William HAZLITT, The classical gazetteer: a dictionary of
ancient geography, sacred and profane, London 1851., 373. Christian
Wlhelm GLCK, Die bei Caius Iulius Caesar vorkommenden Keltischen
Namen, Mnchen 1857., 56. Takvo rjeenje prihvaa i P. SKOK, ER, III.,
608. John KOCH, The Celtic Lands, Medieval Arthurian Literature: A
Guide to Recent Research, ed. Norris J. Lacy, New York 1996., 267.;
John T. KOCH, Cymru (Wales), Celtic culture: A historical
encyclopedia, ed. John T. Koch, Santa Barbara 2006., 532.; Alemko
GLUHAK, Hrvatski etimoloki rjenik, Zagreb 1993., 689. Egzotino zvui
tumaenje Trajana Stojanovia da se dio Volana (Volcae, vukovi)
zadrao prije dolaska Slavena oko rijeke Vuke, koja je po njima
dobila ime; Traian STOIANOVICH, Balkan worlds: the first and last
Europe, Armonk 1994., 128. Pierre-Yves LAMBERT, La langue gauloise,
2. tirage, Paris 1995., 34.; Xavier DELAMARRE, Dictionnaire de la
langue gauloise, 2. d., Paris 2003., 327.; PierreHenry BILLY,
Thesaurus Linguae Gallicae, Hildesheim Zrich New York 1993., 162.;
Ranko MATASOVI, Etymological Dictionary of Proto-Celtic, Leiden
Boston 2009., 400. P. Skok pisao je da je Vlah praslavenska
posuenica iz gotskoga *walhs, a da je rije ula u slavenske jezike
iz balkansko-gotskoga na donjem Dunavu izmeu IV. i V. stoljea (P.
SKOK, ER, III., 608.). Ukrajinski i ruski lingvisti tvrde da su
Slaveni primili rije *walhoz od Germana, mogue Bastarna, odakle
rusko , , ukrajinsko ; Mykhailo HRUSHEVSKY, History of Ukraine-Rus:
From prehistory to the eleventh century, Edmonton 1997., 104. Oleg
N. TRUBAEV, Linguistics and Ethnogenesis of the Slavs: The Ancient
Slavs as Evidenced by Etymology and Onomastics, The Journal of
Indo-European Studies, 13, 1.-2., Washington 1985., 233.-235.,
smatra da su Slaveni u 1. tisuljeu pr. Kr. boravili u Podunavlju
(!), gdje su doivjeli ekspanziju keltskih Volkanaca ili Volka
(Volcae Tectosagi), koje su Germani prozvali *walhoz. Vasile
ARVINTE, Dsignations des langues de la Romania du Sud-Est
Romanische Sprachgeschichte, 1, Berlin 2003., 161.-162., pie da su
termin Vlah primili Slaveni od VII. do IX. st. od gepidskoga *walh,
odakle je penetrirao u grki bizantski kao . Rjenik JAZU, VI., 537.;
VII., 13.; P. SKOK, ER, III., 607.; Z. MIRDITA, Vlasi u
historiografiji, 337.-340.
13
Radoslav Dodig
morast, crn, taman,87 prema starogrkome , ije je podrijetlo
nejasno.88 Po pukoj etimologiji Morovlasi su morski Vlasi.89
Pridjev crn odnosio se na crne ovje kouhe i kabanice koji su nosili
Vlasi;90 drugi tvrde da su ime dobili po rasnim crnim ovcama koje
su gajili,91 ne zanemarivi mogunost da se u atributu crn moda krije
izraz za sjever, koji je bio prisutan u osmanskoj praksi, ali i u
mitovima i heraldici.92 Kucovlasi (Kcovlah, kcovlaki) Sloenica iji
je prvi dio srednjovjekovnogrki pridjev ,93 hrom, novogrki .94 Na
prvi su pogled Kucovlasi (ngr. ) hromi Vlasi. U prenesenom smislu
to se odnosilo na njihov lo grki jezik. Ipak, ime je vjerojatno
pukom etimologijom preoblikovano iz turskoga kk eflk, mali Vlah.95
Morlaci (Mrlak, mrlaki) Putopisac Alberto Fortis uveo je Morlake na
europsku kulturnu scenu piui o njihovim obiajima, podrijetlu,
vrlinama, nonji i jelima. Pozabavio se i etimologijom naziva Morlak
prvi dio od more, drugi dio ugledan ili moan, odnosno Moni doljaci
s mora.96 Njegovo rasu87 88
89
90
91 92 93
94
95 96
DU CANGE, Glossarium, 890. H. FRISK, Griechisches, 96.-97.; D.
MANDI, Postanak Vlaha, 540.-544., povezao je mauros s Maurima
(latinski Maurus, Mauritanac), stanovnicima Mauritanije, odakle
gradi svoju potku o podrijetlu Vlaha. N. MALCOLM, Povijest Bosne,
104.; Z. MIRDITA, Vlasi u historiografiji, 278., 338.-339. Karel
KADLEC, Valai a valask prvo v zemch slovanskch a uherskch, v Praze
1916., 124., b. 2; N. MALCOLM, Povijest Bosne, 104.; Z. MIRDITA,
Vlasi: starobalkanski narod, navodi za njih nazive Crnovunci i
Karagunides. Z. MIRDITA, Vlasi: starobalkanski narod, 21., b. 29.
Z. MIRDITA, Vlasi u historiografiji, 338. DU CANGE, Glossarium, I.,
746.; Lexikon zur byzantinischen Grzitt, 1. Band AK, ed. E. Trapp,
Wien 2001., 877. Kod P. SKOK, ER, II., 246., s pogrenim naglaskom .
, , A, 2002., 949.-950. N. MALCOLM, Povijest Bosne, 100. Alberto
FORTIS, Viaggio in Dalmazia, I.-II., pretisak Mnchen Sarajevo
1974., 46.-50.; A. FORTIS, Put po Dalmaciji, prev. Mate Maras,
Zagreb 1984., 32.-35.
14
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
ivanje zanijekao je Ivan Lovri, po kojemu Morlaci znai Crni
Vlasi, koje Osmanlije nazivaju Karavlasi, a Grci Maurovlachi.97
Nakon objave Fortisova djela Morlaci su postali intelektualna
senzacija za europsku javnost, jer ih Goethe i Herder pjesniki
obrauju.98 U srednjovjekovnim listinama (1405.1440.) zabiljeeni su
oblici Morlachus, Morolachus, Morolakus i Murlachus, u znaenju
Latinus niger, pastor montanus, Morlak, Vlah, gortaki pastir, prost
ovjek.99 Rani izvjetaji spominju Morlake kao ljude koji kao stoari
i nomadi ive u planinskome zaleu june jadranske obale, u podruju
Hercegovine, Dalmacije i na jug do Crne Gore.100 Naziv Morlak, u
govoru dalmatinskih primoraca i otoana, poslije je oznaavao sve
dalmatinske Zagorce koji ive s onu stranu gorja koje obrubljuje
primorje. Premda se Morlakija uglavnom odnosi na podruje od Zadra
do Imotskoga, ipak se u nju zbog povijesnih, demografskih i jezinih
slinosti moe ukljuiti Hercegovina zapadno od Neretve. Sam Alberto
Fortis posjetio je dio Hercegovine na svojemu putovanju po
Dalmaciji.101 Ime Morlak (Morlachi) prvi se put spominje 24. lipnja
1352. kada zadarsko vijee prodaje sol Veneciji.102 Bizantsku
sloenicu preuzeli su Mleani kao morlaco, tal. morlacco.10397
98
99 100
101
102
103
Ivan LOVRI, Biljeke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i
ivot Stanislava Soivice, prev. M. Kombol, Zagreb 1948., 57.-64.
Larry WOLFF, Venice and the Slavs: The Discovery of Dalmatia in the
Age of Enlightenment, Stanford 2001., 190.-192. O Morlacima,
identitetu i njihovu odjeku u europskoj literaturi: Inoslav BEKER,
I Morlacchi nella letteratura europea, Roma 2007.; Luana
GIURGEVICH, Il viaggiatore ideale di Alberto Fortis. Scritture e
riscritture adriatiche fra Settecento e Ottocento, dottorato,
Trieste 2007.; Valentina GULIN, Morlacchism between enlightenment
and romanticism, Narodna umjetnost, 34/1, Zagreb 1997., 77.-100.
Lexicon Latinitatis, fasc. IV., Zagrabiae 1974., 745. Grga NOVAK,
Morlaci (Vlasi) gledani s mletake strane, Zbornik za narodni ivot i
obiaje, 45, Zagreb 1971., 596.-598. R. DODIG, Putovanje Alberta
Fortisa kroz Hercegovinu 1773., Napredak, hrvatski narodni godinjak
za 1996., ur. M. Palameta, Sarajevo 1995., 153.-160. Listine o
odnoajih izmedju junoga Slavenstva i Mletake Republike, ed. S.
Ljubi, JAZU, Zagreb, III., 1872., 237. F. MIKLOSICH, Die slavischen
Elemente in rumunischen, Wien 1861., 2.; Giuseppe BOERIO,
Dizionario del dialetto veneziano, Venezia 1856., morlaco:
schiavone (Slaven), villano (seljak), grossolano (prostak), uomo
abbozzato (sirov ovjek). Neki govore o kontrakciji sloenice
moro-valacco, Luigi MIOTTO, Vocabolario del dialetto
Venero-Dalmata, Trieste 1991., 124. Zanimljive opaske o
15
Radoslav Dodig
Cincari (Cncar, cncarski) Cincar je nadjevak koji se odnosi na
Arumunje, ali i na Slavene koji su se zajedno s njima iselili iz
Makedonije na podruje na kojem ive Srbi.104 Prvi spomen Cincara pod
tim imenom zabiljeen je 1718.105 Najrairenije je miljenje da ime
potjee prema arumunjskome izgovoru broja pet: ini [cinc], rumunjski
cinci [in], vulgarnolatinski cinque.106 Ne treba zanemariti
miljenje da je ime takoer moglo nastati zbog este uporabe slogova
ce-ci u arumunjskome (tsi fatsi?, to radi?).107 U Hercegovini na
Cincare podsjea oronim Cincar iznad Livna (2006 m, 435408N,
170346E), koji je katkad zabiljeen u oblicima Cicer i Cincer.108 U
Hrvatskoj je prezime Cincar poznato u Osijeku, a Cincarevi u
Kastavu, Rijeci i Umagu.109 Gurbeti (Grbet, grbetski) Ime Gurbet
upotrebljava se u uem smislu za ergae, a u irem znaenju i za sve
naseljene srpske Cigane. U Bosni i Hercegovini oni dopiru na zapad
do crte Stolac Mostar Bugojno Jajce Biha.110 Gurbet (Zingarus
nomadicus) je skitnica, erga, prema tur. gurbet,111 od arap. gurb,
osamljenost, tuina.112 Predstavljaju vrlo star romski klan, su-
104
105
106 107 108 109 110
111
112
Morlacima i inaicama njihovih imena donosi Giuseppe VASSILICH,
Sui Rumeni dell Istria: Riassunto storico-bibliografico,
Archeografo Triestino, XXIII, Trieste 1900., 216.-218. Zoran
JANJETOVI, Uloga Cincara u stvaranju srpske elite i modernizaciji
srpskog drutva, Dijalog povjesniara istoriara, 6., (ed. H. G.
Fleck, I. Graovac), Zagreb, 5.7. listopada 2001., Zagreb 2002.,
173.-175. Dragoslav ANTONIJEVI, Cincari, Enciklopedija Jugoslavije,
II. izd., sv. 2., Zagreb 1982., 670. P. SKOK, ER, II., 74.; Z.
MIRDITA, Vlasi: starobalkanski narod, 19. S. PUCARIU,
Etymologisches Wrterbuch der Rumnischen Sprache, 27. Rjenik JAZU,
I., 797. F. MALETI, P. IMUNOVI, Prezimenik, 325. Rade UHLIK, Iz
ciganske onomastike, GZM, Istorija i etnografija, X, Sarajevo
1955., 64.-65. Mehmet KANAR, Etimolojik Osmanli Trkesi Szl,
Istanbul 2005., 269., gurbet, postati stranac. Abdulah KALJI,
Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1965., 4. izd., 1979.,
293.
16
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
dei prema arhainim jezinim crtama.113 U Srbiji ive uglavnom na
podruju Mave.114 I u samih Roma predstavlja pogrdan naziv, oznauje
pokvarena ovjeka. U hercegovakim selima moglo se donedavno uti: M
tolen, grbetu jdan! Almnka U govoru starijih Hercegovaca zabiljeen
je izraz za enu Alamanka jedna. To se odnosilo na osobu koja je
bila uporna neto prisvojiti, makar i tuu zaradu. Negdje je
oznaavala visoko ensko eljade.115 U mostarskome govoru znai enu
otra jezika, svaalicu, kao u reenici: Jes ona alamanka, moja ti!
Prva asocijacija bila bi na izraz almnka (inaice alemanka i
halamanka, sa sekundarnim h), sablja njemake izrade,116 to je nalo
odraza u hercegovakome Alamanka, Njemica.117 U makedonskim pjesmama
susree se izraz A .118 Alamani, latinski Alamanni, III. st.,
poslije Alemanni, grko , germanski narod s podruja Gornje Rajne,
ostavio je traga i u turskome jeziku Aleman/Alman.119 Alamani
(Alamannen, Alemannen) vuku podrijetlo iz gotske sloenice
*ala-manniz, u svemu ljudi.120 Istina, zabiljeen je i izraz alman,
gotovan, deronja, razbojnik,121 ali njegovo je podrijetlo u
turkijskim jezicima.122113
114
115 116 117
118
119 120
121
122
Donald KENRICK, Historical dictionary of Gypsies (Romanies), 2.
ed., Toronto Plymouth 2007., 103. Jelena VOROVI, Caste behaviour
among Gypsies in Macva, , , 23, 2007., 155. , , k. I, 1990., 7. A.
KALJI, Turcizmi, 85.; EJ, I., 109. EJ, I., 109. U istom rjeniku
(str. 108.) navedeno je objanjenje alamanka, ena mangupskoga
ponaanja, ali bez oznake lokaliteta. M, 1861-1961, 1962., 38.; J.
MATL, Zur Bezeichnung und Wertung, 296. P. SKOK, ER, I., 25.; EJ,
I., 109. The American Heritage Dictionary of the English Language,
ed. J. Patwell, III. ed., Boston New York 1992., 8449.; W. P.
LEHMANN, A Gothic, 25. P. SKOK, ER, I., 25.; EJ, I., 108. M , ,
2000., 6., navodi , gladnica, gotovan, i povezuje ga s njemakim
Alemanne. , : , 1974., 134.
17
Radoslav Dodig
Bugari (Bgar, bgarski) Bugari su u govoru starinaca u
Hercegovini Cigani (Romi). Njima su majke prijetile djeci Bi ki, to
Bgara. Protobugari na Balkanu bili su pastirski nomadi, slino kao
Albanci i Vlasi. Bugar (Bugarin) moe oznaavati i obanina.123 U
srednjovjekovnome latinskom ime Bulgrus znailo je i heretik:
Haereticos, quos Bulgaros vocant (1206.).124 Od iste je rijei
talijansko buggerare, sodomizirati,125 kao i englesko bugger.126
Ime Bugar potjee iz turkijskih jezika, -/ bula-, mijeati.127
Travunjani (Travnjanin, travnjanski) itelji stare arhontije , koju
u X. st. spominje Konstantin Porfirogenet,128 a u XII. st. upe
Tribunia Grgur Barski (pop Dukljanin).129 Ostali srednjovjekovni
nazivi su , , Terbunia, Tarbunia, Trabunia, Tribunia, Travunia i
Travunija,130 te pridjev II na natpisu iz XII. st. u Policama kod
Trebinja.131123 124 125
126
127
128
129
130
131
P. SKOK, ER, I., 228.-229. DU CANGE, Glossarium, I., 772., s. v.
Bulgari, Bugari, Bugeri. Massimo CATTANEO, Vitio nefando e
inquisizione romana, Diversit e minoranze nel Settecento: Atti del
seminario di Santa Margherita Ligure, 2-4 giugno 2003., (ed. M.
Formica, A. Postigliola), Roma 2006., 57. Eric PARTRIDE, Origins: A
Short Etymological Dictionary of Modern English, London New York
1966., 351. . B. , , 253.-255.; P. SKOK, ER, I., 229. staroturski
bulgar, mjeanac; (dalje: ), I., . . , 1971., 99., -, turkijski
mijeam. O nazivima u bizantskim izvorima Gyula MORAVCSIK,
Byzantinoturcica, II: Sprachreste der Trkvlker in den
byzantinischen Quellen (dalje: Sprachreste), Leiden 1983., 92.
Constantine Porphyrogenitus De administrando imperio (dalje: De
administrando), ed. G. Moravcsik, Washington 1967., 32, 22. Gesta
regum Sclavorum, T. I, ed. T. ivkovi, Beograd 2009., 110.-115.,
118.-123., 154.-159. Esad ARNAUTOVI, Oblici imena oblasti i grada
Trebinja u srednjovjekovnim izvorima, Tribunia, 1, Trebinje 1975.,
91.-99. Pisac pokuava naivno razrijeiti podrijetlo naziva Travunija
kao slavizam od trava, po emu bi Travunija bila travnata dolina (E.
ARNAUTOVI, Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim
izvorima, 98.). M. VEGO, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i
Hercegovine, III., Sarajevo 1964., br. 129, 12.-13.
18
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
Naziv je ostao u dananjem toponimu Trebinje. Podrijetlo njegova
imena nije posve jasno.132 Najblie ga je vezati uz sveslavenski
korijen *terb>trb-, istiti, kriti, inae vrlo rairen u toponimiji
na slavenskome prostoru.133 Moe znaiti rtvite (stsl. trba), ali i
krenu zemlju.134 Humljani (Hmljanin, hmljanski) Humljani su
stanovnici Huma odnosno Humske zemlje. Moe se uti i Humljak i
Humnjak.135 Preostatak Huma su Humine ili Humnine vapnenako podruje
s flinim pojasevima, bilima i poljima te mnogim peinama i jamama.
Humnina je prisojno, osunano mjesto.136 U Mostaru kau otiao u
Humninu (za onoga tko je otiao iz Mostara k moru).137 Zemljopisno
gledano, Humina je nizinski dio Hercegovine oko Ljubukoga, apljine,
Mostara, Stoca i Ljubinja, do 400 metara nadmorske visine.138 S
prefiksom za zabiljeen je spomen sredinom X. st. u Konstantina
Porfirogeneta , Zahumci, *za hlmom,139 a pod nazivom Humljani ()
1249. u povelji velikoga humskog kneza Andrije.140 Podrijetlo rijei
je jasno: od sveslavenskoga *hlm u znaenju brijeg, breuljak,
glavica.141
132
133
134 135 136
137 138 139
140 141
P. SKOK, ER, III., 496. O srednjovjekovnoj Travuniji . , ,
(dalje: ), XXXVII, 1998., 14. O istoj temi takoer Tibor IVKOVI,
Constantine Porphyrogenitus Kastra oikoumena in the Southern Slavs
Principalities, , 57 (2008.), 2008., 15. Aleksandar LOMA,
Serbisches und kroatisches Sprachgut bei Konstantin
Porphyrogennetos, , XXXVIIII, 1999./2000., 97. P. SKOK, ER, III.,
501.-502. Rjenik JAZU, III., 734. Joseph SCHTZ, Die geographische
Terminologie des serbokroatischen, Berlin 1957., 25. Rjenik JAZU,
III., 734. Ljubo MIHI, Turistiki objekti i motivi u Hercegovini,
Beograd 1968., 12. De administrando, 29., 57. i drugdje. U svojemu
djelu bizantski car spominje Zahumlje i Zahumce 16 puta, nasuprot
samo jednom spomenu Bosne. F. MIKLOSICH, Monumenta, XL., 34.
Vladimir MILAUER, Prruka slovansk toponomastiky, Praha 1970.,
82.
19
Radoslav Dodig
Bunjevci (Bnjevac, bnjevaki i bnjevaki) Bunjevci su velika
skupina hrvatskoga naroda u raznim krajevima: Dalmatinska zagora,
Lika, Bosna, Gorski kotar, Kvarnersko primorje i Baka.142 Veina
istraivaa vee njihovo podrijetlo za Hercegovinu.143 Zanimljivi su
zakljuci u disertaciji Milane erneli, Odabrane pojave iz svadbenih
obiaja bunjevakih Hrvata kao izvor za prouavanje njihove
etnogeneze, Zagreb 1997., u ijem zakljuku ona istie: Nastajanja
bunjevakih Hrvata valja traiti na prostorima Crvene Hrvatske, juno
od Neretve prema Albaniji. Na tom je podruju dolo do stapanja
junoga ogranka ikavskih Hrvata sa zateenim romanskim, a dijelom
moda i albanskim stanovnitvom. Njihovim preplitanjem zapoelo je
formiranje Bunjevaca kao posebne hrvatske etnike skupine. irenjem
pravoslavne srpske drave prema Jadranu, jedan se dio toga
katolikoga (hrvatskoga) stanovnitva povukao prema sjeverozapadu. To
bi bili preci dananjih Bunjevaca, ija je formacija, izgleda,
dovrena na podruju zapadno od Neretve. Takvo vienje otvara nove
mogunosti za izvoenje njihova etnika od imena rijeke Bun/Bojane na
crnogorsko-albanskoj granici.144 Pavle Ivi, srpski lingvist, pie:
Govor bakih Bunjevaca (koji su po poreklu srodni Bunjevcima u
severnoj Dalmaciji, Lici i velebitskom podgorju) predstavlja
izrazito hercegovaki tip, po osobinama moda i najistonije boje od
svih ikavskih govora (to znai da prvobitna postojbina bakih
Bunjevaca nije mogla biti daleko od Neretve.145142
143
144
145
Ante SEKULI, Baki Bunjevci i okci, Zagreb 1989., 15. S.
GEORGIJEVI, O imenu Bunjevci, Onomastica Jugoslavica, 7, Zagreb
1978., 177., vee za njih irok teren od Neretve do Istre i do
sjevernih granica u Vojvodini, u Maarskoj do Budimpete i dijelom u
Rumunjskoj. Popularna je podjela Bunjevaca na tri ogranka:
podunavski, primorsko-liki i dalmatinsko-hercegovaki. J.
ERDELJANOVI, O poreklu Bunjevaca, Beograd 1930., 46.-53.; Mario
PETRI, Prilog prouavanju porijekla Bunjevaca, GZM, sv. Etnologija,
XX-XXI, Sarajevo 1966., 101.-102., nalazi velik dio bunjevakih
rodova na prostorima Livna, Duvna, Kupresa i Rame. Navedeno prema
Vitomir BELAJ, Habent sua fata libelli, u: Milana erneli, Bunjevake
studije, Zagreb 2006., 11. Pavle IVI, Dijalektologija
srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje, Novi Sad 1956.,
182. Slina razmiljanja ima i Ivan POPOVI, O bakim bunjevakim
govorima, Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, 1, 1953.,
123.-146., koji izdvaja podruje severozapadne Hercegovine i
najistoniji kontinentalni deo ikavske Dalmacije.
20
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
O podrijetlu imena Bunjevac pisalo je dosta istraivaa s
razliitim rezultatima.146 Najee su etimoloke pretpostavke: 1. Po
rijeci Buni, 2. Po nastambi zvanoj bunja, 3. Po osobnim imenima Bun
< Bonus, Bunj < Bunislav ili Bonifacije, 4. Po glagolu
bunjati (trabunjati).147 S obzirom na sufiks -evac, prilino rijedak
(Pritevac, franjevac, carevac), tvorbeno je teko uzeti u obzir
oblike bunja i bunjati. Najblie bi bilo pomiljati na
antroponimijsku osnovu (Bun, Bunj, Bonifatius). Ipak, prema
pretpostavci M. erneli, treba pomiljati i na rijeku Bojanu,
albanski Buen, gegijski Bun, u antici Barbanna.148 Bekijai (Bekja,
bkijski) Bekija se dijeli na Gornju i Donju i obuhvaa prostor od
Imotskoga i Duvna do Veljaka i Ljubotia, dananje opine Grude,
Posuje i dio Ljubukoga i . Brijega.149 Odatle naziv za itelja
Bekija (i Bekijac), pridjev bekijski, pa i bekinski. U nazivu je
osmanska rije Bekiye (iz arap. Bqiyy), to znai ostatak.150 Izraz je
nastao nakon 1718., a oznaava ostatak Imotskoga kadiluka. U mjesnom
argonu za djevojku iz Bekije uje se Bekijka, Bekinka, Bekijanka i
Beka.146
147
148
149
150
A. SEKULI, Baki Bunjevci, 15.-22., S. GEORGIJEVI, O imenu,
177.-187.; Josip BULJOVI, Filoloki ogledi, Subotica 1996.,
165.-170. P. SKOK, ER, I., 237.-238., najblii je rjeenju od osobna
imena Bun. Biljeimo i naivnu pretpostavku Dominika Mandia da ime
Bunjevci dolazi od glagola buniti se, dakle onih koji se bune
protiv turske vlasti (D. MANDI, Etnika povijest Bosne i
Hercegovine, sv. III., 2. izd., Toronto Zrich Roma Chicago 1982.,
358.). Titi LIVI, Ab urbe condita, L. XLIII-XLV, The Loeb Classical
Library, London 1951., XLIV, 31, 3: Barbanna ab regione occidentis,
ex Labeatide palude oriens. Albanski oblici Buen i Bun zasnivaju se
na slavenskom obliku Bojana (P. SKOK, ER, I., 183.). Iako ima
miljenja da je Bojana nastalo iz Barbanna (Ivan DURIDANOV, Die
Hydronymie des Vardarsystems als Geschichtsquelle, Kln Wien 1975.,
239.), emu je slino grko , blato, glib (Hans KRAHE, Die Sprache der
Illyrier, Wiesbaden 1955., 93.), iz ie. *gorg(or)o-s, bara, movara
(H. FRISK, Griechisches, I., 252.), ipak navedena veza i
etimologija ostaju sumnjive ( : , . . , M 1974., I., 154.-155.).
Bratislava VLADI-KRSTI, Narodna nonja u okolini Litice, GZM, sv.
Etnologija, XXIV/XXV, Sarajevo 1970., 253., b. 55; M. IMUNDI, Govor
Imotske krajine i Bekije, Sarajevo 1971., 10., ne navodi ljubuka
naselja, s napomenom da u Donju Bekiju spadaju jo neka sela, ali
jezino ne pripadaju imotsko-bekijskom govoru. A. KALJI, Turcizmi,
133.
21
Radoslav Dodig
Belevarija (Belvar, belvarski) U irem znaenju Belevarija
(Belavarija ili Beleverija) jedan je od naziva za podruje izmeu
Neretve, Brotnja, ljubuke Nahije, Gornje i Donje Bekije, Duvna i
Rame. U folkloru postoji belevarska nonja i belevarska ganga.151
Puko tumaenje govori da je naziv nastao zbog uporabe bijele nonje.
Karakteristina muka nonja su gae (hlae) od sukna, s prorezima i
svitnjakom. Poznate su kao dio starinske nonje u Poljicima (gae na
rapor), Makedoniji, Albaniji, Srbiji i Bugarskoj.152 Njihov naziv
poznat je u vie jezika s razliitim varijacijama: benevreke,
benevrake, benebreke, brenebreke, berevneke, benevrke,153 Petar
Skok, s. v. braga, nabraja sloenice: benevreci, benebreke,
benevrke, benevrake, berevneke, banovreke, banabreke, barnabreke,
barnovreke, barnoveke, brnoveke i dinevraka, s primjerima iz
rumunjskoga, albanskoga, bugarskoga, turskoga i novogrkoga (), iji
je prvi dio prilog , gornji.154 U turskome jeziku sreu se pod
imenom menevrek, a u Anadoliji i na Balkanu benevrek. Radi se o
posuenici iz grkoga , weite berhose.155 Podrijetlo naziva Belevar
moe se izvesti iz benevreke > benevre(ke) > benever i
promjenom suglasnika n u l, poput dunum u dulum,156 u belever i
belevar. Naijani (Nijan, nijski) Izvorno su Nahijani stanovnici
nahije. Nahija je administrativni osmanski pojam, a oznauje upravno
podruje manje od kadiluka, prema turskome nahiye iz arap. nhiy.157
Nahijom ili Naijom zvala se u151 152 153
154 155
156 157
B. VLADI-KRSTI, Narodna nonja, 238. Isto, 240.-241. Rjenik JAZU,
I., 231. Sastavljai tumae drugi dio od latinskoga bracae, hlae,
novogrki , a prvi dio moda od turske rijei pembe, pamuk. Slino
tumaenje ima i Bratoljub KLAI, Rjenik stranih rijei, Zagreb 2007.,
benevreci, od tursko-talijanskoga pembe, crven, i bracca, nogavica.
P. SKOK, ER, I., 196.-197. H. EREN, Trk, 292. Slinu etimologiju, s.
v. , , ima i bugarski etimoloki rjenik, , I., 42. M. IMUNDI, Govor,
62. A. KALJI, Turcizmi, 483.
22
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
starije doba dananja Opina Ljubuki, osim sjeverozapadnoga dijela
Klobuka. Bogumili (Bogmil, bogmilski) Bogumili su kranska sekta
nastala u X. st. u Makedoniji pod utjecajem mesalijanaca i
pavliana.158 Naziv je dobila po bugarskome sveeniku Bogomilu
(o),159 u bizantskim izvorima , , .160 U praktinom govoru vrlo
rijetko rabljena rije, osim u povijesnim i teolokim raspravama u
XIX. stoljeu. Ime Bogumil, starije Bogumio, sloenica je od imena
Bog i doetka -mil, adekvatno grkome imenu . Kudugeri (Kudger,
kudgerski) Kudugeri (kutugeri) javljaju se u XV. st. u spisima
carigradskoga patrijarha Genadija II. Skolarija, solunskoga
nadbiskupa Simeona i ljetopisca Laonika Halkokondila,161 u oblicima
162 i .163 Patrijarh Genadije spominje hercega Stjepana i kudugere
oko njega, nadbiskup Simeon naziva bogumile kudugerima u solunskome
zaleu, a ljetopisac Laonik govori o kudugerima u zemlji Sandalja
Hrania. Postoji vie tumaenja naziva kuduger. Dominik Mandi izvodi
ga od latinskih rijei cutis, torba i gero, nosim, dakle torba.164
Dragoljub Dragojlovi povezuje ga s izrazom kategoros, kletvenik,158
159
160
161
162
163 164
Opi religijski leksikon (dalje: OLR), ur. A. Rebi, Zagreb 2002.,
113. Steven RUNCIMAN, The Medieval Manichee, Cambridge, reprint
2003., 67.; Jeronim ETKA, Hrvatska kranska terminologija, 2. izd.,
Split 1976., 47. M M. , , , (. . ), 1995.,263., b. 1. D. MANDI,
Bogomilska crkva bosanskih krstjana, 2. izd., Chicago Roma Zrich
Toronto 1979., 52.; , , , VIII, 1977., 129.-130.; M. M. , , , XLIV,
1997., 38.-40. Laonici CHALCOCONDYLAE, Historiarum de origine ac
rebus gestis Turcorum, rec. I. Bekkeri, Bonnae 1843., liber V, P.
132; Symeonis THESSALONICENSIS ARCHIEPISCOPI, Dialogus adversus
omnes haereses, Patrologiae Graecae, tomus CLV, ed. J. P. Migne,
Parisiis 1866., c. XI, p. 65. Oeuvres compltes de Gennade
Scholarios, Tome IV, ed. L. Petit, Paris 1935., 200. D. MANDI,
Bogomilska crkva, 52., b. 80.
23
Radoslav Dodig
od sloenice Hristianu kategoros, klevetnik ili hulitelj
hrianstva.165 Miodrag M. Petrovi dao je egzotino objanjenje da
kudugeri znae papuari, grki , aludirajui na Sandaljevo ime koje su
Grci razumjeli kao , puki , sandala, papua.166 Drimo da se u nazivu
kudugeri krije ime , hunskobugarskoga naroda V.VI. st., koje se u
izvorima javlja u vie oblika: , , , i dr.167 Slino Bugarima, koji
su katkad bili sinonim za heretike, tako su Kutugeri bili
reminiscencija u bizantskih pisaca. Ime Kutrigura (turski Ktrgr)
izvodio je W. Tomaschek od pridjeva slavan, uven.168 Po njima je
ime dobilo selo u zapadnoj Bugarskoj.169 Patareni (Patren,
patrenski) Pataren (patarin i patarinac) naziv je kojim latinski
izvori oznauju krivovjerce. Obino se tumai prema nazivu Pataria,
etvrti obrtnika u Milanu, gdje su se pravili sagovi i gdje su se
okupljali patareni.170 P. Skok trai mu podrijetlo u talijanskom
pridjevu paterino, od molitve pater noster,171 a Milan Budimir
izvodi ga od Pataranus, stanovnik grada Patare u Likiji, gdje je
bilo uveno Apolonovo svetite.172 Babuni (Bbun, bbunski) Babunima su
se nazivali krivovjerci, bogumili. Podrijetlo naziva je u ruskome
crkvenoslavenskom , arolija.173 M. Budimir tvrdi165 166 167 168
169
170 171 172 173
. , , 134. M. M. , , 71.-72. G. MORAVCSIK, Sprachreste,
171.-172. Paulys Realencyclopdie der classischen
Altertumswissenschaft, ed. G. Wissowa, fnfter Halbband, Stuttgart
1897., 1046. -, : , , 2002., 138. Bugarski etimoloki rjenik, ,
III., 161. takoer navodi istu etimologiju prema grkome , ali od ,
kratak i , starac. Meu prvima C. JIREEK, Das Frstenthum Bulgarien,
Prag Wien Leipzig 1891., 478., povezao je selo Kutugerce s
Kutugerima (Kundugerima). HER, 7., 291.-292. Odatle i prezimena
Pataran, Patari i Patari. P. SKOK, ER, II., 620. M , , 1969., 184.
Max VASMER, , T. I, 1996.,
24
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
da se babun moe povezati sa staroslavenskim kultom Dajbabe
odnosno Babe.174 Po babunima su ime dobile rijeka i planina Babuna
u Makedoniji (izmeu Prilepa i Velesa), izvor Babun pored Mostara175
te prezimena Babun i Babunovi.176 Manihejci (Manihjac, manhjski) U
konfesionalnom smislu manihejac je naziv za pristau maniheizma,
prema perzijskome filozofu Maniju (Mani, Manichaeus, Manes), po
kojemu je uenje dobilo ime .177 Shizmatici (Shizmtik, shizmtiki)
Shizmatik (izmatik, ismatik, imatik, simatik, sismatik, izmatik,
skizmatik, gr. ) pristaa je crkvenoga raskola, raskolnik,178 prema
grkome glagolu , ie. *sqeid-, dijeliti.179 U srednjovjekovnim
izvorima susree se schismaticus, scismaticus i sismaticus.180
Shizmaticima obino se nazivaju pravoslavci u biskupskim izvjetajima
XVII. i XVIII. stoljea.181 Kauri (Kur, Kurin, kurski) Kaur (aur,
avur, aur, afir) pejorativni je muslimanski naziv za krane ili
nevjernike. Rije je o balkanskome turcizmu iz turskoga g(v)ur,
nevjernik, to se ukrstilo s arapskim kfir istoga znaenja.182 U
Hrvatskoj se prezime Kaurin nalazi u Zagrebu, Novskoj i
Kutini.183
174 175 176 177 178 179 180 181 182 183
100.; EJ, I., 112., *bh(n)-, rije, slovo, glas. M. , , 187. P.
SKOK, ER, I., 84. HER, 1., 213. HER, 6., 81. OLR, 787. J. B.
HOFMANN, Etymologisches, 348. Lexicon Latinitatis, fasc. VI., 1052.
P. Basilius PANDI, De Diocesi Tribunensi et Mercanensi, Romae
1959., passim. A. KALJI, Turcizmi, 246.; P. SKOK, ER, II., 65.; ,
II., 127. F. MALETI, P. IMUNOVI, Prezimenik 1, 642.
25
Radoslav Dodig
Dudije (Ddija, ddijski) Dudija (udija, udio) lokalna je inaica u
zapadnome dijelu Hercegovine od idov, to pokazuje mletaki utjecaj
oblika zudio.184 Ponegdje se moe uti i nadimak put, idov, krtac, iz
turskoga ft.185 Riani (Ranin, ranski) Rianin je pravoslavac. Odija
se ko ransko vrovanje.186 Naziv je nastao u apostolsko doba u
Antiohiji, od grkoga , latinski christianus.187 kutori (ktor,
ktorka, ktorski, kutorja) U mjesnom govoru kutor ili kutur je naziv
za stanovnike u zapadnome dijelu Hercegovine, ali i za itelje
susjednih dalmatinskih podruja. Hercegovci nazivaju kutorima i
druge Hercegovce koji su zapadnije od njih. Mostarci zovu kutorijom
kraj od Mostarskoga Blata i itluka do Imotskoga. Pravoslavci i
muslimani iz istonoga dijela Hercegovine kutorijom nazivaju cijeli
zapadnohercegovaki kraj.188 U Ljubukome je kutorija predio izmeu
Vrgorca i Imotskoga.189 U Imotskome je ktur podrugljiv naziv za
otoane i naziv za krca.190 Klasian je primjer uvena ljubuka ganga
Gngo mja, k te zmislija? ktor Mte, va ga dnija. U strunoj
literaturi vrlo su turi spomeni naziva kutor. U apljini je poetkom
XX. st. zabiljeeno da se trgovci iz Metkovia i susjedstva nazivaju
kutorima ili percima.191184 185 186
187 188
189 190
191
P. SKOK, ER, I., s. v. Jahudija; J. ETKA, Hrvatska kranska
terminologija, 353. A. KALJI, Turcizmi, 176. Ivica i Filip GUSI,
Rjenik govora dalmatinske Zagore i zapadne Hercegovine, Zagreb
2004., 400.; I. BABI, Studenaki, 393. navodi u Imotskom i ran,
pravoslavni kranin. J. ETKA, Hrvatska kranska terminologija, 141. ,
, , 71, 2007., 136., b. 16. M. NOSI, Prezimena, 236., b. 342. I.
BABI, Studenaki, 447. U Vladimir ANI, Veliki rjenik hrvatskoga
jezika, Zagreb 2005., 1541., ktor (ktorica, ktrka) lokalni je
pejorativni naziv za stanovnika sela u Hercegovini prema graanima.
Vejsil URI, Narodno ribarstvo u Bosni i Hercegovini, II,
Hercegovina, GZM, XXVII, Sarajevo 1915., 107. Zanimljivo je da
kutore spominje i Tin UJEVI,
26
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
kutor je dananje prezime u Gorancima. Njihovi preci Baletii doli
su oko 1790. iz Zavojana kod Vrgorca i dobili nadimak kutori,192 od
kojih se spominje Mato kutor 1827.193 Podrijetlo prezimena Milan
Nosi izvodio je od albanskoga grada Skadra (alb. Shkutri).194 Bilo
bi privlano vezati podrijetlo rijei kutor za mletako Scutari. Ali
Skdar je vrlo jak u slavenskoj nomenklaturi, pa je teko povjerovati
da bi ga istisnuo slian izraz.195 B. Klai zabiljeio je natuknicu
ktor, ali sa znaenjem ovrhovoditelj, egzekutor.196 Podrijetlo
naziva kutor vezano je za pastirsku terminologiju. Izmeu ostaloga
namee se rumunjsko scutar sa znaenjem pastirski voa, prvi pastir, u
albanskome skuter, a u grkome .197 U bizantskome je rije imala isto
znaenje kao i latinsko scutum, tit,198 to je nalo odraza u
romanskim jezicima: tal. scudiere, franc. cuyer, panj. escudero,
port. escudiero.199 Istina,
192
193
194
195 196
197
198 199
Burgije ispod Biokova, Postuma II, Zagreb 1967., 560.: Podigla
su se dva velika rasna problema, u duhu stare genetike i etnologije
i najnovije rasiologije (ili nauke o rasama): kutori ili Mate
Vlasi, Morlaci Nikola MANDI, Podrijetlo hrvatskih rodova sjeverne
okolice Mostara, Mostar 2005., 459.-460. Hivzija HASANDEDI,
Genealoka istraivanja, Mostar 2009., 27. Zabiljeeno je i
pravoslavno prezime kutorovi u Hodbini kod Mostara, Risto MILIEVI,
Hercegovaka prezimena, Beograd 2005., 674. M. NOSI, Prezimena, 236.
Skadar, albanski Shkodr, odr. oblik Shkodra, grki (), lat. Scodra
(Scodrae), turski kodra (Iskenderijje), tal. Scutari: K. JIREEK,
Skutari und sein Gebiet im Mittelalter, in: Illyrisch-albanische
Forschungen, I, Red. L. von Thallczy, Mnich und Leipzig 1916., 103.
Pod imenom postoji naselje u grkoj Lakoniji, te etvrt Istanbula na
azijskoj strani Bospora, turski Uskdar (Websters Encyclopedic
Unabridged Dictionray oft he English Language, ed. J. Stein, New
York 1986., 1285.). P. SKOK, ER, III., 253.-254. B. KLAI, Rjenik,
1297. Potjee od latinskoga exsector, a odnosi se na izvritelje
sudske presude prisilnim putem, ekucija, ekutor. Alexandru CIHAC,
Dictionnaire dtymologie daco-romane: lments slaves, magyars, turcs,
grecs-moderne et albanais, Francfort s/M. 1879., 335. Frdric DAM,
Nouveau dictionnaire roumain-franais, Bucarest 1893., 44., takoer
biljei rije scutar, le chef des bergers (pastirski voa), s oznakom
da je moldavska. Za grku natuknicu vidjeti . , , 1615. DU CANGE,
Glossarium, 1398. Ottorino PIANIGIANI, Vocabolario etimologico
della lingua italiana, Roma Milano 1907., 1248. Pianigiani takoer
donosi i rumunjsko scutar u znaenju capo delle mandre starjeina
stada.
27
Radoslav Dodig
postoji i staroslavensko skot, stoka, ivotinja, dobitak,
novac,200 ali i staroslavensko , pecuarius.201 S njim u svezi je i
starobugarsko , , pastirski voa, koje je prelo u arumunjsko scutel
i albansko skuter.202 Albanski izraz skutr vrlo je rijedak u
leksikografskoj literaturi.203 Wilhelm Thomsen je meu prvima pisao,
pozivajui se na A. Cihaca, da je prelo ne samo u rumunjski i
albanski, nego i u grki, vjerojatnije nego srlat. scutarius.204
Slino tvrdi Dumitru Crnjala, koji nijee vezu latinskoga scutarius,
Schildtrger (straar) s rumunjskim scutar205 i povezuje cslav. ,
ukrajinsko , rum. scutar, alb. skuter, ma. szkotr i grko .206 Prema
tome, u nazivu kutor krije se stslav. , praslav. skot, ije je
podrijetlo vjerojatno u gotskome skatts, novac,207 ne zanemarujui
ipak periferan utjecaj srlat. scutarius. perci (prac, prka, prski)
U Hercegovini iskljuivo naziv za Dalmatince. U Imotskome podrugljiv
naziv za otoane, Braane i Dalmatince.208 Poznata ljubuka ganga
pjeva Pe pka, ne pgod zca, ve pgod u Vgrcu prca. U izvorima turo
zabiljeena kao recentna rije. Skuplja narodnoga blaga Vejsil uri
zabiljeio je u apljini i okolici: Trgovci, kutori ili perci, tako
zovu u onom kraju Dalmatince, dou u Viie i kupuju pijavice.209 U
Neumu stanovnike Dubrovakoga primorja zovu Latini-
200
201 202
203
204
205
206 207 208 209
, IV, . A. A. , . . , 2006., 93. F. MIKLOSICH, Lexicon
paleoslovenico-graeco-latinum, Be 1862.1865., 848. , VI., 788. Isto
miljenje ima i Tace PAPAHAGI, Dicionarul dialectului aromn, II.
ed., Bucureti 1974., 1074., s. v. scutel. Stuart E. MANN, An
Historical Albanian-english Dictionary, II., London New York
Toronto 1948., 159., skutr, head shepherd. Wilhelm THOMSEN, Der
Ursprung des russischen Staates, Gttingische gelehrte Anzeigen, 17,
1880., 532. W. MEYER-LBKE, Romanisches, 640, s. v. scutum, tit,
odakle izvodi rumunjsko scutar, Oberhirte (glavni pastir), i
albansko kutar. Dumitru CRNJALA, Rumunsk vlivy v Karpatech, v Praze
1938., 380.-381. W. P. LEHMANN, A Gothic, 309.; P. SKOK, ER, III.,
267. I. BABI, Studenaki, 450. V. URI, Narodno ribarstvo u Bosni i
Hercegovini, 107.
28
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
ma, a stanovnike Slivna i Zaablja percima.210 Zabiljeeno je
prezime perac (Ioannes Speraz) u Smrianima kod Livna 1768.211
Javlja se u vie navrata u prvoj polovici XIX. st.: 1821. Petar
perac, 1823. Antun perac, 1827. Ivan perac i Frano perac.212 Za
dalmatinsko prezime perac ivko Bjelanovi tumai kako se u njemu
krije osnova Pera, odnosno Perac, s protetskim , odakle perac. Moe
se odnositi na ovjeka koji ima govorni poremeaj uketanja, uljekanja
ili uljetanja.213 Etimologijom naziva perac marginalno su se
pozabavili Ante kobalj i fra Dominik Mandi. Prvi je napisao da u
rijei perac treba traiti grko hisperioi, zapadnjaci,214 a drugi
takoer da Hercegovci i danas zovu dalmatinske Hrvate, koji ive
zapadno od Vrgorca i Imotskoga, perci, to dolazi od grke rijei
hesprioi, Zapadnjaci.215 U brakoj Draevici zabiljeen je izraz
prije, blagoslov crkve, veernjica. Radi se o crkvenome terminu iz
tal. vespero, ora vespertina, vespro, veernji zvuk zvona <
vesper, Abend.216 Tim tragom blizu smo rjeenja podrijetla imena
perac od talijanskoga vespero, s otpadanjem poetnoga sloga i
dodavanjem sufiksa -ac, veernji, zapadni, dakle ovjek sa zapadne
strane. Latinska imenica vesper, veer, zapad, u srodstvu je s grkom
imenicom , veer, zapad, pa i sa stslav. veer.217 Ponegdje se
izgubio zapad, ali kako se izgubila veza s izvornim znaenjem,
nastojalo se perca, perku i perkovinu (gotovo kao sinonim za
Dalmaciju) obui u pejorativan kontekst.
210
211 212
213
214 215 216 217
piro KULII, Etnoloko-folkloristika ispitivanja u Neumu i
okolini, Uvod, GZM, Etnologija, sv. 14., Sarajevo 1959., 82. M.
NOSI, Bosansko-hercegovaka hrvatska prezimena, 2., Rijeka 2000.,
87. Tomislav PERKOVI, Stanovnitvo Livanjskog polja u 18. i 19. st.,
Livno 2003., 562., 633., 644., 681. ivko BJELANOVI, Onomastike
teme, Zagreb 2007., 248.-249. Prezime perac zastupljeno je najvema
u Splitu, Osijeku i Katel Novome, perka u Starom Gradu i na Jelsi,
a perkov takoer u Splitu, F. MALETI, P. IMUNOVI, Prezimenik, 471.
Ante KOBALJ, Obredne gomile, Sveti Kri na iovu 1970., 267. D.
MANDI, Crvena Hrvatska, II. izd., Rim 1972., 127., b. 167. Vojmir
VINJA, Jadranske etimologije, knj. III., Zagreb 2004., 232. Alfred
ERNOUT & Alfred MEILLET, Dictionnaire tymologique de la langue
latine, 4. d., Paris 2001., 728.-729.
29
Radoslav Dodig
Balije (blija, blijski) Sadrajno apsolutno pejorativan naziv.
Prema A. kaljiu oznaava muslimanskoga seljaka, priprosta i
primitivna ovjeka, ali takoer pogrdan naziv za bosansko-hercegovake
muslimane.218 Muslimani zvani balije bili su prije periodini
stoari, a postojale su tri skupine: podveleka, ljubuka i
jasenika.219 Etimologija nije posve jasna. Moda je u svezi s
osobnim imenom Balija, to drugi osporavaju.220 Skok ga je u ranijoj
fazi izvodio kao pokratu od osmanskoga kasabal, ovjek iz kasabe,221
to ne djeluje uvjerljivo. Hrkai (hrk, hrkki) Hrka (rka, rka, rka
ili arka) najee je podrugljiv naziv za pravoslavca.222 Postoji i
prezime Hrka. Hrkai su Hrvati, najveim dijelom iz Hercegovine. Po
popisu iz 2001. u Hrvatskoj ih ivi oko 230.223 Iz iste su skupine
prezimena Hrkman, Rkman i Hrkalovi, uz to to treba obratiti
pozornost na to da se moe uzeti u obzir i ekspresivni glagol
hrkati.224 Uz Hrkalovie veu se toponimi tipa (H)rkalovac i
Arkalovac. Puka etimologija izvodi hrka od grka, onaj koji je grke
vjere. Ima miljenja da je naziv nastao od hrkati, zbog crkvenog
pjevanja kroz nos.225 No moda hrka pripada tekstilnoj
onomatologiji. Naime, gornji ogrta od platna i pamuka, koji se u
starije doba nosio u Bosni, zove se hrka.226
218 219
220
221 222 223 224 225 226
A. KALJI, Turcizmi, 118. U argonu postoje jo izrazi balidan i
balikaa. Vladimir OROVI, Historija Bosne, reprint izdanje, Banja
Luka Beograd 1999., 126.; M. HADIJAHI, Od tradicije do identiteta:
Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, Zagreb 1990., 93.
Ismet SMAILOVI, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i
Hercegovini, Sarajevo 1977., 161. P. SKOK, Dolazak Slovena na
Mediteran, 170. I. i F. GUSI, Rjenik, 400. F. MALETI, P. IMUNOVI,
Prezimenik 1, 553. HER, 146. J. ETKA, Hrvatska kranska
terminologija, 98. Milan BUDIMIR, Iz novije balkanske
onomatologije, Jugoslovenski historijski asopis, 1, Beograd 1965.,
70.
30
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
Gdo Gedo ili Geda izraz je koji se danas u Hercegovini rjee
koristi, a odnosi se na ljude iz odreenog dijela Srbije. U
kolokvijalnom kontekstu Gedo ima znaenje divljaka, primitivca,
uglavnom negativna znaenja.227 M. Moskovljevi povezuje ga s izrazom
geak, seljak, prostak, izvodei ga od grkoga , zemlja.228 Ne treba
zanemariti ni romski jezik koji je bio posrednikom u mnogim
balkanskim argonima. Tako Gado u romskome oznaava Srbina.229
ljivari (ljvar, ljvarski) U Hercegovini pejorativan naziv za itelje
iz Bosne. Ali-paa Rizvanbegovi, kada je nakon 1833. postao vezir u
Hercegovakome paaluku, znao je rei: da nam ne smetaju bosanski
ljivari!230 ljiva, primarno sliva, esto je zastupljena u
prezimenima: Slivak, Slivar, Slivnjak, ljivac, ljivar, ljivari,
ljivi, livnjak, ljivovac.231 Podrijetlo joj je u ie. *sl-wo-s,
modar.232 Ralanivi izloenu grau, moe se ukratko konstatirati da je
podrijetlom najvie grkih naziva (8), zatim staroslavenskih (6),
turskih/turkijskih (5), mletakih (3), arapskih (2) te po jedan iz
keltskoga, gotskoga, albanskoga, ruskoga i arumunjskoga jezika.
Najei su sufiksi ar (4) i janin (2) te pojedinano -ac, -a, -a,
-evac, -jak, -ja, -ka, -mil i or. Osim nekoliko naziva motiviranih
mjesnim podrijetlom (Travunjanin, Humljanin, Bekija, Nahijan),
gotovo sva druga imena mogu se nazvati pejorativnima bez obzira na
njihovu etimologiju. Brojna skupina imena ima vjersku motivaciju
(11), to je bio vrlo jak identifikacijski simbol u proteklim
stoljeima.
227 228 229 230
231 232
M. , , 119. Isto, 118. R. UHLIK, Srpskohrvatsko-romsko-engleski
rjenik, Sarajevo 1983., 354. Ivo LUI, Ustanak don Ivana Musia kao
prilog afirmaciji hercegovakoga identiteta i imena, Zbornik radova
Uloga Hrvata u Hercegovakom ustanku (1875. 1878.), ur. D. Musa,
Ljubuki 2009., 21. HER, 10., 268. A. GLUHAK, Hrvatski, 612.
31
Radoslav Dodig
ETHNIC, CONFESSIONAL AND REGIONAL NAMES AND NICKNAMES IN
HERZEGOVINA FROM THE 15TH TO 19TH CENTURIESRadoslav DODIG Ljubuski
Bosnia and Herzegovina
A considerable number of names and nicknames appeared in both
written texts and at the spoken-language level in the territory of
Herzegovina over the past several centuries, which may be
classified into four groups: ethnonyms, regional names,
confessional names and nicknames (pejorative or derisive names).
Ethnonyms: Vlah (with the derivatives Morlak, Kucovlah and
Maurovlah), Cincar, Gurbet and Bugar; regional names: Travunjanin,
Humljanin, Bunjevac, Bekija, Belevar and Naijan; confessional
names: Bogumil, kutuger, pataren, babun, manihejac, kaurin, dudija,
rianin and izmatik; nicknames: kutor, perac, hrka, balija, gedo and
ljivar. There is abundant literature on some names (Vlah, Bunjevac,
bogumil), but with very meager texts (perac, kutor, Belevar). Vlh
is a polynomial term, which evolved from the ethnic level into a
social category. According to the older etymology, the ethnonym
Vlach was derived from the Old German *walhaz, foreigner, based on
the Celtic tribal confederation Volcae, in turn derived from the
IndoEuropean *lkWos, wolf. More recent theories seek the root in
the Italo-Celtic *hol-k-, falcon. The name Belvar (Belavarija or
Beleverija in the territory between the Neretva River, Brotnjo,
Bekija and Duvno) probably emerged according to the Balkan Turcism
benevreke (berevneke, benevrake), a type of trousers, from the
Modern Greek . The name ktor has most often been interpreted
according to the name for the residents of Skadar and its
surroundings Albanian Shkodr, Greek or Italian Scutari, or from the
Latin word exsecutor, executor, or ekucija in another Croatian
variant (B. Klai). Nonetheless, this was a shepherdry term derived
from the Late Latin scutarius, shieldbearer, which was reflected in
the Modern Greek , a shepherd chief, the Albanian skuter and the
Romanian scutar, flock guard. Kutger has been described as a Latin
compound of cutis and gerere, to carry32
Etnika, konfesionalna i regionalna imena i nadimci u Hercegovini
XV.-XIX st.
a bag, torbe from the Croatian for bag, torba (M. Mileti), or
from the Modern Greek , defamer of Christianity (D. Dragojlovi).
Nonetheless, the more likely origin is from Kutrigur, a Turkic
people who appeared on the Balkans together with the Slavs and
Avars. Key words: names, nicknames, meaning, Herzegovina,
etymology.
33
Radoslav Dodig
34