EshilSedmorica protiv TebePrevod: Milo N. uri
LICAETEOKLE, sin Edipov, car tebanskiGLASNIK izvidnikHOR
tebanskih devojakaANTIGONA sestre Eteoklove iISMENA
PolinikoveGLASNIK tebanskoga veaVojnici, graani i graanke.Pozornica
predstavlja tebanski akropolj, na komese u pozadini nalazi uzviica
sa rtvenicima i kipo-vima bogova, naroito Atene Palade, Posidona s
po-dignutim trozupcem, Areja i Afrodite, Apolona iArtemide.
PROLOG(PRVI IN)
PRVA POJAVA
Pred sakupljeni narod izlazi car Eteokle sasvojom pratnjom.
ETEOKLENa krmi ko se nae, Kadmov narode,i dri korman drave, a ne
leeda spava, taj na vreme treba zboriti.Ta sja l' nam srea, boja to
je milota,a stigne li nas ne daj, boe nesrea,Eteoklu samo bune
pesme pevajusvi graani i velikim ga lelekomobasipaju. Al' Div,
zvani Branilac,od bede takve Kadmov grad nek sauva!A treba svi i
onaj ko jo ne stie
vrhuncu mladosti i ko ve odmae svom snagom tela svog da sada
pregnete,i svako prema snazi da se potrudi:da brani grad i bogovima
domaimoltare, da se pota nikad ne zatre,i titi decu, Zemlju majku
najdrau.Jer milostivom otkad grudom puzite,svu muku ona mui i vas
neguje i othrani vas da joj verni sinovi,titonoe u jadu ovom
budete.Do dana ovog bog nam bee milostiv:jer mada se ve dugo grad
na opseda,u ratu bog nam opet esto pomae.A sada kae vra, posmatra
ptiiji,to uima i duhom, a bez plamena,vetinom pravom ptiji let
oslukuje, on, vet u takvim gatanjima, izvesti:ba noas ahejska se
vojska spremilada na grad Kadmov celom snagom udari.Na bedeme i
kulama na kapijesvi skoite u punoj bojnoj opremi,branike napunite,
na krov kulamapostrojite se, hrabra srca ekajtekraj vrata i ne
strahujte pred gomilomdoljaka! Pobedom obdarie nas bog!Ja izvidniku
strau poslah pred vojskui mislim: put joj nee biti zaludan;i kad je
ujem, svaku varku svladau.(Dolazi glasnik izvidnik.)
DRUGA POJAVA
Eteokle, Glasnik.
GLASNIKEteokle, plemeniti care kadmejski,od vojske taan donosim
ti izvetaj, ko uhodnik ja videh sve to spremaju.Junaka sedam smele,
besne vojvodenad titom crna kova bika zaklaei ruke okvasie krvlju
biijomte Arejem i Enijom se zakleei Strahom krvavim il' Kadmov da e
gradrazvalit silom, varo opljakati svu,il', izginuv, natopit krvlju
zemlju tu.Adrastu kola napunili darimada polju kui spomen
roditeljima,i suze rone, ali glasa ne daju.I gvozdeno im srce
plamti junatvom,a okom sevaju, ko lav krvolija.I o toj pretnji bie
brzo uveren:Kad pooh, ba su kocku stali bacatina koja vrata ko e
vojsku voditi.Od naih zato biraj borce najboljei bre alji vratima
na izlaze!Ta blizu ve je spremna vojska argivska,ve ide, die prah,
a bele pene besiz konjskih nozdrva ve kaplje po polju.A ti zatiuj
grad ko mudar krmanodok Arej mahniti olujinom ne udari;ko val za
valom vojska e navaliti.to bre uhvati trenutak pogodan!A moje oko,
veran uvar, i daljeuhodie; i o svem to se deavaizvestiu te tano,
bie bezbedan.(Ode. Graani hitaju na bedeme.)
TREA POJAVA
Eteokle (sam).
ETEOKLEO Dive, Zemljo, grada naeg odbrano,o silna Srdo, ljuta
Kletvo oeva ne predajte mi grad u ruke dumanske,jer helenskim se
glasom vama obraa,ne unitite dragi dom i ognjite!A zemlju ovu
slobodnu i Kadmov gradu jaram ropstva nikad ne zapregnite!Pomozite
nam! Za stvar optu govorim.Ta srean grad i bogu potu odaje.(Eteokle
ode. Dolazi hor ebanskih devojaka. One stanu na uzviicui posmatraju
neprijateljsku vojsku.)
ETVRTA POJAVA
Hor.
ULAZNA PESMA
PRVA DEVOJKAZbog tekog jada moram kukati!Ve hita vojska, oko
ostavii napred juri silna konjica!
DRUGA DEVOJKASvedoi prah do neba uzvitlan,taj glasnik nem je,
ali ne vara!
TREA DEVOJKATo tutljava i topot ore se,pribliuje se huka
njihovako besan val kad o hrid udara.
ETVRTA DEVOJKAOh, jao, bozi, jao, boginje,od ove branite nas
nevolje!
PETA DEVOJKANa tvrde sad se die bedemesav spreman puk pod titom
blistavim, da grad nam razori!ESTA DEVOJKAAh, ko e nama biti spas?I
ko e dati zatitu?Da l' bog il' boginja?
SEDMA DEVOJKAPred koji boji kip da padnem sadi da ga
zagrlim?
OSMA DEVOJKAPomoz'te bogovi lepotroni!as doe da vam like
grlimo!ta ekamo i bolno stenjemo?(Devojke kleknu pred statue.)
DEVETA DEVOJKADa l' ujete il' ne ujete zarpod zidovima glomot
titova?
DESETA DEVOJKABa sada, ako ikada, treba haljinei vence na dar
davat bozima!(Devojke idu od rtvenika do rtvenika i prilaubogovima
darove.)
JEDANAESTA DEVOJKAZvek ujem, silna koplja zvijuu.ta radi ovo?
Zar e izdatisvoj kraj, starosioe Areju?
DVANAESTA DEVOJKAZlatolemi boe,ta gledni, gledni na svoj gradto
tebi nekad omile!
Prva strofa
PRVA DEVOJKAO zatitnici domai,priskoite, priskoitena devojaki
pogledajte zborto moli roblje da ne postane!
DRUGA DEVOJKAJunake ujem ve lemogrivek'o buan talas oko
bedemaArejev dah ga iba, podie.
TREA DEVOJKAO Dive, Dive, oe sviju nas,ti svaku svrhu snagom
postie,priteci Tebi naoj u pomo,od grada napadae rasteraj!
ETVRTA DEVOJKAArgivci Kadmov grad pritiskujuod bojnog drhtim
oruja!U eljustima atovadoklikuju nam vale smrt!
PETA DEVOJKAJunaka sedam, sjajnih, prkosnih,na vrata kreu
sedmora,svak jedna kockom odabra.
ESTA DEVOJKAI ti nas, edo Divovo,ti snago borboljubivaodbrani,
grad nam ouvaj,iz bede spasi, Palado!
Prva antistrofa
SEDMA DEVOJKAA i ti, Posidone viteeto morskim vlada valimai ribe
gaa trozupcem,od ovog straha oslobodi nas!
OSMA DEVOJKAOh, i ti, Areju, zatiti gradto ime nosi Kadmovo,za
nj pobrini se i odbrani ga!
DEVETA DEVOJKAA i ti, Kipru draga boginjo,ti, naeg roda
pramajko,pomozi sada gradu svom!Od tvoje krvi mi smo krv.
DESETA DEVOJKAMi molitvama bogu prijatnim,gle, prilazimo kipu
tvomi zovemo te, spasi nas!
JEDANAESTA DEVOJKAI ti, o vuji krvnie,sad budi dumanima vuk,da
uzdiu i jauu!
DVANAESTA DEVOJKAI ti, o erko Letina,u ruke luk svoj uzimaji
spremi se da zapinje!
CEO HORDruga strofaLele, lele!I tutanj kola oko grada ujem ve.O
asna Hero,osovine su teke, kripe glavine.Artemido draga,od koplja
vazduh dre, zvizga uje se!ta trpi grad nam, ta e njemu zapasti?Ah,
kakav nam svretak sprema bog?
Druga antistrofaLele, lele!Ve pada na branike tua kamenja.O
Apolone,o vrata teka treskaju ve titovi!O carice Onko,ti, sveti,
bojni sude, erko Divova,ti, gospo blaena, zatiuj zidove,odbrani
grad sa sedam kapija!
Trea strofaOh, bozi, jaka zatito,oh, dobri uvari i dobre
uvarkeove nae postojbine,ne ostavite kopljem okrueni gradda strana
vojska uzme ga!Oh, ujte deve to vam ruke pruaju,ujte molbe
usrdne!
Trea antistrofaOh, dragi nai bogovi,vi, zatitnici, grada naeg
okrilje,ljubav svoju potvrdite!Za narodne se pobrinite hramovei
brigom nam pomozite!A setite se mnogih dragih rtavato ih grad vam
prinosi!(Dolazi Eteokle.)
PRVA EPISODIJA(DRUGI IN)
PRVA POJAVA
Eteokle, Hor.
ETEOKLEVas pitam, vi, stvorenja nepodnoljiva,zar to e branit
grad, zar to e spasti gai opsedanoj vojsci hrabrost uliti, to
kleanje pred kipovima bogova,taj pla i lelek, mrski stvoru
pametnom?Kad ne bih ni u jadu ni u blaenstvusa enskim rodom nikad
posla imao!U dobru nesnosna je obest njegova,a svima jo je vei jad
kad strahuje.I sada svojim beanjem i vritanjemu kukaviku slabost
grad mi nagnaste;tim pomaete zlikovce pred vratima,a ovde zator
sami sebi spremamo.E, to nam daje ivot na sa enama.Al' nareenju ko
se mom ne pokori il' muko ili ensko ili drugi ko sud zlosrean
presudie mu smrt,utei nee, bie zasut kamenjem!Mukarcima su briga
spoljni poslovi,ne enama! Ne ini tete u kui!Da l' u me ili ne u?
Gluvoj zborim li?
HORPrva strofaSva protrnuh, dragi sine Edipovkad uh bojnih kola
tutnjavu,stade kripa glavina u tokova, zveka stade tekih uzda
kovanih krgut ema uplai me.
ETEOKLEta onda? Hoe l' brodar, s krme pobegavna provu, nai onde
lek za spasenjeu kotac kad se s morskim valom hvata brod?
HORPrva antistrofaStarim bojim kipovima pohitah,tvrdo uzdam se u
bogove,straan grad kad udari o kapije,od stra stadoh vinjima na
molitvu,pomo gradu da nam dadu.
ETEOKLEPa molite se koga koplje dumanskoda skri. Nije l' to u
bojim rukama?Al' bozi, kau, sruen ostavljaju grad!
HORDruga strofaNikad za mog veka s njim ne rasto sezbor boanski!
Ne videla da mi gradod juria pada, plamen dumanskida mi vojsku
zatire!
ETEOKLENe eli propast moju zovu bogove!Poslunost majka ti je
svakog uspehai zatitnica eni. Tako stoji stvar.
HORDruga antistrofaDa! Al' snaga boja jo je monija.Mnogo puta
ona ti u jadimataman oblak oajanja ovekuispred oka rastera.
ETEOKLEMukarev poso: rtve klati bozimai hrabro boriti se s
neprijateljem,a tvoj je: utati i kuu uvati.
HORTrea strofaSamo boja milost grad nam uva jo,bedem daje otpor
eti dumanskoj.Za to l' kar zasluujem?
ETEOKLENe, ne branim ti bogove da potuje,al' graana ne pretvaraj
u straljivce!Umiri se i strahu ne predaji se!
HORTrea antistrofaOvas uh neuven, straan urnebes,tresui se od
stra dooh u tvru svetom selu ovome.
ETEOKLEA pogine li ko il' rane dopane,ne udarajte u pla i u
kuknjavu!Jer tim se Arej hrani krvlju junakom.
HOROVOAI ujem kako breku besni atovi!
ETEOKLEPa uj, al' nemoj da ih uje suvie!
HOROVOAVe grad je opasan, i zemlja stenje sva!
ETEOKLEZar nije dosta to se zato brinem ja?
HOROVOABojim se: pred vratima sve jai urnebes!
ETEOKLEUmukni, graani da nita ne uju!
HOROVOAOh, zbore nebeski! Ne izdaj bedema!
ETEOKLEZatvori, sto mu jada, usta pogana!
HOROVOAU ropstvo ne dajte me, gradski bogovi!
ETEOKLEZarobljava ti sebe sama i sav grad!
HOROVOAO silni Dive, udri gromom dumane!
ETEOKLEO Dive, kakav li to enski stvori rod!HOROVOABa bedan ko i
muki ako padne grad.
ETEOKLEPred kipovima zar e opet kukati?
HOROVOAJer strah mi hvata jezik zbog maloduja.
ETEOKLEUini mi malenu ljubav, molim te!
HOROVOAto bre kazuj, i ja brzo doznau!
ETEOKLEUuti, jadna, da mi narod ne plai!
HOROVOAPa utim. Sudbu svoju trpeu ko svi!
ETEOKLETu re ti vie volim nego prethodne.Jo neto: pomeri se od
tih kipovai toplo moli da nas bozi pomognu!Sad uj i moju molitvu, a
potom tipeanom sveanim zazovi bogoveHeleni ko to ine rtvu
prinose,da svoje ohrabri i od stra izbavi!A bozima to brane grad i
zaviaj,to polja uvaju i trg nam nadziru,i Dirki izvoru i naem
Ismenu,ja obriem: na dobro svri li se svei otadbina spase, krvlju
jagnjadiorosiu oltare boje, klau bikove,pobou spomenike, ruhom
dumanskimi plenom koplja sveti iskitiu dom.I ti se tako moli, al'
bez jecanja,i nemoj divljim piskom pitat uzalud:jer time nee svom
umai suenju!Junaka meem est, a sedmi biu ja,ko jake protivnike
vojsci dumanskojna izlaze od kula, sedam kapija,od hitrih uhoda dok
vesti krilatejo ne stignu i s nevolje se raire!(Ode.)
DRUGA POJAVA
Hor.
PRVA STAJAA PESMA
Prva strofaVolela bih da se smirim,ali strah mi ne da
mira,brige, druge srca moga,jednako mi stravu jare.Strah me eta oko
zidadrem kao golubicakad joj s gnezda guja ljutagrabi decu,
golubie.Dumani se sa svom silomna bedeme nae penju!ta li e se sa
mnom zbiti?Sa svih strana eno padai rui se na graaneotra tua od
kamenja!Vinji bozi, deco Divu,snagom svojom spasavajtegrad i narod,
pleme Kadmovo!
Prva antistrofaMoete li naselitizemlju lepu no je ova,ostavite
l' dumanimaova polja, njive plodne,Dirkin izvor, njenu voduod svih
voda najzdravijuZemljodra to je aljei s njim erke Tetijine?Zato,
bozi grada naeg,na dumane izvan zidajad i bedu navalite,oruje im
unitite,sve ih morom pomorite!Slavu dajte graanima,spasenjem ih
obradujte,svoje selo sauvajte,plane molbe usliite!
Druga strofaAo jada, grad kad stariko plen koplja u Had padai u
sitan prah se mrvi, Ahejac ga s bojom voljomsramno bije i razara!A
enskinje vee, robi,lele, mlado ko i staro,za kosu ga grabi, vue,ko
krd goni, ruho kida!Grad se prazni, pla se ori,roblje, cii, piti,
vriti!Strah me takve sudbe teke!
Druga antistrofaJadna li je verenicato pre roka izabranamenja
kuu za put mrzak!ta to kaem? Sreniji jekoga sebi samrt uze.Grad kad
strana uzme vojska,lele, mnogi jadi svanu!Jedan drugog vue, koljena
sve strane oganj prati,nebesima dim uzlee:sveta mesta kalom
prljakrvnik ljudski besni Arej!
Trea strofaUlicama huka, buka,mrea pae grad ko bedem,borac borca
kopljem gaa;a nejai vriska stoji:tek je majka podojila,sva u krvi
cii, piti!A brat brata pleni, pljaka,a pljakaa sreta pljaka,a
praznova praznov zove,pusta blaga s njim da grabi, da nagrabi od
svih vie.ta da sada oekujem?
Trea antistrofaPlod svakojak rasut lei,bol te kida kad ga
vidi!Oajni su domaini.Mnoge dare zemlje tedreu gomili pomeanenose
vali nitkovia!Mlada ena zarobljenapodnosie nove jadena postelji s
muem srenim jakim gordim dumaninom,al' se nada crnom krajui
prestanku muke ljute.
DRUGA EPISODIJA(TREI IN)
PRVA POJAVA
Glasnik, Hor.
VODILJA PRVOG POLUHORAGle, drage, ako dobro vidim, uhodnik
nov izvetaj o vojsci nosi argivskoj,a hitre noge kao krila nose
ga!
VODILjA DRUGOG POLUHORAA eno i sam hita car, sin Edipov,da od
glasnika tane vesti saslua.Ni njemu urba ne da korak da uspori.(S
jedne strane pozornice dolazi Eteokle s velikompratnjom junaka, a s
druge pasnik.)
DRUGA POJAVA
Eteokle, Glasnik, Hor.
GLASNIK(Eteoklu)O dumanima sve to znadem kazau,i koja vrata
svakom kocka odredi.Ve Tidej galami do vrata Pretovih,a vra mu ne
da prei preko Ismena,jer rtva dobrih nije dala znamenja.A Tidej,
besan, udan borbe krvave,uscikto se ko zmaj kad podne prigrejei
kori vraa, mudrog sina Eklova,zbog straha da se borbi, smrti
uklanja.Kad vie, tresu mu se guste kite tri,na lemu griva, a sa
tita seje strahi trepet zveka praporaca medenih.Na titu svome gordo
nosi znamenje:treperi nebo sjajem zvezda osuto,na sredi tita jasan
mesec sija pun,svih zvezda kruna, tamne noi zenica.I tako pomaman u
gordu orujukraj reke vie, udi bitku junaku,ko at to brke, fre, pa
se propinjekad uje trubu, al' ga uzda ustee.Na njega koga alje? S
vrata Pretovihkad padne zaklop, ko e za njih jamiti?
ETEOKLENi jedan ukras ne plai me ratniki,nit kakav znamen moe
mene raniti bez koplja praporac i kita ne biju.A ona no to puna
zvezda nebeskih,na titu sja i trepti, kako ree ti,ta ludost moe
nekom zloslut biti vra.Jer nosiocu toga gordog znamenjamrak noni
padne l' kadgod mrtvu na oi,to podesno i s pravom postae mu no;sam
sebi on je takvu drskost proreko.A vrsnog Astakova sina
postavljamza branioca vrata protiv Tideja;on, kolenovi, presto
Stida potujei mrzi svako razmetanje oholo.On spor je na zlo, al' se
kloni ina zla.Od Zmajevia, to ih Arej sauva,on vue lozu, ove zemlje
pravi sin, Melanip. Arej kockom sam presudie.A Pravda, naa krv, u
borbu alje gaod koplja dumanskog da majku zatiti.(Melanip odlazi s
jednim delom pratnje.)
TREA POJAVA
Svi ostali bez Melanipa.
PRVI POLUHORPrva strofaDobra kob da prati borca naegadali bozi!
Za grad na on u bitkus pravom ide! Ali strah me gledatijunaci gde
nam liju krv,za svoje drage umiru.
GLASNIKDa, dali bozi da ga dobra prati kob!Kapanej vrata
Elektrina odabra.On din je drugi, vei jo od Tideja,razmetljivost mu
snagu ljudsku prelazi.On strano preti kulama to ne do bog:jer on e,
kae, hteo bog il' ne hteo,na grad razoriti, ni Divov s neba gromod
napada ga nee moi spreiti!A munje sev i tresak nije drugo za njno
arko sunce kad u podne pripekne.Ko znak na titu blista bog
ognjonoa,u ruci lu mu gori to mu oruje a zlatna slova kau: Grad u
spaliti!"S junakom takvim ko e megdan deliti?Junaka ima l' smela za
tog hvaliu?
ETEOKLEAl' klincem i taj klinac izbiemo ve!Na ludu glavu,
ljudsku pamet oholu,ve usta sama pravu tubu podiu.Kapanej prihvata
se posla, preti tek i rui boga i, veselja tata pun,tek mlati praznu
slamu; smrtan stvor,on Divu alje penu rei oholih!Al' znadem s
pravom da e munja gromovnaba njega stii, ali nee liitina sunev ar,
kad upre arka priega!A borac za nj je, ma koliko brbljao,Polifont
jaki stavljen, hrabar pregalaci pouzdana straa, a pod
zatitomArtemide i drugih sklonih bogova.Ko dalje, kazuj, koja vrata
odabra!
DRUGI POLUHORPrva antistrofaPogino ko tako preti gradu mom!Hod
mu strela ustavila gromovnapre no u moj prodre devojaki stani
kopljem svojim prokletimiz odaje me izbaci!
GLASNIKI dalje kazau za vrata ostala.Eteoklu kao treem trei
zatim drebiz prodrmana medna lema iskoi, da vodi odred Nejitovim
vratima.I konje to pod uzdom breku pomamnozaokree da ona vrata
napadnu.A emovi im stranim jee krgutom,iz nozdrva im s penom zelen
sue plam.A nemalo i njegov tit je ukraen:uz merdevine uspinje se
oklopnikna kulu dumansku, osvojit rad bi je;i ovaj galami, a slova
kazuju:Ni Arej nee mene s kule sruiti!"I na tog branioca alji
smeonaod ropskog jarma da nam spase grad!
ETEOKLEBa takva poslao bih; s nekom sreom gave poslah, gizda su
mu jake miice;to sin je Kreontov, Megarej, zmajski soj.Od brektanja
i puste njiske nee onzacelo prepasti se, vrata ostavit,no il' e
mrtav majci negu platitiil' dva e borca i na titu tvravuosvojit,
ocu dom da plenom okiti!Sad kazuj druge hvalie, ne krati mi!
PRVI POLUHORDruga strofaUspeh elim braniocu doma mog,a zla srea
onima priskoila!Srce besno naem gradu smeje se,nek zato Div ih
osvetniksrditim okom doeka!GLASNIKA etvrti to dri vrata
susednaAtene Onke, s vikom stranom prilazi.To visoki je Hipomedont,
pravi div.On vrti celim suncem, titom okruglim.Zadrhtah i sam,
otvoreno priznau.Zacelo nije bio rukotvorac loko izradi na titu ovo
znamenje:iz usta Tifon hakom plam izbacuje,dim crn mu leti, arkog
ognja hitri brat.U zavojima zmije se vijugajuna ispupenom titu svud
po ivici.Sam vie, galami, ko Arej pomaman,ko bakha mahnita, iz oka
sipa smrt.Pred borcem takvim treba biti oprezan,jer strah se ve na
vratima razmahuje.
ETEOKLEPre svega, onde sedi Onka Paladado vrata blizu grada,
mrzi svaki bes,od gnezda odbie ga ko adaju srditu.Odredih Enopova
sina smeloga,Hiperbija, za borca protiv borca tog;on rado udes
ogledae u nudi.I stas mu, srce, a i sjajno orujebesprekorni su,
Hermo veto zdruito.Jer s protivnikom skobie se protivnik,na
titovima ljute nose bogoveu borbu: ognjoliju Tifona on,a oca Diva
junak na, Hiperbije,na titu Div mu bije munjom gromovnom.Boanstva
ta su stari poznanici ve,i jai s nama idu, s njima slabiji.Tifona
toga Div u boju savlada,i Diva niko poraena ne vide!Dabome, junak
na junaka jurnue,al' smiso znaka zbori za Hiperbija,i Div na titu
bie spas mu zaista!
DRUGI POLUHORDruga antistrofaNadam se, jer dumanina
Divova,nakaznoga podzemnoga demona,na svom titu nosi, gad i
ljudimai bogovima besmrtnim, na vratih glavu razbie.
GLASNIKDa bude tako! I o petom sada uj!Pred peta vrata
postavljen je, Severna,do groba Amfiona, sina Divova.U koplje uzda
se i vie ceni gano boga, vie nego vid svoj oinji,i njim se kune da
e Kadmov sruit graduz prkos Divu. Tako zbori krasni sinto planinka
ga rodi, mladi, ali div.Na obrazima tek mu malje probile,razvijen
cvet je, kosa gusta buja mu.Al' ud mu divlja, ne slae se s imenom i
stravine mu oi. Tako prilaziPartenopej iz Arkadije, naselac.Za doek
lep on Argu vratit eli dugi naim preti kulama al' ne do bog!Na
vrata naa ne kree neokien:na mednu oblu titu, tela zatiti,on grdnu
nosi bruku grada Kadmova,krvolonicu Sfingu, sjajno kovanui na tit
jakim pribijenu klincima;Kadmejca jednog svojim stisla kandama,a na
nju prosuo se oblak strelica.On u boj kanda ne stie ko
najamnik,dugaak put mu nee biti sramotan.
ETEOKLEOh, kad bi bozi hvaliama timza drske pretnje pravu dali
nagradu,zacelo ne bi traga od njih bilo nikakva!I tom Arkaaninu
vitez nao se,ne razmee se, ruka zna mu samo rad,a to je Aktor, brat
junaku reenom.On nee dati da se jezik razmeebez dela, da na vrata
uliva se jad,a ni da prodre nasilnik to oholona titu nosi mrske
grabljivice znak.Na nosioca gnev e ona izlitipod bedemom kad grad
se na nju srui gust.A s bojom voljom re mu bie istina.(Aktor odlazi
s jednim delom pratnje.)
ETVRTA POJAVA
Svi ostali bez Aktora.
PRVI POLUHORTrea strofaU srce mi rei prodiru,od stra cela mi se
kosa kostrei,probie mi ui hvalamati kleti ljudi! Da ih bogoviu
zemlji satru Kadmovoj!GLASNIKO estom sluaj! On je najtrezvenijii
snagom prvi junak, Amfijaraj vra:za vrata Homolojidina odabran,on
mnogo psuje pomamnoga Tideja,ubicom zove ga, sejaem zabuna,i Argu
uiteljem svakojega zla,pandurom Srda, slugom krvi svakoje,Adrastu
savetnikom ove nevolje.A potom na tvog brata, na tu nesreu,na
Polinika, oi svoje upravii na dvoje mu kobno ime rastavi,naposletku
mu ove rei izusti:Eh, lepa li i bogu mila podviga,lepote li kad rei
o tom uje unuad!On s tuom vojskom provali da unitigrad predaka i
zaviajne bogove!I ko e majci ljute rane vidati?Kad otabinu svojim
besom zarobi,zar moe ona da ti bude saveznik?Ja, vra, tu grudu
svojom krvlju zaliu,i raka bie meni zemlja dumanska!Sad u boj! Znam
da neu mreti neasno!"To ree gatar mau titom okruglim,na titu mednom
znaka ne bi nikakva.Ne eli init se no biti najbolji.On iz dubine
srca svoga bere plod,odakle mudre niu misli, saveti.Na nj, kaem,
alji borce mudre, odline,jer straan je ko bogu potu odaje.
ETEOKLEAh, kakva sudba spoji pravednika togsa zlikovcima, s onim
bezbonicima?U svakom poslu nema gorega ti zlaod loa drutva, slatka
ploda nema tu:na njivi greha ovek anje samo smrt.Ukrca li se u brod
ovek poboans neobuzdanom ruljom, na zlo gotovom,s tim bogu mrskim
skotom i on stradae;a ovek poten udrui l' se s ljudimato goste rue,
a za boga ne mare,i s njima mimo pravdu isti deli plen,svedostinim
ga biem udarie bog.I tako vra e, mislim sina Eklova,taj ovek
trezven, dobar, pravedan i sveti velik prorok, s voljom
Divovomutonut u mrak, jer se, umu prkosesa prznicama zdrui, ljud'ma
bezbonim,to drugim putem nadaju se vratiti.Na vrata, mislim, nee on
ni napasti,ne, to bi kukavica bio, straljivac,no znade da u borbi
mora stradati,donesu l' roda Loksijina prorotva.Al', ipak, slau na
nj junaka Lastena,uvara vrata, gonioca stranaca,to duhom star je,
ali krv mu momaka,i voli utat il' otkrivat istinu,a vid mu iv, i
ruka svagda gotovada odbije od tita koplje baeno!No ljudska srea
dar je samo nebeski.(Lasten odlazi s jednim delom pratnje.)
PETA POJAVA
Svi ostali bez Lastena.
DRUGI POLUHORTrea antistrofaujte li molbe pravedne,dajte, bozi,
da nam eva zapeva,bojnu buru silna koplja tanavrn'ge na doljake!
Divov grompred kulama ih satro sve!
GLASNIKZa sedmog sad za sedma vrata kazau,za tvoga brata, kakvim
kune kletvamaon Kadmov grad i sreu njemu eli zlu.Kad na kule se
popne, zemlji javi se,i pean zapeva, i klikne s pobede,sukobie se s
tobom, pae zajedno,il' iva skvrnioca, gonioca svogizgnanstvom
kaznie, sramotom jednakom!Polinik tako na sva usta galami,te domae
i krvne zove bogovena elje da mu glednu i sve ispune.A nov i
sjajan, lepo sveden ima tit,na titu tome dvostruk izdeljan je
lik.Tu junak blista, sav u zlatnu oruju,i neka ena s njim to mudro
vodi ga.Nju Pravdom zovu, ko to slova svedoe:oveka tog poveu kui,
on e gradzauzeti i pod krov ui oinski."To oni onde izmislie
dumani.Sad sam prosudi koga treba poslati!Za izvetaj me nikad nee
koriti, sam promisli, jer ti si krmar dravi!(Ode.)ESTA POJAVA
Eteokle s pratnjom, Hor.
ETEOKLEBesomuna i bogu mrska grdinjoti, jadno moje Edipovo
koleno!Vaj meni, sad se vri kletva oeva!Al' nije red ni plakati ni
kukati,jo groznija da ne izbije kuknjava!A brzo znaemo ta znamen
Svadljivev na Polinika mislim nagoveuje;da l' povratak mu znae
slova od zlatana titu to ih bezumlje mu blebee.A Pravda, erka Divu,
kad bi delo mui pamet vodila, to moda bilo bi.Al' ni kad s majinom
se rasta utrobom,ni kada sisa, a ni kad se zamomi,ni onda kad ga
brada mrka obuze,na njega vinja Pravda nikad ne glednu,pa nee,
mislim, ni u ovoj nevoljito zaviaju sprema je, pomoi mu.Ta ime
Pravde s pravom la bi postalo,da pomogne oveku, ljutu svadljivcu!S
tom nadom idem, sam u s njim se pobiti, ko vee pravo ima na to nego
ja?Car na cara, brat na brata i dumaninna dumanina idem!(svojim
pratiocima)Bre tozlukeponesi, koplje i od strela zaklon
tvrd!(Pratioci odu. Eteokla hor zadri.)
SEDMA POJAVA
Eteokle, Hor.
HOROVOAO sine Edipov, od sviju najdrai,u gnevu s onom huljom ne
jednai se!Ta Kadmovia dosta je, s Argivcimada megdan dele, krv ta
moe zaspati.A pogube li braa jedan drugoga,te ljage vreme nikad nee
oprati!
ETEOKLENo zadesi li koga bez sramote smrt,nek bude! To je mrtvu
dobit jedina.Od spoja nesree i bruke slave nikada!
PRVI POLUHORPrva strofaZa im udi, sinko! Nek te pomamai ta
srdnja ne zanesu. udnje besugasi u zametku!
ETEOKLEJer strano delo brzo kraju goni bog,nek vetar nosi
Kokitovim valimasvu, Febu omraenu, lozu Lajevu!
DRUGI POLUHORPrva antistrofaiva i estoka udnja ee teda plod
gorak ponje, krv da uiniza koju sanka nema.
ETEOKLEAl' mrska mrana kletva oca dragogabez suza, suva oka
lebdi, govore:dobitak prei je no udes docniji.
PRVI POLUHORDruga strofaNe hitaj, jer nee ra postatiako ivot
spase! Srda u kuunee jurnut s mranom burom, dokle bogiz ruku rtvu
prima.
ETEOKLEAl' bog ve davno na nas vie ne misli,tek jedno, naa
propast, bie njemu slast!Pa suenju i smrti ta da laskam jo?
DRUGI POLUHORDruga antistrofaNe! Sad je ona uza te, a moda
edemon ljuti s vremenom se stiatii ko vetri blago zaarlijati,a sad
jo besno duva.
ETEOKLEDa, Edipove kletve besno previru,i iva istina su slike
moga sna,u borbi deliemo blago oinsko.
HOROVOAMi tebi nismo drage, al' nas posluaj!
ETEOKLEGovorite to mogu, al' ne duljite!
HOROVOANe idi putem tima sedmim vratima!
ETEOKLEOtrica reju nee mi zatupiti!HOROVOAI pobedu bez borbe
bozi potuju.
ETEOKLEAl' borac ne sme takve rei voleti!
HOROVOATi eli prolit krvcu brata roenog?
ETEOKLEKad bozi hoe, nee od zla pobei!(Ode.)
OSMA POJAVA
Hor.
DRUGA STAJAA PESMA
HORPrva strofaUasna je iskopnica,to ne lii na boginje,istinita
zloslutnica, ona Srda to je Edipu svom gnevu mahnit prizva,da se
ljute ispune mu kletve.A nju budi svaa edomorka.
Prva antistrofaelik ljuti, nemilosni,stranac, doljak,
naseljenikiz Skitije, Halibljanin,kocku baca, blago deli,boravite
svakom dajekoliko mu dosta kada padne;silnih polja nee im
deliti.
Druga strofaA kad jedan smakne drugog,oba brata kada padnu,i kad
zemlja zaviajnacrne krvi napije se,ko e krvcu okajati,ko li pranjem
oprati je?Nova muka kue ovespojie se s jadom starim!
Druga antistrofaStaro kaem sagreenje,ispatanje brzo
stie;narataju doe treem, Laj ne slua Apolonakad u Piti u
presvetojre boansku triput ree:Bez podmlatka ako umre,svoju spae
otadbinu."
Trea strofaStrast bezumna ponese ga,sam on sebi rodi sudbu:sin
mu Edip oca ubi,pa obljubi majku svoju,svetu njivu gde sam nieon
zaseja semenom krvavim!Zaslepljene verenikegreno svede
bezumnitvo.
Trea antistrofaKo talasi jadi idu,jedan pada, drugi rastetriput
vei, i on najzadve na krmu gradu skae.Ova kula jo e branikda nam
bude samo kratak trenut.Al' kad padnu vladaoci,sve se bojim, pae i
grad.
etvrta strofaStara kletva sazrela je,ispuni se, ali skupo:jadi
minu siromane,a oveku hlebojeisilna srea kad se nadme,on tovare s
lae baca.
etvrta antistrofaTa kome su i bogovii graani i svet ceotol'ku
potu odavaliko Edipu onih danakad pogubi crnu moru grabilicu
hrabrih ljudi?
Peta strofaA kad jadan doe sebii nesretni brak svoj vide,nije
mogo bol podneti;zanet besom sva zla stvori:rukom kojom oca ubiizbi
oi a one mubehu bolje nego deca!
Peta antistrofaI sinove prokle svoje,ljute kletve, gorke rei,na
krv svoju srdit metnu:gvoem ljutim u rukamaneka jednom blago
dele!Strah me, sad e hitra Srdabrzo kletvu izvriti!(Dolazi
glasnik.)
TREA EPISODIJA(ETVRTI IN)
PRVA POJAVA
Glasnik, Hor.
GLASNIKAl' ne bojte se, deco, nego majina!Od ropskog jarma ovaj
grad se izbavi!Sva razmetanja gordih ljudi padoe,ve bura minu,
vreme se razvedrava,od vala nijedan se u brod ne izli!Ta kule
brane, a na vrata sedmoramegdanu vine borce postavismo
svud.Odolevamo na est vrata odlino,a samo sedma sveti vo
sedmoriceApolon odabra zbog starog Lajevazbog bezumlja da zatre
porod Edipov.
HOROVOAA ta se gradu naem novo dogodi?
GLASNIKGrad osta ceo, ali braa careviod svojih ruku pogiboe
junaki.
HOROVOAKo? ta to ujem? Strah mi rei pomuti!
GLASNIKBez ljutnje sada uj me: porod Edipov
HOROVOAZar dotle dospeli? Al' kai teki jad!
GLASNIKTo znaj: sa zemljom jedan drugog sastavi.
HOROVOAVaj meni jadnoj! Tu naslutih nesreu:i tako bratskim
smakoe se rukama!
GLASNIKObojicu ih isti demon ugrabi,on kosi, rastura tu kuu
zlosrenu.Veseliti se moe, a i plakati:jer grad se izbavi, a dve
stareine,dva gospodara ljutim skitskim elikomsvu imovinu meu se
podelie.Al' zemlje koliko im treba za raku,nasledie, po kobnoj elji
oevoj!Grad ouva se, ali grudu zaliekrv brae carske, jedan ubi
drugoga.(Ode.)
DRUGA POJAVA
Hor.
TREA STAJAA PESMA
HOROVOASilni Dive i vi, vinji bozi,branioci naeg zaviaja,verna
strao Kadmovih bedema,da l' da klikom spasiocu kliemto nesreu
odbaci od grada,il' da udes oplakujem voabez podmlatka to padoe
jadni?Ve njihovo kae kobno ime:u razdoru i prepirci ljutojzbog
bezbone poginue udi.
HORPrva strofaMrana Kletvo Edipova,ti na deci ispuni se, ledna
jeza obuze mi srce.Nad njihovim pevam grobomko tijada tubalicukad
im doznah za smrt jadnu krv prolitu! Zla im sudbaljuta koplja
naperila!
Prva antistrofaIzvri se a ne klonustrana kletva roditeljska;sve
to skrivi nevera Lajeva.Savlada ga briga za grad,al' ne stare boje
rei.Avaj, avaj, nesrenici,in neuven izvriste:beda stie neizrena!(Na
nosilima donose mrtve Eteokla i Polinika.Za njima narod u
povorci.)
Druga strofaAli sve je oevidnojasna re je glasnikova:dva su
bola, dve nesreejedna drugom izazvane,dva udesa ispunjena!ta da
kaem? A ta drugonego kui muke muka?Al' u buri plaa, drage
Druga antistrofau glavu se udarajte, veslom plaa bol
pratite!Bura plaa neprestanopreko reke Aherontaprati amac jadovitii
u jedra duva crna;sunce nad njim nikad ne sja,a sve nosi u mrak
veni.(Dolaze Antigona i Ismena.)
EKSODA(PETI IN)
PRVA POJAVA
Hor, Antigona i Ismena.
HOROVOAAntigona stie i s njome Ismenada brai odadu alosnu
potu,za pokojnom braom da udare u pla, iz njihovih dragih
sestrinskih grudinesumnjivo dostojan jeknue jauk.Mi doznasmo pre
njih, i zato je pravoda bolnu i alosnu zanemo pesmui Srdi i Hadu,pa
gorak da pevamo pean.(Nosioci spuste mrtvu brau na zemlju; njima
pristupaju sestre,i Antigona, dok hor peva iduu pesmu, sedi pored
Polinika,a Ismena pored Eteokla.)
HORLele!O sestre najjadnije od svih na svetuto devikim pasom
haljine pau!Ah, uzdiem, plaem, bez ikakve laija od srca tuim,
iskreno alim.
TUALJKAPrva perikona
PRVA POLOVINA HORALele, lele, bezumnici,ne sluaste svojih
dragih,nesree se ne bojaste!Dom oinski, nesrenici,kopljem svojim
istraiste!
DRUGA POLOVINA HORAGrob naoe jadni jadanna razvalama kue
svoje!
PRVA POLOVINA HORAOh, uasa! Oh, uasa!Kuu svoju raskuistesamovlaa
eljni gorkog,sad vas gvoe pomirilo!
DRUGA POLOVINA HORASve to ree otac Edipsad izvri mona Srda!
Prva strofaPRVA POLOVINA HORAU srce se udarie,u srce se
pogodie!Bratske grudi bratac probi!Avaj, avaj, nesrenici!Avaj,
kletve s kojih onijedan drugom smrt zadae!
DRUGA POLOVINA HORATi spominje udar smrtnito im srui dom i
ivot;bes ih skoli neumitani nesloga to je otacsvojom kletvom na
njih svali.
Prva antistrofaPRVA POLOVINA HORAI po gradu lelek letiuzdiu im
tvrde kule,i junaka stenje zemlja;drugima e ostat prestoradi kog ih
stie udes,radi kog se zavadie,i smrt najzad odnese ih.
DRUGA POLOVINA HORAGnev podeli imovinu,jednak deo dopade ih!Na
njihova posrednikasvi se ljute prijateljia ni Arej ne bi
voljan!
Druga strofaPRVA POLOVINA HORALee gvoem pogoeni,pogoene gvoem
eka zapitae kogod: A ta?" oinskoga groba deo.
DRUGA POLOVINA HORADom ih prati oaloen,njegov lelek srce
para,sam po sebi tuan, jadan,gorka srca, tu radosti;iz dubine srca
plaem,i dok alim dva vladara,srce vene, sahne, gine.
Druga antistrofaPRVA POLOVINA HORAO jadnima smem da reknem:mnogo
gradu skrivili sui dumanskoj vojsci celoj,kojoj mnogi izginue.
DRUGA POLOVINA HORANjina majka od svih enaroditeljke to se
zovuvekom bee najjadnija.Za svog mua uze sina, i s njim jadna ove
rodi,to u borbi bratskom rukomjedan drugog pogubie!
Trea strofaPRVA POLOVINA HORABratska ruka, al' krvava,i nemila,
strana ranauinie kraj razdoru,ludim, besnim prepirkama!
DRUGA POLOVINA HORAMrnje nesta, a sa prahomkrv se smea
prolivena,a braa su jedne krvi!Svai bee strog sudija,s Ponta
doljak, dete ognja,otar elik, a strog beei delilac blaga, Arej,on
izvri kletvu oca!
Trea antistrofaPRVA POLOVINA HORAAvaj, avaj, brai jadnojjadi
stigli bogodani!Pod njihovim pod telimaneizmernog bie blaga!
DRUGA POLOVINA HORANa njihovoj lozi, avaj,mnoge muke
procvetae,naposletku strane kletveotrim klikom zakliktae,celo
stablo oborie.Znak pobedni Ati stojina vratima gde su pali,i demon
se potom smiri.(Jedna polovina hora stane pored Antigone oko
mrtvogPolinika, a druga pored Ismene oko mrtvog Eteokla.)
EpodaANTIGONATi udarcem udar vrati!
ISMENAA kad ubi, i sam pade!
ANTIGONAKopljem brata ti pogubi!
ISMENAA od koplja ti pogibe!
ANTIGONANesrenie jadni!
ISMENAMuenie jadni!
ANTIGONASuze moje nek se rone!
ISMENANek se ori pla i lelek!
ANTIGONAMrtav lei
ISMENAPoto ubi!
Druga perikopaStrofa
ANTIGONALele!
ISMENALele!
ANTIGONAOd bola mi besni dua!
ISMENAU grud'ma mi srce stenje!
ANTIGONAAh, jadnie nad jadnike!
ISMENAI ti, jadni zlosrenie!
ANTIGONAOd bratove pade ruke!
ISMENATi pogubi brata svoga!
ANTIGONADvojaka je re to!
ISMENADvojak je to prizor!
ANTIGONAKraj tolikog jada mi smo.ISMENASestre pored brae
ovde.
ANTIGONA I ISMENAAvaj, Sudbo, emerna i huda,o svetena senko
Edipova,crna Srdo, doista si mona!
Antistrofa
ANTIGONALele!
ISMENALele!
ANTIGONAJadi ovi straan prizor!
ISMENANa povratku ih meni zada!
ANTIGONAUbi, al' se ne povrati!
ISMENAZla se rei, al' pogibe!
ANTIGONAPogibe nam, lele, lele!
ISMENAI ovoga ovde ubi!
ANTIGONAO alosna kuo naa!
ISMENANeizrena tugo naa!
ANTIGONABrao naa rano ljuta!
ISMENAOd megdana krv jo kaplje!
ANTIGONA I ISMENAAvaj, Sudbo, emerna i huda,o svetena senko
Edipova,Crna Srdo, doista si mona!
Epoda
ANTIGONATi ih vide amo stiu!
ISMENAA ti odmah iskusi
ANTIGONAKad se vrati zaviaju
ISMENAI s njegovim kopljem sasta.
ANTIGONAJadne l' kue!
ISMENAta podnese!
ANTIGONAAvaj, muke!
ISMENAAvaj, bola!
ANTIGONAKui naoj i svoj zemlji!
ISMENAI jednako meni samoj!
ANTIGONAAvaj, avaj, care jada!
ISMENAAh, jadnici najjadniji!
ANTIGONA I ISMENAAvaj, rtve grenog besa!
ANTIGONAGde emo ih sahraniti?
ISMENAGde je mesto najasnije.
ANTIGONA I ISMENAPored oca jad e lei!(Dolazi glasnik Vea.)
DRUGA POJAVA
Antigona, Ismena, Glasnik, Hor.
GLASNIKOglasiu to eli i to odluivlast narodna u ovom gradu
Kadmovu.Eteokla to se gradu odan pokazanareuje da draga gruda
pokrije:jer, mrze dumanina on smrt odabra,te asno pade za otaca
svetinje,ko mladim borcima to pasti prilii;za njega takvu donosim
vam zapovest.A mrtva Polinika, brata njegova,odbacit morate da
psima bude plen,jer on bi zemlju unitio Kadmovu,boanstvo neko da mu
koplje ne sprei.Prokletstvo teko zaviajnih bogovai mrtva gonie ga,
jer ih pogrdii stranu vojsku die da nam srui grad.Od ptica
krilatica to je zapovest ko platu neka primi raku sramotnu!I niko
ne sme da mu grobni naspe hum,ni potu da mu oda glasnim ridanjem,ni
srodnici na ukop da ga otprate!To vlasti grada Kadmova
zakljuie.
ANTIGONAJa ovo kaem Kadmejskim glavarima:mrtvaca ne htedne li ko
ukopati,ukopau ga ja! Kraj sve opasnostipogrepu brata svojega ne
stidim seto zapovest glavara neu posluat.Ko jednu decu jaka veza
vee nas krv majke jadne i krv oca nesrenog!I rado trpi s njim to
zgrei nerado,o duo, iva s mrtvim, s bratom roenim.Ni gladni vuci
nikad nee ovaj lekomadat! Niko tome nek se ne nada!Prirediu mu grob
i pogreb sama ja,ma bila enski stvor! Zemlje poneuu naborima ruha
svog, i sama usahraniti ga! To niko ne sme spreit mi!A s pregalakom
voljom gotov ide in.
GLASNIKJa savetujem: nemoj gradu prkosit!
ANTIGONAJa svetujem: ne zbori meni uzalud!
GLASNIKAl' narod strogo sudi kad se rei zla.
ANTIGONANek sudi! Ali ovaj bie sahranjen!
GLASNIKNa koga mrzi grad, ti tome sprema grob?
ANTIGONAVe sami bozi potu njemu odae.
GLASNIKDa, dok jo zemlju u opasnost ne gurnu.
ANTIGONAPodnesen jad on jadan htede vratiti.
GLASNIKAl' mesto jednog sav bi narod patio.
ANTIGONAOd bogova ti Svaa zbori poslednja.Pogrepu ovog: nemoj
dalje zboriti!
GLASNIKSamovolja si, ali ja zabranjujem.(Glasnik ode. Antigona
se okree Ismeni i horu da jojpomotu da Polinika sahrani.)
TREA POJAVA
Antigona, Ismena, Hor.
HOROVOAAvaj, avaj!Strane Srde oholosti pune,vi krvnice grozne!
Evo ceorod Edipov istraiste listom!(Obraajui se mrtvom Poliniku.)ta
da ponem? ta da radim? ta u?Zar ja ne smem za tobom da plaem,zar do
groba ne smem da te pratim?Ali ja se bojim, strepim, dremod
graana.(Obraajui se mrtvom Eteoklu.)Al' za tobom naricae mnogi,a
taj jadnik u grob e bez suza,samo jedna zaridae sestra:a ko e se
ugledati na nju?(Hor se podeli na dvoje. Prva polovina ide s
Antigonomza mrtvim Polinikom, a druga s Ismenom zamrtvim
Eteoklom.)
VOA PRVE POLOVINEGrad kaznio ili ne kaznioone to za Polinikom
plau,mi emo ga ipak ispratitii sahranit.Jad je ovo Kadmovia
svijeh,a graani as ovo as onoza pravino uzimae delo.
VOA DRUGE POLOVINEA mi emo ovog ispratiti,jer to vlasti smatraju
za pravdu.S jakim Divom i bozima drugimgrad kadmejski on je
izbaviood propasti,da ga ne bi poklopili sasvimstrane vojske
pomamni talasi!
KRAJ