-
1
www.bastinaobjave.com
Eliksir sree
Autor: Ajatullah Mehdi Neraqi
Sa engleskog preveli: Omer Nakievi i Munir Ahmetspahi Izdava:
Fakultet islamskih nauka
Ovaj ponueni rad naem itateljstvu predstavlja skraenu verziju
djela Dami' As-Sa'adat od Nerakija. Skraenu verziju priredio je
Muhammed Bakir Ensari (Muhammad Baqir Ansari) i prvi put je
objavljena na engleskom jeziku u asopisu Tevhid (Tawhid) u etiri
nastavka. Zbog uestalih zahtjeva italaca ovog asopisa, lanci su,
prema rijeima izdavaa, prezentirani italakoj publici kao jedna
cjelina 1985. god, takoer na engleskom jeziku. U cilju razaznavanja
pitanja ta je islamska etika i koliko je nuno da ona nae
odgovarajue mjesto u naim muslimanskim krugovima, koji se esto gue
u vrtlogu materijalizma i koji su, izgleda, skoro zaboravili vjene
duhovne ljudske vrline, smatrali smo svrsishodnim da ovo vrijedno
djelo, u kraoj verziji, povezujui, ga u nekoliko meusobno
koherentnih cjelina, predoimo naem itaocu, jer nai sugraani, mnogi
najvjerovatnije, nee imati priliku da ga proitaju na engleskom ili
arapskom jeziku, niti da dou do trotomnog orginala na arapskom
jeziku. U nadi da e ovo djelo doprinijeti potpunijem upoznavanju sa
islamskom etikom i da e poveati interes za njenu primjene u ivotu i
kod italaca ovog podneblja, djelo je prevedeno na bosanski jezik i
prilagoeno ukusu naeg itaoca. Izdanje smo popratili dopunama,
posebno vezanim za izvore koji se u engleskoj verziji i ne
spominju, pa ga
u takvoj formi nudimo itaocu na naem jeziku. Uza sve ovo, ini
nam se da bi valjalo ukazati na jo neke momente. Djelo u kraoj
verziji na engleskom jeziku tampano je bez naunih akribija, a poto
se autor u svom izlaganju oslanja na Kur'an, hadis, rijei
istaknutih islamskih mislilaca, posebno ehli-bejtskih imama, morali
smo te injenice provjeravati na izvorima. Ovakav postupak smo
primjenjivali sa izuzetnom panjom kod hadisa. I tamo gdje smo
koristili termin predanje ili predaja ne misli se eksplicitno na
hadis, nego na neto to je kao tradicija prihvaeno i irokim
slojevima, a moda ponekad ima i doticaja sa hadisom. U takvim
sluajevima nismo ostavili ni tekst na arapskom jeziku, iako ga
prireiva na engleskom navodi, da se ne bi pomislilo da je hadis.
Tamo gdje smo mogli pronai u izvorima dotini podatak, pripisali smo
ga dotinoj osobi i naveli izvor. Da bismo itaocu skrenuli panju i
uputili ga da uoi jasnu razliku izmeu ovakve vrste predaje i
predanja u smislu Vjerovjesnikova hadisa, a pridravajui se
islamskog ehlisunnetskog kriterija, kod navoenja hadisa smo dali
pored naznake izvora i tekst samoga hadisa na arapskom, uz izvjesna
objanjenja u fusnotama.
-
2
Kod navoenja prijevoda kur'anskog teksta smo, kao podlogu za
izvjesnu injenicu, uporedo dali i tekst na arapskom sa naznakom u
fusnoti (Kur'an), a poglavlje i ajet
oznaili smo brojem. Napominjemo da je za ovu priliku koriten
prijevod Kurana od Korkuta, posljednje izdanje, da bismo izbjegli
eventualno, neku
drugu, moda i pristrasnu interpretaciju. Autor koji je istinski
sufija (islamski mistik, uslovno reeno), svojom milju kree se u
relacijama tesawufa. To je uoljivo na mnogim stranama teksta, to je
shvatljivo ako se zna da je glavna tema djela pitanje due u
kvalitetnom smislu, a da se glavna preokupacija tesawufa svodi
ipak, na moralni odgoj ovjeka, lijeenje bolesne due ovjeka, njegova
karaktera u smislu duhovnog ozdravljenja i formiranja komletne
linosti. U tesavvufskoj je to terminologiji poznato pod pojmom
kompletne linosti (savrenog ovjeka el-insan el-kamil). Autor je
ostao dosljedan svome metodu kroz cijelo djelo. Tako npr., kod
posmatranja
neke negativne pojave kod ovjeka u obzir bi uzimao ovaj slijed:
- definisati vrstu duevnog oboljenja; - zbog ega je i kako nastalo
to oboljenje; - ta je sutina te negativne pojave ili oboljenja,
mahane; - ta kau glavni islamski izvori, Kur'an i hadis o tome; -
sud i miljenje islamskih, mislilaca, veoma esto i'itskih. i -
tretman te bolesti ili nain lijeenja. Autor bi se veoma esto sluio
i poreenjem pozitivnog i negativnog karaktera linosti. Etika, u
islamskoj terminologiji ahlak, ubraja se u cjenjenije islamske
naune discipline. Tokom cijele blistave historije islama veliki
islamski teoretiari su se isticali u ovoj vrsti znanja i napisali
veliki broj dragocjenih djela.
Prema mnogim vrlo mjerodavnim miljenjima, jedno od zapaenijih i
opsenijih djela na ovom temu jeste, bez sumnje, Dami'u-Sa'adat
(Eliksir ree). Djelo je napisao islamski znanstvenik, sufija,
filozof i etiar Muhammed Mehdi b. Ebi Zer, Kalani, Neraki (Muhammad
Mahdi b. Abi Darr al-Kaani, al-Naraqi), i'ija, imamija. Neraki je
vlastitom ivotnom praksom i sam bio olienje islamske etike i njenih
vrlina. Djelo je napisano na arapskom jeziku i tampano u tri toma.
Neraki je umro 1211/1796/97. god. u rodnom mjestu Neraku, po kome
je i dobio ime,
a ukopan je u Nedefu u Iraku.
Bio je veoma plodan mislilac. Napisao je:
Iz oblasti prava (fikha):
1. Lawami'u-l-ahkam fi fikhi 'ari'ati-l-islam 2. Mu'tamidu--i'fa
fi ahkami--eri'a 3. At-Tuhwatu-r-ridawiyya
fil-l-masaili-d-didiyya
4. Anisu-t-tigara
5. Al-Manasiku-l-makiyya
6. Anisu-l-huggag
7. Risalatu salati-l-gum'a
8. Tagridu-l-usul
9. Anisu-l-mugtahid
10. Gami'atu-l-usul
11. Risalatu fi-l-igma
-
3
Iz oblasti filozofije i apologetike:
12. Gami'u-l-afkar
13. Qurratu-l-uyun
14. Al-Lama'atu-l-'ariyya 15. Al-Lam'a
16. Al-Kalimatu-l-wagiza
17. Anisu-l-hukama
18. Anisu-l-muwahhidin
19. arhu--ifa' 20. A-ihab at-taqib
Iz oblasti matematike, geometrije i astronomije
21. Al-Mustaqsa
22. Al-Mahsal
23. Tawdihu-l-akal 24. Risala fi ilmi uqudi-l-anmail
25. Risala fi-l-hisab
Iz oblasti etike:
26. Gami'u-s-sa'adat
27. Gami'u-l-mawa'iza
28. Muhriqu-l-qulub
29. Mukilatu nuhbat-l-bayan 30. Mi'ragu-s-sama'
Kod navoenja imena i naslova djela koristili smo DMG
transkripciju, a na ostalim smo mjestima pribjegli fonetskoj
transkripciji, to je blie govoru.
Prevodioci.
-
4
Rije autora
U ime Allaha, Milostivog Samilosnog
ovjek se sastoji od due i tijela; oboje su na svoj nain podlono
svojim bolestima i sklone zadovoljstvima u saglasju sa svojom
prirodom. Ono to oteuje tijelo je bolest, a ono to mu prua
zadovoljstvo lei u njegovom blagostanju, zdravlju i svemu onome to
odgovara njegovoj naravi. Znanost koja se bavi zdravljem i
bolestima tijela, naziva se medicina.
Bolesti due su loe navike i pokornost strastima., koje rastau
ovjeka i sputaju ga na nivo ivotinje. Zadovoljstvo due uvjetovano
je moralom i etikim vrijednostima koje uzdiu ovjeka ka mudrosti i
savrenstvu pribliavajui ga Allahu, d.. Znanost koja se bavi
prouavanjem slinih pitanja je etika - ahlak ('ilm ai-ahlaq).
Prije nego to ponemo raspravljati i analizirati glavne take
zadate teme, treba naglasiti da je dua ovjekova netvarna, da
egzistira neovisno od tijela i da je nematerijalna. Da bi se ovo
dokazalo postoje mnogi argumenti od kojih istiemo sljedee:
1. Jedna od osobenosti tijela jeste ta da kad god im se nametnu
nove forme i oblici,
ona naputaju i odbacuju svoje prethodne (prvobitne) forme i
oblike. U ljudsku duu, meutim, nove forme, bilo osjetilne ili
intelektualne prirode, ulaze neprekidno bez eliminisanja prethodno
postojeih formi. Naime, to uticajniji i intelektualniji oblici
ulaze u svijest, time se i dua vie ojaava, 2. Kada se neki od ova
tri elementa: boja, miris i okus pojave u jednom predmetu on
se transformie. Meutim, ljudska dua sva ova stanja apsorbira, a
da ne bude materijalno izloena njihovom utkaju.
3. Zadovoljstva koja ovjek stekne i iskusi posredstvom
intelektualnog saznanja jedino se mogu ticati due, dok ljudsko
tijelo u tome ne igra bilo kakvu ulogu.
4. Apstraktne forme i koncepti koje dua opaa su nesumnjivo
nematerijalni i nevidljivi. Zato i njihov nosilac, a to je dua,
mora takoer biti nedjeljiva, a samim time i nematerijalna.
5. ovjekova fizika svojstva primaju nove oblike putem ula, dok
mu dua opaa odreene stvari bez pomoi ula. Meu ono to ljudska dua
upija bez oslanjanja na ula, spada zakon o suprotnosti, odnosno
poimanje da je cjelina uvijek vea od jednog svog dijela, te drugi
slini principi. Nijekanje grjeaka to ih uine ula na raun due -kakve
su npr. optike iluzije - ine se uz pomo ovih apstraktnih koncepata,
iako potrebnu energiju za vrenje korekcija pruaju ula.
Poto je neovisno postojanje due potvreno, da vidimo ta je to to
joj prua sreu i zadovoljstvo, a ta je, opet, ini nesretnom i
bolesnom. Zdravlje i savrenstvo due lei u njenoj snazi
razumijevanja realne prirode stvari, a ovo razumijevanje moe je
izbaviti iz tijesnog zatvora poude, pohlepe i svih dragih okova
koji sputavaju njen razvoj i izgradnju do stepena ljudskog
savrenstva, koje se nalazi u ovjekovom pribliavanju Allahu (d..).
Ovo je cilj "spekulativnog znanja". Istovremeno, ljudska dua mora
da se oisti svih loih navika i osobina koje moe imati, te ih
zamijeniti
-
5
etikim i ispravnim nainom miljenja i ponaanja. Ovo je cilj
"praktinog znanja". Spekulativna i praktina mudrost su u korelaciji
kao materija i forma i jedno bez drugog ne mogu opstati. U osnovi,
termin "filozofija" odnosi se na "spekulativnu
mudrost", a "etika" na "praktinu mudrost". ovjek koji je ovladao
i spekulativnom i praktinom mudrou je mikrokozmiko ogledalo veeg
svijeta makrokozmosa.
ZNAENJE I PORIJEKLO AHLAQ-A
Rije ahlaq je mnoina rijei huluq koja znai predispozicija
(sklonost ka neemu). Predispozicija je ona osobina (malaka)
1 due koja je izvor svih onih aktivnosti koje
ovjek spontano izvrava bez razmiljanja o njima. Malaka je duevna
osobina koja ivi kroz stalnu vjebu i praksu i koja se ne moe lahko
unititi. Partikularna predispozicija moe se nai kod ljudi zbog
sljedeih razloga: 1. Prirodna i fizika konstitucija: Ona se uoava
tako to su neki ljudi strpljivi, a drugi razdraljivi i nervozni. 2.
Navika: To je ono to se formira kontinuiranim ponavljanjem odreenih
ponaanja (radnji) i to vodi nunosti odreene predispozicije. 3.
Praktino i svjesno zalaganje: To je ono to bi, ako se odri dovoljno
dugo, eventualno vodilo ka oblikovanju predispozicije.
Iako fizika konstitucija pojedinca u njemu proizvodi odreenu
predispoziciju, to nikako ne znai da ovjek ustvari nema izbora i da
je apsolutno primoran da ivi po diktatima svoje fizike
konstrukcije. Naprotiv, poto ovjek ima mo izbora, on je u mogunosti
da se odupre diktatima svoje fizike prirode kroz praksa i
zalaganje, i da obezbijedi predispoziciju svoga izbora.
Naravno treba priznati da su predispozicije koje su
prouzrokovane mentalnim
osobinama, kao to su inteligencija, memorija, mentalna agilnost
i slino, nepromjenljive. Meutim, sve drage predispozicije mogu se
mijenjati zavisno od volje ovjeka. ovjek moe kontrolirati svoju
pohlepu, srdbu i druge emocije i tenje i u stanju ih je kanalisati
tako da sam sebe moralno izgrauje i usmjerava da ide putem mudrosti
i savrenstva.
Kada govorimo o ovjekovoj sposobnosti da vri izmjene u svojim
predispozicijama, ne mislimo na to da on treba unititi svoje
instikte reprodukcije ili samozatite. ovjek ne moe egzistirati bez
ovih instikata. Ono to elimo rei je to da on treba izbjegavati da
ide u jednu od krajnosti kad su u pitanju spomenuti instikti i da
se dri zlatne sredine kako bi oni mogli pravilno funkcionirati. Ba
kao to sjemenka hurme izrasta u plodonosno stablo zahvaljujui
pravilnoj njezi, ili divlji konj koji je treniran da slui svog
gospodara, ili pas koji je odgajan, da bude doivotni prijatelj
ovjeka i da mu pomae, isto tako i ovjek moe postii mudrost i
savrenstvo kroz samodisciplinu i razumnu ustrajalost.
Ljudsko savrenstvo podrazumijeva vie nivoa. Veom koliinom
samodiscipline i zalaganja od strane pojedinca moe se postii i vii
nivo savrenstva. Dragim rijeima, reeno, individua stoji izm.edu
dvije krajnje take, najnie' koja je ispod
1 Poto autor u daljnjem tekstu za osobinu koristi termin
"malaka"a za to vjerovanto
ima i razloga, i mi emo sadrati isti termin.
-
6
nivoa ivotinja, i najvie koja premauje i visoki poloaj meleka.
Ljudsko kretanje izmeu ovih krajnosti je predmet rasprave etike -
ahlaka. Cilj etike je da podigne ovjeka iznad najnieg stepena
ivotinja i da ga odvede do onog uzvienog poloaja koji je vii i od
poloaja meleka.
Na ovaj nain znaaj etike je definiran i odreen. Upravo iz gore
navedenih razloga smatralo se da etika treba da bude najuzvienija i
najdragocjenija znanost; poto je vrijednost bilo koje znanosti
direktno vezana za vrijednost predmeta na koji se odnosi,
tako je i predmet etike sam ovjek i sredstva pomou kojih on moe
poslii savrenstvo. ta vie, mi znamo da je ovjek najuzvienije bie i
da je krajnji cilj njegovog postojanja postizanje savrenstva;
shodno tome, i etika se moe smatrali najuzvienijom znanou.
Ustvari, u prolosti filozofi nisu razmiljali o nekim drugim
oblastima znanja kao nezavisnim naunim disciplinama. Oni su
smatrali da bez etike i duhovnog oienja, ovladavanje bilo kojim
drugim znanjem nije samo lieno svake vrijednosti, nego to, ustvari,
vodi ka opstrukciji spoznaje i krajnjoj destrukciji onih koji se
njome bave. To
je upravo bio razlog to se govorilo da je "znanje najgua
koprena" koja sputava ovjeka da uoava realnu prirodu stvari.
-
7
1. ienje i uljepavanje due
Moralne vrline ovjeka obezbjeuju mu vjenu sreu, dok ga moralna
iskvarenost vodi u vjenu nesreu. Zbog toga je neophodno za ovjeka
da se oslobodi svih loih osobina u svome karaktera i da okiti svoju
dua svira vidovima moralno-etikih vrijednosti. Osim toga, ukoliko
se ne oslobodi loih navika bie nemogue da se u njemu zamu i razviju
moralne vrijednosti i vrline. Ljudska dua u ovom pogledu mogla bi
se porediti sa ogledalom. Ako elimo vidjeti neto lijepo to se
reflektuje u ogledalu, prvo moramo oistiti ogledalo tako da praina
i prljavtina ne ugroze odslik. Bilo kakav pokuaj pokoravanja
Allahovim naredbama jedino e biti plodonosan i uspjean kada ovjek
postane ist od svih loih sklonosti i navika; u protivnom, to bi
bilo kao stavljanje dragulja na prljavo i neisto tijelo. Kada se
ovjek kompletno oisti i oslobodi od svih loih navika miljenja,
govora i akcije, tada dua postaje spremna za prijem neogranienog
Allahovog dobroinstva. Uistinu, Allahovo dobroinstvo i Njegove
tajne sa dostupne ovjeku. Na njemu je da oisti svoju duu i da
unutar sebe razvije potrebnu sposobnost za recepciju (primanje)
kako bi se koristio neogranienim dobroinstvom svoga Stvoritelja. U
jednom hadisu Poslanik, as., kae: Meleki ne ulaze u kuu u kojoj se
nalazi pas.2 Kako je onda mogue da zrake Allahovog dobroinstva i
svjetla prodru u srce koje je prepuno nemoralnih, sebinih i
bestijalnih pouda? Postavka da vjera islam poiva na istoi, ne
odnosi se samo na spoljanju istou nego vie od toga, ona aludira na
unutarnju istou due. U cilju da se postigne krajnje i konano
savrenstvo, potrebno je prevaliti put borbe protiv sebinih pouda i
nemoralnih sklonosti koje se moga nai pri dui, i tako je uiniti
istom i spremnom da doeka Allahovo dobroinstvo. Ako ovjek krene
putem samooienja, Allah e mu pritei u pomo i biti vodi na putu: One
koji se budu zbog Nas borili Mi emo, sigurno, putevima koji Nama
vode uputiti. (29:69)
2. Osobine due: Njeni efekti i karakteristike
U vrijeme svog nastanka ljudska dua je, kao ista ploa, liena
svih osobina ma kako bilo da su dobre ili loe. Kako pojedinac
odrasla kroz ivot, on razvija i osobine koje su direktno povezane
sa nainom na koji ivi, misli i djeluje. Govor i djela ovjeka, kad
se due vrijeme ponavljaju, proizvode trajni efekat u dui koji je
poznat kao osobina. Ova osobina prodire u duu i postaje izvor i
uzrok ovjekovih aktivnosti i ponaanja. Drukije kazano, ljudska dua
postaje podlona ovim osobinama, sjedinjuje se s njima i odreuje
pravac ovjeku prema njihovim diktatima. Ako su ove osobine
(malakat) plemenite i uzviene, one se kod ovjeka manifestiraju kroz
moralan i mudar govor i ponaanje. Meutim, ako su one loe i
iskvarene, one se manifestuju kroz nemoralno i izopaeno ponaanje.
Ove postojee osobine igraju odluujuu ulogu u odreivanju sudbine
pojedinca u vjenom svijetu budueg ivota. Tamo e se dui pridruiti
iste osobine s kojima je zajedno ivjela na ovom svijetu. Ako su ove
osobine ispravne, dua e zadobiti vjeno blaenstvo, a ukoliko su
grijene, ona e se susresti sa vjeitim prokletstvom. Ovo pitanje
osobina due moe posluiti kao odgovor onima koji se pitaju kako
Milostivi i a na vjeito prokletstvo zbog grijeha koji je po-inio u
kratkom vremenskom razmaku. Ono to treba imati na umu jest injenica
da kada se grijeh,
2 Buharija, Al-huluq,17; Abu Dawud, Libas, 44-45; Tirmizi, Adab,
44; Nasai, Tahara,167.
-
8
poini vie puta to uvjetuje razvoj jedne nove osobine kod ovjeka,
pa s obzirom da ova loa osobina prijanja uz duu, kaznu i patnje
koje je prate takoer e osjetiti i dua. U Kur'anu se kae: I svakom
ovjeku emo ono to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem, danu emo mu
knjigu otvorenu pokazati: itaj knjigu svoju dosta ti je danas to to
e svoj raun polagati! (17:13-14) ...kakva je ovo knjiga, ni mali ni
veliki grijeh nije propustila!" - i nai e upisano ono to su radili.
Gospodar tvoj nee nikome nepravdu uiniti. (18:49) Onog dana kad
svaki ovjek pred sobom nae dobro djelo koje je uradio i hravo djelo
koje je uinio poeljet e da se izmeu njih i njega nalazi velika
udaljenost. (3:30)
3. Dua i njene moi
Dua (nafs) je ona boanska sutina koja upoljava tijelo i
upotrebljava njegove razne organe da postigne svoje ciljeve i
namjere. Dua takoer ima i druge nazive kao duh (ruh), intelekt
(aql) i srce (qalb), mada ovi nazivi, isto tako, imaju i druge
znaajne upotrebe.
Najvanije osobine due su: 1. Mo intelekta (al-quwwa al-aqliyya)
-melekanska, 2. Mo srdbe (al-quwwa al-gadabiyya) -divljaka, 3. Mo
strasti (al-quwwa a-ahwiyya) -ivotinjska, 4. Mo imaginacije
(al-quwwa al-wahmiyya) - ejtanska. Funkcija i valorizacija svake od
ovih moi due dovoljno su razumljive. Da ovjek nema mo dobro i loe,
ispravno i pogreno, istinu i la. Kad ovjek ne bi posjedovao
svojstvo srdbe, ne bi se mogao braniti od napada i agresije. Kad se
u ovjeku ne bi nalazile moi polne privlanosti i nagona,
kontinuirano postojanje ljudske vrste bilo bi dovedeno u opasnost.
I konano, ako bi ovjeku nedostajala mo imaginacije, on ne bi mogao
vizuelno promatrati uopenosti ili pojedinosti i donositi bilo kakve
zakljuke koji bi se na njima zasnivali.
Ovim objanjenjem, navedene karakteristike za sve etiri osobine
due ovjeka postale su jasnije i razumljivije. Um je melek koji vodi
ovjeka. Mo srdbe i bijesa u ovjeka proizvodi okrutnost i nasilje.
Njegova mo strasti i poude tjera ga u razuzdanost i nemoral. A mo
imaginacije kod ovjeka obezbjeuje pripremni materijal za formiranje
ejtanskih uzusa, zavjera i mahinacija. Sada, ako svojstvo razuma
kontrolie sva ostala svojstva, ono e ih ouvati na njihovom pravom
mjestu i ublaiti njihove ekcese; ono e raditi za dobrobit ovjeka i
pravilno funkcionirati u protivnom, iz njih e proisticati samo zlo
i teta. Srodnosti izmeu ova etiri svojstva ljudske due mogu se
opisati na sljedei alegorian nain: Zamislite jednog putnika na
konju kojeg prati pas i ovjek koji ga progoni. Putnik koji jae
predstavlja razum. Jahai konj predstavlja strast i poudu. Pas
predstavlja mo srdbe i bijesa. A progonitelj predstavlja imaginarnu
mo. Ako upravo spomenuti putnik uspjeno kontrolie konja kojeg jae,
psa i progonitelja, ako uspije ouvati svoj autoritet nad njima, on
e do svog odredita stii sretno; u protivnom, bie uniten. Ljudska
dua je na ovaj nain pozornica ili bojno polje gdje se odvija
neprestana borba izmeu ove etiri moi. Koja e karakteristika i
priroda due pojedinca dominirati zavisi e od rezultata borbe.
Drugim rijeima, koja god od etiri moi izae kao pobjednik, ona e
odrediti sklonost i karakter due. Zbog toga neke due imaju
osobenost meleka, a neke su ivotinjske i bestijalne, a druge
ejtanske.
-
9
U jednoj od svojih izreka Alija (r.a.) kae: Allah (d..)
odlikovao je meleke razumom bez polnog nagona i srdbe, a ivotinje
polnim nagonom i srdbom, bez razuma. ovjeku je ukazao ast dajui mu
sve troje. Prema tome, ako se polni nagon i srdba povinuju umu,
ovjek e postati bolji od meleka zato to je dostigao njihov poloaj
kroz sukob ovih suprotnih tenji u njemu, dok je melekima takav
sukob nepoznat.
4. Uici i patnje
Uitak je stanje kroz koje prolazi dua kada primjeti neto to se
uklapa u njenu linu prirodu. Bol i patnja budu prouzrokovani kada
dua doe u kontakt sa stvarima koje se ne uklapaju u njenu prirodu.
Sve dok su sve etiri moi due na broju, uitak i patnja due takoe
moraju biti podijeljene u etiri kategorije od kojih svaka
korespondira jednoj od etiri osobine. Uitak prouzrokovan osobinom
razuma lei u poznavanju realne prirode stvari, a patnja u
neposjedovanju takvog znanja.
Uitak prouzrokovan osobinom srdbe i bijesa lei u osjeanju biti
pobjednik i satisfakciji zbog osvete i pobjede nad neprijateljem.
Patnja prouzrokovana ovom
osobinom lei u osjeanju biti nadvladan i poraen. Uitak
prouzrokovan osobinom strasti i poude ustvari je uivanje u jelu,
piu i seksualnom odnosu, dok patnja prouzrokovana ovom osobinom lei
u neprolaenju kroz ova iskuenja. Uitak imaginarne osobine sadran je
u vizuelnom promatranju pojedinosti koje dovode do buenja bludnih
pouda i ejtanskih nakana, a njena patnja lei u nedostatku i
neadekvatnosti ovih vizija.
Najjai i najistiji uitak jeste uitak koji se postigne kvalitetom
razuma. To je onaj vid uitka koji je svojstven prirodi ovjeka i
koji je trajan., a ne podloan iskustvenim promjenama u njegovom
svakodnevnom ivotu. On nije kao dragi uici koji su, s obzirom da
pripadaju tijelu i da su ivotinjski (animalni), prolazne prirode i
bez bilo kakve trajne vrijednosti. Ovi ivotinjski uici ustvari su
tako priprosti i bestijalni da ih se ovjek prosto stidi i da ih
nastoji prikriti. Ako bi se ovjeku reklo da on crpi glavni uitak iz
jela, pia i polnog odnosa, ne bi se s time sloio i bio bi postien.
Ako bi, meutim, takve aktivnosti i uici imponovali ovjeku, ne samo
da ih se ne bi stidio, nego bi se, u stvari, radovao ako bi se o
tome nairoko prialo i time bi se ponosio. Moemo onda zakljuili da
vrsta uitka koja odgovara ovjeku i koja predstavlja stvarni ugoaj
za njega, a nije samo puka pojava, jest ona vrsta uitka koja se
doivi intelektualnom osobinom due. Ova vrsta uitka podrazumijeva
vie stepena od kojih je najvii onaj koji se doivi u blizini Allaha
(d..). Najuzvieniji uitak postie se kroz ljubav i upoznavanje
Allaha (d..) , i kroz stalno nastojanje da se bude to blie Njemu.
Kada su neija nastojanja usmjerena ka postizanju ovog realnog i
trajnog uitka, senzualni uici bie zasjenjeni; oni e se pravilno
odvijati i dogaati stavljajui se pod kontrolu.
-
10
5. Dobro i srea
Pridavanje vanosti moralno-etikom karakteru due i njeno oienje,
imaju za krajnji cilj da ona postigne sreu i zadovoljstvo. Za
ovjeka je najvee zadovoljstvo i srea da budu olienje i
manifestacija Allahovih atributa. Dua istinski sretnog ovjeka
evoluira sa spoznajom i ljubavlju prema Allahu (d..); ona je
obasjana svjetlom Allahove emanacije. Kada se to dogodi, nita osim
ljepote i dobrote nee proisticati iz ovjeka, jer ljepota i dobrota
jedino mogu proizilaziti iz onoga to je lijepo i dobro.
Treba znati da se istinska srea ne moe postii i zadrati sve
dotle dok osobine i moi due ne budu iste i preobraene. Osnaivanjem
nekih osobina due, ili svih zajedno, za kratko vrijeme, srea se ne
postie. To vai i za fiziko zdravlje. Za tijelo se moe rei da je
zdravo samo onda kada su svi njegovi udovi i organi zdravi. Zbog
toga, individua koja ezne da postigne krajnju i savrenu sreu, mora
se osloboditi iz kandi imaginarnih ejtanskih i ivotinjskih moi i
stremljenja i uzdii se do viih sfera.
B ) Moralne vrline i mahane
1. Umjerenost i devijantnost (zastranjivanje)
2. Razliiti tipovi mahana 3. Vanost pravde 4. Razliite vrste
pravde 5. Samousavravanje
U naem posljednjem izlaganju naveli smo da ljudska dua posjeduje
etiri odreene moi: razum, srdbe, poudu i mo imaginacije.3 Ono to bi
ovdje trebalo istai jeste da e ienje i ispravan, samopoticaj svake
od ovih moi nuno rezultirati i jedno posebno svojstvo u ovjeku.
ienje i pravilno uvjebavanje moi intelekta imae za posljedicu
razvoj spoznaje, a sljedstveno tome i mudrosti kod ovjeka. ienje
moi srdbe nuno e rezultirati svojstvo hrabrosti, a sljedstveno tome
i blagosti. ienje moi poude i nagona imat e za posljedicu
razvijanje svojstva ednosti, a sljedstveno tome i plemenitosti.
ienje moi imaginacije nuno e prouzrokovati svojstvo pravinosti u
ljudskom biu. U moralne vrline spadaju; mudrost, hrabrost, ednost i
pravinost. Svojstva suprotna ovima su: neznanje
4 kukaviluk, pohlepa (prodrljivost i pouda),
nepravda i tiranija.
Mudrost znai shvafanje ciljeva svijeta koji su u suglasnosti sa
realnou stvorenja. Prisutnost hrabrosti i estitosti znai da su moi
srdbe i poude u cijelosti pod kontrolom razuma i da su potpuno
osloboene robovanja pohoti i egoizmu. Sto se tie pravinosti, ona se
odnosi na situaciju kada je mo imaginacije pod potpunom kontrolom
moi intelekta. Ovo podrazumijeva
3 Al-quwwah al-wahmiyyah ili amilah.
4 Neznanje ili gahl ovdje je upotrebljeno u irem znaenju. Ono
ovdje stoji nasuprot intelektu
ili mudrosti, a ne nasuprot znanju, pa ga treba shvatiti a
smislu: odbojnosti, tvrdoglavosti i
neprihvatanja.
-
11
regulisanje svih moi due snagom intelekta. Dragim rijeima,
prisustvo svojstva pravinosti u dui nuno zahtjeva prisutnost ostala
tri svojstva: mudrosti, hrabrosti i estitosti. Ovdje treba istai
jednu veoma vanu stvar. Prema gledanju islamskih etiara, osoba koja
je u sebi razvila i objedinila etiri vrline, nije hvale vrijedna
sve dok se njima ne okoriste i drugi ljudi. To je ono Sto nam i
razum govori. On nam
govori da vrline koje ne prelaze granice privatnosti i linog
ivota nemaju veliku vrijednost, a onaj koji ih posjeduje ne
zasluuje pohvalu.
1. Umjerenost i devijantnost (zastranjivanje)
Svaka od etiri etike vrline treba biti prakticirana do izvjesnog
stepena i unutar odreenih limita, svako prekoraenje dovodi do
transformacije vrline u mahanu. Ako se svaka od vrlina zamisli kao
centar kruga, bilo kakvo
udaljavanje od centra, moglo bi se smatrati mahanom, i tako sve
vee i vee udaljavanje od take centra, predstavlja veu mahanu. Zbog
toga, za svaku vrlinu postoji bezbroj mahana. Poto postoji samo
jedan centar u krugu, sve druge take koje su oko centra brojano su
beskonane. S obzirom na devijantnost, ona se odvija bez obzira u
kojem pravcu se kretala. Devijantnost
od centra, u ma kojem pravcu, smatra se mahanom. Da bi se naao
pravi centar, koji zahtijeva apsolutnu umjerenost, teko je postii.
Da bi se ostalo u ovom centra i ouvala ova ravnotea jo je tee.
Poslanik (a.s.) kae: Osijedila me je sura Hud, zbog ajeta: Ti idi
pravim putem, kao to ti je nareeno. (11:112 )5 Nasuprot, pravog
centra postoji i priblini centar, koji je pristupaniji. Individue
koje oiste i razviju svoje dale obino dosegnu ovaj relativni centar
i postignu relativnu umjerenost. To je iz razloga to se moralne
vrline razlikuju zavisno od razliitih individua, okolnosti i
vremena. Relativna umjerenost, kao devijacija, pokriva irok prostor
pri centru gdje lei taka apsolutne ravnotee i umjerenosti.
2. Razliiti tipovi mahana
Ve smo istakli da zastranjivanje (devijantnost) iz umjerenosti
raa mahanu. Ova devijacija prema jednoj od dvije krajnosti sa svake
strane sredita ima neograniene stepene. Ovdje emo spomenuti samo
dvije krajnosti za svaku moralnu vrlina.
Nedostatnost Umjerenost Prekomjernost Glupost mudrost lukavstvo
kukaviluk hrabrost bezumnost letargija estitost grabeljivost
potinjenost pravinost tiranija
5 Tirmizi, Tafsir,56/6; Dr. S. as-Salih smatra da je ovaj hadis
slab (mudtarib), vidi: Istilahat
al-hadit, str. 194, Damask, 1959.
-
12
Dakle, postoji osam vrsta mahana koje emo svaku posebno ukratko
opisati: 1. Glupost je nedostatak mudrosti; to jest,
neupotrebljavanje moi intelekta za razumijevanje prirode
stvari.
2. Lukavstvo je neumjerena upotreba intelekta; tj., upotreba moi
intelekta za one stvari koje ne odgovaraju njenoj prirodi da o
njima razmilja, ili njena pretjerana upotreba za one stvari koje
inae odgovaraju njenoj prirodi da o njima rasuuje. 3. Kukaviluk je
nedostatak hrabrosti; tj., strah i neodlunost u sluajevima gdje za
njih ne postoje razlozi.
4. Bezumnost je pretjerana hrabrost; tj., bezobzirna akcija u
sluajevima gdje je ona nepotrebna i nepodesna.
5. Letargija je ono deficitarno stanje ija je taka umjerenosti
estitost; tj., neuspjeh u upotrebi stvari koje su potrebne
tijelu.
6. Grabeljivost je druga krajnost koja je u suprotnosti sa
letargijom; tj., pretjeranost u seksualnim aktivnostima, jelu i
piu, i drugim senzualnim uicima. 7. Potinjenost je ono deficitarno
stanje ija je taka umjerenosti pravinost; tj., mirenje sa
represijom i tiranijom.
8. Tiranija je ekstremnost koja je suprotna potinjenosti; tj.,
samo-ugnjetavanje ili ugnjetavanje drugih.
Svaka od ovih osam mahana ima brojne grane i podvrste, koje su u
vezi sa
direktivom i stepenom zastranjivanja od umjerenosti koju
reprezentuju etiri vrline. Poto do devijacije moe doi u
neogranienom broja stepena, nemogue ih je sve pobrojali. Meutim, mi
emo ovdje spomenuti samo one najpoznatije, a neto kasnije
analizirat emo naine kako se protiv njih boriti.
Mahane se dijele prema moima s kojima su u vezi, tj.,
intelektom, srdbom i strasti.
a) Mo intelekta moe imati dvije vrste mahana, glupost i
lukavstvo, a drage podvrste su:
- Prosto nepoznavanje: neznanje.
- Sloeno nepoznavanje; biti neuk i biti nesvjestan svog
nepoznavanja.
- Zbunjenost i sumnja: emu se protive sigurnost i uvjerenost. -
Tjelesna iskuenja: emu se protivi razmiljanje o ljepoti
Allahovog stvaranja.
- Lukavstvo i varanje u ostvarivanju ciljeva kojima diktiraju
strast i srdba,
- Politeizam; emu se protivi vjerovanje u Allahovo
jedinstvo.
b. Mo srdbe ima dvije mahane: kukaviluk i bezumnost, a podvrste
su joj:
- Strah: psiholoko stanje prouzrokovano zbivanjem bolnog
dogaaja, ili gubitak povoljne situacije.
-
13
- Nepodnoljivost i samopotcjenjivanje: ovo je jedna od
posljedica slabosti duha, a indikator je nesposobnosti da se odupre
tekoama. Suprotno ovoj karakternoj osobini je postojanost, koja
znai sposobnost podnoenja tekoe i nesree.
- Bojaljivost: nju prouzrokuje nedostatak samopouzdanja i slab
karakter, a indikator je nesposobnosti borbe za plemenite i vie
ciljeve. Suprotno ovoj mahani je vrlina duhovne postojanosti; tj.,
hrabrost i spremnost da
se uloe veliki napori za postizanje istinske sree i savrenstva.
- Nedostatak osjeaja digniteta; uzrok ovome je, takoe, slabost
karaktera
i indikator nedostatka brige i panje o stvarima kojima inae
treba posveivati briga i panju.
- urba: ovo je draga manifestacija slabog karaktera i znai
odluiti se i upustiti u neke radnje bez pravog razmiljanja o njima.
Suprotna ekstremnost ovog svojstva je letargija, koja oznaava
tendenciju ka nemarnosti i nezainteresiranosti u iniciranju akcije
kada je potrebna.
- Sumnja u Allaha (d..) i njegove vjernike: ovo je jo jedna
manifestacija slabog i bojaljivog karaktera. Surotno ovome je
osvjedoena vjera u Allaha (d..) i Njegove vjernike, koja je znak
hrabrosti i samopouzdanja,
- Srdba: njoj se protive strpljenje i blagost - Osvetoljubivost:
nasuprot nje stoji svojstvo opratanja. - Osveta: ona se prouzrokuje
mou srdbe i slui se silom za postizanje
ciljeva. Njoj se protive saaljenje i smirenost. - Naprasitost:
nasuprot nje stoji dobroudnost. - Pakost i zavist: ovo je takoe
rezultat moi srdbe. - Neprijateljstvo: ono je manifestacija moi
srdbe, a protivi mu se
prijateljstvo; drugim rijeima, srcem doivljavati sreu drugih. -
Uobraenost i sujeta komleks superiornosti) :suprotni ekstrem ovome
je
kompleks inferiornosti.
- Arogancija: suprotno njoj je poniznost.
- Hvalisavost: koja znai govoriti o sebi s ponosom i
satisfakcijom. Ovo stanje proistie iz arogancije.
- Neposlunost'' nepokornost prema nekome ko zasluuje neiju
pokornost. Ovo stanje, takoe, prouzrokuje arogancija, a
suprostavlja mu se poslunost i pokornost onome kome inae treba biti
posluan i pokoran.
- Fanatizam: snana nekritina predanost neemu. - Nepravda i
prikrivanje istine: suprotno ovome je pravda i postojanost u
odbrani istine.
- Brutalnost: nedostatak milosti i saaljenja onda kada su
potrebni.
c. Mahane moi strasti i poude su letargija i pohlepa; njene
podvrste su sljedee:
- udnja za ovim svijetom i bogatstvom: suprotno ovome je
ustezanje (zuhd).
-
14
- Gramzivost (tama'): njoj se protivi indiferentnost prema onome
to posjeduju drugi,
- Pohlepa (hirs): suprotno njoj stoji zadovoljstvo s onim to se
ima. - udnja za stvarima koje su vjerom zabranjene i iskljuivanje
u
nelegitimne radnje: suprotno ovome je pobonost i obazrivost,
apstinencija od zabranjenih stvari i aktivnosti.
- Izdajstvo: njemu se protivi vjernost.
- Sve vrste razvrata: kao preljuba, sodomija,. konzumiranje
alkohola, i
druge forme frivolnog ponaanja. - Tonjenje u la i vjerovanje u
neistinite stvari. - Pribjegavanje frivolnom i besmislenom govoru i
praznom hvalisanju
kao navici.
Na ovaj nain dolazimo do kraja nabrajanja vrlina i mahana koje
pojedinano pripadaju svakoj od tri moi. Razmislimo sada o onim
vrlinama i mahanama koje simultano pripadaju dvjema ili trima moima
due. To su sljedee vrline i mahane:
- Ljubomora: udnja za slabljenjem uspjeha druge osobe. -
Vrijeanje i degradiranje drugih ljudi: suprotno ovome je potivanje
i
respektovanje drugih.
- Nesimpatisanje i nepomaganje dragim ljudima.
- Laskanje.
- Kidanje porodinih i rodbinskih veza. - Nepokornost roditeljima
i zasluivanje njihovog prokletstva. - Uplitanje u poslove drugih
ljudi u cilju otkrivanja njihovih nedostataka.
- Otkrivanje tuih mahana: suprotno ovome je uvanje i prikrivanje
mahana kod ljudi.
- Izazivanje sukoba i nesloge meu ljudima: protivno ovome je
unoenje mira i sloge meu ljude.
- Kleveta.
- Svaa i mrnja. - Ismijavanje i izrugivanje drugih ljudi.
- Ogovaranje. - La
- udnja za slavom i poloajem, - Oholost i odbojnost prema
kritici: suprotno njima je ravnodunost prema
oboma.
- Pretvaranje (riva) koja znai initi neto s ciljem da se privue
eljena panja.
- Hipokrizija: suprotno njoj je podudarnost onoga to je u ovjeku
i njegove vanjtine.
- Samoobmana: suprotno njoj su pronicljivost, znanje i
poniznost. - Neposlunost: suprotno njoj je pokornost (poslunost). -
Neskromnost i bestidnost: suprotno njima je skromnost i stid. -
Gajenje dalekosenih nada i elja.
- Istrajnost u grijehu: protivno/ovome je kajanje.
-
15
- Nemarnost i nesavjesnost: suprotno njima je samoincijativnost
i
savjesnost.
- Apatija i indiferentnost prema neijoj srei i dobru. -
Neumjesna mrnja: suprotno njoj je iskreno prijateljstvo i ljubav. -
Nedosljednost i nelojalnost: suprotno ovome je lojalnost.
- Usamljenost i izolacija od ljudi: suprotno njima je
drutvenost. - Razdraljivost i zlovolja: protivno njima su smirenost
i pribranost. - Tuga i gria savjesti: suprotno njima su radost i
veselje. - Nedovoljno pouzdanje i oslanjanje na Allaha (d..). -
Nezahvalnost i neblagodarnost: suprotno njima su zahvalnost i
blagodarnost.
- Briga, uznemirenost i nestrpljenje. - Bezbonost: to je
neposlunost i krenje Allahovih naredbi, a suprotno
njoj je pobonost i pokornost u vrenju Allahovih naredbi, kao i
izvravanje onih radnji koje su preporuene od strane Allaha
(d..).
3. Vanost pravde
Upravo smo nabrojali sve vrline i mahane, stoga je neophodno
razumjeti, i
pravi smisao pravde, s obzirom da sve etike vrijednosti potiu iz
nje, upravo onako kao to i sve mahane proizilaze iz nepravde, koja
je suprotna pravdi.
Platon kae: Kada se pojam pravde razvije u ovjeku, sve druge
osobine i moi due njome su uslovljene, a sve ove osobine i moi trae
svjetlo jedne od drugih. Ovo je stanje u kojem se ljudska dua kree
i djeluje na najbolji i najmeritorniji mogui nain, postiui afinitet
i ponovno pribliavanje Izvoru stvaranja. Pravda spaava ljudsko bie
od opasnosti zastranjivanja koje vodi u ekstrem bilo u
individualnim ili drutvenim pitanjima, i omoguava mu da postigne
konanu sreu i blaenstvo. Naravno, treba napomenuti da se pravda moe
prakticirati samo onda kada individua zna ta je "zlatna sredina", a
nju moe raspoznati kroz prekomjernost s kojom se suoava. Takvo
raspoznavanje mogue je postii jedino kroz islamsku nauku, koja
sadri savrene upute koje se odnose na sve ono to je potrebno
ljudima da postignu sreu i zadovoljstvo na ovom i buduem
svijetu.
4. Razliite vrste pravde
Postoje tri vrste pravde:
1. Pravda izmeu Allaha (d..) i ovjeka; tj., kazne i nagrade koje
Allah (d..) primjenjuje na ovjeku prema njegovim djelima i
aktivnostima. Drugim rijeima kazano, za bilo koje uinjeno djelo,
bilo ono dobro ili loe, Allah (d.) e dati odgovarajue nagradu ili
kaznu. Ako bi bilo drugaije, onda bi to podrazumijevalo nepravdu i
povredu prava zbog neispravnog Allahovog
postupka prema Njegovim stvorenjima - svojstva koja Allah (d..)
ne moe imati.
-
16
2. Pravda meu ljudima; znai da svako mora potivati individualna
i drutvena prava drugih i djelovati u skladu islamskih svetih
zakona. Ovo se zove
drutvena pravda. U nizu Poslanikovih hadisa, ova prava nabrojana
su na sljedei nain:
Svaki vjernik ima prema svome bratu vjerniku trideset dunosti
koje ne spadaju sa njega sve dok ih ne izvri ili sve dok ih ga ovaj
ne oslobodi od izvravanja. Te dunosti su: - opratati njegove
pogreke: - biti milostiv i dobar prema njemu ako se nalazi u tuoj
zemlji; - pokrivati njegove sramote;
- pruati mu ruku spasa kada posrne; - primati njegovo
izvinjenje;
- ne dozvoljavati da ga ogovaraju;
- ustrajati dajui mu savjete; - uvati njegovo prijateljstvo; -
uvati ono io maje povjerio na uvanje; - posjeivali ga kad je
bolestan; - prisustvovati njegovoj denazi; - odazivati se njegovom
pozivu;
- primati njegove poklone;
- zahvaljivati mu na njegovoj dobroti;
- biti ma zahvalan na njegovoj pomoi; - uvati njegovu ast i
imovinu; - udovoljavati njegovim potrebama;
- nastojati rijeiti njegove probleme; - kada kihne rei mu: "Bog
ti se smilovao " - ukazati mu na ono to je izgubio; - uzvraati mu
selam (pozdrav); - ispravno interpretirati ono to govori; -
prihvatiti njegovo dobroinstvo; - vjerovati mu kad se zaklinje;
- imati prijateljski, a ne neprijateljski odnos prema njemu;
- pomagati mu pa bio on nasilnik, ili rtva nasilja, (pomaganje
nasilniku podrazumijeva odvraati ga od nasilja, a pomaganje rtvi
nasilja podrazumijeva titi ga od nasilja i pomagati mu u
obezbjeenju njegovih prava); - ne osjeati odvratnost i dosadu prema
njemu; - ne ostavljati ga na cjedilu;
- eljeli mu svako dobro koje eli i sam sebi - i ne eljeti mu zlo
koje ne eli ni sam sebi.6
3. Pravda izmeu ivih i mrtvih. Ovo je ona vrsta pravde koja
nalae: - da se ivi sjeaju umrlih po dobru;
6 Parafraziran vei broj hadisa da bi se dobila jedna
cjelina.
-
17
- da izmiruju njihove dugove;
- da postupaju prema njihovim oporukama;
- da se mole za njih;
- da dijele milostinju traei od Allaha (d..) da im oprosti - i
da u njihovo sjeanje ine dobra djela.
5. Samousavravanje
Na kraju ovog dijela izlaganja, zakljuak koji bismo mogli
izvesti bio bi da pravda znai kompletnu, vlast intelekta nad svim
drugim osobinama i moima ljudske due, tako da sve budu uposlene u
pravcu postizanja konanog cilja ljudskog savrenstva i konanog
pribliavanja Allahu (d..). Drugim rijeima, um je vladar tijela; ako
pravda preovlada u njemu, ona e takoer preovladati u domenu pod
jurisdikcijom intelekta. Upravo onako, kao i vladar nekog drutva -
ako je pravedan, pravda e se proiriti na cijelo drutvo; ali ako je
vladar nepravedan, onda u tom drutvu nee biti pravde. Ovo je
izraeno u jednoj predaji koja glasi:
Ako je vladar pravedan, uestvovat e u nagradi za sva dobra djela
koja poine njegovi podanici. Meutim, ako bude nepravedan, uestvovat
e u kazni zajedno s njima za sve grijehe koje poine. Dragi zakljuak
koji bi se mogao izvesti bio bi da niko ne moe popraviti druge
ljude sve dok ne popravi sam sebe. To jest, ako pojedinac nije u
stanju da uini da pravda preovlada u njemu, kako e je moi
uspostaviti mede poslovnim prijateljima, lanovima porodice,
graanima i konano u cijelom drutvu? Zbog toga, samousavravanju
treba posvetiti kljunu panju i dati nuni prioritet iznad svega
ostalog, to je nemogue bez moralnih uticaja.
-
18
BOLESTI DUE I NJIHOV TRETMAN
Sadraj: 1. Uvod
2. Stanje prekomjernosti
3. Stanje nedostatnosti (insuficijencije)
4. Stanje umjerenosti
Uvod
U dijagnozi fizikih bolesti postoje odreena pravila i procedure
koje treba slijediti. Prije svega za bolest treba postaviti
dijagnoza.
Drugo, put tretmana mora biti odreen. Tree, tretman poinje sa
upotrebom odgovarajuih medikamenata, izbjegavanjem tetnih i
nastavlja se tako sve do kompletnog ozdravljenja. Ve je objanjeno
da se bolesti due javljaj kada njene moi preu granice umjerenosti,
kreui se u pravcu jedne od dvije ekstremnosti: nedostatnosti ili
prekomjernosti! Nain na koji ove bolesti treba da budu lijeene isti
je kao i kod fizikih bolesti, treba proi kroz tri gore spomenute
faze sve dok se ne postigne potpuno ozdravljenje.
Nastavit emo svoje izlaganje opisivanjem svake bolesti
pojedinano i ukazivanjem na njen odgovarajui tretman. Bolesti koje
e biti razmatrane bie podijeljene u sljedee etiri kategorije:
1. Bolesti moi intelekta i njihov tretman. 2. Bolesti moi srdbe
i njihov tretman 3. Bolesti moi strasti i njihov tretraan 4.
Bolesti koje su u kombinovanoj vezi sa dvije ili tri moi due. Prije
nego to otponemo sa razmatranjem bolesti a okviru ove etiri
kategorije, treba istai da svaka od ovih moi moe egzistirati u
jednom od tri razliita stanja: umjerenost, nedostatnost i
prekomjernost. U analizi svake od ovih moi, prvo emo razmatrati
njihovo zastranjivanje u pravcu stanja prekomjernosti koje se
smatra jednom vrstom bolesti, i ukazati na
njegov odgovarajui tretman. Ovome e slijediti rasprava o
njihovom skretanju u pravcu slanja nedostatnosti i ukazivanje na
njen odgovarajui tretman. Kao sljedee razmatrat emo slanje
umjerenosti. Svoju raspravu o svakoj moi due zakljuit emo
ispitivanjem razliitih vrsta moralnih bolesti koje mogu svladati
ove moi, i odreivanjem njihovog tretmana.
-
19
A) Bolesti moi intelekta i njihov tretman
1. Stanje prekomjernosti
Lukavstvo: Ovo je jedna od mahana moi intelekta, a to je kada je
u stanja prekomjernosti ili ekstremnosti Kada bude pogoen ovom
boleu, ljudski intelekt slavljen je na isuvie kritian ispit i
analizu gdje prelazi granice umjerenosti i suzdrljivosti. Dragim
rijeima, mentalna aktivnost pojedinca, umjesto da ga dovede bliem
razumijevanju realnosti, ona ga sve vie i vie udaljava od nje, i ak
ga moe odvesti do nijekanja realnosti - kao solistu - i
prouzrokovati da bude gurnut u blato sumnje i neodlunosti s obzirom
na vjerske zakone i njihovu primjenu.
Nain na koji ova fatalna bolest treba biti lijeena je da
pojedinac prvo mora biti svjestan njene opasnosti, o njoj
razmiljati , a zatim nastojati prisiliti svoj intelekt da ostane u
granicama umjerenosti. Sa zdravim razumom kao svojom
vodiljoms i uz miljenje i sud ispravnih ljudi kao kriterijumom,
on e moi procijeniti svoje lino miljenje i sud, ostajui konstantno
oprezan sve dok ne dostigne stanje umjerenosti.
2. Stanje nedostatnosti (insuficijencije)
Prosto neznanje: ova bolest se prouzrokuje insuficijencijom moi
intelekta kod pojedinca, a javlja se kad pojedincu nedostaje uenost
i znanje, s tim da je on svjestan svog neznanja. Ovo je u
suprotnosti sa "sloenim neznanjem" stanje u kojem pojedinac, ne
samo da je nesvjestan svoga neznanja, nego se ak smatra i uenim.
Oito je da je tretman "prostog neznanja" laki od tretmana "sloenog
neznanja". Da bi pojedinac izlijeio "prosto neznanje" potrebno mu
je da ispita loe konsekvence neznanja i da shvati injenicu da,
ovjekova distinkcija od ostalih ivotinja lei u uenosti i znanju.
Pored ovoga, morao bi primijetiti da se znaaj uenosti i znanja
potvruje razumom, a i revelacijom (objavom). Konsekvenca takvog
razmiljanja i poimanja bila bi automatska elja za znanjem. S ovom
eljom morao bi ustrajati s najveim oduevljenjem i ne bi smio
dozvoliti da ni najmanja mrlja oklijevanja i sumnje pomuti
njegov
intelekt.
3. Stanje umjerenosti
Znanje i mudrost: Ovo stanje je smjeteno izmeu dvije
ekstremnosti: "lukavstva" i "prostog neznanja". Naravno, mudrost i
znanje su dva
najuzvienija kvaliteta koja ovjek moe posjedovati, ba kao to se
najvanija i najuzvienija meu Allahovim atributima. U stvari, to je
ona karakteristika koja ovjeka pribliava Allahu (d..). To je zato
to se zna da ovjek, sve to ima vie znanja i to je ueniji, njegova
sposobnost apstrakcije (tadarrud) je vea; poto je ovo dokazano u
uenju filozofije, ovo znanje i apstrakcija su komplementarni. Zbog
toga, to je u svijesti vii stepen apstrakcije, to je ovjek
-
20
blii Allahovoj esenciji, ija se ideja u ljudskoj svijesti smatra
najviom apstrakcijom.
O pohvali i uzdizanje znanja u Kur'anu se kae: ...a onaj kome je
znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. (2:269) ... to su
primjeri koje Mi ljudima navodimo,ali ih samo ueni shvataju.
(29:49)
U islamu izvjesna pravila etike propisana su i za uitelje i za
uenike. Ovdje emo spomenuti neke take pravilnog ponaanja uenika i
uitelja: - Uenik se treba uzdravati od sebinih i pohlepnih
sklonosti i od druenja s ljudima koji su se odali ovom svijetu;
jer, kao i koprena oni spreavaju pristup AHahovom svjetlu.
- Uenikova jedina motivacija za uenje treba biti postizanje
Allahovog zadovoljstva i sticanje sree na buduem svijetu; a ne
ovosvjetsko bogatstvo, ast i slava, - Uenik u praksi mora
primjenjivati sve to je nauio i shvatio tako da bi mu Allah.(d..,)
poveao znanje, jer u jednom predanju stoji: Onaj ko naui neto od
uena ovjeka i postupa po nauenom bie spaen, a onaj ko trai znanje
radi ovosvjetske dobiti i imat e ga (a nee imati nagradu na buduem
svijetu). - Uenik treba potovati svoga uitelja, sluati ga i biti mu
ponizan. - Korektno ponaanje uitelja podrazumijeva sljedee: a.
Pouavanje treba biti radi Allaha (d..,), a ne radi nekog
ovosvjetskog cilja. b. Uitelj treba bodriti i voditi uenika, biti
dobar prema njemu i predavati mu na nain kako bi ga ovaj razumio.
c. Uitelj treba prenosili svoje znanje samo onima koji ga zasluuju;
a ne onima koji ga ne zasluuju i koji bi ga mogli zloupotrijebiti.
d. Uitelj treba govoriti samo ono to zna, a izbjegavati one teme
koje ne poznaje.
Ovdje je neophodno objasniti ta mislimo pod uenjem i znanjem i o
kojoj vrsti znanja je ovdje rije? Drugim rijeima, namee se pitanje
da li se potivanje i respektovanje uenosti i znanja, to inae
karakterie islam, odnosi na sve znanosti ili samo na neke od njih?
Odgovor glasi da se podruja znanja mogu podijeliti na dvije grupe;
prvo, znanosti koje imaju posla sa ovim svijetom kao medicina,
geometrija, muzika itd.; drugo, znanosti koje se odnose na
duhovno usavravanje ovjeka. Ova druga vrsta znanja je ono znanje
koje se visoko cijeni od strane islamskog uenja. Meutim, i prva
vrsta znanosti takoer se smatra bitnom i vanom, i bavljenje njima
za muslimane je wadib kifa'i. To jest, muslimani su obavezni da ih
prouavaju do onog stepena koji je potreban da se udovolji svim
potrebama islamskog drutva umme. Znanosti ije je izuavanje
neophodno za duhovno usavravanje ovjeka su: nauka o principima
vjere (usule-d-din ili islamske doktrine), etika (ahlaq) koja je
formulirana da vodi ovjeka onim stvarima koje e osigurati njegovo
spasenje, a uvati ga od onih stvari koje ga vode u propast i
jurisprudencija (fiqh) koja se bavi individualnim i drutvenim
dunostima ljudi sa take gledanja islamskog prava.
-
21
I a. DRUGE BOLESTI MOI INTELEKTA
Sadraj:
1. Sloeno neznanje 2. Zbunjenost i sumnja
a. znaci ljudske sigurnosti
b. stepen sigurnosti
3. Politeizam (irk)
4. ejtanska iskuenja i svijest 5. Varanje i lukavstvo
1. Sloeno neznanje
Sloeno neznanje je, kao to je prije objanjeno, ona vrsta
neznanja gdje pojedinac ne poznaje injenice, a osim toga i
nesvjestan je da ih ne poznaje. Ovo je fatalna bolest ije lijeenje
je veoma teko. To je usljed toga to "sloeno-neuka" osoba kod sebe
ne vidi bilo kakav nedostatak, zbog ega gubi svaku motivaciju da
bilo ta uini na njegovom otklanjanju. Na ovaj e nain ona do kraja
svoga ivota ostati rtva svoga neznanja, ije e ga zle posljedice
unititi. Da bismo izlijeili ovu vrstu neznanja, trebamo ga u
korijenu sasjei. Ako je uzrok sloenog neznanja pojedinca tendencija
ka krivom miljenju, najbolji bi tretman za njeg bio da izuava neke
egzaktne znanosti kao geometriju i aritmetiku, u kojem sluaju e
njegova svijest biti osloboena od smuenosti i mentalne inertnosti i
voena ka postojanosti, bistrini i umjerenosti. Kao rezultat ovoga,
sloeno neznanje je transformisano u prosto neznanje, a bolesnik je
inspiriran, podstaknut da se bavi znanjem. Ako uzrok mahane lei u
njegovom metodu razmiljanja, pojedinac bi morao porediti svoje
razmiljanje sa razmiljanjima ljudi od nauke i ispravnog miljenja
kako bi mogao otkriti u emu on grijei. Ako je, pak, uzrok njegova
neznanja u neemu drugom kao nepojmljivo prejudiciranje i imitacija,
treba nastojati da ih otkloni.
2. Zbunjenost i sumnja
Druga bolest koja moe pogoditi mo intelekta je zbunjenost i
sumnja, koja ini ovjeka nesposobnim da odvoji dobro od loeg. Ova
bolest obino se prouzrokuje pojavom brojnih kontradiktornih
dijelova oevidnosti koji ga zbunjuju i ine nesposobnim da izvede
definitivan zakljuak. Da bi se izlijeila ova bolest, pojedinac bi
na prvom mjestu morao razmotriti, aksiomatske principe logike, kao
to je zakon kontradikcije, princip da je cjelina uvijek vea od bilo
kojeg njenog dijela, zakon identiteta itd., a onda na njima
zasnivati sva svoja kasnija razmiljanja, zamislivi da je istina
samo jedna i da su osim prave istine svi drugi zakljuci neispravni.
Na ovaj nain mogao bi izbjei mreu kontradiktornih miljenja u koju
se upleo. Suprotno neznanju, zbunjenosti i sumnji je sigurnost,
koja nije nita drugo nego postojanost i sigurno uvjerenje. Poto je
ona u suglasnosti sa realnou, ne
-
22
mogu je potresati bilo kakve sumnje kolikog god intenziteta
bile. Ovo je
posebno znaajno s obzirom na teologiju i njene raznovrsne grane.
Drugim rijeima, vjerovanje u egzistenciju Allaha (d..), Njegove
atribute, poslanstvo, proivljenje, i sve drugo to je s ovim u vezi,
bie tako jako da ovjek ne moe biti potresen bilo kakvom sumnjom.
Svojstvo sigurnosti je jedno od najviih moguih poloaja za ovjeka, a
postie ga samo mali broj ljudi. U jednom hadisu koji se pripisuje
Poslaniku (a.s.) kae se: Sigurnost je kompletno vjerovanje.7 Imam
Dafer as-Sadik kae: Uzvieni Allah (d..) Svojom savrenom pravdom
spojio je sreu i udobnost sa sigurnou i zadovoljstvom, a brigu i
tugu sa sumnjom i ogorenjem.
a. Znaci ljudske sigurnosti
Postoje odreeni znaci koji su povezani sa stanjem sigurnosti
prema kojima se svako moe ravnati u odreivanju linog stepena
sigurnosti. Ti znaci su: 1. Oslanjanje na Allaha (d..) u svim
poslovima i traenje Njegovog zadovoljstva. Ukratko reeno, znak
neijeg vrstog vjerovanja treba da budu rijei: - Nema snage niti moi
(na svijetu) osim one (koja se dobija) od Allaha (d..) Uzvienog i
Velikog. 2. Poniznost pred Alahom (d..), duom i tijelom, u svako
doba i u svim okolnostima, i pokoravanje Njegovim naredbama do
najmanjih detalja.
3. Posjedovanje skoro izvanredne udesne snage dok se nalazi u
blizini Allaha (d..) stanje do kojeg se dolazi nakon to pojedinac
shvati svoju beznaajnost i nemonost pred Njegovom veliinom.
b. Stepen sigurnosti
1. 'Ilmu-l-yaqin: To je sigurna i permanentna uvjerenost. To je
slino uvjerenosti ovjeka koji kada vidi dim sa sigurnou vjeruje da
tamo mora postojati vatra.
2. 'Ajnu-l-yaqin: To je posmatrati neto bilo sa unutarnjim ili
vanjskim okom.
Posluivi se gornjim primjerom, to je slino uvjerenosti ovjeka
koji ne vidi samo dim nego i vatru.
3. Haqqu-l-yaqin: To je stanje sigurnosti koje se postie kada
oblik duhovnog i pravog ujedinjenja postoji izmeu upoznavaoca i
onoga to se upoznaje. Ovo bi, na primjer, moglo biti stanje ako bi
se neko osobno naao usred spomenute vatre gore navedenog primjera.
Ovo se zove "ujedinjenje upoznavaoca i onoga
to se upoznaje" o emu se raspravlja na njemu svojstvenom mjestu.
Da bi neko postigao haqqu-l-yaqin mora ispuniti odreene neophodne
uslove. To su: Dua individue mora posjedovati sposobnost da
prihvati i shvati ove istine; djeija dua, na primjer, ne moe
shvatiti realnost stvari. - Dua ne bi smjela biti rukovoena
pokvarenou i grijehom.
7 Buharija, Iman, 1.
-
23
- Kompletna panja mora biti skoncentrisana na predmet koji je u
pitanju, a um treba biti nezagaen niskim ovosvjetskim interesima. -
Pojedinac se mora osloboditi svakog prejudiciranja prethodnog suda
i slijepog
oponaanja. - Da bi se postigao cilj, znaajne i neophodne
prethodne pripreme moraju biti izvrene.
3. Politeizam (irk)
irk je jedna druga ozbiljna bolest due koja je rezultat
neznanja. Sastoji se od vjerovanja u druge sile pored Allaha (d..)
koje imaju ulogu u upravljanju svijetom. Ako neko oboava ove sile,
to se u islamskoj strunoj literaturi zove politeizam oboavanja (irk
'ibadi), ako im se pokorava politeizam pokoravanja (irk 'ita'i).
Prva vrsta takoer se zove i oevidni politeizam (irk galli), a druga
prikriveni politeizam (irk hafi). Mogue je da se kur'anski ajet:
Veina ovih ne vjeruju Allaha, a da ujedno druge Njemu smatra
ravnim. (12:106) odnosi na drugu vrstu irka. Suprotno irku je
monoteizam tawhid, koji znai da ne postoji nikakva druga sila u
univerzumu osim svemogueg Allaha (d..). Tawhid ima svoje stadijume.
To su:
- Verbalno priznanje i prihvaanje tawhida; to jest, izrei Nema
drugog boga osim Allaha, bez vjerovanja u to srcem.
- Vjerovati srcem kada se gornji iskaz oituje jezikom. -
Realizacija Allahovog jedinstva kroz epifanijsko i numinozno
iskustvo.
Drugim rijeima, otkriti da je ogromno mnotvo stvorenja stvoreno
od Jednog Boga, i priznati da nema druge sile osim Allahove koja
djeluje u univerzumu,
- Ne vidjeti na svijetu nita drago osim Allahovog Bia,
posmatrati sva stvorenja kao emanaciju i refleksiju toga Bia. Ovi
stadijumi vjerovanja u tawhid vode nas da prepoznamo uzrok bolesti
irka. Temeljni uzrok irka je odanost materijalnom svijetu i
zaboravnost na Allaha (d..). Da bi se irk izlijeio, pojedinac treba
da razmislio stvaranju nebesa i Zemlje i nebrojenog mnotva
Allahovih stvorenja. Ovo kod njega moe probuditi velianje Allaha
(d..). to je njegova kontemplacija i razmiljanje o ljepoti
univerzuma i misteriji njegova stvaranja dublja, time e njegova
vjera i egzistenciji i jedinstvo Allaha (d..) postajati vea. Kur'an
kae: Za one koji stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o
stvaranju nebesa i zemlje razmiljaju: Gospodaru na, Ti nisi ovo
uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sauvaj nas patnje u Vatri (3:191)
Neki od islamskih mislilaca, kao npr. kod i'ija Imam Rida istie:
Nije ibadet u mnotvu posta i namaza, nego u mnotvu razmiljanja o
Allahovim djelima.
4. ejtanska iskuenja i svijest
Sve to ue u ljudsku svijest ue posredstvom meleka i ejtana. Ako
to dolazi od Allaha (d..), zove se inspiracija (ilham), a ako od
ejtana, zove se iskuenje (waswas). Ljudska dua predstavlja bojno
polje na kojem se vojska
-
24
meleka i ejtana sukobljavaju. ovjek ima pravo izbora da podri
jednu od dvije vojske. Ako vojska ejtana dobije pojaanje, ovjek e
postati subjekt ejtanskih iskuenja, a njegove spoljanje aktivnosti
odraavat e njegovo unutranje stanje. Meutim, ukoliko Allahove snage
budu pojaane, ovjek e postati olienje Allahovih atributa i
karakteristika. Kur'an objanjava kako se Iblis zakleo da e zavoditi
ljudski rod i voditi ga u grijeh:
Ree: Kunem se da u ih na Tvom pravom putu presretatii pa u im i
sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti e ustanoviti
da veina njih nee zahvalna biti... (7:16,17) Za one koji popuste
pred Iblisom u Kur'anu se kae: ... oni pameti imaju a njima ne
shvaaju, oni oi imaju a njima ne vide, oni ui imaju a njima ne uju;
oni su kao stoka, ak i gori oni su zaista nemarni. (7:179) Za one
koji nisu pod uticajern Iblisa u Kur'anu se kae: One koji budu u
Allaha vjerovali i vrsto se Njegovih propisa pridravali On e
sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti i pravim putem Sebi
uputiti. (4:175)
Nain borbe protiv ejtanskih iskuenja je razmiljanje o buduem
svijetu. Ako pojedinac razmilja o posljedicama pokoravanja
direktivama Iblisa i o budunosti koju mu garantuje takvo
pokoravanje, on e pronai pravi put i osloboditi se ejtanskih
iskuenja. Kada pronae pravi put, Allah (d..) e mu, takoe, pritei u
pomo i voditi ga ka beskonanoj srei i zadovoljstvu kao to je jasno
konstatovano u gore spomenutom ajetu.
5. Varanje i lukavstvo
Lukavstvo je jedna druga mahana koja pripada moi intelekta, a
prouzrokuje se posredstvom ejtanskih i poronih elja moi, strasti i
srdbe. Lukavstvo i varanje definiu se kao svjesna zavjera protiv
drugih i kovanje do detalja savrenih planova da im se nanese teta i
zlo. Ova mahana ima fatalne posljedice, jer pojedinac koji je njome
zaraen, ubraja se u drutvo Iblisa. Zbog toga je prihvaena postavka:
Ne pripada muslimanima ko vara muslimana. Nain lijeenja ove opake
bolesti je da se bolesnik treba uvati njenih opasnih posljedica i
treba znati da onaj koji dragima jamu kopa sam u nju pada,
okusivi tako kaznu jo na ovom svijetu. Takoe se treba zapitati,
zato se, umjesto da bude koristan i dobar prema dragima, mora
okretati protiv njih.
-
25
II BOLESTI MOI SRDBE I NJIHOV TRETMAN
Kao to je ve reeno mo srdbe ima tri stanja: nedostatnost,
umjerenost i prekomjernost; svako od ovih stanja sada e detaljno
biti analizirano.
1. Stanje prekomjernosti
Bezumnost: Bezumnost bolest moi srdbe, je bezobzirno uputanje u
opasne i pogubne situacije uprkos upozorenjima razuma i vjere.
Kur'anom je to vrlo
jasno zabranjeno slijedeim rijeima: ...i sami sebe u propast ne
dovodile... (2:195) Nain lijeenja bezumnosti je paljivo razmisliti
prije zauzimanja bilo kakvog pojedinanog kursa akcije da se vidi da
li to razum i vjera odobravaju ili ne. Ako dobije njihovo
odobrenje, pojedinac moe prema njemu i djelovati, s tim da odustane
od akcije im ne bude odobrena bilo od razuma ili vjere. Za njega bi
ak bilo neophodno da se suzdri i od onih aktivnosti ija opasnost
nije velika, kako bi smanjio svoju sklonost ka bezumnosti. On mora
odrati ovaj kurs sve dok ne bude siguran da je potpuno izlijeen od
ove mahane, i sve dok stanje umjerenosti: to jest, hrabrost, ne
bude dosegnuta. Kada jednom dosegne
ovo stanje, mora ga nastojali i zadrati.
2. Stanje nedostatnosti
Kukaviluk: Kukaviluk je bojailjivost u situacijama koje
zahtijevaju brzu i odlunu akciju. Kukaviluk, suprotnost srdbi i
estokom temperamentu, ima za posljedicu osjeaj inferiornosti,
neodlunosti, melanholije i nedostatka samopouzdanja. U jednom
hadisu Poslanik (a.s.) izjavljuje:
Boe, utjeem Ti se od krtosti8 i utjeem Ti se od kukaviluka.9
Nain tretmana bolesti kukaviluka jeste stimulisanje i
podsticanje srdbe i estokog temperamenta kod pojedinca, i
zauzimanje odluujueg smjera u tenji, ako nije preopasno da bude
izvrena, sve dok dua ne stigne do stanja hrabrosti, koja
predstavlja umjereno stanje moi srdbe. On tada mora biti oprezan da
se ne udalji od stanja umjerenosti prema stanju prekomjernosti.
3. Stanje umjerenosti
Hrabrost: Hrabrost je manifestacija moi srdbe u njenom stanju
umjerenosti, a definisana je kao pomaganje moi srdbe, moi
intelekta. Ovo pomaganje je najdivnija osobina i prouzrokuje mnotvo
duhovnih vrlina. Ona se postie nakon uspjene borbe protiv
bezumnosti i kukaviluka kao rezultat konstantne postojanosti i
vjebe.
8 Buharija, Dihad, 74, a navode ga i neki drugi
9 Buharija, Da'wat, Muslim, Zikr i dr..
-
26
II a. DRUGE BOLESTI MOI SRDBE I NJIHOV TRETMAN
Sadraj: 1. Strah
2. Depresija i kompleks inferiornosti
3. Stidljivost
4. Nedostatak osjeaja potovanja sebe i drugoga 5. urba 6. Loe
raspoloenje prema Stvoritelju i Njegovu stvaranju 7. Srdba 8.
Osveta
9. Zloudnost 10. Mrnja 11. Uobraenost i sujeta 12.
Arogancija
13. Nepokornost
14. Nezapaanje vlastitih pogreaka 15. Fanatizam
16. Prikrivanje istine
17. Neosjetljivost i nemilosrdnost
Mo srdbe moe biti pogoena sa sedamnaest razliitih bolesti, koje
e sada ukratko niti opisane.
1.Strah (hawf)
Strah je neugodno iekivanje da se neto neprijatno moe dogoditi.
Na primjer, nekoga je strah da se ukrca na brod ili da spava sam u
kui. Jasno je da postoji razlika izmeu kukaviluka i straha. Postoje
dvije vrste straha. Prvo, postoji strah od Allaha (d..) i strah od
grijeha i Allahove kazne. Drugo, postoji strah od svakog drugog
osim Allaha (d..). Prva vrsta straha je pohvalna i ona vodi ovjeka
ka savrenstvu, dok je druga vrsta straha nepoeljna mahana koju
prouzrokuje bolest kukaviluka. Nepoeljni strah prouzrokuje se
mogunou da se neto neprijatno moe dogoditi onoj dotinoj osobi ili
neemu ili nekome ko mu je drag. Na primjer, neko se boji smrti,
fatalne opasnosti, mrtvih tijela, demona itd. Osnovni uzrok
ovog straha je duhovna slabost, koja bi se mogla odstraniti samo
ispitivanjem.
Na primjer, ako neko shvati da on ne moe nita uiniti da sprijei
sigurnu ili moguu opasnost od smrti i da taj strah ne doprinosi
njenom spreavanju, on e postepeno izgubiti svoj strah. Ako je
njegov strah, od smrti prouzrokovan
pretjeranom ljubavlju prema ovom svijetu i materijalnim
stvarima, on mora
reducirati ova privrenost. Neke vrste straha imaju imaginarne
uzroke, kao strah od mraka i mrtvih tijela.
U ovakvim sluajevima pojedinac bi morao da ostavi po strani
svoju mata i da ojaa svoju duu. Odgovarajua i pohvalna vrsta straha
je strah od Allahove veliine i uzvienosti Ovaj strah se pored hawf
u islamskoj terminologiji zove i haiya ili rahba. U to spada i
strah od poinjenih grijeha i kazne koja im slijedi. to je ovakav
strah
-
27
vei, vei je i doprinos u cilju duhovnog usavravanja due
pojedinca i njenog savrenstva. ta vie, to je shvatanje i znanje
pojedinca o Allahu (d. .) vee i dublje time e njegov strati od
Njegove moi biti vei. Kur'an kae: ...a Allaha se boje od robova
Njegovih ueni. (35:28) Na ovaj nain, kada su u pitanju i ivi dobri
ljudi (evlije), primjeujemo da povremeno i oni izgube hrabrost zbog
intenziteta njihovog straha od Allaha
(d..). Intenzivni strah od Allaha (d..) najbolja je kontrola moi
ljudske due; zato to on slabi pohotljive i egoistike poude, uva
pojedinca od neposlunosti i grijeha, i pripitomljava ljudsko srce
da bude pokorno Allahovim naredbama.
Pored toga, strah od Allaha (d..) unitava sve druge vrste
straha, inei pojedinca jaim u suoavanju sa nepravdom, tiranijom i
represijom. Govorei o takvim ljudima Kur'an kae: ...Oni e biti
sigurni; i oni e biti na pravom putu. (6:82) Zato se ne bojte
ljudi, ve se bojte Mene... (5:44) ...Allah e hiti njima zadovoljan,
a oni e biti Njime zadovoljni. To e biti za onog koji se bude bojao
Gospodara svoga. (98:8) A onome koji je pred dostojanstvom
Gospodara svoga strepio i duu od prohtjeva uzdrao, Dennet e
boravite biti sigurno. (79:40-41) U jednom predanju stoji:
Onaj ko se Allaha boji, Allah e dati da se njega sve to postoji
boji; a onaj ko se Allaha ne boji, Allah e dati da se on boji svega
to postoji. Postoje mnogi kur'anski ajeti, kao i hadisi, o
zaslugama koje pripadaju onima
koji se Allaha boje; ali, zbog skuenosti prostora odustat emo da
ih sve ovdje navedemo.
Mora se imati na umu da pojedinac u svom strahu od Allaha (d..)
treba pripaziti da ostane u granicama umjerenosti, tako da ga taj
strah ne uini da izgubi svaku nadu u Allahovu milost; jer gubljenje
nade kod pojedinca u
Allahovu milost i saaljenje, samo po sebi je veliki grijeh.
Kur'an kae: ...Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubili samo oni
koji su zabludjeli. (15:56)
Ako strah od 'Allaha (d..) ode u takvu krajnost, onda on mora
odravati ravnoteu sa nadom u Allahovu milost reda; jer uz pomo
krila nade i straha pojedinac se moe uzdii na najvie stepene
ljudskog savrenstva. Kur'an, ukazuje na ovu poentu, ovim rijeima:
Kai robovima Mojim da sam Ja, zaista, onaj koji prata i da Sam
milostiv, ali da je kazna Moja, doista, bolna kazna. (15:49-50)
2. Depresija i kompleks inferiornosti
Ova mahana, prouzrokovana kukavilukom, jeste stanje kada
pojedinac, nemajui hrabrosti da se aktivno upusti u vane poslove,
ne uspijeva izvriti svoje drutvene obaveze, npr. nagovarati druge
da rade dobra djela, a odvraati ih od loih djela.
-
28
Tretman ove bolesti je isti kao i onaj koji je opisan u sluaju
kukaviluka. Osoba koja je sklona ovoj moralnoj mahani trebala bi
znati da istinski vjernik u
Allaha (d..) nikada nije izloen nemilosti i da je Allah (d..)
ukazao potovanje i dignitet vjerniku. Kur'an kae: A snaga je u
Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika... (63:8) Postoji i hadis
koji kae: Allah je povjerio vjerniku sve to postoji osim
samoponiavanja.10 Osobina suprotna depresiji je jakost karaktera i
samopotovanje. A to je da pojedinac treba imati takav temperament
na koji nemoe djelovati neto ugodno ili bolno, bilo ono vrijedno
hvale ili prijekora. Imam al-Baqir je rekao:
Pravi vjernik je vri od planine. U jednoj drugoj predaji on kae:
Allah je vjerniku dao tri svojstva: ast na ovom i buduem svijetu,
spas na ovom i buduem, svijetu i strah od njeg u srcima
ugnjetaa.
3. Stidljivost
Stidljivost znai osjeanje inferiornosti koja ima za posljedicu
neulaganje napora za postizanje najvieg savrenstva koje je omogueno
ovjeku, to uvjetuje zadovoljavanje s onim to je manje i to je tek
osnovica nekog postignua. Ovo je jedna od posljedica depresije.
Suprotno njoj je osobina povjerenja, koja znai spremnost za
ulaganje napora da se postigne srea na ovom i buduem svijetu i da
se dosegne savrenstvo. Vrlina povjerenja stie se duhovnim
kvalitetima postojanosti, hrabrosti i samopotovanja. Tretman
stidljivosti je dopunski tretman tretmana bolesti kukaviluka, koji
je majka svih mahana u ovoj klasi.
4. Nedostatak osjeaja podavanja sebe i drugoga Ova mahana
sastoji se od neposveivanja dovoljno panje onim ivotnim iniocima
kojima je inae potrebna panja i briga, kao to su vjera, ast, djeca
i imovina. Nju prouzrokuje slabost karaktera i kompleks osobne
inferiornosti.
Suprotno njoj je osjeaj asti i zalaganje u tom smjeru, to se
smatra pohvalnom vrlinom kod ovjeka. S obzirom na vjeru, ovo
svojstvo podrazumijeva nastojanje pojedinca da ouva njenu
cjelovitost naspram svih devijacija, potom elju za njenim
propagiranjem, nastojanje da se iskazuje poslunost njenim zakonima
i traenje od drugih ljudi da i oni slijede te zakone.
to se tie osobne asti pojedinca, ovo svojstvo znai obezbjeivanje
samopotovanja kod njega i nastojanje da se sauva lina ast. U odnosu
na djecu pojedinca ovo svojstvo znai da on mora posvetiti panju
njihovom ispravnom odgoju i zdravom moralnom i kulturnom
usavravanju, tako da ona rano dobiju primjerno vaspitanje, koje
tokom vremena postaje sastavni dio
njihove linosti.
10
Ibn Magga, Fitan, 31 je direktan kod konstatacije ove injenice,
on kae: Vjernik ne bi trebao da omalovaava i poniava samog
sebe.
-
29
Islam pridaje veliku vanost dunostima roditelja u vaspitanju i
odgoju njihove djece.
Kada je u pitanju imovina pojedinca, ovo svojstvo znai da taj
pojedinac svoju imovinu treba smatrati kao dio Allahove milosti i
kao iskreni dar koji mu je dat
od strane Allaha (..). Treba da se uzdrava od prekomjernog
troenja i rasipanja, da izvrava svoje vjerske obaveze i da ne
zaboravlja na svoju pomo siromanima.
5. urba
urba je stanje koje tjera pojedinca da naglo odluuje i djeluje
bez odgovarajueg razmiljanja. Ona je takoe rezultat slabog
karaktera i kompleksa inferiornosti. Suprotno njoj je vrlina
promiljenosti u akciji i govora. Posljedica urbe je tetna, a prate
je gria savjesti i kajanje. U mnogim sluajevima, teta prouzrokovana
nepromiljenim akcijama moe biti nesaglediva.
Da bi se izlijeila mahana urbe, pojedinac mora biti svjestan
njenih prijeteih posljedica i treba se privii na dostojanstveno
ponaanje i promiljenost.
6. Loe raspoloenje prema Stvoritelju i Njegovom stvaranju
Ovo stanje se javlja kada je pojedinac sklon nepovjerenju i
cinizmu prema
Allahu (d..), Njegovim stvorenjima i Njegovim aktivnostima,
interpretirajui sve to postoji na neprimjereni nain. Ovo je takoer
rezultat kukaviluka i proizvod kompleksa inferiornosti, jer osoba
slabog karaktera djeluje prema
podraajima koji su uslovljeni njenom matom. Suprotno ovoj mahani
je blagonaklonost i povjerenje, s obzirom na Alaha (d..) i ljude;
to znai imati dobronamjeran stav prema svemu, osima ako postoji oit
dokaz za promjenu tog stava. U Kur'anu se kae: i vi ste na najgore
pomiljali, vi ste narod u dui pokvaren. (48:12) Alija, r.a., kae:
Dobro misli o onom ta tvoj brat (po vjeri) radi sve dok ne primjeti
neto to e te uvjeriti u suprotno; ne sumnjaj u ono to on kae dokle
god ti smatra da je to dobro i ispravno. Nain da se sprijei ova
mahana jeste da pojedinac dobro razmotri ono to vidi ili uje o svom
bratu po vjeri da o njemu ima dobro miljenje i da ga voli i
potuje.
7. Srdba
Srdba je jedna od moi due, i ima tri stanja: - Stanje
prekomjerenosti, koje se definie kao neto to prelazi granice vjere
i njenih zakona.
- Stanje nedostatnosti koje se definie kao stanje u kojem
pojedinac ne uspijeva da poduzme smjeliju akciju, iako je ona
potrebna za njegovu samoodbranu.
-
30
- Stanje umjerenosti u kojem se srdba stimulie u odgovarajuim i
dopustivim prilikama. Na ovaj nain, jasno je da prvo i drugo stanje
spadaju u drutvene mahane, dok se tree stanje ubraja u etike vrline
koje su proizvod hrabrosti. Prekomjerna srdba je fatalna bolest,
koja se moe smatrati vrstom privremenog ludila. Kada se ona stia,
odmah slijedi griza savjesti i kajanje, koje predstavljaju zdrav
odgovor razumne osobe.
Alija, r.a., je rekao:
Srdba je vrsta ludila, jer onaj koji se naljuti poslije se kaje
i osjea griu savjesti. Ako se osoba poslije ne kaje i ne osjea
grinju savjesti to znai da je njegovo ludilo pojaano. Osim toga,
apsolutna odsutnost srdbe je takoer mahana, koja vue ovjeka u
ponienje, potinjen poloaj i nesposobnost da brani svoja prava. Da
bi se izlijeila prekomjerna srdba, pojedinac mora: Prvo odstraniti
njene uzroke. Oni mogu biti uznositost, sebinost, tvrdoglavost,
pohlepa i druge sline mahane. On bi takoer trebao da zna kako
nepristojno prekomjerna srdba izgleda, i kakve loe posljedice moe
imati. Drugo, on treba da ispita koristi obuzdavanja i
samosavlaivanja, i treba se draiti sa ljudima koji posjeduju ove
kvalitete. On takoer treba znati da je Allahova mo najvia, i da je
sve pod Njegovom upravom, to bi ga moglo uiniti da uvidi svoju linu
slabost u poreenju sa Allahovom neogranienom moi. Tree, on mora
znati da osobu u stanju srdbe Allah (d.) ne voli. ta vie, u srdbi
se moe uraditi neto zbog ega se poinilac zla poslije moe stidjeti.
Suprotne srdbi jesu blagost i obuzdavanje; to su karakteristike
koje se ubrajaju meu savrene kvalitete due. One ine osobu da prata
i da je milostiva, iako je moda u njenoj mogunosti da se osveti.
Kur'an kae: Ti sa svakim lijepo! I trai da se ine dobra djela, a
neznalica se kloni! (7:199)
Allahov Poslanik (a.s.) je rekao:
Oprost poveava ovjekov poloaj. Zato pratajte da bi vas Allah
cijenio.11
8. Osveta
Osveta se sastoji od iskazivanja silovite i sverazbijake moi
bilo rijeima ili djelom. Ta sila je posljedica srdbe. Suprotno noj
je vrlina plemenitosti, koja je proizvod strpljivosti. Obraajui se
Poslaniku (a.s.) s obzirom na ovu osobinu Svemogui u Kur'anu kae:
...a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine...
(3:159) A u jednoj predaji koja se pripisuje Poslaniku (a.s.) kae
se: Kada Allah zavoli svoga roba podari mu blagost.12 Kome bude
uskraena blagost bie mu uskraeno svako dobro.13 Na drugom mjestu u
predanju se kae da je ljubaznost pola imana.
11
Muslim, Birr, 69: Darimi, Zakat, 35; Ahmad b. Hanbal 2/286,
biljee u neto drugaijoj verziji. 12
Ahmad b. Hanbal, 6/71, 104, 105. 13
Muslim, Birr,84-86; Ibn Magga, Adab, 9; Ahmad b. Hanbal, 4/262 i
366
-
31
9. Zloudnost
Ova mahana se takoer uzrokuje srdbom, a suprotno njoj je
dobroudnost Ona ini ljude da izbjegavaju, onoga kod koga se ona
nalazi, donosei mu propast na ovom i buduem svijetu. Ona takoer
unitava sva njegova dobra djela. Kao to se u predanju kae: Zla ud
unitava dobra djela kao to sire unitava med. Obraajui se Poslaniku
(a.s.) u Kur'anu Svevinji kae: Jer ti si, zaista, najljepe udi.
(68:4)
10. Mrnja
Mrnja se takoer prouzrokuje srdbom. Ona je kompleks koji se
formira nakon obuzdavanja srdbe. Ima vrlo loe posljedice kao to su
ljubomora i prekid odnosa s onim protiv koga je usmjerena, a moe
dovesti do fizikog napada, vrijeanja, irenja lai, ogovaranja,
klevete, otkrivanja njegovih mahana itd.
Ponekad mrnja nastupa javno i otvoreno i manifestuje se kao
otvoreno neprijateljstvo dovodei do konfrontacije, tue, kletve i
psovke, to sve spada u krajnje ljudske mahane.
Nain lijeenja ove duevne bolesti je da osoba koja od nje boluje,
kao prvo mora shvatiti da osjeaj mrnje vie teti onome koji mrzi
nego onome protiv koga je mrnja usmjerena. Drugo, mora odluiti da
zauzme stav prijateljstva i pomaganja prema osobi koju mrzi, initi
joj dobro i pored toga to mu njegove emocije suprotno govore, i
nastaviti sa svojim ljubaznim stavom prema njoj sve dok se ne
oslobodi ove bolesti.
11. Uobraenost i sujeta
Ovo je jedna druga mahana moi srdbe stanje u kojem ovjek ima
visoko miljenje o sebi radi neke stvarne ili zamiljene dobiti. S
druge strane, on nije u stanju da prizna atribute Allahovog
savrenstva, koji je izvor svega to postoji. Vei broj predaja hadisa
istie zle posljedice ove osobine. Loi proizvodi uobraenosti i
sujete su: arogancija, zaboravnost, ravnodunost prema vlastitim
pogrekama, a uslijed toga i neuspijevanje da se one isprave,
opadanje vrijednosti vlastitih dobrih djela u oima ljudi i Allaha
(d..), odsutnost zahvalnosti na Allahovoj milosti, rizikujui tako
da je ne izgubi, ne uspijevanje da trai odgovore na ona pitanja
koja ne zna, ostajui tako u neznanju, i konano, zadravanje i
proklamovanje pogrenih i neosnovanih miljenja. Da bi se pojedinac
izlijeio od ove bolesti, neophodno mu je da svoju panju posveti
Allahu (d..) i Njegovom upoznavanju. Kada shvati da jedino Svemogui
Stvoritelj zasluuje oboavanje i pohvalu, da on ne predstavlja nita
u poreenju sa velianstvom Allaha (d..), da ne postoji apsolutno
nita za to
-
32
bi mogao rei da je njegovo, da ak i neka bia koja su daleko
superiornija od njega samog, kao to su poslanici i meleki, ne
predstavljaju nita u poreenju sa Allahom (d..), onda e biti
svjestan injenice da je apsurdno biti uobraen i sujetan, i da sebe
treba smatrati onim to, u biti, i jeste: beznaajno Allahovo
stvorenje.
Kada ovjek razmisli o svom skromnom poetku kao kaplje sperme, o
svom sigurnom zavretku kao pregrti praine, o kratkoi svoga ivota
kao jednom stvorenju koje je sklono da oboli i da njime
preovlaavaju i upravljaju strasti i nagoni, on e zaboraviti ne samo
na svoju sujetu nego i na samog sebe, i posvetiti se svim svojim
biem oboavanju Allaha (d..). U Kur'anu se kae: Proklet neka je
ovjek! Koliko je on samo nezahvalan! Od ega ga On stvara? Od kapi
sjemena ga stvori i za ono to je dobro za njega pripremi, i pravi
put mu dostupnim uini, zatim mu ivot oduzme i uini da bude
sahranjen, i poslije e ga, kada On bude htio, oivjeti. (80:17-22)
Navest emo i sljedee stihove iz perzijske poezije: Svojim
bogatstvom, snagom i elegancijom nemoj se ponositi,
jer bogatstvo lopovi za jednu no mogu odnijeti, a ostalo pri
jednim napadom groznice moe ieznuti. Treba imati na umu da
uobraenost i sujeta mogu takoer biti prouzrokovane kada je neko
posebno poastvovan Allahovom milou kao znanjem, pobonou, predanou,
vjerom, hrabrou, plemenitou, strpljenjem, asnim porijeklom,
ljepotom, bogatstvom, snagom, visokim poloajem, intelegencijom,
itd. Da bi izbjegao takvu posljedicu, pojedinac se uvijek treba
prisjeati osobnih slabosti i nedostataka. Tako prisjeanje pomoi
e mu da se zatiti od uobraenosti. Suprotno uobraenosti i sujeti je
skromnost, koja se smatra najvrjednijom osobinom za moralno
izgraivanje due i za postizanje ovjekovog savrenstva.
12. Arogancija
Arogancija je jedna od posljedica uobraenosti i sujete. Kada
pojedinac ima previsoko miljenje o sebi, on je uobraen, a kada je,
pored toga, sklon da druge ljude smatra inferiornim u odnosu na
sebe, to je arogancija. Suprotno
ovim stanjima, kada neko o sebi ima beznaajno i nisko miljenje,
se zove skromnost, a kad, uz ovo, druge ljude smatra superiornim u
odnosu na sebe,
onda je to poniznost.
U svakom sluaju, arogancija je jedna od najomraenijih moralnih
mahana. To je zato to je arogancija gusta zavjesa koja zaklanja
nedostatke pojedinca od vlastitog pogleda, i na taj nain ga
sprjeava da ih otkloni i postigne savrenstvo. Kur'an kae: ...Tako
Allah peati srce svakog oholog i nasilnika. (40:35) Odvratiu od
znamenja Mojih one koji se budu oholili... (7:146) A Poslanik
(a.s.) je rekao:
U Dennet nee ui ko u svom srcu bude imao i najmanji djeli
oholosti.14
14
Ahmad b. Hanbal, 4/123 i 124, kae u ovom dijela hadisa: "U
Dennet nee ui kod koga bude bilo iole oholosti".
-
33
Isa (a.s.) je rekao: Ba kao kada biljka raste na mehkom tlu, a
ne na kamenitom i tvrdom, isto tako i mudrost klija i raste u srcu
koje je skromno i
mehko, a ne u tvrdim srcima oholih. Zar ne primjeuje da ovjek
koji dri svoju glavu visoko okree je protiv krova, dok onaj ko dri
svoju glavu nisko ima krov kao prijatelja i zatitu. Lijeenje
arogancije isto je kao i ono koje je propisano za uobraenost. Drugi
je lijek da pojedinac prouava razliite kur'anske ajete i hadise
koji imaju veze sa ovom mahanom i koji je osuuju. Takoer, treba
biti istrajan u praktikovanju skruenosti prema Allahu (d..) i
ljudima, druiti se sa siromanim i nemonim, uzdravati se od
razmetljivog oblaenja, oblaiti skromnu odjeu, odravati podjednako
dobre odnose sa siromanim i bogatim, pozdravljati svakoga bez
obzira na njegove godine i izbjegavati da na sastancima i
skupovima sjeda na visoko poastvovano mjesto. Ukratko, mora se
oduprijeti svim tim egoistikim sklonostima koje doprinose da neko
bude arogantan. Suprotno aroganciji jeste poniznost, koja se smatra
jednom od najcjenjenijih
moralnih vrlina. Kur'an ovako prikazuje vrlinu poniznosti:
A robovi Milostivoga sa oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada
ih bestidnici oslove odgovaraju: Mir vama! (25:63) I budi ljubazan
prema vjernicima koji te slijede! (26:215) Treba napomenuti da je
poniznost sredinja polazna osnova izmeu arogancije i niskosti, i
upravo zato, poto se arogancija ubraja u mahane, isti je sluaj i sa
niskou. Razlika izmeu niskosti i poniznosti takoer je jasna. Prema
tome, dok je za ovjeka pohvalno biti ponizan, mahana je i poniavati
se.
13. Nepokornost
Nepokornost je vid arogancije, koja se takoer ubraja u fatalne
mahane. Ona se definie kao pobuna protiv svih onih kojima inae
treba biti pokoran, kao to su: poslanici i njihovi zamjenici,
pravedne vlade, uitelji, roditelji itd. U hadisu Poslanika (a.s.)
itamo: Grijeh za koji najbre stie kazna je neopokornost.15
Alija (r.a.) je rekao: Nepokornost odvodi nepokorne u Vatru
(Dehennem). Nain lijeenja mahane nepokornosti je da nepokorna osoba
razmisli o svom duevnom stanju i da se obrati hadisima u kojima se
ispravna pokornost nareuje, a istovremeno da nastoji da u sebi
ohrabri duh poniznosti.
14. Nezapaanje vlastitih pogreaka
Ovo je jedna draga posljedica sujete i uobraenosti. Suprotno
ovome je svijest o vlastitim pogrekama i nedostacima.
15. Fanatizam
Fanatizam je jedna druga mahana koja vodi degeneraciji uma
fanatine osobe i njegova shvatanja. Fanatizam moe postojati s
obzirom na vlastita vjerska uvjerenja, naciju, pleme, porodicu, ili
druge sline pojmove, a moe se manifestovati putem vlastitog govora
ili akcije. Kada je u pitanju fanatizam s
15
Ibn Magga, Zuhd, 23; Muslim, Zuhd, 23, a prenose ga i Abu Dawud,
Tirmidi i Ahmad b. Hanbal.
-
34
obzirom na primjerene pojmove, on se zove entuzijazam i ar i on
je najpohvalniji. Ako se, pak, radi o fanatizmu s obzirom na
neprimjerene
pojmove, onda je on mahana. Postoji Poslanikov hadis u kome se
kae: Ko god bude u svom srcu imao i najmanji dio fanatizma, Allah e
ga na Sudnjem danu proivjeti sa Arapima paganima iz predislamskog
Perioda.16 Nain lijeenja mahane fanatizma je da se fanatina osoba
posveti samoposmatranju i da shvati injenicu da fanatizam blokira
njegovo usavravanje i zamrauje njegovo shvatanje realnosti. Prema
tome, ako ona trai da sazna istinu, mora ostaviti slijepi fanatizam
i predrasudu, i ispitivati pojmove na objektivan i nepristrasan
nain.
16. Prikrivanje istine
Mahana lanog prikazivanja i prikrivanja istine prouzrokuje se
fanatizmom, kukavilukom ili strahom. Ona takoer moe biti
prouzrokovana eljom za bogatstvom i slinim motivima. U svakom
sluaju, ova mahana vodi pojedinca ka skretanju s pravog puta i
dovodi do moralnog raslojavanja. Suprotno njoj je
otkrivanje istine i postojanost na njenom putu. Postoje brojni
hadisi i kur'anski
ajeti koji osuuju prikrivanje istine i hvale istinite ljude.
Ajeti koji najotvorenije i najdirektnije oslikavaju ovo pitanje su
slijedei: ...Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajui
daje od Allaha? (2:140) Zato istinu neistinom zamraujete i svjesno
istinu krijete? (3:71) One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo
Mi objavili i pravi put, koji smo u
Knjizi ljudima oznaili, njih e Allah prokleti, a proklet e ih i
oni koji imaju pravo da proklinju. (2:159) Lijeenje od ove bolesti
podrazumijeva da pojedinac treba biti svjestan injenica da ova
osobina zasluuje Allahovu srdbu i moe odvesti u nevjerstvo (kufr).
Osim toga, treba razmiljati o prednostima neprikrivanja istine, a
zatim da sebe primora da to primjeni na djelu.
17. Neosjetljivost i nemilosrdnost
Kada osoba poprimi mahanu neosjetljivosti i nemilosrdnosti ona
ne moe biti ganuta i oaloena bolom i patnjom svojih prijatelja.
Suprotno ovoj mahani je vrlina milosrdnosti i suosjeanja. Postoji
odreeni broj kur'anskih ajeta koji osuuju ovu mahanu, a hvale
suosjeanje i ljubav. Tretman ove bolesti je najtei, jer
neosjetljivost i nemilosrdnost prodiru u karakter osobe i postaju
kronine i teke za lijeenje. Najbolji tretman ove bolesti jeste da
oboljela osoba, prije svega, izbjegava svirepe akcije, koje
predstavljaju spoljne manifestacije ove mahane. Kao sljedee,
trebalo bi da pokua uestvovati u patnjama i nevoljama s kojima se
susreu drugi ljudi, i da njihove probleme smatra svojim problemima.
Pored toga, treba pokuati da na takve situacije reaguje na
odgovarajui nain, dok ne pone, postepeno, osjeati okus suosjeanja,
polahko mu obezbjeujui stalno mjesto unutar sebe.
16
Muslim, Imara, 57; Nesai, Tahrim, 38; Ahmad b. Hanbal 2/206 i
3/488, prenose ovaj hadis u neto izmjenjenoj verziji.
-
35
III BOLESTI MOI STRASTI I NJIHOV TRETMAN
Sadraj: 1. Ljubav prema ovom svijetu
2. Ljubav prema izobilju i bogatsvu
3. Bogatstvo i izobilje
4. Pohlepa
5. Gramzivost
6. krtost 7. Nelegitimna zarada
8. Izdajstvo
9. Bezobzirnost i razuzdanost
10. Uputanje u razgovor i o nepristojnim stvarima i haram
stvarima
Trei od etiri dijela knjige odnosi se na bolesti moi strasti i
njihov tretman. Ovih bolesti ima devet vrsta, i mi emo svaku od
njih ukratko razmotriti i protumaiti.
1. Ljubav prema ovom svijetu:
Najbolja definicija ove mahane i "svijeta" koji se ovdje osuuje
moe se nai u slijedeem kur'anskom ajetu: Ljudima se ini da je
lijepo samo ono za im ude: ene, sinovi, gomile zlata i srebra,
divni konji stoka i usjevi. To su blagodati u ivotu na ovom
svijetu; a najljepe mjesto povratka je u Allaha. (3,14) Treba imati
na umu da sve spomenute stvari u ovom kur'anskom ajetu, s
obzirom da su one Allahove blagodati, ne mogu biti zabranjene.
Osim toga,
pravilna primjena Allahovih blagodati takoer se ne smatra
nedostojnim inom. Meutim, ono to je nepoeljno je postati privren
ovim stvarima, i dati im fundamentalno znaenje u svom ivotu,
prenaglaavati ih, to u isti mah moe dovesti da se nadie ona koja se
ima prema Allahu (d..). Ali, ako ove stvari ne potisnu Allaha (d..)
i ako budu upotrebljavane kao sredstva za dosezanje samousavravanja
i pribliavanja Allahu (d..), ne samo da je ovo prihvatljivo nego je
i poeljno. Zbog toga, osuivanje i hvaljenje svijeta koji susreemo u
Kur'anu i hadisu odnosi se na nain primjene svijeta i stvari koje
se u njemu nalaze. Ako neko ovaj svijet uzme sebi za idola i u
njega polae nade do te mjere da zaboravi na Allaha (d..) i budui
svijet, ili proda budui svijet za ovaj (2:86) da upotrijebimo
kur'anski izraz onda moemo rei da je takav ovjek pao kao rtva
bolesti "ljubavi prema ovom svijetu". Jedan Poslanikov hadis ovako
doarava karakteristike zaljubljenika u ovaj svijet: Ko osvane, a
sva mu preokupacija bude ovaj svijet bez i pomisli na Allaha (d..),
Allah e mu za srce privezati etiri osobine: brigu koje se nikada
nee rijeiti, posao koji nikada nee zavriti, siromatvo koje nikada
nee moi ublaiti i nadu iji kraj nikada nee moi dostii.17
17
Tirmidi, Qiyama, 3.1; Ibn Magga, Zuhd, 2.
-
36
Da bi se izlijeila ova bolest pojedinac mora imati na umu
injenicu da su sve dobre i lijepe stvari na ovome svijetu prolazne,
a ono to ovjeku ostaje su duhovna dostignua, blizina Allahu (d..) i
napori uloeni u pripremi za budui svijet.
2. Ljubav prema izobilju i bogatstvu
Ova mahana je ogranak bolesti ljubavi prema ovom svjetu, pa sve
to se moe rei u korist pohvale i osude ovoga svijeta moe se rei i
za bogatstvo. Pojedini kur'anski ajeti i hadisi hvale izobilje i
bogatstvo, dok ih neki osuuju. Meutim, ne postoji kontradikcija meu
njima, jer oni ajeti i hadisi koji ih osuuju znae da osuuju ono
bogatstvo koje udaljava ovjeka od Allaha (d..) i budueg svijeta,
dok oni koji hvale bogatstvo odnose se na ono bogatstvo koje slui
za uzdizanje i odgoj ljudskog karaktera i ovjekovog pribliavanja
Allahu (d..). U jednom kur'anskom ajetu moemo proitati slijedee: O
vjernici neka vas imanja vaa i djeca vaa ne zabave od sjeanja na
Allaha. A oni koji to uine bie izgubljeni. (63:09) A u jednom
drugom ajetu narod se poziva da moli za Allahov oprost i
obeavaju se slijedee pogodnosti: ...i pomoi vas imanjima i
sinovima, i dae vam bae, i rijeke e vam dati. (71:12)
I prema brojnim predanjima podjednako se i hvali i osuuje
bogatstvo, kao npr.:
Ljubav prema bogatstvu i poloaju pothranjuju hipokriziju (nifaq)
kao to voda pothranjuje bilje. Divan li je ispravno steen imetak u
rukama dobrog ovjeka! U svakom sluaju, prava i ispravna vrsta
bogatstva je ona koja je steena na legitiman nain, i koja se
upotrebljava u one svrhe gdje se stie Allahovo zadovoljstvo kao
had, dihad, pomaganje siromanog, i sve vrste milosra