1 EKTRAKCIJA ZUBA KOD PASA I MAČAKA EXODONTIA Ekstrakcija (vaĎenje) zuba je hirurška intervencija kojom se zub odvaja od alveole (zubne čašice) i uklanja iz nje, nakon čega sledi zbrinjavanje nastale rane. Pre nego sto se pristupi ekstrakciji zuba potrebno je odrediti način ekstrakcije i isplanirati sve korake. Potrebno je (poželjno) imati i RTG snimak, pripremiti svu neophodnu opremu i sl. Potrebno je dobro poznavati indikacije za vađenje zuba, poznavati morfologiju jednokorenih i višekorenih zuba i odabrati odgovarajuću tehniku ekstrakcije, obezbediti po potrebi adekvatnu atibiotsku zaštitu, primeniti odgovarajuću tehniku analgezije i anestezije. Glavne indikacije za vađenje zuba su: Zubi u završnoj fazi periodontalne bolesti usled čega su postali mobilni Zubi koji sprečavaju normalnu okluziju vilice i/ili podgrizaju opozitni zub Zaostali mlečni zub (nikad dva zuba na istom mestu u isto vreme) Zubi na frakturnoj liniji kod loma mandibule i maksile Zubi oštećeni patološkim procesom Endootski izmenjeni zubi (odontoklastna lezije kod mačke) Slika 1. Zaostali mlečni zub - očnjak.
25
Embed
EKTRAKCIJA ZUBA KOD PASA I MAČAKA - nsveterina.edu.rs zuba pasa i... · 1 EKTRAKCIJA ZUBA KOD PASA I MAČAKA EXODONTIA Ekstrakcija (vaĎenje) zuba je hirurška intervencija kojom
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
1
EKTRAKCIJA ZUBA KOD PASA I MAČAKA
EXODONTIA
Ekstrakcija (vaĎenje) zuba je hirurška intervencija kojom se zub odvaja od
alveole (zubne čašice) i uklanja iz nje, nakon čega sledi zbrinjavanje nastale rane.
Pre nego sto se pristupi ekstrakciji zuba potrebno je odrediti način ekstrakcije i
isplanirati sve korake. Potrebno je (poželjno) imati i RTG snimak, pripremiti svu
neophodnu opremu i sl. Potrebno je dobro poznavati indikacije za vađenje zuba,
poznavati morfologiju jednokorenih i višekorenih zuba i odabrati odgovarajuću tehniku
ekstrakcije, obezbediti po potrebi adekvatnu atibiotsku zaštitu, primeniti odgovarajuću
tehniku analgezije i anestezije.
Glavne indikacije za vađenje zuba su:
Zubi u završnoj fazi periodontalne bolesti usled čega su postali mobilni
Zubi koji sprečavaju normalnu okluziju vilice i/ili podgrizaju opozitni zub
Zaostali mlečni zub (nikad dva zuba na istom mestu u isto vreme)
Zubi na frakturnoj liniji kod loma mandibule i maksile
Zubi oštećeni patološkim procesom
Endootski izmenjeni zubi (odontoklastna lezije kod mačke)
Slika 1. Zaostali mlečni zub - očnjak.
2
Slika 2. Kosa fraktura mandibule rostralno od molara.
Slika 3. Zub oštećen patološkim procesom.
3
Slika 4. Endootski izmenjen zub - uznapredovala odontoklastična resorptivna lezija zuba kod mačke
Slika 5. Fraktura zuba sa eksponiranom pulpom.
4
INSTRUMENTARIJ ZA EKSTRAKCIJU ZUBA
Osnovni set za ekstrakciju zuba se sastoji iz:
Klešta za ekstrakciju zuba Periostalni elevator Zubni elevator Raspatorijum za kosti Set za šivenje stomatološka turbina sa setom fisurnih borera 701L, 700L, 330 za rasecanje i
seta okruglih borera za zaravnjivanje alveole (½, 1 i 2).
Izostanak zamene mlečnog zuba u odgovarajuće vreme može dovesti do
malokluzije i ortodontskih problema u kasnijem uzrastu. Izostanak zamene
(ispadanja) mlečnog zuba ponekad je potrebno hirurški sanirati dosta rano (8-12
nedelja) kako bi se prevenirali pomenuti problemi. Retencija mlečnih zuba se
najčešće javlja kod sekutića i očnjamka.
Mlečni i stalni zub često mogu da budu istovremeno prisutni u vilici. tada je
potrebno napraviti razliku između mlečnog i stalnog zuba, pa je ponekad
potrebno načiniti RTG snimak. Po pravili stalnui zubi su pozicionirani lingvalno ili
palatijalno u odnosu na zaostali mlečni zub. Izuzetak je stalni maksilarni očnjak
koji je rostralno i stalni maksilarni premolar 4 koji je bukalno i distalno od
poslednjeg mlečnog zuba.
Malokluzija. Zaostali 704 i604 doveli su do lingvalne devijacije 304 i 204.
Rostralni deo mandibule. vide se mlečni i stalni zubi.
19
Ekstrakcija mlečnih zuba
Take care - Mlečni zubi se lako zalome prilikom vađenja pa zaostali koren i dalje može
da utiče na stalni zub i da dovede do njegovog pomeranja i nastanka malokluzije. Koren
mlečnih zuba je gotovo istog promera kao i kruna. Prilikom vađenja potrebno je
napraviti rez u gingivalnom žlebu. Pri tome voditi računa da se ne ošteti alveola od
stalnog zuba. Nije potrebno ali je ipak moguće zatvaranje alveole šivenjem.
ZUBI KOD MAČAKA
Uvod
Tehnika vađenja zuba kod mačaka je umnogome identična vađenju zuba kod
psa. Pa ipak izuzetci postoje onda kada je reč o ekstrakciji zuba kod mačke koji je
oštećen resorptivnim lezijama (FORL Feline Odontoclastic Resorptive Lesions). Zubi
pogođeni sa FORL često imaju morfološki oštećene korenove koje je teško izvaditi.
Vađenje se obavlja tako što se najpre preseče kruna zuba i odvoji od korenova a zatim
se svaki koren posebno tretira i uklanja.
Slika 15. Uznapredovali slučaj periodontalne bolesti kod mačke koji može da bude posledica i FORL.
20
Slika 16. Uznapredovali slučaj FORL na bukalnoj strani zuba.
KOMPLIKACIJE EKSTRAKCIJE ZUBA
Uvod
The operator needs to be aware of the complications associated with tooth extraction in dogs and cats.
In most instances, complications need to be addressed immediately. However, some may not be immediately apparent. Haemorrhage can occur several hours post-op if the blood clot retracts or is lost by tongue probing. Oral nasal fistulae may take several weeks to become apparent and functional following maxillary canine removal.
21
Fig. 17. Fracture of mandible caudal to symphysis including the apex of the mandibular canine tooth.
Fig. 18. Dog skull with buccal bone plates removed to demonstrate location and morphology of roots.
Oro-nasal, oro-antral fistula
Oro nazalna fistula podrazumeva patološku komunikaciju između nosne i usne duplje. Najčešće se ova veza ostvaruje u predelu zubne alveole očnjaka This complication can occur in any location from the upper canines, caudally. Oro-nasal refers to a communication between the oral and nasal cavity - most commonly at the site of the maxillary canine. Oro-antral refers to a communication between the oral cavity and the maxillary sinus - most common following upper premolar 4 (carnassial) extraction. They are most common where the bone plates are thinnest - either naturally or after periodontal or metabolic disease.
22
Correct attention at the time of extraction can limit the need for complex flap surgery later. Debride socket gently with 0.05% chlorhexidine gluconate (CHX Solution™: St Jon VRx Products) and fill with alloplastic graft material if a solid floor is present. This may require a mesh type product (BioSyst™) followed by BoneGlass (Consil™). Suture tissues should be sutured without tension. Treat with suitable antibiotics. Review after four to six weeks to identify the need for flap surgery. This timeframe will allow for wound contraction. The main reasons for dehiscence of flaps are:
Chronic osteitis at site from local infection Tension on sutures Suture lines unsupported and located over a void.
Expect 20% contraction of soft tissue during healing. Tension on flaps is usually due to poor flap design. To prevent this, ensure that the releasing incisions are made off the target tooth, preferably at the line angle of the teeth rostrally and caudally, and that the flap is sufficiently undermined before suturing. Many ONF's stay open due to the pressure differential between the nasal and oral cavities. After six weeks, if the ONF is large enough to cause chronic rhinitis and sneezing, closure by flap surgery is indicated.