1
EKONOMSKA POLITIKA EUROPSKE
UNIJE___________________________________________________________________________1.UVOD
Ekonomsku politiku moemo da definiemo kao aktivnost drave kojom
ona u skladu sa zadatim ciljevima utie na ekonomsku aktivnost,
odnosno, na promjenu ponaanja ekonomskih uesnika u eljenom
pravcu.[footnoteRef:1] Zvanini ciljevi ekonomske politike EU su:
postojani rast, visok nivo zaposlenosti, stabilnost cijena, zdrave
javne finansije i okvirni monetarni uslovi, mogunost trajnog
finansiranja platnog bilansa, visok stepen konkurentnosti, jaanje
ekonomske i socijalne integracije. Instrumenti za ostvarenje ovih
ciljeva su unutranje trite, ekonomska i monetarna unija, tijesna
koordinacija ekonomske, finansijske i monetarne politike. [1: Jurij
Bajec, Ljubinka Joksimovi, Savremeni privredni sistemi, Beograd,
1998. , strana 76.]
Veliki broj politika iz oblasti ekonomije ne dozvoljava
detaljnije izlaganje svake od njih, te e se u nastavku teksta rad
ograniiti na monetarnu politiku, zajedniku poljoprivrednu politiku,
industrijsku i politiku konkurencije kao karakteristine i specifine
politike EU. Polje na kojem je dostignut najvii stepen integracije
jeste monetarna politika. Zajednika poljoprivredna politika je prva
zajednika politika Europske zajednice u vezi koje postoji dosta
sporenja. Ako monetarnu politiku posmatramo kao svijetao primjer
euroskih integracionih procesa onda se za zajedniku poljoprivrednu
politiku moe rei da je kamen spoticanja i faktor sukoba interesa
lanica EU.
Industrijska i politika konkurencije posmatrae se kroz prizmu
jedinstvenog europskog trita. Nastojau da gdje god je to mogue ove
politike posmatram i povezujem sa ostalim aktivnostima i deavanjima
unutar EU, tako da u se doticati pitanja europskog budeta i
fiskalne politike EU, politike obrazovanja, trgovinske politike i
tome slino. Tvrdnja profesora Jovanovia da je ekonomija samo
sredstvo za ostvarenje vieg, politikog Cilja sigurno da je bila
tana za period poetka integracija, ali danas, na poetku XXI vijeka,
rast ivotnog standarda europskih graana predstavlja cilj sam po
sebi. Ovo je ujedno i uslov opstanka i razvoja Europske unije. Ako
napredak u ekonomskoj oblasti ne bude mogu u Uniji sainjenoj od 25
veoma heterogenih drava, izvjesnost politike integracije postae
upitna. S druge strane, kreiranje ekonomske politike u Europskoj
uniji a posebno u jo tijenje povezanoj Europskoj monetarnoj uniji,
postae lake samo ako se zasniva na zajednikim principima politikog
ureenja. Ekonomija treba da utire put politikom usaglaavanju, ali
politika treba da omogui a ne da koi sprovoenje ekonomskih
reformi.
Ekonomska politika EU se zasniva na implementaciji slijedeih
osnovnih drutvenopolitikih ciljeva, koji su poznatiji pod nazivom
naela europske integracije:1. stvaranje jedinstvenog integralnog
trita robe, kapitala i radne snage bez unutranjih granica i
vidljivih i nevidljivih barijera, ukljuujui i stvaranje i jaanje
jedinstvenog europskog monetarnog sistema;2. stvaranje jedinstvenog
(ekonomskog) fronta prema spoljnom svijetu, van EU;3. tijesna
koordinacija razvojne i industrijske politike, prvenstveno kroz
zajedniku tehnoloku politiku (politiku u oblasti istraivanja i
razvoja);4. potovanje principa meuzavisnosti izmeu ekonomskog
prosperiteta i (zajednike) ekonomske politike;5. solidarnost izmeu
naroda Europe radi smanjivanja nejednakosti, jaanje ekonomske i
drutvene kohezije na osnovama aktivne regionalne, strukturne i
kohezione politike;6. poboljanje ljudskih prava i kvaliteta ivota
na osnovama zajednike (nadnacionalne) socijalne politike i
koordinacije nacionalnih politika zatite potroaa i politika zatite
i unapreenja ivotne sredine (ekoloke politike);7. stvaranje i
usavravanje nadnacionalnih institucija za javnu regulaciju privrede
i privrednog razvoja, koje e reprezentovati zajednike i opte
interese svih ljudu (u okviru EU);8. potovanje principa
postepenosti i gradualizma u konstituisanju nadnacionalnih
institucija za javnu regulaciju privrede i privrednog razvoja, kao
i u odreivanju sadraja, ciljeva i akcija ekonomske politike.
2.NASTANAK EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE
Kada je poelo razmatranje o osnivanju Izmijenjena Europe,
Francuski ministar spoljnih poslova Robert uman34 je naglasio
neizbjenu potrebu za stvaranjem institucija koje bi bile odgovorne
za kooperaciju europskih zemalja u oblasti ekonomije, vojske,
kulture i politike. On je 9. maja 1950. godine izloio ambiciozan
plan, poznat kao umanov plan", da se vitalne industrije uglja i
elika Francuske i Savezne Republike Njemake udrue u organizaciju
otvorenu svim europskim demokratijama. Ovaj plan ujedno predstavlja
i osnovu europskog ujedinjenja. Robert uman i francuski ekonomista
an Mone (Jean Monet) iznose plan o osnivanju Europske zajednice za
ugalj i elik (ECSC eng. European Coal and Steel Community), koja je
bila otvorena i za druge europske zemlje. Plan je predviao
stavljanje cijelokupne Njemake i francuske industrije uglja i elika
pod jedinstvenu i zajedniku upravu, koja e nadgledati njihov
razvoj. est drava (Zapadna Njemaka, Francuska Italija, Belgija,
Holandija i Luksemburg) su potpisale umanovplan" u Parizu, koji je
kodifikovan 18. aprila 1951. godine. Pariski sporazum, kojim je
formalno uspostavljena Europska zajednice za ugalj i elik, stupa na
snagu 10. avgusta 1952. godine, a prvi njen predsjednik je bio an
Mone. ECSC je podrazumijevala zajedniko trite najznaajnijih
energenata (uglja i elika) u posleratnom periodu za est drava
osnivaa (Belgija, Francuska, Njemaka, Italija, Luksemburg i
Holandija). Svrha zajednice je bilo ouvanje mira kroz zajedniku
kontrolu proizvodnje i prometa uglja i elika, gde je ona okupila i
pobednike i gubitnike rata, kao ravnopravne lanove jedne
institucionalne infrastrukture. Ovaj potez stvaranja ECSC pokazao
se kao veoma uspean da je u prvih pet godina od osnivanja ECSC
trgovina ugljem i elikom porasla za 129%. est zemalja je odluilo da
isti princip sprovede i na cijelokupnu privredu. Ovih est zemalja u
maju 1952. godine su potpisale sporazum kojim je uspostavljena
Europska odbrambena zajednica (EDC eng. European Defence
Community), ali Francuski Parlament je u avgustu 1954. odbio da
ratifikuje ovaj sporazum, i on je odmah povuen. Ovaj neuspeh EDCa
je uverio ana Monea da put ka europskom jedinstvu vodi pre kroz
ekonomsku nego vojnu saradnju. Ministri spoljnih poslova est drava
ECSC su odrali konferenciju u junu 1955. u Mesini gde su odluili,
da ponovo pokrenu proces stvaranja europskog jedinstva, plaei se da
ne propadnu svi napori koji su uloeni u stvaranje ECSC posle
propasti EDCa. Ministri su odredili pripremni Komitet kome je
presedavao belgijski ministar inostranih poslova PolHenri Spak35,
koji je poeo sa radom poetkom 1956. godine.Posle Rimskih ugovora iz
1957. godine osnovana je Europska ekonomska zajednica. Ugovor kojim
je osnovana Europska ekonomska zajednica vie puta je revidiran. Kao
to je poznato, Zajednica je startovala sa 6 lanova osnivaa. To je
mali broj u predenju sa sadanjih 25, sa realnim izgledima da ih
uskoro bude 27. U ranim fazama smatralo se da je Francuska
predvodnik integracionih procesa u Europi. Pored ostalog, takva
njena uloga bila je nuna na poetku, jer je valjalo regulisati
odnose sa susjednom Njemakom. Na taj nain je stvorena kljuna osa
integracije: ParizBon, kasnije Berlin. Verovalo se da e se na taj
nain obezbediti sigurna budunost Europske zajednice. Pored
obektivno postojeih interesa za napredak tog procesa, njemu su
znaajno doprinijeli vrlo prijateljski, lini odnosi lidera Francuske
i Njemake. Oni su posebno bili izraeni u relacijama Smita i
D'Estena, a kasnije Miterana i Kola. Posle pada Berlinskog zida i
ujedinjena Njemaka je preduzela diplomatsku ofanzivu kako bi
otklonila izvesnu crtu svoje spoljnopolitike inferiornosti,
prisutne u ranijem periodu. Sadraj i karakter relacija izmedu drava
lanica mnogostuko se obogauje i zapaa se sve vidljivija ofanziva
Njemake na mnogim poljima integrativnih procesa. etiri ostale drave
osnivai smatraju se tvrdim jezgrom integracionog procesa. One su
zagovornici dubljih procesa u integarciji. Poklonici su tzv.
komunitarnog metoda donoenja odluka i kreiranja saradnje u brojnim
oblastima. To znai da prednost dobijaju supranacionalni elementi.
Tim putem snano se doprinosi ostvarivanju veeg stepena integracija.
Italija je uvijek veoma prisutna u aktivnoj formi u europskoj
diplomatiji, ali ponekad i sa izvijesnom crtom opstrukcije u.
sistemu EU, zbog toga to je evidentna nestabilnost njenih Vlada.
Uvidajui neodrivost takvog stanja i takvih pozicija, neke
italijanske Vlade nastojale su da balansiraju izmedu ta dva osnovna
tipa aktivnosti time to su povrijemeno opstruirale dublje
integracione procese.2.1.UGOVOR O FORMIRANJU EEZ
Zemlje Benelukasa su podnele Memorandum jo 1955. godine sa
prijedlogom da se formira politika integarcija na osnovama
ekonomske integracije. U ranim fazama to bi podrazumijevalo
ukljuivanje politike u saobraajnoj infrastrukturi, koordinaciju
aktivnosti u razvoju atomske energije i drugih resursa, kao i
stvaranje zajednikog trita. Ugovor koji je uspostavio Europsku
ekonomsku zajednicu potpisan je Rimu 25. Marta 1957. godine. Istoga
dana potpisan je i Ugovor o Europskoj zajednici za Atomsku enrgiju.
Ugovor o europskoj zoni slobodne trgovine potpisalo je 1960. godine
sedam drava i to: Velika Britanija, Austrija, Portugal, Norveka,
Svedska, Danska, vajcarska. Naizgled, rije je bila o konkurentnoj
organizaciji, medutim, obje su u periodu koji sledi nastojale da
razviju relativno dobre i harmonine odnose u trgovini koji su
dostigli svoju najviu taku u 1992. godini, kada je pospisan ugovor
o formiranju Europskog ekonomskog prostora. Osnovni cilj formiranja
Zajednice bio je taj da se, kako to stoji u preambuli Ugovora,
eleminiu barijere koje dijele Europu. lan 2 Ugovora nalagao je da
se stvori zajedniko trite sa harmoninim razvojem zajednikog trita,
poveanjem ekonomske stabilnosti i poveanje ivotnog standarada i to
je mogue vee saradnje izmedu drava lanica. Takode, u Ugovoru je
predvideno uspostavljanje zajednike carinske politike u vidu
carinske unije, zajednike komercijalne politike i progresivnog
eleminisanja barijera za slobodno kretanje ljudi, roba, kapitala i
usluga. Predvidena je harmonizacija nacionalnih zakonodavstava kako
bi se ostvarilo zajednicko trite. Na poetku se insitriralo da se
harmonizuju, prije svega, zakonodavna politika u poljoprivredi,
trgovini i razvoju. Neophodno je bilo stvoriti uslove za slobodno
kretanje roba, lica, kapitala i usluga. Sam ugovor zamiljen je kao
ugovor okvirnog tipa u kome se insistira na ostvarivanju vrlo iroke
zakonodavne delatniosti. Iako je u osnovi takvih stremljenja bila
ekonomska kategorija udruivanja, podtekst je ukazivao na namjeru da
se stvori osnova za politiko ujedinjavanje. Interesi na tom planu
bili su poduradni kod svih lanica Zajednice. Institucije su
preuzete od strane Europske zajednice za ugalj i elik. Pri tom je
umjesto Visoke vlasti ustanovljena Komisija. Njen poloaj je, u
odnosu na Visoku vlast, izmijenjen u tom smislu to se insistiralo
na njenoj veoj nezavisnosti u odnosu na u odnosu na vlasti drava
lanica. Njene nadlenosti bile su takode ue u odnosu na Visoku
vlast. Najvaniju ulogu u sistemu institucija imao je Savijet
ministara. Time se sutinski ograniavala nadnacionalna komponenta
vlasti Komisije i afirmisala meduvladina dimenzija saradnje.
Medunarodno pravni subjektivitet posjeduju sve tri zajednice. One
mogu sticati prava i obaveze, mogu biti staranka pred Sudom. U tom
sluaju zastupa ih Komisija. Posjeduju kapacitet zakljuivanja
meunarodnih ugovora. Karakter tih ugovora koje mogu zakljuivati je
dvostruk i to :1. ugovori u kojima je samo Zajednica stranka,2.
ugovori u kojima su i drave lanice zajedno sa Zajednicom staranke
ugovora.
2.2.Kljune faze u razvoju europske ekonomske integracije
Do ekonomske i monetarne unije, kao najvieg oblika regionalne
ekonomske integracije, europske drave su prole kroz sve faze
regionalne integracije sa razliitim periodom trajanja. Ono to je
karakteristika europske ekonomske integracije je da je vertikalno
produbljivanje ekonomske integracije pratilo i njeno horizontalno
irenje.1951. GODINA U Parizu, 18. aprila 1951.godine, Francuska,
Zapadna Njemaka, Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg potpisale
su Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugalj i elik. Ugovor je
stupio na snagu godinu dana kasnije sa rokom vaenja na 50 godina.
Cilj ugovora bio je da se pod zajedniku kontrolu stavi proizvodnja
i distribucija uglja i elika.1957. GODINA U Rimu, 27.marta 1957.
godine, iste drave potpisale su Ugovor o osnivanju Europske
zajednice za atomsku energiju i Ugovor o osnivanju Europske
ekonomske zajednice (EEC). Cilj Europske ekonomske zajednice bio je
uspostavljanje zajednikog trita radi podsticanja preduzetnitva,
konkurencije i razmene. Ukidanje meusobnih carina nije otklonilo
brojne fizike, tehnike i poreske prepreke u meusobnoj trgovini i
prometu. Iz tog razloga usvojena je jedinstvena carinska tarifa i
formirana carinska unija. Ovi ugovori su potpisani na neodreeno
vrijeme.1965. GODINA U Briselu, iste drave su potpisale Ugovor o
fuziji organa tri zajednice koje su spajanjem formirale organe
Europske ekonomske zajednice (EEC). Potpisani ugovori iz1951.godine
i 1957.godine postali su konstitutivna povelja EEC koja se drugaije
naziva Rimski ugovori.1973.GODINA Danska, Irska i Velika Britanija
su pristupile EEC.1981.GODINA Europskoj ekonomskoj zajednici
pridruila se i Grka.1986.GODINA Nove drave lanice EEC postale su
panija i Portugal. Iste godine u Luksemburgu potpisan je Jedinstven
europski akt (SEA) kojim je izvrena prva revizija Rimskih ugovora.
Jedinstven europski akt stupio je na snagu 1.juna 1987 godine. Cilj
SEA bio je stvaranje jedinstvenog europskog prostora i
uspostavljanje i funkcionisanje jedinstvenog unutranjeg trita kao
poetne take na putu stvaranja monetarne i politike unije.
Jedinstveno unutranje trite je trite jedinstvenog ekonomskog
prostora bez unutranjih nacionalnih granica unutar koga je
obezbjeeno kretanje robe, ljudi, usluga i kapitala. SEA je postao
institucionalna osnova za tzv. Belu knjigu o implementaciji
jedinstvenog unutranjeg trita. Drave lanice EEC bile su u obavezi
da do 31. XII 1992.godine usvoje sve mere u cilju uspostavljanja
jedinstvenog unutranjeg trita, kao pretpostavke za dalji proces
ekonomske i politike integracije.1992.godine, Jedinstven europski
akt inkorporisan je u Mastrihtski sporazum.1991.GODINA U Mastrihtu
decembra 1991.godine drave lanice EEC potpisale su Ugovor o EU koji
je stupio na snagu 1. novembra 1993.godine. Ugovorom o EU Europska
ekonomska zajednica (EEC) prerasla je u Europsku uniju (EU). Sa
prerastanjem EEC u EU uspostavlja se zajednika spoljna i
bezbjedonosna politika i saradnja u oblasti pravosua i unutranjih
poslova, uvodi se pojam dravljanstva, zajednika ekonomska politika
proiruje se na zajedniku saobraajnu politiku. Ugovorom o EU
ozvanieno je uvoenje monetarne unije (EMU). Ureen je sistem
centralnih banaka i osnivanje Europske centralne banke (ECB) kao
samostalne i nezavisne institucije i institucionalnog stuba
monetarnog sistema budue EMU.1994.GODINA U Frankfurtu 1994.godine
osnovan je Europski monetarni institut, kao institucija koja je
trebala da prethodi ECB. Zadatak Europskog monetarnog inistuta bio
je da prati kriterije konvergencije drava koji su utvreni kao uslov
za ulazak u EMU. Da bi formirale Monetarnu uniju drave lanice su
morale da ispune Kriterije konvergencije. Prema kriterijumima
konvergencije: stopa inflacije nije smela da bude via od 1,5% od
prosjeka tri zemlje lanice sa najniom inflacijom, budetski deficit
nije smeo biti vei od 3% BDP, javni dug nije smeo biti vei od 60%
BDP, zemlja lanica je morala da ima stabilan devizni kurs (u
granicama dozvoljenih fluktuacija) i da nije devalvirala svoju
valutu u poslednje dve godine, dugorona kamatna stopa nije smela da
bude za vie od 2 procentna poena vea od neponderisanog prosjeka
kamatnih stopa u tri zemlje lanice sa najniim stopama
inflacije.1995.GODINA Austrija, vedska i Finska pridruuju se EEC.
Drave lanice EEC su potpisale dokument nazvan Bela knjiga za
pripremu pridruenih drava centralne i istone Europe za integraciju
u unutranje trite Unije. Bela knjiga predstavlja dokument u kome je
predstavljen model harmonizacije propisa iz odreenih oblasti i
redosled i dinamika njihovog usklaivanja.371996. GODINA U
Amsterdamu, na Meuvladinoj konferenciji, drave lanice izvrile su
Reviziju Ugovora o EU. Revidiran Ugovor o EU stupio je na snagu
maja 1999.godine. Amsterdamskim ugovorom o EU izvrena je
prenumjeracija Rimskih ugovora, dogovorena su institucionalna
poboljanja EU ojaana uloga predsjednika Komisije, proiren djelokrug
zajednikog odluivanja Izmijenjena i Parlamenta, dogovoreno je
jaanje integracije i poboljanja u oblasti: potovanja ljudskih prava
i slobode, sigurnosti i pravde, unutranjih poslova i pravosua,
zajednike spoljne i bezbjedonosne politike.1999.GODINA Poinje da
funkcionie Monetarna unija sa ECB kao naslednikom Europskog
monetarnog instituta i jedinstvenom valutom eurom (EUR) kao
bezgotovinskim sredstvom plaanja. Eurosistem su inile zajedno sa
ECB i nacionalne centralne banke drava lanica. Osnovni cilj ECB je
odravanje stabilnosti cijena, voenje jedinstvene monetarne
politike. Komisija EU fiksirala je kurseve konverzije valuta
zemalja lanica u EUR i utvrdila referentni kurs EUR prema SAD $ u
iznosu 1,16675 SAD $ za 1 EUR. Dotadanja europska obraunska valuta
ECU je promenjena u EUR po paritetu 1:1.
2000.GODINA U Nici je odrana Druga Meuvladina konferencija koja
se, kao i prethodna u Amsterdamu, bavila pitanjima institucionalnih
reformi: reformom Komisije i Izmijenjena (teina glasova drava
lanica), irenjem veinskog naina glasanja i usvojila Europsku
povelju o fundamentalnim pravima. Na konferenciji u Nici izvrena je
druga revizija Ugovora o EU.2002. GODINA Formirana je euro zona sa
eurom koji je uao u opticaj u gotovinskom obliku kao jedinstven
novac dvanaest zemalja lanica EMU: Austrije, Belgije, Finske,
Francuske, Grke, Irske, Italije, Luksenburga, Holandije, Njemake,
Portugalije i panije. Nacionalne centralne banke ovih drava bile su
zaduene za uvoenje eura i zamenu nacionalnih valuta za euro u
svojim zemljama, za prikupljanje nacionalnih valuta koje se povlae
iz opticaja, te za informisanje javnosti. Trokovi proizvodnje
novanica i kovanog novca snosila je svaka centralna banka za svoju
zemlju. Danska, vedska i Velika Britanija su zadrale svoju
nacionalnu valutu i nisu pristupile EMU. U euro sistem su ukljuene
pored zemalja EMU i sve drave koje su do tada koristile neku od
valuta drava lanica EMU kao i drave sa monetarnim odborom.2004.
GODINA Europskoj uniji su se pridruile Kipar, Malta, Estonija,
Latvija, Litvanija, eka, Maarska, Poljska, Slovaka i Slovenija.
Odrana je trea Meuvladina konferencija na ijem dnevnom redu su bila
pitanja funkcionisanja organa EU u uslovima poveanja lanstva,
ponderacije glasova u Savijetu, broja poslanika u Europskom
parlamentu i broja lanova Komisije.2005.GODINA lanice Europske
unije postale su Bugarska i Rumunija.2013.GODINA lanica Europske
unije postala je Hrvatska.
2.3.Osnivaki ugovori i proces razvoja europske ekonomske
integracije
Rimskim ugovorima, koji sadre institucionalne i materijalne
odredbe prava Europske unije, EEZ stvorena je kao carinska unija sa
zajednikom carinskom stopom prema treim zemljama i tenjom ka
uklanjanju svih prepreka u trgovini izmeu zemalja lanica. Na nivou
EEZ, na osnovu odredbi Rimskih ugovora, pored zajednike trgovinske
politike, integrisana je poljoprivredna politika. Iz tog razloga je
1962. godine formiran Europski fond za upravljanje i garancije u
poljoprivredi. On se bavio sistemom podrke razvoju poljoprivrede.
Jedinstvenim europskim aktom (SEA) na Luksemburkom samitu u
decembru 1985. godine, koga su kasnije ratifikovale sve drave
lanice i koji je stupio je na snagu 1. VII 1987. godine utvrena je
implementacija Programa sa est taaka: dostizanje irokog trita bez
unutranjih granica, ekonomsko i socijalno jedinstvo koje e voditi
veoj konvergenciji, zajednika politika za nauni i tehnoloki razvoj,
jaanje jedinstvenog monetarnog sistema EMS, uvoenje europske
socijalne dimenzije i koordinacija akcije za zatitu
okruenja.Jedinstvenim europskim aktom predvien je znaajni program
uklanjanja kontrole kapitala, dalja mobilnost trita rada,
liberalizacija drumskog transporta, harmonizacija tehnikih
standarda i smanjenja carinskih formalnosti. Cilj SEA bio je
zasnovan na Europi ljudi. Aktom je proglaeno da e upotpunjavanje
unutranjeg trita obezbediti neophodnu osnovu za rastui prosperitet
Zajednice kao celine, dok njena socijalna dimenzija precizira da e
svi graani, bez obzira ime se bave imati efikasan pristup direktnim
koristima koje se oekuju od jedinstvenog trita kao faktora
ekonomskog rasta i najefikasnije sredstvo za borbu protiv
nezaposlenosti.Takoe, ovaj Sporazum poziva drave lanice da zajedno
implementiiraju europsku spoljnu politiku i transformiu odnose
izmeu sebe u cjelini. Jedinstven europski akt je doprinijeo razvoju
trine integracije i ohrabrio Zajednicu da pokua sa jo ambicioznijim
projektom. Mastrihtskim sporazumom Europska ekonomska zajednica
prerasla je u Ekonomsku uniju i na nju su drave lanice, u cilju
daljeg jaanja ekonomske i finansijske integrisanosti i meusobne
solidarnosti, prenele nova ovlatenja. Na taj nain se nakon 1991.
godine stvario pravni osnov za primenu mjera i instrumenata EU u
cilju sprovoenja slijedeih aktivnosti:1. formiranja unutranjeg
trite koje se karakterie ukidanjem prepreka za slobodno kretanje
lica i protok robe, usluga i kapitala izmeu drava lanica,2.
usklaivanja nacionalnih zakonodavstava za potrebe nesmetanog
funkcionisanja zajednikog trita,3. zabrane uvoenja svih carinskih
dabina i kvantitativnih ogranienja na uvoz i izvoz robe izmeu drava
lanica,4. uvoenja zajednike trgovinske politike,5. uvoenja
zajednike politike u oblasti poljoprivrede i ribarstva,6. uvoenja
zajednike politike u oblasti saobraaja,7. uvoenja zajednike
politike u obasti zatite ovekove okoline,8. ustanovljavanja sistema
koji obezbeuje da se ne kre pravila konkurencije na unutranjem
tritu,9. jaanja konkurentnosti u obasti industrije,10. unapreenja
naunoistraivakog rada i tehnolokog razvoja,11. formulisanja
politike u oblasti saradnje za razvoj,12. podsticaja razvoju
transeuropskih mrea,13. jaanja ekonomske i socijalne kohezije,14.
podsticanja koordinacije politike zaposlenosti i razvoja
koordinirane strategije zapoljavanja;15. ostvarivanja visokog nivoa
zdravstvene zatite16. vaspitanja i obrazovanja i razvoja kulture
drava lanica,17. poboljanja zatite potroaa i18. donoenja mjera u
oblasti energetike, civilne zatite i turizma.Osnovni ciljevi EU
su:podravanje privrednog i drutvenog razvoja;potvrivanje vlastitog
identiteta na meunarodnoj sceni voenjem zajednike spoljne
ibezbednosne politike (i postepeno stvaranje zajednike odbrambene
politike, koja moedovesti do zajednike odbrane);3. zatita prava i
interesa dravljana drava lanica uvoenjem dravljanstva EU;4. uvanje
i dalji razvoj Unije kao prostora slobode, bezbednosti i pravde, na
kome jeslobodno kretanje lica obezbjeeno uz paralelno usvajanje
odgovarajuih mjera iz oblastikontrole spoljnih granica, azila,
imigracije i borbe protiv organizovanog kriminala iouvanje tekovina
Zajednice.
2.3.1.Ostali ugovori, deklaracije i strategije od znaaja za
oblikovanje procesa europske ekonomske integracije
- Amsterdamski ugovor je rezultat rada meuvladine konferencije
zapoete u Torinu 1996. godine, koga su ministri spoljnih poslova
potpisali 1997.godine, a koji je stupio na snagu 1999. godine. Ovim
ugovorom izmeu ostalog ojaana je uloga Europskog parlamenta,
mogunost siuspenzije drave iz postupka donoenja odluka, engenski
sporazum uvrten u pravnu regulativu EU, vea zaposlenost utvrena kao
cilj EU.- Ugovor iz Nice rezultat je meuvladine konferencije iz
2000. godine, potpisan je 2001.godine, a stupio je na snagu 2003.
godine. Na konferenciji se raspravljalo o sastavu i funkcionisanju
institucija EU nakon planiranog proirenja EU sa novim dravama
lanicama, tako da je Ugovorom promenjen sastav i nain djelovanja
europskih institucija.
- Ustavni ugovor usaglaen je na meuvladinoj konferenciji i
potpisan je u Rimu 2004. godine. To je pravni akt EU koji treba da
zameni dosadanje ugovore (izuzev Ugovor o Europskoj zajednici za
atomsku energiju koji e i dalje biti na snazi kao zaseban Ugovor) i
koji stupa na snagu kada ga budu ratifikovale sve drave lanice.
Kada stupi na snagu unee znaajne promene u funkcionisanju EU.-
Bolonjska deklaracija, dokument koji je potpisan 1999. godine, ima
za cilj stvaranje europskog prostora visokog obrazovanja. Do 2010.
godine u svim dravama lanicama treba da se usklade sistemi visokog
obrazovanja. Bolonjski proces ima za cilj poboljanje kvaliteta
visokog obrazovanja, i uvodi jedinstven bodovni sistem
ocenjivanja.- Lisabonska strategija, usvojena u Lisabonu 2000.
godine, sadri skup zajednikih stratekih ciljeva i program
aktivnosti koji povezuje politike inicijative i predviene privredne
reforme. Cilj je da do 2010. godine privreda Europske unije postane
najkonkurentnija i najdinaminija privreda u svijetu koja se temelji
na znanju, koja je sposobna za odrivi privredni razvoj, sa najveom
stopom zaposlenosti i snanom privrednom i socijalnom
kohezijom.3.Monetarna politika EU
Monetarna politika je od centralnog znaaja za ukupnu strategiju
ekonomske i monetarne unije zbog kontrole koju ima nad novanom
masom. Kontrolisanje stope inflacije znai obezbjeivanje neophodnih
uslova i okvira za postojan ekonomski rast. Treba praviti razliku
izmeu monetarnog sistema u kojem drave povezuju svoje valute koje
funkcioniu kao jedna u odnosu na tree drave i monetarne unije u
kojoj postoji jedinstvena valuta ili neopozivo fiksiranje deviznih
kurseva zajedno sa nesmetanom mobilnou dobara i faktora
proizvodnje. Jedinstveni europski akt (stupio na snagu 1987.
godine) predstavljao je prvu znaajnu reviziju osnivakih ugovora
Europskih zajednica. On je stvorio neophodne institucionalne uslove
za ostvarivanje ciljeva Bijele knjige o kompletiranju jedinstvenog
(unutranjeg) trita, a istovrijemeno je predstavljao i prvi zvanini
dokument gdje se Europska unija postavlja kao cilj postojanja
Zajednica. Jedinstveno unutranje trite predstavljalo je glavnu
potporu za prelazak na vii nivo integracije, ekonomsku i monetarnu
uniju, sa jedinstvenom valutom i jednom centralnom bankom i
mehanizmima veinskog nadnacionalnog odluivanja. Uvoenje monetarne
unije je ozvanieno Ugovorom o Europskoj uniji, u Mastrihtu 1992.
godine. Zajednika monetarna politika i stvaranje monetarne unije
jedna je od osnovnih strategija u procesu europskih integracija.
Iako u sutini ekonomska mjera, uvoenje Ekonomske i monetarne unije
(EMU) prua jasan uvid u preplitanje ekonomije i politike. Potrebno
je na poetku ukazati na istorijski razvitak, kako ideje o
monetarnom jedinstvu uopte, tako i konkretnog savrijemenog sluaja.
Koncept monetarnog jedinstva nije nov. Potreba za postojanjem
jednog sredstva plaanja koje e olakati ekonomske transakcije na
irem prostoru javila se jo u starom vijeku. Sve velike i ureene
drave, poev od Persijskog carstva, preko Makedonskog i Rimskog
usvajale su jednu monetu koja je postajala sredstvo plaanja, vid
kontrole od strane centralne vlasti, ali i sredstvo irenja uticaja
na okolne oblasti, gdje god je moneta bila u upotrebi. Idejni
nastavljai Rimskog carstva, poput Franake, a potom, kroz vijekove,
sve velike sile, nastojale su da na prostoru koji su kontrolisale
postoji samo jedna moneta, dravna. Ekonomska i politika saradnja
meu europskim dravama nakon Drugog svjetskog rata postupno je
dovela i do ideje o zajednikoj moneti, ali to u ekonomskom pogledu
nije bio nuan potez, ve je do njega dolo u cilju bolje politike
saradnje. Dakle, EMU nije prva tvorevina te vrste u svijetu, ali je
specifina po tome to su se suverene drave dogovorile o odricanju od
svojih nacionalnih valuta i njihove zamjene novom, jedinstvenom
valutom. Stvaranje EMU bio je jedan od najkomplikovanijih segmenata
u europskim integracijama jer je pretpostavljalo niz privrednih
svojstava drava lanica i odgovarajue odluke. Ideja je prvi put
iznjeta na samitu u Hagu, 1969. godine, nakon ega je na prijedlog
predsjednika vlade Luksemburga Pjera Vernera usvojen plan za
stvaranje ekonomske i monetarne unije, u oktobru 1970, ali od svega
nije bilo nita, zbog realno niskog stepena integrisanosti u tom
trenutku (zemlje nisu bile spremne da se odreknu svoje nacionalne
vlasti u korist nadnacionalnog tijela), postojanja metea na
deviznom tritu i prije svega, jer je plan predvien bez neophodne
monetarne reforme meu dravama lanicama. Ipak, od ideje o potrebi
monetarne integracije se nije odustalo, pa je 13. marta 1979.
uspostavaljen Europski monetarni sistem (EMS). Koliko je postojalo
politike spremnosti za tim dokazuje i injenica da je prvo donesena
politika odluka o uspostavljanju sistema a ekonomski planovi i
tehniki detalji sprovoenja utvreni su naknadno. EMS je bio oigledna
potreba zbog tadanjeg stanjana svjetskoj monetrnj sceni a nastao je
kao posljedica raspada Bretonvudskog monetarnog sistema zasnovanog
na dolaru koji je poetkom 70-ih poeo da oscilira u velikoj mjeri.
Ciljevi EMS bili su: stabilizacija deviznih kurseva kroz tijesnu
monetarnu kooperaciju rad na daljem unapreivanju integracije grupe
doprinos stabilizaciji maunarodnih monetarnih odnosa Kljunu ulogu u
EMS odigrao je koktel valuta zemalja lanica sistema eki (European
Currency Unit) a udio svake zemlje u ekiju utvren je na osnovu
privrednog potencijala zemlje, njenog udjela u unutranjoj trgovini
i potrebe za kratkoronom monetarnom podrkom. Sljedea tabela
pokazuje uee nacionalnih valuta u ekiju.
Tabela 1: Sastav ekija (u %)Izvor: Europski monetarni institut
(1996). Prema: Miroslav N. Jovanovi: Europska ekonomska inegracija,
Beograd, 2004., strana 104.
Sistem je funkcionisao na principu fiksnih ali prilalagodljivih
deviznih kurseva. Dozvoljene mare fluktuacije izmeu bilateralnih
centralnih kurseva iznosile su +/-2,25% a za italijansku liru
+/-6%. Obaveza Centralnih banaka bila je da dre svoje kurseve u tim
okvirima. Ovaj mehanizam odravanja deviznih kurseva u okviru
Europskog monetarnog sistema poznat je pod nazivom Exchange Rate
Mechanism (ERM). EMS je bio uspjean u obezbjeivanju monetarne
stabilnosti dok je disciplinovanost koju je sistem nametao dovela
do postavljanja stabilnosti cijena kao cilja monetarne politike i u
zemljama sa relativno visokim stopama inflacije. Ovime je otvoren
put ka vioj fazi integracije Europe jer je ekonomska konvergencija
zemalja lanica osnova stvaranja ekonomske i platne unije. Dolazak
aka Djelora na elo Europske komisije 1985. godine pokrenuo je nove
akcije za produbljivanje integracije. Njegov izvjetaj 1989. dao je
zamah stvaranju EMU. Predvieno je stvaranje EMU kroz tri faze a
mudar potez uinjen je nedefinisanjem roka za poetak provoenja prve
faze. U prvoj fazi trebalo je da drave lanice usaglase svoje
monetarne i ekonomske politike, to se odnosilo na otklanjanje
preostalih kontrola kapitala. Druga faza oznaila je osnivanje
Europskog monetarnog instituta koji treba da pripremi zemlje za
ulazak u treu, zavrnu fazu. Trea faza oznaava uvoenje jedinstvene
valute eura i prenoenje nadlenosti nacionalnih centralnih banaka na
Europsku centralnu banku koja nasleuje Europski monetarni
institut.Europska centralna banka zasniva se na modelu Bundesbanke
to znai da je potpuno nezavisna u svom radu. Osnovni cilj joj je
odravanje stabilnosti cijena, odnosno kontrola inflacije. Ukupna
korist monetarne unije morala bi biti vea od trokova odnosno
gubitaka usljed formiranja. Optimalna monetarna unija je samo ona
koja inflaciju svodi na nivo najnie a ne srednje u
uniji.[footnoteRef:2] Ova njena osnovna funkcija proistie iz
injenice da su porast cijena i inflacija stalne opasnosti za
ekonomski rast i stabilnost. Pored osnovnog cilja ECB podrava optu
ekonomsku politiku koja se vodi u Uniji. Europski sistem centralnih
banaka sastoji se od Europske centralne banke i nacionalnih
centralnih banaka. [2: Gordana eni-Jotanovi, Meunarodni ekonomski
odnosi, Banja Luka, 2006., strana 81]
O politikoj prirodi odluke uvoenja eura govori podatak da je
planirano da se moneta uvede 1997., u protivnom, rok bi bio 1.
januar 1999. za one zemlje koje ispune kriterijume koje monetarna
unija namee. Ostale zemlje bi mogle da se prikljue kasnije. Ovaj
metod poznat je pod nazivom Europa u dvije brzine.Euro je uveden 1.
januara 1999. godine iako se odmah nije pojavio u vidu novanica. U
odnosu na dolar kurs je bio 1 EUR = 1,17 USD, to je bio tada
zvanini kurs za eki. U EMU je ulo 11 zemalja. Velika Britanija i
Danska nisu ule, Grka i vedska nisu ispunile kriterijume iz
Mastrihta. Grka je kriterijume ispunila naknadno i prikljuila se
grupi 1. 1. 2001. godine. Za zemlje koje nisu ule u EMU,
Amsterdamskim ugovorom iz 1997. godine uspostavljen je novi
mehanizam deviznih kurseva, ERM II koji uspostavlja vezu izmeu eura
i valuta zemalja EU koje ne uestvuju u radu EMU. Raspon mari
oscilacija kursa utvren je na +/-15% a Danci su za svoju krunu
suzili ovaj raspon na +/-2,25%. Potpuno uvoenje eura, uvoenje u
platni promet, bilo je predvieno 1. 1. 2002. godine. U est prvih
mjeseci iste godine zemlje su trebale povui nacionalne valute iz
upotrebe to je uinjeno do 28. februara 2002., od kada je euro
jedina valuta 12 zemalja koje ine EMU.
Tabela 2: Konani kursevi valuta zemalja koje ulaze u EMUIzvor:
Vujo Vukmirica, Nikola piri, Ekonomska i monetarna integracija
Europe, Banja Luka, 2005., strana 258.Opti ciljevi EMU su slobodna
trgovina, slobodno kretanje kapitala, fiksirani devizni kurs i
monetarna autonomija, ali se ini da monetarna unija moe biti i
sredstvo ubrzanja politike integracije. Zato su otpori prema EMU
dobrim dijelom politiki motivisani. EMU poiva na harmonizaciji
monetarnih politika zemalja lanica, zajednikim rezervama i
zajednikoj centralnoj banci, odnosno na sljedeim stubovima:
upotreba jedinstvene valute jedinstvena monetarna i fiskalna
politika, to je znaajno za politiku budetskog deficita i emisiju
novca. jedinstveno upravljanje rezervama, spoljnim dugom i
politikom deviznog kursa autoritet regionalne centralne banke
(Europska centralna banka), uz saradnju sa nacionalnim centralnim
bankama. postojanje zajednike banke za finansiranje razvojnih
projekata regionalnog karaktera, to doprinosi smanjivanju
dispariteta izmeu zemalja lanica i uvrivanju integracije Uslovi za
ulazak neke zemlje u EMU, takozvani kriterijumi iz Mastrihta ili
kriterijumi konvergencije odnose se na: stopu inflacije, koja ne
smije biti via od 1,5% u odnosu na prosjek stopa inflacije u tri
zemlje EU sa najniom inflacijom, budetski deficit, koji ne smije
prelaziti 3% BDP, javni dug ne smije biti vei od 60% BDP, zatim na
obavezu zemalja da prihvate mehanizam deviznog kursa EMS-a i da
prije ulaska u uniju ne vre devalvacije svoje valute u prethodne
dvije godine ekonomsku konvergenciju to je izraeno preko dugoronih
kamatnih stopa, koje tokom godine ne smiju da odstupaju vie od 2% u
odnosu na stope 3 najuspjenije zemlje Pristupanje monetarnoj uniji
nisu prihvatile sve zemlje tadanje EU, njih 15. Po strani su, dakle
ostale Velika Britanija, vedska i Danska, to jasno govori da
pristupanje monetarnoj uniji, pored velikih koristi, nosi i odreene
trokove.3.1.OSNOVI MONETARNO KREDITNE POLITIKE
Monetarno kreditna politika je komponenta ekonomske politike.
Njen osnovni zadata je da regulie koliinu novca u opticaju, da
odrava ravnoteu izmeu robnih i novanih fondova, da omogui nesmetano
odvijanje robnog prometa i stabilne ekonomske tokove. Poto je
monetarno kreditna politika deo ekonomske politike onda je sasvim
razumljivo da za uspeno izvravanje njenih zadataka mora da postoji
sinhronizovano djelovanje svih ostalih komponenti ekonomske
politike. Monetarna politika podrazumijeva ovladavanje i svesno
usmjeravanje (odnosno kontrola) svih oblika i tokova novca u
reprodukciji (likvidna, nelikvidna, devizna i druga sredstva). Pod
kreditnom politikom podrazumijevamo aktivno djelovanje bankarskog
sistema u regulisanju kreditne mase i njene strukture u privredi.
Aktivnim djelovanjem na jedan od osnovnih kanala stvaranja i
ponitavanja novane mase i kreditnog volumena, kroz kreditnu
politiku, senajveim djelom svesno i planski regulie znaajan deo
mase ukupnog novca u privredi. Zbog toga se obino jedan i drugi
pojam integriu pod zajednikim nazivom: monetarno kreditna politika.
Jer, ne radi se ni samo o istim ''monetarnim'', ni isto kreditnim
tokovima, mada postoji opti stav da je savrijemeni novac u svojoj
osnovi kreditni (depozitni) novac.309 Ciljevi koji se stavljaju
pred monetarno kreditnu politiku u makro sistemu obino se
postavljaju sledei diferencirani i meusobno povezani: Osiguranje
optimalne novane mase za nesmatano odvijanje tokova reprodukcije,
uz uoavanje dovoljne interne i eksterne monetarne stabilnosti
(generalni zadatak monetarne polike),Emisija kredita banke treba da
je tako dozirana po strukturi, da osigurava optimalnu likvidnost
(novanu masu) privrednog sektora (strukturna monetarna politika) u
sferi likvidnosti, Selektivno djelovanje na privrednu aktivnost,
odnosno odreene poslove, kojim se deluje na podsticanje ili koenje
odreene delatnosti u privredi, odnosno strukturi ekonomskog razvoja
(strukturno razvojna politika), i Koordinacija na meunarodnom
monetarnom planu, danas sve ue povezanih nacionalnih ekonomija i
sve veeg znaaja meunarodne ekonomske politike i saradnje. Kada
govore o ciljevima monetarne politike, zvaninici Federalnih rezervi
i drugih centralnih banaka gotovo uvijek pominju est osnovnih
ciljeva:
1. visoka stopa zaposlenosti,2. privredni rast,3. stabilnost
cijena,4. stabilnost kamatnih stopa,5. stabilnost finansijskih
trita, i6. stabilnost na deviznim tritima.
Na osnovu Zakona o radu iz 1946. godine i Zakona o punom
zaposlenju i uravnoteenom razvoju iz 1978. godine (esto se naziva
Humprey Hawkins zakon), vlada SAD se obavezuje na promovisanje
visoke stope zaposlenosti i stabilnog nivoa cijena. Visoka stopa
zaposlenosti veoma je vaan cilj iz dva razloga:1. ukoliko je stopa
nezaposlenosti visoka, to podrazumijeva loe stanje u drutvu,
siromatvo, mnoge porodice suoavaju se s finansijskim problemima,
ljudi gube samopouzdanje, a stopa kriminala raste i
2. kada je nezaposlenost visoka, privreda se ne suoava samo sa
ljudima koji ne rade, ve i resursima koji nisu u funkciji
(zatvorene fabrike i oprema koja nije u upotrebi), a sve to utie na
smanjenje proizvodnje.3.2.EMU i sistem Europske centralne banke
Monetarna unija je valutno podruje nastalo od vie nacionalnih
valutnih podruja koja su prihvatila jedinstvenu valutu. Svaka, pa i
EMU ukljuuje:1. jedinstvenu centralnu banku,2. jedinstvenu valutu
i3. jedinstvenu monetarnu politiku.
Juna 1988. godine Europski Savijet je ovlastio tadanjeg
predsjednika Europske komisije aka Djelora da analizira i predloi
konkretne korake u ostvarivanju Europske unije. Komisija
sastavljena od guvernera centralnih banaka pripremila je Djelorov
izvetaj prema kome je ekonomska i monetarna unija (EMU) trebalo da
se ostvari u tri faze: Prva faza je trajala od 1. juna 1990. do 31.
decembra 1993. godine. Njen osnovni sadraj je bio stvaranje
jedinstvenog finansijskog trita, pre svega potpuna liberalizacija
kretanja kapitala unutar Zajednice. Da bi se moglo pristupiti
drugoj i treoj fazi bilo je neophodno izvriti prilagoavanje Rimskom
sporazumu, kojim je osnovana Europska ekonomska komisija, pretea
dananje EU. Sporazum o EU postignut je u decembru 1991.godine, a
potpisan februara 1992. godine u Mastrihtu. Druga faza je trebalo
da traje do 1997. godine, a najdue do 1999. godine. Ona je vezana
za ustanovljavanje Europskog monetarnog instituta (EMI) januara
1994. godine, koji je bio prelazna institucija. EMI je imao zadatak
da jaa saradnju izmeu centralnih banaka i koordinaciju monetarnih
politika, kao i da obavi pripreme za uspostavljanje Europskog
sistema centralnih banaka za voenje jedinstvene monetarne politike
i za kreiranje jedinstvene valute. Ova faza je predvidela
usklaivanje ekonomskih politika koje imaju za cilj smanjenje
inflacije , ogranienje budetskog deficita, smanjenje javnih dugova
i sniavanje kamatnih stopa.Trea faza je finalna i predviala je
uvoenje jedinstvene valute i preuzimanje nadlenosti za monetarnu
politiku i intervencije na deviznom tritu od strane Europskog
sistema centralnih banaka.Kriterijumi konvergencije: Ugovorom iz
Mastrihta je revidiran osnovni Rimski ugovor uvoenjem kriterijuma
konvergencije, kao uslov ulaska u EMU:1. stabilnost cijena
inflacija ne smije biti vea od 1,5 procentnih poena iznad prosjeka
tri zemlje lanice sa najniom inflacijom,2. godinji budetski deficit
ne sme biti vei od 3% GDP,3. ukupan javni dug ne smije biti vei od
60% GDP,4. dugorona kamatna stopa ne smije biti via od 2 procenta
poena iznad neponderisanog prosjeka kamatnih stopa u tri lanice sa
najniom kamatnom stopom i5. zemlja lanica mora imati stabilan
devizni kurs (u granicama dozvoljenih fluktuacija) i posebno da
nije devalvirala valutu u poslednje dve godine. U maju 1998. godine
Savijet ministara usvojio odluku da se 11 zemalja lanica
kvalifikovalo za EMU (Belgija, Njemaka, panija, Francuska, Italija,
Irska, Luksemburg, Holandija, Austrija, Portugal i Finska). Grka se
pridruila EMU 2001. godine, dok su Danska i Velika Britanija
zadrale pravo da ne uestvuju u treoj fazi. vedska nije ispunila
uslov stabilnosti kursa. U decembru 1995. godine odlueno je da
jedinstvena europska valuta budeEURO. Europska centralna banka je
poela sa radom juna 1998. godine, a Europskacentralna banka i
nacionalne centralne banke zemalja euro zone formiraju Europski
sistem centralnih banaka. Europski sistem centralnih banaka prema
mastrihtskom ugovoru je stub monetarne vlasti Europske unije koji
utvruje okvire monetarnih agregata, odnosno formulie i izvrava
monetarnu politiku i primenjuje instrumente monetarne politike,
uklju ujui i politiku kamatnih stopa. Zadatak je takoe upravljanje
deviznim rezervama zemalja lanica, unapreenje platnog prometa i
nadzor nad poslovanjem banaka i drugih finansijskih institucija.
Prema Ugovoru iz Mastrihta i Protokolu o Statutu Europskog sistema
centralnih banaka i Europske centralne banke, Europski sistem
centralnih banaka ine Europska centralna banka i centralne banke
drava lanica. Osnovni zadaci Europskog sistema centralnih banaka
su:1. definisanje i realizacija monetarne politike Europske
unije,2. rukovoenje deviznim poslovima,3. dranje i upravljanje
deviznim rezervama zemalja lanica,4. omoguavanje efikasnog
funkcionisanja platnog prometa,5. sprovoenje nadzora nad kreditnim
institucijama i stabilnosti finansijskog sistema.
Danas postoji veliki broj definicija centralne banke. Prema
definiciji Meunarodnog monetarnog fonda, centralna banka je
nacionalna finansijska institucija koja sprovodi kontrolu nad
kljunim aspektima finansijskog sistema i obavlja aktivnosti poput:
emitovanja valute, upravljanja deviznim rezervama, obavljanja
transakcija sa MMFom i obezbeivanje kredita ostalim depozitarnim
korporacijama. U irem smislu, pod pojmom centralne banke MMF
tretira i valutni odbor, kao i vladine agencije koje su posebne
institucije, a obavljaju aktivnosti centralne banke (ovaj tip
centralne banke se najee sree pod nazivom platni ili monetarni
autoritet). Ekonomska i poslovna enciklopedija definie centralnu
banku kao vodeu monetarno kreditnu ustanovu koja ima dva osnovna
zadatka: da osigura nesmetano funkcionisanje bankarskog i
finansijskog sistema i da vodi monetarnu politiku, odnosno da
kontrolie koliinu novca u opticaju u cilju ostvarenja niske stope
inflacije, bez izazivanja visoke nezaposlenosti. Enciklopedija
Wikipedia definie centralnu banku kao instituciju odgovornu za
monetarnu politiku zemlje ili grupe zemalja lanica, sa osnovnim
ciljem ouvanja stabilnosti nacionalne valute i ponude novca. Iz
velikog broja razliitih definicija mogu se izvui neke zajednike
karakteristike koje u osnovi definiu centralnu banku. Prvo, to je
vrhovna monetarna institucija. Drugo, ona moe obavljati niz
razliitih funkcija i ima monopol nad izdavanjem novca. I tree, njen
najvaniji cilj je odravanje cenovne stabilnosti u uem smislu,
odnosno finansijske stabilnosti u irem smislu. Europska centralna
banka je pravno lice i u svakoj dravi lanici ima najira pravna
ovlaenja koja nacionalno pravo priznaje pravnim licima. Kapital
Europske centralne banke je 5 miliardi eura koji su uplatile lanice
Europskog sistema centralnih banaka. Formula za utvrivanje uea u
osnivakom kapitalu bila je zasnovana na ueu GDP i stanovnitvu
Europske unije. Svaka zemlja lanica takoe uestvuje u formiranju
deviznih rezervi Europske centralne banke do ukupnog iznosa od 50
miliardi eura310. Nain na koji se definisane funkcije organa
upravljanja Europske centralne banke, procedura izbora i
smenjivanje njihovih lanova i nain donoenja odluka su drugi
konstitutivni element visokog stepena institucionalne nezavisnosti
Europske centralne banke. U Europskoj centralnoj banci postoje dva
organa odluivanja. Kljuni organ Europske centralne banke kome je
Statutom Europske centralne banke i Europskoj centralnoj banci
povereno formulisanje jedinstvene monetarne politike predstavlja
Upravni Savijet (Governing Council) Europske centralne banke. Taj
upravljaki organ je sastavljen od est lanova Izvrnog odbora
(Executive Board) Europske centralne banke i guvernera centralnih
banaka zemalja lanica EMU. Upravni Savijet Europske centralne banke
se sastaje jedanput u petnaest dana u seditu Europske centralne
banke Frankfurt am Main. Propisano je da se u toku godine mora
sastati bar 10 puta. Odluivanje o monetarnoj politici je u
potpunosti centralizovano. Ukoliko drugaije nije precizirano
Statutom Europskog sistema centralne banke i Europske centralne
banke, Upravni Savijet Europske centralne banke donosi odluke
prostom veinom, s tim to je u sluaju istog broja glasova za i
protiv odreene odluke glas glas predsjednika Europske centralne
banke je odluujui. Glasanje je mogue ukoliko postoji kvorum od dve
treine lanova Upravnog izmijenjena. U sluaju da ne postoji kvorum,
predsjednik ima pravo da sazove vanredan sastanak Upravnog
izmijenjena, na kome se odluke mogu doneti bez obzira na kvorum
(lan 10. Statuta Europskog izmijenjena centralne banke i Europske
centralne banke). lanovima Upravnog izmijenjena nije dozvoljeno, po
Statutu Europskog izmijenjena centralne banke i Europske centralne
banke, da prihvate ili trae instrukcije od bilo koga, ukljuujui
politiare. Osim toga, politiarima nije dozvoljeno da daju
instrukcije lanovima Upravnog izmijenjena Europske centralne banke.
Regionalne i nacionalne monetarne politike ne egzistiraju i ne mogu
egzistirati u zoni eura. Postoji samo jedna, jedinstvena monetarna
politika za euro zonu u cjelini. Stoga Europska centralna banka
treba da se razvije u istinsk u europsku instituciju. Ovo je proces
koji e neizbeno zahtevati vrijeme, ali ini se da je ve postignut
izvestan napredak. Izvrni odbor Europske centralne banke kao drugi
upravljaki organ ine predsjednik i potpredsjednik Europske
centralne banke i etiri druga lana. lanovi Izvrnog odbora Europske
centralne banke se biraju na period od osam godina, a nakon isteka
mandata ne mogu ponovo biti birani na tu funkciju. Za prve
imenovane lanove Izvrnog odbora mandatni period je rasporeen u
intervale od etiri do osam godina tako da e mandatni period koji
sledi takoe biti rasporeeni. Ovakvom izbornom procedurom obezbeuje
se vee nezavisnost ovog organa upravljanja Europske centralne banke
u odnosu na proceduru po kojoj bi se izbor svih lanova vrio za isti
mandatni period. Izvrni odbor Europske centralne banke je odgovoran
za tekue poslovanje i implementaciju monetarne politike o kojoj je
odluio Upravni Savijet Europske centralne banke. U cilju postizanja
maksimalnog stepena institucionalne nezavisnosti Europske centralne
banke propisano je da je predsjednik, potpredsjednik Europske
centralne banke i drugi lanovi Izvrnog odbora moraju biti birani iz
reda osoba koje imaju (priznatu poziciju i profesionalno iskustvo u
monetarnoj i bankarskoj sferi) prema zajednikom sporazumu zemalja
lanica na nivou predsjednika drava ili predsjednika vlada, a po
preporuci Europskog izmijenjena koji ima obavezu da konsultuje
Europski parlament i Upravni Savijet Europske centralne banke (lan
11 Statuta Europskog izmijenjena centralne banke i Europska
centralna banka). U praksi Europski parlament ima malo realne moi
da odbije predloenog kandidata za Izvrni odbor Europske centralne
banke. Pored navedena dva kljuna organa odluivanja, u Europskoj
centralnoj banci postoji i Generalni Savijet Europske centralne
banke (General Council of the ECB) kao Savijetodavno telo. ine ga
predsjednik i potpredsjednik Europske centralne banke, kao i 15
guvernera nacionalnih centralnih banaka svih zemalja lanica
Europske Unije. Tipian primer je politika deviznog kursa. Kod
izbora guvernera nacionalnih centralnih banaka propisana je obaveza
da se u njihove statute ugradi odredba po kojoj duina mandatnog
perioda ne moe biti kraa od pet godina. U cilju obezbeenja visokog
stepena institucionalne nezavisnosti upravljakog organa Europske
centralne banke predvieno je da guverner nacionalne centralne banke
moe biti smenjen samo u dva ekstremna sluajeva: prvo, ukojiko ne
ispunjava uslove koji se zahtevaju za vrenje njegovih dunosti i,
drugo, ukoliko je osuen za krivino djelo. Kao i kod ostalih
centralnih banaka, odgovornost Europske centralne banke se postie
kroz transparentnost i otvorenost u radu. O svim svojim
aktivnostima Europska centralna banka regularno upoznaje javnost
publikujui mesni bilten. Da bi se postigla transparentnost, u
Europskoj centralnoj banci se upranjava praksa da se svakog meseca
posle prvog sastanka Upravnog izmijenjena organizuje konferencija
za tampu, na kojoj istupaju predsjednik i potpredsjednik Europske
centralne banke. U svom sveobuhvatnom uvodnom izlaganju predsjednik
Europske centralne banke objanjava sutinu diskusije koja je voena
na sastanku Upravnog izmijenjena i analize i argumente za i protiv
date odluke. Navedeni uvodni stav se odmah publikuje na internet
veb sajtu Europske centralne banke. Nakon toga sledi serija pitanja
velikog broja prisutnih novinara i odgovora na njih. Ubrzo sledi
publikovanje tih pitanja i odgovora na internetu.3.3.Nedostaci
monetarne unije
Ostajanje van monetarne unije donosi sljedee prednosti koje su
ujedno nedostaci ulaska u monetarnu uniju: Prvo, osnivanjem jednog
nadnacionalnog tijela koje e samostalno i nezavisno sprovoditi
monetarnu politiku (politiku novane mase, deviznog kursa i kamatnih
stopa) znai gubitak nacionalnog suvereniteta to moe predstavljati
ogromne politike ali i psiholoke posljedice po drave lanice
monetarne unije. Dalje, smatra se da plivajui devizni kursevi znae
slobodan izbor izmeu stope inflacije i nezaposlenosti u zemlji. EMU
ograniava ovu mogunost zemljama lanicama jer one vie nisu slobodne
da upravljaju stopama inflacije i kamatnim stopama te im je
onemogueno da provode vlastite programe stabilizacije. Prilikom
formiranja monetarne unije dolazi do integracije razliitih
ekonomskih sistema, posebno u pogledu strukture privrede,
efikasnosti i produktivnosti proizvodnje u sistem sa jednom
valutom, to moe biti praeno odreenim potekoama. Gubitak emisione
dobiti je jo jedan od gubitaka koji nije beznaajan. Procjenjuje se
da su godinji neto prihodi SAD po ovom osnovu izmeu 11 i 15
milijardi dolara. Umjesto da se zaduuje vlada moe da tampa novac i
tako pokrije budetski deficit to u monetarnoj uniji vie nije
mogue.esto se ne moe uticati na odliv kapitala u razvijenije
dijelove monetarne unije osim ako fiskalni sistem nije dovoljno
razvijen. Ako to, ipak, nije sluaj, bitno je da razvojne
finansijske institucije uspeno deluju na manje razvijenim podrujima
monetarne unije. Zemlja lanica moe da formulie sopstvenu fiskalnu
politiku, ali kako je ona povezana sa monetarnom, to se uticaj
fiskalne politike smanjuje. Na primjer, ako vlada eli da povea
zaposlenost fiskalnom ekspanzijom, dejstvo smanjenja poreza kao
izolovane mjere e biti smanjeno, jer se inae takva mjera sprovodi
zajedno sa instrumentima monetarne politike i politikom kamatne
stope, koje su van uticaja monetarnih vlasti. Zbog smanjenja seta
raspoloivih instrumenata, ekonomske politike zemalja lanica postaju
rigidne. Ovaj problem postaje izraen u sluaju izloenosti
asimetrinim okovima. Vlada nema instrumente kojima moe kratkorono
poboljati ekonomsku situaciju. Ako stanovnitvo izgubi povjerenje u
jedinstvenu valutu, zbog njene nedovoljne kupovne moi, problemi
mogu biti dugoroni. Zbog toga treba insistirati na stabilnosti
cijena.3.4.Prednosti monetarne unije
Nedostaci monetarne unije uglavnom su makroekonomskog karaktera.
Na drugoj strani, koristi koje ubiru zemlje lanice unije pored
makroekonomske, imaju vrlo izraenu i mikroekonomsku dimenziju. One
su brojne i po svojoj prirodi vie su intuitivne. Najvanija korist
jeste to to monetarna unija doprinosi konsolidaciji jedinstvenog
trita, odnosno unapreivanje integracije trita dobara, usluga i
faktora to dalje znai efikasnost proizvodnje i doprinos rastu BDP-a
unije. Transparentnost cijena i njihova direktna uporedivost
poveava konkurenciju i specijalizaciju dobara i usluga. Unaprijeuje
se prostorna i industrijska alokacija resursa. Eliminie se rizik od
promjene deviznog kursa i neizvjesnost to doprinosi stabilnosti
unutranjih tokova investiranja i trgovine. Stabilnost cijena: ovo
je naroito izraeno na primjeru EMU, jer je Europska centralna
banka, koja se zasniva na njemakom modelu centralnih banaka,
postavila stabilnost cijena kao svoj primarni cilj. Stoga u EMU
nema inflatornih oekivanja, to je posebno znaajno za zemlje koje su
u prolosti imale visoku inflaciju, pa ih strani investitori
percipiraju kao podruje sa velikim inflatornim oekivanjima. Ulaskom
u monetarnu uniju to se moe izmijeniti. Dolazi do smanjenja
kamatnih stopa, odnosno rasta investicija a investitori donose
odluke sa velikim stepenom povjerenja jer ne postoje unutranje
kontrole unije za direktno ulaganje. Usaglaavanje monetarne i
fiskalne politike dovodi do poveane monetarne stabilnosti i veeg
uticaja u meunarodnim monetarnim poslovima. To znai vii ekonomski
rast i dinamike koristi. Smanjenje kursnog rizika utie na smanjenje
riziko premije, te time stimulie investicije i privredni rast.
Zemlje lanice su vie zatiene od okova sa finansijskih trita, to
zajedno sa ostalim prednostima utie na poveanje sigurnosti u
poslovanju. Time monetarna unija postaje pogodno tle za
investiranje.Sa veliinom EMU, zajednika valuta postaje znaajna kao
rezervna svjetska valuta. Ova prednost moe biti veoma korisna.
Dominacija amerikog dolara kao rezervne svjetske valute je u duem
peridu prolog vijeka obezbjedila Sjedinjenim Dravama spokojan ivot
uz veliki deficit platnog bilansa. Prava, direktno mjerljiva korist
jeste eliminisanje transakcionih trekova unutar monetarne unije
koji godinje iznose 15 milijardi eura ili 0,4-0,5% BDP-a EU. Efekti
stvaranja monetarne unije, pored toga to su intuitivnog karaktera,
odnosno to su teko mjerljivi nose sa sobom ja jednu vanu injenicu.
Dugoroan karakter koristi koje nastaju monetarnim integrisanjem ne
dozvoljava da se na osnovu iste cost-benefit analize utvrdi pravi
znaaj i opravdanje njenog postojanja. Da se jo jednom vratimo na
trokove stvaranja unije: iskljuiva upotreba deviznog kursa kao
mehanizma prilagoavanja platnog bilansa ogranienog je znaaja. Veina
zemalja su male i otvorene a gubitak prava jedne zemlje da
devalvira svoju valutu je ustvari gubitak nacionalne birokratije da
vri ovakve mjere. Iskustvo 70-ih godina je pokazalo da je
autonomija zemlje u sistemu plivajueg deviznog kursa preuveliana.
gubitak izbora izmeu odnosa stope nazeposlenosti i inflacije je
takoe ogranienog znaaja. Pristalice Fridmanove teorije kritikuju
tezu Filipsove krive po kojoj postoji inverzan odnos inflacije i
nezaposlenosti. Po njima, postoji prirodna stopa nezaposlenosti ili
neubrzana inflaciona stopa nezaposlenosti koja je odreena prije
strukturom trita rada nego (inflatornom) tranjom. po pitanju
gubitka za zemlje iz kojih bi se kapital preselio u korist
razvijenijih regiona vrlo je lako zakljuiti da zemlje koje smatraju
da e biti isti gubitnici u EMU, nee ni pristupiti uniji. Iz ovog
moemo zakljuiti da i nedostaci ulaska u monetarnu uniju nisu
potpuno jasni i direktno mjerljivi, pogotovo to se zasnivaju vie na
nauno-teorijskim pretpostavkama nego na konkretnim
podacima.Kriterijumi iz Mastrihta ne bi trebalo da su otri, ali se
u praksi ispostavilo da jesu. 1993. godine samo se Austrija, koja
tada nije bila lanica EU, uklapala u kriterijume. Takoe, ne treba
zaboraviti ni krizu 90-ih godina kada su Britanija i Italija
napustile mehanizam deviznih kurseva u okviru EMS. Do stvarnog
ukidanja mehanizama deviznih kurseva dolazi 1993. godine. Tih
godina zabiljeen je i rast kamatnih stopa usljed potreba Njemake da
finansira reintegraciju svog istonog dijela. Ipak, projekat EMU bio
je cilj od kojeg se nije odustajalo. Zbog ekonomskih koristi koje
je trebalo da donose zajednika valuta ali i snanog politikog
konsenzusa po ovom pitanju pronaeno je rjeenje u vidu irenja
raspona mari fluktuacija na +/-15%. Ovo je uinjeno avgusta 1993.
godine a iste mare fluktuacija ostavljene su i nakon Amsterdamskog
ugovora koji je definisao mehanizam deviznih kurseva ERM II za
zemlje EU koje ne ulaze u EMU. Postojanje irokih mari fluktuacija
izvan EU (na primjer dolara +/- 15%) bila je normalna pojava. U
periodu stvaranja EMU broj euroskeptika bio je vei nego ikad
ranije. Pitanje odricanja od nacionalnog novca nije samo ekonomsko
pitanje: nacionalni novac je u mnogim sredinama dio nacionalne
istorije i nacionalnog identiteta. Treba estitati Grkoj na ukidanju
drahme nakon 2600 godina. Princip supsidijarnosti, o kojem je bilo
rijei, koristi se onda kada je EU u mogunosti da uradi neto bolje
nego to to rade drave lanice. Monetarne politika je dobar primjer
za to. Motiv EU da formira EMU odnosi se prvenstveno na injenicu da
zajednika valuta ima znaajne ekonomske prednosti. Trokovi koji
proizilaze iz odricanja od samostalnog voenja monetarne politike,
prvenstveno deviznog kursa i politike inflacije, nisu dokazani
praktino. Prije bi se moglo rei da politika deviznog kursa djeluje
kao izvor makroekonomskih poremeaja nego kao sredstvo
makroekonomske stabilizacije. U rukama politiara, politika
inflacije postaje sredstvo za kratkorono smanjenje nezaposlenosti
kako bi se pridobili glasovi na izborima. Da li drava poveava svoje
bogatstvo kada napusti svoju valutu i usvoji valutu neke ire
oblasti? Dvanaest zemalja koje danas ine EMU odgovaraju pozitivno.
Ostale drave, poput Velike Britanije, Danske i vedske nastavljaju
da se bore sa ovim pitanjem.[footnoteRef:3].Rast u dvanaestolanoj
eurozoni iznosi dva posto, dok je visoka nezaposlenost od preko
osam posto konstantna. Problemi potiu iz slabih rezultata drava
lanica u sprovoenju ekonomskih reformi, ali Europska unija ima malo
nadlenosti da sankcionie njihove propuste. "Ako se politika unija
ne ostvari, eurozona dugorono nee moi da postoji", smatra de Grov.
Belgijski ekonomista nije jedini koji je pokrenuo ovu temu. Do
slinog zakljuka doao je i potpredsjednik Bundesbanke, i novi lan
uprave Europske centralne banke Jirgen tark. "Europska unija
trenutno je u kritinoj fazi. Zabrinut sam zbog ovakvog trenda, jer
monetarna unija zahtjeva zajedniki politiki osnov i politiku
rjeenost za glatko funkcionisanje", izjavio je tark.nStvaranje EMU
je najvei uspjeh u istoriji Unije. Ali, to je i najvei rizik unije
dok god su drave politiki neintegrisane. [3: Paul De Grauwe,
Economics of Monetary Union, Fifth Edition, Oxford University
Press, Oxford 2003., strana 23]
4.Zajednika poljoprivredna politika
Zajednika trgovinska politika i Zajednika poljoprivredna
politika (ZPP) bile su prve autentine politike ekonomske politike
unutar EU. Poljoprivreda je jedan od temelja integracije Europske
unije i u punoj je nadlenosti EU, odnosno prvog stuba (regulisano
lanom 33 Ugovora o EZ). Monetarna politika i politika konkurencije
pojavile su se nakon njih ali samo za one zemlje koje su htjele da
punu nadlenost predaju Uniji. Zanimljivo je to to iako je ZPP
temelj integracije, ona je ujedno i njena najslabija karika.
Agrarni sektor ekonomije ima specifian karakter te zauzima
istaknutu ulogu u privrednom i politikom ivotu mnogih drava, pa i
Unije. Postoji nekoliko elemenata koji djeluju na to: strateki
znaaj za zemlju: u sluaju ratova, kriza, prirodnih katastrofa,
nestaica i slino, drava je morala nai naina da snabdije stanovnito
neophodnim namirnicama; agrar odgovorne drave ne smije biti
preputen trinom mehanizmu; veina vlada tei samodovoljnosti u
proizvodnji hrane zavisnost poljoprivrede od prirodnih uslova -
klima, sue, poplave, poari, zemljotresi, bolesti, i tome slino, ine
ovaj sektor izuzetno nestabilnim i nepredvidivim u udaljenim
regionima poljoprivreda ini glavnu djelatnost za zapoljavanje sa
malo alternativa meuzavisnost poljoprivrede i industrije je u tome
to je poljoprivreda snabdjevaindustrije namirnicama, a sa druge
strane vaan potroa robe i usluga industrije maina, saobraajne
opreme, graevinskog materijala, energije, osiguranja, hemijskih
proizvoda i slino pomo poljoprivredi je neophodna jer dohoci po
poljoprivredniku tee da budu niski inflacija je pod jakim uticajem
poljoprivrednih proizvoda jer hrana ini esencijalni dio ukupnih
izdataka domainstavaPored toga, u kontinentalnom dijelu Europe
poljoprivreda je povezana sa nainom ivota koji je duboko
ukorijenjen u socijalnu strukturu i koji se odrao nekoliko hiljada
godina, sa tradicijom i prirodnom okolinom. Selo u Europi postoji u
pravom smislu rijei dok se za Sjedinjene Drave, Kanadu ili
Australiju to ne bi moglo rei. U tim zemljama poljoprivredom su se
poeli baviti doseljenici tek prije nekoliko vijekova. Primjena
slobodne trgovine i liberalne konkurencije, bez odreenih uslova
bila bi pogubna ili bi ak unitila europsko selo i europskog
seljaka. Ovi razlozi mogu da objasne interes EU za poljoprivredu,
iako se od nastanka ZPP smanjio i udio poljoprivrede u BDP-u i
apsolutni broj zaposlenih u ovom sektoru ekonomije. Medutim,
osnovni razlog za formiranje Zajednike poljoprivredne politike lei
u injenici da je 1962. godine kada je ustanovljena, obezbjeivala
samo 80% ukupne potronje EZ. Zemlje lanice eljele su da poveaju
poljoprivrednu proizvodnju i smanje zavisnost od uvoza hrane. Zbog
svog znaaja, Zajednika poljoprivredna politika se nalazi u
iskljuivoj nadlenosti Zajednice i regulisana je lanom 33 Ugovora o
Europskoj zajednici (odnosno lanom 39 Ugovora o Europskoj
ekonomskoj zajednici). lan 33 navodi pet ciljeva ZPP: 1. poveenje
produktivnosti poljoprivredne proizvodnje kroz unapreenje tehnikog
razvoja, optimalnom upotrebom faktora proizvodnje te
racionalizacijom poljoprivredne proizvodnje 2. ZPP mora da
obezbjedi pristojan ivotni standard za dio zajednice koji ivi od
poljoprivrede putem poveenja zarada u poljoprivredi3. stabilizacija
trita 4. dostupnost, odnosno garantovanje snabdijevanja 5.
snabdijevanje mora da se osigura po pristojnim, odnosno razumnim
cijenama
Unutranja dimenzija ZPP odnosi se na garantovanje utvrenog nivoa
cijena na domaem tritu, dok se njena spoljna dimenzija ogleda u
odravanju najniih cijena za uvoz poljoprivrednih proizvoda ime se
titi unutranje trite od stranih konkurenata i fluktuacije cijena na
spoljnom tritu. Zajednika poljoprivredna politika se temelji na tri
naela (definisana jo 1962.): Jedinstveno trite koje ima dva
znaenja: primjenu (na poljoprivredne prozvode) pravila o slobodnom
prometu robe izmeu drava lanica i odreivanje zajednikih cijena i
pomoi, bez obzira na sjedite ekonomskog subjekta. Korektna primjena
tog naela zahtijeva zajedniko regulisanje cijena, isplaivanja pomoi
i pravila konkurencije, harmonizaciju propisa o zdravstvenom
osiguranju i administrativnim postupcima kao i zajedniku
vanjskotrgovinsku politiku; Prioritetnost Unije. Tim naelom
osiguravaju se aktivnosti na dva stepena: davanje prioriteta
poljoprivrednim proizvodima iz Unije pred uvoznim proizvodima i
zatitom unutranjeg trita od poremeaja izazvanih nekontrolisanim
uvozom poljoprivrednih proizvoda s niskim cijenama, kao i od
poremeaja na svjetskom tritu. Finansijska solidarnost. Trokovi koji
proizlaze iz primjene Zajednike poljoprivredne politike moraju biti
podijeljeni meu svim zemljama lanicama, bez obzira na njihov
nacionalni interes. Prof. Jovanovi navodi da cjelokupna ZPP poiva
na dva stuba: interventoj cijeni: minimalnoj cijeni koja se
garantuje domaim proizvoaima, i varijabilnim prelevmanima na uvoz i
varijabilnim subvencijama na izvozOko 70% ukupnog obima
poljoprivredne proizvodnje (itarice, mlijeko, eer i meso) imalo je
korist od ovakvog naina trine organizacije. etvrtina proizvoda
(jaja, ivinsko meso i odreene vrste voa i povra) ostvarivalo je
dobit samo zato to su bili zatieni od jeftinog uvoza iz
inostranstva. Ishod trine organizacije ZPP i tehnolokog progresa
obezbijedio je proizvodnju gotovo svih proizvoda iz umjerene zone
sposobnu da zadovolji domau potronju (samodovoljnost). Dolo je
zapravo do vikova koje je EU izvozila u inostranstvo. Poto su ove
cijene u EU znatno vie nego u inostranstvu izdaje se varijabilno
refundiranje, odnosno subvencije za izvoz. Stimulativne mjere
zajednike poljoprivredne politike rezultirale su modernizacijom
poljoprivrede EZ, impresivnim rastom obima i produktivnosti
poljoprivredne proizvodnje, znaajnim izvozom poljoprivrednih
proizvoda, rastom i stabilnou prihoda poljoprivrednika, stabilnou
ponude poljoprivrednih proizvoda i prihvatljivim cijenama hrane u
odnosu na druge zemlje ne-lanice.4.1.SPROVOENJE ZPP EU
Tokom pregovora (1956) o stvaranju EU, Francuska je insistirala
na ukljuivanju poljoprivrednih proizvoda u carinsku uniju. Koristi
koje je unutranja slobodna trgovina donela Njemakim proizvoaima,
Zajednika poljoprivredna politika trebalo je da donese francuskim
poljoprivrednim proizvoaima. Ovakav dogovor postignut je izmeu
pomenuta dva pregovaraa. Uz to, ZPP ujedinila je dravu s velikim
obim poljoprivredne proizvodnje (Francuska) i dravu sa visokim
cijenama poljoprivrednih proizvoda (Njemaka). lan 3 (e) Ugovora iz
Rima zahteva uvoenje zajednike politike u oblasti poljoprivrede (i
ribarstva) i uvodi poseban pravni naslov za poljoprivredu (lanovi
32 do 38). lan 33 navodi pet ciljeva Zajednike poljoprivredne
politike:1. ZPP e poveati produktivnost u poljoprivredi
promovisanjem tehnikog napretka i obezbeivanjem racionalnog razvoja
agrarne proizvodnje, kao i optimalnom upotrebom faktora
proizvodnje, pogotovo radne snage.2. ZPP mora da obezbedi prikladan
ivotni standard za deo zajednice koja ivi od poljoprivrede,
pogotovo poveanjem pojedinanih primanja lica zaposlenih u agraru.
Meutim, izostala je definicija prikladnog (fer) ivotnog standarda.
Moe se pomisliti da to znai ujednaavanje prosenih linih dohodaka u
poljoprivredi i ostaloj proizvodnji.3. ZPP mora da stabilizuje
trita.4. Mora da obezbedi dostupnost snadbijevanja.5. Snadbijevanje
mora da se obezbedi potroaima po prihvatljivim cijenama. Meutim,
Ugovor iz Rima ne daje definiciju prihvatljivih cijena. lan 34
odnosi se na dovoljne mere i oblike ZPP. Da bi se ostvarili ciljevi
ZPP, potrebno je da postoji zajednika organizacija poljoprivrednih
trita. Mere za postizanje ciljeva ZPP mogu da obuhvate
regulisanje:1. cijena,2. pomoi i finansiranja,3. skladitenja i4.
spoljne trgovine.U zavisnosti od proizvoda, zajednika organizacija
trita moe da ima jedan odsledea tri oblika:1. zajednika pravila
konkurencije,2. obavezna koordinacija razliitih organizacija
nacionalnih trita i3. europska trina organizacija.Prema Ugovoru iz
Rima, Europska komisija je obavezna da podnese prijedloge za izradu
i sprovoenje zajednike poljoprivredne politike, ukljuujui zamenu
nacionalnih organizacija jednim od oblika zajednike organizacije
(lan 37). Pored toga, jedan od ciljeva EU jeste da doprinese
harmoninom razvoju svijetske trgovine i progresivnom ukidanju
ogranienja na meunarodnu trgovinu (lan 131). lan 174 odnosi se na
pitanje ivotne sredine. Ovim lanom prihvata se naelo
predostronosti, kao i naelo po kome onaj koji zagauje taj i plaa.
Zatita ivotne sredine mora da bude sastavni deo definicije i
realizacije ostalih politika EU. Na osnovu lana 4, EU je obavezna
da usvoji ekonomsku politiku koja se zasniva na naelu otvorene
trine privrede sa slobodnom konkurencijom. Prema Ugovoru iz Rima,
poljoprivredni proizvodi obuhvataju proizvode koji se direktno
dobijaju iz zemlje, zatim sa stoarskim farmi, ribarske proizvode,
kao i proizvode prvog stepena prerade koji su direktno povezani sa
ovim proizvodima (lan 32). Iako poljoprivredni proizvodi ukljuuju i
ribu, politika ribarstva u EU razvila se kao samostalni deo i
prikazana je na kraju ovog poglavlja. Zajednika organizacija trita
koju je uvela ZPP predstavlja u sutini politiku cijena za veliki
broj agrarnih proizvoda iz umerene zone. Ovakva organizacija
podstie proizvodnju i u isto vrijeme uvodi porez na potronju.
Zajednika poljoprivredna politika, nije, meutim, jedna kompaktna
politika, ve pre skup razliitih pravila za razliite poljoprivredne
proizvode. ZPP ima dvije dimenzije unutranju i spoljnu: Unutranja
dimenzija: Zajednika poljoprivredna politika treba da garantuje
utvreni nivo cijena na domaem tritu EU. Ako cijena poljoprivrednih
proizvoda padne ispod interventne cijene (tj. ispod onog nivoa kada
je obavezna intervencija EU), viak zaliha moraju otkupiti dravne
interventne stanice u neogranienim koliinama, kako bi se unutranja
cijena dora na tritu EU zadrala na garantovanom minimalnom nivou.
Spoljan dimenzija: Zajednika poljoprivredna politika odrava najnii
nivo cijena za uvoz poljoprivrednih proizvoda. Ovaj prag cijene
titi unutranje poljoprivredno trite EU podjednako od stranih
konkurenata i fluktacije cijena na spoljnom tritu. U isto vrijeme,
EU subvencionie izvoz unutranjih vikova poljoprivrednih proizvoda.
Ova politika postala je prepreka meunarodnim trgovinskim
pregovorima i izazvala brojna neslaganja. Zapravo, ZPP je
najoigledniji primer unutranje sektorske integracije koji dovodi do
skretanja trgovine. Ishod takve politike u oblasti poljoprivrede
bio je visok stepen samodovoljnosti i vikova veine poljoprivrednih
proizvoda umerene zone. Pored toga, mnogi su smatrali da su ukupni
trokovi ZPP dosta visoki, ne samo u vezi sa pogrenom alokacijom
resursa ili suprotnim miljenjima u meunarodnoj trgovini, ve i u
pogledu sloenog upravljanja i unitavanja ivotne
sredine.Poljoprivreda, naroito u kontinentalnom delu Europe, u
jednu ruku predstavlja deo socijalne strukture i duboko ukorenjenog
naina ivota u regionu koji se odrao nekoliko hiljada godina.
Postoji dosta visok stepen nacionalne samodovoljnosti u proizvodnji
harane, kao i politike protekcionizma i intervencije nacionalnih
institucija. S druge strane, obrazac odreenih oblika poljoprivrede
u relativno novim dravama i nacijama, poput SAD, Kanade ili
Australije, se razlikuje. Poljoprivredu velikih razmjera u tim
podrujima razvili su doseljenici iz Europe tek pre nekoliko vekova.
Ona je, u sutini, povezana sa komercijalnom upotrebom relativne
neograniene koliine zemljita. Meutim, u Europi ova privredna
aktivnost najdublje je povezana sa nacionalnom socijalnom
strukturom, tradicijama, prirodnom okolinom i biolokom raznolikou.
Naela slobodne trgovine i liberalne konkurencije koja se primenjuje
u poljoprivredi mogu da koriste sam o transnacionalnim
korporacijama, vladama koje su zaokupljene samo kratkoronim
interesima i proizvoaima koji nisu zainteresovani za odrivu
proizvodnju. Primena ovih naela u Europi bez postojanja
odgovarajuih uslova, bila bi pogubna za duboko ukorenjena socijalna
i druga obeleja. Otud potie snana podrka mnogih europskih drava
nacionalnim interesima u oblasti poljoprivrede, uprkos izvesnim
finansijskim trokovima i tenzijama sa odreenim inostranim dravama.
Osnivanje carinske unije za industrijske proizvode jednostavnije je
nego u sluaju poljoprivrednih proizvoda. Carinska unija koja se
zasniva iskljuivo na industrijskim dobrima treba samo da ukloni
carine i kvote (pod pretpostavkom da ne postoji druge necarinske
barijere) na unutranju trgovinu, da donese pravila konkurencije,
kao i da uvede zajedniku spoljnu carinu. Meutim, uvoenje slinih
mjera za poljoprivredne proizvode mnogo je tei zadatak. Razlog lei
ne samo u prirodnom znaaju i karakteru proizvodnog procesa, ve i u
optoj potrebi i politikoj elji da se deo stanovnitva vee za oblast
poljoprivrede. est drava osnivaa EU ispoljile su snanu politiku
odlunost u sprovoenju odredbi Ugovora iz Rima o integraciji. Stoga
su pregovori u Strezi (Italija) 1958. godine, o obliku i pravcu ZPP
tekli relativno lako. Zajedniki cilj bio je da se sauva i ojaa
porodina poljoprivredna proizvodnja kao okosnica europske
poljoprivrede. ZPP je poela da se primenjuje 1962. godine, kao
jedan postepen proces na osnovu kojeg je trebalo prikupiti potrebnu
koliinu prihoda od uvoznih prelevmana, kako bi se pokrili izdaci
ZPP. Kasnije, meutim, rast domaeg autputa doveo je do smanjenja
uvoza, a shodno tome, i prihoda od varijabilnih uvoznih dabina.
Stoga je prihod od poreza na ime uvoznih prelevmana bio nedovoljan
da pokrije izdatke EU na ZPP. Nakon stupanja na snagu odredbi
Ugovora, dodue sa izvesnim zakanjenjem, Valter Haltajn, Predsjednik
Europske komisije, je 1964. godine podneo Savijetu ministara konanu
verziju Prijedloga o Zajednikoj poljoprivrednoj politici. U isto
vrijeme, on je zatraio od Izmijenjena da jednoglasno podri ovaj
prijedlog ili, u suprotnom, da prihvati ostavku Europske komisije.
Zajedniki interesi drava lanica prevagnuli su nad nacionalnim, te
je Prijedlog prihvaen. Bilo je to prvi i jedini put da je Europska
komisija postigla neto na tako ubedljiv nain. Zajednika
poljoprivredna politika u potpunosti je stupila na snagu 1967.
godine. Pre uvoenja ZPP, drave lanice EU primenjivale su razliite i
esto sloene podrke i intervencije u oblasti poljoprivrede. Ovi
sistemi podrke mogu se podijeliti u pet osnovnih grupa: Kontrolna
trita: je bila uobiajena u est drava lanica koje su osnovale EU. U
ovom sistemu, vlada garantuje da e kupiti odreenu koliinu
poljoprivrednih proizvoda po utvrenoj (visokoj) ceni. Ako je ponuda
robe daleko iznad garantovanog limita, drava moe da otkupi viak
ponude po (niim) trinim cijenama. Pored toga, ukoliko proizvodnja
prelazi dogovorenu kvotu, takvim proizvoaima dravne vlasti mogu da
naplate kaznu. Isplate direktnog dohotka: da bi se odrao odreeni
nivo ivotnog standarda, poljoprivredni proizvoai primaju isplate od
ministra finansija, bez obzira na koliinu proizvodnje. vedska je
primenjivala slian sistem. Plaanje u sluaju deficita: u ovom
sistemu postoji odreivanje cijena poljoprivrednih proizvoda na
slobodnom tritu. Meutim, vlada garantuje cijene koje su vie od onih
na domaem tritu. Razlika izmeu (nie) trine cijene i (vie)
garantovane cijene pokriva se transferima iz budeta. Britanija je
koristila ovaj sistem pomoi pre nego to je ula u EU 1973. godine. U
to vrijeme, cijene hrane u Britaniji bile su nie za oko 30 posto u
poreenju sa onima u EU. Nakon ulaska u EU, Britanija je napustila
ovaj sistem kao deo pravne tekovine Zajednice (asquis
communataire). Ova promena nije bila tak teka kao to se naizgled
ini, poto Britanija ve neko vrijeme nije primenjivala prvobitni
sistem u cilju smanjenja javnih rashoda. Dok sistem plaanja u
sluaju deficita zahteva kontrolu kako spoljnih granica, tako i
pojedinanih preduzea. Varijabilni prelevmani na uvezenu robu: drava
odreuje prag cijene za uvoz poljoprivrednih proizvoda i zaraunava
varijabilne prelevmane na uvoz. Ova varijabilna carinska dabina
jednaka je razlici izmeu nie i fluktirajue cijene na svijetskom
tritu i vie domae (tj. unutar Zajednice) granine (garantovane)
cijene. Ovaj sistem moe se kombinovati sa kvotama. Ostale politike:
ukljuuju i odnose se na subvencije za izvoz investicije ili
istraivanje i razvoj.U poreenju sa sistemom slobodne trgovine u
kojem potroai imaju slobodu izbora i gde se opredeljuju (pod
uslovom da su ostale stvari jednake) za najjeftiniji izvor ponude,
nijedan od gornjih sistema ne dobija prelaznu ocenu. Kako god,
isplata direktnog dohotka ini se da uvodi najmanje deformacija, ali
pravi problem jeste gde nai resurse za funkcionisanje tog sistema.
Za trinu organizaciju ZPP, EU je izabrala sistem varijabilnih
prelevmana i kvota na uvoz. Francuska bi dobila slobodan pristup
poljoprivrednom tritu EU, a sam sistem podrale bi politike cijene,
umjesto isplate dohotka. Ustanovljeni sistem ima tri osnovna
naela:1. Postoji zajednika trina organizacija za poljoprivredne
proizvode koji se slobodno kreu unutar EU; cijene us iste u celoj
EU, a administrativni i zdravstveni standardi su harmonizovani;2.
EU daje prednost domaim poljoprivrednim proizvodima, nad onim
uvezenim; i3. Postoji finansijska solidarnost meu dravama lanicama
EU u pogledu trokova ZPP. ZPP sprovode nacionalne carinske agencije
i interventne agencije, a sredstva za finansiranje izdvajaju se iz
zajednikog budeta EU.
4.2.Problemi i reforme
Zajednika poljoprivredna politika je uspjela postii ciljeve koji
su joj postavljeni: poveana proizvodnja, podignuta produktivnost,
stabilisano unutranje trite, osigurana distribucija do potroaa i
poboljana zatita proizvoaa od previranja na svjetskom tritu.
Uporedno s pozitivnim, pojavile su se i negativne posljedice.
Pokazalo se da je ova politika toliko skupa za budet Zajednice da
je bila optuivana za usporavanje ostvarivanja ekonomske i monetarne
unije. Ona je 1988. godine apsorbovala itavih 64% budeta Zajednice.
U 2000. godini trokovi su iznosili skoro 41 milijardu eura, odnosno
47% budeta Unije. U 2002.god. godini najvie su u tu svrhu dobile
Francuska (22,5%), Njemaka (15,7%), panija (13,7%), Italija
(13,1%). Po glavi stanovnika, Francuska je te godine dobila 162
eura, panija 145 eura, Italija 99 eura a Njemaka 82 eura. Najvie
finansijske podrke u periodu od 2004-2006 godine dobijaju
Slovenija, Litvanija i Letonija za poljoprivredu (126 eura po glavi
stanovnika), te Litvanija, Letonija i Estonija za regionalnu
politiku (450 eura po glavi stanovnika). Druge kritike su se
odnosile na prekomjernu proizvodnju i vikove (to je uzrokovalo
velike trokove skladitenja, kao i zloupotrebe subvencija),
favorizovanje veih u odnosu na manje farmere (kroz sistem cjenovnih
garancija), promijenjene preferencije potroaa, ugroavanje prirodnog
okruenja i tome slino. 1972. godine u u ZPP su uvedene strukturne
mjere modernizacije poljoprivrede. Uprkoskontinuiranim strukturnim
promjenama, osnovni problem je i dalje ostao: odnos ponude i
potranje na tritu poljoprivrednih proizvoda nije bio uravnoteen, a
robni vikovi su neprestano rasli. Zbog toga je Europska komisija
1983. godine zapoela radikalnu reformu, koja je dvije godine
poslije predstavljena kao Zelena knjiga na temu Perspektive
zajednike poljoprivredne politike. Cilj je bio izjednaiti ponudu i
potranju, uvesti nove naine smanjivanja proizvodnje u najugroenijim
sektorima i analizirati alternativna rjeenja za budui razvoj ZPP.
Europski izmijenjen je 1988. godine prihvatio paket reformskih
mjera, ukljuujui vodi poljoprivrednih trokova, koji je ograniio
postotak izdvajanja za poljoprivredu iz ukupnog budeta
zajednice.Godine 1991. Europska komisija je iznijela dva prijedloga
za raspravu o razvoju i reformi ZPP. Prijedlozi su bili osnova za
politiki dogovor o reformi koji je usvojen 21. maja 1992. godine.
Upravo je ta reforma oznaila prekretnicu u razvoju ZPP, jer je
predvieno sniavanje cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda
radi njihove konkurentnosti na unutranjem i svjetskom tritu, a
snieni prihodi seljacima su kompenzovani direktnim plaanjima. Osim
toga, reformom su uvedene dodatne mjere za ureenje trita i zatitu
prirodne sredine. Reforma iz 1992. godine ocijenjena je uspjenom.
Ali, promjene u iduim godinama (meunarodna kretanja, proirenje
Unije i proces prikljuivanja srednje i istone Europe, uvoenje
zajednike valute, poveanje konkurentnosti proizvoda treih zemalja i
nova runda pregovora u sklopu Svjetske trgovinske organizacije)
prisilile su na nove promjene u sklopu ZPP.U julu 1997. godine,
Komisija je predloila reformu ZPP u sklopu Agende 2000 - projekcije
razvoja poljoprivrede Unije u razdoblju 2000-2006 s obzirom na
oekivano proirenje. Pregovori i sporazum o reformi ZPP zakljueni su
na sastanku Europskog izmijenjena odranom marta 1999. godine u
Berlinu. Agenda 2000 bila je najradikalnija i najobuhvatnija
reforma u istoriji ZPP. Njeni temelji su u procesu koji je poeo
1992. godine i koji je bio osnova za razvoj poljoprivrede EU.
Reforma je predvidjela: pojaavanje konkurentnosti poljoprivrednih
proizvoda na unutranjem (europskom) i svjetskom tritu omoguavanje
dostojnog ivotnog standarda osobama koje ive od poljoprivrede
stvaranje zamjenskih poslova i drugih izvora prihoda za
poljoprivrednike osmiljavanje nove politike razvoja sela
implementacija ekolokog naina promiljanja i strukturisanja ZPP
poboljanje kvaliteta i sigurnosti hrane pojednostavljenje
poljoprivrednog zakonodavstva i decentralizacija administracije,
kako bi pravila i postupci postali jasniji, trasparentniji i
jednostavniji za primjenu Zadnje proirenje EU (najvee do sada, kada
je ulo 10 novih lanica) gotovo je udvostruilo radnu snagu i
obradivu povrinu, te unutranjem tritu dodalo vie od 100 miliona
potroaa. S druge strane, proirenje je novim dravama lanicama
omoguilo uinkovito koritenje poljoprivednih potencijala. Ali,
zemlje lanice moraju ispuniti mnoge uslove vezane za
restrukturisanje i modernizaciju poljoprivrednog sektora.
Prilagavanje poljoprivrednih politika drava kandidata vrlo je sloen
proces, a refome predviene Agendom 2000 trebale bi ga olakati.
Zajednika poljoprivredna politika je najvei, najopseniji i budetski
najizdaniji program EU. U tom je smjeru ona je usmjerila najvie
svojih kapaciteta i zakonodavne regulative. Budui razvoj
poljoprivrednog sektora EU najvie zavisi od brzog i kvalitetnog
prilagoavanja procesima na unutranjem i meunarodnom planu. ZPP je
ve daleko odmakla u regulaciji poljoprivredne politike i ima velik
potencijal postati izvorno europski model poljoprivrede za XXI
vijek.ZPP se finansira iz sredstava Europskoga fonda za razvoj i
garancije u poljoprivredi (European Agricultural Guidance and
Guarantee Fund - EAGGF). Osnovan je 1962. godine i sastoji se
od:
Odjejenja za garancije - finansira trokove zajednikih
organizacija trita, to jest mjere za regulisanje poljoprivrednog
trita Unije, kao i povrate od izvoza u tree zemlje (kupovina i
skladitenje poljoprivrednih vikova i podsticanje izvoza
poljoprivrednih proizvoda) Odjeljenja za razvoj - omoguava
kontinuirano finansiranje zajednikih i nacionalnih mjera za razvoj
sela na temelju Zajednike inicijative za ruralni razvoj (npr.
investiranje u nova sredstva za rad i tehnologiju) Odjeljenje za
garancije je vanije, i dio je obveznih izdataka iz budeta EU. Uloga
Odjeljenja za razvoj vie se sastoji u unapreenju regionalnog
razvoja i ujednaivanja razlika izmeu pojedinih dijelova EU.4.3.Nova
poljoprivredna politika
Od 1. januara 2005. u deset drava lanica primjenjuje se nova
poljoprivredna politika u skladu s reformom dogovorenom u junu
2003. Glavni element nove politike je subvencionisanje
poljoprivrednika nezavisno od njihove proizvodnje, a u prelaznom
periodu do 2007. godine drave lanice mogu zadrati vezu izmeu
proizvodnje i subvencija. Devet Europskih zemalja (Austrija,
Belgija, Danska, Njemaka, Irska, Luksemburg, Portugal, vedska i
Velika Britanija) odluile su od 1. januara 2005. poeti
primjenjivati novu ZPP zasnovanu na jedinstvenom plaanju za
poljoprivrednike Single Payment Scheme SPS. Preostalih pet starih
lanica (Finska, Francuska, Grka, Holandija i panija) primjenjivae
SPS od 2006., a Malta i Slovenija od 2007. godine. Osam novih
lanica e u prelaznom periodu primjenjivati neto drugaiju shemu
plaanja. Poljoprivrednici iz tih drava dobijae subvencije iji se
iznos definie po hektaru (Single Area Payment Scheme SAPS), a plaa
se iz regionalnih finansijskih sredstava. Najkasnije do 2009.
godine i ove drave e prei na SPS. Uz reformu poljoprivredne
politike EU sprovodi i programe ruralnog razvoja te horizontalne
mjere. Tako je Europska komisija odobrila 20 informativnih
trogodinjih programa o poljoprivrednim proizvodima koji e se
provoditi u 11 drava lanica. Programi su namjenjeni unapreenju
europskih proizvoda, posebno njihovog kvaliteta, sigurnosti,
potovanja ekolokih principa tokom proizvodnje i tome slino. EU
takoe finansira sudjelovanje na sajmovima, informativne kampanje o
porijeklu proizvoda, zatienom geografskom porijeklu, tradicionalnoj
proizvodnji i kvalitetnim vinima kontrolisanog
porijekla.Najubjedljiviji argument protiv veliine izdvajanja za
poljoprivedu navodi da se skoro polovina novca koja Uniji stoji na
raspolaganju daje za onaj dio privrede koji upoljava samo etiri
posto radne snage i koji uestvuje sa samo dva posto u ukupnom
drutvenom proizvodu EU. Nacionalni interes za odravanjem
poljoprivrede, uprkos velikim finansijskim trokovima, povezan je sa
eljom europskih zemalja da ouvaju selo, naina ivota koji postoji
nekoliko hiljada godina i nacionalni folklor europskih naroda.
Prepustiti agrarni sektor slobodnoj trgovini, prema procjenama
Komisije znailo bi nestajanje 80% preduzea za proizvodnju hrane,
dok bi se vei dio prirodne sredine pretvorio u pravu
pustinju.[footnoteRef:4] Moda je ovo dovoljan kontraargument
prethodnoj tezi. Pri tom, neophodnost racionalisanja troenja budeta
koji se izdvaja za poljoprivredu nije upitna. Finansijski okvir
(prognoza) za period 2007-2013 formalno je usvojen 17. maja 2006.
kada su Parlament i Komisija potpisali Interinstitucionalni
sporazum, koji sadri finansijski okvir za sljedei estogodinji
period, ija je struktura prikazana na Grafiku 1. Prema okviru,
troenja za poljoprivredu odvojena su od troenja namjenjenih za
ruralni razvoj i zatitu okoline, i iznose 36% buduih budeta.
Izdvajanja za ruralni razvoj i zatitu okoline iznose 10%. Prema
proloj finansijskoj prognozi za poljoprivredu je izdvajano 38%
sredstava budeta EU. Nova finansijska prognoza fokusirana je vie na
mjere za poveanje konkurentnosti, rast i zapoljavanje te razvoj
najnerazvijenijih dijelova Unije. Oekivati je da e se sporenja oko
poljoprivrede u budunosti ublaiti. [4: Bulletin Quotidien Europe, 9
September 2003., p.3.; Prema Miroslav N. Jovanovi, Ekonomska
integracija Evrope, Beograd, 2004., strana 247]
Grafik 1.Izvor:
ec.europa.eu/budget/prior_future/next_fin_framework_en.htmTrina
organizacija poljoprivrede zamijenila je nacionalne sisteme za
podrku poljoprivrednim proizvoaima koji su do tada postojali.
Ciljevi navedeni u Ugovorima Zajednice uglavnom su ispunjeni. Nakon
uspostavljanja ZPP, Zajednica (Unija) je praktino od uvoznika
poljoprivrednih proizvoda postala njihov izvoznik. Uprkos potekoama
koje su izazvane primjenom ZPP, kao na primjer veliki izdaci iz
budeta EU, diskriminacija junih u odnosu na sjeverne proizvode i
diskriminacija sitnih u odnosu na krupne proizvoae, strukturni (a
ne ciklini) vikovi poljoprivrednih proizvoda i tome slino, nikada
nije postojala inicijativa da se ZPP ukine. Uvoenje eura i opta
stabilnost deviznih kurseva u Europi uklonila je sve tekoe vezane
za novane kompenzacije. Novane kompenzacije predstavljale su
subvencije i poreze za uvoz i izvoz u unutranjoj poljoprivrednoj
razmjeni i bile su jedan od stalnih problema meu dravama lanicama.
Cijepanje trita koje je usljed ovog nastalo zahtjevalo je njihovo
ukidanje to je navedeno u Kokfildovom izvjetaju 1985. godine. Iako
su do poetka 90-ih skoro sve kompenzacije ukinute nakon ponovne
nestabilnosti deviznih kurseva sistem podrke cijenama ponovo je
revidiran. Ovaj problem potpuno je rijeen tek uvoenjem eura. To
potruje svrsishodnost koordinacije politika unutar EU. Iskoriavanje
pozitivnih efekata neke od politika treba koristiti gdje god je to
mogue. Zajednika poljoprivredna politika i druge politike Europske
Unije dovele su do stvaranja velikog jedinstvenog trita
poljoprivredne robe u EU i doprinjele su da EU postane vaan
svjetski uesnik na polju poljoprivrede. 5.Politika konkurencije i
industrijska politika EU kroz prizmu jedinstvenog europskog
tritaIzbor da se analiziraju upravo ove dvije politike nalazin u
dva razloga: 1. politika konkurencije i industrijska politika EU
dvije su naizgled suprotstavljene politike; jedna utie na trite
elei da ga uini to slobodnijim - politika konkurencije, dok ga
industrijska politika deformie uzimajui sredstva od jednih da bi ih
dala drugim 2. obije ove politike zanimljivo je analizirati kroz
prizmu Jedinstvenog europskog trita ije je stvaranje zavreno
Programom jedinstvenog trita 1992. Godine5.1.Politika
konkurencijeNeoklasina ekonomska teorija prihvatila je kao aksiom
da slobodna konkurencija na tritu prua najbolje poslovne mogunosti,
te da vri efikasnu, odnosno optimalnu alokaciju faktora
proizvodnje. EU ima sopstvena pravila konkurencije koja se odnose
na ogranienja konkurencije, zloupotrebu dominantnog poloaja i
dravnu pomo. Sljedei grafik prikazuje stanje u kojem monopolsko
utvrivanje cijena naruava blagostanje potroaa.
Grafik 2: Efekti monopola na blagostanjeIzvor: Miroslav N.
Jovanovi, Ekonomska integracija Europe, Beograd, 2004., strana
250.
Horizontalna osa OQ predstavlja proizvedenu koliinu dok
vertikalna osa OP predstavlja cijenu po kojoj se roba ili usluge
nude na tritu. Krive AC i MC su prosjeni, odnosno marginalni
trokovi koji su ovdje pojednostavljeno prikazani kao horizontalne
krive i u ovom pojednostavljenom prikazu oni su jednake veliine. U
taki E monopolista maksimizir