BESPLATNI GOTOVI SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RAD. RADOVI IZ SVIH OBLASTI, POWERPOINT PREZENTACIJE I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJALI. WWW.SEMINARSKI-RAD.COM WWW.DIPLOMSKI-RAD.COM WWW.MATURSKI-RAD.COM NA NAŠIM SAJTOVIMA MOŽETE PRONACI SVE BILO DA JE TO SEMINARSKI , DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD , POWERPOINT PREZENTACIJA I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJAL. ZA RAZLIKU OD OSTALIH MI VAM PRUŽAMO DA POGLEDATE SVAKI RAD NJEGOV SADRŽAJ I PRVE TRI STRANE TAKO DA MOŽETE TACNO DA ODABERETE ONO STO VAM U POTPUNOSTI ODGOVARA. U NAŠOJ BAZI SE NALAZE GOTOVI SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI KOJE MOŽETE SKINUTI I UZ NJIHOVU POMOC NAPRAVITI JEDINISTVEN I UNIKATAN RAD. AKO U
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
BESPLATNI GOTOVI SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RAD.RADOVI IZ SVIH OBLASTI, POWERPOINT PREZENTACIJE I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJALI.
WWW.SEMINARSKI-RAD.COM
WWW.DIPLOMSKI-RAD.COM
WWW.MATURSKI-RAD.COM
NA NAŠIM SAJTOVIMA MOŽETE PRONACI SVE BILO DA JE TO SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD, POWERPOINT PREZENTACIJA I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJAL. ZA RAZLIKU OD OSTALIH MI VAM PRUŽAMO DA POGLEDATE SVAKI RAD NJEGOV SADRŽAJ I PRVE TRI STRANE TAKO DA MOŽETE TACNO DA ODABERETE ONO STO VAM U POTPUNOSTI ODGOVARA. U NAŠOJ BAZI SE NALAZE GOTOVI SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI KOJE MOŽETE SKINUTI I UZ NJIHOVU POMOC NAPRAVITI JEDINISTVEN I UNIKATAN RAD. AKO U BAZI NE NADJETE RAD KOJI VAM JE POTREBAN, U SVAKOM MOMENTU MOZETE NARUCITI DA SE IZRADI NOVI UNIKATAN SEMINARSKI ILI NEKI DRUGI RAD NA LINKU NOVI RADOVI. SVA PITANJA I ODGOVORE MOŽETE DOBITI NA NAŠEM FORUMU. ZA BILO KOJI VID SARADNJE ILI REKLAMIRANJA MOZETE NAS KONTAKTIRATI NA [email protected]
Uvod............................................................................................................................................11. Šta je novac?...........................................................................................................................32. Pojam pranja novca.................................................................................................................33. Razlozi za oprez u međunarodnom finansijskom poslovanju.................................................4
3.1. Prevare sa finansijskim instrumentima............................................................................53.2. Investicione piramida šeme..............................................................................................6
4. Pranje novca u međunarodnom bankarskom sistemu.............................................................85. Faze pranja novca i uticaj na nacionalnu ekonomiju............................................................146. Međunarodni propisi.............................................................................................................157. Zakon o sprečavanju pranja novca u Srbiji...........................................................................17
8. Ured za sprečavanje pranja novca.........................................................................................218.1. Delokrug rada i sturktura Ureda....................................................................................218.2. Tajnost postupka i podataka...........................................................................................238.3. Egmont grupa.................................................................................................................23
9. Pranje novca zloupotreba informacionih tehnologija..........................................................2410. Nacionalna strategiju za borbu protiv organizovanog kriminala........................................30
10.1. Osnovni ciljevi Strategije.............................................................................................3111. Organizovani kriminal u Republici Srbiji...........................................................................3212. Pranje novca i organizovani kriminal.................................................................................34
12.1. Faktori koji pogoduju razvoju organizovanog kriminala.............................................3613. Institucije, kapaciteti i sredstva za borbu protiv pranja novca............................................3614. Mere za suzbijanje pranja novca.........................................................................................4315. Implementacija mera za borbu protiv pranja novca............................................................44Zaključna razmatranja...............................................................................................................46LITERATURA.........................................................................................................................49
1
Uvod
Pranje novca je proces kojim se želi zametnuti trag pravog izvora nezakonito stečenog novca,
pri čemu se iskorišćava finansijski, a sve češće i nefinansijski sektor i struke. Skladno
definiciji Smernice 2005/60/EZ, taj proces obuhvata prikrivanje prave prirode i izvora novca,
pretvaranje i prenos imovine u smislu prikrivanja njezina protivzakonitog porekla odnosno
nabavku, posedovanje ili upotrebu imovine proizašle iz kaznenog dela odnosno sudelovanje,
povezanost, pokušaj pomaganja, poticanja i omogućivanje izvršenja bilo koje od navedenih
radnji. Prljavim se novcem smatra svaki novac koji je stečen kaznenim delom i sva imovina
koja proizlazi iz tog novca. To znači da pranje novca bez prethodne kriminalne aktivnosti ne
postoji. Američki Ured za sprečavanje pranja novca (FinCEN)1 opisao je proces pranja novca
kroz tri faze: polaganje, oplemenjivanje i integraciju.
U fazi polaganja sredstva iz kriminalne delatnosti ulažu se u finansijski sistem ili se
investiraju u nekretnine i pokretnine. Glavni je cilj ubaciti novac u finansijske tokove ili ga
prebaciti izvan zemlje. Pritom perači novca izlažu svoju zaradu, stoga je ta faza s obzirom na
mogućnost detekcije prljavog novca krucijalna. Bez obzira na to pojavljuje li se novac koji
proizlazi iz kriminalne aktivnosti u obliku gotovine ili ne, faza polaganja najopasnija je za
kriminalca. Tada još postoji veza između novca i kriminalca. Od tog trenutka novac više nije
gotovina već se pretvara u brojke na papiru ili na zaslonu ekrana.
Sledeća faza u tom procesu poznata je pod nazivom oplemenjivanje, ali se naziva i
pretresanjem ili mešanjem. U fazi oplemenjivanja perači brojnim transakcijama počinju
prikrivati trag pravog izvora novca. Legalnim transakcijama prebacuju novac na računima u
zemlji i inostranstvu i menjaju njegov oblik, upravo radi otežavanja praćenja njegova toka. U
toj se fazi svugde postojeće off shore kompanije mogu pojaviti kao prikladno sredstvo.
Krajnji cilj prebacivanja novca jest raspršivanje novca i pribavljanje što više papirnatih
tragova kako bi se omeo nadzor koji je u toku ili buduća istraga i na kraju priskrbilo lažno
poreklo odnosno izvor novca.
I, konačno, u fazi integracije perači integriraju svoja sredstva u ekonomiju i finansijski sistem
pa ih mešaju s dopuštenim sredstvima, čime otežavaju detekciju pravog izvora novca. Završna
faza procesa pranja novca zapravo je integracija nezakonitih sredstava koja su postala
zakonita i koja su uspešno uronjena i položena u finansijski sistem. Ta se faza katkad zove
fazom sušenja odnosno centrifugiranja.
Pranje novca je kompleksni sistem koji se razvija, primenjuju se nove tehnike, a perači se sve
više usavršavaju. Kriminalci se skrivaju iza komplikovanih transakcija koje obuhvataju
2
međunarodne transfere, usitnjavaju transakciju na manje iznose ili transferuju na račune većeg
broja osoba, menjaju oblik novca, a pri svemu tome koriste se i savetima vrhunskih
i još mnogo drugih različitih oblika novca. Te vrste transfera novca u različite oblike
ograničene su samo maštom osobe, a ne oblikom u kojemu se novac pojavljuje.
2. Pojam pranja novca
Nije neobično da se baš u SAD-u 1986. godine “odigrala legislativna premijera”, tako
da je u državi Washington donesen Zakon o pranju novca, koji je strogo kažnjavao svako
neprijavljivanje gotovinskih novčanih transakcija većih od 10.000 dolara. Inače, u literaturi se
spominje da je izraz “pranje” promovisao londonski “The Guardian” pre trideset godina u
vezi s poznatom Nixonovom aferom Watergate, a radilo se o iznosu od 200.000 dolara,
predviđenih za finansiranje američke republikanske predizborne kampanje. Početkom 1980-ih
godina spomenuti izraz nalazimo i u dokumentima Veća Evrope. S obzirom na to da se proces
pranja novca po pravilu zbiva u tri faze te se neretko proteže preko međunarodnih granica, u
čemu sudeluju manje ili veće grupe ljudi stvorene ad hoc ili za trajnije delovanje, a prethodi
1 Ljutić, B. Ž. „Revizija. - Teorija i praksa“. Beograd, 2002., str. 15.
4
mu različitost predikatnih kaznenih dela, sve to jasno upućuje na složenost samog procesa
pranja novca. Upravo se zbog tog razloga u literaturi pojavljuju različite definicije pranja
novca, od kojih neke navodimo.
• Pranje novca svaka je tehnika usmerena na pretvorbu nepošteno i nezakonito stečenog
prihoda tako da se čini kao poštena i zakonita zarada (Heršak, 1992:741).
• Pranje novca označava aktivnost usmerenu na prikupljanje nepošteno ili nezakonito
stečenih prihoda putem dopuštenih poslova (Vukelić, 1994:29).
• Pranje novca možemo najkraće definisati kao pretvaranje ilegalno ostvarene dobiti u
prividno legalnu (Novoselec, 1996:41).
• Pranje novca obuhvata delatnosti usmerene na prikrivanje imovinske koristi ostvarene
kriminalnim delom, uključivanje, deponiranje i drugo raspolaganje tim predmetima (novcem,
vrednosnim papirima, draguljima i dr.), uz stvaranje privida legalne stečenosti tih predmeta
(Giunio, 1998:40).
• Pranje novca je finansijska transakcija stvorena za promicanje određenih nezakonitih
aktivnosti ili za prikrivanje dobiti iz nezakonitih delatnosti (DeGabrielle, 2001:192).
• Termin pranje novca odnosi se na promenu oblika nezakonito stečenog novca tako da
izgleda legalan. Osim toga, to je prikrivanje nezakonitog izvora prihoda ili njegovo
korišćenje (Claessens, 2000:22).
• Tradicionalno se pranjem novca smatra (odvojeno od ostaloga) čišćenje prljavog novca
proizašloga iz nezakonitih aktivnosti koje su u kolektivnoj svesti verovatno povezane s
prodajom droge (Lilley, 2000:1).2
3. Razlozi za oprez u međunarodnom finansijskom poslovanju
Poseban oprez se mora posvećivati finanijskim instrumentima sa kojima se rukuje u
međunarodnim poslovnim transakcijama, ali i onim instrumentima koji su povezani sa
trgovinskim transakcijama gde dominiraju akreditivi koji predstavaljaju oko 100 milijardi
dolara godišnjih banarski obaveza, a preko akreditiva se realizuje oko 60% međunarodne
robne trgovine.
2 Ehrenfeld, R.“Evil Money: Encounters Along the Money Trail.“, New York. 1992., str. 566-571
5
3.1. Prevare sa finansijskim instrumentima
Prevare, kao i pronevere u međunarodnim poslovnim finansijama, uključujući i lošu i
nekorektnu poslovnu praksu, su moguće u raznim vidovima i to: manipulacijama,
falsifikovanjem dokumenata, izmenama podataka ili isprava, prikazivanjem tuđih sredstava
kao svojih, primanja uplata sredstava za nepostojeću robu, prodavanje iste robe dva ili više
puta, isporuka robe koja je slabijeg kvaliteta, izbegavanja isplate štete i osiguranja, lažni
zahtevi za odštetu namernim oštećenjem robe, zadržavanjem uplaćenih avansa bez isporuke
robe, aktiviranjem datih garancija i obezbeđenja bez pravih razloga, naplatom pre ugovorenog
roka, skrivanjem dokumentacije koja utiče na sadržinu transakcije i njeno kasnije
vrednovanje, kao i knjiženje bez prateće dokumentacije („obrade nepostojećih stavki“) itd.
Poslednjih nekoliko godina dosta se čuje o instrumentima prvoklasnih banaka (prime bank
instruments) što se prevashodno odnosi na garancije prvoklasnih banka, note prvoklasne
banke i stand by akreditive, ali i neke druge bankarske proizvode. Učestale su prevare sa
ovim (falsifikovanim ) instrumentima koji se navodno nude kao prilika za dobru investiciju sa
visokim prinosom, bez rizika i uz veliki diskont ( koje se o dospeću mogu naplatiti u punom
iznosu ili mogu da posluže kao kolateral za neku drugu transakciju) zato što je njihovom
sadašnjem „vlasniku „hitno potreban gotov novac. Navodi se i da se ovi instrumenti
vanbilansno emituju od strane banaka kako bi prikupile dodatni kapital i izbegle određena
ograničenja, pa tako nisu voljne da javno priznaju njihovo postojanje, ali da će ovi
instrumenti biti u svakom slučaju isplaćeni od strane banaka koje moraju da vode računa o
svojoj reputaciji. 3Cilj prevaranta je da se partner uvuče u transakciju i da se na ime otkupa
ovih instrumenata izvuče što više novca. Ponuđeni instrumenti deluju vrlo verno i bilo je već
više slučajeva da su otkupljeni. Zato se preporučuje da se pokaže dužan oprez kod ovakvih
ponuda i da se svaka proveri prethodno sa bankom koja je izdala instrument, odnosno sa
centralnom
bankom, a da se ponuđaču ne daju nikakava pisana dokumenta unapred (faks, pismo, pa čak
ni vizit karta).
Na međunarodnom tržištu su se pojavili i lažni akreditivi čije vrednosti dostižu velike
iznose. Većinu ovakvih falsifikovanih instrumenata izdaju organizacije koje su banke samo
po nazivu (nemaju imovinu, sedište, zaposlene), a obično su registrovane u nekoj zemlji koja
ima liberalan režim (offshore) poslovanja ili uopšte ne postoje. Ovde se tvrdi da akreditivi
mogu da posluže kao kolateral za pozajmljivanje velikih iznosa novca (koji prevazilaze sumu
3 Bošković M. „Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca“, Beograd. 2001., str. 69-81.
6
iz akreditiva) zato što za njihovu isplatu garantuje banka, odnosno da se mogu brzo unovčiti
uz plaćanje malog avansa (ili provizije), a po pravilu su dokumenti dati u pravno-tehnički
nepravilno sačinjenoj i jezički komplikovanoj formulaciji. U međunarodnim finansijskim
krugovima poznata je i tzv. „Nigerijska šema“ (poznata i kao 419, prema broju člana
krivičnog zakona Nigerije kojim se ona sankcioniše). Suština je u tome da se (obično pismom
ili faksom) nudi da određena transakcija (povraćaj preplaćenih sredstava po osnovu
naduvanih faktura po nekom ugovoru, obično u vezi sa izvozom nafte, ali i dvostruko
plaćenim iznosima, dobijenim nasleđem...), samo „prođe“ preko računa klijenta, zato što
ponuđač to ne može da direktno uradi, pošto je viši službenik Centralne banke ili državne
naftne kompanije, te da će se za ovu skromnu uslugu dobiti velika nagrada u procentu od
milionske transakcije. 4Ukoliko se pokaže inicijalni interes, sledi zahtev za davanje broja
računa i banke, ali i za uplatu malog avansa „da bi cela stvar krenula“ (pre svega
podmićivanje činovnika i plaćanje poreza i taksi) pošto su sredstva ponuđača blokirana ili
„baš tog trenutka nema dovoljno“, a zatim slede novi i novi zahtevi, jer „transakcija samo što
nije realizovana...“ (ova prevara se i naziva prevara sa avansnim plaćanjem provizije -
advance fee fraud). Ponude poslova u ovim i drugim prevarantskim šemama (engleski: scams)
su vrlo maštovite, broj varijacija je beskrajno veliki (uključujući i rudnike zlata i dijamanata),
koriste se lažna zaglavlja, lažni dokumenti, falsifikovani pečati, lažna imena, a potpuno
neovlašćeno (da bi se dobilo na uverljivosti) prava imena ljudi na vrlo visokim položajima.
3.2. Investicione piramida šeme
Piramida šeme su u svojim različitim varijantama najčešće korišćeni model za
„pravljenje novca“. Ove šeme se još nazivaju i „Poncijeve šeme“ po čoveku koji ih je učinio
poznatim - Charles A.Ponzi-u. Model koji je u Bostonu, juna 1919, lansirao Ponci, bio je vrlo
jednostavan i bazirao se na tri ključne komponente. 5Prvo, ubedio je grupu ljudi u svoju
„investicionu ideju“ koja se ogledala u kuponima koje je izdala Međunarodna poštanska unija
koji su pružali mogućnost za arbitražno određivanje cene. Drugo, obećao je visoku zaradu
(prinos) za investiciju (50% kamate na svakih 90 dana). Treće, izgradio je inicijalni
kredibilitet ispunjavajući u početku svoja obećanja tj. vršeći isplate i to na način što su kamate
plus glavnica onima koji su prvi ušli u šemu bili isplaćivani iz priliva novčanih uplata onih
koji su kasnije „regrutovani“ u šemu. Dok je šema trajala Ponci je zarađivao i po 200.000
4 Bošković M. „Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca“, Beograd. 2001., str. 69-81.5 Bošković M. „Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca“, Beograd. 2001., str. 69-81.
7
dolara dnevno, što je za ondašnje prilike bila ogromna suma. Međutim, problem sa ovom, kao
i sa šemam slične vrste, je to da ne mogu da traju večno. Ova je trajala do avgusta 1920, kada
je Boston Globe razotkrio celu prevaru. Računa se da je Ponci prevario oko 10.000 investitora
za oko 9,5 miliona dolara. Međutim, iako je srazmerno najpoznatija, to nije bila prva poznata
šema ove vrste. Još 1719. izvesni John Law, uz blagoslov francuskih vladajućih krugova,
formirao je kompaniju koja je dobila ekskluzivnu privilegiju da trguje na Misisipiju i u
provinciji Luizijani, da bi kasnije dobila i ekskluzivnu privlielgiju da trguje sa Istočnom
Indijom, Kinom i Južnim morima. Navedena šema (koja je dobila naziv „Misisipi šema“) je
imala sve potrebne komponente Poncijeve šeme -primamljivu investicionu ideju (učešće u
profitu od trgovine sa egzotičnim zemljama), obećanu visoku zaradu (40% godišnje dividende
na akcije kompanije) i inicijalno izvršenje obaveza (isplaćena je godišnja dobit od 120%). Pri
tome je ova šema imala i dodatnu komponentu koju Poncijeva šema nije imala, a to je podrška
i učešće vladajuće klase. Dopunjena je bila i time što je svoj oslonac imala i u klasičnoj
piramidalnj banci sa simboličnim nazivom Rojal banka. Slična šema je i bila sa South Seas
Company 1720. koja je, takođe, imala ekskluzivni monopol na trgovinu sa Južnim morima i
koja je, kada je razotkrivena, koštala Engleski parlament 7,1 miliona tadašnjih funti koje su se
morali nadoknaditi investitorima6. Zemlje u tranziciji su pogodno tle za razne piramida šeme.
Razlozi su uglavnom jednostavni i svode se na san o brzom i lakom bogaćenju i nepoznavanju
osnovnih principa finansiranja, ali i na nerazvijenosti finansijskih tržišta, kao i pasivnosti, pa
i delimičnoj prećutnoj podršci pojedinih segemenata vladajućih struktura. Dobar primer za to
su u novije vreme piramida šeme u Albaniji7. Posle decenija izolacije i odsustva pravog
komercijalnog bankarskog i finansijkog poslovanja, za nekoliko godina stvorila se nova klasa
„imalaca računa i štednih uloga“ (dobrim delom po osnovu doznaka iz inostranstva) koja je
1996. raspolagala sa oko 700 miliona dolara. Oni su postali laka meta za razne piramida
šeme. Prve su bile „čiste“ ili fondovske piramide čiji „promoteri“ nisu dalje ulagali
prikupljeni novac, kako bi se bar i delimično oplodio, već su samo novcem
iz drugog kruga isplaćivali investitore iz prvog kurga, pa dok sve to traje. 6Tako je jedna žena
nudeći kamatnu stopu od 20-30% mesečno (u Albaniji je tada inflacija bila godišnje 13%)
uspela da prikupi oko 50 miliona dolara od naivnih investitora i deponenata. Sa druge strane,
dve fondovske piramide su prikupljeni novac deponovale na svoje račune kod komercijalnih
banaka. Na vrhuncu „piramida groznice“, u poslednjem kvartalu 1996, ove fondovske
piramide su na svojim računima imale oko 250 miliona dolara, što je predstavljalo oko 40%
njihovih obaveza. Na sreću deponenata, prevaranti iz nepoznatih razloga nisu pokušali da
6 Bošković M. „Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca“, Beograd. 2001., str. 69-81.
8
ovako prikupljena sredstva premeste iz bankarskog sistema, tako da ih je početkom 1997.
centralna banka zamrzla, da bi zaštitila ulagače (sredstva su vraćena bez kamate), ali i da bi
zaštitila bankarski sistem koji bi teško preživeo povlačenje ovako velikog iznosa novca.
Za razliku od „čistih“ piramida šema, postojale su i „investicione“ piramida šeme čiji
su organizatori realizovali i neke stvarne investicije (finansiranje izgradnje supermarketa,
kompleksa poslovnog prostora i benzinskih stanica) koje su koliko-toliko štitile supsatncu
uloženih sredstava, pa čak i donosile neki profit. Računa se da je najveća investiciona
piramida šema (sa investicijama u supermarkete, putničke agencije, građevinarstvo
nekretnine, čak i u sopstvenu televiziju) uspela da prikupi oko 500 miliona dolara, pri čemu je
njena nominalna aktiva u knjigama iznosila i celih 6 milijardi dolara. Računa se da je ukupna
vrednost prikupljenih depozita od strane 16 registrovanih piramida šema, pre nego što je kriza
izbila početkom 1997, bila za tako siromašnu zemlju zapanjujućih 1,2 milijardu dolara ili oko
50% bruto društvenog proizvoda zemlje. Epilog se zna - krvavi nemiri (preko 2000 ljudi je
izgubilo život), haos, kolaps finansijskog sistema i pad vlade.
4. Pranje novca u međunarodnom bankarskom sistemu
Kao što je već napomenuto, postoji više definicija pranja novca (money londering).
Tako se pranje novca definiše kao operacija skrivanja ili „prerušavanja“ ilegalno ili
prekomereno stečenih sredstava, time što se ta sredstva prikazuju kao legalno stečena ili tako
da nisu prekomerena. Prema drugoj definiciji, pranje novca je pretvaranje dobiti koja je
stečena nelegalnim ili protivzakonitim poslovnim aktivnostima, sa posebnim naglaskom na
trgovinu drogom, u dobit koja je stečena legalnim i zakonitim poslovnim aktivnostima.
Prihvatljiva je i definicija da je pranje novca finansijska operacija kojom se nelegalno stečena
sredstva usmeravaju preko brojnih računa kod različitih banaka, ili pretvaraju u drugi oblik
(akcije ili hartije od vrednosti), sa ciljem da se sakrije početni, stvarni iznos sredstava,
odnosno njihovo poreklo. Suština svih ovih definicija je da pranje novca, koje može biti u
raznim vidovima, odnosno putem raznih transakcija, predstavlja pretvaranje nelegalno
stečenih sredstava u sredstva koja imaju legalnu formu sticanja i raspolaganja. Pranje novca je
veliki biznis ili, još bolje rečeno, prava industrija. Iz razumljivih razloga ne postoje tačni
podaci koliko se novca godišnje „opere“ u svetu, ali i od najskromnijih procena zastaje dah.
Prema procenama MMF-a, u svetu se godišnje opere između 500 i 1.500 milijardi dolara. Po
drugoj proceni, u pitanju je najmanje 590 milijardi dolara, a po trećoj 1.000 milijardi dolara.
U svakom slučaju, radi se o stotinama milijardi dolara. A kako i ne bi kada se procenjuje da
9
je prihod tzv.“organizovanog kriminala“ u 1996. dostigao 1.000 milijardi dolara (od čega je
polovina stvorena u SAD), a valjda su i oni „neorganizovani“ nešto „privredili“. Nekih 78 %
prihoda organizovanog kriminala u SAD i 70% prihoda onog u „Grupi 7“ najrazvijenijih
zemalja sveta je povezan sa drogom, gde najviše inkasira tzv. Cali kartel iz Kolumbije sa 320
milijardi dolara Prema proceni partnera firme Coopers & Lybrand, u Rusiji 41.000
kompanija, polovina banaka i 80% zajedničkih ulaganja sa stranim kapitalom, moglo bi biti
povezani sa kriminalnim grupama kojih ima oko 5000 Inače, osnovni izvori ilegalno stečenog
novca su: trgovina drogom, finansijski kriminal (prevare u bankarstvu, prevare sa kreditnim
karticama, klasične pronevere, prevare na bazi avansne provizije, prevare sa investicijama
analize, povratnu informaciju, izveštavanje, nadzor i regulaciju sumnjivih transakcija i
međunarodnu saradnju. Preinaka Preporuka poprimila je svoj konačan oblik na XIV.
planetarnom sastanku (u Berlinu 2003.), na kojemu su usvojeni novi standardi prevencije i
borbe protiv pranja sredstava pribavljenih na nezakonit način i finansiranja međunarodnog
terorizma (Condemi i Pasquale, 2005:401).
Uredba 1781/2006 propisuje obavezu da informacije o nalogodavatelju prate transfer
novca radi sprečavanja, istraživanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma. Radi
primene Specijalne preporuke. FATF-a6, kojoj je cilj poboljšanje transparentnosti svih vrsta
prebacivanja novca elektronskim putem unutar zemlje i među državama, olakšavajući pri
tome telima sprovođenja zakona da slede elektronski prenos novca što ga sprovode kriminalci
i teroristi, 2007. stupila je na snagu Uredba 1781/2006. Uredbom se propisuje obaveza
institucija koje provode transakciju da uz svaki elektronski prenos novca moraju biti navedene
potpune informacije o osobi koja je dala nalog, odnosno njeno ime, adresa i broj računa.
Nadalje, Uredba propisuje obavezu verifikacije svih prikupljenih podataka o nalogodavcu na
temelju dokumenata, podataka ili informacija dostupnih iz pouzdanih i nezavisnih izvora.
Radi prikupljanja podataka o nalogodavcu propisuje se postupanje institucija koje provode
transakciju, posrednika pri njihovu provođenju i onih koje takve transakcije primaju, kao i
procena rizika i obaveza obaveštavanja FIU o sumnjivim transakcijama.
17
Zaključno, navodi se obaveza čuvanja podataka i svih informacija o nalogodavca,
obaveza saradnje s telima koja sudeluju u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma uz
propisivanje odvraćajućih i delotvornih kazni sprovođenjem učinkovitog nadzora.
Međunarodni propisi regulišu sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma uključujući
pravni, finansijski i nadzorni aspekt. Vođene osnovnom idejom da pranje novca i finansiranje
terorizma mora biti zabranjeno, međunarodne konvencije, smernice i preporuke propisuju
oduzimanje profita iz svih nezakonitih delatnosti, način sprovođenja mera i radnji radi
kvalitetne identifikacije i obaveštavanja finansijsko-obaveštajne jedinice, razmenu podataka s
drugim državama i međunarodnu pravnu pomoć.
7. Zakon o sprečavanju pranja novca u Srbiji
Srpski Zakon o sprečavanju pranja novca ima preventivni karakter jer propisuje mere i
radnje u bankarskom, finansijskom i drugom poslovanju koje se preduzimaju radi otkrivanja i
sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma. Vrlo je važno napomenuti da se sadržaj
svih članaka tog Zakona odnosi kako na sprečavanje pranja novca, tako i na sprečavanje
finansiranja terorizma, što u svakom pojedinom članku nije izrekom navedeno, ali proizlazi iz
odredaba člana 1, stavka 1. Zakona. Zakonom se propisuju obveznici sprovođenja mera i
radnji koji su dužni postupati po Zakonu, kao i delovanje i postupci Ureda za sprečavanje
pranja novca (u nastavku teksta: Ured) u otkrivanju sumnjivih transakcija kojima se prikriva
pravi izvor novca i imovine ili prava za koje postoji sumnja da su pribavljena na nezakonit
način u zemlji ili inostranstvu.
7.1. Obveznici sprovođenja Zakona
Članom 2, stavom 1. Zakona navode se obveznici prijave novčanih transakcija odnosno
propisuje se da su to pravne osobe i odgovorne osobe u njima i fizičke osobe koje su
obavezne preduzimati mere i radnje radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca u skladu sa
Zakonom, a to su banke i stambene štedionice, štedno-kreditne zadruge, investicijski fondovi i
društva za upravljanje investicijskim fondovima, penzijski fondovi i društva za upravljanje
penzijskim fondovima, Finansijska agencija, Srpska pošta d.d., Srpski fond za privatizaciju,
društva za osiguranje, berze i ostale pravne osobe ovlašćene za obavljanje poslova u vezi s
vrednosnim papirima, ovlašćeni menjači, zalagaonice, priređivači igara na sreću za lutrijske
igre, za igre u kazinima, za kladioničke igre i za igre na sreću na automatima. Obaveze su
18
proširene i na podružnice domaćih obveznika u inostranstvu (npr. banaka, društava za
osiguranje i sl.) ili onih obveznika koji u većinskom vlasništvu ili pod kontrolom imaju
finansijske institucije u državama u kojima se ne primenjuju standardi sprečavanja pranja
novca.
Isto tako, kao obveznici se navode i druge pravne osobe, trgovci pojedinci, obrtnici
i fizičke osobe koje primaju i šalju novčana sredstva, prodaju i kupuju dugovanja i
potraživanja, upravljaju imovinom za treće osobe, izdaju platne i kreditne kartice i posluju tim
karticama, bave se leasingom, organiziraju putovanja, dražbe, trguju nekretninama,
umetninama, antikvitetima i drugim predmetima veće vrednosti i obradom plemenitih kovina
i dragulja i njihovim prometom. Novost koju donose zadnje izmene i dopune Zakona (NN
117/03), a odnosi se na proširenje kruga obveznika na advokate, advokatska društva, javne
beležnike, revizorske kompanije, ovlašćene revizore, pravne ili fizičke osobe koje obavljaju
računovodstvene poslove ili poslove poreznog savetovanja, zapravo je usklađenje sa
Smernicom EU 2001/97/EC o sprečavanju korišćenja finansijskog sistema radi pranja novca.
Svi obveznici, u skladu sa članom 15. Pravilnika o sprovođenju Zakona (u nastavku teksta:
Pravilnik), dužni su odrediti ovlašćenu osobu koja je odgovorna za aprovođenje Zakona.
Ovlašćena će osoba obavljati svoj zadatak u saradnji s “mrežom” odgovornih osoba u nižim
organizacijskim jedinicama obveznika. Ta je osoba odgovorna za saradnju s Uredom,
odnosno za preduzimanje svih mera za otkrivanje i sprečavanje pranja novca.
7.2. Identifikacija stranke
Jedna od mera za otkrivanje pranja novca koju preduzimaju obveznici upravo je
utvrđivanje identiteta stranke prilikom otvaranja svih vrsta bankovnih računa ili
uspostavljanja drugih oblika trajnije poslovne saradnje sa strankom, odnosno:
• prilikom svake transakcije koja se obavlja gotovim novcem, stranom valutom, vrednosnim
papirima, plemenitim kovinama i draguljima ako je vrednost transakcije 105.000 din ili veća,
• prilikom obavljanja povezanih transakcija koje ukupno dosežu vrednost 105.000 din ili
veću,
• društva za osiguranje utvrđuju identitet stranke kada je reč o poslovima životnog osiguranja
ako godišnji broj premija za životno osiguranje prelazi 40.000 din,
• prilikom svih ostalih gotovinskih ili negotovinskih transakcija ako postoji sumnja da je reč o
pranju novca.
19
Uključivanjem u međunarodne finansijske tokove Srbija je, osim investicijama iz zakonitog
poslovanja, izložena i transakcijama kojima se ne zna pravi izvor sredstava, kao ni identitet
osobe koja iza njih stvarno stoji, kao i investicijama koje svoj izvor imaju u off shore zonama.
Upravo iz zahteva koje postavlja Smernica 2005/60/EZ (u nastavku teksta: Treća smernica) i
Preporuke FAFT-a, Zakonom je propisana obaveza da prilikom otvaranja računa ili drugih
oblika uspostavljanja trajnije poslovne saradnje, radi utvrđivanja identiteta stvarnog vlasnika,
obveznik zatraži od stranke izjavu s podacima o stvarnom vlasniku pravne osobe i popisom
članova Uprave. Način identifikacije stvarnog vlasnika detaljnije je propisan Pravilnikom.
7.3. Obaveštavanje ureda
Iz člana 8. Zakona proizlazi obaveza o dostavi podataka (o stranci i transakciji) koje
je obveznik prikupio prilikom identifikacije, i to za transakcije koje se obavljaju gotovim
novcem, stranom valutom, vrednosnim papirima, plemenitim kovinama i draguljima i za
povezane transakcije ako je iznos transakcije 200.000 din ili više. Naime, limit za
identifikaciju je iznos od 105.000 din, a sve transakcije u vrednosti od 105.000 do 200.000
din obveznik će pohranjivati u svoje evidencije, dostupne na zahtev Ureda, ali o tome neće
obaveštavati Ured. Obaveštavanje o transakcijama vezanim za poslove životnog osiguranja,
ako godišnji broj premija prelazi 40.000 din, obveznik treba prijavljivati u iznosu koji je
potreban i za identifikaciju, i to na način propisan Zakonom. Nadalje, obveznik će Uredu
dostavljati obaveštenje o svim ostalim gotovinskim i negotovinskim transakcijama za koje
postoji sumnja da su pranje novca, bez obzira na iznos i vrstu transakcije. Člankom 3.
Pravilnika jasno se propisuje način identifikacije stvarnog vlasnika. Naime, prilikom
otvaranja računa ili drugih oblika uspostavljanja trajnije poslovne saradnje obveznik je dužan
od stranke zatražiti izjavu s podacima o stvarnom vlasniku i članovima Uprave pravne osobe.
Ako se ne može utvrditi identitet stvarnog vlasnika – fizičke osobe, obveznik će prihvatiti
izjavu u kojoj je kao stvarni vlasnik navedena pravna osoba (s nazivom kompanije, sedištem,
državom i matičnim brojem) registrovana u državama koje primenjuju međunarodne
standarde sprečavanja pranja novca. Međutim, za stranke koje su registrovane u off shore
zonama i nekooperativnim zemljama, podatak o stvarnom vlasniku – fizičkoj osobi, jedan je
od osnovnih uslova za otvaranje računa ili uspostavljanje poslovne saradnje. Posumnja li
obveznik da je došlo do promene vlasničko-upravljačke strukture, dužan je zatražiti od
stranke novu izjavu o stvarnom vlasniku. Strankama koje ne dostave pisanu izjavu s podacima
o stvarnom vlasniku i članovima
20
Uprave pravne osobe prilikom otvaranja računa ili uspostavljanja poslovne saradnje,
odnosno dostave izjavu s nepotpunim podacima, a obvezniku nije poznata njihova vlasničko-
upravljačka struktura, neće se moći otvoriti račun ili uspostaviti poslovna saradnja. Ako je pak
obveznik zatražio novu izjavu od stranke, a ona mu nije dostavljena ili je nepotpuna, obveznik
je dužan zatvoriti račun ili prekinuti poslovnu saradnju sa strankom. Na osnovu člana 21.
Pravilnika, obveznik je dužan na pravilan način voditi popis o provedenim transakcijama,
prilikom kojih je obveznik dužan samo identifikovati stranku, o čemu je dužan i obavestiti
Ured. Podatke o identifikaciji stranke koja obavlja transakciju i o samoj transakciji obveznik
čuva u svojim evidencijama hronološkim redom i na način koji omogućuje njihov učinkoviti
nadzor od ovlašćenih tela. Isto tako, obveznik mora omogućiti brzo i kompletno dostavljanje
podataka koje traži Ured, a koji se odnose na stranke i transakcije kao predmet obrade. S
obzirom na to da se u analitičkom radu Ureda pokazalo kako neke vrste transakcija nemaju
veliku važnost u obradi podataka, članom 24. Pravilnika propisano je da obveznici ne
obaveštavaju Ured o gotovinskim transakcijama polaganja dnevnog utrška od prodaje robe
ili usluga na račun, osim pri sumnji na pranje novca12.
Isto tako, obveznici moraju obaveštavati Ured i o transakcijama koje odbiju obaviti
ako ne mogu na Zakonom propisani način identifikovati stranku i pribaviti sve potrebne
podatke o transakciji. Tada uz obaveštenje moraju dostaviti i podatke koje prikupe u vezi s
takvim transakcijama i osobama.
7.4. Tajnost postupka i podataka
Skladno članu 15. Zakona, svi podaci prikupljeni na osnovu Zakona poverljivi su i
tajni i mogu se koristiti samo za otkrivanje i sprečavanje pranja novca ili kaznenog dela u
vezi s pranjem novca. 13Podaci dobijeni međunarodnom saradnjom takođe se mogu koristiti
samo za sprečavanje i otkrivanje pranja novca, a da bi se mogli upotrebiti za policijske i
sudske postupke, o tome se mora tražiti saglasnost od inostranog ureda koji ih je dostavio. Na
temelju člana 17. Zakona, Ured i obveznik ne obaveštavaju osobu o prikupljenim podacima
koji se na nju odnose niti o postupanju prema Zakonu14. Prethodno navedene podatke Ured
daje samo na zahtev suda. Dakle, zaštita podataka i postupka jedna je od glavnih stvari upravo
zato što obaveštenje koje Ured prima sadrže podatke o transakcijama koji su bankarska tajna,
kao i lične informacije u vezi sa sumnjom o pranju novca koja se može pokazati i 12 S. Cindori: „Sistem sprečavanja pranja novca, Finansijska teorija i praksa“, Beograd, 2003.,str. 55-7213 Član 15. Treće direktive i Preporuke 6, 7. i 8. FATF-a
14 Član 17. Treće direktive i Preporuka 5. FATF-a
21
neosnovanom. Podatke kojima raspolaže, Ured može dati na uvid osobi na koju se oni odnose,
ali samo na njen zahtev, i to deset godina nakon njihova prikupljanja. Usklađivanje domaćeg
zakonodavstva s međunarodnim standardima Borba protiv teškog kriminala sve više postaje
međunarodni problem, što zahteva moderne i učinkovite metode kako u nacionalnim, tako i u
međunarodnim razmerima. Za usklađivanje s međunarodnim standardima nužna je izmena
odnosno donošenje novog Zakona o sprečavanju pranja novca i novog Pravilnika.
8. Ured za sprečavanje pranja novca
Ured za sprečavanje pranja novca osnovan je u sastavu Ministarstva finansija kao
samostalna jedinica, a uređen je Uredbom o unutrašnjoj srukturi Ministarstva finansija.
Prema svetskim standardima, i srpski je Ured kao finansijsko-obaveštajna jedinica zapravo
analitička služba koja treba preventivno delovati na području pranja novca, analitički
obrađivati podatke koje prikuplja od obveznika, a propisani su Zakonom, i dostavljati
obaveštenja o sumnjivim transakcijama nadležnim državnim telima i inostranim uredima.
8.1. Delokrug rada i sturktura Ureda
Skladno Uredbi, Ured je samostalna unutrašnja strukturna jedinica u sastavu
Ministarstva finansija, osnovana na osnovu Zakona o sprečavanju pranja novca kao
finansijsko- obaveštajna jedinica administrativnog modela koja:
• prikuplja, analizira, analitički obrađuje i pohranjuje Zakonom propisane podatke o
transakcijama dobijene od obveznika, i to radi sprečavanja i otkrivanja pranja novca i
sprečavanja finansiranja terorizma,
• dostavlja obaveštenja o sumnjivim transakcijama nadležnim državnim telima na dalje
postupanje i procesuiranje te zajedno s njima preduzima mere za sprečavanje i otkrivanje
pranja novca i sprečavanje finansiranja terorizma15,
• obavlja administrativni nadzor obveznika s obzirom na sprovođenje Zakona iz delokruga
svoje nadležnosti16,
Ured posreduje između obveznika iz finansijskoga i nefinansijskog sektora i nadležnih
tela koja nakon primitka obaveštenja o sumnjivim transakcijama određuju smer i dinamiku
postupanja u istraživanju i dokazivanju tog kaznenog dela.
• neposredno i uz uslov uzajamnosti međunarodno razmenjuje podatke o sumnjivim
15 Članci 26. i 27. Treće direktive i Preporuka 14. FATF-a16 Član 39. Treće direktive i Preporuka 17. FATF-a
22
transakcijama s odgovarajućim telima i službama pojedinih država koje se bave
sprečavanjem pranja novca,17
• obavlja i druge poslove bitne za razvoj preventivne strategije u sprečavanju pranja
novca18.
Ured je struktuiran u dva odela: Odeljak za prevenciju i Odeljak za analitiku. Odeljak
za prevenciju obavlja stručne i administrativne poslove u saradnji sa Zakonom određenim
obveznicima i predlaže i prati razvoj preventivne strategije na tom području. Jedna od
osnovnih zadataka Odela jeste razvoj i praćenje sistema indikatora za prepoznavanje
sumnjivih transakcija obveznika i tumačenja vezana za praktičnu primenu Zakona i
podzakonskih propisa. Radi usklađivanja s međunarodnim propisima, delatnici Odela izrađuju
zakonske i podzakonske akte i interne propise iz područja sprečavanja pranja novca i područja
sistemske zaštite podataka i evidencija Ureda. Osnovna uloga Odela za analitiku jest obrada
podataka o zaprimljenim gotovinskim i sumnjivim transakcijama na temelju određenih
indikatora i metodologija, a na osnovi specifične ekspertize (tzv. grupno-obaveštajne
analitike). Načelnik Odela, na temelju sprovedene strateške analize i pretrage baza Ureda,
predlaže analitičku obradu novih predmeta, a inspektori utvrđuju indicije o pranju novca i
uspostavljaju vezu između sumnjive transakcije i određene kriminalne aktivnosti u zemlji i
inostranstvu iz koje potiču nezakonita sredstva. U sklopu saradnje putem razmene podataka i
informacija s odgovarajućim međunarodnim telima i organizacijama koje se bave
sprečavanjem i otkrivanjem pranja novca, Odel sudeluje i u međunarodnim akcijama i
analizira i prati tendencije pranja novca u zemlji i u inostranstvu.
8.2. Tajnost postupka i podataka
Članom 15. Zakona propisano je da su svi podaci prikupljeni na osnovu Zakona
poverljivi i tajni, a mogu se koristiti samo za otkrivanje i sprečavanje pranja novca ili
kaznenog dela u vezi s pranjem novca. Nadalje, člankom 17. Zakona propisano je da Ured i
obveznik ne obaveštavaju osobu o prikupljenim podacima koji se na nju odnose ni o
postupanju prema Zakonu, odnosno Ured daje podatke samo na zahtev suda. Podatke kojima
17 Uredba o unutrašnjoj strukturi Ministarstva finansija (NN 70/01).
18 Uredba o unutrašnjoj strukturi Ministarstva finansija (NN 70/01).
23
raspolaže Ured može dati na uvid osobi na koju se oni odnose na njen zahtev, ali tek deset
godina nakon njihova prikupljanja. Zaštita tajnosti podataka u Uredu propisana je Uredbom o
zaštiti tajnosti podataka, postupku s pismenim merama zaštite radnog prostora i dokumenata i
održavanju reda u Uredu za sprečavanje pranja novca.
Uredbom se pre svega definiše pojam službene tajne i označavanje tajnosti podataka,
primanje i uručivanje pošte i postupak s pismima u Uredu, nadzor ulaza i boravka u
prostorijama Ureda, kao i mere zaštite radnog prostora i dokumenata. Zaštita podataka u
elektronskom obliku regulisana je Uredbom o korišćenju i obaveznim merama zaštite
Inteligentnog informacijskog sistema Ureda. Njime se propisuje sistem ovlašćene upotrebe i
obavezne mere zaštite podataka, informacija i znanja prikupljenih na temelju Zakona i
odnosnog Pravilnika na nivou celokupnog Inteligentnog informacijskog sistema Ureda. Svaka
osoba koja se zapošljava u Uredu dužna je potpisati izjavu o čuvanju tajnosti podataka. U
izjavi se osoba, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, obavezuje da ćečuvati u tajnosti
sve podatke, informacije i saznanja do kojih dođe tokom rada u Uredu, odnosno obavezuje se
da ih neće odati ni predati drugoj osobi ili na drugi način učiniti pristupačnim. Obaveze
čuvanja tajnosti podataka delatnici se moraju pridržavati i nakon prestanka rada u Uredu.
8.3. Egmont grupa
Egmont grupa je međunarodna mreža nacionalnih ureda specijaliziranih za borbu
protiv pranja nezakonitih sredstava. Trajno podržava saradnju nacionalnih ureda, podstiče
međusobnu razmenu informacija i iskustava o mogućim slučajevima pranja novca. U njenom
je sastavu trenutno 101 nacionalna finansijska obaveštajna jedinica koja se bavi sprečavanjem
i otkrivanjem pranja novca. Jedno od gotovo najvažnijih postignuća rada grupe jeste stvaranje
zaštićene internetske komunikacije. Egmontov međunarodni sigurnosni internetski web sistem
omogućuje članovima međusobnu komunikaciju putem zaštićenog e-maila, olakšavajući
praktičnu i brzu razmenu podataka u borbi protiv pranja novca. Iako to ne zamenjuje
tradicionalne kanale koji služe za dobijanje dokaza za sudski proces, nadzornim službama
mogu osigurati korisne informacije u istrazi. Dakle, cilj je Egmont grupe stvaranje uslova za
sigurnu, brzu i zakonski utemeljenu razmenu informacija koja služi borbi protiv pranja novca
i koja je usmerena na stvaranje mreže u međunarodnoj saradnji ureda. U nastojanju za što
većim protokom informacija koje pridonose otkrivanju pranja novca, Ured je potpisao
Memorandume o razumevanju s uredima iz Slovenije, Belgije, Italije, Češke, Paname, Litve,
BiH, Crne Gore, Poljske, Hrvatske, Gruzije i Ukrajine.
Korišćenje Inteligentnoga informacijskog sistema Ureda obuhvata strategijsku i operativnu
analitiku i vizualizaciju, s krajnjim ciljem detektovanja sumnjivih transakcija putem
određenih indikatora i dostavljanja obaveštenja o sumnjivim transakcijama nadležnim
državnim telima radi daljnjeg postupanja, povezujući sumnjive transakcije s kriminalnim
aktivnostima pojedinca, grupe ili organizacije, uključujući poznate metode pranja novca.19
Srbija je stalna članica posebnog Odbora Veća Evrope za procenu mera protiv pranja novca
(The Commitee on the Evolution of Anti-Money Laundering Meausures – Moneyval
Comitee).
9. Pranje novca zloupotreba informacionih tehnologija
U okviru fronta nacionalne, regionalne i globalne borbe usmerene na iskorenjivanju
organizovanog kriminala i povećanju stepena bezbednosti veliki značaj poseduju do sada
relativno neistražene mogućnosti suzbijanja pranja novca. U svemu tome su primarno
značajne aktivnosti nacionalnih vlada uz veoma rastući značaj regionalne i multilateralne
saradnje različitih tela i organizacija, što je trajna spoljno-politička i bezbednosna
orijentacija naše zemlje, vlade i demokratskih institucija20. Donošenje saveznog Zakona o
suzbijanju pranja novca je samo prvi korak, formalne prirode, koji za sobom povlači veoma
značajne unutrašnje i spoljnje obaveze koje će biti sve oštrije izražene u formi implicitnih
zahteva i obaveza, koje će morati da ispuni naša zemlja u procesu stabilizacije i pripajanja sa
Evropskom Unijom (EU) i reintegracije u međunarodne finansijske institucije (Međunarodni
monetarni fond, Svetska banka, Svetska trgovinska organizacija i druge). Zbog toga je veoma
značajno odrediti implikacije mehanizama i instrumenata suzbijanja pranja novca na sektore:
a) banaka, b) finansijskih institucija i v) privrede. Uz rastuću saradnju na međunarodnom
planu u ovoj sferi, moguće je unapređenje nacionalne bezbednosti i zaštita nacionalnih
interesa kao trajni strateški interes demokratskog društva i civilnih institucija. Izražena
nestabilnost savremenog sveta u ekonomskom, političkom i društvenom pogledu, uz
unipolarni svetski poredak koji je potisnuo blokovske tradicionalne podele i hladni rat ali ga
nije eliminisao, donela je nove izazove. Jedan od svakako najvećih izazova je pranje novca.
19 S. Cindori: „Sistem sprečavanja pranja novca, Finansijska teorija i praksa“, str. 55-72 (2007.)
20 Časopis “Poslovna politika”(Broj jul-avgust 2003 str. 19-21).
25
Ogroman napredak u razvoju informacionih tehnologija, internet, e-poslovanje,
relativno jeftini informatički resursi (mogućnost nabavke personalnog računara od strane
pojedinca, zakup i usluge internet provajdinga), kao i ostvarivanje dugogodišnjeg sna
"kupovina iz fotelje" preko mreže, uz posedovanje platne kartice za plaćanje elektronskim
novcem, stvorili su i preduslove da se u glavama pojedinaca stvori ideja za zloupotrebu istih. 21Prethodno definisano okruženje kao jednu od bitnih determinanti ima i ekspanziju
zloupotrebe informacionih tehnologija do neslućenih granica. Zbog toga, ali svakako ne samo
zato, pranje novca prerasta od usko nacionalnog i eventualno regionalnog u primarni problem
regionalne i globalne bezbednosti koji će biti u fokusu svetske politike tokom prvih dekada
21. veka. Uloga nacionalnih vlada u suzbijanju pranja novca je nezamenljiva. Zaoštravanje
borbe protiv terorizma, sve bezočniji teroristički akti, nove metode rada, uključivanje sve
većeg broja informatičkih stručnjaka u rad terorističkih organizacija i grupa zahtevaju nove
odgovore i kreiranje nacionalnih i koordiniranih međunarodnih strategija borbe u suzbijanju
pranja novca. Snažan nacionalni finansijski, bankarski i regulatorni sistem i državne
institucije su zaloga efikasne borbe u suprotstavljanja pranju novca. Savremena borba protiv
zloupotrebe informacionih tehnologija se odvija na više frontova: nacionalnom, regionalnom i
međunarodnom. Kreiranje nacionalne strategije borbe protiv pranja novca podrazumeva
izgradnju i očuvanje ljudskih prava i sloboda, institucija demokratskog društva. Suština je:
društvena zajednica jedino može biti na strikno zakonskim osnovama bolje zaštićena i
bezbednija od pojava pranja novca i zloupotrebe informacionih tehnologija u te svrhe.
Trendovi međunarodne trgovine, tokovi novca i kapitala, kretanje ljudi, dobijaju nove
pojavne oblike i gube mnoga od postojećih ograničenja. Nastaju nove mogućnosti ali i još
nepoznati rizici koje nije moguće sagledati do kraja. Novi fenomeni 21. veka zahtevaju nove
organizovane društvene odgovore i reakcije. Sve ugroženija nacionalna bezbednost zahteva
nove pristupe i rešenja bezbednosnog odgovora, reakcije i fronta organizovane demokratske
države u borbi protiv pranja novca. Mogućnost da naša zemlja u ovom domenu ostvari
značajne rezultate i proboje je potencijal sticanja enormnog regionalnog i međunarodnog
kredibiliteta i povećavanja ugleda i uticaja naše zemlje i njene spoljnje politike. Uslov za to su
kreiranje nacionalne koordinirane strategije suprotstavljanja pranju novca, za koju je
potrebnovreme, materijalni resursi, ljudi i institucije.
Ključnu ulogu u ovoj borbi će imati banke i njihovi informacioni sistemi. Najveća je
odgovornost banaka u suprotstavljanju pranju novca je sprečavanje, kako samog pranja
nelegalno stečenog novca, tako i sprečavanje njegovog uvođenja u legalne tokove. Vrlo je
21 Petrović, R. Slobodan „Kompjuterski kriminal“, Beograd, 2001., str 153.
26
značajna elaboracija veoma obuhvatnih i kompleksnih procedura sticanja saznanja o stvarnim
aktivnostima klijenata, sticanja jasnog i nedvosmislenog saznanja i uvida za koje namene se
koriste novčana sredstva (kratkoročna), investira kapital (dugoročno), sa fokusom na
procedurama interne kontrole i interne revizije i eksterne komercijalne revizije, prema
Međunarodnim i nacionalnim standardima revizije i računovodstvenim standardima kao i
nacionalnim regulativama i merama vezanim za platni promet (unutrašnji i međunarodni). Da
bi se pojava pranja novca i zloupotrebe informacionih tehnologija suzbila neophodno je
uspostaviti aspekte rane detekcije, suzbijanja i prevencije pranja novca u bankama i u sistemu
platnog prometa. Kontiunirano suprotstavljanje pranju novca značajno onemogućava na
preventivnoj osnovi finansiranje svih vidova kriminala. Zbog toga je potrebno sagledati u
kakvoj će poziciji biti banke, bankarski, finansijski i privrednisistemi nacija, regionalni i
globalni po uvođenju novih mera suprotstavljanju pranju novca kao i mehanizama za kontrolu
i nadzor informacionih tehnologija koje u ovoj vrsti aktivnosti čine medium .
• Suprotstavljanje pranju novca predstavlja skup mera, radnji, aktivnosti i postupaka koje
preduzimaju nadležni organi u cilju ostvarivanja funkcije države u domenu suzbijanja
mehanizama pranja novca, odnosno zaštite njenih vitalnih vrednosti i nacionalne. Zaštita ne
predstavlja bilo kakvu posebnu organizaciju koja bi izvršavala zadatke iz oblasti javne i
državne bezbednosti, već naprotiv, delatnošću nadležnih državnih i društvenih organa
ostvaruje se funkcija integralne zaštite nacionalnih interesa od negativnih efekata pranja
novca.
• Sistem suprotstavljanja pranju novca predstavlja jedan od najnovijih podsistema u okviru
integralnog sistema bezbednosti (javne i nacionalne) i obuhvata niz radnji i mera u sklopu
organizacije fizičke i tehničke zaštite i bezbednosne zaštite (aktivne i pasivne), radi
sprečavanja raznih kriminalnih i drugih oblika ugrožavanja nacionalne bezbednosti u sferi
pranja novca i borbi protiv terorizma na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom planu, sa
ciljem otkrivanja njihovih učinilaca, kao i efikasnije zaštite države od mehanizama pranja
novca i terorizma što je od centralnog značaja za bezbednost zemlje, nacionalne privrede i
građana.
Udžbenici koji se bave pranjem novca kažu da postoje četiri zajednička faktora za sve
takve operacije. Prvi polazi od činjenice da nema potrebe za pranjem ako svako zna čije su
pare kad one izađu iz mašine za pranje. Dakle, prvo pravilo je da vlasništvo i poreklo moraju
biti sakriveni. Drugo podrazumeva da novac mora promeniti oblik. Niko ne pere pare da bi od
tri miliona dolara u banknotama od 20 dolara na kraju dobio tri miliona dolara u banknotama
od 20 dolara. Zato se gotovina pretvara u bankovne račune, skupe slike, luksuzne vile,
27
automobile, zemlju, čekove... Američke vlasti su pre nekoliko godina utvrdile, recimo, da su
pare prane preko računa otvorenih na ime Merilin Monro, Zeke Rodžera, Me Vest, Abrahama
Linkolna... Promena oblika, kad je reč o ogromnim iznosima gotovine, znači i smanjenje
obima. Jer, suprotno opštem uverenju, dva miliona dolara ne mogu stati u aktntašnu: dva
miliona dolara u novčanicama od 20 dolara je gomila visoka bar tri metra. Treće, trag koji
ostaje iza para mora biti nejasan. Cilj čitave operacije je propao ako neko može ući u trag
parama od početka do kraja. Zato se ona sprovodi kroz bezbroj bankarskih računa, preko
lažnih banaka i lažnih kompanija.
Recimo, otvorite firmu ili banku na Holandskim Antilima i tamo položite svoj ilegalno
zarađen novac. Uz pomoć dobrih veza, prebacite pare u Roterdam, na račun brodske
kompanije registrovane u Panami sa sedištem na Kipru. Oni ih pošalju u Singapur, na račun
osiguravajućeg društva registrovanog u Lihtenštajnu sa sedištem na Ajsl of Men, odakle pare
idu na račun građevinske kompanije registrovane u Hongkongu koja radi u Monaku, a ima
račun u Los Anđelesu. I tako bar četdesetak puta. Ako ste spretni i brzi ceo posao možete
obaviti za manje od sata. I na kraju, ma kroz kakve i ma kroz koliko operacija novac prolazio
pri pranju, nad njim uvek treba imati kontrolu. Svi ljudi umešani u posao znaju da je reč o
prljavim parama i da njihov vlasnik malo šta može učiniti ako ih ukradu. Koliko je opasno ne
poštovati ovo pravilo uverila su se četiri Mađara početkom 1992. godine. Sa 2,6 miliona
nemačkih maraka u rukama ušli su jednog dana u glavnu zgradu čuvene švajcarske banke
Kredit Svis, na Paradeplacu u Cirihu, gde su imali zakazan sastanak. U velikom, mermernom
holu prišla su im dvojica muškaraca koji su se predstavili kao službenici banke. Dok je jedan
sa koferima punim para otišao u sobu da ih prebroji, drugi je Mađare pozvao na kafu. Pošto
se onaj prvi nije pojavljivao ovaj drugi je otišao "da proveri gde je" i - više se nije vratio.
Nedelju dana kasnije isto se proveo i jedan kanadski biznismen koji je - opet u Kredit Svis na
Paradeplacu - došao sa torbama u kojima je bilo 2,5 miliona dolara u švajcarskim francima.
Banka je sprovela istragu, utvrdila da niko iz nje nije bio umešan i ostalo je nejasno kako je
sve bilo moguće. Pokazalo se, ipak, da i nad lopovima ima lopova.22
Formiranjem institucije za prikupljanje relevatnih informacija koja bi prikupljala i
razmenjivala kako finansijske, tako i informacije koje se odnose na bilo koji vid zloupotrebe
informacionih tehnologija na domaćem i međunarodnim nivou u svrhu kontrolisanja i
prevencije pranja novca i zloupotrebe informacionih tehnologija, postigli bi se značajni
rezultati. Potrebno je osnovati međuresornu radnu grupu koja bi okupljala sve agencije i
institucije uključene u suzbijanje pranja novca i zloupotrebe informacionih tehnologija kako