-
Durmi E.
Monetarna politika ini sastavni dio ekonomske politike koju
kreira i provodi centralna banka, a kojom se
regulira ponuda i potranja za novcem u skladu sa potrebama
ekonomskog ivota.
Novac utie na ekonomska kretanja na kratki rok i u situaciji
kada je stvarni GDP ispod potencijalnog GDP-a
Voenje monetarne politike:
RESTRIKTIVNA MONETARNA POLITIKA CB ograniava ponudu novca preko
viih kamatnih stopa. Vie
kamatne stope obeshrabruju nove investicije i djeluju na
smanjenje inflacije i pad GDP-a.
EKSPANZIVNA MONETARNA POLITIKA CB vodi politiku poveanja ponude
novca preko niske kamatne stope
(novana masa se poveava po stopi veoj od rasta GDP-a) i time se
stimulie ekonomska aktivnost.
NEUTRALNA MONETARNA POLITIKA CB je vodi tako to ujednaava rast
novane mase sa rastom GNP-a
Ciljevi monetarne politike:
Osigurati privredi potrebnu koliinu navca u opticaju
Uspostavljanje monetarne ravnotee
Stabilnost domaeg novca i njegovog deviznog kursa
Drugi ciljevi kao to su: poveanje zaposlenosti, porast
proizvodnje i realnog GNP-a, uravnoteeni ekonomski
rast
Glavni instrumenti monetarne politike:
Operacije na otvorenom tritu, koje CB provodi kupovinom (
koliina novca u opticaju, kamatne stope,
investicije i likvidnost privrede) i prodajom ( koliina novca u
opticaju, sprjeava inflaciju) vrijednosnih papira
ili deviza.
Politika obaveznih rezervi, koju CB provodi preko stope
obaveznih rezervi koja predstavlja minimalnu stopu
rezervi gotovine koju poslovne banke moraju drati u odnosu na
depozite.
Politika diskontne stope (kamatna stopa po kojoj CB pozajmljuje
novana sredstva poslovnim bankama)
Fiskalna politika predstavlja dio ekonomske politike koji se
odnosi na primjenu javnih prihoda i javnih rashoda
u cilju: ublaavanja makroekonomskih nestabilnosti i poticanje
ekonomskog rasta uz visoku zaposlenost i
stabilne cijene.
Fiskalna politika se sastoji od: Politike javnih prihodam.
Politike javnih rashoda
Postoje dvije vrste fiskalne politike:
1) EKSPANZIVNA FISKLANA POLITIKA koja se primjenjuje u doba
ekonomske depresije ( poreza kako bi
se potronja stanovnitva i investicije preduzea)
2) RESTRIKTIVNA FISKALNA POLITIKA koja se primjenjuje u uslovima
prekomjerne ekspanzije i opasnosti
od inflacije ( poreza kako bi se potronja stanovnitva i
investicije preduzea)
3) JAVNI RASHODI se razlikuju po vanosti sa aspekta svrhe koja
se ostvaruje njihovim troenjem, te na
osnovu ovog kriterija moe se sainiti sljedea struktura javnih
rashoda:
Rashodi dravne uprave, Rashodi za odbranu, Rashodi za
obrazovanje, Rashodi za kulturu i sport, Rashodi za
nauku, Rashodi za ekoloke svrhe, Rashodi za ekonomske
intervencije i investicije, Rashodi socijalne zatite
stanovintva, i dr.
Javni rashodi fiksnog i neelastinog karaktera. esto se ponaaju
neovisno u odnosu na rast ili pad nacionalnog
dohotka, te kao izraz neophodnih drutvenih potreba koje se
poveavaju sa nivoom razvoja.
esto se utvruju ex ante (unaprijed) u cilju voenja
stabilizacione politike
Zavisno od kriterijuma, postoji mnogo vrsta klasifikacija javnih
rashoda:
Prema kriterijumu vremena: redovni i vanredni, Prema objektu
troenja: lini i materijalni, Prema subjektu
troenja: razl. nivoi vlasti, Proizvodni: ralni i investicioni;
transferni
Naela javnih rashoda:
Naelo opteg interesa, Naelo tednje, Naelo umjerenosti , Efekti
javnih rashoda:, Koncepcija o neutralnim
javnim rashodima, Koncepcija o aktivnim javnim rashodima
Tendencija stalnog rasta javnih rashoda uslovljena je proirenjem
funkcija drave (proiranje postojeih i
dobivanje novih sadraja i obima) i razvijanjem novih funkcija,
kao obiljeja savremene drave.
Uzroci poveanja javnih rashoda mogu biti:
Politiki uzroci, Ekonomski uzroci, Finansijski uzroci
Osnovne karakterisitke javnih prihoda su:
-
Durmi E.
Izraeni su u novcu, Jednogodinjost, Troenje prihoda ne dovodi u
pitanje postojeu imovinu, Slue za
podmirivanje trokova koji imaju opti karakter
Klasifikacije javnih prihoda:
Redovni i vanredni ,Prihodi od privrede i prihodi od
stanovnitva, Fiskalni prihodi i nefiskalni prihodi, Originalni
(izvorni) prihodi i derivatni (izvedeni) prihodi
Porez predstavlja instrument javnih prihoda kojim drava u cilju
finansiranja javnih rashoda, od lica
koja se nalaze pod njnom poreznom vlau, prinudno, bez neposredne
protivusluge, uzima novana
sredstva.
Najvanije karakteristike poreza:
Da su prisilna i obavezna davanja, Da se prikupljaju na osnovu
zakona, Da su davanja u novcu
Da ne postoji meuzavisnost izmeu iznosa poreza koji plaa neko
lice i odreenog javnog dobrakojeg koristi
ovo lice, Da pravno naplate poreza imaju dravni organi
Klasifikacije poreza:
Sa vremenskog aspekta: redovni i vanredni, Prema kriterijumu
predmeta oporezivanja: objektivni (realni) i
subjektivni (personalni) , Prema kriterijumu obuhvatnosti
poreske situacije: analitiki i sintetiki, Prema
kriterijumu nadlenosti: centralni i lokalni, Prema kriterijumu
prevaljivosti: direktni i indirektni
Principi oporezivanja:
1) Princip ekvivalencije
2) Princip pravinosti
3) Princip efikasnosti
4) Princip umjerenosti
poreskog optereenja
5) Princip izbora
poreskog izvora
6) Finansijsko-poreski
princip
7) Princip stabilnosti
poreskog sistema
8) Pravno
administrativni princip
Efekti oporezivanja:
Alokativni efekt, Efekat dohotka, Efekat supstitucije, Poreska
evazija (utaja)-, Prevaljivanje poreza (poreska
incidenca)
OSTVARIVANJE I INSTRUMENTI FISKALNE POLITIKE
Fiskalna politika stabilizacione ciljeve ostvaruje na dva
osnovna naina:
1) Djelovanjem stabilizatora:
Automatski stabilizatori su javni prihodi i rashodi koji slue za
odravanje makroekonomske stabilnosti bez
posredovanja nosilaca ekonomske politike. Najznaajniji su:
Progresivno oporezivanje profita preduzea i zarada graana
Naknade za sluaj nezaposlenosti, socijalna pomo i ostala
transferna plaanja
Diskrecionim mjerama fiskalne politike: politika u kojoj drava
mijenja porezne stope ili programe potronje
kako bi neutralizirala poslovne cikluse. Osnovne mjere
diskrecione fiskalne politike su:
Javni radovi, Programi zapoljavanja u javnom sektoru, Privremene
promjene poreza na dohotke
Automatski stabilizatori podrazumjevaju spontanu i trenutnu
promjenu u nacionalnom dohotku, a kod
diskrecionih mjera je potrebno odreeno vrijeme kako bi se
sprovela odreena zakonska procedura.
Javni rashodi imaju multiplikatorski efekat na proizvodnju
inicijalna dravna kupovina dobra ili usluge e
staviti u pokret lanac izraenog troenja: ako drava gradi autoput
(javni radovi), graditelji autoputa e troiti
dio svojih dohodaka na potrona dobra, to e zauzvrat proizvesti
dodatne dohotke iji e dio ponovo biti
usmjeren na potronju.
BUDET I FISKALNI DEFICIT
Budet sredstvo kojim drava iskazuje svoje planirane prihode i
rashode za odreeno vrijeme (obino 1
godinu). Donosi ga najvie predstavniko tijelo drave, krajem
jedne godine za narednu godinu i sadri bilans
predvienih prihoda i rashoda.
Budetski suficit, budetski deficit, uravnoteen budet
Stvarni budet, strukturni budet, ciklini budet
DRAVNI DUG I EFEKAT ISTISKIVANJA
Naini pokrivanja dravnog deficita:
-
Durmi E.
Poveanjem poreza, Dravnim javnim dugom (zaduivanjem): izdavanjem
dravnih obveznica; pozajmljivanjem
u inostranstvu, tampanjem novca, Senjora kada drava bez pokria
tampa novu koliinu novca ona samim
tim umanjuje vrijednost postojeeg novca koji se nalazi kod
stanovnitva i preduzea. Dohodak koji se dobije od
tampanja novca naziva se senjora., Inflacioni porez, bjekstvo od
novca
Dravni dug sastoji se od ukupnih zajmova koje drava uzima, to
ini emitovanjem dravnih
obveznica.
Dravni dug u kratkom roku izaziva efekat istiskivanja (odnosi se
na tendenciju smanjenja privatnih investicija
uzrokovanih poveanjem dravne potronje. Izostat e ako postoje
neiskoriteni proivodni kapaciteti), a u
dugom roku efekat tereta duga i pojavu premjetaja kapitala
(sastoji se u zamjeni privatnog kapitala
obveznicama dravnog duga ime se smanjuje veliina aktivnog
kapitala koja cirkulie
POJAM VANJSKOTRGOVINSKE POLITIKE
Vanjska politika strategija jedne drave koju primjenjuje kada
stupa u politike odnose sa drugim dravama
Vanjskoekonomska politika strategija koju jedna zemlja
primjenjuje u meunarodnim ekonomskim
odnosima.
Meunarodna ekonomija je svoj zamah poela da doivljava
posljednjih nekoliko decenija, a kljunu ulogu u
tom zamahu odigrale su sljedee pojave:
Razvoj telekomunikacija, Tehnoloki progres, Vanjskotrgovinska
politika
Vanjskotrgovinska politika obuhvata skup aktivnosti,
instrumenata i mjera kojima drava regulie promet
roba i usluga sa inostranstvom, finansijske i kapitalne
transakcije, kao i sve ostale aspekte meunarodnih
ekonomskih odnosa u koje stupa.
Vanskotrgovinsko poslovanje obuhvata:
Vanjsku trgovinu, Direkta ulaganja u inostranstvu, Investicione
radove, Uvoz, izvoz, neto izvoz, trgovinski bilans,
suficit trgovinskog bilansa, deficit trgovinskog bilansa,
uravnoteen trgovinski bilans.
Na vrijednost izvoza i uvoza zemlje utie vie faktora, a
najvaniji su sljedei:
Dohodak potroaa, Cijene na domaem i inostranom tritu, Sklonost
potroaa ka potronji domae odnosno
inostrane robe, Devizni kurs po kome se razmjenjue domai novac
za strani, Udaljenost izmeu zemalja
odnosno transportni trokovi, Ukupna ekonomska razvijenost
zemalja, Spoljnotrgovinska politika
MEUNARODNO KRETANJE KAPITALA
Meunarodna razmjena robe i usluga nije mogua ako istovremeno
nije mogue i kretanje kapitala izmeu
zemalja.
Strane investicije se dijele u dvije kategorije:
Strane direktne investicijem Strane indirektne investicije,
Faktori koji najdirektnije utiu na atraktivnost zemlje za strane
investitore su:Visina realnih kamatnih stopa
Rizici (ekonomski, politiki i drugi) povezani sa investiranjem u
datu zemlju, Tretman stranog vlasnitva i
kapitala
Platni binals sistematski pregled svih ekonomskih transakcija
obavljenih u odreenom periodu (najee
godinu dana) izmeu jedne zemlje i drugih zemalja u svijetu.
Platni bilans predstavlja pregled:
Robnih transakcija, Nerobnih transakcija, Kapitalnih
transakcija
Bilans tekuih transakcija se bavi kretanjem proizvoda i usluga,
a bilans kapitalnih transakcija se bavi
kapitalnim transakcijama i monetarnim rezervama.
U platnom bilansu treba razlikovati dvije kategorije:
Prihodi u platnom bilansu, Rashodi u platnom bilansu,
Zavisno od toga koja kategorija je vea, razlikujemo:
Deficit platnog bilansa, Suficit platnog bilansa
Devizni kurs, nominalni devizni kurs, realni devizni kurs,
konvertibilnost, apresijacija, depresijacija,
devalvacija, revalvacija, fiksni devizni kurs, fluktuirajui
devizni kurs.
INSTRUMENTI VANJSKOTRGOVINSKE POLITIKE (ZATITNA POLITIKA)
Zatitna politika dio ekonomske politike kojom se obezbjeuje
zatita nacionalne ekonomije od
meunarodne konkurencije
-
Durmi E.
Carina (tarifa) je taksa na uvoz. Uobiajeno je miljenje da je
carina instrument kojim se titi domaa
proizvodnja od inostrane konkurencije. Ona je istovremeno i
izvor budetskih prihoda drave. Uvoenjem
carina pri uvozu neke robe poskupljuje se ta roba.
Podjela carina:
Prema pravcu robnog prometa: uvozne, izvozne, tranzitne, sa
stanovita ekonomskih ciljeva: fiskalne, zatitne
Prema nainu donoenja: autonomne, konvencionalne, Prema nainu
obrauna: carine po vrijednosti (ad
valorem), specifine carine, sloene ili kombinovane carine, Po
specifinim efektima: prohibitivne,
antidampinke, kompenzacijske, retorzivne, preferencijalne
Prelevman je oblik dodatne carinske zatite, najee na uvoz
poljoprivrednih proizvoda. Prelevman je
za razliku od carine dinamian, to znai da se moe mijenjati ak u
vremenskom razmaku od 7 dana.
Superprelevmani predstavljaju dodatnu zatitu iznad prelevmana.
Primijenjuju se onda kad carine i
prelevmani nisu dovoljni za zatitu domae proizvodnje.
Uvozne kvote predstavljaju administrativno ogranienje koliine
robe predviene za izvoz. Ova
koliina moe se zakonski, prinudno regulirati, a moe biti i stvar
dogovora izmeu zemalja.
Izvozni poticaji (subvencije) ili olakice predstavljaju mjere
stimulacije izvoza, ali mogu biti i barijere u razmjeni,
jer se domaim preduzeima daju, esto velike, subvencije i
povlastice, pa oni mogu na svjetskom tritu
prodavati po niim cijenama, tj. po damping cijenama.
Embargo je vrsta trgovinskog ogranienja kojim se zabranjuje u
cjelosti ili djelimino razmjene odreene robe
sa odreenom zemljom.
Damping je prodaja u inostranstvu proizvoda po cijeni nioj od
vaee u zemlji proizvoaa, odnosno prodaja
po cijeni ispod trokova proizvodnje
MERKANTILIZAM
(lat. Mercatus = trgovina): prva koncepcija ekonomske politike
koja ukazuje na metode poveanja bogatstva
zemlje uz pomo drave kao javne vlasti.
Traje od kraja XV st. (kao rani merkantilizam) do druge polovine
XVIII st. (kao razvijeni merkantilizam).
Merkantilisti su se zalagali za sljedee mjere ekonomske politike
koje su dovodile do poveanja bogatstva
izraenog u zlatu i srebru, odnosno novcu:,Proizvodnja zlata i
srebra u svojoj zemlji ili spoljnom trgovinom,
Transport (pomorski saobraaj), Nova geografska otkria i
stvaranje kolonija. LIBERALIZAM
Druga polovina XIII st. pa sve do tridesetih godina XX st.,
Liberalizam je nastao iz interesa novog graanskog
sloja za jednakou u svim sferama ivota.
Princip laissez faire nesputano djelovanje slobodnog trita i
trinih zakonitosti. Sloboda se zasniva na
privatnom vlasnitvu i slobodnom tritu.
Liberali su smatrali da trite djeluje perfektno i da ne postoji
potreba za ekonomskom ulogom drave.
Funkcije drave: OPE (zatita privatne svojine, garancija slobode
ugovaranja, pravno regulisanje opih uslova
odvijanja ekonomskih tokova, prinudno izvravanje ugovora,
obezbjeenje stabilnosti novca) i POSEBNE: (javne
slube, dravna odbrana, javni radovi
KEJNZIJANIZAM
Kljune stavke kejnzijanske teorije i politike su:U kratkom roku
proizvodnju i zaposlenost, odnosno ekonomski
rast, dominantno determiniu faktori na strani tranje, Mjere
monetarne i fiskalne politike se upotrebljavaju za
suzbijanje inflacije i nezaposlenosti, Mjere ekonomske politike
kejnzijanizma su:Preraspodjela nacionalnog
dohotka kojom se tei smanjnju raspona u dohocima razliitih
slojeva siromatva
Politika kamatnih stopa, Odravanje stabilnosti novca, Aktivna
budetska politika, Destimulisanje tednje koje
se sprovodi preko visokih poreza na dohotke, osim u punoj
zaposlenosti, Stimulisanje svih oblika potronje osim
u situaciji pune zaposlenosti.
Teorija ekonomije ponude
Osnovne karakteristike teorije ekonomije ponude:
Odstupanje od kejnzijanske politike upravljanja tranjom
Stavljaneje akcenta na motivaciju i efekte ponude , Zalaganja za
smanjenje poreza
-
Durmi E.
Osnove ekonomske politike ekonomije ponude ine:
Fiskalna politika, odnosno smanjenje porezam, Smanjenje
socijalnih davanja i subvencija
NOVA KLASINA MAKROEKONOMIJA
Teorija racionalnih oekivanja,nova makroekonomija, razvila se
monetarizma tokom 70-ih i 80-ih godina XX st.
Predstavnici ove kole (R. Lukas, T. Sardent, N. Voles, R. Baro)
polaze od racionalnih oekivanja pretpostavke
da se ekonomski subjekti uvijek ponaaju ekonomski racionalno, s
obzirom da na osnovu trino dobijenih
informacija formiraju svoja oekivanja, planiraju svoju ekonomsku
aktivnost i nepogrijeivo anticipiraju mjere
ekonomske politike. Smatraju da je privreda uvijek na nivou pune
zaposlenosti.
Razlikuju dvije vrste oekivanja:
ADAPTIVNA OEKIVANJA odnose se na oekivanu promjenu inflacije
ovisno o prethodnim iskustvima
RACIONALNA OEKIVANJA koriste sve relevantne informacije (i o
prethodnim i o oekivanim promjenama)
Polazne premise teorije racionalnih oekivanja:
Sva trita se iste trenutno i istovremeno (ponuda i potranja su
uvijek jednake, a cijene i najamnine se
odreujuna konkurentan nain)
Trini uesnici se ponaaju racionalno koristei sve raspoloive
informacije u donoenju svojih odluka
Eventualna nestabilnost (ciklina kretanja) u privredi proizilazi
iz kratkoronih zabluda ekonomskih subjekata,
koje nastaju zbog njihovog raspolaganja ogranienim
informacijama.
Kao instrumente ekonomske politike ova kola upotrebljava
monetarnu i fiskalnu politiku.
Ekonomski modeli predstavljaju pojednostavljenu sliku ekonomske
stvarnosti, apstrakciju na kojoj se zasniva
ekonomska teorija.
Modeli su izvedeni iz teorije, iz odgovarajuih teorijskih
pretpostavki, i slue ne samo dase odreena pojava
objasni, ve, esto, i da bude u funkciji rjeavanja odreenih
ekonomskih problema. Njihov cilj je prognoziranje
budueg razvoja.
Ekonomski model je skup jednaina kojima su izraene meuovisnosti
izmeu ekonomskih varijabli, koje
pojednostavljeno opisuju ekonomsku stvarnost
Ekonomska politika u modelima ekonomskog ravoja
Tri su tipa modela razvoja koji bitno i razliito opredjeljuju
ekonomsku politiku:
Liberalni, Intervencionistiki, Savremeno kombinovani, U tom
kontekstu govorit emo o sljedeim ekonomskim
politikama u modelima razvoja:Ekonomska politika u liberalnoj
ekonomiji, Materijalistika kritika kapitalizma
(Marksov ekonomski model), Keynsov model i politika
intervencionizma, Harod-Domarov model rasta,
Neoklasini model rasta, Kombinacije savremenih pristupa
Za liberalni kapitalizam se smatra da djeluje u uslovima savrene
konkurecije i da je trite u stanju da
neprestano obezbjeuje trinu ravnoteu (izjednaavanje ponude i
potranje) i punu zaposlensot. U
takvom sistemu ekonomska politika nema veeg znaaja, tj. drava se
ne mjea u privredu.
Marksov ekonomski model je razvijen iz njegove kritike
kapitalizma koju je razvio na osnovu: odnosa
proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, zakona tendencijskog
pada profitne stope, stope
eksploatacije radnika.
Keynsov model polazi od kritike slobodnog trita dokazujui da
trite nije sposobno automatski
uspostavljati ravnoteu. Bazira se na intervencionizmu u smjeru
djelovanja na agregatnu tranju.
Osnova Harod-Domarovog modela rasta: poveanje invsticija putem
multiplikatora utie na
multiplikativno poveanje dohotka i potronje. Ovo poveanje
potronje i proizvodnje u uslovima pune
zaposlenosti ima akceleristiki efekat na dodatno poveanje
investicija.
Neoklasina teorija ekonomskog rasta se bavi problemom uslova
stabilnosti ravnotenog rasta. Prema
ovoj teoriji trini mehanizam pune konkurencije automatski vraa
proces ekonomskog rasta na
Teorija ekonomije ponude zasniva se na Lafferovoj krivulji.
Do take M svako poveanje poreskih stopa donosi vee
poreske prihode, a nakon take M dalje poveanje poreskih
stopa destimulira preduzetnike aktivnosti, to vodi
smanjenju proeskog prihoda.
-
Durmi E.
dugoronu ravnoteu, pa su intervencije monetarne i fiskalne
politike ograniene samo na kratkorone
periode.
U savremenoj ekonomskoj teoriji uglavnom je prihvaen neoklasini
model rasta, koji se kombinuje sa
nekim elementima Keynsijanskog intervencionistikog pristupa.
Kalkulacija domae podrke Najbitniji i najsveobuhvatniji
pokazatelji domae podrke poljoprivrednoj proizvodnji su: Nominalna
stopa zatite (Nominal Protection Rate NPR) Efektivna stopa zatite
(Effective Protection Rate EPR) Proizvoaki subvencijski ekvivalnet
(Producer Subsidy Equivalent PSE) Efektivna stopa pomoi (Effective
Rate of Assistance ERA) Najbitniji i najsveobuhvatniji pokazatelji
domae podrke poljoprivrednoj proizvodnji su: Nominalna stopa zatite
(Nominal Protection Rate NPR) Efektivna stopa zatite (Effective
Protection Rate EPR) Proizvoaki subvencijski ekvivalnet (Producer
Subsidy Equivalent PSE) Efektivna stopa pomoi (Effective Rate of
Assistance ERA) Nominalna stopa zatite odnos prevladavajue domae
cijene i odgovarajue prilagoene granine cijene bez prisustva
intervencije. Efektivna stopa zatite mjeri kako trgovake prepreke
na proizvode i na njegove trine inpute zajedno djeluju na
novostvorenu vrijednost u pojedinoj djelatnosti. EPR je odnos
dodane vrijednosti u domaim cijenama (intervencije) i dodane
vrijednosti u svjetskim cijenama (bez intervencije). Proizvoaki
subvencijski ekvivalnet moe se definisati kao nadoknada
poljoprivrednicima za gubitak dohotka koji je rezultat ukidanja
mjera domae agrarne politike na datom nivou proizvodnje Efektivna
stopa pomoi moe se definisati kao postotak promjene u primicima po
jedinici proizvodnje prema faktorima dodane vrijednosti pojedinih
djelatnosti u skladu sa cjelokupnom strukturom pomoi Kalkulacija
izvoznih subvencija Dvije su osnovne komponente u kalkulaciji
izvoznih subvencija:
1) Kalkulacija direktnih subvencija koje daje drava iz budeta
(transferi od poreskih obveznika, ali koji ne djeluju nuno na
cijene koje plaaju potroai).
2) Proizvodi koji se izvoze po cijeni nioj od usporedive cijene
koja se zaraunava na domaem tritu (ove mjere gotovo uvijek znae
poveanje cijene potroaima, kako bi pokrili izvozne gubitke).
Izraun primitka od carinske zatite Rauna se mnoenjem carine (ad
valorem ili koliinske carine) razlikom izmeu nivoa potronje i
proizvodnje odreenog proizvoda ili mnoenjem carine sa koliinom
uvezene robe. Kada je to izraunato, odbije se od svih transfera od
poreznih obveznika, kao i potroaa, kako bi se dobila ukupna podrka
poljoprivredi.
Veza poljoprivrede sa ostalim granama privrede Inputi
poljoprivrede iz drugih grana mogu biti: sredstva za rad,
reprodukcijski materijal, roba za iroku
potronju. Outputi poljoprivrede prema drugim granama: hrana za
stanovnitvo, sirovine za rad, radna snaga za
poljoprivrednu djelatnost, izvoz proizvoda u druge zemlje.
Specifinosti poljoprivrede su: zavisnost od prirodnih uvjeta,
organska proizvodnja i vlasnitvo nad
zemljitem. Zajednika agrarna politika EU (CAP)
CAP Common Agrucultural Policy Rimskim ugovorom iz 1957. godine
stvoren je osnovni okvir Zajednike agrarne politike. Ugovorom
se
reguliu tri pravca: 1) Osnovni stav da se novostvoreno zajedniko
trite proiruje na poljoprivredu i trgovinu
poljoprivrednim proizvodima. 2) Funkcionisanje i razvoj trita
poljoprivrednih proizvoda. 3) Definisanje poljjoprivrednih
proizvoda.
CAP se bazira na tri naela: 1) Slobodnom protoku poljoprivrednih
proizvoda unutar EU, koji se dostie zajednikim EU cijenama,
opom zabranom podrke, te usklaivanjem tehnikih propisa. 2)
Povlasticama kojima proizvodi EU imaju prvenstvo na unutranjem
tritu u odnosu na uvozne, to se
postie uvoznom zatitom. 3) Zajednikom finansiranju
poljoprivrednih programa.
-
Durmi E.
Cjenovna politika Politika cijena je osnovni okvir na kojem
poiva CAP. Dva su aspekta politike cijena: 1) Politika cijena na
unutranjem planu radi se o zajednikim jedinstvenim cijenama
izjednaenim na
nivou EU. 2) Politika cijena na vanjskom planu radi se o
dodatnoj zatiti od konkurencije izvana, to se postie
posebnim taksama prelevmanima. Trina i strukturna politika
Trini dio zajednike agrarne politike ima cilj stabilizirati
poljoprivredna trita i uvijek se potpuno finasira od strane Odjela
Garancije EAGGF fonda (European Agricultural Guidance and Guarantee
Fund Europski fond za usmjeravanje i garancije u
poljoprivredi).
Poetni cilj strukturne politike je bio ojaati strukturu privrede
kroz mjere kao to su investicijeske pomoi, ali povaavajui
otvorenost unutar politike kako bi se prepoznao poloaj
poljoprivrede u irem drutveno-ekonomskom kontekstu ruralnog
podruja. Vremenom, panja se posveivala i drugim aspektima
poljoprivrede (osim zatite hrane i osnovne proizvodnje) kao to su
poveanje kvaliteta okolia.
Reforma zajednike agrarne politike EU CAP poinje djelovati od
1962. godine, te se bazira na 5 osnovnih principa: 1) podravanje
jedinstvenih cijena za poljoprivredne proizvode, 2) odgovornosti
nadnacionalnih organa za ostvarivanje agrarne politike, 3)
zajednika regulativa u trgovini sa treim zemljama, 4) slobodno
kretanje poljoprivrednih proizvoda unutar Zajednice i 5) zajedniko
finansiranje poljoprivrede.
Ciljevi CAP-a su sljedei: 1) podizanje proizvodnosti rada u
poljoprivredi, 2) osiguranje zadovoljavajueg standarda
poljoprivrednog stanovnitva, 3) stabilizacija poljoprivrednog
trita, 4) osiguranje uravnoteene ponude i potranje poljoprivrednih
proizvoda i 5) osiguravanje prihvatljivih cijena za potroae.
Razlozi za reformu CAP su u visokoj cijeni zatitne politike koja
se plaa iz budeta Zajednice putem poreznih obveznika i potroaa kroz
cijene poljoprivrednih proizvoda. Ostali razlozi:
6) Mjere cjenovne podrke i subvencije dovele su do proizvodnje
vikova poljoprivrednih proizvoda.
7) Nezadovoljstvo CAP-a koja je vie ila u prilog bogatijim
sjevernoeuropskim poljoprivrednicima, a manje poljoprivrednicima
June Europe.
8) Politike promjene u Istonoj Europi, stvaranje novih zemalja
koje su se politiki i ekonomski usmjerile preme EU.
9) Pojaana svijest o opasnostima oneienja okolia zbog intenzivne
obrade tla, koja se stimulira kroz proizvodne subvencije.
6) Smisao reforme je u smanjenju cjenovne podrke te njezinom
zamjenom direktnim kompenzacijama bez obzira na koliine, te
stimuliranju ekstenzivnog naina proizvodnje i bioloki proizvedenim
proizvodima.
Integralna politika ruralnog razvoja Pojam ruralno:
Historijski gledajui neto to se nalazi izvan gradskih zidina. Sa
ekonomskog aspekta teritorija koja se koristi za proizvodnju. Sa
sociolokog aspekta sredina koju karakterie jaka zaostalost u odnosu
na tehnoloki i
kulturni razvoj koji je uoljiviji u urbanoj sredini. U prolosti
su se za analiziranje pojma ruralno koristili razliiti
pokazatelji:
Demografski sva slabo naseljena podruja su ruralna. Pokazatelj
prema osnovnoj djelatnosti stanovnika tog teritorija iskljuivo
poljoprivreda.Pokazatelj prema prihodima ruralni su krajevi
mjesta siromatva.Prostorni pokazatelj prema kojem je ruralno
neogranieni prostor sa namjenom razliitom od urbanog prostora.
Multifunkcionalna definicija Europske unije koja kae da ruralni
razvoj u odnosu na drutveni ima trostruku ulogu:
1) Ekonomsku da osigura stanovnitvu odreene proizvodne zalihe
prehrambenih proizvoda i obnovljivih primarnih sirovina.
-
Durmi E.
2) Ekoloku ruralna podruja su pogodna za ouvanje flore i faune,
odnosno uvanje prirode. 3) Drutvenu stanovnici ruralnog podruja
imaju vie osjeaja za obiaje i tradicije.
Dva kriterija za definisanje ruralnog prostora: 1)
Administrativni kriterij manje administrativne jedinice, opine, su
ruralna podruja, a gradovi su
urbana podruja. 2) Kriterij prema gustoi naseljenosti, odnosno
definicija OECD-a podruja se klasificiraju kao urbana ili
ruralna na osnovu praga od 150 stanovnika na km kvadratni. Najei
problemi ruralnih podruja:
1) veliki broj malih poljoprivrednih gazdinstava,
nekomercijalnih, koja proizvode za vlastite potrebe; 2) nedovoljno
razvijena ruralna infrastruktura; 3) nedovoljno definirane
strategije razvoja ruralnih podruja sa jasnim prioritetima; 4)
nedovoljno razvijen sistem kontinuiranog obrazovanja odraslih u
poljoprivredi; 5) nedovoljna organizovnost poljoprivrednika i
povezanost sa ostalim znaajnim subjektima vanim za
razvoj ruralnih podruja i 6) negativna demografska kretanja u
ruralnim podrujima.
Ciljevi ruralnog razvoja bi trebali biti:
1) zadrati stanovnitvo u ruralnim podrujima, 2) izjednaiti
kvalitet ivota u ruralnim i urbanim podrujima, 3) omoguiti povratak
stanovnitva iz urbanih u ruralna podruja, 4) poveati konkurentnost
proizvodnje i time stvoriti vei dohodak poljoprivrednicima.
Osnovne odlike stabilizacione politike
Ciklian tok ekonomije savremenih drava Osnovni ciljevi
kratkorone stabilizacione politike sprijeavanje ili otklanjanje
moguih
poremeaja (fluktuacija), odnosno usmjeravanje makroekonomskih
agregata. Sadraj kratkorone stabilizacione politike odreuju tri
bitna pitanja: Uzroci poremeaja u privredi Zaostajanja u
stabilizacionoj politici Neizvjesnosti u ekonomskoj politici
Uzroci poremeaja u makroekonomiji zemlje Neusklaenost agregatne
ponude i agregatne tranjeAgregatna ponuda jednaka je ukupnoj
koliini dobara i usluga koje je narodna privreda voljna proizvesti
i ponuditi pri danoj razini cijena u odreenom vremenskom razdoblju.
Ona ovisi o opoj razini cijena i veliini potencijalnog
proizvoda.
Na nivo agregatne ponude utiu sljedei faktori: Potencijalna
proizvodnja i Trokovi inputa Agregatna potranja odreena je ukupnom
potronjom pojedinaca i kuanstava (C), potronjom poduzea -
investicijama (I), potronjom drave (G) i potronjom stranaca - neto
izvozom (X).
Uzroci poremeaja u makroekonomiji zemlje Na nivo agregatne
tranje utiu sljedei faktori: Mjere ekonomske politike koje su pod
kontrolom domaih nosilaca vlasti:Monetarne politike Fiskalne
politike,Faktori koji su izvan kontrole nosilaca ekonomske
politike:Oekivanja ekonomskih subjekata i povjerenje u biznis,Rast
inostrane proizvodnje,Kretanje cijena na svjetskom
tritu,Demografske promjene,Nepredvidivi politiki dogaaji Inflacija
Rast opeg nivoa cijena (pad vrijednosti novca).Inflacija nastaje
kao posljedica neravnotee izmeu agregatne ponude i agregatne
tranje.Posljedice inflacije:Novac gubi vrijednost Cijene nisu vie
trini signaliNovac vie nije mjera vrijednosti roba i usluga Vri se
neravnomjerna raspodjela bogatstva,Opada BDP,Dozirana i
kontrolisana inflacija (3 4%) djeluje stimulativno na ekonomski
razvoj. Inflacija tranje,Inflacija trokova,Strukturna inflacija
Zaostajanje u stabilizacionoj politici
Da bi primijenjena ekonomska politika dala eljene efekte,
potrebno je da protekne izvjesni period. Upravo u tom periodu su
mogua zaostajanja.
Zaostajanje moe biti:
-
Durmi E.
Unutranje zaostajanje vremenski period izmeu momenta kada akcija
postaje potrebna i momenta kada je poduzimana. Nastaje u
prepoznavanju poremeaja, odluivanju o akciji i toku akcije.
Vanjsko zaostajanje je period koji protekne izmeu preduzete
akcije i njenih efekata u praksi. Neizvjesnosti u ekonomskoj
politici i uzroci Uzroci neizvjesnosti:Nepredviene promjene u nekoj
komponenti agregatne tranje, odnosno potronjePrimjena neadekvatnog
ekonometrijskog modela na kojem se zasniva ekonomska politika.
Pojam i vrste stabilizacionih programa Stabilizacioni program je
skup koordiniranih i konzistentnih mjera ekonomske politike iji je
cilj da stabilizuje cijene uz minimalne stabilizacione trokove,U
irem smislu, stabilizacionim programima se postiu:,Kratkoroni
ciljevi dezinflacija i ostvarenje cjenovne ravnotee Dugoroni
ciljevi makroekonomska ravnotea i ekonomski rast Klasifikacija
stabilizacionih programa Prema sadraju preduzetih mjera:
ortodoksni, heterodoksni, Prema brzini dezinflacije i
stabilizacionim trokovima: gradualistiki programi, ok terapije.
Prema uspjenosti: uspjeni stabilizacioni programi, neuspjeni
stabilizacioni programi Karakteristike stabilizacionih programa
Ciljeve,Stabilizacione mjere,Faze u
stabilizaiciji,Rezultate,Stabilizacione trokove Karakteristike
stabilizacionih programa
Ciljevi: stabilnost cijena, platnobilansna ravnotea i rast
deviznih rezervi, fiskalna i monetarna stabilnost, ekonomski rast,
strukturna reforma.
Stabilizacione mjere: fiskalne mjere, monetarne mjere, monetarne
reforme, politika deviznog kursa, politika dohodaka, mjere
strukturne reforme.
Faze u stabilizaciji: ostvarenje cjenovne stabilnosti,
uspostavljanje trajnije makroekonomske stabilnosti, promjena
ekonomske strukture i stabilan ekonomski rast.
Razultati: stopa inflacije, saldo budeta i platnog bilansa,
stanje deviznih rezervi, kretanje realnog deviznog kursa i realnih
nadnica, kretanje kamatnih stopa, rast BDP-a, itd.
Stabilizacioni trokovi: rast nezaposlensoti, pad proizvodnje,
pad realnih nadnica, rast realnih kamata i samnjenje potronje i
investicionih aktivnosti,
precjenjen devizi kurs i vanjska neravnotea. Neefikasnost
socijalistikih ekonomskih sistema i politika
Socijalizam (planski sistem), nastao prema projektu marksistikih
toretiara. U poetku su dostignua planskog sistema bila znaajna,
meutim, poslije dostizanja visokih godinjih
stopa rasta poinju znaajna usporavanja, a potom i zaostajanja za
zemljama sa trinim ekonomskim sistemima.
Osnovni uzroci neefikasnosti planske privrede odsustvo privatne
svojine i preduzetnitva. Trina privreda pretpostavlja djelovanje
kompletnog trinog mehanizma: trita
kapitala, trita radne snage i trita roba. Pojam i sadraj
ekonomike tranzicije Kompletna zamjena socijalizma kapitalistikim
drutvenim ustrojstvom oznaena je kao,tranzicija, koja sadri
tranzicijske komplekse:,Politiko-pravno ustrojstvo
(demokratija),Vlasnitvo (privatno),Trite (free market),nov nain
izlaganja svjetskom tritu (sistem otvorenih ekonomija) Paket
tranzicije
Ekonomika tranzicije ekonomska sadrina prelaza koja ini prelaz
iz netrine (socijalistike) u trinu (kapitalistiku) privredu.
Standardan paket tranzicije, primijenjen u veini bivih
socijalistikih zemalja, kompletiran je od strane WB i IMF-a.
Elementi paketa: institucionalne reforme, makroekonomska
stabilizacija, makroekonomska liberalizacija, prestrukturiranje,
privatizacija.
Institucionalne promjene ukljuuju promjene etikih propisa i
sudova o pravnim i ekonomskim vrijednostima zemlje, suglasno sa
trino determiniranim institucijama sistema. Makroekonomska
stabilizacija strateki preduvjet za dalje reforme, s obzirom da
rjeava probleme inflacije i uvodi itav set monetarno-finansijskih
mjera restriktivnu monetarnu politiku, konvertibilnost valuta,
finansijsku disciplinu i tvrda budetska ogranienja. Ekonomska
liberalizacija osloboenje trita, sprovodi se mjerama kao to su:
deregulacija cijena, konvertibilnost, izlaganje domae privrede
pozitivnim utjecajima svjetskog trita. Privatizacija drastina
izmjena vlasnike strukture u korist privatne svojine i naputanja ne
samo dravnog vlasnitva, nego i dravnih regulacija koje ograniavaju
individualna prava koritenja kapitalnih sredstava.
-
Durmi E.
Prestrukturiranje naputanje postojee poslovne, naroito
proizvodne strukture, kako sa stanovita razvojne politike
nacionalne privrede, tako i sa stanovita preduzea. Politike
privatizacije Primarni ciljevi koji se ele postii
privatizacijom:,Politiki: smanjivanje moi drave,Socijalni: podjela
dionica stanovnitvu, odnosno ukljuivanje stanovnitva u proces
tranzicije,privrede,Ekonomski ciljevi: racionalizacija privreivanja
i jaanje konkurencije,Dvije politike, odnosno dva modela
privatizacije: ok-terapija, gradualistiki pristup. Tipologije
modela privatizacije, koji su se u proteklim godinama realizirali u
zemljama u tranziciji, mogu se svesti u dvije iste opcije ili
modela: Prodaja dravnog/drutvenog kapitala tradicionalni model
prodaje dravnih preduzea nije bilo mogue primijeniti, pa su
izvedeni primjenjivi modeli: Interna privatizacija prodaja se vri
radnicima preduzea uz visoke beneficije, to dovodi do skoro
bagatelnih prodaja dionica. Eksterna privatizacija dionice dostupne
svim graanima, najee na javnim licitacijama uz princip ponuene vie
cijene. Prednost postizanje najvee cijene. Model masovne
privatizacije:
1) Model prodaje kupona najvie se bazira na naelima jednakosti i
pravednosti raspodjele dravnog kapitala jer se sistemom kupona
omoguava besplatan prenos vlasnikih prava na graane.
2) Model institucionalnih institucija vri se transfer vlasnitva
graanstvu preko institucionalnih vlasnika.
Osnovni sadraj makroekonomske politike Sve zemlje u tranziciji
nalaze se u uslovima nestabilnih makroekonomskih prilika. Uzroci
neravnotee: centralizovana alokacija resursa, nedostatak
konkurencije na domaem tritu,
nedostatak konkurencije u meunarodnoj razmjeni. Karakter
poremeaja ukazuje i na kljune pravce promjene: Antiinflaciona
politika,Nova fiskalna politika,Politika uravnoteenja platnog
bilansa,Politika dohodaka,Socijalni program Senjora ili porez na
dranje novca Nastaje kada u svrhu pokrivanja budetskog deficita
drava pribjegava inflatornom finansiranju, tj. poveanju ponude
novca (tampanju novca). Na taj nain drava je oporezovala sve one
koji su drali novac u vrijeme emisije i skoka cijena. Takav vid
fiskalnih prihoda naziva se inflacioni porez obveznici su oni koji
dre novac, a novac koji dre je poreska osnovica. Nastanak
hiperinflacije i antiinflacioni programi Inflacioni porez izaziva
pad tranje za novcem, a neoprezna i deficitom pritisnuta vlada moe
pribjei dodatnoj emisiji to dovodi privredu na prag hiperinflacije.
Tanzijev efekat sve dok cijene budu rasle bre od opadanja tranje,
fiskalni prihod e se zaista poveavati; meutim, kada trokovi dranja
novca i oekivanja podstaknu brzo bjeanje od novca tranja e poeti da
pada bre od rasta cijena i drava e se suoiti sa opadanjem realnih
prihoda od inflacionog poreza.
Sam prestanak tampanja novca ne bi bio dovoljan za stabilizaciju
privrede. Ubrzavanje procesa privatizacije i deregulacije podupire
antiinflacioni program. Sam prestanak tampanja novca ne bi bio
dovoljan za stabilizaciju privrede. Ubrzavanje procesa
privatizacije i deregulacije podupire antiinflacioni program.
Program ekonomske politike
Koncept ili program ekonomske politike odreuje karakter i pravac
akcije koju preduzimaju njeni nosioci.
Program ekonomske politike treba biti realan, zasnovan na
objektivnoj procjeni ekonomskog stanja.
Koncipiranje programa ekonomske politike odreeno je opim i
posebnim okvirima: U opem okviru ekonomska politika je odreena
karakterom ekonomskog sistema
zemlje.
Posebni koncept ekonomske politike polazi od osnovnih odlika
opeg koncepta i predstavlja njegovu razradu i konkretizaciju.
Povezanost tekue ekonomske politike i politike razvoja Osnovni
zadaktak ekonomske politike je poveavati blagostanje aktiviranjem
raspoloivih resursa.
-
Durmi E.
Produktivnost sposobnost da se odreena koliina dobara i usluga
proizvede u odreenom vremenu, sa to manjim utrocima radne
snage.
Produktivnost je odreena sa 4 faktora: Ljudski kapital,Prirodna
bogatstva,fiziki kapital,Tehnologija Ekonomska politika i socijalna
politika
Zadatak ekonomske politike obezbjediti blagostanje drutva na
trinim osnovama. Zadatak socijalne politike socijalno zbrinjavanje
stanovnitva. Ekonomskom politikom se ne moe voditi socijalna
politka. Meutim, ekonomska politka je posredno vezana za socijalnu
politiku, a socijalna politika je esto vaan oslonac za ekonomsku
politku. Naini preraspodjele dohotka koji vodi drava U svom
meuodnosu, ekonomska i socijalna politika polaze od sljedeeg: 1)
Trite je osnovni pokreta i mehanizam raspodjele dohotka u drutvu 2)
Drava, ne odbacujui trite kao nacionalni mehanizam, mora ublaiti
njegove negativne posljedice i
afirmirati trine vrijednosti: jednakost, socijalna pravda,
solidarnost 3) Koncept socijalnog drutva koji provodi iroka mrea
nevladinih organizacija i sindikata, kao korektor
drave 4) Naelo ukljuivanja (socijalna politka) 5) Naelo
prvencije (socijalna zajedno sa ekonomskom politikom)
Tipovi (vrste) ekonomskih politika i njihova kombinacija
Ekonomska politika intervencionizma,Ekonomska politika potpune
liberalizacije,Ekonomska politika ponude,Populistika ekonomska
politika (naglaeni politiki ciljevi,rast poto poto),Restriktivna
ekonomska politika,Ortodoksna ekonomska politika,Heterodoksna
ekonomska politika,Monetaristika ekonomska politika,Ekonomska
politika politika ciljane liberalizacije,Ekonomska politika
racionalnih oekivanja Kombinuju se instrumenti ekonomske politike:
monetarna politika, fiskalna politika, politika dohodaka i cijena,
politika ekonomskih odnosa sa inostranstvom; ime se djeluje na
sljedee veliine: proizvodnja, zaposlenost, cijene, tranja i
potronja, investicije, opa i zajednika potronja, izvoz i uvoz robe,
usluga, kapitala, itd.
Pojam ekonomske politike
Ekonomska politika je ukupnost ekonomsko politikih akcija drave
u nekoj zemlji, to se moe
odrediti i kao skup znanja i principa kojima se rukovodi drava
(ili neki njen organ) usmjerenih na
ostvarivanje odreenih ekonomskih ciljeva.
Izuavanje ekonomske politike podrazumjeva razumjevanje procesa
kojim vlada donosi odluke,
odnosno obavlja javne ekonomske akcije, i to na tri
razine:Izbora ekonomskih ciljeva (razina tekuih
izbora), Razini institucionalnih (konstitucionalnih) izbora,
Razini identifikacije drutveno poeljnih
ciljeva (drutvenih preferencija)
Zato je neophodno uplitanje drave u ekonomiju?
Ekonomska stvarnost odstupa od modela savrene konkurencije, pa
dolazi do ispoljavanja
nedostataka trita, odnosno tzv. trinih greaka. Usljed toga
privreda ulazi u stanje poremeene
ravnotee i ispoljavanje suboptimalne efikasnosti u alokaciji
resursa shvaene u Paretovom smislu.
Da bi otklonile nedostatke trinog mehanizma (monopol,
eksternalije, javna dobra), savremene
drave nasuprot nevidljivoj ruci uvode vidljivu ruku drave, kojom
se obezbjeuju ekonomska
efikasnost, pravednija raspodjela, makroekonomska stabilizaciona
politika i nacionalni interesi u
meunarodnoj ekonomiji.
KOMPONENTE EKONOMSKE POLITIKE
Ekonomska politika se strukturira u svoje komponente koje
ine:
Ciljevi ekonomske politike;Nosioci (subjekti) ekonomske politike
i Instrumenti (alati) ekonomske
politike.
-
Durmi E.
Ciljevi ekonomske politike
Kao najei ciljevi ekonomske politike, koji ujedno slue i za
mjerenje makroekonomske aktivnosti,
pojavljuju se: Visok nivo nacionalne proizvodnje, Visoka
zaposlenost, Stabilnost cijena, Meunarodna
razmjena
Proizvodnja
Bruto domai proizvod (GDP Gross Domestic Product) je mjerilo
trine vrijednosti svih roba i usluga
finalne tranje proizvedenih u jednoj zemlji tokom jedne
godine.
Nominalni GDP je mjeren u tekuim trinim (promjenjivim)
cijenama.
Realni GDP je mjeren u stalnim (nepromjenjivim) cijenama.
Rast realnog GDP-a izraava ekonomski rast. Ekonomski rast je
dugorono poveanje proizvodnje,
odnosno uveanje realnog bruto drutvenog proizvoda.
Potencijalni GDP je dugoroni trend realnog GDP-a i predstavlja
dugorone proizvodne mogunosti,
koje makroekonomija jedne zemlje moe ostvariti uz odravanje
stabilnih cijena.
Potencijalni GDP je odreen:
raspoloivou faktora proizvodnje i efikasnou kojom se faktori
kombiniraju
GDP jaz razlika izmeu potencijalnog i stvarnog GDP-a.
Zaposlenost kao cilj makroekonomske politike se izraava kao
ostvarenje visoke zaposlenosti,
odnosno niske nezaposlenosti.
Stopa nezaposlenosti procenat radne snage koja je nezaposlena
(udio nezaposlenih u ukupnoj
radnoj snazi).
Radna snaga svi radno sposobni ljudi u jednoj zemlji (zbir
zaposlenih i nezaposlenih).
Odrati stabilne cijene unutar slobodnih trita.
Stabilnost cijena mjeri se stopom inflacije koja predstavlja
promjene opeg nivoa cijena u toku jedne
godine.
Otvorena privreda je ona koja slobodno uspostavlja odnose sa
drugim ekonomijama irom svijeta.
Zatvorena privreda je ona koja ne sarauje sa drugim ekonomijama
u svijetu.
Protekcionizam ekonomska politika koja ograniavanjem slobode
razmjene izmeu zemalja nastoji
zatititi domau ekonomiju, a provodi se tzv. trgovinskim
restrikcijama ili barijerama.
-
Durmi E.
Izvoz; uvoz; neto izvoz (trgovinski bilans); trgovinski suficit;
trgovinski deficit; uravnoteen
trgovinski bilans.
Instrumenti ekonomske politike su alati kojima dravna vlada
ostvaruje makroekonomske ciljeve.
U instrumente ekonomske politike spadaju:
Fiskalna politika, Monetarna politka, Politika dohodaka,
Meunarodna ekonomska politika
Fiskalna politika predstavlja skup mjera usmjerenih na primjenu
javnih (budetskih) prihoda i javnih
rashoda radi ostvarivanja ravnomjernog ekonomskog rasta i
stabilnosti cijena. Fiskalna politika se
sastoji od:
Poreske politike (ubiranje prihoda: poreza i drugih dadbina)
Politike javnih rashoda (trokovi dravne administracije, vojske i
policije, izgradnja puteva, kola i
bolnica, i sl.)
Postoje dvije vrste fiskalne politike:
Ekspanzivna fiskalna politika se primjenjuje u doba ekonomske
depresije i odnosi se na smanjivanje
poreza kako bi se poveale potronja stanovnitva i investicija u
preduzeima.
Restriktivna fiskalna politika se primjenjuje u uslovima
prekomjerne ekspanzije i opasnosti od
inflacije u zemlji, pa se poveanjem poreza smanjuje potronja
stanovnitva i obim investicija
preduzea.
Monetarna politika odreuje koliinu novca u opticaju, visinu
kamatnih stopa i opseg kredita, ime
drava utiui na kamate i investicije, moe osiguravati: visoku
stopu zaposlenosti, nisku inflaciju,
platnobilansnu ravnoteu i rast GDP-a.
Monetarnu politiku provodi CB, a sastoji se od kontrole novane
ponude od strane CB, zavisno od
faze poslovnog ciklusa, i to:Ako u privredi djeluje poviena
inflacija: CB ograniava novanu ponudu
rastu kamatne stope i opadaju investicije smanjuje se inflacija,
ali i GDP.
U razdoblju recesije i depresije: CB poveava ponudu novca
smanjuju se kamatne stope i
poveavaju investicije raste GDP
Politika dohodaka se primjenjuje u uslovima suprostavljenog
djelovanja inflacije i nezaposlenosti.
Politika dohodaka (nadnica i cijena) podrazumjeva smanjivanje
dohodaka, to e umanjiti platenu tranju i
time smanjiti poticaje inflacije.
Ovaj instrument je manje rigidan i jeftiniji od prethodna dva,
ali:
ne moe dugo da traje,
neefikasan je i esto tetan jer dovodi do deformiranja cijena i
protivrijei trinom odreivanju cijena (ne
uspijevajui smanjiti inflaciju)
Cilj meunarodne ekonomske politike je usklaivanje ekonomskih
politika zemalja kako inflacija i
nezaposlenost ne bi prelazili iz jedne zemlje u drugu.
Glavni instrumenti uticaja na koordinaciju ekonomskih politika
zemalja i meunarodnu razmjenu su:
Politike razmjene koje se sastoje od protekcionistikih mjera kao
to su: carine, kvote i ostale mjere koje
ograniavaju ili potiu uvoz ili izvoz
Upravljanje tritem deviznih kurseva neke zemlje doputaju da
devizni kursevi budu odreeni samo
ponudom i tranjom, dok druge zemlje uspostavljaju fiksne kurseve
u odnosu na druge valute.
Nosioci ekonomske politike su institucije koje proiciraju
poeljne i objektivizirane ekonomske ciljeve u jednoj
dravi i na bazi ekonomsko-politike ovlasti u ostvarenju javnih
interesa poduzimaju odreene aktivnosti,
odluke i mjere u ostvarivanju tih ciljeva.
S jedne strane trade off izmeu ciljeva, s druge strane biraju
odgovarajue instrumente za njihovu realizaciju.
Nocioci ekonomske politike imaju legalitet i legitimitet u
zastupanju javnih interesa, s obzirom da:
Imaju mogunost prisile, Imaju zakonsku zadau da brinu o opem
stanju i zadovoljavanju zajednikih potreba
drutva, Imaju odgovornost
Svi nosioci ekonomske politike se grupiu u etiri kategorije:
-
Durmi E.
Dravna tijela, Javno-pravna tijela, Politike i drutvene
organizacije, Meunarodne institucije,
Prema karakteru njihovih odluka, nosioci se dijele u dvije
grupe:Nosioci koji neposredno primijenjuju
instrumente Nosioci koji posredno primijenjuju instrumente
U strukturi dravnih institucija kao nosioci ekonomske politike
pojavljuju se:
Parlament, Vlada, Centralna banka
Vlada ima sljedee ingerencije u ekonomskoj politici:
Kreira i donosi zakone, mjere i propise o ekonosmkom
funcionisanju drave
Predlae ih parlamentu na usvajanje
Vodi i unapreuje fiskalnu politiku
Centralna banka je glavna monetarna institucija u dravi i vodi
monetarnu politiku.
U djelokrugu centralnih banaka uglavnom se govori o tri glavna
sektora poslova:
Reguliranje novane mase Odravanje likvidnosti u zemlji Kreditna
kontrola poslovnih banaka i ostali poslovi.
CB BiH posluje u angamanu Valutnog odbora i ima znatno
reducirane ovlasti.
Privredne komore se javljaju kao udruenja poslodavaca, koja tite
interese poslodavaca u odnosu na Vladu i
Sindikat.
Djelokrug rada komore:
Saradnja sa dravnim organima, Organizovanje informacionog
sistema
Organizovanje aktivnosti na podruju ekonomskih odnosa sa
inostranstvom
Obavljanje poslova javno-pravnog karaktera Unapreenje tehnikih i
tehnolokih inovacija, normativnih
standarda proizvoda te zatite domaih proizvoda Organizovanje
edukacije
Formiranje arbitrae za lanove komora i pokuaj rjeavanja sporova
izmeu lanica
Zastupanje interesa poslodavaca pri donoenju propisa u oblasti
rada i pri zakljuivanja ugovora o kolektivnom
radu sa sindikatima.
Berza je stalno i organizovano trite (normativno ureeno) na kome
se trguje robama, vrijednosnim papirima,
novcem i devizama. To je mjesto (naziv za zgradu) u kojoj se
odravaju berzanske transakcije na kojem se
sastaju kupci, prodavci i posrednici radi sklapanja psolova po
strogo utvrenim pravilima.
Prema predmetu trgovanja berze se dijele na:Robne ili produktne,
Efektne ili berze vrijednosnim papirima
trite kapitala, Novane i devizne berze trite novca, Berze
usluga