SADRŽAJ 1. UVOD................................................... ....................................................... ............3 2. SAOBRAĆAJNA BUKA................................................... ...................................4 2.1. Pojam, vrste i subjekti zaštite životne sredine od buke..........................4 2.2. Vozilo kao izvor buke.................................................. ..............................6 2.3. Uticaj buke na organizam............................................. ............................7 3. MERE ZAŠTITE OD SAOBRAĆAJNE BUKE................................................9 4. KVALITET ŽIVOTNE SREDINE................................................ ....................11 4.1. Zaštita i unapređenje kvaliteta životne sredine....................................14 5. ZAKLJUČAK.............................................. ....................................................... .15
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Stanje ekoloških uslova urbanih sredina postalo je svakodnevna tema kojom se bavi
savremeni svijet. Sve veća koncentracija stanovništva u gradovima i mestima sa
razvijenim komunikacijama, razvoj i napredak tehnike i tehnologije, stalna težnja ljudi za
brzim kretanjem, doveli su svetu u situaciju da se sukobljava sa sve ozbiljnijim
problemima zagađenosti atmosfere prouzrokovane, između ostalog, i motornim vozilima.
Saobraćaj je bitan preduslov funkcionisanja ljudske zajednice uopšte. On svojim
funkcionisanjem stvara uslove, utiče i izaziva niz pozitivnih neposrednih i posrednih
efekata na privredu i društvo u cjelini. Međutim, isto tako, saobraćaj negativno utiče na
životnu sredinu i stvara niz neželjenih i štetnih efekata.
Saobraćaj, kao posledica transporta ljudi i materijalnih dobara, postaje najsloženiji
problem sa kojim se suočavaju savremeni gradovi. Od brojnih nepovoljnosti koje
saobraćaj ima na životnu sredinu, najznačajniji su zagađivanje vazduha i saobraćajna
buka.
Sve otežaniji uslovi odvijanja saobraćaja posljedica su naglog povećanja broja vozila.
Osnovni pokazatelji povećanja broja vozila u odnosu na broj stanovnika u gradu je stepen
motorizacije koji sa vremenom sve više raste.
Stanje saobraćaja i ekoloških uslova u gradovima se neprekidno pogoršava. Izgradnja
saobraćajnih površina ni približno ne prati porast broja motornih vozila.
Savremena saobraćajna politika je danas u svijetu podređena novoj, iz ekologije
proizašloj, ideji „održivog razvoja“, koja podrazumeva racionalno korišćenje svih
prirodnih resursa na duži rok.
3
2. SAOBRAĆAJNA BUKA
2.1. Pojam, vrste i subjekti zaštite životne sredine od buke
Buka predstavlja svaki neželjen ili štetan zvuk. Nekada je poticala od prvobitnih
fenomena grmljavine sa praskom groma, eksplozije vulkana, duvanje vetrova i morskih
talasa . Sa pojavom raznih zanata,kod koih je buka neizbježna, samo određeni broj ljudi
je ugrožen ( kovači, kujundžije, zvonari, bubnjari ). Danas skoro da nema naselja i
radnih mesta koje nije manje ili više izloženo buci.
Zvuk je osećaj koji se prima preko organa uha izazvan promenama vazdušnog
pritiska, odnosno zvuk je sve ono što čujemo.
Buka odnosno zvuk nastaje kada oscilacije u vazduhu logintudinalnih talasa
stignu do našeg uha. Učestalost tih talasa nalazi se u rasponu od 20 – 20000 Hz. Zvuk
može da se prostire u bezvazdušnom prostoru . Za njegov postanak i prenošenje
neophodna je materija. Buka nastaje nepravilnim treperenjem čvrstih, tečnih i gasovitih
materija čije se oscilacije prenose do uha. Kod zvuka (buke) se razlikuju : boja,jačina i
visina.
Ublažavanje buke u gradovima, a time i otklanjanje posljedica koje ona izaziva, danas je
vrlo značajan zadatak svih stručnjaka koji se bave pitanjem poboljšanja uslova života.
Buka koju proizvodi saobraćaj motornih vozila u gradu sa izuzetkom naselja bližih
aerodromu, velikim gradilištima i specifičnim industrijskim zonama, svakako je glavni
uzročnik ometanja svakodnevnog života čoveka koji živi u urbanoj sredini.
Buka može biti trajna, isprekidana i impulsna. Najčešća buka je isprekidana buka.
4
Buka u urbanim sredinama može se podeliti na :
1. Buku u radnoj sredini
– buka koju stvara uređaj na kome radnik direktno radi
– buka koju stvaraju ostali uređaji
– buka koju stvaraju tzv. neproizvodni izvori – npr. uređaji za ventilaciju i
klimatizaciju i zvuci iz okoline – npr. saobraćaj
2. Buku u životnoj sredini
– saobraćajna buka
– buka koja se čuje iz industrijskih postrojenja
– ulična buka različitog porekla (kafići, igrališta i sl.)
– buka u domaćinstvima3
Pored motornih vozila problem saobraćajne buke još složenijim čine uslovi odvijanja
saobraćaja u gradu, u kojima se u već formiranim urbanim cjelinama kreće znatno veći
broj vozila od onoga za koji su ulice projektovane, a fasade zgrada, poređane u
neprekidnom nizu sa obje strane kolovoza, omogućuju višestruku refleksiju buke.
Subjekti zaštite životne sredine od bukе na teritoriji neke države, u okviru svojih
ovlašćenja, jesu:
1) Država;
2) autonomna pokrajina, entitet i druge cjeline kojima je država podijeljena;
3) opština, grad;
4) privredna društva, pravna lica i preduzetnici koji u obavljanju
privredne djelatnosti emituju buku
5) naućne i stručne organizacije i druge javne službe, udruženja,
građani, druga i pravna fizička lica.1
2.2. Vozilo kao izvor buke
3 http://www.vts-zr.edu.rs/legacy/images/stories/Predmeti/ekologija/ekologija_buka_kao_zagadjivac_zivotne_sredine_28032011.pdf1 Član 4 Zakona o zaštiti od buke u životnoj sredini, “Službeni glasnik RS”, br. 36/2009 I 88/2010
Treba napomenuti da se obično pogrešno misli da je za smanjenje ukupnog nivoa buke
vozila neophodno sve izvore buke reducirati na približan nivo. Ovo ne samo da je
tehnički nepotpuno izvodljivo već ne bi doprinelo željenim efektima. Zbog toga, mnoge
metode usmjerene su na prigušenje buke izduvnog sistema.
Veoma značajan korak u snižavanju buke izduvnog sistema je izbor prigušivača kao I
njegovog mesta u sistemu. Od više principa gušenja buke izduvnog sistema najčešće se
koriste dva tipa prigušivača: aktivni I reaktivni. Takođe, sve češća su nastojanja da se
između motora I izduvnih sistema ugrade zvučno izolovani elementi čija je osnovna
funkcija da odvoje vibracije motora od izduvnog sistema.
Osnovni zadatak usisnog sistema motora sa unutrašnjim sagorijevanjem jeste
snabdjevanje cilindra motora dovoljnom količinom prečišćenog vazduha. Dakle, pred
ovim sistemom postavljaju se dva vrlo stroga zahtjeva: efikasno prečišćavanje I
minimalni pad pritiska usisnog I prečišćenog vazduha. Za savremeni neprehranjivani
motor najveći dozvoljeni pad pritiska iznosi 300- 400 mm VS. Dalje povećavanje pada
pritiska dovodi do značajnog smanjenja snage motora, do povećanja specifične potrošnje
goriva, porasta dima I temperature izduvnih gasova.2 Vrlo često dovoljno je da se samo
promeni mjesto usisavanja pa da se dobije značajno poboljšanje buke, pri čemu se mora
voditi računa da prečistač nije u struji zaprljanog i prašnjavog vazduha.
Smanjenje nivoa emitovane buke značajno zavisi od dizajna i strukture motora.
Smanjenje buke motora vrši se oblaganjem pojedinih zidova motorskog prostora masama
za izolaciju i apsorpciju buke i prigušenje vibracija. Dosadašnja istraživanja su pokazala
da se na ovaj način mogu očekivati efeti smanjenja buke motora i do 10 db(A).
Buka sistema za hlađenje rezultat je rada ventilatora, odnosno njegove obimne brzine,
stoga se kao jedno od rješenja nameće smanjenje obimne brzine ventilatora ali do nivoa
koji će prevashodno zadovoljiti osnovni zadatak ovog sistema – dobro hlađenje motora.
Intervencije da bi se smanjila buka guma mogu biti usmjerene u sledećem pravcu:
- ograničenje brzine kretanja vozila,
2 Beara,G. Saobraćaj i životna sredina, Aranđelovac, 1985.god.
9
- izbor odgovarajućeg oblika protektora,
- smanjenje preopterećenja vozila, i
- izbor odgovarajuće podloge puta.
Ograničavanje brzine kretanja vozila u urbanoj sredini značajno doprinosi
smanjenju buke. Nivo buke u funkciji promene brzine mjenja se po zakonu 40 log V,
odnosno dvostruko smanjenje brzine kretanja vozila dovodi do smanjenja buke za 12
db(A).2
Zaštita životne sredine od buke obezbjeđuje se utvrđivanjem uslova i preduzimanjem
mjera zaštite koje su deo integralnog sistema zaštite životne sredine i odnose se na:
1) prostorno, urbanističko i akustičko planiranje;
2) zvučnu zaštitu;
3) stratešku procenu uticaja plana i programa, odnosno procenu uticaja projekata
na životnu sredinu, kao i na izdavanje dozvole za izgradnju i rad postrojenja,
odnosno obavljanje aktivnosti;
4) propisivanje graničnih vrednosti buke u životnoj sredini;
5) proizvodnju, promet i upotrebu izvora buke;
6) akustičko zoniranje;
7) izradu strateških karata buke;
8) izradu akcionih planova zaštite od buke u životnoj sredini;
9) mjerenje i ocjenu buke u životnoj sredini;
10) procenu štetnih efekata buke na zdravlje ljudi i životnu sredinu;
11) informisanje javnosti o buci i njenim štetnim efektima u životnoj sredini.1
4. KVALITET ŽIVOTNE SREDINE
2 Beara,G. Saobraćaj i životna sredina, Aranđelovac, 1985.god.1 Član 2 Zakona o zaštiti od buke u životnoj sredini, “Službeni glasnik RS”, br. 36/2009 I 88/2010
10
Životna sredina jeste skup prirodnih i stvorenih vrijednosti čiji kompleksni
međusobni odnosi čine okruženje, odnosno prostor i uslove za život.
Kvalitet životne sredine jeste stanje životne sredine koje se iskazuje fizičkim,
hemijskim, estetskim, biološkim i drugim indikatorima.
Prirodne vrijednosti jesu prirodna bogatstva koja čine vazduh, voda, zemljište, šume,
geološki resursi, biljni i životinjski svijet.
Kao rezultat intenzivne urbanizacije, industralizacije i razvoja poljoprivredne
proizvodnje vodeni baseni su izloženi eutrofizaciji, odnosno unosu različitih otpadnih
materija. Kao rezultat eutrofizacije dolazi do poremećaja ravnoteže u ekosistemu koji se
manifestuju remećenjem životnih aktivnosti vodenih organizma i izmenom kvaliteta
vode. Drastično remećenje ravnoteže u ekosistemu usporava ili zaustavlja proces
autopurifikacije, odnosno samoprečišćavanje, tokom koga se pod uticajem fizičkih
(razblazenje,taloženje), hemijiskih (oksidacija,redukcije,hidroliza) i bioloških procesa
kvalitet vode, nakon nekog vremena od uliva eflueta,poboljšava.
Glavni uzroci zagađivanja vazduha
– zastarjele tehnologije,
– nedostatak prečišćavanja dimnih gasova ili niske efikasnosti filtera,
– neracionalno korišćenje sirovina i energije, loše održavanje itd.
– značajno zagađivanje vazduha potiče od neadekvatnog
skladištenja i odlaganja nusprodukata, kao što su leteći pepeo iz
termoelektrana i jalovina kod površinskih kopova.
– u porastu je zagađenje od saobraćaja, uključujući koncentracije čađi,
naročito u velikim gradovima.
11
Slika 2. Stepen zagađenosti vazduha4
Istraživanja pokazuju da se, u većini gradova, taj uticaj kreće između 40 i 50%,
što znači da je za polovinu od ukupnih izvora emisije krivac - saobraćaj.
Na nivo zagađenosti vazduha utiču:
starost, odnosno kvalitet vozila
kvalitet goriva koje se korsiti
propusna moć ulica, način na koji je planiran saobraćaj unutar jednog grada (između
ostalog i to da li postoje prstenovi koji vode tranzitni saobraćaj van grada)
način organizovanja gradskog saobraćaja (npr, da li postoji podzemna željeznica ili
ne)
položaj grada, meteorološke prilike područja.
Osnovni izvori zagađivanja voda
– netretirane industrijske i komunalne otpadne vode,