Top Banner
YU ISBN 86-7123-009-0 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE POSEBNA IZDANJA KNJIGA LXXIX ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA Knjiga 17 PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE I DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE Redakcioni odbor: BORIVOJ ČOVIĆ, DESANKA KOVAČEVIĆ- KOJIĆ I ENVER REDŽIĆ Urednik ENVER REDŽIĆ, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine SARAJEVO 1987.
246

Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Oct 25, 2015

Download

Documents

:)
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Page 1: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

YU ISBN 86-7123-009-0

AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

POSEBNA IZDANJA

KNJIGA LXXIX

ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA

Knjiga 17

PRILOZI ZA ISTORIJU BOSNE I HERCEGOVINE

I

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

Redakcioni odbor : BORIVOJ ČOVIĆ,

DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ I ENVER REDŽIĆ

Urednik ENVER REDŽIĆ,

redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

SARAJEVO

1987.

Page 2: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

SPECIAL PUBLICATIONS

Vol. LXXIX

DEPARTMENT OF SOCIAL SCIENCES

Vol. 17

CONTRIBUTIONS TO THE HISTORY OF BOSNIA AND HERCEGOVINA

I

SOCIETY AND ECONOMY OF THE MEDIAEVAL BOSNIAN STATE

Editor ia l Board: BORIVOJ ČOVIĆ,

DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ AND ENVER REDŽIĆ

Editor-in-chief ENVER REDŽIĆ,

Member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Hercegovina

SARAJEVO

1987

Page 3: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

S A D R Ž A J

PREDGOVOR IZDANJU .............................................................................................. 5-6

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

PREDGOVOR ........................................................................................................................ 7 - 9

Anto Babić UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE ........... 11 -20

Anto Babić DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE / SOCIETY OF THE ME-

DIAEVAL BOSNIA ............................................................................................. 21-83

Desanka Kovačević-Kojić PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE jDRŽAVE [ LE DEVE- LOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE MEDIEVAL ____ 85-190

Sima Čirković BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI / THE BOSNIAN CHURCH IN L. THE BOSNIAN STATE ...................................................................................... 191 -254

REGISTAR ............................................................................................................................ 255-264

Page 4: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

PREDGOVOR IZDANJU

Radovi koji se objavljuju u ediciji Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine pred-stavljam ostvareni dio projekta Istorija naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine usvojen 1968. godine.

Do ovog trenutka kada Redakcioni odbor predaje u štampu prihvaćene radove za dva toma Priloga za istoriju Bosne i Hercegovine protekle su gotovo dviju decenije od inicijative da se kao mogući domet ovoga projekta napiše sintetička istorija Bosne i Hercegovine. Sama ideja pokrenuta je na sastanku istoričara Bosne i Hercegovine 6. decembra 1966. godine. Dvije godine docnije formirana je u Akademiji Centralna komisija od sedam članova, u sastavu: Amo Babić, Branislav Đurđev (predsjednik), Nedim Filipović, Vlado Jokanović, Ferdo Hauptman, Hamdija Kapidžić i Nikola Babić, sa šest potkomisija za odgovarajuće istorijske periode*. Isto tako, Orijentalni institut i Institut za istoriju radničkog pokreta prihvatili su da u svoje istraživačke planove uvrste teme iz projekta, koje je trebalo da obrade saradnici ovih instituta.

Tokom nekoliko narednih godina, sve do 1972. godine, vršeno je istraživanje i prikupljanje relevantne istorijske grade u jugoslavenskim (Beograd, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Split, Novi Sad, Banja Luka, Sarajevo) i inostranim arhivima (Istanbul, Ankara, Venecija, Vatikan, Beč, Grac, Budimpešta, Pariz, Moskva, Bon, Koblenc, Frajburg). U Akademiji je tako prikupljena bogata istorijska grada (oko 57000 foto-kopija). Isto tako, sačinjene su bibliografije za turski period i razdoblje 1878—1946. godine, prevedeno je oko 3000 stranica turskih deftera, napravljena regesta dokumenata iz turskog perioda (u obimu od oko 12000 stranica), kao i regesta dokumenata koji se odnose na period austrougarske okupacije (1878—1918).

Mnoge i raznolike okolnosti uslovile su da naučna obrada određenih pitanja i sintetički radovi za određene periode i probleme nisu tekli sinhronizovano i u očekivanom intenzitetu. Mnogi od nosilaca sintetičkih radova za pojedine istorijske periode su, na žalost, umrli i, kao što se to dešava i u drugim naučnim istraživanjima globalnih razmjera, krajnji mogući cilj — sintetička istorija Bosne i Hercegovine — ostao je van realnog domašaja. Ipak, u toku istraživanja objavljen je niz naučnih radova i studija učesnika ovog projekta u različitim edicijama i časopisima, pretežno iz austro-

* U toku real izacije projekta umrlo je pet članova Centralne komisije: Anto Ba b ić , N e dim F i l i p o v i ć , V la do J oka nović , H a mdij a K a p i d ž i ć i Niko la B a b i ć .

Page 5: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ugarskog perioda. Izvjestan broj autora, mada znatno manji od onoga koji je bio anga-žovan, izvršio je preuzete obaveze prema projektu, što je opredijelilo Akademiju da njihove radove objavi u knjizi Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. Od primljenih radova Redakcioni odbor j<- prihvatio za objavljivanje one koji su odgovarali postav-ljenim kriterijima i zahtjevima.

S obzirom na neravnomjernu obradu pojedinih istorijskih perioda, u Redakciji se otvorilo pitanje oblika edicije: da li sve prihvaćene radove objaviti u jednom, u dva ili u tri toma, jer se primljeni radovi tematski uključuju u tri perioda — srednji vijek, turski i austrougarski period. Kako za turski period nije bilo dovoljno radova koji bi opraz dali poseban tom, ostalo je da se opredijelimo za jedan ili dva toma. Ocijenili smo da, zbog cjelovitije obrade, radove koji se odnose na srednji vijek treba objaviti u posebnom tomu, a ostale radove u drugom tomu.

Kao što će čitalac vidjeti, u turskom i austrougarskom periodu, sa izuzetkom jednog do dva rada, nisu obrađene kapitalne teme. Na žalost, Akademiji nije predat nijedan rad iz meduratnog i perioda narodnooslobodilačkog rata, što znatno sužava obrađenu istorijsku problematiku ovog izdanja. Tako edicija Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine ide u javnost sa onim što je bilo mogućno da se obradi od tema koje je sadržavao projekat.

REDAKCIONI ODBOR

Page 6: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

DRUŠTVO I PRIVREDA SREDNJOVEKOVNE BOSANSKE

DRŽAVE

PREDGOVOR

Akademik Anto Babić je pripadao najužem krugu onih koji su dali ini-cijativu i formulisali opite metodološke okvire Istorije Bosne i Hercegovine, a bio je prvi koji je svojim tekstom neposredno doprineo realizaciji toga zna-čajnog projekta. Zainteresovan čitavog svog života za srednjovekovnu istoriju Bosne, pokojni akademik Babić je u I storiji video mogućnost da zaokruži svoj plodni stvaralački rad, da studije o pojedinim pitanjima iz srednjove-kovnog perioda istorije Bosne kruniše sintezom celog tog perioda. Pre no što su bile utvrđene kompozicione sheme kasnijih knjiga Istorije, on je potpuno dovršio koncipiranje sadržaja prve knjige posvećene srednjem veku, i više od toga: on je napisao pojedina poglavlja na osnovu svoga plana. Prerana smrt akademika Babica predstavljala je fatalnu okolnost za prvu knjigu Istorije, a možda i za čitav poduhvat. Smrt je pretekla vrednog radnika, tako da je ostavio za sobom delove knjige o srednjovekovnoj Bosni u nejednakom ste-penu dovršenosti: od gotovo definitivno redigovanog i sa štampu priprem-ljenog rukopisa do odlomaka koji su proizašli iz beležaka i prvog koncepta. Značajna i obimna poglavlja iz autorovog plana ostala su netaknuta, možda stoga što ih je drugima namenio, a možda stoga što im je nameravao kasnije posvetiti punu pažnju.

Grupa kolega, poštovalaca i učenika profesora Babica, kojoj je palo u

deo da se posle Babićeve smrti brine o realizaciji knjige posvećene srednjem

veku, našla se u položaju da priredi za štampu ono što je bilo napisano i da

nade načina da popuni praznine koje su ostale u Babićevom planu. On sam je

predvideo ovakav sadržaj prve knjige:

A. UVOD: Zadatak i koncepcija teme. Osvrt na literaturu koja tretira pitanje organizacije države i strukture društva. Problemi koje obuhvata tema: država i društvo i istorijske pojave koje se u njima manifestuju (privredne, kulturne, vjerske, demografske), naselja, migracije

B. TERITORIJA I STANOV NIŠTVO: Teritorijalni razvitak srednjovjekovne bosanske države. Osnov na i periferna područja. Teritorijalno-politička struktura osnovnog područja. Stanovništvo—Naselja—Migracije

C. DRUŠTVO: Prvobitno društvo. Razvitak feudalnih odnosa. Razvijeni feu- dalizam. Sistem vazaliteta. Velmože i njihovi vazali. Imuniteti. Položaj vladara u feudalnom društvu. Zemljoradnici. Stočari. Feudalna renta

Page 7: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

D. DRŽAVA: Počeci državnog života. Izgradnja državne vlasti do XIV stoljeća. Izgradnja državne vlasti u XIV i XV st. 1) Vladar. Dinastija. Funkcija. Dohoci. Dvor. Dvorske službe 2) Ograničenja vladarske vlasti. Sabor. Savjet (Curia regis) 3) Lokalni organi vlasti. Župe. Gradovi. Zvanja 4) Vlasteoske domene i organizacija vlasti na njihovom pod

ručju 5) Vojska. Ingerencija vladara i vlastele u vojnim odnosima.

Naoružanje. Način ratovanja 6) Oblici spoljnopolitičkih odnosa u raznim vidovima državnog

života

E. PRIVREDA: Oblici proizvodnje na vlastelinstvu, stočarskim zajednicama, rudnicima i gradskim naseljima. Dubrovčani i Sasi u proiz-vodnoj privredi. Trgovina. Trgovačke kolonije. Trgovačka roba. Transportovanje. Vrijednost trgovačkog prometa. Jad-ranske luke i prekomorske zemlje u bosanskoj trgovini

F. CRKVA: Uloga crkve u životu države i društva G. KULTURA: Vidovi manifestovanja kulturnog života H. ZAKLJUČAK: Osvrt na srednjovjekovnu državu. Nestanak tradicije i uticaja

na kasniji razvitak

Rukopis koji je nađen u zaostavštini pokojnog akademika Babica pokazuje da je i on sam mestimično odstupao od svoga plana. Potpuno dovršeni Uvod u njegovom tekstu obuhvatio je odeljke A i B (početak) iz njegovog plana, iako u nešto prilagođenom vidu. Završen je bio i obimni odeljak C posvećen društvu srednjovekovne Bosne. Već odeljak D, u kome je trebalo obraditi državu i njene organe i funkcionere, ostao je nedovršen. Znatan deo ima oblik naslova planiranih paragrafa o pojedinim predmetima iz kompleksa državnog ustrojstva (sudovi, dohoci, carine, globe, državno-pravni odnosi prema Ugarskoj i si.).

Za dalju sudbinu dela najnepovoljnija je bila okolnost da su nenapisani ostali obimni delovi odeljka B posvećeni političkom razvoju u kojima je, prema naknadnoj razradi plana, trebalo obraditi problematiku doseljenja Slovena i početaka državnog života, zatim „Unutrašnje tendencije i strane uticaje", pa „Doba konsolidovanja feudalne države (XIV vijek)", „Doba prevlasti vlasteos-kih dinastija''' i „Pad bosanske srednjovjekovne države (XV vijek)". Kao što je poznato, upravo je to tematika koja je u ranijoj literaturi najpodrobnije obra-đivana, a u toj oblasti su i u poslednjim decenijama saopšteni prilično brojni doprinosi ne samo u obliku pojedinačnih rasprava već i obimnijih monografija. To je, neosporno, deo knjige koji je najteže dopuniti, pogotovu u okviru zatečene opšte koncepcije po kojoj su se problematike države, društva, privrede, crkve posebno obrađivale.

Nedirnuti su ostali i odeljci F i G, u kojima je trebalo obraditi crkvu i kulturu. U obe ove tematske oblasti nastala je obimna literatura. Istraživanja o veoma osobenim crkvenim prilikama u Bosni traju već više od 120 godina, dok su istraživanja o kulturi srednjovekovne Bosne doživela polet u vezi sa posebnim naučnim disciplinama (arheologija, istorija književnosti, istorija umet-nosti). Kao i politička istorija, istorija kulture sažeta je u celovite preglede koji prikazuju stanje do koga su istraživanja došla u poslednjim decenijama.

Uzimajući u obzir celinu plana koji je sastavio akademik Babić i želeći da njegovi tekstovi dođu do što je moguće punijeg izražaja, priređivači knjige su akcenat stavili na one aspekte srednjovekovne prošlosti Bosne i Hercegovine u kojima se oseća najveća potreba za sintezom. Pored društva i društvenih odnosa, koje je sam akademik Babić stigao da obradi, najveća potreba za integrisanjem pojedinačnih naučnih rezultata i punim iskorišćavanjem izvorne grade oseća se

Page 8: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

u oblasti istorije privrede, pa se Desanka Kovačević-Kojić prihvatila zadatka da obradi celokupnu privredu srednjovekovne bosanske države i ispuni tako odeljak E iz Babićevog plana prve knjige Istorije. Odeljci F i G, namenjeni u prvobitnom planu ulozi crkve u životu države i društva i vidovima manife-stovanja kulturnog života, takođe traže povezivanje u celinu s gledišta razvoja društva i države, pa su spojena u jedan blok koji se može staviti napore do sa blokovima posvećenim društvu i privredi. Napisao ga je Sima Ćirković nastojeći da mnogo diskutovanu problematiku bosanske crkve prikaže u svedu realnosti političkog života i u funkciji faktora koji je uticao na kulturni život.

Dopunama specijalno napisanim za ovu knjigu nije obezbeđena potpuna realizacija prvobitnog Babićevog plana. Za nju bi bilo potrebno okupiti veći broj specijalista, a bilo bi potrebno i više vremena, što bi značilo i veće udalja-vanje od trenutka kada je pokojni akademik Babić završio deo svojih tekstova. Ima razloga da se očekuje da će i ovako delimično realizovana prva knjiga Istorije odigrati ulogu u razvoju proučavanja srednjovekovne bosanske države sažimajući ono što je utvrđeno u ranijim istraživanjima, saopštavajući nove zaključke, poglede i novu gradu i nagoveštavajući pitanja i teme kojima treba u daljem radu posvetiti pažnju.

Tekst akademika Ante Babica priređen je za štampu s nastojanjem da se maksimalno sačuva njegova reč i njegov način izražavanja. Izvršeno je samo usklađivanje i ujednačavanje kritičkog aparata. Svi dodaci, prvenstveno biblio-grafski podaci o važnijim radovima objavljenim posle smrti akademika Babica stavljeni su u uglaste zagrade. Bilo je u rukopisu mesta gde je samo ime ili skra-ćenica nagovestavala izvor ili raspravu koju je želeo da citira. U takvim slu-čajevima tekst je dopunjavan bez posebne oznake. Poslove oko priređivanja rukopisa akademika Babica obavila je Desanka Kovačević-Kojić.

Sima ĆIRKOVIĆ Desanka KOVAČEVIĆ-KOJIĆ

Page 9: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ANTO BABIĆ

UVOD U ISTORIJU SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE

DRŽAVE

Page 10: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Srednjovjekovna bosanska država — prema pouzdanim izvornim podacima —• trajala je više od tri stoljeća. U tom vremenskom rasponu^izgrađivala se u praksi ekonomsko-društvenog života i pod uticajem spoljnopolitičkih prilika organizacija države kao izraz odnosa snaga između dva, u feudalnim uslovima odlučujuća, državno-politička faktora, to jest, između vladara kao predstavnika monarhijske vlasti i cjeline feudalne države, na jednoj strani, i feudalne vlastele, u stvari njenih najmoćnijih predstavnika, na drugoj strani. U suštini svake srednjovjekovne feu-dalne države postoji ovakav sukob interesa: no u bosanskoj feudalnoj državi odnosi između ova dva faktora bili su, kako po svemu izgleda, jače zaoštreni nego u drugim zemljama onoga doba, pa su se vidno odražavali u procesu izgradnje bosanske države kao dominirajuće protivurječnosti između cjeline i njenih dijelova, između dviju tendencija koje su razvitak države usmjeravale ako ne u suprotnim a ono svakako u različitim pravcima. U jednoj je više dolazila do izražaja, rekli bismo, nagonska težnja feudalaca da se održi izrazito vlasteoska staleška država, u drugoj se očituje nastojanje pojedinca vladara da državi da čvršća obilježja feudalne monar-hije; u jednoj veliki feudalci nastoje da na svojim domenama sebi obezbijede naj-veću moguću samostalnost, sa najvećom mogućom ingerencijom vladara, a u drugoj se osjećaju napori vladara da obezbijede integritet teritorije i vlasti na čitavom području države. U ovom sukobljavanju dviju suprotnih snaga, koje se može pratiti od kraja XIV stoljeća, prevagu su imale feudalne snage, pa je tek u posljednjim decenijama bosanske države moguće govoriti o nekim znacima smišljenog nasto-janja da se ojača monarhijska vlast na račun feudalne dezintegracije — nastojanja koje u suviše kratkom vremenu nije moglo da ostvari neke vidnije rezultate. Usprkos svih napora ove vrste, Bosna je sve do kraja trajanja svoje srednjovjekovne držav-nosti zadržala karakter vlasteoske staleške države, do krajnosti dezintegrirane kako u pogledu teritorija tako i u pogledu svih oblika izvršne vlasti — iako je u Bosni monarhijsko-dinastički princip kao prosta forma vladavine dosljedno čuvan i po-štovan. Pod formom monarhije, moćni vlasteoski rodovi —■ od kraja XIV stoljeća, obezbjeđuju na svojim domenama najveću samostalnost, koja je ponekad išla do granica pune nezavisnosti.

Organizacija feudalne države u obliku koji je više odgovarao interesima i potrebama vlasteoskih rodova nego principu monarhijskog jedinstva vlasti izrasla je iz istorijski datih uslova koji su djelovali od samih početaka državnog života i u toku razvitka sve vidnije dolazili do izražaja kao faktori dezintegracije vlasti i teritorija. Kod toga su bile od značaja slijedeće činjenice:

13

Page 11: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

1. U procesu formiranja državnog teritorija u sastav bosanske države ula zile su pojedine veće oblasti u različitim okolnostima, u različitim vremenima i sa različitim tradicijama, te se za čitavog trajanja države nije moglo čvršće ukorijeniti osjećanje teritorijalnog jedinstva svijesti stanovništva — iako je državna teritorija, osobito u saobraćaju sa spoljnim svijetom, uvijek nazivana jednim imenom — imenom Bosne. Neke od ovih oblasti bile su istrgnute iz ranijih državnih okvira pa su se, pod neposrednom vlašću feudalnih gospodara, dalje razvijale više kao kristalizaciona jezgra većih vlasteoskih domena nego kao sastavni dijelovi državne cjeline, povezani vlašću i autoritetom vladara. A položaj bosanskih vladara, koji su, sa rijetkim izuzecima, za vrijeme čitavog trajanja države oscilirali između vazal- stva prema ugarskom kralju i državne nezavisnosti, između politike rimske kurije i heretičke crkve bosanske, bio je suviše nesiguran da bi se na samom ugledu vla darskog položaja, na ugledu prijestolja i krune mogao izgraditi trajan i, u relativ nom smislu, čvrst autoritet vjekovne feudalne vlasti iznad vlasti moćnih vlasteoskih rodova.

2. Već prve poznate darovne povelje, iz prve polovine XIV stoljeća, pokazuju koliko je obim vladareve vlasti bio određen i uslovljen voljom velmoža, koliko je bio omeđen njihovim privilegijama i koliko su bile ograničene prerogative i inge rencije vladara na području vlasteoskih domena. Nedjeljiva i neotuđiva baštinska svojina, „plemenita baština", u koju su ulazile i darovnicama stečene zemlje, da vala je starješinama velikih vlasteoskih rodova čvrstinu i stabilnost vlasti na njiho vim domenama, što nije imalo odgovarajuće analogije na strani vladara. Ako izuz memo vladarevu porodičnu domenu, njegova vlast u državi bila je manje čvrsta nego vlast krupnih feudalaca na području njihovih naslijeđenih, darovnicama ste čenih ili na drugi način uvećanih, zemalja. Funkcijom vladara pravno je bilo obu hvaćeno jedinstvo države, ali iz same, pravno određene, funkcije nije proizlazila i odgovarajuća snaga stvarne vlasti koja bi se kao sjedinjavajući faktor osjećala u svijesti stanovništva.

3. U istorijskim izvorima nema spomena da je bosanski vladar u sistemu vazalnih odnosa stvarno vršio ulogu vrhovnog seniora i da je u takvoj ulozi bilo kada imao neposrednu vlast nad vazalima svojih velmoža, a u cilju jačanja monar hijske vlasti i autoriteta prijestolja na čitavom državnom teritoriju. Na drugoj strani, velmože su čvrsto držale u vlasti svoje vazale i, oslanjajući se na njih, izgra đivale strog i neposredan autoritet sopstvene vlasti u svijesti podanika na svojim odvojenim domenama. Vladar se sa svojim velmožama mogao mjeriti samo kao jednak s jednakim, s tim što mu je vladarska funkcija, ipak, davala izvjesnu moralnu prevagu koja je, u izuzetnim slučajevima, dolazila i do stvarnog izražaja.

4. U srednjovjekovnim zemljama, koje su se razvijale u povoljnijim uslovima nego Bosna, gradovi su odigrali odlučujuću ulogu u razbijanju feudalne ograni čenosti, u procesu integrisanja državnog teritorija i konsolidovanja vrhovne vlasti, u jačanju osjećaja pripadnosti jedinstvenoj državi u svijesti stanovništva i u stva ranju uslova za formiranje nacija. U srednjovjekovnoj Bosni izostalo je djelovanje ovog društvenog faktora u tom ili u sličnom smislu. Ukoliko se i može govoriti o domaćem građanstvu—koje, uostalom, tek od XV stoljeća počinje da se pojavljuje kao aktivan učesnik u gradskoj privredi Bosne — ono se do vremena propasti države još nije bilo razvilo do tih razmjera da bi moglo predstavljati značajniju društveno-političku snagu i utjecati na tok razvitka u pravcu čvršćeg povezivanja teritorija, vlasti i naroda.

5. Ni djelovanje crkve u srednjovjekovnoj Bosni nije moglo •— kao u drugim zemljama — da doprinese snaženju ovakvih tendencija. Ni katolička ni pravoslavna

14

Page 12: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

crkva nisu uspijevale da se toliko učvrste i materijalno osnaže da bi mogle da vrše neki značajniji uticaj u smislu izgradnje i konsolidacije vrhovne monarhijske vlasti. Pokušaji u ovom smislu, koje je rimska crkva u posljednjim decenijama života države počela da preduzima iskoristivši franjevce, odražavali su, u prvom redu, strane interese onog vremena te su više izazivali pometnju nego što su doprinosili postizanju određenih ciljeva unutrašnjeg razvitka. A heretička crkva bosanska, istorijski datim okolnostima natjerana u naručje vlastele i upućena na njihovu podršku, našla se, sticajem prilika, na njihovoj strani i kod njih tražila zaštitu u vremenima gonjenja.

Zbog odsustva gotovo svih odlučujućih faktora koji bi mogli da dadu prevagu vladaru kao predstavniku državne cjeline u odnosu na feudalne snage koje su tu cjelinu razbijale, bosanska srednjovjekovna država svojom strukturom vlasti pred-stavlja se kao rezultat precutnog kompromisa sa jakom prevagom feudalnih snaga dezintegracije: vladar nije osporavao stečene imunitete i običajima utvrđena prava vlastele u pogledu vršenja neposredne vlasti nad stanovništvom i korištenja izvora bogatstva i moći na području njihovih domena; vlastela, pak, nije ugrožavala naslijeđena prava vladara i dinastije i ostavljala im da predstavljaju državu prema spoljnjem svijetu, da snose odgovornost za njenu bezbjednost, da zaključuju među-državne ugovore, da raspolažu sa državnim dohocima i tributima da emituju novac.

Ova i druga prava, koja su proizlazila iz samog vladarskog suvereniteta, vla-stela nije nikad načelno osporavala — iako nije bio rijedak slučaj da su na svojim teritorijama smetali ili, čak, onemogućavali njihovo praktično izvršenje. Jedna je stvar, stoga, govoriti o organizaciji bosanske države sa formalno-pravnog gledišta, a druga, pak, sa gledišta njenog praktičnog funkcionisanja, te će stoga u prikazivanju bosanske srednjovjekovne države trebati uzimati u razmatranje jednu i drugu stranu.

Ustanova državnog sabora — vlasteoskog predstavništva srednjovjekovne Bosne, nije toliko osvijetljena da bi se mogla jasno sagledati njena uloga u odnosima između vladara i vlastele. Samo iz pojedinih slučajeva, kada se sabor pojavljuje na sceni događaja, može se zaključiti da su u praktičnom djelovanju ove, običajem utvrđene, ustanove najmoćniji feudalci znali i mogli da obezbijede svoje interese, osobito kad se radilo o odlukama koje su mogle da poremete postojeće odnose snaga. Od početka XV stoljeća sabor se predstavlja više kao čuvar stečenih privilegija i pre-imućstva vlastele nego kao izraz kompaktnosti državne cjeline.

Organizacija vlasti na porodičnim domenama krupnih velmoža bila je analogna organizaciji države s tim što je vlast velmoža bila neposrednija i manje ograničena nego vlast vladara i što je, stoga, na njihovim domenama integracija teritorija i vlasti bila sprovedena dosljednije nego na području države kao cjeline. U titula-turi, u uređenju dvora i u organizaciji lokalne vlasti velmože su se približavale uzorima koje su davali vladar i njegov dvor, te nam, u razmatranju pitanja orga-nizacije bosanske države, u nedostatku drugih, bližih podataka, mogu korisno poslužiti kao analogija i oni podaci koji se odnose na pojedine vlasteoske domene ili „države". U stvari, slika državnog života ne bi bila potpuna kada ne bismo uzeli u obzir preplitanja u funkcionisanju državnog i vlasteoskog mehanizma vlasti. Paralelno postojanje dvojake vlasti dominiralo je državnim životom kao suprotnost između vladarskih i vlasteoskih prerogativa i kao odgovarajući izraz još nerazvijene novčane privrede, a u isto vrijeme i kao usporavajuća kočnica normalnog razvitka kako ekonomskih, tako i državno-političkih elemenata društva.

Vladimir Ćorović na jednom mjestu ističe da je bosanska država nastala ne kao nacionalna, nego kao čisto geografska tvorevina, te da su u njenom teritorijal-nom razvoju do kraja vladala državna središta, koja se nisu pomjerala iz središnje

15

Page 13: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Bosne. „To je — kaže dalje ovaj autor ■— činilo specifičnost i snagu te naše oblasti kroz ćelu njenu prošlost; čak i u vremena, kad je država očajno patila od sepa-ratističkih težnja njenih pojedinih feudalnih gospodara, nju je spašavalo, uglavnom, prvenstveno to što je tradicija državnih središta u narodu vezala mase za izvesna shvatanja, koja se nisu dala lako izmeniti

1." Ovakav zaključak — izgleda nam —

više je proizvod knjiškog rezonovanja nego trezvenog posmatranja istorijskih doga-đaja i činjenica. Jer, nigdje se nije sačuvala „tradicija državnih središta" koja bi „vezala mase za izvesna shvatanja", a još manje „tradicija državnih središta" koja bi davala „snagu toj našoj oblasti". Pojam državnog središta podudarao se, geo-grafski, uglavnom sa područjem feudalne domene Kotromanića (koje se u turskom defteru iz 1468/9. g. naziva „Kraljevom zemljom"

2). Ovo područje bilo je okru-

ženo ne manje značajnim domenama feudalnih dinasta koji nisu išli na ruku ma kakvom snaženju državnih središta.

II

U jednoj povelji bana Stjepana II Kotromanića, koja je izdata oko 1325 g., kaže se da je ovaj bosanski vladar u to doba držao pod svojom vlašću zemlju koja se prostirala „od Save do mora, od Cetine do Drine"

1*. Iako ovim podatkom nisu

ni približno precizirane granice srednjovjekovne bosanske države, ipak je njima uglavnom obilježen prostor na kojem se odvijao proces njenog formiranja i konač-nog stabilizovanja.

Geografske osobine ovog prostora davale su u nekoj mjeri prirodnu osnovu za djelovanje onih, već pomenutih, faktora koji su zaustavljali izgradnju čvršće povezane cjeline feudalne države. Najveći dio zemlje ispresijecan je planinskim grebenima koji se pružaju u raznim pravcima i zatvaraju, odvajajući jedne od drugih, veće ili manje površine koje, najčešće, povezuju uski klanci ili strmi pla-ninski prevoji.

Već je piscu Dukljanskog ljetopisa izgledalo da bi se mediteransko-podunavsko riječno razvode moglo uzeti kao prirodna granica između dva velika teritorijalno--politička područja tobožnjeg kraljevstva Slovena

2*

1. Tim razvođem stvarno se,

kao prirodna barijera, proteže dug vijenac visokih, teško prohodnih planina u izlom-ljenoj liniji koji povezuje grebene Maglica (najviši vrh 2396 m nadmorske visine), Zelengore (2015 m), Lelije (2032 m), Treskavice (2088 m), Bjelašnice (2067 m), Čvrsnice (2228 m) i Dinare (1913 m). No, nije samo razvode između dva riječna sliva obilježeno linijom ovih grebena; njome se proteže i visinska prepreka koja je otežavala terenske, a potom i sve druge veze matičnog područja stare bosanske države sa Humskom zemljom i, dalje, sa Jadranskim primorjem i njegovim gra-dovima.

1 BJI. TiopoBiih, TepuuiopujajiHu pa3soj 6ocaucKe dpotcaee y cpedneM eujeKy. Fnac CAHy. CLXVII. Beorpa« 1935, str. 20-21.

2 O području „Kraljeve zemlje" vidi dr H. Šabanović, Bosanski pašaluk, Djela Naučnog društva Bosne i Hercegovine, knj. XIV, Sarajevo 1959. str. 119 (i passim).

la Thalloczv, L., Untersuchungen iiber den Ursprung đes bosnischenBanates.'Wissemchax£ličhe Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovrina XI, Wien 1909. str. 243 (= Glasnik Zemaljskog muzeja, XVIII, Sarajevo 1906).

2a O. IIlHiiiHh, Jleiuouiic uoua JljKibanuna, IIoceSHa H3flaH>a CAHy, LXVII, EeorpaA— 3arpe6 1928, str. 305-306.

[V. Mošin, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950; A. MHJvniKOBHh, Jbew.ou.uc uoua JJyK/baHima, THTorpafl 1967.]

16

Page 14: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Teritorija srednjovjekovne Humske zemlje (koja se uglavnom podudara sa područjem kasnije Hercegovine) povezana je dolinama Neretve i njenih pritoka u geografski cjelovit prostor, koji se od sjevera i sjeveroistoka postepeno spušta ka jugu i jugozapadu i u predjelu Neretvinog ušća široko se otvara prema moru. U gornjem i srednjem toku Neretva se probija uskim klancima između planina koje su u nižim predjelima obrasle šumom, dok se iznad šumskog pojasa prostiru pašnjaci, oduvijek pogodni za planinsko stočarenje. Lukom ovih planina obuhva-ćen je krševit, vegetacijom oskudan teren u kojem se poput oaza ističu plodna kraška polja različite nadmorske visine. Dolina Neretve proširuje se, od Mostara naniže, u prostranu i plodnu nizinu kroz koju prodiru u unutrašnjost uticaji medi-teranskog podneblja.

Matično područje srednjovjekovne bosanske države, odvojeno od Humske zemlje pomenutim razvođem, obuhvata, uglavnom, slivove gornjih tokova Bosne i Vrbasa i lijevih pritoka gornje Drine. Teren je na ovoj strani izrazito gorovit, ispresijecan planinama između kojih se nalaze doline i polja ili blago uzdignuti brežuljci. Čitavo područje obiluje vodama, obradivim površinama, šumama i pla-ninskim pašnjacima, a u središnjem dijelu, oko gornjeg toka Bosne i njenih pritoka, bogato je i rudama.

Zapadno od sliva Vrbasa teren se mijenja i prema planini Dinari sve više poprima izgled kršovitog, vegetacijom i vodom oskudnog tla. Pogodni su uslovi za zemljoradnju, još više za stočarstvo, u visokim i prostranim kraškim poljima koja se uzdužnom osovinom pružaju paralelno sa dugim grebenom Dinare od sjevero-zapada prema jugoistoku. Čitav ovaj predio Dinarom je toliko zatvoren prema srednjoj Dalmaciji i zadarskoj obali da s te strane ne dopiru ovamo nikakvi uticaji mediteranske klime, a terenski je, kako sa Primorjem tako i sa Povrbasjem, pove-zan samo visokim planinskim prevojima. U dugom zimskom periodu gotovo je sasvim odsječen od saobraćaja s jedne i s druge strane.

Niz tokove glavnih rijeka teren se spušta u blažim padinama i postepeno pre-lazi u prostranu nizinu koja se čitavom dužinom otvara prema Savi i prekosavskim ravnicama. Na ovoj strani, dolinama rijeka usmjereni su prirodni putevi prema sje-vernoj granici. U poprečnom smjeru, u pravcu istok-zapad, planinski vijenci, koji se pružaju uglavnom paralelno sa tokovima glavnih rijeka, otežavaju održavanje sao-braćajnih veza između pojedinih terenskih cjelina koje predstavljaju dolinske nizine i k njima nagnuta pobrđa. Ovaj dio zemlje ima dosta prirodno korisnih površina sa povoljnim uslovima za naseljavanje i privređivanje.

Čitav prostor srednjovjekovne bosanske države izdijeljen je reljefom svoga tla na veće ili manje površine koje, svaka za sebe, predstavljaju međusobno slabo povezane geografske cjeline koje su, u srednjovjekovnim uslovima, mogle da zado-volje jednostavne potrebe života iz izvora vlastitog tla, pa je i ova regionalna autar-hičnost mogla da doprinosi utvrđivanju osjećaja privrženosti stanovništva više svo-joj regiji nego državi.

Često je isticana prirodno-geografska izolovanost bosanske zemlje što je, u prošlosti, imalo za posljedicu da je Bosna kasnila u privlačenju stranog interesovanja za svoje prilike i da se sporije otvarala uticajima spoljnjeg svijeta, sporije ih primala i ugrađivala a svoj vlastiti život. Ovo, više od svega, potvrđuje činjenica da se Bosna, od svih zemalja koje su naselili Južni Sloveni, u istorijskim izvorima posljednja spominje. Konstantin Porfirogenit, koji sredinom X stoljeća daje dosta obavje-štenja o drugim zemljama Srba i Hrvata, o Bosni ne zna gotovo ništa drugo do

17

Page 15: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

njena imena za koje iz njegovog spisa prvi put doznajemo3. Njegovi izvještači iz

primorskih gradova znali su nešto više da kažu o Zahumlju, Trebinju i drugim oblastima okrenutim i otvorenim prema jadranskoj obali ili smještenim na važ-nim komunikacijama; međutim, kao da su im bili teško dostupni izvori informacija o dubljoj unutrašnjosti na ovoj strani pa su i podatke o bosanskoj zemlji mogli da saopšte u svega nekoliko riječi. I kasnije su vijesti o Bosni oskudne i nesigurne i tek od kraja XII stoljeća nailazimo na češće i pouzdanije podatke o zemlji i zbi-vanjima u njoj.

III

Srednjovjekovna bosanska država za čitavo vrijeme svoga trajanja nije, izgleda, privlačila pažnju onih njenih ljudi koji bi, srazmjerno svom iskustvu, znanju i obrazovanju, mogli da zapaze, ocijene i zabilježe njima savremene događaje ili da, na srednjovjekovni način, opišu život i djelo pojedinih glavnih aktera bosanske istorije onog vremena. Poznato je, naime, da je, inače, u srednjovjekovnoj Bosni bio dosta razvijen interes za pismeno izražavanje, što se najbolje vidi iz činjenice da su na njenom tlu, radom domaćih ljudi, nastali relativno brojni pisani spome-nici; poznato je i to da su rukopisi, mahom crkvenog sadržaja, nailazili na dobar prijem na dvorovima velmoža te bi se očekivalo da je i s ove strane moglo biti podsticaja i podrške i za šira književna zanimanja; a zna se, takode, da je u posljed-njim decenijama bosanske države na kraljevskom dvoru bilo sposobnih i dovoljno obrazovanih ljudi koji su vješto sastavljali diplomatske poslanice i u njima poka-zivali dobro poznavanje savremenih prilika i događaja i dosta razboritosti u sagle-danju i ocjeni savremenih, istorijski značajnih, zbivanja u vezi sa situacijom svoje vlastite zemlje. No, nijedan od njih nije se zadržao na tome da zabilježi događaje svoga vremena, a kamoli da zabilježeno uobliči u neku vrstu narativnog teksta. U nizu srednjovjekovnih analista, biografa ili putopisaca Bosna nema nijednog svog predstavnika i tako nije ostalo iz ove književne vrste ništa što bi, poslije mnogo stoljeća, sačuvalo tragove neposrednog opažanja. Vrlo mutnog porijekla je Lukare-vićev spomen nekih bosanskih anala i hronika, kao i spomen njihovih autora Milica Velimislića, tobožnjeg bosanskog hroničara, i Manojla Grka, koji je, tobože, na-pisao nekakvu hronologiju vojvode Hrvoja Vukčića

4. Ni na rukopisima crkvenog

sadržaja bosansko-humskog porijekla nema nijednog zapisa o savremenim doga-đajima ■— kao da su prepisivači ovih tekstova bili potpuno ravnodušni prema zbi-vanjima oko njih. Jedan p ozni podatak k ao da upućuje na to da su u franjevačkim manastirima od davnina vođeni ljetopisi

5. No, ukoliko je u srednjem vijeku i bilo

ovakvih ljetopisa, teško bismo mogli pretpostaviti da su u njima bilježeni i drugi događaji osim onih koji su se neposredno ticali manastirskih problema. Kod fra-

3 Constantine Porphyrogenitus, De administranđo imperio, Ed. Gy. Moravcsik (sa eng-leskim prevodom R. J. H. Jenkinsa). Budapest 1949, str. 160 (cap. 32 —151).

[E. <t>epjaHTjHh, Bu3amuujcKU U3sopu 3a uciuopujy napoda Jyiocjiaeuje, II, Eeorpafl 1959.] * Giacomo P. Luccari, Copioso Ristretto de gli annali di Rausa, Venetia 1605, str. 10, 17,

25 — B. <t>. IIlHiiiHh, Jleionac .. ., str. 22-23. [M. Op6HH, Kpajbeeciueo C/ioeeua, Beorpan 1968, 425—426.] 5 U ljetopisu Kreševskog manastira zabilježeno je pod god. 1765. da je te godine veliki

požar uništio mnogo manastirskih stvari od vrijednosti koje su skupljene „kroz četiri stoljeća otkako je manastir osnovan" pa, među ostalim, i manastirski ljetopisi (protocolla conventus) — J. Jelenić, Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIX, Sara-jevo 1917, str. 12.

18

Page 16: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

njevačkih ljetopisaca novijeg vremena nigdje, naime, ne nailazimo na tragove koji bi nas upućivali na neke srednjovjekovne prethodnike kao izvore za poznavanje javnih prilika i događaja onog vremena. Noviji ljetopisi franjevačkih manastira, koji se pojavljuju tek od druge polovine sedamnaestog stoljeća u Fojnici, kasnije u Kreševu i Sutjesci, ograničavaju se, uglavnom, na uži, aktuelni interes franje-vačkog reda u Bosni i Hercegovini; a ukoliko se njihovi skriptori osvrću i na raniju prošlost zemlje, čine to sasvim površno otkrivajući začudo malo znanja i malo inte-resovanja za događaje koji nisu u bilo kakvoj vezi sa prošlošću crkve i manastira. Čak i fra Nikola Lašvanin, jedan od najobrazovanijih od njih, sve što je u svojoj Kronici znao da napiše o srednjovjekovnoj Bosni preuzeo je, najčešće doslovno, iz Vitezovićeve Kronike ne pokazujući nimalo smisla za kritiku provjeravanja pre-uzetih podataka

6.

Ljetopisi pravoslavnih manastira Bosne i Hercegovine čuvali su tradiciju sred-njovjekovne srpske ljetopisne književnosti koja počinje već u četrnaestom stoljeću. Stari uzori prihvatani su u kasnijim stoljećima i nastavljani u vidu prepisa, izvoda, rjeđe u vidu slobodnih prerada. Koliko njihovi podaci mogu biti od koristi za poznavanje aktuelnih događaja iz vremena kada su pisani, toliko su danas, može se reći, suvišni kad se radi o srednjovjekovnim zbivanjima. Ljetopisi pravoslavnih manastira, kao, uostalom, i franjevački pokazuju samo koliko je oskudno bilo znanje i interesovanje njihovih skriptora o srednjovjekovnoj bosanskoj državi i zbivanjima u njoj

7.

Godine 1765. objavljena je u Veneciji na latinskom jeziku knjiga bosanskog franjevca Filipa Lastrića iz Očevije, u kojoj autor, na osnovu dostupnih izvora, raspravlja o prošlosti svoga reda na području Bosne i Hercegovine i o njegovim istorijskim pravima u susjednim zemljama

8. Ovo je prvo domaće djelo u kojem

se, u tematski ograničenom opsegu, razmatraju i opšte prilike zemlje u srednjem vijeku i u slijedećim stoljećima. Po načinu obrade predmeta, ovo se djelo pribli-žava metodu naučne istoriografije iako je, naravno, jako ograničeno opštim pri-likama u kojima je rađeno. Sam Lastrić, u predgovoru drugom izdanju svoje knjige, žali se što je u radu bio ograničen koliko skučenim prilikama vremena toliko i oskud-nošću izvornih spomenika, naročito u pogledu starijeg doba. Imao je na raspola-ganju samo V knjiga Wadingovih Anala

9, dok su mu, kako kaže, nedostajale

sve ostale. Pored drugih nekih pisaca iskoristio je Orbinija 10

, Farlatija11

i neke hronologije franjevačkog reda od raznih italijanskih autora s kojima se, na mjestima, upušta u naučnu polemiku o pitanju starine i teritorijalne nadležnosti franjevačkog reda bosanske provincije.

Na obimnijoj građi zasnovao je svoj kraći rad o bosanskoj prošlosti fra Ivan Jukić u kojem se srazmjerno dobar dio odnosi na srednji vijek. Objavio ga je

6 Ljetopis franjevačkih manastira objavio je J. Jelenić u Glasniku Zemaljskog muzeja, knj. XXVI (1914), XXVII-1 (1915), XXIX-1 (1917), XXX (1918), XXXV-1 (1923), XXXVI-1 (1924), XXXVII (1925), XXXVIII (1926), XXXIX-2 (1927).

7 Biiflll Jb. CTOJaHOBHh, Ctaapu cpiiCKU podocAoeu u .leiucuucu, Beorpafl—KapjiOBqii 1927; B. "RopoBiih, Xuciuopuja Bočne, Eeorpafl 1940, str. 11.

8 Filip Lastrić, ,,ab Occhievia; Epitome Vetustatum Bosnensis Provinciae Seu Brevissimum Compendium Historico-Chronologicum", Venetiis 1765 (Drugo dopunjeno izdanje Anconae 1776).

[Filip Lastrić, Pregled starina bosanske provincije, Sarajevo 1977.] 9 L. Wading, Annales Minorum, I—VIII. 1625—1654. 10 M. Orbini, II Regno đe gli Slavi, hoggi corrottamente detti Schiavoni, Pesaro 1601.

[M. Op6HH, Kpajbeecuieo Cjtoeena, Beorpa« 1968.] 11 D. Farlati (-Colleti), Illyricum sacrum, I—VIII, Venetiis 1751—1819.

19

Page 17: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

1851. g. pod imenom Slavoljub Bošnjak i pod naslovom „Zemljopis i poviestnica Bosne".

12 Pored starijih djela koja, uzgredno, govore i o srednjovjekovnoj Bosni,

Jukić je prvi od naših autora iskoristio autentične domaće isprave koje je iz Dubro-vačkog arhiva ispisao Đorđe Nikolajević, a 1840. god. pod svojim imenom objavio Pavle Karano-Tvrtković

13. O prvim stoljećima prošlosti Bosne Jukić je, kao i

drugi pisci prije njega, imao vrlo mutne pojmove. Taj dio njegove „Poviestnice" sačinjen je prema kazivanju Orbinija, Lukarevića, Pejačevića

14 i drugih autora,

koji su svoje znanje o ovom periodu bosanske istorije izgrađivali na nesigurnoj tradiciji ili na vlastitim konstrukcijama. Za kasnije doba, po prilici od kraja XII stoljeća i nadalje, koristio se, pored pomenutih, i drugim pouzdanijim izvorima koje je nalazio u djelima Ivana Lučića

15, Farlatia i, osobito, u pomenutoj zbirci

Karano Tvrtkovića (odnosno D. Nikolajevića). Poznavao je i djelomično iskori-stio i druge autore, među ostalim Du Cangea

1' i Jovana Rajića.

17 [Tekst A. Babica se

ovdje prekida18

.]

11 Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka, u Zagrebu 1851. 13 „C pii cK U cuoMeH UU U .. ."

CaSpaioi Tpy,zjOM IlaBJia KapaHo-TBpiKOBHha ... Hacr npBa, Beorpas 1840. O istoriji ove

zbirke v. C. CiaHOJeBHh, Hctuopuja cpucKoi napoda y cpedneM eexy, Beorpa« 1937,

crp. 313-323. 14 F. Pejacsevich, Historia Serviae seu colloquia XIII de statu regni et religionis Serviae,

ab exordio ad finem sive a saeculo VII ad XV, Colocae (Kaloča) 1797. 16 Joannes Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae Ubri sex, Amstelodami (Amsterdam) 1666. [M. Kurelac, Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lučiću i njegovu djelu, Zbornik Historijskog

Instituta JAZU, 6, 1969, 169—180.] 14 Ch. Du Cange: Historia Byzantina duplici commentario illustrata, Pariš 1680. 17 JoBaH Pajah, HcmopuH pamuxb cna«eucKuxb uapodoeb uaunane Eomapb, Xopaamoet u

CepSoet, I-IV, Be« 1794-95. , [J. Pajiih, KpamKa Cp5mu, Pactiu, EOCHU U POMU Kpa/ieecmeb ucmopun, 1793.] 18 [Pregled istoriografije o srednjovjekovnoj bosanskoj državi: C. 'B.HpKOBHh, Hctuopuja

cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaae, Beorpafl 1964, 13—25. Za literaturu poslije 1964. upor.: Historiographie yougoslave 1955—1965, Beograd 1965,

pp. 103—112; The Historiography of Yugoslavia 1965—1975, Belgrade 1975, pp. 95—100; Histo-rische Biicherkunde Sudosteuropa, Bd. I, Mittelalter, Teil 2, Miinchen 1980, ss.1421—1454; Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945—1982), Sarajevo, 11. i 12. II 1982, Posebna izdanja ANUBiH, knj. LXV, Odjeljenje društvenih nauka, knj., 12, Sarajevo 1983, 31—36 (D. Kovačević-Kojić). Za problematiku o crkvi bosanskoj: J. Šidak, Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb 1975, str. 400.]

20

Page 18: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ANTO BABIĆ

DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

Page 19: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

I. ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO ............................................................ 27—35 II. VLASI ......................................................................................................................... 37--*7

III. GRADSKO STANOVNIŠTVO ................................................................................. 49—68

IV. ROBLJE ....................................................................................................................... 69—78

V. VLASTELA .................................................................................................................... 79—82

SUMMARY .......................................................................................................................... 83

Page 20: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Kao u svim srednjovjekovnim državama, i u Bosni je struktura društva pro-izišla kao rezultat dužeg procesa u kojem su slobodni ljudi padali u stanje zavis-nosti, a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga, prirodom data, sred-stva proizvodnje postepeno prelazila u ruke na bilo koji način povlaštenih ljudi, koji su, onda, raznim sredstvima, pa i sredstvima prinude, potčinjavali i držali u položaju potčinjenosti ostale slojeve stanovništva. O tome, kako se ovaj proces od samog početka razvijao u Bosni, ne postoje nikakvi konkretni podaci. Naporedo sa prvim vijestima o ranim počecima državnog života, javljaju se i prvi osamljeni nagovještaji o klasno podijeljenom društvu na ovom području. Kasnije, u XIV i XV stoljeću, kada je dostignuta konačna organizacija države, pojavljuju se ovdje čvrsto izgrađeni feudalni odnosi sa oštro podijeljenim društvenim klasama, koje obuhvataju, na jednoj strani, potčinjeno stanovništvo, u stvari, narod, i, na drugoj strani, povlaštenu vlastelu.

1. U dosta obilnoj izvornoj gradi o bosanskoj srednjovjekovnoj državi vrlo rijetko ćemo naići na poneki oskudan podatak o njenom narodu — o stanovništvu van povlaštenog vlasteoskog kruga. Darovne povelje bosanskih vladara ne sadrže ni približno onako opširne dispozicije kao, na primjer, manastirske povelje srpskih vladara. Dok se, naime, u ovima sasvim određeno govori o raznim kategorijama vanfeudalnog stanovništva, o njegovim dužnostima i pravima, o njegovom položaju u društvu i državi, bosanske povelje ne sadrže ništa slično; u njima nema nikakvih odredaba kojima bi bila postavljena granica između prava i dužnosti jedne klase naprama drugoj. Pravni položaj potčinjenog stanovništva u feudalnom društvu srednjovjekovne Bosne bio je zasnovan isključivo na običajima te je, možda, u većoj mjeri zavisio o volji vladajućeg sloja nego što je bio slučaj sa potčinjenim stanov-ništvom u drugim zemljama ovog vremena.

U potčinjeno stanovništvo spadale su razne kategorije zavisnih ljudi, koje su se međusobno odvajale više po vrsti zanimanja nego po društvenom položaju. Daleko najbrojniju kategoriju sačinjavaju, dakako, seljaci-zemljoradnici, zatim sto-čari, stanovnici gradskih naselja, i na kraju, neslobodni ljudi ili robovi.

25

Page 21: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

/. ZEMLJORADNIČKO STANOVNIŠTVO

Ne možemo na izvornoj građi pratiti proces pretvaranja slobodnih seljaka--baštinika u zavisne ljude sa potčinjenom baštinom svojinom na zemlju jer odgo-varajućih podataka za područje Bosne u izvornoj građi nema. Ne možemo s punom sigurnošću utvrditi ni to da li se u uslovima feudalnog društvenog poretka mogao održati izvjestan broj slobodnih seljaka-baštinika jer u izvorima nema potvrde ovakvog statusa seoskog stanovništva. Ako je i bio poneki slučaj postojanja slobodnog seljačkog posjeda, on je, svakako, predstavljao izuzetak od opšteg pravila po kojem su seljaci — obradivači zemlje bili u feudalnoj zavisnosti sa obavezom davanja rente neposrednom gospodaru zemlje.

1

U izvorima zavisni seljaci uvijek se spominju pod opštim nazivom „ljudi".8

Selište (sessio) koje pripada porodici zavisnog seljaka i koje ta porodica obrađuje naziva se „kuća".

3 Često se u darovnim poveljama navode samo sela sa više kuća

ili selišta.

Nedovoljno smo obaviješteni o iznosu feudalne rente i drugih davanja i oba-veza zavisnih seljaka ili kmetova, pa i one, inače vrlo oskudne, vijesti s kojima raspolažemo odnose se mahom na područja koja su bila u bližim teritorijalnim vezama sa Dubrovnikom i s vremenom došla u posjed dubrovačke države. R. Grujić ukazao je na činjenicu da se ustanova kmetstva, kao oblik proizvodnih odnosa

1 U brojnim podacima dubrovačke građe pok. akademik Mihailo Dinić nije mogao da nađe potvrdu o postojanju samostalnih seljaka na području Humske zemlje i došao je do zak ljučka da u zemljama dubrovačkog zaleđa „slobodno seljaštvo", u stvari, ne postoji kao neka izdvo jena društvena kategorija. Svi slobodni ljudi ubrajaju se u vlastelu. To su oni koji posebno u našoj oblasti ističu u natpisima da su „na svojoj zemlji na plemenitoj" (M. ^Hiinh, XyMCKo-wpe6im- CKa ejiaciuejia, Beorpafl 1967, str. 100).

2 Godine 1422, 11. juna, Dubrovčani pišu Radoslavu Glaviću, županu vojvode Radoslava Pavlovića: „— pa3yMJecMO mro Haiw raicacre 3a jbyde Haiue KOJH cy cnjanii Ha 3ei«jbax BojeBOfle PaflocaBa y KoHaBJiax H TaKorje 3a A,ydu BoeBo/je Pa^ocana KOH cy cnjaun Ha Harnoj seimiH . . ."

JI>. CTojaHOBHh, Ciuape cpucne uoeejbe u uucMa I, 2, Eeorpafl — Cp. KapjioBijH 1934, str. 3. Inače, izraz „čovjek", „ljudi" („homo", „homines") upotrebljava se kao oznaka svakog

zavisnog lica bez obzira na stalešku pripadnost ili, pak, lica kojem je povjerena neka misija za račun mandatora ili, uopće, podanika. Izraz „kmet", u značenju zavisnog, potčinjenog seljaka, kasnijeg je postanja.

[C. T\npKOBHh, Mciuopuja cpediboseKoeue SacaucKe dpncaee, Beorpaa 1964, 190—191.] 3 Vojvoda Sandalj Hranić obavezuje se godine 1419. da će vlastelinu Aleksi (Paštroviću),

pošto ovaj izvrši „onu pravu službu", zapisati ,,za plemenito" ,,130 kuć' ljudi", što znači toliki broj selišta zajedno sa isto tolikim brojem seljačkih porodica. JB. CTojaiiOBHh, Ciuape cpucne uosejte u uucjua (uciuo, I, 1. Eeorpafl—Cp. KapjiOBUii 1929, str. 303).

[P. MHxaibnHh, Ce/iuuiiua, 36opmiK <t>HJiO3O(bcKor cjpaKVJiTeTa, IX-1, Eeorpafl 1967, 173-224.]

27

Page 22: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

u agrarnoj proizvodnji pojavljuje na dubrovačkom tlu tek u prvoj polovini XIV vijeka poslije preuzimanja Stona i Pelješca i kasnije, kada su Dubrovčani došli u posjed Slanskog primorja (1399) i Konavala (1419, 1426) — teritorija koje su do tih godina bile u sastavu bosanske države i kroz to vrijeme, u pogledu agrarnih odnosa, bile organizovane na način kakav je bio određen ustaljenim običajima u ovim dijelovima zemlje. Tek poslije preuzimanja Stona i Pelješca, zatim Slanskog primorja i Konavala, Dubrovčani su se upoznali sa oblicima agrarnih odnosa u ovim oblastima i tek od tada u njihovim zakonskim odredbama i agrarnim ugovorima nailazimo na podatke ,,o pravom i potpunom kmetstvu", kako, s razlogom, ističe Grujić.

4

Iz ovih dubrovačkih izvora može se ponešto zaključiti i o tome kakve su bile obaveze feudalno zavisnih seljaka u Slanskom primorju i u Konavlima u vrijeme kada su ove teritorije bile u sastavu bosanske države; a takve obaveze bile su, vrlo vjerovatno, uobičajene i u susjednim oblastima, u Trebinju i Humskoj zemlji, gdje su prirodni uslovi poljoprivrede približno jednaki onima u Slanskom pri-morju i u Konavlima. Agrarni ugovori, sklopljeni u tim krajevima za vrijeme du-brovačke vlasti nad njima, održavali su, u pogledu kmetskih obaveza, približno običaje koji su vladali u susjednim oblastima s onu stranu dubrovačke granice.

4*

U jednom pismu, koje je 11. juna 1422. dubrovačka vlada uputila službenicima vojvode Radosava Pavlovića u graničnom području, govori se o „našim ljudima koji su sijali na zemljama vojvode Radoslava u Konavlima" i o „ljudima vojvode Radoslava koji su sijali na našoj zemlji"; i, dalje, kaže se u tom pismu da je „dos-tojno da daju naši što je pravo koji budu sijali na vojvodinoj zemlji i, takođe, voj-vodini ljudi koji budu sijali na našoj zemlji".

4" Smisao ovih riječi kao da ukazuje

na to da su davanja „što je pravo", to jest što je bilo uobičajeno, bila barem pri-bližno ujednačena na vlastelinstvima, s jedne, i, s druge strane, bosansko dubro-vačke granice. Iako se u ovom slučaju možda i ne radi o kmetskim odnosima u pravnom smi?lu, nego vjerovatno o vremenski ograničenom zakupu, ipak se u njemu nazire smisao načelne ujednačenosti seljačkih obaveza prema gospo-daru zemlje koja se mogla primijeniti i na druge, kmetske i kmetstvu slične agrarne odnose.

Ne znamo koliko su Dubrovčani, utvrđujući obaveze seljaka na vlastelinstvima u Konavlima, sankcionisali stanje kakvo su zatekli, preuzimajući ovu oblast od bosanskih velmoža, Sandalja Hranića (1419) i Radoslava Pavlovića (1426), a koliko su, pak, zatečeno stanje modificirali u skladu sa opštim interesima i potrebama republike. Poznato je samo da su, pod dubrovačkom vlašću na konavljanskim vla-stelinstvima, davanja seljaka na ime rente iznosila od jedne polovine do jedne šestine prinosa sa zemlje — zavisno o vrsti kulture, o bonitetu tla, o obimu rabote, o obavezama gospodara posjeda prema kmetu u pogledu inventara i drugih ula-ganja u proizvodnju. Najčešće se od oranica na ime rente davala jedna četvrtina.

5

4 P. Fpyjnh, KoHaejiu Hod paznum iocuodapiuna od XII do XV eexa, CnoMeHHK CKA, LXVI, Eeorpaa 1926, str. 74—751 D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubro vačke Republike od XIII do XV stoljeća, Zagreb 1955, str. 243, 239.

4* [C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpedrboeeKoeue 6ocaucKe dpjicaee, 186—192; M. BjiarojeBHh, 3eM.bopaČH,a y cpednoeeKoenoj CpSuju, Beorpafl 1973; Z. Šundrica, Stonski rat u XIV stoljeću, Pelješki Zbornik, II, 1980, 115—140.]

<a Iloee/be u uucjua, I, 2, cip. 3. 5 P. rpyjHh, KoHaeMi, 80; K. Jape^eK, Hciuopuja Cpda, II (2), Beorpaa 1952; str. 99;

vidi i nap. 20. D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi, str. 244, 323, nap. 1071. [C. 'fiiipKOBHh, „'-leiuepuiuHa", 36opmiK 4>Hjio3O(J)CKor (j)aKyjrreTa, VII-1, Eeorpafl

1963, 273-276.]

28

Page 23: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Iz činjenice da je dubrovačka vlada izričito zabranjivala da se i od oranica uzima polovina prinosa, R. Grujić je s razlogom izvodio zaključak da je „vrlo vjerovatno pod trebinjskim i zahumskim gospodarima u Konavlima" — dok je, dakle, ova oblast još bila u sklopu bosanske države — „vladao običaj, koji su pojedini gospo-dari pokušavali i pod dubrovačkom vlašću da produže — da se, naime, i oranice daju na polovicu". U potvrdu ove pretpostavke naveo je jedan podatak iz dubro-vačke arhivske građe (Liber de maleficiis, 23. II 1419) gdje je zabilježeno da je jedan dubrovački vlastelin svoj posjed u Konavlima, koji je 1417. g. dobio od bo sanskog velmože, vojvode Petra Pavlovića, dao jednoj težačkoj porodici da ga obra-duje „napola" (ad polovicam). Gospodar posjeda držao je ovdje na ispaši konje i stoku, što nesumnjivo ukazuje na to da je zemlja data „napola" bila oranica i livada, a ne vinograd ili voćnjak

6.

U dubrovačkom notarijatu 25. IX 1480. naknadno je registrovan jedan doku-menat iz kojeg se vidi da je herceg Stjepan Vukčić Kosaca u svoje vrijeme dao neku zemlju, zvanu Prtuša, koja se nalazila na dubrovačkom državnom teritoriju, Rad-milu Žargoviću i Živanu, po svoj prilici sinu Radmilovu, pod istim uslovima ,,Ka-kono i druzjem tko te i zemlje teže na poli, nim i nih ostankom."

7 Renta je, dakle,

u ovom, kao i u drugim slučajevima („kakono i druzjem") iznosila polovinu pri-nosa sa zemlje. Feudalni gospodar dao je pomenutu zemlju na obrađivanje Žargo-vićima ,,i nih ostankom", to jest sa pravom nasljedstva ili, drugim riječima, s pravom potčinjene baštinske svojine nad datim selištem. Ne znamo čime je, u ovom slučaju, bila određena visina rente i drugih uslova držanja i obrađivanja vlasteoske zemlje: Da li su se, naime, na spomenutom vlastelinstvu gajili vinogradi i renta u visini polovine bila određena prema dubrovačkoj praksi

8, ili je i ovdje

primijenjen običaj koji je bio rasprostranjen u Hercegovoj zemlji da se od ukupnog prinosa uzima polovina bez obzira na vrstu kulture?

81

Na području koje je kroz duže vrijeme bilo u sklopu bosanske države i kasnije prešlo u posjed Dubrovačke Republike nije bila isključena ni renta u iznosu jedne trećine prinosa bez obzira na vrstu kulture, što kao da potvrđuje jedan kasniji podatak: Herceg Vlatko Kosaca, jedan od sinova i nasljednika hercega Stjepana, potvrdio je 5. oktobra 1478. g. da je od dubrovačke općine primio dohodak „od bašti na što imamo u Konavlah od ljetine žitne i vine za naš treti dio 26 perpera i 6 dinara za godište više pisano."

9 Iz ovog jednog primjera, da je trećina prinosa

bila isplaćena u novcu, ne treba izvoditi zaključak da je tada, potkraj srednjeg vijeka, novčana renta potiskivala naturalnu, iako ni to nikako nije bilo isključeno. U navedenom slučaju radilo se o zemljišnom posjedu jednog vlastelina na tlu druge države koja je na sebe preuzela obavezu da trećinu ljetine isplati u odgo varajućoj novčanoj vrijednosti jer je to, valjda, u tadanjim prilikama, kada se „država" Kosaca nalazila u punom rasulu, najbolje odgovaralo jednoj i drugoj strani. Dubro-vačka općina lako je mogla ovaj izdatak u nekom obliku naplatiti od seljaka obra-

6 P. rpyJHh, Kouaejiu, str. 80; nap. 144; K. Jnpe^eK, Hciuopuja CpSa, II, str. 53, nap. 109; 398.

7 Ć. Truhelka, Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni, GZM, XVII, Sarajevo 1915, str. 115.

Spomenuta zemlja „Prtuša" nalazi se na otoku Šipanu. Za ovaj i druge podatke koji se odnose na sam dokumenat zahvaljujem drugu Zdravku Šundrici, naučnom saradniku Dubro-vačkog arhiva.

8 D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi, str. 77 i dalje. 8& [N. Filipović, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Godišnjak

ANUBiH, VII, Sarajevo 1970, 154.] 9 Iloeejbe u Uucjna, I, 2, cip. 194.

29

Page 24: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

đivača hercegova vlastelinstva u Konavlima. Suprotno uobičajenoj dubrovačkoj praksi da se od oranice uzima četvrtina a od vinograda polovina prinosa, ovdje je uzeta jedinstvena renta za obje vrste kultura u iznosu od jedne trećine koliko je, po prilici, uopšte iznosila prosječna vrijednost proizvoda dobivenih od viška rada zavisnog seljaka u korist feudalnog gospodara, bez obzira je li ta vrijednost iskazana u vidu naturalne, radne ili novčane rente

10. U drugom jednom dokumentu (od

3. VIII 1434) vojvoda Radoslav Pavlović potvrđuje da je od dubrovačke općine primio ... BdCh ^c^OAdKh LJJO BH iiioid ,\ltE'1d 8 KondBdd); IU mot^ A||E'10BHX EHMa H ?KHTd H

HHO i|io EH<iw 3d . r. roAHijJd (HHNSTd npkBdd . . .]1 Koliki je iznos rente predstavl jao ovaj

dohodak, ni je rečeno u ovom dokumentu.

Dva navedena primjera pokazuju da su seljaci koji su na području dubrovačkih Konavala obrađivali zemljišne posjede spomenute bosanske vlastele davali rentu od prinosa sa oranica i vinograda. U drugom primjeru, pored osnovne rente u žitu i vinu, navedeno je još i „ino" što se, po svoj prilici, odnosi na ona davanja koja je u vidu „darova" vlastelin redovno primao od svojih seljaka u različitim zgodama. U toku XIV i XV stoljeća zaključeno je na dubrovačkom teritoriju mnogo agrarnih ugovora u kojima se redovno navodi i ova vrsta obaveza seljaka prema vlasnicima zemljišnih posjeda među kojima je bilo i bosanske vlastele

12. „Darovi"

su davani najčešće u raznim proizvodima i prerađevinama od plodova seljačke okućnice sa koje se, inače, nije davala redovna renta

13.

Podaci koje smo naveli u prethodnim redovima, pored sve oskudnosti njihovog sadržaja, ipak omogućuju da dobijemo izvjesnu predstavu o obavezama zavisnih seljaka na vlastelinskoj zemlji u pogledu feudalne rente barem u jednom znatnom dijelu bosanske države. Podaci se odnose na ona područja koja su bila u sklopu bosanske države i zatim prešla u posjed Dubrovačke Republike, ali se, sa velikom vjerovatnošću, mogu primijeniti i na susjedne oblasti koje su do kraja ostale u sastavu bosanske države. Mogli bismo zaključiti da je na čitavom ovom području visina rente krajem XIV i u XV stoljeću varirala prema lokalnim prilikama i uslo-vima i kretala se za žitna polja od jedne polovine do jedne četvrtine, a za vinograde i voćnjake redovno iznosila polovinu prinosa. No nije bila isključena ni jedna trećina kao rentni iznos prosječne vrijednosti ukupnog proizvoda

13*.

Za ostali, veći dio državnog teritorija nedostaju, u pogledu feudalne rente, bilo kakvi podaci; samo na osnovu analogije i upoređenja sa stanjem u drugim zemljama onog vremena možemo pretpostaviti da se i na ovom p odručju osnovna renta kretala u rasponu od jedne četvrtine do jedne polovine i svodila se na pro-

10 Upor.: T. TapaHOBCKH, Hctuopuja cpucnoi upaea y HeManuhKoj dpwcaeu, I, Beorpafl 1931, str. 55 i dalje.

[S. Ćirković—Desanka Kovačević-Kojić, L'economie naturelle et la production marchande aux XIII—XIV siedes dam les regions actuelks de la Yugoslavie, Balcanica XIII—XIV, SANU, Bđgrade 1982—1983, 45—56.]

11 IloseJbe u uucjua, I, 1, str. 632. 12 Kad su Dubrovčani godirie 1399. dobili od bosanskog kralja Slansko primorje i prišli

podjeli zemljišnih posjeda na tom teritoriju svojoj vlasteli, dodijelili su tom prilikom posjede kralju Stjepanu Ostoji, velmožama Hrvoju Vukčiću i Radiću Sankoviću i protovestijaru Zori Bokšiću. (D. Roller, n. dj., str. 232). Isto tako, prilikom podjele zemlje u Konavlima dobili su određene dijelove kralj Tvrtko II i Sandalj Hranić sa braćom i sinovcem Stjepanom, zatim Rados lav Pavlović sa sinom Ivanišem i drugi neki bosanski plemići koji su svojim nastojanjima dopri nijeli da su pregovori Dubrovčana sa Radoslavom o kupovini njegovog dijela Konavala povoljno završeni.

13 D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi, str. 91. i dalje. 131 [Upor. nap. 4 a.]

30

Page 25: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

sječni iznos od jedne trećine vrijednosti ukupnog prinosa14

. Mislim da nećtmo pogriješiti ako pretpostavimo da su na osnovi ovog prosjeka bila približno ujed-načena davanja zavisnih seljaka na čitavom teritoriju bosanske države. Odstupanja od prosjeka ispod ili iznad jedne trećine izravnavala su se drugim davanjima i uslužnostima u korist vlastelina, odnosno olakšicama u korist seljaka.

Pored osnovne rente bile su, bez sumnje, i u srednjovjekovnoj Bosni, kao i drugdje uobičajene i druge dužnosti zavisnih seljaka prema vlastelinu, kao što su, na primjer, dužnosti snabdijevanja vlastelinova dvora drvima, dovoz žita i drugih plodova u dvor ili, radi prodaje, na najbliži trg, davanje dijela prinosa od vlaste-linove stoke i pčelinjaka. Ponekad je u poveljama posebno istaknuto da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno c BOA /HH H C ndiiid,nn u 3 A^E^IH H 3 ASEpaBdrtui u 3 rphiM"kemK

15. Ugarski kralj Matija Korvin (koji je poslije propasti bosanske države

isticao svoje pretenzije na vrhovnu vlast nad Bosnom i Hercegovom zemljom), izdao je, 2. novembra 1465, jednu povelju u kojoj su određenije nabrojana vlaste-linova prava korišćenja prirodnih izvora prihoda na svom feudalnom posjedu. To je povelja kojom kralj daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici „sa ovimi nih' prihodišći i koristmi", među ostalim i c agroBH, r&n, KO^AMU, \uiKd,nn, PHENHU,H, .IUHIMHI H

MHNHUIH16

. U drugim darovnicama ovakva klauzula je izostavljena jer se, valjda, pretpostavlja da se odredba, koju ona sadrži, sama po sebi razumije. Vlastelin, kao, posjednik voda i šuma, nametao je svojim seljacima izvjesne dažbine kao naknadu za korištenje ovih prirodnih dobara. Iako nemamo o tome konkretnih podataka, ipak možemo sa dobrim razlogom pretpostaviti da su i u Bosni, kao i svuda u feudalnom svijetu onog vremena

1', seljaci bili dužni da vlastelinu daju, u naturi

ili u drugom nekom obliku, prinos od žirenja u vlastelinovim šumama i naknadu za mljevenje žita u vlastelinovu mlinu koji je bio podignut na „njegovoj" vodi.

Nemamo nikakvih podataka o drugim obavezama zavisnih seljaka koje su, inače, bile uobičajene u odnosima feudalnog društva svuda, pa tako, sigurno, i u Bosni. Tu su spadale dužnosti zidanja i opravke vlastelinova zamka, držanje straže-na gradu, pravljenje i održavanje puteva i mostova, povremeno ugošćavanje vla-stelina i njegove pratnje, krčenje zapuštenog tla i proširivanje obradivog zemljišta,, kao i druge vrste usluga koje su, sve zajedno, predstavljale velik teret za seljake i znatno uvećavale ukupni iznos feudalne rente.

Pored svih ovih obaveza, koje su proizlazile iz feudalnih proizvodnih odnosa, zavisni seljaci snosili su i druge terete koje im je nametao vlastelin na osnovu svo-jih imunitetnih prava* Činjenica da je vladar, kao predstavnik države, mnoga svoja prava i kompetencije darovnim poveljama prenosio na pojedine feudalce, da se u njihovu korist odricao državnih prihoda koji su se ubirali od stanovništva, da je isključivao svaku nadležnost svojih službenika na području privilegovane vlasteoske

14 Kao što smo vidjeli, u tom rasponu kretala se renta u Konavlima i, po svoj prilici, u. susjednim oblastima Trebinja i Zahumlja. Čista radna renta (ukoliko nije bila kombinovana sa drugim oblicima) iznosila je na manastirskim vlastelinstvima u Srbiji XIV stoljeća dva radna dana u nedjelji, što iznosi tačno jednu trećinu radnih dana u toku godine. T. TapaHOBCKH, Mculopuja cpucKoi upaea, I, 55.

[C. TiHpKOBHh, Hculopuja cpednoseKoene SocaucKe dpMcaee, str. 189.] 15 Mon. Serb. , s tr . 234, 242, 378 . . . 16 Mon. Serb., str. 494. 17 Upor.: R. Kotzschke, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte der Mittelalters, Jena 1924,

230, passim.

31

Page 26: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

„plemenite baštine"18

svakako je znatno otežavala položaj zavisnih seljaka. Jer, pošto su posjedi privilegovane vlastele bili izuzeti iz svake kontrole vladara i države, ostavljene su feudalnim gospodarima znatne mogućnosti zloupotreba prilikom ubi-ranja, imunitetnim pravima obuhvaćenih, dažbina i, osobito, prilikom naplaćivanja globa na osnovu presuda iz nadležnosti samog feudalca. Svi odnosi između zavisnog seljaka i njegovog gospodara bili su zasnovani isključivo na običajima, a u tuma-čenju običaja svakako je veću važnost imala vlastelinova riječ.

Od sredine XIV stoljeća nailazimo na vijesti iz kojih se da zaključiti da su od tada, a vjerovatno i znatno ranije, zavisni seljaci stvarno bili vezani za zemlju svoga got podara i da je nisu mogli napustiti bez njegove privole. Vezanost seljaka za zemlju ustanovljena je indirektno, zabranama, u pojedinim slučajevima, da se na vlastiti posjed ili u ma kakav posao primi odbjegli seljak nekog drugog vlastelina. U povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukoslaviću (oko g. 1353) sadržana je ovakva zabrana u odredbi „da ne može primiti nitko u našem gospostvu Vlatkova čovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka"

19. Zabrana

napuštanja jednog vlastelinstva i bježanja na drugo, kao i zabrana primanja tuđih seljaka primjenjivana je kao opšta mjera u svim feudalnim društvima i srednjovje-kovna Bosna nije u tom pogledu bila nikakav izuzetak. Ovakav položaj zavisnih seljaka najjasnije je definisan propisima koje su Dubrovčani donijeli za Stonski rat (Pelješac), pošto su 1333. g. ovo područje kupili od srpskog kralja i bosanskog bana. Uskoro, naime, poslije preuzimanja novostečenog teritorija, dubrovačko Ve-liko vijeće donijelo je odluku (6. maja 1335) „da nitko tko ima posjed na ovom području ne može primiti tuđeg seljaka, da nijedan seljak ne može prelaziti s jednog posjeda na drugi i da je (svatko) dužan da vrati tuđeg seljaka i preda ga njegovom gospodaru"

20. Iz prvih godina XV stoljeća potiču vijesti koje potvrđuju da su i

na bosanskom državnom području zavisni seljaci u praksi bili tretirani prema ovakvim principima. Već od 1400. godine u prepisci između bosanskih feudalaca i Dubrovčana spominju se prebjezi i navode mjere koje će se preduzeti da bi se prebjegavanje spriječilo. Krajem novembra 1400. god. knez Pavle Radenović po-žalio se dubrovačkoj vladi što dopušta da se primaju njegov; ljudi na njenom zem-ljištu u Popovu. U svom odgovoru vlada je uvjeravala kneza da se to nije događalo s njenim znanjem i da će odmah preduzeti stroge mjere i narediti svim svojim „na-redbenicima" da stvar ispitaju po svim selima i mjestima te „ako se koi človjek prišlac naiđe da se izrene van, a oni u koga se naiđe da se pedepsa takozi da se nim množi kažu; jer smo bili zapovjed postavili da je ne smje nitko primit"

21. Slične

18 Vidi povelju bana Stjepana Kotromanića izdatu oko 1322. g. u korist kneza Vukoslava Hrvatinića (L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mktelalter, Miinchen und Leipzig 1914, 8) i povelju kralja Stjepana Tomaša iz 1446. g. u korist braće Dragišića (Mon. Serb., str. 440).

[C. TiHpKOBHh, „Bepna cjiy?ic6a" u „ejepaiocuodcKa", 36opHHK 4>HJio3o<bcKor <J>aKyjrreTa y EcorpaAV. VI-2, 1962, 95 — 112; C. TiHpKOBHh, PycauiKa ioeuoda, HcTopiijcKH *iacoimc, XXI, Eeorpafl 1974, 5-17.]

18 Povelju je objavio L. Thalloczv u Wiss. Mitt. XI. Wien 1909, str. 246. U Srbiji već je u povelji Stefana Nemanje Hilendaru iz 1198. sadržana odredba kojom se zabranjuje bježanje seljaka od jednog gospodara drugom {Mon. Serb., str. 6). Uporedi i 140. član Dušanova zakonika u: H. Panojinh, 3O.KOHUK tfapa CuiecpaHa JJytuaua 1349. H 1354, IIoceSHa H3#aH>a CAHY, Beo-rpaa 1960, str. 70 (127).

80 „.. . quod nullus habens partem in Puncta vel in Stagno possit recipere villanum de alio"; „.. . quod nullus villanus possit ire de una villa in aliam"; „. . . quod (quilibet) teneatur restituere villanum alterius et remittere ad villam suam patrono suo" (J. Gelcich, Monumenta Ragusina. Libri reformationum, II, Zagreb 1882, str. 357).

81 Tlosejbe u uucjua. I, 1, 246.

32

Page 27: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

odgovore i uvjeravanja dala je dubrovačka vlada na pritužbe koje su joj, u istoj stvari, upućivali bosanski kralj Stjepan Ostoja (g. 1402) i vojvoda Sandalj Hranić (g. 1406)

22. Odgovarajući na jedno pismo vojvode Sandalja u kojem im je javljao

da su neki kraljevi ljudi prebjegli u Ston, Dubrovčani su izrazili svoju spremnost da pronađu i protjeraju svakog prebjega „jer smo" —

; kažu — „radi i hotni dobre

i stare zakone uzdržat."23

Na pritužbe i zahtjeve bosanskih feudalaca, u stvari, odbjeglih seljaka, Dubrovčani su, barem prema svojim izjavama, postupali u skladu sa pomenutom odlukom Velikog vijeća od 6. maja 1335. g. i u duhu „dobrih i starih zakona". Vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju bila je utvrđena podjed-nako na jednoj i na drugoj strani bosansko-dubrovačke granice — na dubrovač-kom području zakonskim normama, u bosanskoj državi ustaljenim običajima. Do-bri međudržavni odnosi između Bosne i Dubrovnika zahtijevali su da se obje strane pridržavaju odavno utvrđene prakse i da se uzajamno pomažu u održavanju stvorenog stanja

24. No i pored svih mjera i nastojanja da se seljaci zadrže na odre-

đenom feudalnom posjedu kao neophodna radna snaga, njihovo bježanje preko granice nikad nije bilo potpuno onemogućeno. Kad su bile u pitanju vlastite po-trebe za radnom snagom, Dubrovčani su se, naravno, više rukovodili svojim eko-nomskim interesima nego starim običajima i obzirima prema susjedima.

Slučajevi koje smo naveli, u stvari, pokazuju da se ovdje radilo samo o pre-bjezima sa bosanskog državnog teritorija na dubrovačko područje; obratnih slučajeva, koliko se zna, nije bilo, te bi stoga moglo izgledati da su uslovi držanja i obrađi-vanja vlastelinske zemlje na dubrovačkom području za seljake u kmetskom odnosu bili povoljniji. U stvari, položaj dubrovačkih kmetova i jeste bio povoljniji utoliko što je bio određenije utvrđen i zaštićen od jednostranih promjena na štetu seljaka. Kroničar Resti zabilježio je 1419. godine da su žitelji onog dijela Konavala koji su Dubrovčani te godine kupili od Sandalja Hranića izražavali svoje zadovoljstvo što su postali podanici Republike i da su „dobili mnoge slobode koje nisu uživali pod pređašnjim slovenskim gospodarima"

25. Kasnije pojave nezadovoljstva Resti

pripisuje uticaju vlastele koja se zatekla u ovom dijelu Konavala i, vjerovalno, teško se snalazila u novim uslovima i bila u strahu da joj raniji posjedi mogu biti

22 Isto, str. 432—433; 270. 28

Isto, str. 263. 81 Uprkos pouzdanim i sasvim jasnim izvornim podacima, Truhelka je tvrdio da „bosan-

ski kmet u srednjem vijeku nije nikako bio vezan uz kmetsku zemlju", da je položaj bosanskog kmeta bio „vrlo povoljan" te da „zato nigdje u bosanskoj historiji ne nalazimo ni najsitnijeg traga kakvoj kmetskoj buni" (Historička podloga, str. 115, 116); njegovu tvrdnju da kmetovi nisu bili vezani za zemlju Truhelka smatra da „najbolje dokazuje" to što su Dubrovčani odbili da vojvodi Radoslavu Pavloviću vrate njegove kmetove, koji su, poslije prodaje njegovog dijela Konavala Dubrovniku (1427), „jatomice prebjegli na dubrovačko zemljište". Naveli smo primjere koji dokazuju nešto sasvim suprotno — naime, da su i u Dubrovniku i u Bosni bježanje zavisnih seljaka sa vlasteoske zemlje smatrali nedopuštenom radnjom koja se protivi zakonima i običajima i prema tome su i postupali. Uostalom, i sam Truhelka na drugom mjestu {Konavoski rat, GZM, XXIX — 1917, Sarajevo 1918, str. 149) ukazuje na jednu odluku Vijeća umoljenih od 13. X 1429, u stvari, Radoslavovih prebjega, iz koje se vidi da su Dubrovčani i u ovom slučaju, kao i inače izra-zili dobru volju da prebjege pronađu i protjeraju preko granice. A sama činjenica da su zavisni seljaci ne rijetko bježali sa vlasteoskih posjeda najbolje pokazuje koliko je neosnovana Truhel-kina tvrdnja da u bosanskoj prošlosti nema nikakvog traga neke seljačke bune. Napuštanje vlaste-oskog posjeda i bježanje preko granice bilo je, u srednjovjekovnim bosanskim uslovima, najefi-kasniji oblik pobune protiv feudalnog izrabljivanja zavisnih seljaka.

25 Chronica ragusina Junii Restii. Izdao N. Nodilo u zbirci Monumenta spectantia histo-riam Slavorum Meridionalium, knj. 25, Zagreb 1983, str. 219: „... i quali ottenero molte fran-chezze, non godute sotto li primi padroni slavi ..."

33

Page 28: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

oduzeti u korist novih, dubrovačkih posjednika2?. No, i pored ovih pojava neza-

dovoljstva, koje više odražavaju osjećanje nesigurnosti vlastele, nego neku vrstu protesta seljaka, dubrovačko zemljište i dalje je privlačilo prebjege iz graničnih krajeva. Pored povoljnijih uslova držanja i obrađivanja vlastelinskih posjeda pod dubrovačkom vlašću, zavisne seljake iz susjedne zemlje privlačila je, makar i nesi-gurna, mogućnost u gradu za neki drugi, bolji izvor egzistencije. A bilo je, razu-mije se, i slučajeva da je i sam feudalni gospodar dopuštao da poneki član kuće njegovih seljaka napusti njegovo vlastelinstvo i pređe na dubrovačko zemljište

27 i

na taj način je svoj zemljišni posjed oslobađao od viška radne snage. Nemamo podataka koji bi izričito potvrdili da je ovakvo otpuštanje zavisnih seljaka bilo uslovljeno izvjesnim otkupom, ali možemo s razlogom pretpostaviti da su se i U Bosni, kao i u drugim feudalnim zemljama onog vremena, seljaci mogli otkupiti i postati slobodnim.

U unutrašnjosti zemlje bilo je za zavisne seljake manje izgleda da će samo-voljnim napuštanjem vlasteoskog posjeda naći negdje bolje uslove života. Gradska privreda bila je suviše nerazvijena a da bi mogla u nešto osjetnijoj mjeri da pri-hvati priljev radne snage iz mase vlasteoskih seljaka. Uostalom, i gradska naselja bila su u sklopu pojedinih vlasteoskih feudalnih posjeda i, kao i sela, potčinjena vlastelinu

28 pa se, kada se radi o srednjovjekovnoj Bosni, ne bi moglo reći da

„gradski vazduh čini čovjeka slobodnim", kako se govorilo u zemljama sa razvije-nijom gradskom privredom i formiranim građanstvom kao posebnim društvenim staležom. Zahvaljujući poznatim feudalnim privilegijama, vlastelin je raspolagao sa mnogim sredstvima prinude da seljake, pored svih tereta koji su im bili namet-nuti, zadržava na svojim posjedima. No i ekonomski interesi samog vlastelina zahtijevali su da se u eksploataciji seljaka ne prelazi krajnja granica jer bi, inače, moglo da dođe do teških poremećaja u čitavoj ekonomici vlastelinstva.

U masi seljaka koji su obrađivali vlasteosku zemlju bilo je, sigurno, i takvih „kuća" koje su se bavile zanatskom proizvodnjom za feudalnog gospodara, a uz-gredno i za tržište

284. U ranijim stoljećima, u uslovima nedovoljno razvijene pri-

vrede i krajnje oskudice novca, feudalni gospodari zemlje bili su, u pogledu svojih potreba, upućeni pretežno na ono što se moglo proizvesti na njihovom vlastelin-stvu. Pa i ranije, kad su se trgovačke veze s Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima veoma razvile, kad su se u gradskim naseljima, osobito uz rudnike, zanati počeli odvajati od sela, ni tada se važnost zanatske proizvodnje u pojedinim kućama zavisnih seljaka nije smanjivala. Ne možemo ništa sigurno reći da li su ovi zavisni ljudi bili u Bosni tretirani drukčije nego drugi zavisni seljaci i da li su, kao posebna grupa stanovništva u pogledu feudalnih dažbina, uživali neke olakšice, kao, npr., sokalnici u Srbiji

28". Sve to možemo samo pretpostavljati. Vjerovatno

su i u feudalnoj Bosni, kao i svuda u to vrijeme, pojedine „kuće" zavisnih seljaka

26 Uporedi D. Roller, n. dj., str. 239-40. 17 Primjere navodi K. JupeieK, Hcuiopuja Cp6a, II2, str. 101, nap. 32. se Poveljom, izdatom 22. VIII 1446. u Vranduku, kralj Stjepan Tomaš daruje braći Dragi-

šićima neka sela i gradove zajedno sa pripadajućim varošima. Mon. Serb., str. 439. 28a [JJecaHKa KoBaieBuh, Ilpujioi upoynaean>y 3anaiucui8a y cpednoejeKoeHoj EOCHU,

roHHmaaK apvuiTBa Hcropiraapa BHX, CapajeBO 1959, 279—295]. 886 [Ynop. B. PaaoJKOBHh, O coKa/muifUMa, pacupaea o cottujoAHUM odnocuMa y ciuapoj

cpucKoj dpMcaeu cpedneia ecna, Iloce6Ha H3flaita CAHY, 120, Beorpa« 1937; M. JlHHHh, Co-Kamuifu, IIp!ui03H 3a KH>H3KeBHoer, je3UK, Hcropiijv H (JJOJIKJIOP, 28 (1962), CB. 3—4,149—157.]

34

Page 29: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ili čitava pojedina sela dobivali olakšice u pogledu uobičajene feudalne rente, da bi razliku u višku rada nadoknadili bilo proizvodima kućnog zanatstva bilo raznim uslužnim radovima u vlastelinovu dvoru.

Da su seljaci na feudalnim posjedima živjeli u teškim uslovima, može se za-ključiti iz činjenice da je bilo bježanja sa pojedinih vlastelinstava i da su se morale preduzimati prinudne mjere kako bi se spriječilo napuštanje vlastelinstava. U kritičnim situacijama, koje su u Bosni često nametale spoljne okolnosti i odnosi među feudalcima, znala su da dođu do izražaja i buntovna raspoloženja seljačkog stanovništva. Kada su 1451. g. Dubrovčani nastojali da u savez protiv hercega Stjepana privuku bosanskog kralja i hrvatsko-dalmatinskog bana pisali su, kako kazuje Resti, svom poslaniku da željenim saveznicima predoči kako neće trebati mnogo napora da se herceg potisne sa Neretve i iz Humske zemlje jer, pošto on loše postupa sa svojim podanicima, neće biti teško navesti ih da se odmetnu od njega

29. Izgleda da su i Turci pred odlučni pohod na Bosnu računali sa moguć-

nošću odmetanja seljaka od svojih gospodara. Prema jednoj vijesti, jedno bosansko poslanstvo izložilo je, god. 1461, pred papom Pijem II poruku kralja Stjepana Tomaševića u kojoj je bilo prikazano teško stanje zemlje u to vrijeme; kralj se, prema toj vijesti, žalio kako se Turci pokazuju ljubaznim prema seljacima i kako im obećavaju slobodu ukoliko priđu k njima; kralj se boji da će seljaci, privučeni ovakvim obećanjima, lako od njega otpasti i ističe da se ni plemići, ostavljeni od seljaka, nisu mogli održati u svojim gradovima

30.

O nekim seoskim organima vlasti kao običajem ustanovljenim seoskim zajed-nicama na teritoriju bosanske države nema spomena u izvorima — ukoliko to ne zaključimo po analogiji iz dubrovačke prakse u Konavlima poslije preuzimanja ove oblasti od bosanskih velmoža. Tu je 8. augusta 1455. god. zaključeno da se pripremi neki zbor u Konavlima ,,cum hominibus contrate" i da su određena dva dubrovačka vlastelina koji će poći u Konavle ,,pro faciendo sboro"

30*.

Jireček smatra da su raniji opšti zborovi („sboro general") u prigraničnim krajevima s onu stranu dubrovačke granice „bili samo pasivni seljački skupovi", sazivani od strane dubrovačkih činovnika zbog suđenja, da se na njima konstatuje "krađa stoke i potrice, objava vladine zapovesti, pozove u rat momčad sposobna za oružje, objavi nastupanje mira, zabrani primanje tuđih begunaca i dr"

30b.

28 J. Resti, Chronica ragusina, 311: ,,per che il duca trattando male li sudditi, non sarebbe stato difficile, che s'alienassero dalla di lui divozione". V. J. Gelcich—L. Thall6czy, Dip-lomatarium rtlationum reipublicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 497, 516.

30 F. Rački, Bogomili i patareni, Beograd 1931, 477. 8°» Dubrovački arhiv: Consilium Rogatorum (Cons. Rog.), 14, fol. 193, 8. VIII 1455. '01> K. Jape^eK, Hcffiopuja Cp6a, II, 31. [Upor. C. TiHpKOBHh, ffouyHeu očjaiuneiba; C. HoBaKOBah, Ceno, Eeorpafl 1965, 225.]

35

Page 30: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

II. VLASI

Od prve polovine XIV Ftoljeća nailazimo na podatke o vlasima-stočarima na

teritoriju bosanske države, koji se po zanimanju i pravnom položaju izdvajaju iz

ostalog stanovništva van privilegovanog vlasteoskog sloja. No, ako o vlasima-sto-

čarima doznajemo tek iz kasnijih, mahom dubrovačkih podataka, to nikako ne znači

da ih na ovom području, kao i drugdje na Balkanu, nije bilo već od ranih stoljeća

srednjeg vijeka, a svakako mnogo prije onog vremena u kojem se o njima javljaju

prvi podaci300

. Do XIV stoljeća izgrađivao se i običajima konačno utvrdio njihov

pravni status i njihovo mjesto u sklopu feudalnog sistema. Spominju se najčešće

u vezi sa potrebom obezbjeđenja zimske ispaše za njihovu stoku na dubrovačkom

tlu ili u vezi sa poslovima oko transportovanja trgovačke robe ili sa drugim poslo-

vima za koje su naročito Dubrovčani bili zainteresovani. Jedna od ranih vijesti

o vlasima-stočarima bosanskog područja sadržana je u odluci dubrovačkog Vijeća

umoljenih od 4. juna 1336. kada je riješeno da se piše poslanicima na bosanskom

dvoru da nastoje skloniti bana da dade vjeru (ili odobrenje) nekim vlasima da dođu

u Dubrovnik i da se bezbjedno vrate natrag31

. Radilo se, vjerovatno, o nekom za

Dubrovčane korisnom poslu, koji je trebalo zaključiti sa jednom grupom ovih

banovih podanika. U Dubrovniku su pravili razliku između dviju kategorija sta-

novništva u susjednoj zemlji nazivajući jedne „Vlasima", druge „Bošnjanima" ili

aoc vlasi u vezi s Bosnom pojavljuju se u izvorima već krajem XIII stoljeća. God. 1280. 4. XI: Serdanus Radosclaui, Blacus Dobrana, servuum suum Tuerdoe de Bosna vendidit. 1283 — 18. VIII: Dobrocinus, filius Bratoslavi, Blacus de catone Jalone, ancellam suam Milosti de Bosna vendit. 1283. 14. X: Dragoslauus Bogdani, Blacus, ancellam suam Bogdanam de la Sana vendit. 1284. 9 X: Lucarus Fusci plecavit Radoslauum, Blaccum de catone Bolami (sic) (vjerovatno Bo-bani); T. MpeMOiiiHHK, KauifeAapujcKU u HouiapCKu cuucu, I (1278 — 1301), IIoce6Ha H3flaH>a CAHy, Eeorpa« 1932, str. 39 (br. 43); str. 111 (br. 323); str. 115 (br. 339); str. 133 (br. 362).

[Ynop. UecaHKa KoBa^eBHh, CpednoejeKomm Kauiyuu uo dy6poeauKuju meopuMa, CHMTIO-3H)VM o cpeflibOBJeKOBHOM KaTVHV, OHp>KaH 24. H 25. HOBeniSpa 1961, IIoce6Ha H3«aH>a HJ1,BHX, CapajeBo 1963, 124. "Bvprjima IleTpoBHh, Mafiiapyie y KOCHOM cpedneM eeny, FjiacHHK ueTHH>-CKHX Mvaeja, X, 1977, 102, 107, 108, 110.]

51 „... captum fuit quod scribatur ambaxatoribus nostris in curia domini bani Bossine quod ... debeant... ipsum inducere, quod šibi placeat... dare fidem Vlachis volentibus venire Ragusium, quod rute et secure . .. venire, stare et redire possint " (Mon. Rag., II, 365—6).

Page 31: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

„Slovenima"82

. U Bosni, kao i u drugim balkanskim zemljama pod imenom „vlaha" podrazumijevale su se posebne grupe podaničkog stanovništva. Njihovo glavno zanimanje bilo je polunomadsko stočarenje pa su se, uglavnom, po tome ove grupe odvajale od mase stanovništva koje se pretežno bavilo obrađivanjem zemlje — ne isključujući, naravno, ni gajenje stoke za potrebe gospodarstva i vlastite ishrane. Područje stanovanja i kretanja vlaha-stočara prostiralo se u oblastima prostranih planinskih pašnjaka i širilo se u krajeve gdje god je bilo moguće naći u nižim predje-lima podesna zimovišta. Tragovi su im ostali u brojnim toponimima, vezanim naj-češće uz planinski lokalitet

33. Najbolje su nam poznate grupe vlaha-stočara iz

planinskog područja prema jugoistočnim državnim granicama; zbog blizine dubro-vačkog teritorija i življeg prometa na ovoj strani dolazilo je do čestih dodira između Dubrovčana i pojedinih vlaških grupa, što je ostavilo dosta tragova u savremenim dubrovačkim spomenicima

8381.

Poznato je da su Sloveni Vlasima nazivali kako romanske stanovnike primor-skih gradova tako i preostale strane, odavno romanizovane, stanovnike balkanskog područja. U vremenima velikih seoba raznih varvarskih naroda ovi stanovnici povlačili su se znatnim dijelom sa češće ugrožavanih nizinskih predjela i komu-nikacija u planine gdje su nalazili više sigurnosti i gdje ih je i sama priroda zem-ljišta upućivala na stočarstvo kao glavno zanimanje i gotovo jedini izvor egzisten-cije. Treba, uz to, napomenuti da je planinsko stočarenje kao naročit oblik privre-đivanja bilo, vrlo vjerovatno, i ranije, još u predrimsko, tračko-ilirsko doba raspro-stranjeno po balkanskom prostoru te da su i tada, kao i u kasnijim stoljećima sto-čarske migracije strujale od jugoistočnih prema sjevernim i sjeverozapadnim stra-nama

34. Možda je već u burnim vremenima velikih varvarskih seoba i naseljavanja

38 U jednom pismu dubrovačkog kneza (2. VII 1376), u vezi sa unajmljivanjem ljudi za prenos olova iz Bosne, pomenuti su „Vlachiet Bosgnani" kao dvije odvojene kategorije stanovni-ništva (Mon. Rag., IV, 150, 151). Odlukom Vijeća umoljenih od 4. jula 1390. odobreno je „Vlasima i Slovenima" koji su bježali ispred Turaka da sa porodicama i stokom predu u Ston i Prevlaku („... de concedendo Vlachis et Sclavis ... cum eorum familiis et bestiamine quod possint fugere et se reducere in Stagno et in Puncta timore Turchorum fugientibus ..." Diplomatarium Ragu-sanum, str. 709—10. Izrazitije razlikovanje ovih dviju kategorija stanovništva sadržano je u mana-stirskim poveljama srpskih vladara: u Arhanđelskoj povelji cara Dušana iz g. 1348. odvojeno je određen ,,3aKOH Cp6n>eM" i ,,3aKOH BJEUCOM", pri čemu se ovdje pod imenom „Srbiji" pod-razumijevaju zemljoradnici — to jest zavisni seljaci ili meropsi, a pod imenom „Vlaha" stočari (A. CoJiOBJeB, Oda6panu cuoMemiifu cpitacoi upaea, BeprpaH 1926, str. 138 i 148 (Br. 67).

Vijeće umoljenih, 29. XI 1454, ovlastilo je kneza i Malo vijeće „providendi pro Vlachis et aliis Bosnensibus qui veniunt .. . in Puntam et Stagnum ..." Libri reformationum XIV. 1454. fol. 106. . 33 Primjera radi navodimo samo naziv planine Vlašić, na kojoj se nalaze lokaliteti (vrhovi) Vlaška gromila i Vlahinja i na južnim obroncima planine: selo Vlahovići. V. i BJI, CKapnh,. IJopujeicjto upaeocjiasHoia uapoda y cjeeepoiauaduoj Eoam, F3M, XXX, CapajeBO 1918, crp. 228 i d. P. Skok, Češka knjiga o vlaškom pravu, GZM, XXX, Sarajevo 1918, str. 298, nap. 1.

Dok o vlasima i njihovim katunima sa jugoistočnih planinskih predjela bosanske države ima mnogo podataka u dubrovačkoj gradi, dotle o čitavom ostalom državnom području, osim toponima, jedva se može naići na poneki podatak. Jedna indirektna dubrovačka vijest iz 1426. g. potvrđuje da je vlaha bilo u krajnjim sjeverozapadnim predjelima, gdje je Bosna graničila sa Hrvat-skom. K. JapeneK, B/iacu u Magpoejiacu y dyOpoeamcuM cuoMenuiftiMa, 36opHHK KoHcraHTHaa jHpeneKa, I, Eeorpafl 1959, str. 198.

'" [O vlasima na prostoru današnje Hercegovine, na osnovu turskih izvora upor. N. Fili-pović, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I), Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH, XII, Sarajevo 1974, 127—221],

31 P. Skok, Češka knjiga, 34. ■ ; , : :

38

Page 32: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Slovena opšta nesigurnost i potreba zaštite i obezbjedenja dovela do toga da su se planinska staništa ili katuni Vlaha stočara postepeno sređivali kao čvrsto organi-zovane zajednice na čelu sa starješinama koji se najčešće nazivaju katunarima., Kad su Sloveni zauzeli i konačno naselili najveći dio Balkanskog poluostrva, neizbježni su bili međusobni dodiri dviju etničkih grupa, neizbježna su, također, bila međuetnička prelijevanja i miješanja, praćena živim uzajamnim uticajima koji

1

su, u dužem procesu, vodili do preovladavanja brojnije, slovenske etničke grupe i do postepenog slaviziranja romanskih Vlaha. U toku ovog procesa njihovo ime gubilo je oznaku etničke grupe i dobivalo značenje privrednog zanimanja i jednog; naročitog oblika privređivanja, te su „vlasima" nazivani pripadnici stočarskih zajed-nica i njihovih staništa ili katuna bez obzira na njihovo davno etničko porijeklo

35. U

vremenu kada se „vlasi" kao posebne cjeline stanovništva pominju na teritoriji bosanske države, oni se pojavljuju kao već odavno poslovenjena masa stočara, u kojoj se iz ranijih, predslovenskih vremena sačuvao samo poneki trag u toponimima, ličnim imenima ili u nekim tehničkim terminima

3*.

Vlasi (ili stočari) na području bosanske države bili su, kao i u drugim bal-kanskim zemljama, uključeni u feudalni sistem na isti način kao i zavisni seljaci., Kao „kuće" i sela seljaka-zemljoradnika, tako su i katuni vlaha-stočara ulazili u sastav cjelokupnog vlastelinstva pojedinih feudalaca kao njegova ekonomska dopuna. U darovnim poveljama srpskih vladara pojedinim manastirima, često se kao objekt darivanja pored zavisnih seljaka-meropaha navode i katuni vlaha — sa posebno određenim dužnostima prema manastiru. U srednjovjekovnoj Bosni vlasi se izričito spominju kao objekt darivanja u povelji vojvode Juraja Vojsalića iz god. 1434. kojom ovaj velmoža svojim vazalima, braći Jurjevićima, „daje i zapi-suje", pored sela još i „vlahe Vojihniće i Pribinoviće i Hardomiliće."

37 Mnogo su

češći dubrovački podaci iz kojih se vidi da su vlasi-stočari sa područja bosanske države, kao i zavisni seljaci-zemljoradnici, bili potčinjeni nekom feudalnom gospo-daru, bilo vladaru, bilo pojedinim feudalcima, mahom iz reda velmoža, uvijek kao njihovi „ljudi"

38 i da su, prema tome, bili obavezni na izvjesna davanja, službe

u> lužnosti u korist svoga gospodara.

Za područje srednjovjekovne bosanske države nedovoljno smo obaviješteni o iznosu i oblicima feudalne rente koju su vlaški katuni ili pojedine njihove „kuće" bili dužni da daju svojim gospodarima. U srednjovjekovnoj Srbiji obaveze vlaha,

1

koji su kraljevskim poveljama darivani pojedinim manastirima, bile su izdiferen-

'* Upor. P. Skok, n. dj. str. 311, nap. 1; M. <3>ujiHrioBnh, CtupyKwypa u opiamaatfuja. cpedibtejeKoeiioi Kautyua, Ci«ino3HJyM o cpeflH.eBJeKOBiioM KaTyHy, oppjKses. 24. H 25. HoBeiw6pa 1961, CapajeBo 1963; str. 50 i dalje; K. jHpeneK, BAČKU U Maspotnacu 193—4.

'»Primjeri kod: P. Skok, n. dj., str. 308—311; odgovarajuće napomene ispod teksta; isti u Enciklopediji Jugoslavije, knj. VIII, Zagreb 1971, str. 514—515.

"■ Mon. Serb., str. 378. 38 Godine 1361, 5. VIII, Veliko vijeće odobrilo je da se izda so ljudima i vlasima bosanskog1

bana i Sanka (Miltenovića) (de dando de sale hominibus et Vlachis bani Bossine et Senchi). Mon. Rag., III, str. 102; 3. VIII 1403. spominju se vlasi kneza Pavla Radenovića (jHpe<iei<, 36opHuk, str. 201); 28. VIII 1403. Vlasi vojvode Sandalja (JnpeneK, h. dj., 202); 4. IX 1403. „turme VlaChorum regis Bossine" (ibid); 13. XI 1407. u pismu Dubrovčana kralju Tvrtku II spome-: nUti SU . . . tt$h Kpd.tlfKkCTliS Tll IIHCdC/HO Ud KO BridCH KpdrilfBfcC'FBd TH Kt1KIO(MKH CddlOCH/iklf.H HdCT^Ild^i! Hi

NJUIIk KOfđpk H Hđ HiM\[ StlUM t K6HMH H Ck rA,0KHTHH H CTđHOKk/HII H HdlU'fc.Hk RE.1HKE I|IET£ S'IHHHIIIS Pll5riđUI0.1l (Tlmejb-eu HUCAM, I, str. 500), a 20. II 1415. vlasi kralja Ostoje (ibid.. str. 537); 4. II 1420. u Dub-rovniku je dato odobrenje da se čelnik i pastiri sa stokom bosanskog kralja mogu skloniti u Ston,' a isto.odobrenje dato je za čelnika, pastire i stoku vojvode Petra Pavlovića CRopoBHh, Xucuiopuja Bočne, str. 423, prema Jorgi, II, 190); god. 1430=.^ 12. V, spominju se vlasi (Banjani) vojvode-Radoslava Pavlovića (JupeieK, n. dj., str. 196).

39*

Page 33: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

cirane i određene prema posebnim zanimanjima pojedinih vlaških grupa u okviru cjelokupne stočarske privrede

39. Prema ovim odredbama, podjela rada u vlaškim

katunima bila je, iako raščlanjena, u dobroj mjeri prilagođena potrebama vlaste-linstva. Za područje srednjovjekovne Bosne nema ovako izričitih podataka o. slič-noj podjeli rada u vlaškim katunima, niti o davanjima na ime rente koja bi proiz-lazila iz takve podjele. Svakako su potrebe bosanskih velmoža i kraljeva bile druk-čije nego potrebe monaških zajednica u manastirima. Izgleda da su se, u pogledu feudalne rente, glavne obaveze vlaha-stočara na bosansko-humskom području sasto-jale u čuvanju i gajenju stoke njihovih gospodara i u davanju određenog dijela sto-čarskih prerađevina

39". Iz ovih izvora potječu, najvećim dijelom, stoka i stočarske

prerađevine koje bosanski kraljevi i pojedine velmože upućuju kao robu na dubro-vačko tržište ili dalje, preko mora

40.

Kao u drugim zemljama tako su i na bosansko-humskom području naturalna davanja bila kombinovana sa raznim službama koje su vlasi-stočari bili dužni da obavljaju u korist svojih gospodara, najčešće kao „ponosnici" — pratioci tovarnih konja za transportovanje dobara ili kao vojnici i stražari na granicama i važnijim prometn m mjestima*

1. Vlasi su, kao lako pokretljiv elemenat, bili najpodesniji

da kao s ažari čuvaju granicu i paze da se ne krijumčari roba, a često da obavljaju i posao g asonoša ili skoroteča. Ovakve službe vršili su u srednjem vijeku za svoje feudalne gospodare, a poslije pada Bosne i za račun turske države

42.

Dok za žitelje zemljoradničkih sela nema direktnih tragova o nekoj, običajem utvrđenoj i priznatoj, organizaciji seoske vlasti koja bi ih predstavljala i štitila prema državi i feudalnim gospodarima, vlasi-stočari imali su u svojoj katunskoj

" V., npr., odredbe o dužnostima vlaha — stočara u poveljama svetostefanskoj 1313—1318 (CojioBjeB, Odačpanu CIIOMCHUIJU, str. 96 i dalje) i dečanskoj 1330 (CojiOBJeB, n. dj., strl 114) i arhanđelskoj, 1348 (CojiOBJeB, str. 142). Uporedi Jupe^eK, Mcuiopuja Cp6a, II, str. 97 i dalje; M. 4>njiHnoBHh, CiupyKiuypa u opiaHU3aifuja cpedmejeKoenoi Kauiyua, str. 79 i passim; B. TivpljeB, Tepwuopujajiu3ca{uja KawyHCKe opiamizavpije do Kpaja XV eexa, CHMno3HJyM o cpefl-HbOBjeKOBHOM KaTyHy, oap>KaH 24. i 25. novembra 1961), I~Ioce6Ha H3flaH>a HSBHX, CapajcBo 1963, str. 150-151.

?** Dažbine vlaha vidi T. TapaHOBCKH, Htiuopuja cpucKoi iipaea, I, str. 72; M. JJHHHH, JJy6poeanKa cpednoeeKoeua KapaeaHCKa mpioeima, }Wi, III, Eeorpaa 1937, str. 136, nap. 5. Dio globe za neizvršenje ugovora o prcvozu pripadao je gospodaru vlaha; M. flHHHh, JJy6poeaHKa KapaeaHCKa iuptoeuna, str . 142.

40 V. , n p r . , M o n . R a g. I I I , 7 7 ( 4. V 1 3 6 1 ) . M . J j H H H h , O d n y K e e e h a f f y 6 p o e a m c e p e u y 6 - M i K e I , n o c e 6 H a H 3 f l a H ,a C A H Y , E e o r p a « 1 9 5 1 , s t r . 1 7 0 , 1 7 1 ( 1 2 i 1 3 . X 1 3 8 1 ) ; M . J j H H H h , OdJiyKe eeha JJy6poea<iKe peuy6jiuKe II , FIoce6Ha H3,a,aH>a CAHY, Beorpaa 1964, s tr . 84 (13. VII 13 8 4) , 4 06 (1 8. IV 1 3 8 8) . Kol ika j e bi l a pot r a ž nja s toč ar skih pr oi z vo da i z Bos ne na d ubr o va č ko m t r ž i š tu , vi di s e i z o v o g pr i mje ra : U j u n u 1 3 7 9, ka da s u nj i h o ve p os j e de ugr ož a va l i Mle č a ni , ' D u b rovčani su se, tražeći podršku, žalili banu Hrvatske na kralja Tvrtka što drži stranu njihovih ne prijatelja; ranije je, kažu, uvijek upućivao svoje podanike sa tovarima mesa i sira u njihov grad; sada je, pak, zabranio izvoz živeža u Dubrovnik, pa se građani osjećaju kao pod opsadom i nemaju ni mesa ni sira („... stamo quasi assieadi (assediati) et non havemo de carne ne de formago . ..") — Mon. Rag., iy, str. 223. i Dipl. Rag., str. 84. U Malom vijeću 17. VIII 1430. spomenut je „caseus quem voivoda Sandagl huc mittet", Jorga, II, 282.

41 VI. Skarić ukazao je na činjenicu da izvjestan broj lokaliteta na području Bosne i Herce govine u osnovi svog topografskog naziva ima romansko-vlaški korijen vard- (kao, npr., Varda, Vardište), koji upućuje na romansku imenicu vardia = guarđia = straža ili stražarsko mjesto i na povezanost pomenutih toponima sa stražarskom službom vlaha-stočara (Boi. CKapah« TIo- pujeKjto upaeocjiaeuoi napada y cjeeepo3auadHoj EOCHU, F3M, XXX, rofl. 1918, Capajeso 1919, str. 228). " P. Skok: Češka knjiga, str. 302, 306; B. Đurđev: Nešto o vlaškim starješinama pod turskom upravom. GZM, LII, god. 1940, Sarajevo 1941, str. 49. i passim. ["B. neTpoBHh, Maiuapyie, 95-129].

40

Page 34: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

zajednici, koju predstavlja katunar ili čelnik ili drugim imenom zvani starješina,

pouzdanu zaštitu i prema feudalnom gospodaru i prema državi. Izgleda da se na

vlaške katune nije protezala vlast župana i drugih organa lokalne uprave. Starje-

šina katuna, katunar, bio je neposredno odgovoran gospodaru teritorije na kojoj

se nalazio katun pa mu je, kao odgovornom predstavniku svoje zajednice, bila

povjerena briga o bezbjednosti na odgovarajućem području. U jednoj povelji (13.

X 1461) herceg Stjepan naređuje svojim službenicima da vode brigu o punoj ličnoj

i imovinskoj bezbjednosti dubrovačkih trgovaca koji se kreću po njegovom „rusagu",

pa, naporedo sa drugim službenicima, vojvodama, knezovima, županima i drugim,,,

navodi i katunare, stavljajući ih u isti red sa drugim nosiocima lokalne vlasti43

;

a vrlo je vjerovatno — iako za to za bosansko-humsko područje nemamo direktne

potvrde — da je u nadležnosti vlaških starješina spadala i sudska funkcija u sporo-

vima unutar samog katuna44

.

U literaturi je ukazano i na više oblike starješinske vlasti koja je, u datim,

slučajevima, predstavljala više katuna, a u prvim godinama turske vladavine bila

ustanovljena kao stalniji oblik starješinstva45

. Nov je podatak iz vremena kralja

Tvrtka I (15. II 1382) u kojem je pomenut starješina fvih kraljevih vlaha (knez--

comes „Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine")4'- Ne može se, za-

sada, utvrditi koliko se ova funkcija kneza ili komeša svih vlaha jednoga gospodara

podudara sa funkcijom čelnika koja se kretala, kako izgleda, u granicama iste ili

slične nadležnosti barem ukoliko se radi o području srednjovjekovne Bosne. U

odlukama dubrovačkog Vijeća umoljenih od 4. i 6. II. 1420. spomenuti su čelnik

bosanskog kralja i čelnik vojvode Petra Pavlovića u vezi sa prihvatanjem njihovih

pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu4'. Kad imamo u vidu da se, ma i rijetko,

čelnici, uporedo sa vojvodama i županima, pojavljuju kao svjedoci na nekim pove-

ljama, s razlogom možemo postaviti pitanje nisu li oni kao najviše starješine i pred-

" Mon. Serb., str. 485. 44 U hilandarskoj povelji Stevana Nemanje iz kraja XII st. vlaške zajednice nazivaju se

sudstvima (Mon. Serb., str. 6) pa prema tome izgleda da je sudska funkcija bila glavno obilježje

njihove društvene organizacije. Izvjesna sudska autonomija unutar vlaških grupa posvjedočena

je za XV stoljeće i na području Hrvatske (M. OHjmnoBHh, CuipyKiuypa u opiauu3atfuja cpedno-

ejexoeitux Kaiuyna, str. 82). Ako za bosansko-humsko područje nema podataka koji to potvrđuju?

već i same okolnosti što su vlaške grupe, po prirodi svoga zanimanja, bile pokretne i što su pla -

ninski katuni komunikacione bili teže dostupni župskim vlastima govore zato da se, silom prilika,

sama po sebi ustanovila i običajem sankcionisala pored ostalih i sudska, više ili manje ograničena,

autonomija unutar katuna. Pri tome nije bitno da li su sudsku vlast vršili katunari na osnovu

svojih starješinskih prava, kao oni iz hilandarske povelje s kraja XII stoljeća ili, pak, za tu funkciju

određene (ili birane) sudije „u pravom smislu", kako se javljaju u Hrvatskoj u XV stoljeću. (Upor.

M. <t>HJiHnoBHh, n. dj., str. 82—83) U ovom vremenskom rasponu mijenjale su se prilike i unutar katuna prema njihovim gospo-

darima, pa se i sudska autonomija mijenjala od patrijarhalnih oblika do određenijih oblika. 46 M. <J>HjmnoBHh, n. dj., str. 106. 44 Podatak iz Dubrovačkog arhiva Debita Notariae 9, fol. 106, 15. II 1382) saopštila je

JI. KosatieBuh y n. dj., str. 134. 47 Jorga, II, 190.

41

Page 35: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

stavnici vlaških katuna ulazili u feudalnu hijerarhiju i na društvenom planu izjed-načavali se sa ostalom vlastelom?*

8

Povoljniji položaj vlaha-stočara u strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva u poređenju sa položajem zavisnih seljaka-zemljoradnika proizlazio je i iz njihova zanimanja, kao i iz čitave ekonomike zasnovane na stočarskoj privredi, koja je, po svojoj prirodi, zahtijevala veću slobodu kretanja, a po tome i slobodniji odnos prema gospodaru. I u Dubrovniku su, izgleda, kad se radilo o pitanju slobode kretanja bosansko-humskih podanika, drukčije postupali sa stočarima nego sa za-visnim seljacima: Kad se knez Pavle Radinović požalio što se dopušta da njegovi podanici koji bježe s njegovih posjeda budu primljeni na dubrovačkom zemljištu, Dubrovčani su ga učtivim pismom — od 30. XI. 1400. god. — uvjeravali da će učiniti sve što je potrebno da pronađu i vrate prebjege, ali su se za jednog kneže-vog pastira, koji je prebjegao u grad, istim pismom izvinjavali što ne mogu udo-voljiti kneževoj želji jer, kažu, „tko gode človjek vlastelin ili vladal'c ili ine koje g(odje ruke) čelovjek ubjegne u Dubrovnik. .. da mu je vjera i sloboda."

49 Slo-

bodniji položaj vlaha u odnosu na njihove gospodare vidi se, uostalom, i iz činje-nice da su vlaški katuni i njihove starješine održavali direktan saobraćaj sa Dubrov-nikom, osobito kad se radilo o ugovaranju poslova oko prenosa robe dubrovačkih trgovaca, ili o obezbjedenju zimovanja pastira i stoke na dubrovačkom zemljištu

60.

U privredi srednjovjekovne Bosne vlasi-stočari igrali su značajnu ulogu. Kao ponosnici-kiridžije, kao zakupnici-preduzimači karavanskog transporta robe u pro-metu između Dubrovnika i njegovog balkanskog zaleđa povezivali su se sa trgo-vačkim poslovima pa i sami u njima učestvovali

51. Nije manje bilo važno ni njihovo

učešće u proizvodnji robe za izvoz513

. U trgovačkoj razmjeni sa Dubrovnikom,

48 Na tri povelje bana Stjepana Kotromanića, izdate između 1322. i 1332, upisan je kao svjedok medu ostalim i „čelnik Hlap" (Wiss. Mitth., XI, Wien 1909, str. 240 i 242 i Mon. Serb., str. 102) a na jednoj njegovoj latinskoj ispravi iz godine 1345. među svjedocima se nalazi i „Comi - tes Fribislaus Chlapponik, (i) Stefanus Chetaik" (Wiss. Mitth. XI, 277). Ime Hlap, Hlapac, Hlapović, Hlapčić nije rijetko među vlasima, čak bi se moglo reći da je tipično vlaško. Vlasi sa ovakvim imenima spominju se god. 1305 (Japeiek, BAOCU U Maeposjiacu, crp. 428) god. 1313 — 1318 (Cojiosjes, OdaSpamt cuojuemiitu, str. 96); god. 1402 (Harnih, JJy6posaHKa KapasaucKa mpioeum, str. 121, nap. 2); god. 1422. CHamih, isto, str. 133, nap. 11); god. 1379 CttuHnh, isto, str. 134, nap. 15); god. 1393 (HHHHh, isto, str. 134, nap. 15). Treba napomenuti i to da je u jednom aktu kralja Stjepana Ostoje od 20. XI 1398. upisan kao svjedok, među ostalim, i „knez Štipam Hlapčić našega kralestva dvorski". (Mon. Serb., str. 232.) ■ ; " riouejbe H mrcina I, 1, 246—7. T

50 Brojne primjere samostalnog ugovaranja između vlaha i Dubrovčana u poslovima trans - portovanja robe navodi M. burnih, JJy6poeauKa KapasancKa uipioeuHa, str. 121. i dalje u napo-' menama). Jireček, pozivajući se na jedan zaključak dubrovačkog Malog vijeća od 3. IX 1363,' govori čak o direktnom, tako reći, „diplomatskom" saobraćaju između vlaških grupa i Dubrovčana {BAOCU li Maepoejiacu, str. 200).

51 O ulozi Vlaha u karavanskoj trgovini vidjeti: M. JIHHHII, JJy6posam<a Kapatancna utpio- etma, 119-146. >

51a [O vlaškoj proizvodnji i trgovini vunenim prerađevinama upor.: V. Han, La culiure materielle des Balkans au Aioyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik, Godiš njak Balkanološkog instituta, Balcanica, III, Beograd 1972, 188 — 192; "BvprjHaa IJeTpoBHh, KocMtm, My3ej npHMe&eHe VIVKTHOCTH, 36opHHK, .XVI — XVII, Beorpaa 1972, 73, 79 — 88; HcTa, CpedHjoeeKoeHu ayumu uoi<pueanu, CHMno3HJy»i: CeocKH flaHH CpeTCHa ByKOcaBjhCBHha III, ripnjenojBe 1976, 359 — 365; Jl,yniaHKa JjHHHh-KHOKeBah, Tnanune v upuspedu cped- MiaeRoeHoia JJy5po8HUKa, noceSHa H3flaH>a CAHy* KH>. DXL, Beograd 1982, 11 —13 Ista, Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku, Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku, Radovi ANUBiH, knj. LXXIII, Sarajevo 1983, 85 —87]. :

42

Page 36: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

pored proizvoda rudarstva, najznačajnije mjesto zauzimaju stočarski proizvodi koji se uglavnom nabavljaju sa područja vlaških katuna

58; s druge strane, vlasi su glavni

potrošači soli koja se u velikim količinama doprema iz dubrovačkih solana53

. U novčanom prometu, koji od kraja XIV stoljeća postaje življi, vlasi učestvuju u većem razmjeru nego ostalo zavisno stanovništvo. Prodiranjem novca u privredne odnose ubrzavao se proces društvenog diferenciranja unutar katuna, pa su pojedinci u većem ili manjem broju, zahvaljujući svom učešću u poslovima u vezi s trgovinom i transportom ili svom starješinskom položaju, uspijevali da u svojim rukama aku-muliraju izvjestan kapital, da se ekonomski uzdignu iznad ostalih te da sebi obez-bijede više slobode i samostalnosti u odnosu na gospodara

53".

Za područje srednjovjekovne Bosne i Humske zemlje nisu poznati izričiti podaci o postojanju posebnih kategorija vlaha koji bi bili dužni da daju vojnu službu za svoje gospodare kao što su bili oni koje, u Srbiji, spominje „zakon vlahom" svetostefanske povelje iz godine 1313—1318

54 ili oni na koje se odnosi jedna od-

redba bana Hrvatske za područje Cetinske krajine iz godine 143655

. Možemo sa dosta sigurnosti pretpostaviti da nije bilo drukčije ni u pogledu bosan* ko-humskih vlaha iako, možda, njihove vojne dužnosti nisu onako konkretno određene kao u navedenim slučajevima u Srbiji i Hrvatskoj. Sama činjenica da neke njihove starje-šine nose naslov „vojvode" ukazuje na funkciju u vezi sa vojnom službom ili sa službom- za koju je bila potrebna izvjesna vojna organizacija

5'. No na njihovu vojnu

službu jasno i očigledno ukazuju ne rijetki slučajevi gdje se veće ili manje, na voj-noj osnovi, organizovane grupe vlaha pojavljuju u službi svojih gospodara u vezi sa vojnim aktivnostima. U Dubrovniku su dobro znali kakvu vojnu snagu pred-stavljaju naoružane grupe vlaha iz susjedne zemlje te su ponekad, u vremenima kakve osobite opasnosti za bezbjednost njihovog teritorija, i računali na pomoć i pojačanje s te strane. U vrijeme ugarsko mletačkog rata (1378—1381), kad je izgledalo da bi Mlečani mogli ugroziti posjede Dubrovnika (koji je tada bio pod vrhovnom vlašću ugarskog kralja), Dubrovčani su bili u dogovoru sa bosanskim

" Od proizvoda stočarstva izvozila se koža, sušeno meso (castradina) i sir. Uvijek je bio na cijeni „vlaški sir" (caseus vlacheschus), mnogo tražen u Dubrovniku ne samo u domaćoj po-trošnji nego i u daljem izvozu. U dubrovačkim vijećima često se donose odluke o regulisanju cijena „vlaškog sira" (v. Mon. Rag., V, 253 (1328). V. 392 (1336), III. 152 (1362); M. flHHHh, Odayica> I, 25, 26 (1380), I, 146 (1381), I, 239 (1382) itd; v. i K. Jape^eK, n. dj., str. 199-200. Jorga, II, 282 (g. 1430): caseus quem voivoda Sandagl huc mittet".

53 K o l i k a j e , p r i b l i ž n o , b i l a p o t r o š n ja s o l i s a m o u k a t u n im a k r a l j e v i h v l a ha , v i d i s e , p o pr i l i c i , i z o v o g p o d a t ka : Ka d a j e 1 3 8 5 . g o d . K o t o r p r e š a o u r u k e b o sa n s k o g k ra l j a , D u b r o v č a ni su s e po nu di l i da z a ku pe kot or sk u c a r inu na t r i go dine z a 5.00 0 du ka ta go di šnj e , a l i pod us lov o m da kr a l j e vi , vl a s i z a t o v r j i e m e s v a ke g o d i n e k u p e 1 0 . 0 0 0 t o v a ra s o l i .

IJege/be u UUCMO, 1,1,643. v. i M. burnih, JJy6poeamca KapaeauccKa utpiontma. . . 53a[O trgovini Vlaha upor. C. TiHpKOBHh, Xeptfei Ciue^au ByKuuH-Kocaud u netom

dooa, IIoce6Ha H3ffiaH.a CAHy, Eeorpaa 1964, 1325 !■ Voje, Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjeveškega Dubrovnika, Zgodovinski časopis, 31, Ljubljana 1977, 455—475; Desanka K o v a č e vi ć - K o j i ć , U č e š ć e V l a h a u t r g o v i n s k o j r a z m j e n i t o k o m X I V i X V v i j e k a , S i m p o z i j u m : V l a s i u X V i X V I v i j e k u , R a d o v i A N U B i H , k n j . L X X I I I , S a r a j e v o 1 9 8 3 , 7 9 — 8 4 . ]

54 Ć o j i O B j e B , O d a S p a m i c u o M e u u i f u . . . . s t r . 9 6 — 9 7 . 55 K. jHpeieK, Mcuioptija Cp6a, II/3/, str. 106.

: M. <t»HjiHnoBHh, n. dj., 104—105. :.

5S O vojvodskoj funkciji vlaških starješina v., Jf,. KoBa<ieBnh, n. dj., str. 126; B. Xpa- 6ak, O xepifetoeanKUM «.iatuKUM KauivmiMa upeiua UOCAOBHOJ Kninu jJy6posia»UHa ' IJueana npuutuHosuHa, T3M, H. C. XI, HcropHja H eTHorpaibnja. Capajeso 1956, 29 —39, str. 34 — 36; M. <t>miHnoBHh, n. dj., str. 106. •

[Upor. nap. 42.] ; .;

43

Page 37: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

kraljem da im, pored druge vojne pomoći, stavi na raspolaganje i jedan kontingent vlaha radi odbrane Stona; i kad je opasnost minula, stavili su kralju do znanja da traženi vlasi trenutno nisu potrebni, ali, ipak, da budu pripremni da dođu kad po njih poruče

57. U ratu sa Radoslavom Pavlovićem, Dubrovčani su, u junu 1430,

nastojali da sklone vojvodu Sandalja da svojim vlasima dozvoli da uzmu učešća u ovom ratu na strani Republike, ali su, u isto vrijeme, pokušavali da za ovu svrhu angažuju jednu grupu Sandaljevih vlaha direktnim dogovorom bez posredovanja nji-hova gospodara

58. U XV stoljeću, kada je proces feudalne dezintegracije vlasti zahvatio

i vlaške katune i njihove starješine, nailazimo na primjere koji pokazuju da su nao-ružane grupe vlaha pod svojim zapovjednicima znale da i samostalno djeluju mimo volje, pa i protiv volje svojih gospodara i da se po vlastitom nahođenju i prema vlastitim koristima upliću u unutrašnje sukobe i smetnje kojima je Bosna uvijek obilovala. U jednom pismu Dubrovčana knezu Grguru Vukosavljeviću od 20. II 1415. govori se i o tome kako vlasi kralja Stjepana Ostoje, koji su bili primljeni na dubrovačko zemljište na kraljevu molbu, „zlo čine vojvodinim (tj. vlasima voj-vode Sandalja) i da su se dali kralju Tvrtku."

69 U ratu sa hercegom Stjepanom

Dubrovčani su računali na mogućnost da njegovi vlasi otpadnu od njega i da se pridruže njegovim protivnicima kad ovi upadnu u njegovu zemlju

40.

U literaturi je ukazano na izvorne podatke iz kojih se vidi da , u, na području Hrvatske, ugledniji vlasi putem bogatstva i vojničkih zasluga (ili „vjerne službe") ulazili u red vlastele, pa su navedeni i primjeri koji to potvrđuju

61. Ima dobrih

razloga za pretpostavku da su i na bosansko humskom području pojedini ljudi iz gornjeg sloja vlaških zajednica svojim relativnim bogatstvom, svojim društvenim uticajem ili vojnom službom ili drugim uslugama u korist gospodara sticali status slobodnih ljudi, da su se približavali vlasteoskom društvu i poneki od njih ulazili u red vlastele. Na ovakve zaključke upućuju nas prije svega neka, inače neuobiča-jena, a medu vlasima, čak, i česta, imena na koja ponekad nailazimo među imenima bosanske i humske vlastele. Spomenuli smo primjer čelnika Hlapa iz povelja Stje-pana Kotromanića koji i po imenu i po zvanju čelnika ukazuje nesumnjivo na pripadnost vlaškom krugu kao što i njegova funkcija svjedoka na banovim pove-ljama ukazuje na njegovu pripadnost vlasteoskom rodu. A vrlo je vjerovatnb da iz ove porodice čelnika Hlapa potječe i „knez" Štipan Hlapčić

62. Među vlasima

također je često, u Bosni inače uobičajeno, ime Hrebeljan i patronim Hrebeljano-vić, u spomenicima zabilježeni u različitim grafijama. Hrebeljan Bogoslalić ime je jednog vlastelina vojvode Radiča Sankovića koji je upisan kao svjedok na nje-

*' U vijeću umoljenih bilo je 28. VIII 1378. god. zaključeno da se putem dubrovačkog poslanika na bosanskom dvoru saopšti kralju da ne treba da šalje u Dubrovnik 300 ljudi pod oruž-jem; a što se tiče vlaha, koje je namjeravao poslati u Ston (de Morlachis quos volebat mictere in Stagnum, pro nunc non sunt necessarii, sed steut parati ad veniendum quandomictemus;Mon. Rag., IV, 162). J. Resti kazuje da je kralj Tvrtko bio pripremio 300 vojnika da ih uputi u pomoć Dubrovčanima i isto toliko vlaha za Ston (ad altretanti Morovlahi per Stagno); ali Dubrovčani su posumnjali da kralj ima potajni sporazum sa Mlečanima te su mu po poslaniku javili da ne kreće vojsku dok oni to ne zatraže (Chronica .. . 165). O tadanjem držanju kralja Tvrtka prema dubrovačko-mletačkim odnosima v. i Mon. Rag., IV, 177—8 (15. XI 1378) i 223 (20. VI 1379)j Dipl. Rag., 84.

" Jorga, II, 273; Ć. Truhelka, Konavoski rat, str. 153—4. 69 IIoee.be u uucjta, I. 1, str. 537. «° Jorga, II, 467. : " M. <I>HJiHnoBHh, n. dj., str. 79 — 80 i napomene 20—22. " V. napomenu 48.

44

Page 38: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

govoj povelji Dubrovniku od 25. VIII 1399*3. Mnogo više kazuje ovaj primjer:

Ivaniš Hrebeljanović, vlah iz katuna Maleševića-Maleševaca (Yuanis Crebigliano-

vich, Vlach de cathono Malessevich) spominje se 1408. g. kao starješina (kramar)

jednog karavana'4, a u oktobru 1432. „knez" Ivaniš Hrebeljanović nalazi se u

poslanstvu vojvode Radoslava Pavlovića koje je bilo upućeno u Dubrovnik da

pregovara o obustavljanju neprijateljstva, a zatim je upisan kao svjedok na Ra-

dosavljevoj povelji o uspostavljanju mira*5. Izgleda nam kao sigurno da je knez

Ivaniš Hrebeljanović, koji se kao svjedok na povelji vojvode Radoslava pojavljuje u

svojstvu vlastelina, isti onaj vlah Ivaniš Hrebeljanović iz katuna Maleševaca, Ra-

doslavovih podanika, koji je 1408. g. bio starješina jednog karavana.

Ima i drugih slučajeva upravo ovakvog podudaranja imena između vlaških

i vlasteoskih porodica. Pada, na primjer, u oči da ime Milten, koje nikako ne zvuči

slovenski, nosi samo jedan bosanski vlastelin, Milten (Mioten) Draživojević, dok

isto ime nalazimo nekoliko puta kod vlaha66

, a također, i to dosta često, kod dubro-

vačkih građana67

. I sinovi Miltenovi, Sanko i Sančin, nose imena za koja bismo

prije rekli da su romanskog (ili vlaško-romanskog) nego slovenskog porijekla*8.

Dalje, među vlasima nisu rijetka imena sa osnovom Hran- (Hranko-Crancus69

,

Hrane70

, Hran71

, Hranec72

što nas navodi na pomisao da bi iz tog kruga moglo, po

nekoj tradiciji, da potječe i ime Hrane Vukovića, oca velikog vojvode Sandalja

Hranića i najstarijeg poznatog pretka moćne vlasteoske porodice Hranića-Kosača.

I samo ime Sandalj, neobično i jedinstveno među imenima bosanske i humske

vlastele, ukazuje na neke vlaško-romanske uzore. Mogli bismo navesti još ovakvih

primjera podudarnosti ove vrste koji ukazuju na moguće genealoške veze između

pojedinih vlaških i vlasteoskih porodica i koji dopuštaju pretpostavku o prodiranju

vlaških elemenata u redove vlastele. Pri tome se možemo osloniti i na analogne

primjere u Dubrovniku, gdje nisu bili rijetki slučajevi da su pojedini vlasi primani

63 Iloeejbe u uucjua. I, 1, 133. 84 M. JlHHHh, JJy5po«aHKa KapagancKa tupioetma, str. 134, nap. 15. «6 Jorga, II, 309. 66 U svetostefanskoj povelji (1313—1318) navedeni su vlasi Milten i Milta (Solov. str.

96); god. 1368. spomenut je Ljuboje Miltenić, „de Catono Golubovich" (P. Skok, n. dj., str. 308, nap.)

67 V., npr., Mon. Rag. I, 205 (1346); 207 (1346); 208 (1346); 216 (1347); III, 227 (1362). 88 V. K. E. Georges, Lateinisch — đeutsches Worterbuch II, Leipzig 1880: Sancus. Uporedi

Skok, n. dj., str. 309. Ime Sanko (u raznim grafijama) nije rijetko u Dubrovniku (v., npr., Mon. Rag. IV, str. 104—5, god. 1367), kao što nisu rijetki ni slučajevi da su pojedini vlasi primani za dubrovačke građane (v. K. Jnpe^eK, Bnacu u Maepoe/iacu, str. 198).

" „Crancus, presbvter Blaccus" g. 1278; K. JnpeHek, B/iacu u Maspoejiacu, str. 201. 70 Co jiOB JeB, Od a 6p au u cu o ju en ui fu, s tr . 1 03 (god . 1 32 0—2 1 ) ; s t r . 9 6 (god . 13 13 — 1 31 8) . 71 Jb. CTOJa HOBHh, CCuapu cpucKU 3aiiucu u Haiuuucu, I, Beorpafl 1902, I, br . 105

(god . 1 354 ). 72 J X . K o B a ^ e s H h , C p e d r b o e j e K o e u u K C O U J H U , s t r . 1 2 7 ( 1 3 7 6 g . ) .

45

Page 39: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

u red dubrovačkih građana, pa i u red gradske vlastele73

. Po svojim specijalnim zanimanjima, a naročito kao zakupnici karavanskog transporta i pratioci karavana, kao poslovni ljudi koji su bili povezani sa dubrovačkim trgovcima i dobro upoznati sa prilikama u Dubrovniku i u širem krugu svojih kretanja, iskusniji i okretniji vlasi mogli su više nego ma tko drugi da budu na usluzi svojim gospodarima, da im pribavljaju razna korisna obavještenja, da, naročito u saobraćaju sa Dubrovnikom, vrše ulogu posrednika i diplomatskih agenata i da se vješto i uspješno svršenim poslovima preporuče svom gospodaru pa da se svojim mnogostrano upotrebljivim sposobnostima nametnu kao neophodni; a s ovih, jednom stečenih, pozicija nije bilo teško ući u društvo vazalne vlastele. Već smo spomenuli kakav su značaj imale naoružane grupe vlaha bilo u samostalnim aktivnostima bilo u službi gospodara. Ne treba sumnjati da je i vojna služba istaknutim i zaslužnim vlaškim starješinama otvarala put u viši društveni sloj.

Nedavno je saopšten jedan novi podatak koji otvara nešto bliži, iako. ne do-voljno jasan, uvid u pitanje odnosa između vlaha-stočara i njegovog gospodara na liniji vazaliteta: Godine 1419. vlaški starješina Obrad Borojević, „chatonarius catoni vocati Ugarci", dao je u dubrovačkom Notarijatu pred opunomoćenikom Sandalja Hranića i pred svjedocima izjavu koja, po nekim svojim elementima, liči na vazalsku komendaciju. Katunar Obrad, u ime svoje i svoje porodice, oba-vezuje se da će do kraja života (toto tempore vite sue) biti vjeran vojvodi Sandalju (erit fidelis et observabit fidelitatern voyvode Sandalio); ako Obrad ili netko od njegovih učini djelo nevjere, slučaj će ispitati „dobri ljudi" i, ukoliko nevjera bude

" V. nap. 68. VI. Ćorović je skrenuo pažnju na dubrovačke hronike i predanja gdje se govori da je dobar dio dubrovačkih vlasteoskih porodica došao iz Zahumlja i Trebinja, da je u Dubrovniku bilo naselja vlaha katunara i da su se od tih vlaha izvodile neke vlasteoske porodice, među ostalim i porodica Bobaljevića, koja bi potjecala od Bobana, stočara (Xucuiopuja Eocue, str. 233). U vezi s ovim spomenućemo dubrovačku vlasteosku porodicu Bubanja (de Bubagna) uporedo sa porodicom bosanskog vlastelina Mastana Bubanića, svjedoka na povelji bana Tvrtka iz g. 1354. i pri tom postaviti pitanje nisu li obje porodice potekle iz iste vlaške sredine.

Red je da na ovom mjestu ukažemo na još neke koincidencije, ne izvodeći, naravno, iz toga nikakve definitivne zaključke. Prije svega, napomenućemo da je medu mnogobrojnim poznatim imenima sa područja srednjovjekovne Bosne samo jednom zabilježeno neobično ime Kulin, kao ime njenog prvog, nešto bolje poznatog, vladara; ono se nigdje više, ni prije ni poslije ovog vla-dara, ne spominje na području bosanske države, ali se spominje kao ime jednog od vlaha iz žičke povelje Stevana Prvovenčanog od 1220. g. (COJIOBJCB, OdaSpam cuoMemafu, str. 19.). Dalje, kako da objasnimo nadimak Sfinar uz ime bosanskog boljara Prijezde, koji se 1240. g. nalazio u pratnji bana Mateja Ninoslava na njegovom putu u Dubrovnik? U Dečanskoj povelji (1330) određene su grupe vlaha koje će se baviti gajenjem pojedinih vrsta stoke, pa su tako vlasi Lepči-novci bili raspoređeni ,,da pasu svinie" (CojiosjeB, Oda5pa.HU cuo.Heuuifu, 114). Mnogo kasnije, 1471. g., spomenut je neki vlah Svinjarević (Svignarevich) sa područja Hercegovine u službi turskog namjesnika, (P. Skok, n. dj., str. 306, nap. 2) čije je prezime Svinjarević sigurno nastalo od nadimka stečenog po posebnom stočarskom zanimanju. Nije li i nadimak Ninoslavljevog boljara nastao po nekadanjem zanimanju njegovom ili nekog od njegovih, svakako ne dalekih predaka? Spomenućemo na kraju još i ovo: P. Skok je, u navedenom radu (str. 310, nap.), nabrojao deset vlaških imena koja se završavaju na -man (kao Altoman, Dragoman, Milman, Durman itd.); od toga 9 imena su sa područja srednjovjekovne Srbije i jedno iz Erdelja. Podsjetićemo na Mil-mana (Milmagnus), kefaliju u Konavlima, koga su Dubrovčani 6. I 1360. g. imenovali svojim građaninom (Mon. Rag., III, str. 20). Da li se u ova vlaška imena može uvrstiti i ime Kotroman, jedinstveno, kao i ime Kulin, u srednjovjekovnoj bosanskoj onomastici. Ćorović je spomenuo nekog kneza Kotromana, koji se 1163. g. nalazio u Splitu, u pratnji kralja (Xucuiopuja Eocue, str. 162; v. C. D. II, 97). Napomenućemo i to da je 19. X 1358. u Dubrovniku zabilježeno ime nekog sluge Kotromana (Contromanum-sic! famulum) koji je pobjegao od svoga gospodara (Mon, Rag., II, 245—6).

Strano je i ime uglednog velmože, tepčije Batala, koje se spominje i među dubrovačkim građanima („Vole de Batalo", Mon. Rag. II, 123, 137 itd.; g. 1357—8). Ime je grčkog porijekla (Parado? = slabić, Weichling) i moglo je kao nadimak preko Cincara da uđe u vlaški vokabular.

46

Page 40: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

utvrđena, platiće vojvodi 1000 dukata zlatnih. U istom dokumentu sadržana je u svemu slična (similiter in omnibus et per omnia) obaveza vlaškog starješine Nenka Krajisaljića ,,de cathono vocato Burmas

74". Dokumenatne kazuje koji je

bio povod ove izjave vjernosti i da li su šta dobile pomenute vlaške starješine za svoju lojalnost koju su garantovale pristankom da plate globu od 1000 zlatnih dukata ukoliko bi pogazili dam obavezu; da li su kao starješine svojih ili, možda, pored svojih i nekih drugih katuna ostali vazalima vojvode Sandalja i pod njegovom zaštitom ili su od njega dobili neke feudalne posjede kao plemenitu baštinu i zato primili obavezu vazalske vjernosti na način kako je to činila i druga vlastela, vazali moćnijih gospodara.

JJ KoBaqeBHh Kojafa, O6ase3e Ha ejepuocm deojuifc Kaiuyuapa eojeodu CaudaA>y XpaHuHy, roflHnnfcaK HpynrrBa Hcropmapa BHX» XIX, CapajeBO 1971, 229—233.

47

Page 41: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

///. GRADSKO STANOVNIŠTVO

Gradska naselja na području koje je u kasnijim stoljećima postepeno obuhva-tila bosanska država spomenuta su već u najranijim vijestima o ovom geografskom prostoru i njegovom slovenskom stanovništvu. Ovdje je Porfirogenit nabrojao ne-koliko nastanjenih gradova koji su već u njegovo vrijeme, dakle, u prvoj polovini X stoljeća postojali kao slovenska naselja. Grad Salenes, u srednjovjekovnoj župi Soli, bio je tada u granicama Srbije

75, a grad Hlebena (Hlivno, Livno), u župi

Hlivno (Hlebiana) u granicama Hrvatske76

. U prvobitnoj Bosni spomenuta su samo dva nastanjena grada, i to Katera, najvjerovatnije današnji lokalitet Kotorac iznad Butmira u Sarajevskom polju, i Desnek ili Desnik

77, za koji nije utvrđeno

gdje se nalazio. U oblastima Zahumljana i Trebinjana Porfirogenit je zabilježio više gradova, od kojih je svakako najznatniji bio grad Trebunia

78 (Trebinje) pored

drugih, privredno manje značajnih, gradskih naselja. Porfirogenitovi „nastanjeni gradovi" izgleda da su bili nešto zbijenije aglomeracije stanovništva ispod grada--tvrđave gdje su, u slučaju opasnosti, mještani mogli da nadu sklonište i zaštitu. 0 ekonomskoj aktivnosti ovog stanovništva u podgrađima ne možemo, u potpunom odsustvu bilo kakvih podataka, reći nešto više od onoga što se uopšte zna o prvo bitnim gradsk

;m naseljima, to jest da se u njima obavljala tržna razmjena proizvoda

1 poneka zanatska radinost i začinjali prvobitni trgovi.

O gradskim naseljima u pravom smislu može se govoriti tek od vremena kada rudarska proizvodnja počinje da dobiva veći privredni značaj i kada je napredak zemljoradničke i stočarske proizvodnje omogućio stvaranje većih viškova za unu-trašnje i vanjsko tržište. Od sredine XIV stoljeća pojavljuje se u savremenim poda-cima sve veći broj „podgrađa" (suburbium), gradskih naselja ispod grada-tvrđave, podignute obično na nekom teže pristupačnom uzvišenju. Sredinom 1348. god.

" Constantine Porphyrogenitus, De Adndnistrando Imperio, ed. Gy. Moravcsik, Buda-pest 1949. cap. 32, str. 160: "Ori iv rij (lanna fi&vr\ UegfJUa ... (u pokrštenoj Srbiji) među ostalim nastanjenim gradovima naveden je i grad Salines.

76 I s to , Ca p. 31, s t r . 150: "On i v r i j f i anr ia j i evr j XQo>pa r l a . . . ( u pokr š t e noj Hrva tskoj ) m e d u o s t a l i m n a s t a n j e n i m g ra d o v i m a n a v e d e n j e i g r a d H l e b e n a = - - H l i v n o , L i v n o .

77 Isto, cap. 32, str. 160. O pitanju ubikacije v. literaturu kod Const. Porph. (II), Comeraary, ed. Jenkins, str. 137, ad C. 32.

78 Const. Porph. (I), str. 162, c. 33, 34.

49

Page 42: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

spomenuto je ispod kraljevskog grada Visokog podgrađe Podvisoki79

kao relativno razvijeno tržište koje je već privlačilo interes dubrovačkih trgovaca. S vremenom su nastajala ovakva podgrada na čitavom državnom području uz gradove koji su svojim geografskim položajem odgovarali ne samo uslovima odbrane nego i po-trebama tržne razmjene lokalnih ili širih razmjera. Nastajanju ovakvih naselja sigurno su — kao uostalom i u drugim zemljama — doprinosili i moćniji feudalni gospodari u nastojanju da uz svoje gradove razviju trgove kao jedan od izvora svojih dohodaka. Mnogi su gradovi ostali bez naseljenih podgrada, a ponekad se naselja u podgradu spominju tek pošto je proteklo mnogo vremena otkako je sa-građen utvrđeni grad kao odbrambeno uporište, kao sjedište lokalne vlasti ili kao zamak feudalnog gospodara, pa su se kasnije, s vremenom, stvarali ekonomski uslovi i javljale potrebe za nastajanje gradskog naselja u podgradu ili varoši

80.

No, gradska naselja često su nastajala nezavisno od utvrđenog grada, osobito u rudarskim predjelima ili na karavanskim putevima koji su voditi iz Dubrovnika, sa ušća Neretve i iz gradova srednje Dalmacije u Bosnu i dalje u susjedne zemlje ■— što, ipak, ne znači da su bila izvan kontrole i izvan zaštite feudalnog grada. Od druge polovine XIV stoljeća sve češće se u neposrednoj blizini rudnika spominju gradska naselja sa svojim trgovima. U srednjobosanskom rudarskom bazenu od početka XV stoljeća sve veću važnost dobiva Fojnica kao trgovačko mjesto sa brojnom kolonijom Dubrovčana i kao prometno središte prema kojem su gravi-tirala ne samo bliža rudarska naselja nego i šira okolina

8031. Kreševo, koje je takode

nastalo u ovom predjelu kao rudarsko naselje, zaostajalo je za Fojnicom te je više poznato kao povremeno boravište kraljeva nego kao trg vidnijeg značaja. Sjevero-istočno od Sarajeva, u brdovitom kraju bogatom olovnim rudama, nastalo je gradsko naselje Olovo, završna karavanska stanica na putu iz Dubrovnika, gdje se skupljalo i tovarilo olovo za Dubrovnik ili za druga odredišta. No, od svih gradskih naselja u rudarskim rejonima do najvećeg značaja razvio se u podrinjskom kraju grad Srebrenica, nastao usred bogatih nalazišta srebra, na mjestu gdje je već u antičko doba bilo središte rudarske uprave za čitavo područje rimske Panonije i Dalmacije. U toku svoga razvitka u srednjem vijeku grad je više puta mijenjao gospodara. Od 1352. god., kada se prvi put spominje, do 1410, dakle, kroz nekih šest decenija — Srebrenica je neprestano bila u sastavu bosanske države, a zatim je, poslije kratko-trajne ugarske vlasti, došla u posjed Srbije i ostala u njenom sastavu sve do 1439-god. kada su gradom ovladali Turci da ga 1443. ponovno preuzme srpski despot. Od tada, kroz slijedeće dvije decenije, vodile su se česte borbe za Srebrenicu iz-među bosanskog kralja i srpskog despota te su se, kroz to vrijeme, nekoliko puta

" Dubrovčani su, 2. VIII 1348, uputili pismo svom građaninu Juniju Kaliću ,,in Sotui-socho" koji se tamo našao u nekom trgovačkom poslu (Mon. Rag., II, 35. V. i Jireček, Trgo-vački putevi ... Zbornik, str. 249. i nap. 112, 113; J. Jelenić, Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole, Sarajevo 1906.

80 Na primjer, grad Glaž na Ukrini spominje se g. 1244 (C. D. IV 236, 244.), a tek punih dvjesto godina kasnije i njegovo podgrađe (8 TMX$ rpdAL I\I<ILI]KH H no^-Hh G^H^a Rđjoujii, Mon. Serb., 439); grad Ključ, sjedište župe Banice, spomenut je g. 1323. (CojiOBJeB, Odačpami cuoMenuifu, 105, 107), a tek 1446 ... r$&AW K<i8ik u Bdpoum HOAK/ISMII (Mon. Serb., 439).

[U svom testamentu iz 1421. godine jedan Dubrovčanin ostavlja kuću od drveta „posta in varoš de Sovisochi" (Podvisoki). Ovo je dosada najraniji podatak o upotrebi termina varoš za jedno gradsko naselje bosanske države i uopšte Balkana prije dolaska Turaka. JJecaHKa KOBS-ieBHh-KoJHh, FpadcKa uacejba cpedmosjeKoem 6ocancKe dpotcaee, CapajeBo 1978, 136—140.]

soa [Fojnica doživljava privredni uspon tek od tridesetih godina XV vijeka. JJ. -Kojnh, FpadcKa naceiba, 71—73.]

50

Page 43: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

smjenjivale vlasti nad gradom dok ga 1462. god. nisu definitivno zauzeli Turci81

. Koliko god je ovo smjenjivanje vrhovne vlasti unosilo poremećaje u njen normalan razvitak, Srebrenica se do kraja održala kao vrlo živo tržište i gradsko naselje koje je svojom višestrano razvijenom gradskom privredom podsticalo naseljavanje sta-novništva sa raznih strana na povremeni ili stalni boravak. Najvažnije mjesto u privrednom životu grada zauzimala je jaka kolonija Dubrovčana koji su kao trgovci, zakupnici ili zanatlije bili glavni korisnici privrednog napretka. Iz same činjenice da je, prema jednom podatku, despot Durađ Branković na ime dohotka od Srebre-nice primao 30.000 dukata godišnje

82, može se dobiti bar približna predstava o

proizvodnji i prometu ovog grada i njegove okoline. A kada uzmemo u obzir da je u posljednjim godinama vlade Tvrtka I, dok je Srebrenica još bila u sastavu bosanske države, ovaj prihod iznosio manje od jedne sedmine gornje svote

83, dobićemo

izvjesne pojmove o dinamičnom razvitku ovog grada — sve ako i uzmemo u račun stroži fiskalni režim koji je bio zaveden pod vladom despota.

Na karavanskom putu, koji je vodio pored Drine, spominje se od druge polo-vine XIV stoljeća pa dalje nekoliko većih i manjih mjesta sa svojim trgovima. Do većeg značaja razvili su se u području Drine gradovi Foča (Hotča) i Goražde i, niže niz Drinu, Višegrad i Zvornik; nešto na zapad od same rijeke nalazila su se gradska naselja u podgrađu grada Kučlata (na sastavu Jjdra i Drinjače), zatim u Prači i u podgrađu grada Borca (nedaleko od današnje Rogatice) gdje se nalazio dvor velmoža Pavlovića. U staroj župi Vrhbosni nalazilo se, na užem području današnjeg Sarajeva, trgovište Vrhbosanje koje se spominje već od druge polovine XIV stoljeća; ono je do kraja srednjeg vijeka ostalo više kao karavanska stanica nego kao gradsko naselje

84.

Manje su poznata gradska naselja na području zapadne Bosne, van glavnih puteva dubrovačke trgovine, iako ih je bilo dosta i na onoj strani gdje nije bilo rudnika koji bi privlačili interes stranih preduzimača i koji su, inače, mnogo dopri-nosili razvitku gradske privrede. Gradska naselja u ovom dijelu zemlje nastajala su mahom kao podgrađa ispod utvrđenog grada; kao ekonomske jedinice jedva su gdje prelazila opseg lokalnog tržišta

85. Značajnije gradsko naselje na ovoj strani

razvilo se u Jajcu, na podnožju grada koji je, pod sam kraj XIV stoljeća, podigao vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, iznad slapovitog ušća Plive u Vrbas, u živopisnoj okolini, u prostoru gdje su nađeni tragovi naselja iz antičkog doba. Od četrdesetih godina XV stoljeća Jajce se spominje kao prijestolno mjesto posljednjih bosanskih kraljeva, što je, svakako, pored drugih prirodnoterenskih i ekonomskih činilaca

81 O o v i m d o g a đ a j i m a v . M . J f H H H h , 3 a u a u o p u j y p y d a p c i u e a y c p e d n o e e K o e n o j C p 6 u j u u E O C H U , I I oc e 6 Ha H 3 «a H>a C A H y, Be orpa « 1 9 5 5, s t r . 4 8; 5 7 — 5 8; 7 3 i da l j e .

82 T. BvKa HOBnh, (B. TiopoeuK), Cpe6peHui fa y cpedmem eeKy, T3M —H. C. H, Ca pa je BO 1946, str. 80; E. Fermendžin, Acta Bosnae potistimum ecclesiastica, MSHSM, XXIII, Zagreb 1892, str. 223.

83 M . J J i i H i i h , 3 a u c u i o p u j y p y d a p c i u e a , I , s t r . 6 4 . 84 O pitanju gdje se nalazilo trgovište Vrhbosanje postoji brojna literatura u kojoj su izne

sene razne hipoteze. Medu ostalim, K. Jireček (Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. Preveo D. Pejanović, Sarajevo 1951, str. 132) smatra da je mjesto bilo ,,u citadeli današnjeg Sarajeva". S njim se slaže i VI. Skarić (Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937, str. 33), koji kaže da je Vrhbosanje „današnja Bijela Tabija".

KecaHKa KoBa^eBuh-Kojiifr, O cpedtboejeKOSHOM iiipiy Ha jujeciuy daHaiunei Capajeea, 36opHHK <E>Hno30(£>cKor 4>aKyjrreTa, X-l, Eeorpafl 1970, 353 — 362.]

86 U darovnoj povelji kralja Stjepana Tomaša braći Dragišićima, izdatoj u Vranduku 22. VIII 1446, navedeno je više ovakvih naselja ispod utvrđenog grada: „grad Ključ i varoš Pod-ključ": s GdHH iHpHHh u no^a-Hh Ka^ouiL; 8 TAUKV rpđ^K IVMIIIKH H no^a-Nk Ojn^a Bdpoiuh, Mon. Serb. , st r. 439.

51

Page 44: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

doprinosilo njegovom bržem razvitku. Iz oskudnih podataka tog vremena može se steći izvjesna predstava o privrednoj aktivnosti jajačkih građana koji su, prema tim podacima, održavali neke poslovne veze sa splitskim i dubrovačkim trgovcima

88.

Da je grad imao većeg značaja kao tržište šireg opsega, proizlazi i iz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaša i trogirskog trgovca Nikole od 3. II 1449. god. prema kojem se kraljev ortak obavezao da vodi zajedničku trgovinu i da u tu svrhu, osim u Splitu i Fojnici, otvori jednu trgovačku radnju („štacun") i u Jajcu

87,

sigurno sa osnovanim izgledom na dobar promet.

O drugim gradskim naseljima, koja su se nalazila na periferiji dubrovačkog trgovačkog prometa ili izvan njegova opsega, ne znamo, osim imena, gotovo ništa te smo upućeni samo na pretpostavke. Neizvjesno je do kojeg se stepena u toku srednjeg vijeka razvilo naselje u Livnu koje već Porfirogenit spominje pod imenom Hlebena kao „nastanjen grad" i kao središte istoimene župe. Kasnije je spomenuto i podgrađe ispod Hlivanjskog grada, koji se, inače, naziva i Bistrički grad. S obzi-rom na to da se Livno nalazilo na važnom putu koji je povezao Split i druge gra-dove srednje Dalmacije s Bosnom, možemo, s Jirečekom, pretpostaviti da je „Hlivno i u srednjem veku bilo stalno najvažnije trgovačko mesto u ovim krajevima."

88

Porfirogenit je u nastanjene gradove uvrstio i grad Salenes (Soli); kasnije se nigdje ne navodi gradsko naselje ovog imena iako se srednjovjekovna bosanska župa Soli često spominje u domaćim i stranim izvorima.

Na području koje predstavlja neposredno zaleđe dubrovačkog primorja Por-firogenit navodi više nastanjenih gradova od kojih je u toku daljih stoljeća Trebinje (Trebunia), središte istoimene oblasti ili arhontije, imalo najveći značaj. Od sedam-desetih godina XIV stoljeća, kada je ušlo u granice bosanske države, Trebinje se često spominje u savremenim dubrovačkim izvorima koji, međutim, sadrže malo podataka iz kojih se može nešto zaključiti o aktivnostima njegovih građana. No iz same činjenice da se grad nalazio u plodnoj okolini nadomak Dubrovnika i na veoma prometnom karavanskom putu koji je vodio u podrinske gradove te da je kroz sve vrijeme bio upravo središte većeg teritorija možemo pretpostaviti da se ovdje razvilo brojnije gradsko naselje.

Od kraja XII stoljeća često se spominje gradsko naselje na donjoj Neretvi sa pristaništem i trgom, koje se u latinskim izvorima naziva Narentum ili Forum Narenti, a u slovenskim dubrovačkim i bosansko-humskim spomenicima Drijeva

88"

(današnja Gabela)88b

. Srpski veliki župan Stevan Nemanja i njegova braća ugo-vorom 1186. godine garantovali su Dubrovniku slobodu trgovine „po čitavoj njiho-voj zemlji", a „posebno u luki Neretve" (nominatim portum Narente), i to „prema starom običaju" (secundum antiquam consuetudinem) po čemu izgleda da se tu, u Drijevima, obavljao lučki i trgovački promet i u ranijim vremenima koja su

8S L. Thalloczy, Povijest banovine, grada i varoši Jajca, Zagreb 1916, str. 260—262 (Prilog V).

[M. Šunjić, Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463, Historijski zbornik, XIV, Zagreb 1961, 119—145; .Djecam« KoBaqeBnh-KoJHh, rpadcxa nace/ba, 125-131.]

87 C o j i o B Je B , O d a 6 p a mi cu o M e u u i f U , s t r . 2 1 3 . 88 K. Jireček, Trgovački drumovi, 128 i nap. 280. 88a [JJ,. KoBaieBHh-Kojnh, FpadcKa nace/ba, 120 — 121.] Od stare riječi drijevo, što znači i drvo i (drveni) brod; upor. ovakvo dvojako značenje sred -

njolatinske riječi lignum; arboraticum (od arbor — drvo), u stvari, dažbina koju su strani brodovi plaćali po ulasku u luku.

sat [jjecaHKa KoBaieBHh-Kojah, O naceA>y JJpujeea u neioeoM uojiOMcajy, Hdopireapa BHX, XXI—XXVII, CapajeBo 1976, 29—36.]

52

Page 45: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

prethodila ovom ugovoru 89

. Tu se u srednjovjekovnim saobraćajnim uslovima, završavao na ovoj strani pomorski i otpočinjao kopneni put uz Neretvu u unutra-šnjost Huma i Bosne

90. U tom predjelu, nedaleko od današnjeg sela Vida, nalazio

se i antički grad Narona, nekada znatno naselje i trgovačko uporište, od kojeg su, poslije velikih pustošenja u doba varvarskih kretanja, ostali samo blijedi tragovi. Od 1186. g. kada se u izvorima prvi put spominju, Drijeva su više puta mijenjala gospodara: U vlasti nad ovim prometnim trgom smjenjivali su se u slijedećim stoljećima srpski, bosanski i ugarsko-hrvatski vladari, dok nije oko godine 1382. došao pod suverenitet bosanskog kralja i pod tom, uglavnom samo nominalnom, vrhovnom vlašću ostao do konačnog rasula bosanske države. Od posljednjih godina XIV stoljeća stvarni gospodari Drijeva i stvarni korisnici tržnih prihoda ovog mje-sta nisu više bili bosanski kraljevi iako je s te strane isticano baštinsko patrimoni-jalno pravo na vrhovnu svojinu nad gradom kao sastavnim dijelom države - nego razna vlastela koja je medu sobom dijelila prihode od carina i drugih beneficija

90*.

Od 1439 godine svu i isključivu vlast nad Drijevima sa svim dohotcima prigrabio je vojvoda Stjepan Vukčić Kosaca, gospodar Humske zemlje, i održao je uglavnom do potkraj života

91. Otada su se o Drijeva otimali Mlečani i Mađari, a zatim i

Turci, koji su krajem XV stoljeća zauzeli grad zajedno sa čitavim područjem donje Neretve

92.

Već iz same činjenice da se Drijeva vrlo često spominju u vezi sa trgovinom, prvenstveno dubrovačkom, može se zaključiti da je u ovom lučkom naselju bilo nastanjeno brojno stanovništvo koje je nalazilo posla u raznim zanimanjima u vezi sa živim i mnogovrsnim prometom. Tu se, kroz čitav srednji vijek, održavala brojna kolonija dubrovačkih trgovaca, carinskih službenika i drugih poslenika, ali se, iako ne često, spominju i domaći ljudi, od kojih su poneki, vjerovatno kroz poslovne veze s Dubrovčanima, postajali dubrovačkim građanima

93. Drijeva su bila dobro

poznata kao uvozna i izvozna luka i kao, poslije Dubrovnika, najprometnije tržište soli sa stovarištima i carinarnicama, koju su gotovo redovno držali pod zakup Dubrovčani uz visoku cijenu koja je išla i do 5000 dukata godišnje

94. Ovaj lučki

grad često se spominje i kao tržište žita95

, dok se rjeđe navodi u vezi sa prometom drugim, domaćim i stranim, proizvodima. Treba istaći i to da su Drijeva bila po-znata kao mjesto gdje se kupovalo i prodavalo roblje i odavde odvodilo na razne

8 * C oj iO BJe B, O d a ćp a u u c u oju e n ui fu, st r . 3 . 90 O p r i r o d n i m u s l o v i m a p l o v i d b e u z d o n j i t o k N e r e t v e u s r e d n j e m v i j e k u v . M . f l

T pi JJ p uje e a u OKOAUH CI y c p ed n e M e e K y. T of l a nia H na H. M vr ni f c a, KH>. X L VII , r of l . 19 3 8, s t r ' 118 — 119.

8 O a M . f l H H H h , n . d j . , s t r . 1 2 5 - 7 . 91 M . f l H H H h , n . d j . , s t r . 1 3 4 , 1 4 0 . [O st a vu St je pa na Vu kč ić a pre ma Dr ije vima ko d C. "Ha p K OBi ih, X ep uei Cv ue( fia H By K vu H - -

K o ca u a u h b eio e o d o 6a, I Ioc e G Ha H 3,na H>a C A H y, Ee orpa « 1 9 6 4, na vi š e mje st a .] 92 M. JlHHHh, n. dj., str. 119-125; 140-141.

21. IX 1380. izabran je za dubrovačkog građanina „Prib ilus Radetchouich de Narento'*

OdjtyKe, I, 70), a 14. I 1382. „Dragoslaus Thuerdenovich de Neretua" (isto, 203). 94 M.

JlHHHh, n. dj., 146, 147. 96 V. Mon. Rag. I, 269 (g. 1347); fliinuh, OdjiyKe, I, 80 (g. 1380); isto, 180 (g. 1381);

isto, 247 (g. 1382); isto, I, 360 (g. 1383); isto, II, 71 (g. 1384) itd.

53

Page 46: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

strane94

. Bilo je, dakako, i domaćih ljudi, drijevskih građana (de mercato Narenti; de Narento) koji su se bavili i ovim poslom

97.

Godine 1382. bila je dovršena izgradnja grada Novog (Castrum Novum, Her-ceg-Novi) u župi Dračevici na obali Bokokotorskog zaliva. Grad je osnovao kralj Tvrtko I i namijenio mu ulogu „da budet trg soli prodavanja"

98. No podizanjem

ovog grada sa trgom i lučkim pristaništem na obalskom prostoru između starih razvijenih gradova Kotora i Dubrovnika, imalo je, u kraljevim planovima, sigurno i širu svrhu: trebalo je da se izgradnjom ovog lučkog grada otvore neposredne veze sa prometom na Jadranu i da se tako bosanska privreda učini što manje zavisnom o Dubrovniku. Dubrovčani su brzo shvatili da bi puno ostvarenje kraljevih namjera moglo da nanese osjetne gubitke njihovoj trgovini pa su, stoga, preduzeli odlučne ekonomske i diplomatske mjere i sproveli strogu blokadu Novske luke kako bi spriječili da se ovdje uspostavi i održi trg soli a, eventualno, i druge uvozne i izvozne robe". Pod pritiskom ovih mjera i na uporno navaljivanje Dubrovčana kralj je krajem 1382. god. izdao u njihovu korist povelju kojom je među ostalim odredio „da ne budetB u onom gradu ljubo pod gradom trg soli prodania do vjeka"

100.

Kraljeva odluka svakako je usporila, ali nije i zaustavila razvitak Novog. I dalje se preko njegove luke obavljao promet robe, i dalje se Dubrovčani povremeno žale što se ovdje, usprkos njihovih povlastica „nezakonito" prodaje i kupuje so dovezena sa raznih strana

101.

Posljednjih godina XIV stoljeća Novi je došao pod neposrednu vlast Sandalja Hranića, koga je u cjelokupnom posjedu naslijedio njegov nećak Stjepan Vukčić Kosaca „veliki vojvoda rusaga bosanskoga" i „herceg od svetoga Save". Herceg Stjepan je, šire nego raniji gospodari Novog shvatio važnost koju može da ima ovaj primorski grad za razvitak privrede jednog prostranog područja. On je, prvi od bosanskih dinasta, ocjenjujući realno zahtjeve ovoga vremena, osjetio potrebu unapređivanja gradske privrede te je ulagao velike napore da do najvećih mogućih razmjera razvije Novi ne samo kao lučki grad koji će, s vremenom, skupu posred-ničku ulogu Dubrovnika i Kotora učiniti suvišnom nego i kao središtem proizvodnje

96 V. noBe j t e H imc Ma, I , 1 , CTp. 417, 431; M. JUH H H I I , H 3 dy6 po ea HK oi apx ua a, I II , Be o grad 1967, br. 85, str. 34. ^

97 M. f lHH Hh, M3 d y6 p osa H Koi a px u e a, I I I , br . 164, s t r . 65 (g. 1 3 93) ; br . 1 77, s t r . 73 (g o d. 1398).

[O trgovačkoj aktivnosti domaćih ljudi sa Drijeva upor. JJecaHKa KoBaieBHh -Kojith, FpadcKa nacejba, 168 — 177.]

88 Tvrtkova povelja Dubrovniku od 2. XII 1382. Mon. Serb., str. 201. 99 fliiHHh, OdjiyKe I (god. 1382), str. 247 (27. IX); 255 (3. X); 258 (11. X); 265 (26. X);

272 (21. XI). Upor. BJI. TiopoBHh, Kpa/b TepiuKO I KoiupoMamih, Beorpafl 1925, str. 51 — 54. [B. Hrabak, Proizvodnja i prodaja soli u Herceg-Novom i odnosi sa Dubrovnikom u vezi

s tim (1482—1538), Boka 8, Zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, Herceg-Novi 1976, 62—109.]

100 Mon. Serb., str. 201. 101 Kao što se i inače često događalo da je zategnutost u odnosima Bosne i Dubrovnika

dovodila u pitanje dubrovačke trgovačke povlastice, tako je bilo i u slučaju Novog. Već u julu 1383, uskoro poslije izdavanja kraljeve povelje o ukidanju trga soli u ovom gra du, Dubrovčani su protestvovali što je kralj zabranio vlasima da svoje potrebe u soli podmiruju u Dubrovniku; u vezi s tim tražili su, u isto vrijeme, od Kotorana da ne dovoze so u Novi „contra nostras franchi - sias" OlHHHh, Odjiyice, I, 334); v. isto, str. 338, (31. VII 1383); 380 (27. VII 1383); lloeejbe u uuc.ua, I, 1, str. 253-4 (15. XI 1397); isto, 282 (11. IX 1411); Jorga, II, str. 90 (8. I 1403).

54

Page 47: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

najviše traženih proizvoda108

. Iz jedne vijesti dalo bi se zaključiti da se već i ranije pod Novim razvilo podgrađe sa trgom

103, ali tek od sredine XV stoljeća, nasto-

janjem hercega Stjepana, postavljaju se ovdje osnove znatnijeg gradskog naselja i bujnije privredne aktivnosti. U želji da što prije ostvari svoje namjere sa gradom Novim herceg je preduzimao vrlo odlučne, često i prenagljene mjere, ne obazirući se ni najmanje na ranije ugovore, „stare običaje" i ustaljenu praksu, koji su mu nametali izvjesne obaveze prema Dubrovniku i Kotoru i, posredno, postavljali izvjesne granice ekonomskoj nezavisnosti za kojom je on očigledno težio. Ciljeve i metode hercegovih mjera dobro su prikazali Kotorani u predstavkama mleta-čkoj vladi od koje su tražili da preduzmu korake kako bi se spriječilo stvaranje jednog, za njih svakako štetnog konkurentskog središta u neposrednoj blizini nji-hova grada. Na pritužbe iz Kotora, mletačka vlada je, dosta suzdržljivo, opomenula hercega (13. VIII 1449) da odustane od podizanja radionice vunenih tkanina jer je - kako je izjavila njegovim poslanicima - „vještina proizvodnje tkanina privilegija gradova" koja im je potrebna „radi izdržavanja stanovništva koje živi od rada svojih ruku

104. No ova opomena nije nimalo pokolebala hercega. Već u januaru slijedeće

1450. godine, Kotorani, koji su jasno sagledali ciljeve i metode njegovih mjera, ponovo traže intervenciju Venecije i u svojoj predstavci ističu kako podstiče pro-izvodnju vunenih tkanina u Novom, kako tamo dovodi ljude vješte zanatima, posebno majstore za izradu balista i drugog oružja (koje se, inače, najčešće uvozilo iz Dubrovnika), kako je oslobodio obaveza dužnike koji bilo s koje strane prebjegnu u Novi pa su tako mnogi i pridošli i još uvijek pridolaze, kako ,,u mjestu" Novom počinje da izgrađuje „grad" (una citade) i kako je tu već podigao mnoge kuće

10**.

A Kotorani su zbog svega toga zabrinuti jer kako kažu u svojoj predstavci - ako potraje ovako kako je počelo, „mnogi ljudi iz Dubrovnika, iz Kotora i s drugih strana prebaciće se u ono mjesto i kroz kratko vrijeme stvoriti od njega veliki grad (una gran citade), što će za Kotor značiti potpunu propast

105. Slične optužbe, iste

godine, čule su se i iz Dubrovnika10

*. No svi ovi verbalni izrazi protesta i nego-dovanja samo su odražavali jedno stvarno stanje i jedan proces, ali nisu ni najmanje

102 15. novembra 1397 . žal il i su s e Dubrovčani vojvodi Sandalju jer su, kažu, ču li da „neki od vaš ih na redbenika uč in il je doves ti so l pod Novi u Sutorinu da ju tuz i p roda ju . . ." ; zamoli l i su Sanda lja da zapovijed i svo jin i na redbenic ima da to ubuduće ne č ine — Pove lje i p isma I , 1 , str. 253—4. Te godine, dakle, Novi je b io u posjedu Sandalja i os tao u pos jedu njegove porodice.

[U sklopu hercegovih ekonomskih mje ra došlo je do ponovnog oživljavanja i otva ranja trga so li u Sutorin i . C. TiHpKOBHh, Xeptfe i Cwe$an, 122 — 125 .]

103 Godine 1411 (1 1 . IX) Dubrovčani su se ža l i l i vo jvodi Sanda lju zbog toga š to „nekoji inos tranc i dovezoše so li pod Novi i tu i p rodaše nekoji die l , a os ta lo iznos iše i pos tav iše u kuću pod gradom da prodade"; ne misle , kažu, da su „oni vaš i ko i su ondjez i p ripus ti li to i be zakonje učinit", učinili to s njegovim znanjem; ali traže da se kazne oni koji su to „preko zakona" učinili. Iloeejbe u uucjita. I, 1—281—2. „Kuća", koja se ovdje spominje, može biti stovarište ili magazin, gdje se ostav lja la so ko ja ni je p rodata na trgu , a li i prodavaonica il i dućan gdje je roba b ila iz lo žena svakodnevnoj p rodaji .

W i Lis t ine , IX, 311 . 104a [C. TiHpKOBHii, Beciuu Epojba da Jlaee/io Kao msop 3a ucmopujy Eocue u JJy6poaHUKaf

HdopHJCKH ijaconnc, XII—XIII, Eeorpafl 1963, 167—188; C. TtHpKOBHh, Xepi)ei Ciueg/kiH 127—128; I. Voje, Sukno iz Hercegnovega, Zgodovinski časopis, XIX—XX, Ljubljana 1966, 181—185.]

196 Listine, IX, 320. xos Jorga, II, 436—7. I, J. Resti kazuje kako je herceg dao slobodu (salvum conductum)

svima onima koji pobjegnu iz Dubrovnika i dođu da se ovdje (u Novom) nastane; kako je „time privukao razne delikvente i bankrotirane ljude koji su tamo mogli biti sigurni da ih nikakva vlast ne može pozvati na odgovornost" (Col che attiro tutti li malviventi e falliti li quali ivi erano sicuri non poter esser convenuti da alcun magistralo). Resti, Chroniche, str. 301—302.

55

Page 48: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

uticali na sam tok stvari. Razvitku grada i gradske privrede ispriječile su se druge teškoće. I dalje je, naime, snabdijevanje zanatskih radionica sirovinama, alatom i drugim, za finalnu proizvodnju potrebnim materijalom u najvećoj mjeri zavisilo 0 volji starih primorskih gradova koji, kako smo vidjeli, nisu nimalo bili skloni da trpe, a kamoli da pomognu privredno jačanje novog grada u njihovoj blizini i na tuđoj teritoriji. Započeti poduhvati u Novom mogli su da napreduju samo u sku čenim granicama koje nisu dopuštale da se, u tadanjim uslovima i okolnostima, ovdje razvije veće gradsko naselje sa zanatskom proizvodnjom i tržnim prometom većih razmjera

107. No, ako hercegova nastojanja i nisu dovela do punog ostvarenja

njegovih namjera, ona svakako svjedoče da su koristi od gradske privrede i grad skog stanovništva kao njenog nosioca počele da zaokupljuju svijest feudalnih gos podara i aktiviraju njihov ekonomski interes na tom području.

Nedovoljno smo obaviješteni o brojnosti, zanimanju i ekonomsko-društvenoj strukturi gradskog stanovništva. Izvorni podaci o ovim vidovima gradskih naselja suviše su oskudni, a da bi se iz njih mogli izvesti neki opštiji zaključci o ekonomsko--društvenoj aktivnosti srednjovjekovnih bosanskih gradova i o mjestu koje su zau-zimali u životu države i društva. No, i na osnovu same činjenice da savremeni izvori tako malo kazuju o aktivnostima gradskih naselja možemo, mislim, slo-bodno pretpostaviti da im je opšte obilježje davala relativna nerazvijenost kojom je bio uslovljen i njihov položaj u feudalnom društvu.

107".

Većina gradskih naselja u brojnim „podgrađima" sigurno nije prelazila raz-mjere malih trgova gdje se, u granicama lokalnih potreba, vršila prodaja i kupovina proizvoda, vjerovatno uglavnom putem neposredne razmjene*, gdje se obavljala 1 poneka zanatska radinost, gdje se, eventualno, nalazila i neka skromna ugosti teljska radnja, i naravno, nešto kuća za stanovanje.A tako je približno morala iz gledati i većina otvorenih mjesta na prometnim putevima koja su se održavala kao karavanske stanice sa neophodnim mogućnostima noćenja pratilaca karavana u posebnim, za to opremljenim „stanovima" ili „kućama" koje su služile kao neka vrsta srednjovjekovnih hanova

108. U jednom domaćem izvoru iz godine 1446. neka

naselja u „podgradima" (u području sjeverozapadne Bosne) nazivaju se „varošima"; no ne bi se moglo reći da ovaj termin, preuzet iz mađarskog, obilježava neki odre đen stepen naseljenosti i urbanog privređivanja

108".

Do većeg značaja razvila su se već spomenuta gradska naselja u rudarskim oblastima srednje i istočne Bosne, kao i na linijama življeg karavanskog saobraćaja i na mjestima otvorenim prema moru gdje su postojali pogodni prirodni uslovi za lučki promet robe. Više nego drugi ovi su gradovi rano počeli da privlače interes stranih trgovaca, na prvom mjestu Dubrovčana koji su imali veoma vidnog učešća u mnogostranom aktiviranju privrede srednjovjekovne Bosne. U gradskim nase-ljima, nastalim u rudarskim rejonima, spominju se — istina rijetko — Sasi, koji

107 N a s t o j a nj e he r c e ga S t j e p a n a o k o u n a pre đ e nj a N o v o g k a o pr i v r e d n o g i t r g o v a č k o g s r e di š t a u p o t p u n o s t i j e p r i k a z a o S . Ć i r k o v ić u s p o m e n u t o j m o n o g r a f i j i , k o r i s t e ć i s e o b i l n o , p o r e d os t alo g, i d o s a d ne o bja vl j e nim a rhi vski m p o da c ima . (H erc e g Ste f a n . . . s t r . 12 1 — 1 2 8. i pa s s im) . [ U p o r . n a p . 1 0 4 a . ]

10 7a [Za r azl iku o d do ma ćih iz vora , du brova č ka gra đa p ruž a m n og o po da ta ka z a prouč a va nje b o s a n s k i h g r a d s k i h n a se l j a . U p o r . J X . K o B a ^ i e B i i h - K o j i i h , r p a d c m H a c e j b a . ]

* Ča k i na nj e m a č ki m t r g o vi m a pre o vla da va la j e ne p os re d na r a z mje na d o b a ra be z p os re -dova nja novca; nova c se, u prometu robe, upotre blj a va o najčešće da bi se izr a vnala raz lika u vri je d -nos ti proi z vo da koj i se di re ktno ra z mje nju ju — da kle, u gla v no m za p od mi re nje kusura (K. Bii c her, D i e E n t s t e h u n g d e r V o l k s i v i r t s c h a f t , V I I I . A u f l . T u b i n g e n 1 9 1 1 , s t r . 1 2 2 ) .

108 M. JlHHHh, JJy6poeauKa Kapasancna iupioeuua, str. 135 — 6. 108il [Upor. nap. 80.]

56

Page 49: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

su kao stručni rudari bili, barem u prvo vrijeme, značajan činilac u otkrivanju rudnika i unapređenja rudarske proizvodnje

109.

Gradovi srednjovjekovne Bosne, posmatrani u cjelini, razvijali su se sporo kako u pogledu naseljenosti tako i u pogledu privredne djelatnosti. Tek od početka XV stoljeća nailazimo češće na podatke o domaćem gradskom stanovništvu koje se, dijelom, bavilo trgovinom kao više ili manje stalnim, iako ne, naravno, jedinim zanimanjem. Sam termin „trgovac" ili „trgovci", kojim se u savremenim doku-mentima označuju određeni podanici bosanskog kralja ili pojedinih bosanskih velmoža, ukazuje na posebnu kategoriju ljudi koji su se po obliku privređivanja i po mjestu privredne djelatnosti odvajali od ostalog stanovništva. Treba napomenuti da u srednjovjekovnim uslovima nije bila povučena Oštra granica između unutrašnje trgovine i zanatstva te se pod pojmom „trgovaca" mogu podrazumijevati i zanatlije, ukoliko su svoje proizvode sami prodavali na mjesnom ili susjednom trgu. Ovaj, nedovoljno određen, sloj trgovaca i zanatlija predstavljao je osnovu iz koje se od-vijao proces formiranja građanstva kao društvenog reda.

U savremenim spomenicima prve polovine XV stoljeća jasnije se osjeća posto-janje građanstva u privrednom životu zemlje. Od samog početka tog stoljeća spo-minju se u izvorima ne samo pojedini poslovni ljudi iz ponekih bosanskih gradova, koji se bilo samostalno bilo u nekom obliku ortakluka s dubrovačkim partnerima bave trgovinom, nego se spominju i bosanski trgovci kao cjelina i posebna kate-gorija stanovništva čija je privredna djelatnost rasprostranjena po cijeloj zemlji

109*.

Oni se, u datim prilikama, i u javnim aktima tretiraju kao posebna cjelina. U bosan-sko-mletačkim pregovorima o trgovini, u jesen 1403, izričito su spomenuti bosanski trgovci; tada je kralj Stjepan Ostoja po svom poslaniku nudio Mlečanima povla-sticu prema kojoj „njegovi trgovci" (mercatores sui) „na čitavom području njegova vladanja" (per totum suum dominium) neće trgovati s drugim strancima, nego samo sa mletačkim trgovcima

110. I o trgovcima vojvode Radoslava Pavlovića bilo je

govora u njegovim pregovorima o miru s Dubrovčanima kada je za svoje trgovce tražio istu slobodu trgovanja na dubrovačkom području kakvu je nudio Dubrov-čanima u svojim zemljama

111. Dubrovačta vlada se žalila ugarskom kralju što su

109 O u l o z i Sa s a u r u d a r s t v u u na š i m z e m l j a m a v . M . J I H H H H , 3 a u c t u o p u j y p y d a p a u e a r

I. Sigurno je da su Sasi došli na Balkan iz njemačke etničke sredine, ali nije sigurno utvrđeno kojim su povodom napustili svoj zavičaj niti odakle su došli, da li iz Njemačke, iz sjeverne Ugarske ili iz Erdelja. Zanimljivo je kazivanje Orbinijevo (navedeno kod JjHHHha, n. dj., str. 1) prema kojem je „raški kralj Stefan (Uroš I) doveo u zemlju Nijemce veste rudarstvu, koji su otvorili rudnike te je kralj 'uvećao mnogo svoje blago i postao vrlo bogat'" — Nije nemoguće da je ovaj srpski kralj tražio rudare iz Njemačke, niti je nemoguće da je to isto činio i bosanski ban Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini XIV stoljeća (kada se rude u Bosni prvi put spominju). Ako se si gurno zna da je napuljsko-aragonski kralj Alfons V 1452. g. tražio majstore — rudare od bosanskog kralja i hercega Stjepana, ne bi bilo ništa neobično da, više od sto godina ranije bosanski vladar, u želji da uveća dohotke, traži stručne rudare na strani.

S ubjedljivim razlozima Dinić smatra da su Sasi relativno brzo asimilirani u domaćem stanovništvu i da je u tom procesu naziv „Sas" gubilo svoje etničko i dobivalo profesionalno obilježje, te je naziv „Sas" ili „Sasin" označavao rudare bez obzira na etničko proijeklo (ibid., str. 25—26). Skrećemo pažnju na slučaj transformacije značenja imena „Vlah" koje je prvo-bitno označavalo etničku pripadnost, a zatim, u procesu asimilacije, dobija značenje pastira, sto-čara uopće.

iosa ^Q djelatnosti domaćih trgovaca upor.: D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela naučnog društva BiH, knj. XVIII, Sarajevo, 1961, 108-132; R. KoBa^eeuh--Kojnh, rpadcua mcejba, 167 — 191.]

110 Listine, V, str. 20. Isto tako, spomenuti su trgovci kralja Tvrtka II. Listine, VIII, str. 174. 111 Jorga II, str. 305—306 (23. II 1432).

57

Page 50: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

njegovi vojnici, koji su se u vrijeme ugarske invazije kao posada nalazili u Bobovcu i drugim gradovima, provalili u Podvisoki i opljačkali kuće Dubrovčana, dok su poštedjeli kuće Bosanaca i bosanskih trgovaca

112. U pismu Sandalju Hraniću 23.

V 1415. Dubrovčani govore o nekim potraživanjima jednog njihovog trgovca „u vašem trgu Goražda", koja se, sigurno, odnose na neke goraždanske građane; a u drugom pismu iz tog vremena spomenuti su „Olovljani", građani grada Olova, naporedo sa Dubrovčanima koji su tada boravili i u tom mjestu

113. Našu predstavu

0 gradskim naseljima i njihovoj aktivnosti dopunjuju, makar i posredno, podaci sadržani u tekstu već citiranog ugovora iz godine 1449. o zajedničkom trgovanju, sklopljenog između bosanskog kralja Stjepana Tomaša i Nikole Trogiranina

114:

Trogiranin se obavezuje da će držati po jedan dućan („štacun") u Splitu, u Foj- nici i u Jajcu, a kralj će mu dati ,,Kyhe y HauiHX MHCTHX FAH *iy 5y#e noTpaSoBaTK"; kraljev ortak će „tržiti" na sve četiri strane, dok se kralj obavezuje da će sve pot rebe svoga dvora podmirivati ,,u tih štacunih" i plaćati „kako i inim trgovcem". Navedeni izrazi bacaju nešto svjetla na način trgovanja i ukazuju na funkciju odre đenih naselja ili „mjesta" gdje se roba nudila „na prodaju". Činjenica, pak, da se 1 sam kralj neposredno i sa znatnim ulogom angažovao u jednom trgovačkom poslu kazuje ponešto o tome koliko je trgovina, kao već ustaljena privredna grana, pružala dobre izglede na dobit i koliko su ovi izgledi davali podsticaja ovom zani manju čiji je nosilac bio građanski sloj stanovništva. U jednoj predstavci hercega Stjepana koju su, početkom novembra 1455, njegovi poslanici izložili mletačkoj vladi, trgovački sloj stanovništva u hercegovom gradu Novom (Herceg-Novi) nazvan je „građanima" (cives); poslanici su tada, prema uputstvima svoga gospo dara, tražili, među ostalim, „slobodni list" za njegove građane u Novom (unam litteram gratiosam civibus domini nostri ducis in Nova civitate constitutis), da bi mogli slobodno nabavljati potrebnu „robu" po svim, za njih povoljnijim, trgo vima i dopremati je morskim putem bez ometanja od strane mletačkih pomorskih vlasti

115.

Malo smo obaviješteni o učešću zanatstva u privrednoj aktivnosti gradskih naselja, a još manje o mjestu i udjelu zanatlija u strukturi građanskog sloja stano-vništva. Možemo samo, sa dosta sigurnosti, pretpostaviti da se zanatstvo sporo odvajalo od sela i da je zanatska proizvodnja velikim dijelom do kraja trajanja bo-sanske države ostala vezana za feudalna vlastelinstva i samo u nekim svojim granama u većoj mjeri prodirala u gradska naselja i uključivala se u privredni život grada.

U razmatranju pitanja mjesta i uloge zanatstva u formiranju građanskog sloja stanovništva, samo sa izvjesnom ogradom, možemo uzeti u obzir i strane zanat-lije koji se od druge polovine XIV stoljeća sve ćešće spominju u bosanskim nase-ljima. Pri tom treba napomenuti da su od stranaca, koji su se povremeno ili stalno bavili zanatskim zanimanjem u raznim bosanskim mjestima, daleko najbrojniji bili Dubrovčani; no ne treba potcijeniti ni udio ljudi iz drugih primorskih gradova koji su u susjednoj Bosni nalazili mogućnosti rada i zarađivanja

116.

111 Diplomatarium Ragusanu'm, str. 194. 113 IJosejbe u uuc.ua, I, l^str. 292. 114 Vidi nap. 87. Svaka strana uložila je u posao po 6.000 dukata na 5 godina s tim da ortaci dobit ili even -

tualni gubitak dijele po pola (CojioBJeB, Odadpanu cuo.uenuifu, str. 213 — 214). 115 Listine X, str. 71 (7. XI 1455). 116 Vidi JI. KoBa^eBiih, Tlpujioi upoyma8aiby 3anaiUcmea, str. 263 i dalje. [O domaćim i s t ranim zanat li jama u bosanskim gradskim nasel j ima: J\ . Kh -

Kojiih, FpadcKa tiace/ba. 201—222.]

58

Page 51: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Nema sumnje da su ovi stranci - mislimo na prvom mjestu na Dubrovčane - mnogostrano uticali na razvitak gradske privrede i znatno doprinijeli unapređenju zanatstva, no oni nisu, boraveći u stranoj zemlji, prestajali da budu građani svaki svog grada, što im je nametalo dužnost da žive i međusobne odnose uređuju prema propisima koje su određivale njihove, a ne bosanske vlasti. Dubrovački građani zanatlije, trgovci, zakupnici - rasuti u većim ili manjim grupama po mnogim bosan-skim, mjestima, sačinjavali su pojedine, na čvrstoj uzajamnosti formirane, kolo-nije na čelu sa konsulom koga je postavljala dubrovačka vlada; konzulu je davano puno ovlaštenje da, zajedno sa dvojicom izabranih sudija, sudi i presuđuje u svim sporovima koji bi izbili među pripadnicima njemu povjerene kolonije; njemu je povjeravana i dužnost da pazi da Dubrovčani, pod prijetnjom kazne, ne iznose svoje međusobne sporove pred ma koju drugu vlast van vlasti njegove i njemu dodije-ljenih sudija

117. Okupljeni u svojim kolonijama kao izdvojene cjeline, zaštićeni

međudržavnim ugovorima ili „starim običajima", uvijek pod paskom i okriljem svojih vlada, strani privrednici u bosanskim gradovima, zanatlije i trgovci, bili su, svakako, povlašteni u poređenju sa domaćim stanovnicima koji su se bavili tim za-nimanjima, pa ih je bez sumnje i svijest o svom posebnom i povoljnijem položaju držala po strani od procesa društvenog razvitka domaćeg građanstva. Koliko su strani građani privrednom djelatnošću i privrednim interesima bili povezani sa domaćim gradskim i ostalim stanovništvom, toliko su bili odvojeni od njega u dru-štveno-političkom pogledu. Dubrovačka vlada uvijek je nerado gledala da se njeni građani koji su boravili u stranoj zemlji uključe u život mještana više nego što zahtijevaju njihovi poslovi; u tom je išla tako daleko da je, na primjer, svojim trgovcima u Sremskoj Mitrovici zabranila da postanu građanima tog grada

118.

Ne znamo ništa o privilegijama saskih rudara koji su u Bosnu pridošli iz strane zemlje, iz njemačke („teutonske") etničke sredine i nastanili se u mjestima gdje su postojali uslovi i mogućnosti privrednog zanimanja u vezi sa rudarstvom. Nije, također, sigurno utvrđeno ni to iz kojeg su kraja zapravo došli, kojim povodom i u koje vrijeme. Svakako nije na pouzdanom temelju zasnovano mišljenje koje pojavu saskih rudara u Srbiji i Bosni dovodi u vezu sa provalom Mongola u Po-dunavlje početkom četrdesetih godina XIII stoljeća kada su, sklanjajući se pred mongolskim ratnicima, napuštali svoja sjedišta u Erdelju i prema pomenutom mišljenju, našli sigurnije područje rada u balkanskim zemljama

119. Što se tiče

bosanskih Sasa, skloni smo da pretpostavimo da ih je jedan od vladara, najvjero-vatnije Stjepan II Kotromanić, izvjesnim povlasticama privukao u svoju zemlju sa svjesnom namjerom da pojača i proširi eksploataciju rudnika i da u trgovački promet u većoj mjeri uključi proizvode rudarstva koji su upravo u njegovo vrijeme počeli da privlače pažnju stranih interesenata. Iz njegova vremena potječe i prvi autentičan spomen proizvoda rudarstva u Bosni — „zlata, srebra, bakra i drugih

117 Mon. Rag., III, 105. Ovdje navedeni podaci sadržani su u uputstvu koje je knez sa Malim vijećem 8. VIII 1361. izdao novopostavljenom dubrovačkom konzulu u Sremskoj Mitrovici (in Sancto Dvmitrio); po ovom modelu bile su uređene i veće kolonije dubrovačkih trgovaca i zanat lija u Bosni; upor. Ugovor Stjepana Kotromanića i Dubrovnika od 23. X 1332; dno HMA tea^ ASBp«BidNHiiii 3 ApSr*' 1 11 1 CBOiMik S Bočne, rocn«AHNi» KdHh yv* Ht l l l"') ntMđdii. Mon. Serb., 101—102.

V. i Mon. Rag., V, 340—42 (11. II 1332; i 8. III 1332.); upor. i Resti Chronica str. 132. ___ ^ 118 Odluka Velikog vijeća od 7. VIII 1361: „. . . de precipiendo nostris mercatoribus con-

versantibus in Sancto Dvmitrio, quod ulio modo debeant se facere cives Sancti Dvmitrii". Mon. Rag., III, 104.

119 O problemu dolaska saskih rudara u balkanske zemlje raspravlja M. JlHHHh, 3a ucuio- pujy pydapciu«a, I, CTp. 23 — 25.

59

Page 52: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

metala" — u spoljnotrgovačkom prometu120

pa nije isključeno da su upravo nje-govim nastojanjem veće ili manje grupe iskusnih rudara sa strane bile uključene u rudarsku proizvodnu djelatnost koja je i u Bosni, kao i u drugim, rudama boga-tim, zemljama pružala dobre izglede na sigurnu dobit

121.

Saski rudari privučeni su u Bosnu povlasticama koje su im obezbjeđivale po-voljne uslove života i rada u novoj sredini i koje, sigurno, nisu bile manje od onih koje su prethodno uživali u starom kraju. Već je VI. Skarić utvrdio da su „Sasi" koji su kao rudari došli k nama, donijeli svoje pravne običaje koje su im priznali naši vladari srednjeg vijeka"

122. Šta su obuhvatili ovi priznati pravni običaji saskih

rudara na području srednjovjekovne Srbije, sadržano je, uglavnom, u odredbama zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz 1412. g. Za bosansko područje nisu poznati nikakvi podaci koji bi ukazivali na postojanje ovakvih kodificiranih odredaba o rudnicima, ali iz drugih, utvrđenih činjenica može se sigurno zaključiti da je pravni položaj saskih rudara u Bosni bio barem u osnovnim linijama sličan njihovom položaju u rudarskim mjestima susjedne Srbije

128. Uostalom, da ponovno

istaknemo, u osnovi kako kodificiranih odredaba tako i nekodificiranih, ali u nekom pravnom obliku priznatih povlastica bilo je rudarsko pravo koje su Sasi uživali u njemačkim rudarskim mjestima, što se jasno vidi iz njemačkih naziva koji se od-*

JM Na traženje trogirske općine Stjepan Kotromanić izdao je 7. X T339. povelju kojom je trogirskim građanima-trgovcima dao slobodu trgovanja u njegovoj zemlji; tu se, kao predmeti trgovine, pored drugih proizvoda izričito spominju i gore navedeni proizvodi rudarstva (C. D. X, str. 494—5). Na sasvim nepouzdanoj osnovi je kazivanje Lukarevića da su već u doba bana Kulina neki Dubrovčani držali pod zakup rudnike u Bosni (Luccari, Copioso ristretto de gli annali di Ragusa. In Venetia 1605; str. 17).

[H. Pafloj^nh, IIoieiuaK pydapciu«a y Eocm sa epeMe KyjtuHa 6ana} IIpHJiO3ii 3a KH.H-»ceBHocT, je3HK, HcropHjv H đpojiKnop, KH>. 26, CB. 1—2, Beorpafl 1960, 30—33.]

121 Uz ovu pretpostavku ukazaćemo na jednu analogiju: Aragonsko-napuljski kralj Alfons V, u nastojanju da razvije eksploataciju rudnika u svojoj zemlji, obratio se 18. II 1452. god. pismom bosanskom kralju Stjepanu Tomašu tražeći da mu pošalje 5 do 6 vještih majstora rudara pošto, kako je obaviješten, u Bosni ima dosta (non paucos) takvih majstora. U isto vrijeme obratio se s takvim zahtjevom i hercegu Stjepanu. (Thalloczv, Studien, str. 388. HM. JjHHHh, 3auciuo- pujy pydapculea, I, str. 26, nap. 106). Spomenućemo i to da je Orbini smatrao da su saski (nje mački) rudari došli u Srbiju na poziv kralja Stefana Uroša I, koji je, zahvaljujući rudnom blagu, postao vrlo bogat (Kod Jlunuha, n. dj., str. 1). Pretpostavku da su vladari, u cilju usavršavanja, i intenziviranja rudarske proizvodnje, „potražili rudare na strani", V. Skarić uzima kao činjenicu koja s e sa ma po se bi raz umi je (B. ĆKa pHh, Ciuapo pyd ap cuo upae o u ui ex HUx a y Cp6 uju u EOCHU I I oc e G H a H 3 f l a H > a C A H Y , C X X V I I , B e or p a f l 1 9 3 9 , s t r . 1) .

122 B. CKapah, n. dj., str. 4. Sigurnu potvrdu za ovo mišljenje (koje je iznio i Jireček u Die Bedeutung von Ragusa, str. 27) nalazi Skarić u tekstu Saskog zakona sultana Sulejmana Zakonodavca, gdje se spominje neki stari zakon za koji se s razlogom pretpostavlja da se radi o nekom „srednjovjekovnom zakonu koga su Turci preuzeli" in. dj., str. 5). Ova Skarićeva, naučno osnovana, pretpostavka utvrđena je kao činjenica kada je pronađen i objavljen tekst jednog zakona o rudnicima koji je, g. 1412, izdao despot Stefan Lazarević (H. Paflojtmh, 3auoH o pybnuuuMa deciioiua Ciue^aua Jlaiapesuha, Eeorpafl 1962. Vidi i M. BeroBHh, Pydapcsa 6aiumuna y Cp6uju y XV u XVI eeKy, Hiac CAHY, CCLXXX, Beorpa/j 1971, str. 2 —4.

123 Vidi prethodnu napomenu. [Srebrenica i rudnik Sase imali su poseban rudarski zakon, izdan od vojvode Kovača, koji

su Turci preuzeli. Na kraljev zakon se pozivaju turske odredbe iz 1489. godine, koje se odnose na rudnik Fojnicu i sela Deževicu i Dusinu. Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovački, zvornički, kliski, crnogorski i skadarski sandžak, Monumenta turcica I, Sarajevo 1957, 14—18; M. EeroBHh, Tpaioeu namet cpedtbeeeKoeHoi upaea y iuypcKUM upaenuM cuoMeHuuuma, HCTO-piijcKH laconnc, III, Beorpa^ 1952, 67—84; B. TivpJjeB, Kada u KOKO cy naciiiaAU deciioiua Ciue<p"aHa 3OKOHU 3a Hoeo Rpdo, roflHiuitaK ^pyniTBa iicropiraapa, XX, CapajeBo 1974, 41—63; N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans II, Pariš 1964.]

60

Page 53: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

nose na pravne i tehničke pojmove u vezi sa rudarstvom i koji su, u našem jeziku prilagođenom obliku, velikim dijelom ušli u našu rudarsku terminologiju

124.

U težištu povlastica saskih rudara bilo je pravo na posebni sud, ovlašten da presuđuje u međusobnim sporovima—veoma značajno pravo na kojem se s vreme-nom izgrađivao poseban status građana nastanjenih u rudarskim mjestima. Takav sud (cura Teutonicorum) izričito je spomenut 1373. godine u Fojnici, središtu sred-njobosanskog rudarskog bazena, a takve instance autonomne sudske vlasti postojale i u drugim znatnijim rudarskim mjestima kao, na primjer, u Srebrenici i Olovu

1*

5.

Ove i druge povlastice saskih rudara nisu bile obezbijeđene nikakvim međudr-žavnim ugovorima kao što je bio slučaj sa povlasticama Dubrovčana u njihovim kolonijama. Potrebe i interesi gospodara zemlje zahtijevali su da se unaprijedi rudar-ska proizvodnja i osiguraju što veći prihodi od rudnika pa su jedino tim potrebama i interesima bile obezbijeđene i povlastice saskih rudara, koje su onda prećutno prelazile i na domaće stanovništvo koje je u pojedinim mjestima bilo uključeno u rudarsku proizvodnju. Rad na istom poslu i pod jednakim uslovima približavao je doseljenike domaćem življu te je prirodnim i, kako izgleda, relativno brzim pro-cesom došlo do etničke asimilacije i slaveniziranja Sasa

188. U tom procesu sigurno je

igrala ulogu i činjenica što su se Sasi kojih, inače, ovdje nikad nije bilo u velikom broju - trajno nastanili u našim rudarskim mjestima prekinuvsi sve veze sa starim zavičajem i samim tim bili upućeni na saživljavanje sa domaćim stanovništvom, dok su, na primjer, Dubrovčani, uglavnom trgovci i zakupnici, samo privremeno, duže ili kraće vrijeme, s poslom boravili u Bosni i uvijek se na prvom mjestu os-jećali kao građani svoga grada, odgovorni pred zakonima Republike. Već u drugoj polovini XIV stoljeća ima znakova započetog procesa slaviziranja Sasa i, u daljem toku vremena, naziv „Sas" ili „Sasin" sve manje označava etničku pripadnost, a sve više određenu profesiju, tj. pripadnost rudarskom zanimanju bez obzira na etničko porijeklo

127. Proces etničke asimilacije odvijao se ovdje na sličan način i sa

sličnim rezultatom kao i u slučaju balkansko-romanskih Vlaha. Uostalom, snažan procvat bosanskog rudarstva u prvoj polovini XV stoljeća ne bi se mogao zamisliti bez masovnog učešća domaćeg stanovništva, kako u radu u rudnicima tako i u drugim poslovima u vezi sa rudarskom proizvodnjom. U masi domaćih radnika nestajali su i posljednji tragovi stranih etničkih karakteristika, pa je M. Dinić sa sigurnošću mogao da konstatuje da, „kada se kralj Alfons V početkom 1452. god. obraćao s molbom bosanskom kralju i hercegu Stevanu Vukčiću Kosači da mu pošalju pet do šest iskusnih majstora, u Bosni već poodavno ne nalazimo tragove Sasa

128.

Iz tadanjih pisama napuljsko-aragonskog kralja Alfonsa V, upućenih kralju i hercegu, doznajemo da je u to vrijeme na priličnoj cijeni bilo stručno znanje bosan-skih rudara za koje se znalo i van granica Bosne. U pismu bosanskom kralju, kojim traži rudarske stručnjake za potrebe svoje zemlje, kralj Alfons ističe kako se na to odlučio „jer smo" — kaže — „doznali da u vašim zemljama ima ne mali broj ovak-

12 4 B J I . CKa p nh, Cuiap o py da pcK o upae o u mexu uK a, s tr . 3 i pas sim. Tu su na ve de ni brojni p r i m j e r i t e h n i č k i h n a z i v a n j e m a č k o g p o r i j e k l a .

1 8 5 M . J j H H H h , 3 a u c ui o p u j y p y d a p c i u e a , I , 1 0 , 1 1, 1 7. 126 M . f l i i H H h , n . d j . , 1 0 — 1 2 ; t u s u n a v e d e n i p r i m j e r i k o j i p o k a z u j u „ k a k o s e o n i ( t j .

S a s i ) p o s t e p e n o u t a p a j u u s r e d i n u i k a k o r u d a r s t v o p r e l a z i u r u k e d o m a ć i h l j u d i " ( s t r . l i ) . 127 U p o r . M . f l H H H h , n . d j . , s t r . 2 4 — 2 5 . 128 Isto, str. 26.

61

Page 54: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

vih dovoljno iskusnih majstora" (cum huiusmodi magistros satis expertos . . . in vestris terris esse non paucos intellexerimus); dodao je i to da će ovi stručnjaci biti „tretirani na najbolji način tako da se kasnije neće kajati što su došli"

129.

Povlastice, koje su prvobitno uživali saski rudari, prenosile su se, prećutno» i na domaće stanovništvo, zaposleno u raznim granama rudarske privrede i nasta-njeno u pojedinim rudarskim mjestima, štaviše, kako na osnovu svojih ispitivanja pretpostavlja M. Dinić, „izgleda da je jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces prenošenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih."

1S0

No, nije dovoljno jasno koliko su prava na povlastice „po saskom uzoru" bila određena i uslovljena ekonomsko-društvenim položajem pojedinih kategorija ljudi angažovanih u rudarskoj privredi kao što, također, nije jasno koliko su ovim povla-sticama bili obuhvaćeni i oni građani rudarskih (i drugih) mjesta koji se nisu bavil

1

rudarskom privredom, nego drugim zanimanjima, recimo zanatima i trgovinom. Sliku o pravnoj diferencijaciji gradskog stanovništva srednjovjekovne Bosne možemo u najopštijim crtama stvoriti samo na osnovu posrednog zaključivanja iz datih podataka i na osnovu analogija i upoređenja sa bolje poznatim stanjem u drugim zemljama onog vremena.

U osnovi povlastica stanovnika pojedinih gradskih naselja bilo je pravo na njihovo učešće u upravnim i sudskim poslovima grada uz ograničenu ingerenciju feudalne vlasti koju je predstavljao knez (comes), a ponekad, pored kneza, i voj-voda. Iz izvora znamo za postojanje ovakvih oblika gradskih povlastica u Fojnici i Olovu i, osobito, u Srebrenici, dakle, u onim gradskim naseljima gdje se rudarska proizvodnja bila razvila do većih razmjera. Nije, ipak, isključeno da je sličnih povlastica bilo i u drugim većim gradskim naseljima, što bi se moglo naslutiti iz navedenog primjera grada Zvornika

130a. No, svakako, brojni podaci koji se odnose na

grad Srebrenicu daju, u poređenju sa drugim naseljima, najviše mogućnosti da približno sagledamo kako su gradske povlastice izgledale u praksi.

Koliko se iz poznatih primjera grada Srebrenice može vidjeti, u raspravljanju sudskih sporova učestvuju redovno predstavnici građana koji se nazivaju „purgari". Jasno je da sam termin „purgari" ukazuje na strano njemačko porijeklo i u doslovnom smislu znači isto što i „građani" (Biirger, cives). Ovaj termin prvobitno se odnosi

ias L. Thalloczv, Stuđien, str. 388. M. Dinić je u građi Dubrovačkog arhiva (Diversa notariatus) našao i objavio jedan dokumenat (od 1. V 1452) iz kojeg se vidi da se radilo o rudar-skim majstorima visoke stručnosti. To je ugovor između izaslanika napuljsko-aragonskog kralja i jednog Dubrovčanina koji je primio obavezu da pode ,,u Bosnu ili Srebrenicu" (quod debeat se transfere et ire in partibus Bosine aut Strebernize); tamo će nastojati da pronađe 3—6 „dobrih majstora" (tres in sex bonos magistros) „koji znadu da istražuju srebronosne žile" (qui scint (sic) querere venas argenti), da iskopaju i obrade rudu i „koji znadu odvojiti srebro na uobičajeni način i kako to rade majstori u Bosni ili Sklavoniji", tj. Srbiji (qui ... sciunt dividere argentum prout est moriš et faciunt magistri de Bosina aut de Sclavonia); rečeni majstori poći će u Napulj, ,,a zatim su obavezni da pođu da istražuju srebronosne žile svuda kamo ih uputi kralj po čitavom svom kraljevstvu" (et postea teneantur ire ad perquirendum venas argenti ubi per maiestatem regis fuerit eis comissum in toto suo reamine) M. flHHHh, n. đj., str. 26, n. 106.

130 N. dj., str. 18. i nap. 73. Trag koji upućuje na ovakvu pretpostavku nalazi Dinić u jed-nom podatku 12 1426. g. koji se odnosi na Zvornik, gdje nije bilo nikakve rudarske aktivnosti; tu je spomenut jedan zvornički građanin sa nazivom „purgar" — terminom koji ukazuje na sasku pravnu terminologiju.

130a JQ gradskim naseljima u okvirima feudalne države, upor.: JI. rpadcKa uace/ba, str. 245—247.]

62

Page 55: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

na doseljene Sase kao građane sa posebnim pravima i povlasticama131

, no s vre-menom je prelazio i na domaće stanovnike nastanjene u rudarskim mjestima. Od kraja XIV stoljeća, ukoliko se spominju, purgari su redovno domaći ljudi sa tipično slovenskim imenima; među njima je, naravno, moglo biti i potomaka odavno slaviziranih Sasa

132.

Teško je odrediti pravi sadržaj pojma „purgari". Jireček je smatrao da se ovaj naziv odnosio samo na jedan broj građana, i to na one koji su sačinjavali autonomni sud - purgar je, dakle, isto što i sudija autonomneg suda

133. Prema mišljenju M-

Dinića, „Jireček je imao potpuno pravo kada je ograničio pojam purgara na jedan određen manji broj ljudi"

131. Oslanjajući se, pored ostale građe, na jedan novi

podatak iz 1452. god., Dinić je sa sigurnošću zaključio da su „purgari, u stvari, sačinjavali gradsko veće koje je sa knezom i vojvodom upravljalo svim gradskim poslovima" i da se to tijelo „sastojalo iz 12 purgara"

135. Primjeri koje navode spo-

menuti autori u potvrdu svog mišljenja jasno pokazuju da su purgarima nazivani nosioci sudskih i drugih funkcija autonomne vlasti u rudarskim mjestima, prven-stveno u Srebrenici; ali isti primjeri ne isključuju ni mogućnost da se imenom purgara nazivao uopće sloj građana koji su uživali povlastice. Naziv su donijeli Sasi i u početku se samo na njih odnosio da se postepeno, zajedno sa saskim povla-sticama, proširi na širi sloj građana. Izrazi ,,curia Teutonicorum" (Fojnica) i „curia purgarorum" (Srebrenica)

136 ne može se, po našem mišljenju, odnositi samo na

službujuće organe autonomne sudske vlasti nego, prije svega, na stanovnike koje ti organi predstavljaju, to jest na Sase (ili Teutonce) u prvom, na građane (ili pur-gare) u drugom slučaju. Izgleda nam, također, da izraz „svi purgari srebrenički"

137

označuje isto toliko građane koliko i njihove predstavnike u javnim poslovima

131 BJI. CKapHh (n. dj., str. 6), pozivajući se na H. Ermischa („Das sachsische Bergrecht des Mittelalters"), upozorio je da su ,,u zemljama njemačkog rudarskog prava, uporedo sa rudar skim uredbama izdavane i gradske naredbe (Stadtrechte) rudarskih varoši kao što je bilo u Iglavi u Moravskoj u Šemnicu u Ugarskoj ..."

Na slične gradske povlastice u rudarskim mjestima Balkana pokazuje Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iz g. 1412; g. 1434. spomenut je u jednom savremenom izvoru „Zakon grada Novog Brda" (Gr. HoBaKOBHh, 3UKOHCKU cuoMenuifu cpucxux dpotcana cpedneia eeua, Eeorpan 1912, s tr . 88, Br. VIII) , a možda ist i smisao ima i „s rebreničk i zakon" ko ji se spominje 1445 (? ) Mon. Serb -, s tr . 437 .

[Upor. nap . 123 .] . 132 M. J jHHHh (» . dj. , s tr . 17 i 18) iz dubrovačke grade navodi ova imena purgara : God.

1381. Sve tko ; g . 1395. Bogavec Radanović , g. 1423 . Vukosav , Radivoj , Divoje, Nikut; g. 1433 . Stanoje i Nikola Doberkovići (svi purgari iz Srebrenice); g. 1440. Ivan Marković, purga r iz Olova.

133 , , U r u d a r s k i m v a r o š i m a s u d i o j e v o j v o d a i l i ć e f a l i j a z a j e d n o s a p u r ga r i m a , t j . s a s k i m varoškim sudijama" (K. Jape^eK, Hciiiopuja Cp6a, I , s tr. 429); „Sas i su imali svo ju au tonomiju i svoje sudije — purgare (Isto , s tr . 407); „. . . kolegija saskih sudija koji su se zvali purgari" (K. JupeneK, Mciuopuja Cp6a, II , s tr . 414). Ovdje je J ireček ods tup io od svo je ran ije pos tavke u kojoj je purgare izjednačio sa saskim varoškim stanovništvom: „Sasko varoško stanovništvo zvalo se il i n jemačkim izrazo m purgari (građani) i li ta li janskim borghesani" (Trgovački drumovi i rud nici, str. 73).

134 M. J jH HHh , 3a uc iuopu jy pydapc iuea , I , s tr . 14 . 135 Isto, str. 16—17 i nap . 67 ( tu je podatak gdje se spominju „XII borgesani" i na drugom

m jes tu te ks ta „ X I I bon i ho m in i de bo rgo de S t re b in i ca" u funkc i j i „pu rga ra " . T reba uze t i u obz ir i d ruge izvorne poda tke ko je Din ić donos i na s t r . 15 —19 u napo menama 60 —78 .

136 K . J n p e i i e K , H c i i io p u ja C p 6 a , I I , s t r . 4 0 7 . 137 K. jHpeieK, CiioMeHUUu cpucKU, CnoMeHHK 11, 1890, str. 86.

63

Page 56: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

grada138

. Izrazi „purgari", „građani", „borghesani", „dtadini", na koje nailazimo u podacima o Srebrenici

139, imaju svoje uže i svoje šire značenje; u ovom širem

značenju odnose se na onaj dio stanovništva koji je bio obuhvaćen povlasticama i u gradskim organima vlasti bio predstavljen ljudima iz svojih redova. Na pripadnike ovog društvenog sloja odnosi se naziv „građani" (cives); oni se u ukupnoj masi gradskih stanovnika (habitatores) ističu, prije svega, svojim ekonomskim stanjem a po tome i društvenim uticajem. U ovu kategoriju stanovništva ulazili su ljudi raznih zanimanja - ne samo privrednici u oblasti rudarstva nego, također, trgovci i zanatlije, koje su osobito privlačila rudarska mjesta

140.

Koliko se zna o ustanovi suda (curia) u rudarskim mjestima, u njoj su bile sjedinjena samoupravna prava građana ne samo iz oblasti sudstva nego i iz nekih grana upravne službe. Iz poznatih slučajeva, koji se odnose mahom na Srebrenicu, vidi se da su gradske povlastice bile pod kontrolom feudalne, odnosno državne vlasti koju predstavljaju vojvoda ili knez ili, pak, i jedan i drugi zajedno; oni, zajedno sa dvanaest „purgara" koji predstavljaju građane u sudskim i upravnim poslovima grada, donose rješenja i brinu se o njihovom izvršavanju. Ovako složeno tijelo moglo bi se nazvati gradskim vijećem, iako ovaj naziv ne nalazimo nigdje u izvori-ma

141. U zakonu o rudnicima despota Stefana iz 1412 g. spominje se, u vezi s No-

vim Brdom, „sabor gradski" bez navođenja njegovih nadležnosti i njegovog sasta-va

142. Vjerovatno je da je ovakva ustanova gradskog predstavništva bila zavedena i

u Srebrenici, koja je upravo tih godina došla u posjed despota. Možemo samo, sa dosta vjerovatnosti, pretpostavljati da je

1 ovaj skup građana iz svoje sredine birao

članove gradskog suda (purgare)143

, ali, izgleda, ne bez izvjesne ingerencije državne

13 8 Ova ka v smisa o ima s l ič a n iz ra z du brova č ke ka nc ela ri j e gdje č esto na ila zim o na form ulu „ k ne z , vl a s t e l a i s va o bć i na gra da D u b r o v ni ka "; t u s e p o d „ vla s t e lo m " i „ s v o m o bć i n o m " p o dra -z umi je va ka ko p ovla šte ni s loj gra dsk og sta n ov ni štva t a ko i nj e go vi pre ds ta vnic i u vij eć ima i orga -n i m a g ra d s k e u p r a v e .

1 3 8 M . f l H H H h , n . d j . , s t r . 1 4 — 1 5 . 140 U je d n o m p o d a t k u i z n o v e m b r a 1 4 3 7 . k o j i s e o d n o s i na S re br e nic u na p o re d o s e na l a z e

i z r a z i „ s t a n o v n i k " ( h a b i t a t o r ) i „ g r a đ a n i n " ( c i v i s ) o b i l j e ž a v a j u ć i d v a r a z l i č i t a p o j m a ; u i s t o m p o d a t k u j e d a n z a n a t l i j a ( f a b e r ) , s t a n o v n i k S re b r e n ic e , na v e d e n j e k a o g ra đ a n i n ; m j e š o v i t i s u d , s a s t a v l j e n o d D u b r o v č a n a i s r e b r e n i č k i h p u r g a r a d o n i o j e , n a i m e , p r e s u d u „ c o n t r a R a t c h u m f a b r u m h a b i t a t o r e m e t c i v e m S t r e b e r n i z e . . . " ( M . f l H H H h , n . d j . , s t r . 2 0 ) .

S a m o s e p o s e b i r a z u m i je d a s u u k a t e g o r i j u g r a đ a n a u l a z i l i i t r g o v c i n a s t a n j e n i u g r a d u . U p o ve l j i St j e pa na I I K ot r o m a nic a o d 7. X 1 3 3 9, k oj o m da je p o vla s t i c e Tro gi r a ni m a , č a k s e i z j e d n a č u j u p o j m o v i „ t r g o v c i " i „ g ra đ a n i " ( „ . . . m e rc a t or e s s e u c i v e s v o s t r i . . . " ) . C . D . X 4 9 4 . I u mle ta č kim d ok u me nt ima koj i s e odn ose na us love trg ova nja u Bosni če sto s e , j e dnim us ta lje nim i z r a z o m, z a j e d n o n a v o de „ gra đa ni i t r g o vc i " — ka o d a s e o va k v i m p o ve z i va nje m o vi h p oj m o v a ž e l j e l a i s t a ć i n j i h o v a s r o d n o s t a k o n e i i d e n t i č n o s t , ( v . n p r . , L i s t i n e , V , 1 0 9 , g o d . 1 4 0 7 : „ c i v e s e t me rc a t or e s n os t r os " ; V I I I , 8 4 , g o d . 1 4 2 1 : „ m e rc a t or i b us e t c i vi b u s n o s t r i s " ; V II I , 1 7 6 , g o d . 1 4 2 2 : „ m e r c a t o re s e t c i v e s n o s t r i " .

141 M . D i n ić n e s u m n ja d a j e , b a r e m u S r e b r e n ic i , p o s t o j a l a u s t a n o v a g ra d s k o g v i j e ć a ( « . dj . , 9 4) . H. Pa f l OJ U H h , 3 a K o u o p y d n ui f U M a , č l . VII I , s t r . 52 — 5 3 ; M. Be r o B H h , n. dj . , s t r . 2 5.

142 H . P a f f l o j m i h , 3 O KO H O p y d n u t f U M a , s t r . 5 7 ; M . E e r o B H h , n . d j . , s t r . 2 5 . V I . S k a r i ć j e u p oz or i o na j e da n p o d a ta k i z „ Sa s k o g z a k o n a " s ul t a n a S ule j ma na i z g . 1 5 3 6 / 3 7. g dje s e g o v or i o n e k o m s k u p u l j u d i z a p o s l e ni h u r u d a r s t v u k o j i s e o d rž a v a o u p r i s u s t v u t u r s k i h vl a s t i . P r e m a S k a r i ć e v o m t u m a č e n j u t u r s k o g t e k s t a k o j i s e n a t o o d n o s i , n a t o m s k u p u u č e s t v o v a l i s u , p o r e d t ur s ki h s luž b e ni ka , s a m o s t a n o v nic i mje s t a ve z a ni z a r u da r s k u pr i vr e d u, a l i ne i r u d a r s ki r a d nic i (ko pa č i ) k oj i su d ola zi l i iz da l j i h mje st a u o k ol ini . „ Sta n o vnic i r u da r ski h mje s t a m o gl i bi bi t i o ni gra đa ni za k oje j e va ž io gra dski z a k on nj ih o va mje s ta . T e z ato kol ik o mje s ta t ol iko z a k o na " , z a k ljučuje Skarić (n. dj., str. 7).

143 M. Begoviću „izgleda da je sabor birao i članove gradskog veća" (n. dj. 25), dok Dinić o tome govori suzdržljivo i konstatuje da se „ne može ustanoviti kako su postajali purgari (tj. članovi suda ili gradskog vijeća) — izborom građana ili postavljanjem od vlasti" ((n. dj., str. 94).

64

Page 57: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

vlasti. Na to ukazuje ovaj podatak: U nekom parničenju pred sudom purgara u Srebrenici 1457. god. tužitelji su postavili svoje obrazložene zahtjeve izražavajući pouzdanje u „božju pravdu" i „gospodina despota sud"

144. Sud purgara (curia

purgarorum) bio je, dakle, u isto vrijeme i sud vladajućeg poglavara države koji sigurno nije dopuštao da gradske povlastice iziđu iz okvira njegovih interesa. Ovakvi odnosi između ova dva faktora javne vlasti u Srebrenici nisu se, vjerovatno, bitno mijenjali sa promjenom državnog suvereniteta nad gradom koji je često bio predmetom sporova i sukoba između bosanskih kraljeva i srpskih despota. Sud je vodio postupak i donosio presudu „po zakonu mjesta"

145, po posebnom,

dakle, zakonu koji je važio samo za određeno mjesto, u ovom slučaju za Srebrenicu. U nedostatku izvornih podataka ne može se ništa sigurno reći da li su u drugim rudarskim mjestima srednjovjekovne Bosne, na primjer, u Fojnici ili Olovu, posto-jali ovakvi posebni „zakoni mjesta" po kojima je sudio mjesni „sud purgara" ili se sudilo po naslijeđenom običaju koji je u praksi sticao zakonsku snagu.

Iz odredaba Zakona o rudnicima despota Stefana iz 1412. g. koji je, sigurno važio iza Srebrenicu, kao i iz „Saskog zakona" sultana Sulejmana iz 1536/37 g., koji je, kako je nesumnjivo utvrđeno, preuzeo mnoge zatečene odredbe iz vremena prije turske okupacije i koji je bio primjenjivan i u Bosni, kao i u drugim balkan-skim zemljama pod turskom vlašću, može se steći neka predstava o položaju najam-nih radnika u rudarskoj proizvodnji. Treba spomenuti da je iz rudarske proizvod-nje priticao siguran i vrlo značajan prihod u „komoru" (blagajnu) naših srednjo-vjekovnih vladara kojima je, stoga, bilo mnogo stalo da se produktivnost rada u rudnicima održava na zadovoljavajućoj visini. Fiskalni interesi vladara zahtijevali su izvjesne obzire prema najamnim radnicima u rudnicima, što je došlo do izra-žaja i u nekim odredbama pomenutih zakona

145*. Koliko se može vidjeti iz tih odre-

daba, radnici-rudari („rupnici"), topioničari, kovači i, uopće, trudbenici na raznim poslovima u vezi sa kopanjem i prerađivanjem ruda imali su neke povlastice koje su imale da doprinesu većoj i sigurnijoj produktivnosti rada. Ovamo su spadale izvjesne olakšice u snabdijevanju rudnika, a zatim mjere u cilju zaštite rudara na poslu u rudniku, kao i odredbe koje su rudarskim radnicima imale da obezbijede realizovanje zarađenih nadnica bilo u novcu ili u odgovarajućem naturalnom izno-su

144. Ove i slične mjere, preduzete u korist rudarskih radnika, imale su, bez sumnje,

svrhu da se iskusni i vješti rudari, do kojih se nije lako dolazilo, zadrže na poslu jer je o njihovoj vještini i vrednoći, a i o njihovoj fizičkoj kondiciji zavisila pro-duktivnost, po tome i visina čistog dohotka od rudarske proizvodnje. Ne znamo koliko su ove posebne zakonske mjere stvarno i dosljedno primjenjivane u praksi i koliko su doprinosile podizanju profesionalne samosvijesti poslenika u ovoj zna-

141 Tlose/be u uucjua, I, 2, str. 431. 115 U prethodno navedenom dokumentu (nap. 144) od 10. novembra 1457, koji se odnosi

na jedan sudski slučaj krađe raspravljan u srebrenićkom sudu, kaže se za optužene, ako zakletvom ne dokažu svoju nevinost ,,da su krivi po zakonu mjesta što ih zakon pokaže" (Iloee/be u uucjua, I, 2, str. 433).

U jednoj nedatiranoj povelji despota Đurđa kojom Dubrovčanima potvrđuje ranije privi-legije, spominje se srebrnički zakon koji su imali za despota Stefana (Mon. Serb., str. 437). Ovdje se, sigurno, ne radi o zakonu po kojem se u Srebrenici sudilo o krivičnim djelima nego o speci-jalnim povlasticama koje su Dubrovčani uživali u svojim trgovačkim poslovima u Srebrenici. U p o r e d i t i : . . . i ^ S i i p o u M J u E , \ , < ) J K H B S \ S , n C K 0 , M i i 3 i i U A W / n h 8 w i \ h 3 J K O N S 8 n p B U M i h . . . M o n . Serb. str. 102. I ovdje „zakon prvi" nije ništa drugo do povlastica data Dubrovniku od ranijih humskih vladara.

145a [S. Ćirković, Dubrovčani kao preduzetnici u rudarstvu Srbije i Bosne, Acta historico--oeconomica Iugoslaviae, 6, Zagreb 1979, 1—20].

116 M. BeroBHh, n. dj., str. 20—25. H. Pa^ojlah, 3aiwH o pyduuu.uMa, na više mjesta.

65

Page 58: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

čajnoj privrednoj grani. U svakom slučaju, sami propisi nisu uvijek bili u stanju da zaštite rudarske radnike od zloupotreba koje su znale da izazovu i oštrija reago-vanja. Jedan slučaj pobune srebreničkih rudara — „srebrodjelaca" zabilježen je pred kraj života despota Stefana Lazarevića, u proljeće 1427. g.: Pobunjeni rudari uspeli su se u sjedište uprave rudnika i ubili despotova službenika vjerovatno zbog težih zloupotreba povjerene mu vlasti na štetu rudara. Buna je uzela tolike razmjere da je sam despot s vojskom morao da dođe u Srebrenicu da bi stišao nemire, pri-mjenjujući pri tom najoštrije mjere

14*.

U srednjovjekovnom bosanskom društvu građanstvo kao društvena kategorija počinje da se osjeća najprije i najsnažnije u važnijim rudarskim mjestima gdje su stare „saske" privilegije predstavljale osnovu na kojoj su se izgrađivala neka posebna prava građana. Sama činjenica da su građani ovih mjesta postigli izvjesnu, iako ne i potpunu, autonomiju u sudstvu i upravi ukazuje na tendenciju razvitka u pravcu izdvajanja gradskog stanovništva iz nadležnosti feudalnih gospodara. No u nedo-statku izvornih podataka ne možemo odgovoriti na pitanje da li je i koliko je ovaj proces, započet u rudarskim mjestima i izrastao iz posebnih uslova rudarske pro-izvodnje, zahvatio i druge, u trgovačkom prometu važnije, gradove, kao što su bili, recimo, Foča, Goražde, Višegrad i Zvornik u Podrinju ili Visoko u srednjoj Bosni. Za sada nema pouzdanih tragova koji bi sa izvjesnom sigurnošću upućivali na to da su građani ovih mjesta imali nekog udjela u funkcionisanju gradske uprave i sudske vlasti koju je, inače, vršio knez (comes) kao opunomoćenik i predstavnik vladara ili feudalnog gospodara grada. Moraćemo se, u ovom pitanju, zadovoljiti pretpostavkom koju je, svestrano sagledavajući problem, postavio M. Dinić kada je konstatovao da je „jačanjem ostalih gradskih naselja započeo bio proces preno-šenja organizacije gradske uprave po saskom uzoru i na njih" i da je taj proces bio „presečen dolaskom Turaka"

148. No, svakako taj proces, kako po svemu izgleda,

iiije daleko odmakao. Građanstvo srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomsko--društvena snaga i kao faktor političkog života bilo razvilo do takvog stepena da bi se moglo konstituisati kao društveni stalež sa svim staleškim obilježjima koja su karakteristična za onovremene gradove u razvijenijim zemljama. Nigdje se na bo-sansko-humskom području, pa ni u primorskim gradovima Novom i Drijevima, nije stvorila ustanova koja bi po organizaciji, funkcijama i kompetenciji, ma i pri-bližno, odgovarala gradskim komunama evropskih gradova. Rijetki su bili gradovi koji su, slično kao Srebrenica, postigli makar i ograničenu, od feudalne oblasti kontrolisanu, autonomnu organizaciju uprave i sudstva

148a. Daleko najveći broj

147 M. JJJH HHh , n. đ j . , s tr . 59 —61; tu su iskor iš ten i sv i podac i o ovo m događa ju ko ji je i dal je os tao dos ta ne jasan . Izg leda da su u to b i li umiješani i Dubrovčani, nezadovoljni despo tov ina f iska ln im mjera ma na n j ihovu š te tu ( is to , 62 — -63).

148 M. J jHH Hh , n. đ j . , s tr . 18 ; tu je , u vez i s naveden im miš l jen je m, donesen poda tak u ko jem je u neko m tes ta m entu sač in jeno m 142 6 . u Zv orn iku (Pod -Zv onik ) po imenu spo menut jedan „purga r" — a li se u poda tku n iš ta ne kaže da l i je ta j „purga r" g rađanin Zvo rn ika i , ak o jes te , da l i je ob ični g rađanin kao i os ta l i i l i je č lan „V ijeća purgara". Đesanka Kovačević -Kojić "dopušta mogućnost „da je i u Goraždu postojalo vijeće koje je sa knezom vodilo upravne poslove"; ovu mogućnos t zasn iva na jednom poda tku iz g . 1449, p rema kojem je dubrovačka v lada traž i la da joj se dostave neki p isani akti goraždanskog kneza i viđenih ljud i tog mjesta („li tteras a comite de Go rasde e t ab op timat ibus d ic t i loc i" ) (Desanka K ovačević -Ko jić , O knezov ima u gradsk im naselj ima srednjov jekovne Bosne , Radovi Filozofskog fakulte ta, VI, Sara jevo 1971, str . 341 , nap. 59). Podatak je popraćen au toro vim komenta rom^ gdje se kaže da „n ije po tpuno jasno š ta se kri je iza ovoga ,ab optimatibus dicti loci' "; ipak, autor smatra da je „vrlo vjerovatno da se radi o nekom vijeću", no , po našem miš l jen ju „optimates d ic t i loc i" može v iše da znač i „ugledni" i l i „ v iđen i" l jud i tog mjes ta .

« ' a [U po r . na p . 13 0 a . ]

66

Page 59: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

gradskih naselja spadao je u feudalni posjed i bio pod neposrednim režimom feu-dalnog gospodara. Kralj Stjepan Tomaš darovao je 1446. g. vlasteli Dragišićima, pored mnogih sela, i četiri grada sa naseljima u podgradu (među ostalim rpdA — H

Bdpouib HoAiiMSMh, r$&£K TdđiuKH H no^d-Hii GpHA<» Bdpoiu itd.); sve ove e, mm, ctM H

BCdKd npHXOAWJJ<»), Kd w-T-ora n^Hcrot A8KdT£ H NHI A«X*TKE kralj daruje pomenutoj vlasteli H

HHXh wcTddo<vis, s BHKh BHKO/tih 3d ndErHeHHTo)149. Prema ovom primjeru, gradska naselja (varoši) u posjedu vlastele spadala su u njihovu baštinsku svojinu ili „plemenito" isto tako kao i njihov zemljišni posjed. A dobro je poznato koliko je neposredna vlast i vlasnost feudalaca nad gradskim naseljima predstavljala prepreku društveno-političkom razvitku građana.

Gradska privreda srednjovjekovne Bosne, i pored nesumnjivog napretka, ostala je, u poređenju sa naprednijim zemljama, nedovoljno razvijena i do kraja trajanja države nije dospjela do onog stepena razvitka i procvata na kojem građanski, a posebno trgovački sloj stanovništva postaje svjestan svoje ekonomske moći i, osla-njajući se na tu moć, ističe pretenzije na posebno, društveno-politički određeno mjesto i ulogu u feudalnom društvu. Profit, koji je ostvarivan u ukupnoj privrednoj proizvodnji, više je doprinosio akumulaciji kapitala u Dubrovniku nego u privredi bosanskih i humskih gradova. Zahvaljujući jakom kapitalu, iskustvu i razgranatim vezama, Dubrovčani su držali u svojim rukama sva glavna ušća u koja se slijevao najveći dio profita od viška proizvoda bosanske zemlje, dok su domaći ljudi, bilo kao ortaci dubrovačkih trgovaca, bilo kao posrednici ili kao samostalni privrednici, i po snazi kapitala i po preduzimljivosti igrali manje značajnu ulogu. Nema pri-mjera da je neki bosanski građanin raspolagao s tolikim kapitalom da bi se, ma i približno, mogao mjeriti s krupnom vlastelom koja je, ipak, voljela da svoj novac deponira u dubrovački „komun" uz kamate od 5%; a ukoliko su se feudalci, pa i sami vladari, aktivno bavili trgovinom sigurno su se, kao što se radilo i u drugim zemljama, koristili svim preimućstvima svoje vlasti i svim privilegijama svog druš-tvenog položaja i u trgovačkom prometu nastupali kao jako povlašteni konkurenti na štetu trgovaca iz reda građana

150. Svoj dvor vlastela snabdijeva najčešće nepo-

141 Mon. Serb., str. 439—440. 150 poretj izvoza viškova stoke i stočnih proizvoda koje su na ime feudalne rente primali od

svojih podanika, zemljoradnika i stočara, feudalci, uključujući i vladare, bavili su se i trgovinom u pravom smislu riječi, to jest preprodajom robe. Upadaju u oči vrlo česte nabavke žita u Dubrov-niku za račun bosanske i humske vlastele, što sigurno nije nabavljano za vlastite potrebe, koje su, bez sumnje, bile i preko mjere podmirivane davanjima njihovih seljaka. Zanimljivo je da su se ove nabavke vršile najčešće u zimskim i proljetnim mjesecima kada već ponestaju zalihe žita u kućanstvu širokih slojeva stanovništva i kada se na domaćem tržištu mogao na ovoj vrsti robe ostvariti dobar profit, tim više što je sigurno i u Bosni, kao i u drugim zemljama, vlastela imala pravo prioriteta u prodaji robe na tržištu. Izgleda nam da je i bosanska i humska vlastela vrlo aktivno učestvovala u ovakvim špekulacijama. Samo u jednoj, 1416. godini — da navedemo kao primjer — vojvoda Sandalj Hranić pet puta je nabavljao žito u Dubrovniku, i to sve u januaru, aprilu i decembru (Jorga, II, str. 152—153). Dubrovčani su 23. III 1425. iznajmili barke vojvodi Sandalju da u Novom utovari žito i odveze ga u Neretvu (Jorga, II, 224, nap. 3), a isto tako, 1. IV 1448, vojvodi Stjepanu Vukčiću (Jorga, II, 426, nap. 1); svojim pismom od 11. januara (bez navođenja godine) dubrovačka vlada odobrila je jedan brod kralju Stjepanu Ostoji „da žito vozi iz Luke u Omiš". (TJoeejbe u UUCMO, I, 1, str. 433). Ovi primjeri pokazuju da su feudalni di-nasti aktivno učestvovali u prometu žitom na širokom području. Po"ebno mjesto u trgovini zauzi-mao je herceg Stjepan, koji je razvio vrlo živu aktivnost u prometu mnogih vrsta domaćih proiz-voda, među ostalim i olova (C. TiHpKOBHh, Xepyei due^au, str. 136—141); 13. I 1461. dobio je od dubrovačke vlade dozvolu da preko Dubrovnika izveze u Veneciju oko 1800 Ubra srebra (libras mille octingcntas vel circa argenti) — Dubrovački arhiv, Cons. rog. XVI. fol. 2131. U svojoj razgranatoj trgovini, kako veli S. Ćirković, „herceg nosilac vlasti, gospodar velikih teritorija i ogromnih masa ljtidi, pomogao je hercegu trgovcu ovim sredstvima koja je imao na raspolaganju" (n. dj., str. 136). A to su isto činili, u skromnijim razmjerima, i drugi feudalci.

[Upor. D. Kovačević, Trgovina, 98—102.]

67

Page 60: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

srednom kupovinom robe u Dubrovniku, zaobilazeći domaće trgovce te su Dubrov-čani imali dosta razloga da tvrde da „Bosna kupuje sve što treba u Dubrovniku"

151.

Gradsko stanovništvo srednjovjekovne Bosne ostalo je do kraja na stepenu sitne zanatske proizvodnje, ograničene trgovine i neznatnog kapitala; vezano za-visnošću o feudalnim gospodarima gradova nije moglo da razvije takvu ekonomsku moć koja bi mu omogućila da se vlastitom snagom oslobodi feudalnih stega i da se konstituiše kao stalež te da sebi obezbijedi status slobodnih građana. Štaviše, nema tragova koji bi upućivali na postojanje bilo kakvih profesionalnih udruženja građana, zanatlija ili trgovaca, sličnih srednjovjekovnim cehovima, bratovštinama ili drugim organizacijama ove vrste. Nijedan grad srednjovjekovne Bosne nije se kao ekonomska jedinica afirmirao u tolikoj mjeri da bi postao gravitacionim sredi-štem koje bi privlačilo druga gradska naselja i nametnulo se kao vodeći grad u privredi i kulturi

152. Nijedan od njih nije se ni ekonomski ni populaciono toliko

osnažio da bi i politički mogao da djeluje u smislu centralizovanja javnog života. Srednjovjekovni gradovi imali su i u razvijenijim zemljama mnoga obilježja sela kako u privrednom tako i u urbanističkom pogledu: mnogi stanovnici grada držali su stoku, imali van grada zemljišta koja su obrađivali sami ili pomoću najamnih radnika. U još većoj mjeri ovo se može reći za gradove srednjovjekovne Bosne, gdje gradska privreda nije bila toliko razvijena da bi sama mogla predstavljati siguran oslonac egzistencije i u isto vrijeme ostvarivati izvjesnu akumulaciju kapi-tala

153. Ni po načinu privređivanja, ni po brojnosti, ni po snazi kapitala građanstvo

srednjovjekovne Bosne nije bilo doraslo istorijskoj zadaći da postane nova druš-tvena snaga koja će razarati feudalne odnose i otvoriti put novim društvenim odnosima. I koliko je tačno da je turskom okupacijom zaustavljen započeti proces formiranja građanskog staleža, isto je toliko tačno da taj proces nije bio odmakao daleko od početka i da nije bilo naročito teško da bude zaustavljen

153".

161 Jorga, II, 377. Osamljen slučaj predstavlja ugovor o zajedničkoj trgovini koji je g. 1449. sklopio kralj Stjepan Tomaš sa trgovcem Nikolom Trogiraninom: Partneri su uložili po 6000 dukata u posao koji će voditi Trogiranin i u tu svrhu otvoriti radnje („štacune") u Splitu, Fojnici i Jajcu, a kralj će svef potrebe svoga dvora podmirivati ,,u tih štacunih" (A. COJIOBJCB, OdaSpanu cuoMewm,u str. 213—214.

152 Pod uticajem Srebrenice došlo je do privrednog aktiviranja čitave oblasti kojoj je ona bila središte. Sličan slučaj je bio i sa Zvornikom. M. JJiiHHh, 3a uciuopujy pydapciuea, I, 33—36.

16» I dubrovački trgovci, nastanjeni u Drijevima, sami su podmirivali neke potrebe kućanstva neposredno iz vangradskih izvora. Pismom od 6. IV 1399. dubrovačka vlada protestovala je kod tamošnje vlastele Radivojevića što su počeli da u tome ometaju njene građane, pri tom se pozivala na ranije stanje kada su dubrovački trgovci slobodno mogli da idu van trga „na pašu, i u drva i na vođu i nije im niktor zabavil" (JIoeejbe u uucMa, br. 419, str. 412).

i53& [j]|# KoBa^eBHh-Kojnh, FpadcKa Hace/ba, 242—244.]

68

Page 61: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

IV. ROBLJE

Već od prvih stoljeća bosanske države nailazimo na podatke o robiju sa njenog područja, najčešće kao predmetu trgovine —kupovine i prodaje ili preprodaje u svrhu ostvarenja trgovačke dobiti. Ropstvo se, kao što je dobro poznato, i poslije raspa-danja robovlasničkog društvenog sistema, održavalo kroz čitav srednji vijek pa i kasnije sve do u devetnaesto stoljeće. Iako su crkvene i državne vlasti načelno osu-đivale ropstvo kao ustanovu, iako su, s vremena na vrijeme zabranjivale trgovinu robljem, prećutno su, ipak, puštale da se robovi drže kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu konfesionalno pripadali jednoj od ortodoksnih crkava. Srednjo-vjekovna Bosna, koja je u hrišćanskom svijetu bila poznata kao zemlja heretika, predstavljala je bogat izvor iz kog se nabavljalo roblje u svrhu prodaje. I dok su Dubrovčani na jednoj strani izdavali stroge naredbe da bi spriječili trgovanje „ljudskim mesom"

164 množili su se, na drugoj strani, u njihovom Notarijatu kupo-

prodajni ugovori čiji su predmet robovi i robinje, najvećim dijelom iz Bosne. Za prekršitelje ovakvih naredbi određivane su teške kazne od 6 mjeseci zatvora ,,u donjim tamnicama" (in carceribus inferioribus Ragusii) i 25 perpera globe za svaki pojedini slučaj, ali s tim da se od kazne izuzimaju oni dubrovački građani koji kupe roba ili robinju „za svoje potrebe" (pro usu suo)

155, tj. za obavljanje

kućnih poslova. I u Bosni je trgovina robljem načelno osuđivana, ali ni ovdje, kao ni u Dubovniku niti je bilo prave volje niti čvrste odlučnosti, a često ni realne mogućnosti da se načelna shvatanja u praksi dosljedno sprovode

158.

154 U odgovoru na predstavku vojvode Hrvoja Vukčića, Dubrovčani, 2. IX 1400. izjavljuju da su „poslali zapovjed da se zapovje na trgu ... da nitkor ne smije kupovat ni prodavat čeljadi jer nijesmo hotni da nitkor ne trži mesi ljuscjemi . . ." (IJoee.be u uucjm. I, 1, br. 460, str. 449).

156 Listine, VII, 215 (27. I 1416). 156 Odgovarajući na pritužbe što su njihovi trgovci u Drijevima „čeljad prodavali", Dubrov-

čani, u pismu vojvodi Pavlu Jurjeviću (Radivojeviću) od 4. IX 1419, uvjeravaju vojvodu da su se mnogo trudili da to spriječe jer, kažu, zbog toga se mnogo prigovara bosanskom „rusagu", ,,a i nama po latinscijeh mjesteh gdje govorahu Bosna prodaje ljudi a tamo je Bosna blizu vas a toi ste vse jedno"; smatraju da se u Bosni ne postupa dosljedno u sprečavanju ove trgovine te kao primjer navode jedan slučaj iz vremena kralja Ostoje: Prilikom njegova boravka u Humskoj zemlji Dubrovčani su mu poslali svoje poklisare „navlastito za tei rabote" i no kralj je — kaže se dalje — bio sklon da krivcima oprosti ,,i nas moli da im prostimo i prostismo im koi bjehu u tom a da veće ne čine" (Iloeejbe u uucjua. I, 1, str. 417).

69

Page 62: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Lica koja su se našla u ovoj kategoriji zavisnih ljudi spominju se u srednjo-vjekovnoj Bosni pod nazivima „rob" (ž. raba), „čeljad", „otrok" — nazivima koji su u istom ili srodnom značenju poznati i u drugim slovenskim jezicima

157.

U latinski pisanim izvorima koji se odnose na Bosnu, za oznaku roba najčešće se upotrebljava izraz „servus" (ž. serva ili ancilla), zatim „sclavus" (ž. sclava) i, rjeđe, „famulus" (ž. famula).

Tragovi ropstva kod balkanskih Slovena pojavljuju se sa stabilizovanjf m klasnog društva na osnovama feudalnih odnosa. U ranijim vremenima, u doba zauzimanja balkanskog prostora kada su još vladali pretklasni društveni odnosi, za Slovene se, u jednom izvoru koji je nastao u godinama na prelazu iz VI u VII stoljeće, izričito kaže da „svoje zarobljenike ne zadržavaju u ropstvu neograničeno vreme kao ostali narodi, nego im, posle tačno određenog roka, ostavljaju na volju da se, uz izvesnu otkupninu, povrate u svoju zemlju, ili ostaju tamo kao slobodni ljudi i prijatelji"

158. U novoj postojbini, sa raspadanjem rodovskog društva, nestaje

ovog patrijarhalnog odnosa među ljudima pa se već u IX stoljeću u ranofeudalnim državama Srba i Hrvata spominju robovi kao svojina s kojom gospodar slobodno raspolaže

159. U Bosni se prvi put spominju 1180. g. u pismu koje je papin poslanik

Tebald uputio bosanskom banu Kulinu i od njega zatražio da papi, u znak štovanja, pored ostalog pošalje i „dva roba"

160.

Od druge polovine XIII stoljeća dosta se često spominje roblje porijeklom iz raznih krajeva bosanske države kao objekt posjedovanja, poklona ili. najčešće, kao predmet kupoprodaje. Kao vlasnici robova pojavljuju se ljudi iz raznih druš-tvenih redova, raznih društvenih položaja od vladara i vlastele do javnih službenika, trgovaca i mnogih drugih lica među kojima je bivalo i ljudi koji su prostim nasiljem dolazili do ovakvog posjeda. Jedan dubrovački podatak iz 1279. god. spominje „dvije robinje koje su bile (vlasništvo) gospodina bana bosanskog" (duas ancillas que fuerant domini bani de Bosna)

161. Vlasnik ovih robinja ranije je bio ban Pri-

jezda, čije ime u samom podatku nije navedeno. Isti ovaj vladar poklonio je 1281.

157 A. Solovjev je upozorio na zanimljivu činjenicu da neki od ovih naziva, u istom ili izvedenom obliku, označuju malodobne članove porodice. Riječ „otrok", na primjer, u današ -njem slovenačkom jeziku znači dijete, u ruskom dječak; u srpskohrvatskom jezjku izraz „čeljad", uobičajen naročito u Bosni i Hercegovini, označuje porodicu sa djecom; od riječi ,,rab" (rob) izveden je u ruskom jeziku izraz „rebenok", „rebjata" = dijete, djeca {Tpioeuua 6ocaucKUM po6-;beM do 1661, F3M — H. C, CapajeBo 1946, str. 144—145). Sama po sebi se nameće pomisao da se u ovoj terminologiji odražava pradavno stanje kada su Sloveni (kao, uostalom, i drugi narodi na tom stepenu razvitka) zarobljenike primali u svoju rodovsku zajednicu i tretirali ih kao nove članove porodice, kao djecu ili čeljad; i, u vezi s tim, može se postaviti pitanje nije li u navedenim terminima sadržan poneki preostatak nekadanjih patrijarhalnih odnosa prema ljudima koji su izgubili slobodu.

i5s Pseudo-Maurikijev Strategikon (B. <t> ep jamnih, Bu3aHiuucKU U3sopu 3a uciuopujy napada Jyioc/iaeuje, I, str. 131).

159 U povelji hrvatskog kneza Trpimira od 4. III 852. spomenuta je darovnica kneza Mislava kojom je ovaj vladar oko g. 839. crkvi u Putalju darovao, pored ostalih posjeda, „robove i robinje" (servos . . . et ancillas). C. D., I, str. 5; vidi i str. 23; u Hrvatskoj se i kasnije robovi često spo minju.

Kada je, u drugoj polovini IX stoljeća, srpski knez Mutimir sklopio mir s Bugarima, izmi-jenjeni su tom prilikom i darovi; sa srpske strane darovani su tada bugarskom vladaru, zajedno sa drugim poklonima, i dva roba. (Const. Porph. C. 32, str. 154.

160 C. D., II, 168—9.

161 Y. HpeiuouiHHK, KauifeMpucKit u HoiuapucKU cuucu, str. 22; br. 10.

70

Page 63: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

god. svog roba jednom dubrovačkom vlastelinu, ne zna se kojim povodom182

. Jedna robinja izjavila je, 3. XI 1382, pred dubrovačkim vlastima da je kupljena ;

u Konjicu „od Ivana, carinika gospodina kralja bosanskog" i prodana u Dubrov-nik

1'3; druga, da ju je njen vlasnik 11. VII 1392. kupio u Brštaniku „od Stojsave,

kćeri kralja Dabiše"184

. Carinik vojvode Stjepana Vukčića Kosače prodao je 3. XII 1436. za njegov račun jednu njegovu robinju (sclavam) koju je vojvoda bio otkupio od Turaka

1*

5. Razgranatu trgovinu robljem sa područja Bosne vodio je, poznati

trgovac, inače dubrovački građanin, Zore Bokšić, koji je u Bosni vršio visoke funkcije kao zakupnik carina i kraljev protovestijar

166. No, kao trgovci robljem ili

posrednici u ovoj trgovini najčešće se samo po imenu spominju obični, inače uglavnom nepoznati, ljudi medu kojima je-bilo pravih trgovaca koji su se uz redovni posao bavili i preprodajom robija

167.

U položaj robova dolazili su ljudi na više načina. Iako za to nemamo direktne potvrde u izvornoj gradi, možemo, ipak, sa sigurnošću pretpostaviti da su i u Bosni, kao i u drugim zemljama onog vremena, slobodni ljudi padali u položaj robova zbog dugova ili zato što su se zbog krajnje neimaštine sami predavali ili prodavali u roblje nekom gospodaru koji bi mogao da im obezbijedi najnužnija sredstva za život. U slučaju teške nevolje prodavani su i članovi vlastite porodice

168. Često su

ljudi padali u položaj robija kao plijen zadobiven u ratu ili u unutrašnjim oružanim sukobima između feudalaca ili, uopće, u neredovnim prilikama kakve u Bosni nisu bile nikakva rijetkost. Od pradavnih vremena ratovi su davali priliku da se, ako sreća posluži, dođe do robija koje je uvijek predstavljalo vrijednu imovinu, a po tomu i podsticaj ratnicima da se u bitkama što više zalažu. I dukljanski ljetopisac pripovijeda kako je Giaslav (Časlav), sin kralja Radoslava, poslije dobivene bitke zarobljene neprijatelje kao roblje predao svojim vojnicima (militibus in servitutem tradidit) i time privukao vojnike svoga oca koji je zarobljenike puštao

162 Poklonjeni rob izjavio je, 18. VII 1281, pred dubrovačkim vlastima: „Ego ... Radoanus de Bosna confiteor, quod fui servus Bani Priesde de Bosna et dictus Banus misit me et donavit me pro servo Benedicto de Gondula . . .", F. HpeMoaiHHK, n. đj., str. 58, br. 101.

163 I s t o , b r . 1 0 6 , s t r . 4 3 . 164 M. j OJ H H H h , Hs d y 6 p o e a u K o i a p x u e a, I I I , br . 1 5 4, s t r . 60. 165 C oj i o BJe B, O d a 6 p a . H u c u o M e m i f u . . . , br . 1 1 9, s t r . 2 0 3 ; A. S pl o vje v, Tr g o vi n a b os a n

s ki m r o bl j e m, s t r . 1 5 1. 1 9 6 I z me đ u g odi ne 13 6 7. i 13 9 0. got o vo sva ke go di ne ja vl j a s e ime Zore B o kš i ća u uloz i

k u p c a , pr o d a v c a i i z v o z n i ka r o b i j a , p o n a j vi š e i z B o s n e ( M . J j H H H h , H s J J y 6 p o e a u K o i a p x u e a , I I I , br . 4 8, s t r . 2 1. i pa s s i m; s r . De sa n k a K o va č e vić , Z or e B o k š i ć , d u br o v a č ki t r g o v a c i pr ot o -v es t i j ar b os a n s ki h kr al j e v a, G o di š nja k dr uš t va i s tor i č a r a B i H, XI I I , Sa ra j e v o 1 9 6 3 , s t r . 2 9 2.

167 Sa drugom robom znalo se izvoziti i roblje, na što ukazuje ovaj primjer: 20. V 1377. n Dubrovniku je registrovan kupoprodajni ugovor prema kojem je jedan trgovac iz Firence prodao nekim građanima Ankone 20 milijara olova iz Bosne, dva roba i deset robinja: svo ovo olovo i roblje prevešće se iz Drijeva u Zadar (Et dicta quantitas plumbi et servorum debet ire de foro Narenti usque ad Jadrana) gdje je trebalo da se izvrše ostale formalnosti kupoprodajnog ugovora <M. JtiiHHh, H3 dy6poeauKoi apxuea, III, br. 85, str, 34—35).

168 Trinaestogodišnja djevojčica Dragana iz Usore izjavila je 16. XI 1398. pred dubro vačkim vlastima da je kupljena robinja Dubrovčanina Đanina Gučetića i da ju je ovaj kupio od njenog oca Milše („. .. confiteor me esse servam empticiam Zanini de Gociis de Raguso (!), emptam per eum a Milsa patre meo in dictis partibus Vissore .. ."). Pod istim datumom zabilježeno je da je isti Dubrovčanin kupio jedanaestogodišnju djevojčicu Ivicu, siroče bez oca, takode iz Usore, od njenog strica Dobroslava. Obje djevojke su izjavile da su patarenke (generis patarenorum) M. JjHHiih, H3 dy6poeauKoiapxuea, III, br. 181 i 182, str. 75—6; v. i Dinićev predgovor, str. 2. Ova dva primjera ukazuju na to da su roditelji ili skrbnici mogli raspolagati sa malodobnom djecom kao i sa robovima; otuda terminološko izjednačavanje roba i djeteta (otrok = rob = dijete, dijete ukućnje = čeljadnik); v. nap. 157.

71

Page 64: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

na slobodu (liberos abire permisit)169

. Čestu priliku za porobljavanje ljudi davale su oružane intervencije ugarskih kraljeva u Bosni koje su pod vidom borbe protiv heretika bile usmjerene na stvarno potčinjavanje zemlje. Prema jednom podatku iz 1248. god. za vrijeme krstaških pohoda na Bosnu tridesetih godina XIII stoljeća odvedeno je iz zemlje više hiljada heretika

170. A „zakonom rata", koji je prećutno

važio svuda, a posebno u heretičkoj zemlji, kao da je bivalo legalizovano posjedovanje u ratu stečenog roba, bez obzira na to da li se radilo o zarobljenom ratniku ili o sasvim bespomoćnom licu ugrabljenom u opštem ratnom metežu. Moguće je da je izgled na lako sticanje robija mogao biti jedan od razloga što se ratnim akcijama protiv Bosne često davalo vjersko, antiheretičko obilježje, i to ne samo u rimskoj kuriji i Ugarskoj nego i u Dubrovniku. Jedan dubrovački najamnik, koji je učestvo-vao u dubrovačko-bosanskom ratu 1403—04. g. poklonio je robinju koju je zadobio u Bosni, „po pravičnom zakonu rata" (iusto titullo guerre), i to ,,u ratu koji" (dubrovačka) općina vodi protiv bosanskih heretika (in guerra quam dictum (comune Ragusii) habet presentialiter cum hereticis Bossinensibus)

171. Godine 1451, u

toku rata sa hercegom Stjepanom Vukčićem, Dubrovčani su se pismeno obratili papi i tražili dozvolu da zarobljene hercegove podanike „oba pola" (utriusque sexus), „mogu" — razumije se kao heretike — „prodavati hrišćanskim kupcima" (quod possint vendi christianis)

172. No hvatanje i porobljavanje ljudi u ratu nije

bilo samo posao ratnika; bespravnim stanjem, koje je samo po sebi prizlazilo iz ratnih prilika, koristili su se i drugi, nasilju skloni, ljudi da bi došli do robija i lake dobiti

172*. Pod sam kraj bosanske države i u toku turskog zauzimanja zemlje, u

tim vremenima opšte pometnje, spominju se „robci" — predones hominum — u stvari, razbojnici koji su silom hvatali ljude, žene i djecu da ih prodaju kao roblje

173.

Kao tržište gdje se, javno ili prikriveno, kupovalo i prodavalo roblje, najčešće se spominje lučki grad Drijeva, prometno i živo mjesto na ušću Neretve, gdje se odavno nalazila jaka kolonija dubrovačkih trgovaca

1731. Odavde, ali i iz drugih

krajeva Bosne i Humske zemlje, roblje je često putem trgovine stizalo i u Dubrov-nik gdje su, u vremenskom razmaku od nekih 200 godina, pred gradskim vlastima registrovani i Jegalizovani brojni kupoprodajni poslovi u ovoj vrsti trgovine

174.

Preko Drijeva i Dubrovnika vodili su dalji putevi trgovine bosanskim robljem u 169 F. Šišić, Letopis popa Dukljanina, gl. XXII, str. 313—14. 170 Theiner, Mon. Hung., I, 204. 171 M. JjHHHfc, H3 dy6poeauKoi apxuea, III, br. 193, str. 83. 172 Jorga, II, 452. i7sa Braća Nikolić iz Dubrovnika, prilikom prodaje svog roba (26. V 1390), izjavili su da

su ga kupili u Bosni na javnom, tržištu (quem emimus in Bosna in publicis foris et mercatis . . .). M. flHHHh, M3 dy6poeam<oi apxuea, III, br. 40, str. 55.

173 M fluHHh, n. d j ., br. 244 , s tr . 125 (18 . II 1462) i da l je na vise mjesta. Koliko je u t im vremenima b i la čes ta po java razbojs tva ove vrs te , v id i se i po tome š to je iz raz „ robac" ušao i u la t insku te rminolog iju dubrovačke kance la ri je (Cons . rog . 24. III 1462: de d imittendo de ca r - ce r ibus i l lu m robz u m qu i es t i n ca rce re ) . Is to .

173a M_ ^HHHh, Tpi Mpujeea, 109—147. O trgovin i robljem preko Brštanika upor.: "B. Toinah, EpuiiuaHUK y cpedneM eujeKy, roflmiiH>aK flpvuiTBa Hdopimapa BHX, XXI—XXVII, CapajeBo 1976, 44—46.

174 Do ku m en te o ku po p rod a j i ro b i ja o b jav i l i s u iz d ub ro vačke a rh ivske grade T. Mpe - MOHIHHK, KamjejiapujcKu u HoiuapCKu cuucu, passim i M. JJiiHHh, H3 dy6poeauKOt apxuea, III, str. 5—180. [G. Čremošnik, Izvori za istoriju robija i servidjalnih odnosa u našim zemljama srednjega vijeka, HcropHJcKO-npaBHH 36opHHK I, CapajeBo 1949, 148—162; J. Lučić, Zapisi notara Tomasina de Severe 1282—1284, Monumenta Historia Ragusina, Zagreb 1984.

Na osnovu građe iz arhiva u Barseloni objavio je H. <t>ejnh, JJ,OKyMeHiuu o upodaju u OCJIO-6aijaH>y po6jba U3 Eocue u JJy6poemKa y Kaiuajiomiju (XIV H XV een), MemoBirra rparja (Mis-cellanea), 10, (1982), 9—32.]

72

Page 65: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

daleke gradove. Mediterana, gdje su im se gubili tragovi175

. Ima slučajeva da je samo u jednoj kupovini nabavljeno 10 do 12 ljudi i žena namijenjenih otpremanju preko mora

176. Prema jednom podatku iz 1417. god., u jednom transportu bilo je iz

Dubrovnika otpremljeno na Siciliju 25 ljudi iz Bosne koje je trebalo rasprodati kao roblje

177.

U aktu o kupoprodaji uz ime roba obično stoji da je iz Bosne, ali je često navedeno i njegovo uže regionalno porijeklo. Pada u oči veliki broj robija iz oblasti Usore koja se od god. 1280. pa nadalje neprestano spominje kao zavičaj robinja i robova koji se pojavljuju na tržištima Drijeva i Dubrovnika. Pored Usore, kao mjesta iz kojih potječe roblje, spominju se, više nego drugi krajevi, oblasti Huma, Neretve, Drine, Uskoplja i Hlivna. Zanimljivo je da se u godinama 1280—1284. često prodaje roblje iz oblasti Sane (koja je tada bila u posjedu hrvatskih feudalaca, knezova Babonića). Ne možemo nikakvim sigurnim razlozima objasniti zašto se iz nekih oblasti, kao što su, na primjer, Usora ili Sana, odvodi na tržište mnogo veći broj robija nego iz drugih. Razloge, možda, treba tražiti u činjenici što su ove oblasti u datom vremenskom razdoblju bile više nego druge uvučene u unutrašnje sukobe i ratove između zainteresovanih feudalaca, ili više nego druge bile otvorene stranim oružanim intervencijama — što je uvijek davalo mnogo prilika za poroblja-vanje ljudi

178. Roblje se pribavlja mahom sa sela; nigdje se, naime, uz ime lica

koje se prodaje ne navodi gradsko naselje kao mjesto njegova porijekla, nego uvijek samo kraj (de Vssora, de Drina itd) ili, najčešće, samo zemlja (de Bosna). U polo-žaju robija ženska lica nalaze se u daleko većem broju nego muška.

O pravnom položaju robija u srednjovjekovnoj Bosni moguće je dati izvjesnu sliku uglavnom samo na osnovu dubrovačke prakse koja je bila strogo regulisana određenim pravnim normama. Brojni dubrovački podaci o položaju robija mogu se dopuniti samo ponekim primjerom koji pokazuje da se bosanski običaji u odnosu na ovu kategoriju neslobodnih ljudi nisu u osnovnim crtama razlikovali od dubro-vačke, pravno normirane, prakse.

Položaj robija u bosanskom srednjovjekovnom društvu razlikovao se od polo-žaja ostalih zavisnih ljudi po tome što je gospodar mogao s njim raspolagati kao sa

m U navedenim zbirkama arhivske grade koje su objavili G. Čremošnik i M. Dinić češće se, u vezi s trgovinom bosanskim robljem, pominju gradovi Firenca, Venecija, Ankona, Mesina, Palermo, Đenova, Barcelona i poneki drugi gradovi. Vidi i Ch. Verlinden, Patarins ou Bogo-miles reduits en esclavage. Studi e materiali di storia delle religioni, 1967, No. 38 (2), str. 699.

[O trgovini bosanskim robljem napisano je više radova, koji se ovim pitanjem bave uzgred ili posebno A. ConoBJeB, Tpioeuua 6ocaucKUM pod/beM, 139—164; V. Vinaver, Trgovina bo-sanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali istorijskog instituta JAZU, 2, Dubrovnik 1953, 125—147; Dušanka Dinić-Knežević, Prilog proučavanju migracija u Italiju tokom XIII i XIV veka, rofluinibaK <£>HJiO3OtbcKor (j)aKyjrreTa y HOBOM Cafly, XVI/1, 1973, 39—61; II. >KHBKOBHfc, MjieiuauKa mpioema OocaucKUM po6jbeM y cpedneM eujeuy, roflHiujbaK flpvmTBa HCTopiraapa EHX, XXI—XXVII, CapajeBo 1976, 51 — 58; H. Oejiih, Tpioeuna 6OCOHCKUM po6-jbeM y EapuejioHu KpajeM XIV u uoueiuKOM XV eem, HcTopnjCKii lacomre, XXVIII, Beorpa^ 1 9 8 1 , 2 7 — 4 8 , g d j e j e i b o g a t a b i b l i o g r a f i j a o t r g o v i n i r o b l j e m . U p o r . n a p . 1 6 6 ; 1 7 3 a . ]

176 M . f l H H H h , H 3 d y 6 p o e a , H K o i a p x u e a , I I I , b r . 8 5 , s t r . 3 4 ; b r . 1 6 9 , s t r . 6 7 . 177 Ch. Verlinden, n. dj., str. 685. Prodaja nije izvršena jer se ustanovilo da su ovi ljudi

iz Bosne pravovjerni hrišćani i stoga su pušteni na slobodu {isto, na istom mjestu). 178 Posljednjih decenija XIII st. Hrvatska i posebno Slavonija, u koju je spadala oblast

Sana, bila je zahvaćena teškim međufeudalnim sukobima i neredima kada je sa vladavinom kralja Ladislava IV (1272—1290) „nastupilo općeno rasulo" (F. Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb 1916, str. 106; v. i str. 107). Položaj Usore dobro je istorijski sagledao VI. Ćorović kad kaže da su „oblasti Soli i Usore stalno preds tavljale sporno područje između Srbijanaca, Mađara i Bosanaca" (Xuciuopuja Eocue, str. 1).

73

Page 66: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

svojom imovinom što je u najdrastičnijem obliku dolazilo do izražaja u neosporivom pravu gospodara da svoga roba proda po tržnoj cijeni kao i svaku drugu stvar. Rob je nasljedna svojina i nasljeđuje se u porodici gospodara po običajem utvrđe-nom redu nasljedstva. Djeca robova ostaju robovima njihova gospodara

179, te

se tako stvarao i višak robova koji se nisu mogli korisno upotrijebiti u gospodarstvu njihova vlasnika pa će i to biti razlogom što se kao predmet trgovine ljudima pojav-ljuju i malodobna djeca, često zajedno s majkom

180. U kupoprodajnim ugovorima

koji se zaključuju i legalizuju u dubrovačkom Notarijatu uz ime lica koje se prodaje često je posebno istaknuto da je „robovskog roda" (de genere servorum). Ovaj izraz može samo da znači da je to lice bilo u statusu roba već u Bosni prije nego što je kupoprodajnim ugovorom pred dubrovačkim vlastima registrovano kao svojina novog vlasnika i da potječe od roditelja, također robova, te da je, prema tome, i samo bilo predmetom kupoprodaje (servus empticius, serva empticia)

181.

Uz izjave robova i robinja pred dubrovačkim vlastima prilikom legalizovanja kupoprodaje često je, prema utvrđenom formularu, uvrštena klauzula u kojoj je istaknut pravni položaj roba i određene njegove osnovne dužnosti prema gos-podaru. U jednoj od mnogobrojnih takvih izjava robinja Radanka iz Bosne oba-vezuje se, na primjer, (28. XI 1374) da će novom gospodaru koji je kupuje „slu-žiti i pokoravati se svim njegovim nalozima kroz čitavo trajanje svoga života"

179 D a s u o vi p r a v n i pr i n c i p i j e d n a k o va ž i l i u b o sa n s k o j dr ž a vi k a o i u D u b r o v n i k u , j a s n o p o ka z uje ova j pr i mje r: Tre binj ski vl a s t el i n Ra d osa v Lju bi š ić p o dni o j e (1 4. I 1 43 0) d u bro va č ko m s udu z a ht je v tra že ći da mu se po vrati i z vj esni Pribitko „ bu duć i da j e t o s in nje g ove ro binje " ( ta m - qua m f i l i u m scl a ve sue) „i pre ma to me nj e go v ro b, r ođe n u nj e gov oj kuć i " (et c onse q ue ns sc la vu m s uu m, na tum in do mo sua ); iz da lj i h iz j a va vidi s e da je Ra dosa v roba Pribitka nas li j e dio od svoga o c a . S u d j e „ n a o s n o v u p r a v a i s t a t u t a o p ć i n e d u b r o v a č k e " p r e s u d i o „ d a r e č e n i P r i b i t k o j e s t e i da tr e ba da i da lj e bu de ro b r e če n o g Ra d osa va " (q u o d di c tus Pr ibi t c hus s i t e t e sse de be a t s e rvus d ic t i Ra d ossa ui ) M. J^H H H h, M.3 d y6 po ea m< oi apx ue a, III , br . 2 11, s tr . 9 9. Vidi i A. Co no BJe B, Tpioeuna GOCCIHCKUM po6;beM, str . 150 — 151. , , Iz ovog primera vidimo" — kaže Solovje v — , , da su d u br o va č ki s u d o vi pr i z na va l i o n o pra v o s v oj i ne na r o bl j e , k oj e j e p os t oj a l o u sus j e d ni m z e m l j a m a , i d a j e u B o s n i i H u m u p o s t o j a l o k u ć n o r o p s t v o , d o ž i v o t n o i n a s l e d n o " . N a v e š ć e m o j o š je da n primjer koji gov or i o s ta tusu dje ce rođe ne od rodi t el j a ro bo va : Gra doje Trib utini ć i z Trno va „ ol i m pa r t i u m B oss i ne " pr o da o j e (5. VI 1 3 9 9) s v oj u r o bi nj u i nj e na d va m a l o d o b na s i na „ sv oje robo ve rođe ne od re če ne nje go ve robinj e " ( .......... serva m me a m e m pti ci a m et du os e ius f i l i os s ervos m e os e x d i c t a s e r va m e a na t o s " . . . ) . M . J j H H H h , H s d y 6 p o s a H K o i a p x u e a , I I I , br . 1 8 5 , s t r . 7 8 Vr ije d no je na ves ti i ova j s luč aj: Vla h D ubra va c Uga rči ć sa s in om tr až io j e pute m suda u D ubro v -ni k u d a m u se p r e d a B o sa n k a V la d n a , u t o vr i j e m e s l u ž a v ka u k u ć i j e d n o g D u b r o v č a n i na , p o š t o s u, ka k o j e t v r di o D u b ra v a c , n j e n e ba b a i m a j k a bi l e nj e g o v e r o bi n j e p a j e , n a i s t i n a č i n , i o n a nje g o va robi nj a ( t ua a va et t ua ma ter fue runt s e rve me e e m pt i ci e e t s imi l i t e r t u e s s erva me a . . . ) ; t už e na j e pr i z na l a da s u o na , nj e na ma j ka i ba ka bi l e r o bi nj e U ga rč i ć a , a l i da s u j e o ni p o kl o ni l i b osa ns k o m kra l ju Os t oj i k oj i j u j e os l o b o di o; na t o su U ga rč i ć i pr i z na l i da s u j e p o kl o ni l i kr a l j u a l i d a s u t o u č i n i l i p o d p r i t i s k o m p r o t i v s v o j e v o l j e . S u d j e p r e s u d i o ( 6 . V I 1 4 0 5 ) d a j e t u ž e n a oslo bo đe na rob ova nja Du bra vc u i nj e govi m poto mc ima ( esse l i bera m et fr a nc ha m a dict is Do bra uec et e ius he re dibus et a b e oru m s ervi tute) ; t e da uživa vl as t i t u s lo bo du ka o pra vn o sa m ostalna osoba (et esse in l ibertate propria et sui i uris) . M. f l i iHHh, M.3 dy6posauKoi apxuea, III , 194, s tr . 84 — 5.

180 O prodaji malodobnog robija govore ovi primjeri: Utjeh Očković (ili Vučković?) i z Zagorja prodao je (26. II 1373) malog Bratmila, svoga roba (servum meum parvulum) za 14 per pera (JjHHHh, n. dj., br. 69, str. 28; upor. i br. 70, str. 29); robinja Dobrica ,,de Bosna" prodata je (26. X 1378) sa izričitom napomenom da je malodobna (infra etatem legitimam) Isto, br. 93, str. 37; Stojsava, kći kralja Dabiše, prodala je (11. VII 1392) svoju robinju i njenog četverogo dišnjeg sina (Isto, br. 154, str. 60); v. i br. 157, str. 62; Gojna, kći umrlog Radoja iz Usore, kup ljena je, u dobi od oko 12 godina, od Hvalca iz Bosne čija je bila robinja od rođenja (cuius ab origine erat serva) — rodila se, dakle, u kući Hvalčevoj od roditelja, takođe robova (isto, br. 170, str. 69 i d.) v. i br. 177, str. 73; br. 180, str. 75; br. 183, str. 76; br. 185, str. 78.

181 Jedan dubrovački građanin prodao je (31. X 1397) svoju robinju (eius servam empticiam) po imenu Gojna ,,od roda robovskog" (de genere servorum) itd., M. JHHHK, n. dj., br. 170, str. 69; v. i br. 176, str. 72; br. 183, str. 76 itd.

74

Page 67: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

(. . . promitto šibi servire et obedire omnibus mandatis suis toto tempore vite rnee): pristaje da gospodar „čini s njom sve što mu je volja kao sa svojom vlastitom stvari" (et sum contenta quod faciat de me omne velle suum, tamquam de sua re propria)

182

Izrazom „vlastita stvar" — „res proprias" — predočena je suština pravnog polo-žaja robija; ona se ispoljavala u pravu gospodara da otuđi ovu svoju imovinu; u odnosu između roba i gospodara u svakodnevnom životu krutosti pravnih ili obi-čajem utvrđenih principa bila je sigurno znatno ublažena — pogotovu u Bosni gdje su bila jače ukorijenjena patrijarhalna shvatanja odnosa medu ljudima

188. U

dugom nizu kupoprodajnih ugovora, koji su u toku stoljeća zaključivani pred dubrovačkim vlastima, redovno se naglašava da se prodaja robova vrši u njihovom prisustvu, sa njihovim pristankom i po njihovoj slobodnoj volji, a ne pod pritiskom sile ili straha

184. Na prvi pogled moglo bi izgledati da ove verbalne formule, koje se

dosljedno ponavljaju u ovakvim ugovorima, izražavaju neko pravo roba da samostalno učestvuje u aktu kupoprodaje i da ga je vlasnik samo sa njegovim pristankom mogao prodati i uručiti drugom gospodaru. No nemoguće je pret-postaviti da bi neslobodan čovjek imao takvo pravo jer bi to predstavljalo potpunu negaciju same suštine pravnog odnosa između roba i njegovog vlasnika, čije se vlasničko pravo i sastojalo u tome što je uvijek i bez ograde mogao da otuđi objekat svoje vlasnosti. Nama izgleda da je klauzula o „pristanku po slobodnoj volji" unošena u tekst ugovora nezavisno o robu kao objektu kupoprodaje, najčešće bez njegova znanja i pitanja i, svakako, bez obzira na njegovu volju i mišljenje. Koliko je ova klauzula sa gledišta roba koji se prodaje bila bez ikakvog stvarnog značaja, vidi se najbolje po tome što se nije izostavljala ni onda kada se radilo o malodob-nim licima koja ni inače nisu mogla donositi pravno valjane odluke, pa ni odluku da pristaju da budu prodana

185. Formula kojom se naglašava „prisustvo i pristanak"

roba pri svakoj transakciji koja se odnosila na njegovu ličnost imala je jedinu svrhu da potkrijepi gospodarovo vlasničko pravo te se sa drugim uobičajenim klauzu-lama, koje su imale istu svrhu, unosila u posebnu ispravu — certifikat — (carta

1 8 8 M. J jHHHh , n . d j . , b r. 77 , s t r . 31 ; v . i b r . 79 , s tr . 32 i td . 183 Ima primje ra da se rob svo jim vlas t i t im s reds tv ima o tkuplju je iz rops tva i pos taje s lo

bodan — T. ^[peMOUiHHK, n. dj., br. 288, str. 101; br . 306, str. 106; br. 345, str. 117. U jednom sluča ju rob in ja se o tkuplju je na ta j nač in što m jes to sebe da je v lasn iku svoju vlast i tu rob in ju . Isto, br. 144, str. 66 —7. Rob je, dakle, i kao svojina svoga gospodara mogao da stječe nešto imetka i da se otkupi, š taviše , da i sam bude v lasn ik roba . Jedan Dubrovčanin os lobodio je (13 . I 1281) svo ju robin ju s t im da ona preuzme proda ju n jegovog v ina u krčmi pod uobiča jen im us lov ima (sicut est consuetudo dare tabernari is) . V. ^IpeMOuiHHK, n. d j. , br. 61, str. 42—43; v. i Verl in- den , n. d . , s tr . 690 . U Bosni , kao š to ćemo v id je t i u daljem teks tu , b i lo je , is t ina r i je tko kada , slučajeva da su se po jedin i robovi uzdig li i do važnij ih mjesta u služb i gospodaru . Sve ovo poka zuje da pravni s ta tus n i je b io nepremos tiva prepreka da po jed ina l ica iz kategorije robova dođu do izvjesnog društvenog kvaliteta, što ne bi bilo moguće da su robovi dosljedno tretirani kao stvari.

184 Kao primjer dovoljno je da navedemo ovaj slučaj: Grubiša Radosalić, trgovac iz Us - koplja, prodao je, 21. III 1399, jednom Italijanu dvije robinje, Bielosavu i Tvrdisavu, obje iz Lašve u Bosni, od roda robija, patarenke (de Lassua partium Bossine, de genere servorum et patarenas); djevoke su, prema tekstu, kupoprodajnog ugovora, „od svoje slobodne volje, a ne pod pritiskom sile ili straha, izjavile pred notarom i svjedocima da su robinje od rođenja i da sada svojom slobodnom odlukom pristaju da budu prodane" (. . . ab origine fuerunt serve ut ipse Biellosaua et Turdislaua ex sua bona et libera voluntate et non vi nec metu coacte in presentia notarii et testium . . . confesse fuerunt et libere se vendi consentientes). M. ,n,HHHh, n. dj., br. 183, str. 76—7. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na kupoprodaju robova rijetko je gdje izostavljena formula „presentem et consentientem".

185 U te k s t u j e d n o g u g o v o r a i z g o d . 1 4 2 1 . s t o j i da vl a s n i k p r o d a je s v o j u d e se t o g o d i š nj u ro bi nj u , p or i j e kl o m i z B os ne , p oš t o j e o d s v o je v ol j e n a to p r i s t a l a ( u n a m me a m sc l a va m e t a t i s annorum decem vel circa ... volentem et consentientem vendidi ...), M. flHHHh, n. dj., br. 208, str. 97, v. i br. 182, str. 76.

75

Page 68: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

servitutis, carta notarii) kojom je gospodar u svakoj prilici mogao dokazati da nje-govom vlasništvu ne može biti prigovora ni s koje strane.

Kupoprodaja robija unutar granica bosanske države zaključivala se, vjerovatno* usmenom pogodbom, bez pravne procedure koja bi bila slična onoj u Dubrovniku i drugim primorskim gradovima

186. Nema nijednog izvornog podatka sa teritorije

Bosne i Huma iz kojeg bi se moglo vidjeti ili zaključiti da se kupoprodaja registro-vala kod lokalnih vlasti. Vlasništvo se, po svoj prilici, dokazivalo iskazom svjedoka i priznanjem roba, a nije isključeno da je ponekad bila dovoljna i riječ samog vlas-nika.

Roblje porijeklom iz Bosne poznato nam je gotovo isključivo kao objekt trgo-vine, zahvaljujući okolnosti što su mnogobrojni kupoprodajni ugovori bili zabi-lježeni u aktima dubrovačkog Notarijata i ostali sačuvani kao istorijska građa. Mnogo manje smo obaviješteni o robiju koje je ostajalo u Bosni i ovdje bilo isko-rištavano kao radna snaga u službi svojih gospodara. Brojčano je, svakako, pred-stavljalo sasvim neznatnu snagu i, može se reći, beznačajnu u ukupnoj ekonomici zemlje. Samo poneki podatak kao da govori o robiju u posjedu vlaha-stočara gdje se moglo korisno upotrijebiti u raznim poslovima u vezi sa stočarskom pri-vredom

187, a nije isključeno da je i poneki seljanin držao roba ili robinju za obav-

ljanje grubljih radova u gospodarstvu188

. Bilo ih je, bez sumnje, i u kućama imućnijih građana, Bosanaca i Dubrovčana, gdje su najviše iskorištavani kao kućna posluga ili kao zaposleni u raznim poljskim radovima, ukoliko su se obavljali u režiji njihova gospodara

189.

U jednom sasvim osamljenom, uz to i nejasno datom, podatku iz 1419. godine spomenuti su robovi (otroci) u nekoj vezi sa vlastelinskim selištem. U dokumentu u kojem je sadržan ovaj podatak vojvoda Sandalj Hranić daje „riječ i vjeru" vla-stelinu Aleksi Paštroviću da će, ako mu ovaj uruči traženi grad, pristati na među-sobnu razmjenu nekih posjeda i „dati zamjenu za njegovo (Paštrovićevo) selo baštinu gdje će one svoje otroke ispratiti"

190. Ovaj podatak koji se odnosi na jedan

konkretan slučaj nije dovoljan da bi se mogao stvoriti osnovan opšti zaključak o ulozi robova-otroka u ekonomici vlastelinstva i da bi se, barem približno, moglo s nekom sigurnošću odgovoriti na pitanje u kojem su obimu i u kojem su obliku iskorištavani kao radna snaga na gospodarevoj zemlji. Možemo samo, sa izvjesnom vjerovatnošću, pretpostaviti da su robovi, ukoliko ih je bilo na pojedinim vlaste-linstvima, iskorištavani, kao i u drugim zemljama onog vremena, prije svega kao

186 Upor. G. Čremošnik, Pravni položaj našeg robija u srednjem vijeku, GZM, N. S., II, god. 1947, str. 71.

187 Inače se vlasi — stočari najčešće spominju kao „robci" i prodavaoci robija. Mnogo su redi slučajevi da pojedini vlasi drže roba ili robinju kao više ili manje stalan posjed. Takav bi mogao biti slučaj sa robljem na koje se odnose podaci iz građe koju je objavio M. JtHHjih, H3 dydpoeauKoi apxuea, III, br. 160, str. 62 — 3; br. 194, str. 84; br. 247, str. 126—7.

los jyja to ka0 (ja ukazuje ovaj primjer: 13. XI 1398. registrovana je u dubrovačkom Nota-rijatu kupoprodaja robinje Dragne „iz sela Stepni u Bosni od roda robova" (de villa Stepni partium Bossine de genere servorum); kupljena je od Ratka i Radomira Vlačića, također iz sela Stepni (de dicta villa Stepni); bila je, kako je sama izjavila, od rođenja njihova robinja (quorum ... erat a generatione serva). M. JjHHHh, n. đj., br. 180, str. 75. v. i br. 185, str. 78.

189 U sjednjovjekovnom Dubrovniku bilo je dosta uobičajeno da se u građanskim i vlaste linskim kućama drže robinje za rad u kućanstvu i robovi većinom za težačke poslove van kuće. (A. ConoBJeB, Tpioeuna 6ocaucKUM poSjbeM, str. 147).

190 IJose/be u uucMa, I, 1, str. 304 (br. 319). U pitanju je bio grad Bijela (kod Konjica) kao š to pro iz laz i iz s l i jedećeg dokumenta br. 320 , s tr . 30+ —5 .

76

Page 69: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

obradivaći posjeda uz vlastelinov dvor i u njegovoj neposrednoj režiji; a moguće je da su pojedini robovi dobivali od gospodara zemlju da je obraduju pod uslovima sličnim onima pod kojim su vlasteosku zemlju držali zavisni seljaci

191.

U dvorovima vlastele robovi su iskorištavani najčešće kao posluga u kućanstvu i dvorskom gospodarstvu, ali i u drugim, odgovornijim poslovima. Poznato je iz primjera drugih zemalja da su iz redova robova ponekad proizlazili pojedinci kojima su povjeravane i važnije funkcije u službi vladara ili moćnijih feudalaca pa su neki od njih, zahvaljujući svojim sposobnostima i zaslugama, sticali slobodu i, štaviše, ulazili u red sitne vlastele. To su, uglavnom, bili mlađi ljudi, sinovi robova, koji su valjanošću i uspjehom u službi stekli naklonost i povjerenje svojih gospodara i na toj osnovi stvarali mogućnost vlastitog društvenog uspona. Na njih se odnose nazivi „famuli", „familiares", „servi", „servientes", „ministeriales" — nazivi koji nesumnjivo ukazuju na njihovo porijeklo iz reda neslobodnih ljudi

192 i

koji podsjećaju na analogne nazive koji su katkad vezani uz imena izvjesnih služ-benika na bosanskim dvorovima, kao što su „rob" ili „čeljadnik" (servus), „kućanin" ili „dijete ukućnje" (familiaris), „sluga ukućnji" (famulus) ili, naprosto, „sluga", (ministerialis). U ovu kategoriju vlasteoskih službenika spadao je, na primjer Grubanac Hlapčić Imočanin, koji je sastavljao povelju braće Sankovića o ustupanju Konavala Dubrovčanima (11. IV 1391) i koji sam za sebe kaže da je ,,rab župana Bjeljaka i voevode Radiča i niju dijak"

193. Kako se iz ovog vidi, Grubanac Hlapčić,

kao rob vlastele Sankovića, vršio je uglednu službu dijaka-pisara na njihovom dvoru. I ovo nije usamljen slučaj. Vojvoda Radoslav Pavlović izdao je 31. XII 1427. dubrovačkoj vladi potvrdu da je primio ugovoreni novac za Konavle „po ruku naših vlastel i poklisarev . . . i po Ostoji dijaku čeljadniku"; isti ovaj vojvodin „čeljadnik" sastavio je tekst ove potvrde i potpisao se kao „Ostoja logofet"

194. i

sinovi vojvode Radoslava, kako stoji u jednom aktu od 10. XII 1442, slali su u Dubrovnik kao poklisara, pored kneza Ružjera Divčića, i „svoga kućanina Ivana dijaka"

195. Herceg Vlatko Kosaca, u svoje i svoga brata Stjepana ime, izdao je

26. XI 1468. potvrdu da je iz dubrovačkog depozita primio dio deponiranog novca „po našemu kućaninu, po Ivku dijaku"

198. I kraljica Jelena slala je (15. XI 1397) u

Dubrovnik kao svoga opunomoćenika „slugu našega ukućnoga" Tomaša Sta-nojevića da primi srpski (svetodmitrovski) i stonski dohodak

197. Službu dijaka i

opunomoćenika vršio je i Grupko Dobričević, „sluga", „dijete ukućnje" vojvode Sandalja, koga je gospodar 1423. g. u dva maha slao u Dubrovnik sa ovlaštenjem da preuzme neki njegov novac

198, i kasnije se Grupkovo ime spominje u vezi sa

sličnim poslovima199

. Veliko povjerenje stekao je u službi Sandaljevog nasljednika

161 Uporedi: T. TapaHOBCKH, Hciuopuja cpucKoi iipaea. I, str. 78 — 79; tu se govori o otrocima — robovima na crkvenim vlastelinstvima u srednjovjekovnoj Srbiji.

192 Upor. L. Hauptmann, Mariborske studije. Rad JAZU, knj. 260 (117), Zagreb 1938, str. 84.

193 Mon. Serb., str. 219. I samo ime Hlapčić (sin Hlapov) ukazuje, možda, na porijeklo iz reda robova (A. ConoBJeB, n. dj., str. 144, gdje je ukazano da riječ hlap u mnogim slovenskim jezicima znači neslobodan čovjek, sluga, rob.

194 I s to , s t r . 3 4 9 —5 0 . 195 Isto, str. 420 (10. XII 1442). 196 I s t o , s t r . 5 0 6 . 197 IT o e e j b e u u u cj u a . I , 1 , b r . 2 5 3 , s t r . 2 4 1 . 198 Isto, br. 374, str. 368; br. 383, str. 374. 189 JJecaima KoBa^eBHh, Panoj u opiami3aifuja lftzpuHa y cpednoejeKoeuoj EOCHU, FoflHui-

H.aK HcropHjcKor flpviiiTBa BHX, VI, CapajeBo 1954, str. 240.

77

Page 70: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

vojvode, kasnijeg hercega Stjepana Vukčića Kosače, koji ga je u vremenu od 1436. do 1451. više puta slao u Veneciju i Dubrovnik kao svog emisara u važnijim diplo-matskim misijama

800. Takve poslove u službi Kosaca obavljao je između 1443. i

1470. god. i Radič Grupković, vjerovatno sin nekadanjeg Sandaljevog „kućanina" Grupka — no Radič je već slobodan čovjek te se od 1450. god. uz njegovo ime stavljaju i atributi „vlastelin" i „knez"

201. Navedeni primjeri pokazuju da je u

srednjovjekovnoj Bosni, kao uostalom i u drugim zemljama, na dvorovima velmoža i vladara bilo kućnih robova i da su iz njihovih redova proizlazili izuzetno rijetki pojedinci koji su uspijevali da se uzdignu do odgovornijih mjesta u gospodarevoj službi. Svojom vještinom i sposobnošću u obavljanju povjerene im službe dijaka, opunomoćenika, carinika, diplomatskih agenata ili raznih „naredbenika" posta-jali su neophodnim na gospodarevu dvoru pa su se, po samoj prirodi svoga posla, stvarno udaljavali od statusa robova iako su, možda, sa formalnopravnog gledišta ostajali u položaju neslobodnih ljudi. A ako se možemo osloniti na jedini navedeni primjer, nije isključeno da budu i formalno oslobođeni i, štaviše, da uđu i u red vlastele.

200 Lis t ine , IX, str . 88 ; Jorga II, str . 368 , nap . 3 ; str . 389; s tr . 417 , nap . 5; str . 425 , nap . 3 ; s tr . 444 , nap . 4 .

201 [Upo r . C . "R Hp K O B H ti , Xep i fe i C we$ m , 106 .]

78

Page 71: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

V. VLASTELA

Vlasteoski društveni red kao posebno privilegovani sloj u srednjovjekovnom društvu proizlazio je i u Bosni, kao i u drugim sredinama iz starješinskih rodova kao rodovsko plemstvo koje je predstavljalo društveni oslonac patrijarhalne starje-Sinske vlasti. Prema Porfirogenitu, srpska i hrvatska plemena, nastanjena u poza-dini dalmatinskih gradova •— (

a u tu pozadinu spadala je, razumije se, i Bosna)

•— još su i u njegovo vrijeme, tj. u prvoj polovini X stoljeća birala svoje starješine, „župane-starce" uvijek iz određene porodice, ,,a ne iz neke druge"

202. Na drugom

mjestu istakli smo mišljenje da se ovdje po svoj prilici radilo samo o formalnom izboru ili o primanju na znanje gotovog izbora koji je prethodno već bio izvršen u krugu predstavnika najuticajnijih rodova koji su se izdvojili bogatstvom i ugledom i zajedno sa bratstvom starješine — župana predstavljali povlašteni sloj društva

803.

Proces dalje izgradnje vlasteoskog društvenog sloja odvijao se u Bosni kao i drugdje

804 uporedo sa procesom jačanja i proširivanja starješinske vlasti. I ovdje

su iz oružane pratnje starješina i iz reda vršioca javnih služba pojedini ljudi po naročitim zaslugama ulazili u povlašteni red vlastele sa odgovarajućim društvenim i ekonomskim privilegijama. „Čestnici" bana Kulina koji se spominju u njegovom ugovoru s Dubrovnikom 1189. g. sigurno su neki nosioci lokalne vlasti koji su kao nagradu za vršenje povjerene im službe vjerovatno dobivali zemljišni posjed ili „plemenitu baštinu" i samim tim se svrstavali u red vlastele. Sa razvitkom državne organizacije bivalo je sve više ljudi koji su vršenjem raznih javnih funkcija stekli neko više mjesto u društvu. U procesu konačnog formiranja vlasteoskog sloja kao feudalne klase, novo plemstvo po službi i oružju stapalo se sa potomcima prvobitnog rodovskog plemstva u jedan povlašteni društveni sloj u kojem hijerarhijsko stepe-novanje nije više bilo određivano po porijeklu i starini nego po aktuelnoj važnosti i značaju koje je pojedina vlastela uspjela da sebi obezbijedi u feudalnom društvu.

Uzaludno bi bilo tražiti u izvorima konkretne podatke o tome kako su upravo na bosanskom tlu nastajale imovinske razlike koje su vodile ka klasnoj podvoje-nosti društva i kako su slobodni ljudi dolazili u položaj feudalne zavisnosti prema novim posjednicima nekada slobodnih selišta. No, iako ne postoje izvorni podaci koji bi mogli osvijetliti tok ovog procesa na našem području, možemo, ipak, sa

202 [E. <J>epjaHHHh, Bu3amuujcKU U3eopu, I, 14 — 16.] 803 [A. Babtć, O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske države (Iz istorije srednjo-

vjekovne Bosne, Sarajevo 1972) 60—61.] 204 [A. Babić, O odnosima vazdliteta u srednjovjekovnoj Bosni (Iz istorije srednjovjekovne

Bosne, Sarajevo 1972), 17—18.]

79

Page 72: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

svom sigurnošću pretpostaviti da Bosna, u bitnim crtama, nije predstavljala nikakav izuzetak u opštoj zakonomjernosti razvitka društva ranog srednjeg vijeka. I ovdje su, kao i svuda uslovi za nastajanje vlasteoskih zemljišnih posjeda stvarani u periodu raspadanja slobodnih seoskih općina i preovladavanja individualne svojine na zemlju — u periodu kada se patrijarhalna starješinska vlast odvajala od naroda i utvrđivala se kao vlast nad narodom. Sredstvima vlasti obezbjeđivale su se ekonomske privi-legije onih društvenih snaga na koje se ta vlast oslanjala; povlašteni ljudi, bliski vlasti starješina, osiguravali su sebi preimućstva prilikom odabiranja i prisvajanja općinske zemlje. Na području koje je u toku daljeg razvitka bilo obuhvaćeno gra-nicama bosanske države vlastela se spominje dosta rano. U Dukljanskom ljeto-pisu, u okviru kazivanja koje bi moglo da se odnosi na vrijeme s kraja IX i s po-četka X stoljeća, govori se na jednom mjestu i o „velikašima bosanskim" (magnates Bosnae, u Orbinijevom prijevodu „li primi baroni di Bosna") koji su u ljetopisu predstavljeni kao značajna društvena snaga koja odlučno utiče na tok događaja

205. U

jednom drugom, pouzdanijem izvoru iz 925. god. spomenuta je vlastela oblasti Zahumlja: Te godine, zahumski knez Mihajlo „sa svojom vlastelom" (cum suis proceribus), zajedno sa hrvatskim kraljem Tomislavom i s dalmatinskim biskupima obratio se papi Ivanu X u vezi s nekim potrebama crkve

206. Ove prve vijesti o

vlasteli u Bosni u Zahumlju vremenski se odnose na već poodmaklu fazu razvitka društva na ovom području — na fazu u kojoj vlastela kao posebna, od naroda već vidno izdvojena, kategorija stanovništva aktivno učestvuje i djeluje u javnom životu i zajedno sa nosiocem starješinske vlasti predstavlja odgovorno više ili manje orga-nizovanu širu plemensku zajednicu. U kasnijim stoljećima, kada se o bosanskoj vlasteli pojavljuju češće i sigurniji izvorni podaci, vlasteoski sloj već je čvrsto uključen u mehanizam feudalne države kao njen društveni oslonac i kao korisnik njene vlasti. U pratnji Marije Ninoslava, „velikog bana bosanskog", prilikom njegove posjete Dubrovniku, marta 1240. god. nalazili su se njegovi „boljari", feudalci iz gornjeg reda vlastele, ne samo kao vladarevi dvorjanici nego i kao suodgovorni činioci u jednom državnom poslu, u ovom slučaju u zaključivanju međudržavnog ugovora između Bosne i Dubrovnika

207. Od početka XIV stoljeća pa nadalje posvjedočena

je brojnim podacima sve važnija uloga vlastele u društvenim i političkim zbiva-njima zemlje, kao što je posvjedočeno i sve jače ispoljavanje njihove moći koja je srednjovjekovnoj Bosni utisnula pečat izrazito vlasteoske staleške države.

U red vlastele spadali su svi slobodni ljudi koji su živjeli od svoje „plemenite baštine", od svog zemljišnog posjeda kao osnovnog izvora egzistencije i društvenog ugleda i koji nisu davali feudalnu rentu nekom drugom licu.

Vlastelinom je postajao i onaj čovjek koji je darovnicom dobio posjed. Kralj Matija Korvin potvrdio je 14. XII 1463. god. unucima Dabiživa Latinice zemlje u okolini Srebrenice „koje je Hrvoje, herceg splitski, nekada darovao rečenom Dabiživu kao znak plemstva (in signum nobilitatis)

207*.

Najveći dio vlastele držao je posjede koje su obrađivali zavisni seljaci, obavezni na davanje rente, ali je, kako izgleda, u redu vlastele bilo i takvih „plemenitih ljudi" koji su sami obrađivali svoju „plemenitu baštinu" i sami se koristili plodovima svog, svakako nevelikog, posjeda. Ubjedljivim razlozima je utvrđeno da je takve

205 [F. Šišić, Letopis popa Dukljanina, 312.] 206 [Nada Klajić, Historija Salonitima Maior, Posebna izdanja SANU, CCCXCIX, Beo

grad 1967, 95—105.] 20T [Mon. Serb., 28.] 2074

[Dipl. Rag., 62.]

80

Page 73: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

vlastele — baštinika bez potčinjenih seljaka bilo na području Slanskog primorja i Konavala u vrijeme dok su ove oblasti još bile u sastavu bosanske države

208.

No nema nikakvih razloga da odbacimo vjerovatnost da je ovakve vlastele bilo i po čitavoj unutrašnjosti zemlje, možda i u većem broju nego što bi se moglo pretpostavljati. To su mahom ljudi na donjoj granici vlasteoskog reda; oni, u stvari, i nisu feudalci jer ne primaju feudalnu rentu. Samo posjedovanje „plemenite baštine" ostalo im je kao slaba društvena veza sa klasom kojoj, u stvari, i nisu pripadali.

Ekonomska osnova društvenog i političkog položaja vlastele jeste zemljišni posjed koji se naziva „plemenita baština", „plemenita zemlja" ili „plemenito". U „plemenitu baštinu" spadao je svaki vlasteoski zemljišni posjed bez obzira na to da li je naslijeđen ili darovnicom stečen. Svojom „plemenitom zemljom" jed-nako se ponose najniži vlasteličići, kao i najmoćnije velmože Česti su natpisi na nadgrobnim spomenicima gdje se ističe da je umrli vlastelin tu pokopan ,,na svojoj zemlji na plemenitoj"; i kao da se u ovom isticanju povezanosti sa zemljišnim posjedom i poslije smrti naziru nejasni tragovi kulta zemlje i davnih predaka koji su je potomcima ostavljali kao vječnu baštinu.

K. Jireček je iznio ubjedljivo mišljenje da je izraz „plemenita zemlja" prvo-bitno označavao „jedan kraj koji je pripadao čitavom plemenu pa docnije izdeljen bio među njegove članove"

209. U nazivu „plemenita zemlja" bilo bi, prema tome,

sačuvano sjećanje na nekadašnju plemensku organizaciju društva i zajedničku, plemensku svojinu na zemlju. Izrazi „plemenita baština" ili „plemenito" ustalili su se u bosanskoj pravnoj terminologiji kao oznaka punog, neograničenog i nepo^-vredivog prava svojine, prvenstveno svojine na zemlju, a zatim i na druge nekret-nine, bez obzira da li se radi o svojini fizičkih ili pravnih lica

210. No samo kao

zemljišni posjed „plemenita baština" isključivo je vezana uz „plemenite ljude", to jest uz plemstvo ili vlastelu kao njihovo neodvojivo društveno obilježje. U po-velji od 1331. god., kojom se knezu Vuku Vukoslaviću potvrđuju zemljišni posjedi koje je tada držao, ban Stjepan Kotromanić kao da izriče sudsku odluku kad kaže „da je plemenita ta zemlja ka se imenuje u tom listu"

211.

U vlasteosku plemenitu baštinu, kao što i sam naziv kazuje, prvobitno je spa-dao samo naslijeđeni zemljišni posjed, a zatim i svaki drugi posjed bez obzira je li bio naslijeđen ili darovnom poveljom dobiven ili na drugi način stečen. Ple-menita baština je trajan posjed vlastelina i nasljedna svojina njegove porodice. Kada se poveljom daruje vlastelinu zemljišni posjed, redovno se naglašava da mu se darovna zemlja daje „u baštinu i u plemenito", „u vijeke vjekova", „njemu i njegovu posljednjemu", „do zgorenja svijeta". Tako se posjedi, darovani za određene zasluge ili, uopšte, za „vjernu službu", izjednačuju sa posjedima koji su od predaka naslijeđeni i stapaju se sa njima u jednu „plemenitu baštinu", to jest u punu svojinu vlasteoske porodice. U povelji Sandalja Hranića i njegove braće o prodaji i ustupanju njihovog dijela Konavala Dubrovniku (24. VI 1419) izričito se ističe, na jednoj strani, od praroditelja naslijeđeno „plemenito naše" i, na dru-

208 [C. "B-HpKOBHh, Hauopuja cpedtboeeKoeue Socamne dpMcaec, 189.] 209 [K . jH p e ie h , Hcu iop u ja C p6 a , I , 5 4 . ] 210 [A. Babić, O odnos ima vazali tela , 15—33; C. TiiipnoBHh, Ociuaifu ciuapuje dpyiu iu~

eene ciupyKuiype y ĆOCOHCKOM <f>eydaAHOM dpyiuiuey, HcropnjcKii ruacHHK, 3—4, Eeorpa# 1958, 156—164; C. TiHpKOBHh, Pycaiuxa iocuoda, 5—17; M. JjHHHh, XyMCKo-iupe6uH>CKa tjiaciuejia, 1—101. J. P. Naumov, Bosanski i humski vlasteličići (Prilog istoriji feudalne staleške termino logije XIV—XV vijeka), Godišnjak DIBiH, XVIII—XXX, 1979, 21—37,]

211 [L. Thalloczy, Studien, 8.]

81

Page 74: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

goj strani, „za našu službu milosti, gradove i župe i zemlje koje primisrno od kralevstva bosanskoga nama dano i zapisano u naše plemenito"

212. Posjedi, dakle,

naslijeđeni i stečeni jednako se nazivaju „plemenito naše" i zajedno predstavljaju cjelinu s kojom vlastelin slobodno raspolaže i koja se bezuslovno nasljeđuje u nje-govoj porodici. Za čitavog trajanja bosanske države nema primjera koji bi ukazivao na to da je pored plemenite baštine postojao i neki drugi vid vlasteoskog posjeda. Srednjovjekovna Bosna nije poznavala pronijarski oblik vazalskih odnosa niti ustanovu pronije, tj. uslovnog posjeda kojim vlastelin pronijar nije mogao slobodno raspolagati, a koji je vladar mogao oduzeti ukoliko u pronijarskoj porodici nije više bilo muških članova sposobnih za vršenje vojne službe, čime je bilo uslovljeno držanje pronije

213. Posjedovanje plemenite baštine bilo je, međutim, mnogo čvršće i

sigurnije: baštinu je vladar načelno mogao oduzeti samo u slučaju nevjere (nota infidelitatis), ali je i ovo načelo prava vladara bilo ograničeno.

U svojini plemenite baštine učestvuju kolektivno svi članovi često vrlo raz-granjene vlasteoske porodice ili roda — čvrste zajednice povezane bližim krvnim srodstvom koja se naziva i plemenom, bratstvom ili „bližikami"

214. Štaviše, i oni

posjedi koji su darovnom poveljom stečeni po zasluzi jednoga od članova vlasteoskog roda postaju, redovno, svojinom čitave porodične zajednice, a samo u naročitom slučaju svojinom poimenično navedenog vlastelina sa isključenjem svih ostalih srodnika. Na ovakav slučaj nailazimo u jednoj odredbi povelje kojom ban Stjepan II Kotromanić daruje (oko g. 1322) župe Banice i Vrbanju knezu Vukoslavu Hrva-tiniću ,,a ni jednomu njegovu bratu ne dasmo ni sinovcu njegovu, razvoje knezu Vlkoslavu"

218. Svojina čitavog vlasteoskog roda nad baštinskim posjedom izra-

žavala se u činjenici da starješina roda nije, barem u načelu, mogao otuđiti dijelove i baštinske zemlje bez sporazuma sa punoljetnim članovima svoga roda. Pravo pripadnika vlasteoskog roda da učestvuju u raspolaganju posjedom zajedno sa starješinom najpotpunije je izraženo u povelji braće Beljaka i Radiča Sankovića od 15. IV 1391. kojom ustupaju Dubrovniku Konavle i Vitalinu; saglasnost članova roda sa odlukom starješina o otuđenju zajedničkog posjeda ovdje je izri-čito naglašeno ovim riječima: ,,I svemu više pisanom pristaše i potvrdiše naše gospođe i Dragana sestra, naš stric župan Gradoje i Budela i Sančin naša bratja za sebe i za svoju djecu i za posljednje svih nas"

218. [Tekst A. Babica se ovdje

prekida.]

212 [Mon. Serb . , 288 .] 213 [F. OciporopKCH, IIpoHuja. npujioi uciuopuju <f>eydajiu3Ma y BmaHuiuju u jyxcHo -

cjioeencKUM 3eMA>aMa, Eeorpaa 1951.] 214 [Upor. nap. 210.] 215 [L. Thall6czy, Stuđien, 8.]

»« [Mon. Serb., 217.]

82

Page 75: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

SUMMARY

SOCIETY OF THE MEDIAEVAL BOSNIA

The lack of data makes the study of society in the Medieval Bosnian state difficult, the problem of dependent peasants in particular. Feudal lords undertook many measures in order to prevent their flight from feudal landed properties, there by to ensure necessary labour for the agrarian production. Only a few data about the amount of feudal rent and other dependent pea-sants, obligations are to be found in the meagre Dubrovnik sources.

The Vlach cattlebreeders engaged in an easier activity and had a more favourable legal status than the dependent agricultural labourers. In addition to cattlebreeding, they engaged in transport of goods and also served as soldiers or guards on boarders and at important cross-roads. These, as well as some other independent activities, enabled the distinguished Vlach chiefs to advance towards an upper social class.

The sources from the first half of the 15 th century mention wealthy Bosnian traders as a separate category of the population. There were also many Dubrovnik traders settled in towns. Their legal status was determined by inter-state contracts. German miners, Saxons, introduced their own town administration and had the right to legal autonomy. By the time, the town admi-nistration after the Saxon model began to spread to other developed town settlements, in addition to the minig-are towns. This autonomy in judicature and administration points to the gradual retrieving from the feudal lords' authority on the part of town inhab itants.

Even the earliest volumes of the Dubrovnik Archives have some data about the slaves from the Bosnian state who were subject to trade. However, very little is said about the slaves who stayed in Bosnia, as they represented a negligable component in the economy of the country. In addition to various agricultural labours, they worked as house servants, especially at rulers' and noblemen's courts. Some of them, owing to the nature of their job, gradually achieved a better status and were no longer treated as slaves, although they were not free from the formal--legal aspect. But it also happened that some slaves gained even formal freedom.

The process of formation of the noble class in Bosnia coincided with the process of strengt-hening and spreading of the chief's authority. The economic basis for the social and political position of the nobility was their landed property, denoted as ,,noble inheritance", regardless of whether it was actually inherited or granted by a deed of donation.

83

Page 76: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ

PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE

DRŽAVE

Page 77: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

I. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA ................................. 89-93

II. PRIVREDNO BUĐENJE .................................................................................... 95-105

III. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ POLOVINI XIV VIJEKA ..................................................................................... 107-113

IV. PRIVREDA SELA ............................................................................................... 115-144

1. Vlastelinstvo ....................................................................................................... 115-120

2. Zemljoradničko gazdinstvo ............................................................................... 120—138

3. Vlasi .................................................................................................................... 138-144

V. GRADSKA PRIVREDA ................................................................................... 145-169

1. Rudarstvo ........................................................................................................... 145 — 150

2. Trgovina ................................................................................................................ 151-165

3. Zanatstvo ............................................................................................................ 165 — 169

VI. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA ............................................. 171-182

VII. ODNOS GRADA I SELA ................................................................................ 183-186

OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE 187 -188

RESUME ........................................................................................................................... 189-190

87

Page 78: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

/. PRIVREDNE PRILIKE DO KRAJA XIII VIJEKA

Sve do XII vijeka pisani izvori samo uopšteno pominju Bosnu, bez pojedi-nosti o makakvom obliku života. Jedino sredinom X vijeka vizantiski car pisac Konstantin Porfirogenit, u svom čuvenom djelu ,,O narodima" navodi dva grada u Bosni, i to Kotor i Desnik, i više gradskih naselja u oblastima koja će tek neko-liko stoljeća docnije ući u okvire bosanske države — u Zahumlju: Ston, Mokro, Ošlje, Dabar i Galumainik, a u Travuniji: Trebinje, Vrm, Risan, Lukavete i Zetlivi, zatim Salines (Tuzla) u Srbiji. Ovi gradovi još uvijek nisu arheološkim puteni pouzdano identifikovani

1.

Blizina primorskih gradova nesumnjivo je pozitivno uticala na razvoj gradova u unutrašnjosti. Tako, na primjer, oblasti koje su bile bliže primorju imaju više gradova od Porfirogenitove Bosne ili Srbije (Zahumlje — pet, Travunija — pet). Inače su naša znanja o ovim gradovima veoma oskudna Uglavnom se pretpostavlja da su ovi gradovi bili utvrđenja, vojna i upravna sjedišta, a neki od njih su mogli imati i izvjesnu ekonomsku funkciju.

U nedostatku pisanih izvora, rekonstrukciji prilika onoga vremena doprinosi i arheologija. Dosadašnja arheološka istraživanja bosanskohercegovačkog područja za razdoblje od IX do XII vijeka uglavnom se ograničavaju na otkopavanje nekro-pola. Nekropole, od kojih najstarije datiraju iz IX vijeka, smještene su u dolinama rijeka, i to Save, Sane, Vrbasa, Bosne, Neretve i Drine. Njihova pojava pretpo-stavlja postojanje naselja. Međutim, naselja, savremena ovim nekropolama, nisu još do danas arheološkim putem potvrđena

2. Položaj nekropola u plodnim dolinama

rijeka nameće pretpostavku da se stanovništvo poput ostalih doseljenih Slovena bavilo agrarnom privredom.

U dosada istraženim nekropolama nađeni su uglavnom nakit i oružje3. Njihov

prilično oskudan broj postaje još manji ako se uzmu u obzir samo nalazi na prostoru ondašnje Bosne.

1 E. OepjaHHHh, BtuamuucKu tueopu 3a ucuiopujy napada Jyiocjiaeuje, II, Beorpaa 1959* 58, 61, 63. O lokacji ovih gradova; isto, 59, nap. 203 i 204. Upor. i Kulturna jstorija Bosne i Her cegovine, Sarajevo 1966 (Nada Miletić, Ranoslovensko doba), 383. P. Anđelić iznosi tezu da možda Konstantinov Desnik treba tražiti negdje u okolini Visokog. P. Anđelić, Bobovac i Kra ljeva Sutjeska 1973, 224.

2 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Nada Miletić, Ranoslovensko doba), 382-—383. Raspored ranoslovenskih nekropola je takav da se one nešto rjeđe nalaze u zapadnom i u sjevernom dijelu Bosne, dok su u većem dijelu koncentrisane u Sarajevskom polju, kao i u donjem toku rijeke Neretve u okolini Čapljine. Izvan rječnih dolina pronađen je izvjestan broj grobova na Gla- sinačkom polju. Isto, 388.

3 Kulturna istorija Bosne (Nada Miletić, Ranoslovensko doba) 390—398.

89

Page 79: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Posebnu pažnju privlače nalazi keramike koji ukazuju na proizvodnju posuda i razvijenost lončaretva na pojedinim naseljima. Može se pretpostavljati da je domaća proizvodnja obuhvatala još i neke druge radinosti. Tako je vrlo vjerovatno da je na prostoru Bosne bio poznat jedan od najstarijih zanata na svijetu — kovački

4.

Pojedini od ovih nalaza govore o postojanju trgovinske razmjene u ovom ranom periodu od IX do XII vijeka. Čak se pominju predmeti raznih kulturnih grupa, koji su stizali u Bosnu iz veoma udaljenih oblasti

5. Što se tiče pojedinih predmeta

trgovine, ne smije se izgubiti iz vida so, jer je Bosna, pored toga što je imala slane izvore, kroz čitav srednji vijek bila upućena na uvoz ovog artikla neophodnog za život ljudi i stoke.

Sa XII vijekom nastaju nove političke i društvene promjene kojim se učvrš-ćuju osnove bosanskog državnog organizma. Time se u isto vrijeme stvaraju povolj-niji uslovi za razvoj privrednih grana neagrarnog karaktera, u prvom redu trgovine. Krajem ovog stoljeća javlja se čuveni Kulin ban i upravo sa njegovim dobom može se početi sa pisanjem privredne istorije bosanske države. Prvi zvanični ugovor srednjovjekovne Bosne jeste poznata povelja Kulina bana Dubrovniku iz 1189. godine, kojom on daje Dubrovčanima slobodu trgovine na bosanskom području'. Izričito je naglašeno da se Dubrovčani mogu slobodno kretati po Bosni bez plaćanja ikakve dažbine, ali i pored toga ne znamo da li su i čime oni u to vrijeme trgo-vali po Bosni. Ovo je prva povelja o uspostavljanju privrednih veza između Bosne i spoljnega svijeta.

Župe, sela i zemlja na bosanskom prostoru pominju se prvi put u pismu pape Grgura IX iz 1233. godine. Iz tog pisma saznajemo da se ban Ninoslav žalio papi da njegova vlastela narušava stare običaje i zadržava sela i zemlju protiv banove volje, što nije bio slučaj ranije

7. Ova vijest govori nesumnjivo o jačanju feudalne

vlastele u Bosni onoga vremena.

O kojim se župama radilo, vidi se iz povelje Bele IV iz 1244. godine, kojom je potvrdio bosanskoj biskupiji posjede darovane od strane bana Ninoslava

8. Ukupno

dvanaest posjeda bilo je smješteno po raznim župama, i to po jedan posjed u svakoj župi, osim Vrhbosne.

Tom prilikom pominju se župa Vrhbosna, Neretva, Lepenica, Vidgoša, Lašva, Uskoplje, Brod, Vrhprača ili Prača. Jedino pored Mela nije naznačeno da je župa, a za Vrhpraču se kaže da je komitatus. Prema tome, u Bosni, kao i na ostalom južno-slovenskom području postojale su župe kao osnovne administrativno upravne jedi-nice. Nazivi ovih župa ukazuju da su one smještene u dolinama rijeka, kao što je Neretva, Lepenica, Uskoplje ili u plodnim kotlinama, kao što je, na primjer, slučaj sa župom Vrhbosnom.

Iz ovakvog rasporeda župa može se izvući zaključak da su naselja srednjo-vjekovne Bosne ležala po kotlinama, dakle, podizana tamo gdje je stanovništvo

4 Isto, 399-^tOO. s Nada Miletić, Nakit i oružje IX—XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine, GZM,

Arheologija XVIII, Sarajevo 1963, 176. e F. Miklosich, Monumenta Serbica, Vindobonae 1858, 1—2. 7 T. Smičiklas, Codex diplomaticus, III, Zagreb 1905, 388. Sadržaj ovoga pisma izazvao

je u istorijskoj literaturi različita tumačenja. J. Šidak, „Ecclesia Sclavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, III, Zagreb 1955, 21.

9 T. Smičiklas, Codex diplomaticus, IV, Zagreb 1906, 239—240.

90

Page 80: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

imalo mogućnosti da se bavi zemljoradnjom, inače glavnim zanimanjem Južnih Slovena još od njihovog naseljavanja. A to je uglavnom isti prostor na kome se javljaju nekropole, odnosno prva naselja u IX vijeku.

Iako razbacano u raznim krajevima Ninoslavljeve države, biskupsko imanje u cjelini predstavlja krupan feudalni posjed sa mogućnostima podjele rada. Među-tim, uskoro poslije izdavanja pomenute povelje, i to prije 1252. godine, biskup je morao napustiti Bosnu, te je katolička crkva za duže vrijeme izgubila svako upori-šte u Bosni. Svakako se ni biskupski posjed u ovakvoj situaciji nije mogao održati. Vrlo je vjerovatno da su njegove dijelove prigrabili bosanski feudalci. Vlastelinstvo pravoslavne humske eparhije u Stonu poznato je u pojedinostima, ali u ovo vrijeme još uvijek nije ulazilo u okvire srednjovjekovne bosanske države

9.

U borbama protiv Ugarske bosanska vlastela je uveliko ojačala svoj položaj. Dok se na početku svoje vladavine Ninoslav sam javlja u ugovorima zaključenim sa Dubrovnikom, u dvije posljednje povelje pored njega navode se i boljari, a naj-viđeniji medu njima poimenično

10. Međutim, nije naznačeno koje župe i krajeve

drže u svojim rukama. S obzirom na prilike onoga vremena i na male teritorijalne okvire bosanske države, sigurno je da su ovi posjedi bili sasvim skromni i da se, u stvari, radilo o sitnom feudalnom vlastelinstvu.

U povelji Matije Ninoslava Dubrovniku iz 1240. godine pominju se, pored feudalaca, kmetovi i ljudi. Ista kategorija stanovništva javlja se i u Ninoslavljevoj povelji iz 1249. godine

11. U to vrijeme kmetovi su još uvijek bili slobodni seljaci,

dok su „ljudi" po mišljenju većine naučnika vezani za zemlju12

. U skladu sa meha-nizmom feudalnog društva neko je morao da obraduje vlastelinsku zemlju.

Seljaci u Bosni, kao i svuda u feudalnom društvu, poklanjaju se zajedno sa zemljom. Tako je Ninoslav, uz imanja koja je dodijelio katoličkoj crkvi, „izuzeo ljude na tim imanjima od jurisdikcije ranijih gospodara i potčinio ih biskupu i kaptolu. Na novodobijenom posjedu biskup i kaptol bosanski treba da ubiraju crkvenu desetinu

13.

Ban Ninoslav nastoji na sve načine da privuče što više dubrovačke trgovce u svoju zemlju. Ne samo da im je potvrdio povlastice koje su dobili od bana Kulina već je novim odredbama još više proširio njihove trgovačke slobode i olakšao uslove poslovanja po Bosni. Tako on ukida izam, vansudsku represaliju i utanačuje po-stupak u slučaju spora između Dubrovčana i domaćeg življa.

Doduše, nema drugih podataka o dubrovačkoj trgovini u Bosni onoga vremena, ali je nesumnjivo bilo nekog oblika trgovačkog prometa, koji je dao povoda banu Ninoslavu da putem novih odredaba otkloni nesporazume koji su tom prilikom nastajali i obezbijedi dubrovačkim trgovcima ličnu i imovinsku sigurnost

14.

Druga polovina XIII vijeka oskudnija je podacima nego doba bana Nino-slava. Znamo jedino da je Ninoslavljev nasljednik Prijezda darovao 1287. godine

8 P. HBaHOBiih, CpedtboeeKoeuo OCMUUUHCKU uocedu Xy>MCKoi euapxujcKoi sMaueAUHciusa, HcTopujcKH laconHC, IX—X, 1959, 79—95.

10 F. Miklosich, Mon. Serbica, 28—33. 11 Isto, 28—29, 33. la A. CojiOBjeB, npaenu uo/umcaj ceMiKa y cpedneseKosuoj EOCHU, Ilperjiefl, CB. I—II,

KH,. II, rofl. II, 1947, 245, 247. 13 „decimam de omnibus marturinas et collectam que ban elyssi vocantur". Codex diplo-

maticus, IV, 237, 239. 14 Desanka Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Djela Naučnog društva BiH,

kn). XVIII, Sarajevo 1961, 9—10.

91

Page 81: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

svome zetu župu Zemunik, koja se protezala uz Vrbas, u Donjim krajevima15

. Na osnovu graničnih sela može se odrediti položaj ove župe. Ona je uglavnom ležala s lijeve strane rijeke Vrbasa između župa Banice i Vrbanje poznatih iz kas-nijih izvora

16. U ovoj povelji su prvi put poimenično navedena neka bosanska sela.

Prilično su brojna (23) s obzirom da opseg župe nije bio velik. Pošto su navedena samo granična sela, vjerovatno da je njihov ukupan broj u ovoj župi bio i znatno veći. Prijezda dodjeljuje župu Zemunik svome zetu ,,cum omnibus utilitatibus et pertinentiis suis, prediis, villis et universis populis". Tako u ovoj povelji pod za-padnim uticajem prodire podrobna formula pertinencije u kojoj su već izrađeni pojmovi šta sve pripada jednom posjedu. Ovdje se, iako u opštoj formuli, pominje vezivanje seljaka za zemlju, čime je obezbijeđena radna snaga tako potrebna za feudalni način proizvodnje.

Pored toga što Bosna u privredno-geografskom pogledu nije ravničarska i poljoprivredna zemlja, ipak je osnova njenog privrednog života bila zemljoradnja. Druga je stvar što o stanju zemljoradnje nemamo nikakvih podataka, pa čak ni 0 vrstama usjeva koji su se gajili.

O privrednoj strukturi i proizvodnji bosanskog sela saznaje se nešto pobliže tek kada određeni proizvodi postaju predmet trgovine i izvoza. Zbog toga su podaci iz Dubrovačkog arhiva jedini izvori za proučavanje ne samo trgovinske razmjene već i agrarno-stočarske proizvodnje u Bosni onoga vremena. Već u najstarijim knjigama iz Dubrovačkog arhiva pri kraju XIII stoljeća pominje se iz Bosne izvoz voska i suhih koža

17. To su u isto vrijeme prvi pouzdani podaci o stočarstvu i pče-a

rstvu srednjovjekovne Bosne.

Vjerovatno da su Dubrovčani trgovali kožama i voskom i ranije u doba bana Ninoslava, koji im je, kako je navedeno, izdao povelje sa vrlo širokim povlasticama. U vrijeme bana Prijezde i njegovih nasljednika Bosna nije obnavljala ugovore sa Dubrovnikom sklapane u vrijeme Kulina bana i Ninoslava, ali i pored toga nji-hove privredne veze nisu prekidane. Dubrovački trgovci odlaze da trguju u Bosnu pod uslovima koji su se vremenom ustalili na osnovu ranije sklopljenih ugovora.

Čak u najranijim zvanično vođenim spisima dubrovačke Kancelarije i Notari-jata izbijaju na vidjelo podaci o jednoj posebnoj privrednoj aktivnosti Dubrovčana. Naime, sačuvan je priličan broj vijesti o dubrovačkoj trgovini bosanskim robljem koja se nastavlja i u prve decenije XIV vijeka. Ljudi, žene pa i djeca prodavana su u Dubrovniku strancima i domaćim ljudima. Tako su mnogi od njih otrgnuti iz svoje sredine, odvođeni u tuđinu. U Dubrovniku, talijanskim gradovima, kao 1 u zapadnom Sredozemlju „robovi" su mnogo traženi i upotrebljavani kao domaća posluga

18. Crkva je u ovo vrijeme već osuđivala i zabranjivala držanje hrišćana u

ropstvu. Međutim, kako je među stanovnicima Bosne bilo jeretika, to je, upravo zahvaljujući posebnim vjerskim prilikama, oživjela trgovina robljem u primorskim gradovima u susjedstvu Bosne. Sačuvani su mnogobrojni podaci o sudskim proce sima vođenim u Dubrovniku kojima su pojedinci nastojali da dokažu svoju pravo-

16 T. Smičiklas, Codex diplbmaticus, VI, Zagreb 1908, 588, 1287. 16 M. KapaHOBiih, rpaimife cpedneseKoeue BocancKe otcyue 3eMJbamiK, F3M, XLVIII»

CapajeBO 1936, 27—36; B. Cnapah, Xyua 3eMjbanuK u cuiapa uaxuja 3jnujatbe, T3M, XLIX, CapajeBO 1937, 37—54; M. KapaHOBHh, Jotu mjy o oicyuu 3eMJbmuK, T3M, XLIX, 1937, 105—107.

17 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 12. 18 V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali Histo

rijskog instituta JAZU, II, Dubrovnik 1953, 125—147; isti, Pouci&eo y cuiapoM J]y6pomuKy, HcropHCKH nperjie«, 1, Beorpaa 1954, 41, 132—134, 141—142.

92

Page 82: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

vjernost, kako bi ih dubrovačke vlasti oslobodile. Pored Dubrovnika, veoma mnogo se trgovalo bosanskim robljem i u Drijevima, poznatom trgu na ušću Neretve.

Najveći dio robija prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne, znatno manje iz Usore, a sasvim rijetko iz Vrbasa, Sane, Srema i Livna. Zanimljivo je naglasiti da iz Huma, dakle, neposrednog zaleđa Dubrovnika i iz drugih srpskih državnih teritorija nije zabilježeno ni jedno lice.

Bosanski vladari nisu u ovo doba zabranjivali odvođenje i prodaju svojih podanika, nego su ih čak ponekad i sami poklanjali pojedinim dubrovačkim trgov-cima. Radilo se o ljudima u tolikoj mjeri zavisnim od svojih gospodara da su ih, čak, mogli i prodati. Vremenom su se u Dubrovniku pojavili ljudi takozvani „ropci", čije je zanimanje bilo da hvataju nezaštićene pastire i prodaju ih kao roblje

19.

U drugoj polovini XIII vijeka trgovačke veze Bosne, pored Dubrovnika, proširuju se i na ostale naše primorske gradove

20. Ovom zbližavanju sa dalmatin-

skim gradovima svakako je pomoglo i širenje uticaja Šubića u Bosni krajem XIII vijeka. Pavle Šubić, kao bosanski ban, 1302. godine daje Splićanima široka ovla-štenja za slobodu trgovine, a to isto dobili su i Rabljani od Pavla, bana Hrvatske i gospodara Bosne

21.

Dakle, u vremenu od bana Kulina do Stjepana II, to jest do dvadesetih godina XIV vijeka, trgovina sve više napreduje. U izvorima se od kraja XIII vijeka po-činju pominjati određeni predmeti trgovinske razmjene, što ranije nije bio slučaj, To su u prvom redu vosak, kože i poljoprivredni proizvodi. Pored toga, izvozi se i roblje. Sva se razmjena odvija u okvirima spoljne trgovine. Gradovi na našoj obali Jadranskog mora, posebno Dubrovnik, predstavljali su sigurno tržište za bosanske poljoprivredne i stočarske produkte.

Iako se javljaju pouzdani podaci o trgovinskoj razmjeni, ona je još uvijek malog obima. Tako, na primjer, nema nikakvih vijesti o mjestima gdje se ona obavljala. Možda su se održavali samo povremeni sajmovi koji su odgovarali stepenu razvoja bosanske privrede onoga vremena. U svakom slučaju, u Bosni tokom XIII i počet-kom XIV vijeka nije došlo do razvoja naselja koja bi se po strukturi privrede bar donekle izdvajala iz agrarne sredine

22.

U unutrašnjosti Balkana, a u susjedstvu Bosne, gdje je gradski život bio takode prekinut dolaskom Slovena, proces urbanizacije u ovo vrijeme uveliko napreduje. Dubrovačka građa svjedoči o već otvorenim i razvijenim trgovinama i rudnicima u susjednoj srpskoj državi. Poznato je da u unutrašnjosti Slovenije i Hrvatske, proces nastajanja gradskih naselja datira već od kraja XI, odnosno XII stoljeća, a u XIII se i dalje intenzivno nastavlja. U svjetlosti ovih podataka nerazvijenost Bosne tokom XIII i početkom XIV stoljeća dolazi još više do izražaja. To je tipična agrarna zemlja sa naturalnom privredom i počecima trgovinske razmjene. Bosanski rudnici još nisu bili otvoreni što se, uz stalne ratove sa Mađarima, nepovoljno odra-žavalo na njen cjelokupan privredni razvoj.

19 Isto. Upor. i C. TiiipKOBiih, Hciuopuja cpedtboeeKoeue 6octmcKe dpotcaee, Eeorpafl 1964, 76. 10 O vezama Bosne s pojedinim dalmatinskim gradovima Toma Arhiđakon pruža naj-

ranije podatke. Prema njemu, oko 1200. godine, zadarski građani Matej i Aristodije, koji su bili odlični slikari i dosta vješti kovanju zlata, išli su većinom u Bosnu. D. Kovaćević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 10, nap. 6.

21 Isto, 10—11. 28 JJecaHKa KoBaieBHh-KoJHfa, FpadcKa nace/ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee, Capa-

jeBO 1978, 25—27.

93

Page 83: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

//. PRIVREDNO BUĐENJE

Iz vremena Stjepana II, dubrovački izvori pominju u nekoliko navrata izvoz žita iz Bosne u Dubrovnik. To su, u stvari, prvi poznati podaci o zemljoradničkim proizvodima pa, prema tome, i o samoj zemljoradnji iz uže Bosne. Nije pobliže navedeno o kojoj se vrsti žitarica radi

1. Među izvoznicima nalazi se i ban Stjepan

II, koji je, čak, u jesen 1346. godine poslao u Dubovnik 2.000 stara zrnaste hrane*. Docnije pored vladara i pojedini feudalci bavili su se prodajom žita

3. Ponekad

je žito iz Bosne stizalo u Dubrovnik preko Drijeva, pa je vjerovatno da žitarice, koje se inače u velikim količinama izvoze iz Drijeva, bar jednim dijelom potiču iz bosanskog zaleđa

4.

Tako je Bosna bila izvoznik žitarica iako nije mnogo proizvodila. Povoljni prirodnogeografski uslovi za kultivisanje žitarica postojali su jedino u niskim predje-lima i u župama u dolinama rijeka. S obzirom na značaj žitarica u svakodnevnoj ishrani stanovništva, malo toga je ostajalo za izvoz. Zbog toga u izvozu žita iz Bosne treba najvećim dijelom gledati zalihe koje su se u obliku viška agrarnih proizvoda nakupile u rukama vladara i feudalaca. Time se može objasniti pojava da se sa jednog područja, koje nije bilo izrazito žitorodno, ipak izvozi žito

5. Teritorijalno

proširenje Bosne za vrijeme Stjepana II na račun oblasti tadašnje srpske i hrvatske države imalo je veliki značaj i za razvoj bosanske privrede u cjelini. Više to nije mala Bosna iz vremena Kulina bana i Matije Ninoslava. Sada je u svim pravcima proširena novim oblastima sa različitim morfološkim i klimatskim odlikama po-godnim za unapređenje poljoprivrede.

1 U Dubrovnik su 1339. godine dopremljene izvjesne količine žita. Jedna isporuka iz 1334. godine iznosila je 1500 stara žita od nove žetve. — D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 19; B. Xpa6aic, Mseo3 Mcuuiapuifa U3 Eocne u Xepueioeme y TIpUMOpje od Kpaja XIII do uoHcuiKa XVII eena, Fo;mnm>aK flpvniTBa Hcropiraapa EHX, XIV, CapajeBO 1964, 123, 124, 128; Dušanka Dinić-Knežević, Trgovina žitom u Dubrovniku u XIV veku, ro^HirntaK 4>H-jiO3O(j>CKor (JjaKVJrreTa, X, HOBH Cafl 1967, 122.

8 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 19. 3 Župan Sanko prodao je žito u Kotoru po 11 perpera tovar, jer na ovu cijenu Dubrovčani

nisu htjeli pristati. — D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 176. Beljak Sanković izvozi žito u Dubrovnik. — flvniaHKa JjHHHfe-KHejKeBHh, IIpoMeiu OKU&OM u3Mei)y ffy6poe-Huna u 6/tuMcei 3ajiet)a y cpedneju eexy, roflmiiH.aK <t>HJi030(J)CK0r djaKVjrreTa, XII-1, HOBH Cafl 1969, 78.

« B. Xpa6aK, H33O3 oicuuiapuua, 123, 124, 128. 5 Nije slučajno da prilikom regulisanja trgovinskih odnosa Bosne sa Dubrovnikom nikada

nije unesena klauzula o slobodi trgovine žitaricama kao što je to, na primjer, sadrži povelja kralja Milutina Dubrovčanima. — fl. JtHHnh-KHejKeBHh, IIpoMem OKUULOM, 76, 77.

95

Page 84: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Pripajanjem dijela Humske zemlje Bosna je još za vrijeme bana Stjepana II došla u posjed velikog teritorija sve do Nevesinja. Podjelom zemalja Nikole Alto-manovića između bana Tvrtka i kneza Lazara 1373. godine, Bosni su priključeni i krajevi istočno od Nevesinja, te su na taj način u sastav Bosne došli i ostali predjeli današnje Hercegovine. Južni dijelovi ove oblasti nemaju kraških polja i pod jakim su uticajem mediteranske klime, dok se u sjevernim nalaze kraška polja i planinski pašnjaci. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima žitarice se izvoze u Dubrov-nik, pa čak preko Dubrovnika za Italiju, posebno Ankonu. Izvoz žitarica se nastavlja i docnije kada su ove oblasti došle u sklop bosanske države

6. U pitanju su najčešće

bili sitni proizvođači koji su bili zainteresovani da za žitarice dobiju so u Primorju7.

S druge strane, dubrovačka opština je znala da su njeni trgovci i potrošači zainte-resovani da u neposrednom zaleđu kupuju krušnu hranu, te ih je svojim mjerama podsticala u tome

8.

U stvari, radilo se o razmjeni dobara između područja sa izrazito naturalnom privredom i Dubrovačkog primorja, koja je trajala vijekovima u uslovima naturalne i neintenzivne robne privrede. Ona ukazuje da su kraška polja na današnjem her-cegovačkom platou proizvodila zrnastu hranu koja je, čak, doticala za izvoz, bez obzira što on nije imao stalan karakter i veći obim.

Popovo polje i sela prema Ljubinju i Stocu bila su poznata po pšenici jarici. Kao žitorodna oblast naročito je bila poznata donja Neretva. U samoj dolini Ne-retve najčešće je bilo pšenice, a isto tako u Trebinju i ostalim dijelovima istočne Hercegovine. U ovim južnim plodnim krajevima mnogo se sijalo proso koje je u ono vrijeme igralo onu ulogu koju će kasnije u Hercegovini XV vijeka preuzeti kukuruz. Iz planinskih regiona srednjeg i gornjeg dijela istočne Hercegovine stizao je ovas, zatim ječam. Gatačko i Nevesinjsko polje takođe su bili dobro obrađeni i zasijani ječmom, ovsom i pšenicom.

Plodne doline rijeke Drine davale su žitarice za izvoz. U septembru 1383. godine dubrovačka vlada je odobrila jednom trgovcu da u Slano na dubrovačkoj teritoriji doveze pšenicu i druge žitarice koje ima u Goraždu. Ova dozvola je bila uslovljena kupovinom dubrovačke soli u odgovarajućoj vrijednosti žita. U stvari, dubrovačka so se zamjenjivala u Goraždu za lokalne viškove žitarica, kupljene od sitnih proizvođača ili feudalaca

9.

Dok su ranije, krajem XIII vijeka, Dubrovčani odlazili u Bosnu da nabavljaju stoku, već od prvih godina vladavine Stjepana II domaći ljudi iz Bosne pojedinačno dotjeruju stoku u Dubrovnik ili dovode konje na prodaju

10. U dva navrata „pastirus"

iz Bosne, nepoznatog imena, zadužuje se u Dubrovniku na priličan iznos. Sigurno da je isplate ovog duga podmirivao isporukama stočarskih proizvoda. Uža Bosna

6 Doduše, docnije, kada se u istočnoj i južnoj Hercegovini javljaju mnoge vlaške grupe, u izvozu ove oblasti dolaze više do izražaja stočarski proizvodi. — B. Xpa6aK, H3803 Mcuiuaputfa, 126—127, 129—130; JJ. ^HHHh-KHeJKeBHh, TlpoMeCu OKU&OM, 76, 77.

' Stanovnici zaleđa donosili su sami žito i prodavali ga u Dubrovniku ili istovarali u magazine. Krajem XIV vijeka dubrovačka vlada je odredila uslove i mjesto prodaje. — JX. fliiHHh-KHe->KeBHh, IIpoMeui MCUMOM, 77—78.

8 Tako se u odluci dubrovačke vlade od 14. VIII 1380. godine donosi da svi ljudi iz Dub rovnika i dubrovačkog područja odlaze po hranu u mjesta od Budve do Neretve i na kopnu do Neretve. — B. Xpa6aK, H3B03 Mcuuiaputfa, 124.

9 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 33; B. Xpa6aK, H3eo3 OKuiuaputfa, 128, 129.

10 HAD: Reformationes (Ref.) 8 fol. 8', 20. IX 1325. HAD: Diversa Cancellariae (Div. Canc.) 8 fol. 20, 23. IX 1325. lb. 11, fol. 89, 28. XI 1336. lb. 12, fol. 154, 15. IX 1335.

96

Page 85: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

je planinska oblast pogodna za razvoj stočarstva. Zbog svoje rentabilnosti, pored planina, stočarstvo se razvijalo ne samo u planinskim, već i u župskim predje-lima gdje je bilo uslova za zemljoradnju

11.

Današnja Hercegovina bila je nekada znatno bogatija šumama, sve dok u XVI vijeku nije nastala masovnija sječa za povećane potrebe turske vojske i flote. U sjevernim, izrazito planinskim, dijelovima ove oblasti planinsko stočarstvo je pred-stavljalo važnu privrednu granu. To potvrđuje i činjenica da se u dubrovačkom zaleđu vrlo rano javljaju vlasi kojima je stočarstvo bilo glavni oblik privređivanja. Prvobitno Vlasi su bili poromanjeno starobalkansko stanovništvo koje se povuklo u planine i gajilo stoku. Postepeno su Sloveni počeli prenositi njihovo etničko ime na sve one koji su se bavili stočarstvom, te u ovo vrijeme vlah označava stočara.

Upravo o vlasima sa prostora današnje Hercegovine, jer su bili u blizini Dub-rovnika, ostalo je mnogo podataka u Dubrovačkom arhivu. Prvi se pominje, i to već 1297. Burmaz sa sinovima, stočarima albanskog porijekla koji su u neposred-nom zaleđu Dubrovnika bili naseljeni kao graničari u službi srpskih vladara. Uklju-čivanje Burmaza u poluvojne odrede odbrambenog sistema srpske države nije isključivalo njihovo dalje bavljenje stočarstvom. Isti je slučaj sa Matarugama (1318), takode stočarima albanskog porijekla, naseljenim uz trgovačke puteve, kao čuvari prolaza ili prelaza. U drugoj deceniji XIV vijeka pominju se prvi put i vlasi Banjani (1319. godine)

12. Vlasi, koji su kao podanici bosanskog kralja dolazili na ušće Ne-

retve da kupe so, vjerovatno takođe potiču sa današnjeg hercegovačkog prostora13

Već u prvim knjigama dubrovačkog arhiva, iz posljednjih decenija XIII vijeka, nalaze se podaci o razmjeni dobara između vlaha i Dubrovčana. Ponekad dubro-vački trgovci odlaze među vlahe, ali se ovi, naročito od početka XIV vijeka,, mnogo češće spuštaju u Dubrovnik da prodaju stoku i stočarske proizvode

14. Na osnovu

ove razmjene može se ustanoviti da su u vlaškim katunima odgajane razne vrste stoke, najviše ovce, jer su za njih postojali najbolji prirodni uslovi. Crna vlaška ovca bila je veoma izdržljiva pa i podesna za kretanje po planinama. Osim toga, zbog prilagođenosti skromnoj ishrani i smještaju, njezino uzgajanje nije iziskivalo velike izdatke i napore. Ovce su vlasnicima donosile višestruku korist. U prvom redu imale su veliki značaj u ishrani (mliječni i mesni proizvodi) i odijevanju vlaš-kog stanovništva.

11 „pastirus de Bossina" zadužuje se na iznos od 100 perpera. HAD: Debita Notariae (Deb. Not.) 2, fol. 5', 13. III 1334. Četiri godine docnij e „pastirus de Bossina" zadužuje se na 20 perpera i 10 groša. Deb. Not. 2, fol. 263', 18. VI 1339. Bogoje Dobrišić iz Bosne, iz oblasti Lepenice, prodaje tri konja za 40 perpera. Div. Canc. 12, fol. 154, 15. IX 1335.

12 .Uecaino KoBa^ieBHh, CpedhbosjeKoettu Kau7yH uo dy6poeauKUM u3eopuMa, Cmviii03HJyM o cpeflH.OBJeKOBHOM KaTyHy oflpKaH 24. H 25. HOBeM6pa 1961. r., IIoce6Ha H3^aH.a H,HEHX, CapajeBO 1963, 124; rBypr)im;a IleTpoBHh, Mauiapyie y KCICHOM cpedneM eeKy, FjiacHHK IjeTHH,- CKHX My3eja, X, Ltenafce 1977, 102, 107, 108, 110.

la K. JupeHeK, BAOCU U Maepoe/iacu y dy6poeam<uM cuoMenuifUMa, 36opHHK KoHCTaHTHHa JiipeneKa, I, rioce6Ha roflaita CAHY, Eeorpa« 1959, 197.

11 Napad Dubrovčana na vlahe koji se sa robom, vraćaju iz Dubrovnika. U Dubrovniku su prodali stoku, vunu i ostalu robu za 26 perpera i 8 groša, te su kupili srebrne naušnice i još neke predmete; T. ^peMouiHHK, KanuejtapujcKU u nouiapCKu cuucu, I, 1278—1301, 36opHHK CAHy 3a HCTopHJv, je3HK H KH.iBKeBHOCT cpncKor Hapoaa, Eeorpan 1932, br. 359, 125—127, 11—22. IX 1284. Dubrovački trgovci kod vlaha; T. ^IpeMoniHHK, Kanuenapujoai u uoiuapcKu cuucu br. 365, 135, 6. XI 1284.

97

Page 86: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Mali brdski tovarni konji, predstavljali su za vlahe posebnu vrijednost i uve-liko su korišteni za transport robe u unutrašnjoj i spoljnoj trgovini. Bili su neop-hodni i u slučaju kada su vlasi, kao naoružani konjanici, obavljali svoje poluvojničke službe. Pored ostalog, konj je upotrebljavan za vuču u galerijama, za transport rude i druge poslove u rudarstvu

15. Iz docnijih vijesti može se zaključiti da su vlasi

takođe držali brdska goveda i koze, a kada jednim dijelom prelaze na zemljoradnju, držali su i svinje.

Poznato je da su u životu vlaha najviše značaja imala kretanja između ljetnjih ispaša i pogodnih zimovišta. Radilo se o spuštanju zimi sa planina u župske pre-djele, gdje se moglo naći stočne hrane u toku cijele zime. To su bila kretanja manjih razmjera u geografiji poznatog dolinsko-planinskog stočarstva.

Smatra se da je u srednjem vijeku u našim krajevima stočarstvo najviše napre-dovalo tamo, gdje su u okviru jedne države ležale jadranske ili egejske primorske oblasti zajedno sa planinskim ispašama. Pripajanjem Humske zemlje 1326. godine Bosna je došla u posjed i vrlo važnih primorskih oblasti. Doduše, Stjepan II je prodao Dubrovčanima 1333. godine Stonski rat, ali je do kraja XIV vijeka u sas-tavu Bosne ostalo primorje od Slanog do Dubrovnika. Docnije, za vrijeme Tvrtka I 1377. godine, Bosni su priključene oblasti Trebinja, Konavla i župe Dračevice. U istoj državi našle su se planine bogate ispašama i jadranske oblasti pogodne za zimovišta. Ova stočarska kretanja, važnija i većih razmjera, pripadala su tako-zvanom sredozemno-planinskom stočarstvu

16. Tako su se stvorili izvanredni uslovi

za držanje velikog broja stoke i za razvoj stočarstva.

Na unapređenje stočarstva povoljno je uticala i činjenica što su stočarski proizvodi, meso, kože, kastradine i sir podmirivali ne samo mnogobrojne potrebe u svakodnevnom životu, već su bili i važan predmet razmjene.

Još od najranijih vremena vlasi iz susjedstva, na dubrovačkoj pijaci, uz stoku prodavali su vunu i suho meso. Vlaški sir (brenca, brenchia) bio je tražen na du-brovačkom tržištu i posebno mu je određivana cijena, a javljao se i kao platežno sredstvo kojim vlasi izmiruju svoje obaveze. Vlasi su donosili na prodaju i svoje prerađevine od vune, što je ostavilo traga u dubrovačkim izvorima i omogućilo da se sagleda i ova strana njihove djelatnosti

17. Tako su vlasi u Dubrovniku uvijek

nalazili povoljno tržište za svoje proizvode, posebno za kože koje vremenom po-staju važan predmet dubrovačkog izvoza na prekomorska tržišta.

Dobro je poznat značaj vlaha — ponosnika u prevozu robe i organizovanju karavanske trgovine. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka uveliko raste trgovinska razmjena između Bosne i Dubrovnika, a uporedo s tim i uloga vlaha u tranzitnoj trgovini. Bez brdskih tovarnih konja, prenos robe bio bi nemoguć. Veoma važni

15 P. KaTHh, CiUonapcuieo cpednoeeKoem Cp6uje, IIoce6Ha H3«aH>a CAHy, Eeorpafl 1978, 51. Cijene konja i kobila koje prodaju vlasi kreću se od 3 do 15 perpera. HAD: Diversa Notariae (Div. Not.) 3, fol. 183', 14. VIII 1319. Div. Canc. 9, fol. 144', 29. IX 1330; ib. 14, fol. 25', 30. VI 1343; ib. 15, fol. 37, 3. X 1347 itd. P. Karah, Cmonapculao, 114—125.

14 J. Tpad)yHOCKH, Feoipa^CKe KapaKiuepucuiuKe cpednoeeKoeHux e.'iaiuKux Kauiyua, CHMno3HJyi« o cpeaibOBJeKOBHoM KaivHv oflpwaH 24. H 25. HOBeiw6pa 1961. r., IIoce6Ha H3Aaita HJI EHX, II, CapajeBO 1963, 34—38.

17 J. Gelcich, Monumenta Ragusina, V, Zagreb 1897, 223 (1326); 253 (1328); 392 (1336). J. Gelcich, Monumenta Ragusina, II, Zagreb 1882, 197 (1357). Div. Canc. 11 fol. 179, 22. III 1335 itd. Vlasi donose sir u Dubrovnik. Mon. Ragusina, II, 194, 22. IX 1357 itd.

Dubrovački kožuhar išao je od jednog do drugog vlaškog katuna i radio o svome zanatu. Za ovaj posao dobio je osam sireva koji su mu zatim bili ukradeni. — K. J np e q e K, BJIOCU U Maepo-gjiacu, 199, 26. VIII 1285. O vunenim prerađevinama upor. Gl. IV (3), nap. 22, 23.

98

Page 87: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

putevi koji su spajali Dubrovnik sa Srbijom i ostalim oblastima Balkana vodili su preko istočnog dijela današnje Hercegovine, naseljene vlasima. Zbog toga ugovori sa vlasima o prenosu robe postaju sve brojniji ukoliko se dublje ulazi u XIV vijek

18.

Sve prednosti navedenih načina privređivanja privukle su svakako nove mase stočarskog stanovništva. Nesumnjivo je da su vlasi tokom XIV vijeka, u privrednom životu današnje Hercegovine, igrali sve važniju ulogu.

Najraniji poznati zemljišni posjed u zapadnoj Bosni je župa Zemunik na Vrbasu, koju 1287. godine ban Prijezda, već pomenutom poveljom, dodjeljuje svome zetu. Feudalni posjed u ovom slučaju je, u' stvari, župa, koja se kao odre-đena administrativno-upravna jedinica daruje u cjelini. Ova župa obuhvatala je 23 sela.

Dvadesetih godina XIV vijeka ban Stjepan II dao je Vukoslavu Hrvatiniću, sinu Hrvatina ključkog, u „djedinu" dvije župe, Banjicu sa Ključem i Vrbanju sa gradom Kotorom

19. To je u isto vrijeme prvi pouzdani podatak o postojanju

baštine, glavnom obliku bosanskog feudalnog posjeda. S obzirom na to da sela nisu navedena, nije moguće odrediti koliki su prostor u to vrijeme obuhvatale ove dvije župe.

Na ovome se nisu zadržala darovanja Stjepana II članovima porodice Hrva-tinića. On je 1331. godine i Vuku Vukoslaviću i njegovom bratu knezu Pavlu u župi Banjici dodijelio dvanaest, a u Vrbanji četiri sela

20. Sva su sela pojedinačno

naznačena, a mnoga od njih pod istim imenom postoje još i danas. Uglavnom su smještena u Banjici, u plodnoj dolini rijeke Sane. Stjepan II je oko 1330. god. darovao pet sela knezu Grguru Stipančiću ali iako su po imenu poznata, nije mo-guće, sa izuzetkom Čečve, ustanoviti gdje su se nalazila

21.

Novim darivanjem iz 1353. godine, vlastelinstvo Vlatka Vukoslavića uvećalo se u odnosu na posjed koji je držao njegov otac Vukoslav

22. Pored sela pod Klju-

čem, znači u župi Banjici, Vlatko Vukoslavić je dobio i dva sela, Lipnicu i Stjenice u župi Zemljanik, kao i tri sela u župi Vrbanji (Kable, Jakotino, Pod Blizk). Iz geografskog rasporeda novodobijenih sela, čiji se položaj prema istoimenim današ-njim selima može odrediti, jasno se vidi kako se ovo vlastelinstvo u dolini Sane proširuje i zaokružuje prema sjeveroistoku i zapadu. Pored plodnih predjela u kotlini rijeke Sane, posjed Hrvatinića počinje da se proteže i na udaljenije planin-ske vijence.

Za razliku od ranije prakse, više se ne poštuju granice župa, jer se područje vlastelinstava ne podudara sa područjem župa. Tačno su naznačena sela koja se dodjeljuju u pojedinim župama, a župe se ovdje uzimaju u obzir da bi se sigurnije odredio položaj sela. Izuzetak predstavlja povelja bana Tvrtka od 1366. godine, kojom daruje Vukcu Hrvatiniću grad Soko i župu Plivu za njegovu službu

23. Tu

su dosta kratko navedene granice župe Plive, ali se zato sela uopšte ne pominju.

18 M. J^HHHh, Jfy6posaHKa cpednoseKoena Kapaeauaca utpioeuHa, ]Wi, III, Beorpafl 1937, 119-120.

19 L. Thalloczv, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mtinchen und Leipzig 1914, br. I, II, str. 7, 10—11, oko 1323.

20 L. Thalloczy, Studien zur Geschichte, br. VI, 16—19. 81 Isto, br. IV, 13—15. Datiranje ove povelje nije ujednačeno. L. Thalloczv stavlja 1323,

V. Ćorović — oko 1332, A. Solovjev — 1335. •• L. Thall6czy, Studien zur Geschichte, br. VIII, 20—22. 23 F. Rački, Povelja bosanskog bana Tvrtka od godine 1366, Starine, XX, Zagreb 1889,

81—82, 11. VIII 1336.

99

Page 88: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Prema tome, vlastelinstva porodice Hrvatinića ne predstavljaju i ne sačinja-vaju jednu jedinstvenu i zaokruženu cjelinu. Pa ipak, koliko god se u prvi momenat dobija utisak o rasparčanosti vlasteoskog posjeda, može se uočiti određen sistem. Naime, prilikom darovanja vodilo se računa da dva, ako ne i više, sela budu jedno pored drugog. Tako se> na primjer, selo Kable i selo Jakotino iz povelje od 1353. godine nalaze jedno pored drugog. Ovo se činilo sigurno zbog toga da bi se olak-šala eksploatacija na vlastelinstvu koja je, kao što je poznato, mnogo efikasnija ukoliko su sela grupisana na jednom mjestu.

Za vrijeme Hrvoja Vukčića nastavlja se dalje uvećavanje posjeda porodice Hrvatinića. Njemu je kralj Tvrtko darovao tri sela u župi Lašvi (1380), a kralj Dabiša selo Kakanj i Hrast (1392)

24. Hrvoje je proširio svoj posjed i na župu Livno,

gdje je dobio osam sela25

. Prema tome, ocrtava se krupni zemljišni posjed porodice Hrvatinića, koja svoje prvobitno dobro u župi Banjici i Vrbanji tokom XIV vijeka postepeno proširuje u svim pravcima.

Slučaj porodice Hrvatinića je poseban. Inače „plemenštine" ili „plemenite baštine" nisu se sastojale od naročito prostranih zemljišnih posjeda.

Pored ovako krupnog feudalnog imanja, na ovom istom području javlja se i usitnjen posjed. Berislav Skočić imao je samo pola sela Gomile u župi Zemunik. Od te polovine 1323. godine daje polovinu knezu Beroju Doberkoviću i njegovoj braći u vječitu baštinu

26. Raspolaganje samo sa jednom polovinom sela i pokla-

njanje polovine od te polovine knezu Beroju Doberkoviću ukazuje na određen oblik usitnjenog posjeda. Vjerovatno da se ovdje radi o slobodnim baštinicima, kakvih je bilo u Konavlima, ili o vojnicima koje su Turci registrovali u svome naj-ranijem popisu bosanskog krajišta iz 1455. godine. Izgleda da se sitnoj vlasteli daruje uglavnom samo po jedno selo. Na ovaj zaključak navodi i primjer župana Vukmira Senkovića, kome 1395. godine kralj Dabiša dodjeljuje selo Kolo na Duvnu

27.

Naglo teritorijalno proširenje bosanske države imalo je ogroman značaj i za unapređenje njene trgovine. Novi trgovački putevi, koji su je jače povezivali sa svijetom, našli su se sada u okviru bosanske države. Tako je zajedno sa Humom Bosni pripojena dolina Neretve, važna saobraćajna arterija između mora i bosanskog zaleđa. Od Dubrovnika se morem ili kopnom preko Stona išlo do ušća Neretve. Odatle su iz Drijeva karavani kretali putem koji je vodio lijevom obalom Neretve do Bišća, pod gradom Blagajom, pa dalje preko Konjica i Ivan-planine u Bosnu do Olova preko Visokog i Sutjeske. U stvari, ,,via Narenti", glavni drum koji je spajao Bosnu sa Jadranskim morem bila je kao i ,,via Drine", veoma važan pravac kojim se kretala bosanska spoljna trgovina.

S druge strane, Neretva je bila i važan vodeni put. U trgovačkom ugovoru koji 1404. godine kralj Ostoja sklapa sa Mlečanima posebno se naglašava da mletački građani mogu slobodno ići po Neretvi sa svojim brodovima, oružanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih objekata. Granica do koje su dopirali brodovi nalazila se mnogo više uzvodno nego što je to slučaj danas, pa su na taj način i

" L. Thallćczy, Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski, GZM, IX, 1897, 183—192.

" F. Miklosich, Mon. Serbica, 247, 8. XII 1400. " L. Thalloczy, Studien zur Geschichte, br. III, 12, 1323. " F. Miklosich, Mon. Serbica, 224, 26. IV 1395.

100

Page 89: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

uslovi za plovidbu Neretvom bili mnogo povoljniji28

. Daljim osvajanjem srpskih zemalja prema istoku Bosna je pod Tvrtkom I uspjela da trajno zadrži dolinu Ne-retve, ovaj privredni i za trgovinu tako važan izlaz na more.

Zauzimanjem Huma, Bosna je došla u neposredno dubrovačko zalede, što je doprinijelo uspostavljanju čvršćih trgovačkih veza i trgovačke razmjene medu njima. Prvih godina vladavine Stjepana II Dubrovčani nastoje da svojim trgov-cima obezbijede nesmetan odlazak i boravak na području bosanske države. Među-tim, prošla su vremena bana Kulina i Ninoslava, kada su Dubrovčani slobodno trgovali bez obaveze na bilo kakvu naknadu.. Već u februaru 1326. godine Stjepan II obavještava Dubrovčane da će protivno starim običajima uzimati od njihovih trgovaca, kao i od ostalih, deseti dio od sve robe koju oni unose u njegovu zemlju. Pored nastojanja Dubrovčana da u tom pogledu održe raniju praksu, od Stjepana II ustalilo se plaćanje carine, a u Bosni se postepeno uvodi carinski sistem

29. Kako

je za privredno napredovanje zemlje bilo važno prisustvo i djelovanje dubrovačkih trgovaca, ban je nastojao da im obezbijedi što povoljnije uslove. Poslije spora oko carina, postignut je sporazum između Bosne i Dubrovnika. Poveljom Stjepana II iz 1332. godine reguliše se pravni položaj Dubrovčana u Bosni i propisuje postupak u raznim sporovima između njih i banovih ljudi. Time se dala veća lična i imovinska sigurnost onim Dubrovčanima koji posluju po Bosni

30.

Dolaskom Huma pod bosansku vlast, Bosna se trgovački povezala ne samo sa Dubrovnikom već i sa srednjodalmatinskim gradovima. Poznato je da je još Stevan Neman ja izdao povelju Splićanima o slobodi trgovine. Zauzimanjem krajeva duž obale od Neretve do Cetine približilo je Bosnu srednjodalmatinskim gradovima. Nešto docnije, priključivanjem Zapadnih strana, odnosno Duvna, Livna i Glamoča, tradicionalni put koji je povezivao srednjodalmatinske gradove sa zapadnom i centralnom Bosnom našao se dobrim dijelom u okvirima bosanske države. Sve će to doprinijeti još intenzivnijem trgovačkom povezivanju naročito zapadne Bosne sa dalmatinskim gradovima, Splitom i Šibenikom, kao i jačanju zvaničnih trgovačkih odnosa. Tako, na primjer, 7. oktobra 1339. godine Stjepan II izdaje Trogiranima povelju sa zvaničnim garancijama za slobodu trgovine

31.

Stjepan II pripojio je Bosni oblast Usore i Soli. Ovo teritorijalno proširenje manje je značajno za dalji privredni razvoj od pripajanja Huma i Zapadnih strana, ali se na taj način bosanska država, ipak, približila, vrlo poznatom trgu, Sremskoj Mitrovici.

Istovremeno sa teritorijalnim povećavanjem i trgovačkim povezivanjem sa svijetom u samoj Bosni dolazi do otvaranja rudnika.

Dok je teritorijalno širenje Bosne unaprijedilo trgovački promet sa gradovima na obali Jadranskog mora, razvoj rudarstva će ovoj trgovačkoj razmjeni dati novi sadržaj i snažan podsticaj. Bosanska privreda, koja je dotada počivala na zemljo-radnji i stočarstvu, razvojem rudarstva iz osnova je izmijenila svoj karater.

28 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 158, 159. 29 I s to , 1 5, 1 6. f leca HKa KoBa MeBHh , Pa 36o j u o pia nu3at fu ja i f apuu a y cp ed iboe je Ko e HOJ

E O C H U , r o f lH m ib a K u c r o p H C K or Ap vm T B a E HX V I , Ca p a je B o 1 9 5 4 , 2 2 9 — 2 4 8 . 30 U slučaju ubistva ban sebi pridržava pravo suđenja. Propisuje se kazna od 6 volova za

onog ko prisvoji dubrovački imetak. U slučaju da dođe do rata daje se Dubrovčanima rok o d šest mjeseci. Jh. CTOjanoBHh, Orape cpncue noBeibe a nnCMa, I / l , Beorpaa 1929^ 43, 15. VIII 1332. Diplomatičku analizu ove povelje izvršili su: J. Nagy, Prva utanačenja između bosanskih banova i Dubrovnika, Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru, Dubrovnik 1931, 29—3; M. Kos, Dve listine bana Stevana Kotromanića za Dubrovnik, Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru, Dubrovnik 1931, 33—38.

31 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 17.

101

Page 90: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Prve vijesti o bosanskim rudarskim proizvodima sadrži povelja Stjepana II Trogiranima iz 1339. godine. Ne može se pobliže odrediti vrijeme početka rada bosanskih rudnika, ali po svemu izgleda da su to prve godine vladavine bana Stje-pana II

32. Važnu ulogu u otvaranju bosanskih rudnika odigrali su njemački rudari

Sasi, koji su po svoj prilici došli iz susjedne Srbije. Oni su tamo već jedno stoljeće ranije bili angažovani u rudarskoj proizvodnji. U neposrednom susjedstvu Srebre-nice, na drugoj strani Drine, radili su manji rudnici već u drugoj deceniji XIV vijeka. Traganje za rudnim blagom mogli su započeti sami Sasi, ali je inicijativa mogla doći i od bana, koji je na primjerima susjedne Srbije i Ugarske mogao vidjeti koliko velike prihode donosi vladarima ova privredna grana

33.

Po svemu sudeći, svoju aktivnost Sasi su usmjerili na ona područja gdje se već i ranije kopala ruda. Mada se prvo javlja Ostružnica u srednjobosanskom rudar-skom bazenu (1349), izgleda da je do otvaranja rudnika počelo prije u srednjem Podrinju, poznatom po vrlo razvijenom rudarstvu još iz rimskih vremena. Tu se uskoro javlja i Srebrenica (1352) sa mnogo jačom rudarskom aktivnošću od Ostruž-nice. U svakom slučaju, gotovo istovremena pojava ova dva rudarska centra u različitim krajevima Bosne ukazuje da se u čitavoj Bosni skoro istovremeno pri-stupilo intenzivnoj rudarskoj proizvodnji.

Razvojem rudarstva, mijenja se struktura trgovine, posebno izvoza. Dok su se ranije izvozili samo stočarski proizvodi (kože, krzno, sirevi i vosak), sada pored njih dubrovački trgovci odnose srebro, olovo i bakar. Uvoz uveliko zaostaje za izvozom, te karavani donose u Bosnu uglavnom so i drugu robu široke potrošnje

34.

Promet robe je u stalnom porastu, o čemu između ostalog svjedoči i obimnija trgovačka prepiska između Stjepana II i Dubrovčana

35. O nagloj ekspanziji dubro-

vačke trgovine na području Bosne govori i jedna savremena vijest. U avgustu 1331. godine Dubrovčani su tvrdili da vrijednost njihove robe, zatečene tada u Bosni, iznosi 25.000 perpera. Potrebno je napomenuti da se ova procjena odnosi samo na određeni momenat a ne ukupan godišnji promet

38.

Dakle, glavni nosioci, kako izvozne tako i uvozne trgovine, bili su Dubrov-čani i oni su, među svim stranim trgovcima, u bosanskom privrednom životu za-uzimali prvo mjesto. Dubrovnik se u ovo vrijeme razvio u jači privredni centar, zahvaljujući prvenstveno kopnenoj trgovini sa Balkanskim poluostrvom. U stvari, Venecija, pod čijom se vlašću još nalazio, podstiče njegovu kopnenu trgovinu, oslobađajući carine one sirovine koje Dubrovčani sa Balkana uvoze u Mletke.

Domaći ljudi se takođe malo po malo uključuju u trgovinu, baveći se uglavnom prodajom konja i stoke. Počinju postepeno da se zadužuju kod dubrovačkih trgo-

32 Isto, 18, 19. Potpuno su bez osnova vijesti o počecima rudarstva u Bosni još za Kulina bana. Nikola Radojčić je objasnio porijeklo i motive ove legende. — H. Pa^oJHHh, IIoueuiaK pydapcuiea y EOCHU 3a epeMe KynuHa 6<ma, IIpajio3H 3a KH>n>KeBHOCT, je3HK> Hcropnjy H 4>ojiiuiop(

K H » . 2 6 , C B . 1 — 2 , E e o r p a « 1 9 6 0 . 3 0 — 3 3 . 33 Sva pitanja u vezi sa dolaskom i ulogom Sasa u našem rudarstvu obradio je M. ,H,HHHh,

3a uciuopujy pydapciuea y cpedneeeKOeuoj CpSuju u EOCHU, I, IIoce6Ha H3Aaita CAHY, Beorpafl 1955, 1-27.

84 O porastu izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda upor. nap. 1—18. Iz Bosne su se izvozile i lisičje kože. Div. Canc. 15, fol. 11, 29. VI 1347. O izvozu i uvozu: D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 19—20.

35 Već u ovo vrijeme dubrovački trgovci u Bosni su vodili trgovačke knjige, što svakako ukazuje na razgranatost njihovih poslova. HAD: Testamenta Blagog djela 3, fol. 286, 1348.

■1* G. Čremošnik, Vrednost dubrovačkog izvoza u Srbiju i Bosnu, GZM, XLI, Sarajevo 1929, 59.

102

Page 91: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

vaca, i njihova imena pojavljuju se, iako rijetko, u knjigama zaduženja Dubrovač-kog arhiva. U ovom periodu još uvijek imaju opštu oznaku ,,de Bossine", te se zbog toga ne može utvrditi iz kojih njenih krajeva dolaze

37. Domaći ljudi iz zapadne

Bosne, koja je inače gravitirala prema srednjodalmatinskim gradovima, uzimali su kod splitskih trgovaca pozajmice ili robu na kredit

38. U oba slučaja radilo se

uglavnom o manjim iznosima, tako da se uvijek ne može sa sigurnošću odrediti da li je u pitanju trgovina. Pa ipak, bilo je pojedinaca koji su bili pravi trgovci, pa su, čak, poslovali i van granica bosanske države. To pokazuje primjer Poznana Koštica, koji je u Sremskoj Mitrovici uzeo od jednog dubrovačkog trgovca pozaj-micu u iznosu od 220 perpera tamošnjeg novca i za to dao zalog

39.

Preporod bosanske privrede u prvoj polovini XIV vijeka doveo je i do nasta-janja lokalnih trgova u užoj Bosni. Ova pojava usko je povezana sa razvojem ru-darstva, i unapređenjem trgovine. Uz rudarske jame, pored rudara Sasa, okupljaju se i trgovci privučeni izgledima na dobru zaradu. Tako postepeno nastaju naselja rudara i trgovaca, koja zajedno čine jezgro jednog novog tipa naselja — trga. To potvrđuje pismo bana Tvrtka dubrovačkoj vladi od 1355. godine, u kome navodi da je svezao dvojicu Dubrovčana, Pavla Gizlića i brata mu Petra, zbog neplaćanja zakupa carina koje su držali na trgovima u Drijevu, Ostružnici, Gradcu i Dvorišću, još za vrijeme njegovog strica. Tako već u doba Stjepana II rudnik Ostružnica predstavlja određenu kategoriju trgovačkog naselja. Pored Ostružnice i Diijeva, u pomenutom pismu navode se dva nova trga: Gradac i Dvorišće. Izgleda da se Gradac nalazio kod današnjih Hadžića, dok lokaciju Dvorišća nije moguće iden-tifikovati. Oba ova trga nalazila su se na putu koji je iz doline Neretve vodio u ru-darski bazen srednje Bosne

40.

Nastajanje gradskih naselja u unutrašnjosti nije u ovo doba uzelo maha, pa se, pored imena domaćih ljudi, zabilježenih u dubrovačkim izvorima, navodi samo da su ,,de Bossina", ali ne i mjesto iz koga potiču. Nesumnjivo, pojava gradskih naselja označava početak procesa od ogromnog značaja za čitav docniji život srednjo-vjekovne Bosne.

Kao već razvijeno tržište, zajedno sa Humskom zemljom, u sastav bosanske države ulaze Drijeva (forum Narenti, Narentum), trg poznat još iz vremena Ste-vana Nemanje

41. U vezi sa njegovom ubikacijom postoje različita gledišta. Dok

37 U ovom periodu nije moguće u potpunosti pratiti razvoj kreditne trgovine i pojavu trgo vaca iz balkanskog zaleđa na dubrovačkom tržištu, jer od 1313. do 1330, te od 1340. do 1352. godine nisu sačuvane kreditne knjige. — I. Voje, Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrov niku, Djela Akademje nauka i umjetnosti BiH, knj. XLIX, Sarajevo 1976, 198, 209, 210.

38 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 17, 18. " Martin Menčetić je podnio tužbu protiv bosanskog bana jer je ovaj zadržao izvjesne

tovare tkanina koje je on slao u Ugarsku preko Bosne. Ovo je bosanski ban učinio na zahtjev žene Poznana Koštica zbog izvjesnih zaloga koje je ovaj, u Sremskoj Mitrovici u Ugarskoj, dao Krvašu Držiću, kompanjonu pomenutog Martina, za sumu u iznosu od 220 perpera lokalne monete. Div. Canc. 11, fol. 88', 21. XI 1334.

*° R. KoBaieBHh-KoJHh, TpadcKa nace/ba cpednosjeKoene Socanoce dpotcaee, 32. 41 Značaj trga uočio je još K. Jireček, a M. Dinić je ocrtao glavne momente nj egove

istorije u kratkoj, ali vrlo sadržajnoj i dokumentovanoj raspravi. — M. .Harnih, Tpi JJpujeea u OKOMIM y cpedneM eexy, THM, XLVII, Eeorpa« 1938, 109—147.

O političkoj istoriji trga i okoline od kraja XIV vijeka (period kada su Drijeva bila u sastavu srpske države do 1326; prvi period bosanske vlasti (1326—1357); period ugarske vlasti (1357— 1382) kada su Drijeva ponovo došla pod bosansku vlast). Up. D. Tošić, Trg Drijeva ti srednjem vijeku (knjiga u štampi).

103

Page 92: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

je K. Jireček identinkovao Drijeva sa današnjom Gabelom, u novije vrijeme se javljaju mišljenja da su se ona nalazila nasuprot Gabele, na lijevoj strani Neretve ili, pak, na potoku Norinu, kod današnjeg sela Vida, a na mjestu antičke Narone

12.

Pogodan geografski položaj doprinio je da se Drijeva razviju u vrlo značajan centar žive razmjene dobara, koja su pristizala morskim putem i dolinom Neretve iz zaleđa. Pored Dubrovnika, Kotora i Sv. Srda, Drijeva su bila jedno od ona četiri mjesta u kojima je bila dozvoljena prodaja soli na prostoru od Neretve do ušća Bojane. Do ograničavanja prodaje i monopolisanja ovog artikla došlo je vrlo rano, i to svakako zbog značaja trgovine solju u balkanskom zaleđu. U samim Dri-jevima nije bilo proizvodnje soli, već se ona uvozila u ogromnim količinama iz Dubrovnika i drugih naših primorskih mjesta, a zatim odvozila karavanima u zalede.

Već četrdesetih godina XIV vijeka u Drijevima se trguje vinom iz Apulije, uskoro zatim iz Venecije, Frankavile, Klovije i Rekanatija, a od šezdesetih godina naročito iz talijanskog grada Ortone. Izgleda da je vino bilo veoma važan predmet trgovine. U Drijeva se još uvozilo ulje, tkanine različite vrste, među kojima pone-kad i one strane proizvodnje.

Kako je oblast donje Neretve bila žitorodna, to se Dubrovnik, naročito u

vrijeme nerodice i pomanjkanja uvoza iz prekomorskih zemalja, obično obraćao

Drijevima. Žitarice sa Neretve izvozile su se i u druge oblasti dubrovačkog područja,

a ponekad i u krajeve preko mora43

.

Iz Drijeva se dosta rano počinje izvoziti stoka i meso za Dubrovnik i Veneciju.

O značaju ove trgovine, govori i odredba dubrovačke vlade iz 1358. godine kojom

se na svako izvezeno grlo plaća jedan groš carine14

.

Glavnu ulogu u trgovačkim poslovima igrali su Dubrovčani još u vrijeme

kada su Drijeva pripadala srpskoj državi. Već od 1303. godine, oni se pominjil kao

zakupci drijevske carine, a na ovom položaju nalaze se i poslije prelaska Drijeva

pod bosansku vlast. Tako je Bosna, u doba Stjepana II, došla u posjed vrlo nap-

rednog i čuvenog trga, koji će igrati važnu ulogu u njenom daljem privrednom

životu45

.

Ovako unapređenje privrede nametalo je potrebu i podstaklo kovanje domaćeg

novca. Pored stranog, u prvom redu dubrovačkog novca, koji je cirkulisao u Bosni,

sada se javlja i domaći novac. Stjepan II je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti

novac. Sačuvan je veliki broj emisija njegovih dinara. Vjerovatno iz potrebe da se

prilagodi sistemu okolnih država, pustio je u promet čak imitacije mletačkog, du -

42 O p o d a c i m a i z D u b r o v a č k o g a r hi v a , ka o i o o b ra z l ož e n j i ma k o ja d o v o d e p o l o ž a j o v o g a č u v e n o g t r g a u v e z u s a r i j e k o m N b r i n o m i c r k v o m s v. V i d a , o d n o s n o d a n a š n j i m se l o m V i d o m n a m j e s t u a n t i č k e N a r o n e u p o r . J t e c a H K a K o B a ie B H h - K o j u h , O H a c e j b y j j p u j e e a u f b e i o a o j u uoM>w.qjy, roflHinn>a K ApviirrBa i icropirea pa BHX, XXI—XXVII, Ca paje Bo 1976, 34—36. Z a o s t a l a gl e d i š t a o u b i k a c i j i D r i j e v a u p o r . Đ . T o š i ć , T r g D r i j e v a u s r e d n j e m v i j e k u .

43 Đ . T o š i ć , T r g D r i j e v a u s r e d n j e m v i j e k u , n a v i š e m j e s t a . 44 Već je 1344. godine dubrovačka vlada naredila da njeni trgovci nastanjen i u Drijevima

ne smiju slati stoku u Apuliju. — Desanka Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni"uticaji između bosanske države i talijanskih gradova u XIV i XV vijeku, Godišnjak Društva istoričara, XXXV, Sarajevo 1984, 36.

45 J I , . KoBa ^eBu fc -K oju h , Fp ad cKa n a ce jb a cped n oe je Ko e u e 6o ca u cKe d p jKa e e , 4 5 —4 7.

104

Page 93: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

brovačkog i srpskog novca46

.1 u srpskoj državi, već sredinom XIII stoljeća, u doba Uroša I, a u Dubrovniku od 1337. godine, javljaju se emisije domaćeg novca. Nije slučajno što se jedna ovako krupna novina, kao što je razvoj novčarstva, poklapa sa vremenom početka rudarske proizvodnje jer je upravo srebro iz bosanskih rudnika omogućilo kovanje domaćeg novca. U Bosni počinje tako da se razvija robno-novčana privreda. Međutim, ona nije potisnula naturalnu privredu, niti obuhvatila sve oblasti privrednog života. U povelji iz 1332. godine Stjepan II propisuje kazne u stoci, te se tako ovaj tradicionalni način plaćanja i dalje održavao

47.

*• D Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 21, 22. *'

noeejbe u UUCMO I/l, 44, 15. VIII 1332.

105

Page 94: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

///. USPON PRIVREDE I RAZVOJ GRADSKIH NASELJA U DRUGOJ

POLOVINI XIV VIJEKA

Ranije započeti razvoj rudarstva nastavlja se naglo i intenzivno i u Tvrtkovo doba. To se ogleda u pojačanoj aktivnosti starih rudnika poput Srebrenice, s jedne, i u otvaranju novih rudnika, s druge strane. Tako se sve više eksploatiše predio srednje Bosne oko rijeke Fojnice, kraj naročito bogat srebrom, zatim bakrom i olovom. Pored Ostružnice, već od 1365. godine javlja se rudnik Fojnica, a malo docnije i rudnik Kreševo (1381. godine). Nešto sjevernije od rudarskog bazena srednje Bosne, u Busovači se od 1371. godine kopa željezna ruda. Upravo u drugoj polovini XIV vijeka počinje intenzivna eksploatacija bosanskih rudnika olova, smje-štenih uglavnom u predjelu sjeveroistočne Bosne. Osim čuvenog rudnika Olova, ovom rudarskom bazenu pripadali su i rudnici Kamenica i Ćeće

1.

Za razliku od evropskih rudnika, čija proizvodnja srebra tokom druge polo-vine XIV vijeka vidno opada, proizvodnja plemenitih metala u rudnicima srednjo-vjekovne Bosne, kao i u susjednoj Srbiji, stalno raste. Nestašica plemenitih metala na evropskom tržištu dala je, posredstvom Dubrovčana, snažan podsticaj proiz-vodnji bosanskih, kao i srpskih rudnika

2.

Sve ovo imalo je uticaja i na bosansko tržište. Rudarski proizvodi zauzimaju sve važnije mjesto u izvoznoj trgovini. Na to ukazuje stalno otvaranje novih rud-nika srebra, kao i povećana zainteresovanost Dubrovčana za te rudnike.

O Trgovini olovom, zbog načina na koji je bila organizovana, ima više saču-vanih podataka. Tome doprinosi i činjenica da i dubrovačka vlada pokazuje veliko interesovanje za bosansko olovo. Medu ostalim mjerama koje je poduzela da pod-stakne i osigura konstantan dovoz olova iz Bosne, dubrovačka vlada je uslovljavala kupovinu opštinske soli uvozom bosanskog olova. Tako je stočarsko stanovništvo bilo prisiljeno da svoje potrebe u soli podmiruje putem zamjene za olovo. Ovakav stav dubrovačke vlade davao je, nesumnjivo, snažan podsticaj izvozu olova iz Bosne, kao i intenzivnoj proizvodnji u rudnicima olova. Od sedamdesetih godina XIV vijeka uvoz olova iz Bosne u Dubrovnik naglo raste i dobija veoma velike razmjere.

U ovo vrijeme trgovina olovom nalazi se u prvom redu u rukama Dubrovčana. Pored članova plemićkih rodova, bilo je i siromašnih pučana koji su uspijevali •da se preko trgovine bosanskim olovom gotovo preko noći obogate. Takav je slučaj

1 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 25, 26. 1 Desanka Kovačević, Dans la Serbie et la Bosnie medievales; Les mines d'or et d'argent,

Annales, economies, sociites, civilisations, mars-avril, Pariš 1960, 248—258.

107

Page 95: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

braće Bokšića, sinova siromašnog dubrovačkog kamenara. Naročito se Zore dru-štveno podigao, te postao carinik, zatim i protovestijar kraljeva Tvrtka, Dabiše a docnije i Dabišine udovice Jelene

3.

Samo manji dio bosanskog olova služio je za podmirenje lokalnih potreba Dubrovnika, dok je ostalo lađama iz Dubrovnika ili sa Neretve otpremano na strana tržišta, u prvom redu u Veneciju. Tako je u periodu od 1372. do 1391. godine izvezeno iz Dubrovnika u Mletke oko 148 tona pretežno bosanskog i nešto srpskog olova. Pored Venecije, olovo se u ovo vrijeme preko Dubrovnika izvozilo i u druge zemlje, naročito u pojedine gradove i krajeve Italije, kao što su Sicilija, Piza, Firenca, Gaeta

4.

Od ostalih rudarskih proizvoda iz Bosne se izvozio i bakar mada u manjim količinama. Trgovina željezom nije bila isplativa zbog visokih transportnih troškova

5.

Od stočarskih proizvoda, kože predstavljaju sve važniji artikal u izvoznoj trgovini ovoga perioda. Iako nije moguće utvrditi tačan udio Bosne i Srbije, ukupna količina izvezenih koža iz ovih krajeva, preko Dubrovnika u Veneciju, od sredine XIV vijeka pokazuje stalan porast i dostiže vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina. Radilo se o ovčijim, zatim jagnjećim, goveđim, dabrovim i drugim kožama

6.

Bio je takode značajan i izvoz mesa i sira, koje donosi domaće stanovništvo u Dubrovnik, a trgovinom ovih artikala bavi se čak i bosanski kralj. Predmet izvoza su i konji, drvo i žitarice, a naročito proizvodi pčelarstva, i to u prvom redu vosak. Trgovina bosanskim robljem je u opadanju jer se roblje postepeno zamjenjuje ustanovom slobodne posluge

7.

Porast novčanih mogućnosti jednog dijela bosanskog društva podsticao je uvoz-I nadalje se na prvom mjestu uvozi so, artikal široke potrošnje, neophodan za život ljudi i stoke. U sve većim količinama so se dobavljala sa Drijeva, glavnog domaćeg tržišta soli, i iz Dubrovnika. Uz tkanine, počele su se pojavljivati malvasija, neke zanatske prerađevine i mrčarije (od talijanske riječi merce-roba) koja je obuhva-tala raznu bakalsku i drugu robu. Obično je u jednom tovaru mrčarija bilo tkanina, ulja, ribe i soli

8.

Ovakvom unapređenju trgovine naročito izvozne, išlo je na ruku, pored raz-voja rudarstva, širenje državne teritorije, jačanje centralne vlasti i konsolidovanje unutrašnjih prilika. Bosanska država u ovo doba predstavlja jedinstven prostor pogodan za trgovinu, neometan samovoljom feudalaca. Carinski sistem je takođe sređen i nalazi se isključivo u nadležnosti i pod kontrolom vladara i njegovih služ-benika

9.

U izvoznoj trgovini, posebno rudarskim proizvodima, Dubrovčani se angažuju sve više i zauzimaju prvo mjesto. Snažan razvoj rudarstva otvarao je nove izglede na unosnu zaradu i privlačio ih u sve većem broju. Postepeno je rastao i broj onih

3 D. Kovačević, Trgovina u srednovjekovnoj Bosni, 27—30. * B. Krekić, Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine druge polovine XIV veka, Godišnjak

Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, II, Novi Sad 1957, 14—19; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 31.

5 U građi iz Dubrovačkog arhiva pominje se samo jedanput izvoz bosanskog željeza, i to u Veneciju. Div. Canc. 23, fol. 54', 16. VIII 1371.

' B. Krekić, Prilog istoriji mletačko-balkanske trgovine, 12, 13; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 32.

7 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 32, 33, 36. ' 8 Isto, 33—34. C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpednoeeKoeue 6ocancKe dpotcaee, 97. 9 D. Kovačević, Razvoj i organizacija carina, 231—232.

108

Page 96: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Dubrovčana koji su se na bosanskim rudnicima i trgovima zadržavali duže vre-mena. Doduše, njihov priliv nije bio još toliki da bi se već tada mogle formirati naseobine, ali je vodio u tom pravcu. Medu njima, pored trgovaca, našao se i po-neki zanatlija a bilo je i onih koji su od bosanskog vladara uzimali rudnike i carine pod zakup. Već u ovo doba ocrtava se uloga Dubrovčana u bosanskoj privredi, koja će vremenom dobijati sve veći značaj.

Položaj Dubrovčana u Bosni i odvijanje njihove trgovine uveliko olakšava Tvrtkovo držanje, koji od prvih dana svoje vladavine nastoji da unaprijedi trgo-vačku saradnju sa svojim prvim susjedom. Poslije krunisanja za kralja Srbije i Bosne, Tvrtko I poznatom poveljom iz 1378. godine, daje Dubrovčanima niz povlastica koje regulišu njihov položaj na bosanskom području. Čak se predviđa da će se za robu, oduzetu silom, šteta nadoknaditi iz državne blagajne. U stvari, ide se za tim da se Dubrovčanima osigura lična i imovinska sigurnost te na taj način omogući sloboda kretanja i obavljanja trgovačkih poslova. Sa svoje strane Dubrovčani se obavezuju da će za slobodu trgovine od sada Tvrtku, kao srpskom vladaru, plaćati godišnji svetodmitarski dohodak u iznosu od 2.000 perpera. Ova povelja predstavlja značajan dokumenat u istoriji trgovinskih odnosa između Bosne i Dubrovnika jer su se na nju docnije, tokom prve polovine XV vijeka, pozivali bosanski vladari

10.

Za razliku od ranijih bosanskih vladara, Tvrtko nije izdao ni jednu povelju dalmatinskim gradovima, sa privilegijama za slobodu trgovine. I pored toga, mo-ralo je biti trgovinskog prometa između Bosne i dalmatinskih gradova, čija se trgovina upravo u ovo vrijeme razvija i dostiže svoj najveći uspon

11.

Postepeno i domaći ljudi uzimaju sve više učešća u trgovini i njihova zaduženja pokazuju znatno veće iznose nego što je to bio slučaj ranije. To nisu više anonimni trgovci „iz Bosne", već je tačno naznačeno na kojim trgovima žive i posluju. Naj-češće su registrovana zaduženja ljudi iz Prače, zatim Foče i Ustikoline

12. Sada

se već javljaju pojedinci dovoljno vični trgovini, koji obavljaju poslove za račun Dubrovčana

13.

S obzirom na porast uloge novca u privrednom životu, Tvrtko je nastavio sa njegovim kovanjem. Pored novca koji po tipu odgovara dinarima bana Stjepana II Tvrtko, poslije 1365. godine, kuje dinare sa novim kalupima dobijenim iz Du-brovnika.

Nije pouzdano da li je Tvrtko, poslije proglašenja kraljevstva, uopšte kovao svoj novac, ali je činjenica da se 1387. godine u dva navrata pominju srebrenički groševi. U Srebrenici je tako, već u drugoj polovini XIV vijeka, postojala kovnica novca, kao i u ostalim važnijim rudarskim centrima. Uporedo sa domaćim, na području bosanske države, uveliko je kolao i dubrovački novac

11.

Glavni centri gradskog života su i nadalje rudnici čiji se broj u drugoj polo-vini XIV vijeka sve više povećava. Njihov uticaj, naročito na unapređenje trgovine,

10 noeejbe u um/na, I/l, br. 83, 10. IV 1378. 11 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 24. " Isto, 35—36. I. Voje, Kreditna trgovina, 218, 226, 227. Upor. nap. 17. 13 Div. Canc. 27, fol. 6', 18. VI 1387. 11 Pregled literature o bosanskom novcu, kao i istoriju njihovog kovanja izložio je I. Ren g j eo,

Novci bosanskih banova i kraljeva, GZM LV, Sarajevo 1943, 237—292; M. J[HHHh, 3a uctuopujy pydapcuiea, I, 51—52, 69—70, 80; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 23.

Page 97: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

osjeća se i u podgradima bližih tvrđava. Takav je slučaj sa Potkušlatom u srednjem Podrinju, u blizini Srebrenice.

Podgrade ispod Visokog, vladarsko i političko središte bosanske države, javlja se prvi put 1355. godine i uskoro postaje važan trgovački centar. Usponu Visokog nije doprinio samo njegov središnji položaj i saobraćajne i ostale povoljne okolnosti već prvenstveno blizina i povezanost sa srednjobosanskim rudarskim bazenom, s jedne, i rudnikom Olovom, s druge strane. To će potvrditi i dalji razvoj Podvi-sokog, koji vremenom postaje glavni trg na kome se kupuje srebro, pa i olovo iz susjednih rudnika.

U ovaj tip trgova podignutih na osnovama rudarstva treba ubrojati i Praču. Mnogobrojni domaći ljudi u drugoj polovini XIV vijeka trgovali su olovom i na-bavljali ga vjerovatno u susjednom rudniku Olovu. Pravi značaj Prače dolazi do izražaja u jednoj odluci dubrovačke vlade od 12. augusta 1380. godine. Prilikom nabrajanja mjesta Srbije i Bosne gdje se dubrovački trgovci najviše zadržavaju, Prača je izdvojena zajedno sa Drijevima, Srebrenicom i Novim Brdom, najpozna-tijim rudnicima i trgovima onoga vremena.

Trgovi u užoj Bosni, koji su bili izvan neposrednog uticaja rudarstva, nemaju u ovo vrijeme nikakvog prosperiteta. Tako se, na primjer, trgovi Dvorišće i Gradac, na putu koji je od ušća Neretve vodio u centralnu Bosnu, poznati iz povelje bana Tvrtka I od 1355. godine, docnije više ne javljaju.

Najveći uspon dostigli su nesumnjivo rudarski trgovi, ali je i njihov dalji napredak zavisio od stepena razvoja lokalnog rudarstva, kao i vrste rude koja se tu kopala. Tako, na primjer, kako trgovina željezom nije bila rentabilna to Busovača, kao i ostali rudnici željeza u okviru bosanske države nemaju većeg značaja. Napro-tiv, trgovina olovom je bila vrlo intenzivna, te se na tim osnovama Olovo, poslije Srebrenice, razvilo u glavni rudarski i trgovački centar na čitavom bosanskom području.

Pored raznih vidova rudarske i trgovačke aktivnosti, rudarska naselja u srednjoj Bosni, gdje se kopalo srebro, nisu snažnije napredovala. Najstariji bosanski rudnik Ostružnica postepeno zamire i već od osamdesetih godina XIV vijeka gubi mu se u izvorima svaki trag. Od Kreševa bila je razvijenija susjedna Fojnica, sa naseljem Sasa i Dubrovčana.

Težište proizvodnje srebra u XIV vijeku i dalje je rudarski bazen srednjeg Podrinja, u kome Srebrenica ubrzo izbija na prvo mjesto. Već za vrijeme kralja Tvrtka rudnici Srebrenice se eksploatišu i sve do početka XV vijeka mirno se raz-vijaju zahvaljujući sređenosti unutrašnjih prilika.

Srebrenica je u isto vrijeme važan trgovački centar sa intenzivnom trgovinskom razmjenom i prvom stalnom naseobinom Dubrovčana. Pored Dubrovčana, trgo-vinom se uspješno bave i domaći ljudi, pa pojedini od njih postaju dubrovački građani. Poput ostalih važnijih rudarskih centara u Srebrenici radi kovnica novca. Nema sumnje da je u drugoj polovini XIV vijeka Srebrenica postala najznačajnije gradsko naselje srednjovjekovne Bosne

15.

Poznatom podjelom zemalja oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. godine između kneza Lazara i bana Tvrtka srpska država je izgubila prostrane oblasti, među njima i gornje Podrinje, sa trgovima koji su se tu nalazili. Ova oblast

15 #. KoBa^eBHh-KoJHh, FpadcKa naceAa cpednosjeKoem dočarane dpMcaee, 34—41; O usponu Srebrenice: M. JjHHHh, 3a utiuopujy pybapciuea, I, 50, 51, 54.

110

Page 98: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

počela se rano privredno razvijati još prije nego što je pripojena bosanskoj državL Nije isključeno da je već u prvoj polovini XIV vijeka u gornjem Podrinju bilo trgova. Njihovo nastajanje i razvoj odvijali su se na drugačijim osnovama, nego u centralnoj Bosni.

Dolina rijeke Drine i njenih pritoka stvarala je povoljne uslove za saobraćaj. Saobraćajna arterija, poznata pod imenom ,,via Drine", vodila je za Srbiju, a spajala je unutrašnjost Balkana sa Jadranskim morem i vezivala se s Carigradskim drumom. Sa daljim privrednim jačanjem srpske države u XIV vijeku ovaj put je još više oživio. Zbog toga su i trgovi, koji se tu javljaju, nastajali kao karavanske stanice gdje su se ljudi i stoka odmarali na svom dugom putovanju. Već od 1366 godine, kada se prvi put pod ovim imenom pominje, Foča je zabilježena kao trg i važna karavanska stanica u koju pristižu karavani iz Dubrovnika na svom putu dalje za Srbiju. Isti je slučaj i sa Goraždem nizvodno od Foče, koji se prvi put pominje 1376. godine u vezi s karavanskom trgovinom. Cernica nema ovaj zamah iako se i u njoj od 1378. godine nalazi carinarnica i poneki dubrovački trgovac. U ovom kraju uzvodno od Goražda Ustikolina se pominje već od 1394. g. Njena pojava ukazuje na dalji proces umnožavanja trgova u istočnoj Bosni

16.

Proširenjem državne teritorije za vrijeme Tvrtka I Bosni je pripojeno Prije-polje, inače trg manastira Mileševa koji je postojao i prije 1343. godine kada se prvi put javlja u izvorima. Povoljan položaj na raskrsnici važnih puteva doprinio je da Prijepolje od sredine XIV vijeka postane veoma živa karavanska stanica. Za vrijeme Tvrtkove vladavine karavanski promet se nastavlja sa ranijim intenzitetom, a istovremeno se proširuje i krug domaćih trgovaca

17.

Uspon Drijeva u drugoj polovini XIV vijeka zasniva se i nadalje na trgovini solju, koja se tu od davnine ustalila. Od sredine šezdesetih god ina XIV vijeka, ona se sve više doprema iz Valone, Drača, Venecije, Brindizija i Krfa

18. Ima poda-

taka o njenom uvozu iz Barselone i Valencije. Vino, ulje i tkanine, kao i niz drugih artikala (narandže, biber itd.) uvozili su se u većem obimu nego ranije iz Dubov-nika, naših primorskih, te prekomorskih gradova, morskim putem do ušća Neretve, a odatle rijekom do Drijeva. Ove artikle trošilo je u manjoj mjeri stanovništvo Drijeva, dok su mnogo veće količine odlazile karavanima u unutrašnjost bosanske države

19.

Uporedo sa porastom proizvodnje bosanskih rudnika, u drugoj polovini XIV vijeka, mijenja se struktura izvozne trgovine preko Drijeva. Pored žita i stoke, stočarskih proizvoda, kože i voska sada se izvoze velike količine olova. Ono je, preko Drijeva, bilo otpremano u Dubrovnik, za domaće potrebe, a mnogo češće,

16 JJ,. KoBaMeBHh-KoJHfe, Fpadaca nacejba cped/boejeKoeue CocaHCKe dpMcaee, 41—44 17 C. TiHpKOBHh, npujeuojbe y cpedneM eexy, CnMno3HJyM „CeocKH fsfam CpeieHa By-

ha", III, IIpnjenojBe 1976, 211—223; B. Xpa6aK, Žlocjioenu A>ydu IIoAUMjba (1350-— 1700), CHMno3njyM „CeocKH flaini CpeTeHa ByKocaBjbeBHha, III, IIpiijenojBe 1976, 237—238; "Byptjin;a IleTpoBHh, npujioi uo3Hasany Ilpujeuojba y KCICHOM cpedmeM eexy, CHMno3HJyM ,,Ce-OCKH flaHH CpexeHa ByKocaBn.eBHha, VIII, IIpHJenoji>e 1981, 159.

18 MmieHa FeiiHh, JIybpoaaHKa iupioeuHa co/by y XIV «e\y, 36opHHK <J>HJiO3O(J>CKor <t>aKyjrreTa, III, Eeorpaa 1955, 148—149.

19 Đušanka Dinić-Knežević, Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku, ro«HniH>aK <I>Huio3o<i>CKor <J>aKyjrreTa, IX, HOBH Ca# 1966, 39—85.

111

Page 99: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

direktno sa Drijeva ili preko Dubrovnika, za Veneciju, Firencu i Ankonu. Trgo-vinom olovom bavili su se Dubrovčani i Mlečani, zatim trgovci iz Firence i Ankone

20.

Drijeva su u XIV vijeku poznat trg, na kome je prodavano i kupovano roblje iz bosanskog zaleđa. Roblje sa Drijeva, izvozilo se, pored Dubrovnika, u talijanske gradove Veneciju, Mesinu, Ankonu i Firencu. Od kraja XIV vijeka ide se zatim da se zabrani trgovina robljem. Naročito energični su bili protesti bosanskog kralja Ostoje i vojvode Hrvoja Vukčića. Tek je opšte opadanje trgovine robljem na Medi-teranu učinilo kraj ovoj trgovini i u Drijevima

21.

Dubrovčani su i nadalje bili nosioci privrednog života u Drijevima. U svojim rukama držali su gotovo svu trgovinu i bili glavni zakupci drijevske carine. Vre-menom se tamo formirala jaka naseobina Dubrovčana. Već 1372. godine računalo se da u Drijevima ima oko 200 Dubrovčana doraslih za oružje. Značaj Drijeva ogleda se i u tome što su Dubrovčani tu, kao i u svim važnijim mjestima krajem XIV vijeka, postavljali svoje stalne konzule

22.

Domaći ljudi, naročito od osamdesetih godina XIV vijeka, sve se više putem kredita uključuju u trgovinu. Obim njihovih poslova je znatno veći u odnosu na zaduženja domaćih trgovaca u ostalim bosanskim mjestima onoga vremena

23. Tako

postepeno od trga solju, krajem XIV vijeka Drijeva dobijaju sve više karakter usta-ljenog naselja i naprednog trgovačkog centra.

Privremeni gubitak Drijeva, glavnog domaćeg tržišta soli, bio je neposredan povod da Tvrtko pristupi izgradnji novog grada, u župi Draćevici na sjevernoj strani Kotorskog zaliva. Već iduće godine Tvrtko je podigao i grad Brštanik, blizu ušća Neretve nedaleko od današnjeg Opuzena.

Položaj koji je tom prilikom izabran ukazuje na potrebu bosanske privrede za što bližim povezivanjem sa morem. Utvrđenja Brštanika i Novog, podignuta za odbranu naselja, predstavljaju istovremeno nova strateška uporišta na krajnjem jugu bosanske države. U Sutorini ispod Novog grada otvorene su solane i skladišta soli, čemu sa se odmah i svim sredstvima suprostavili Dubrovčani i nakon mno-gih i raznih diplomatskih intervencija u tome su i uspjeli. U decembru 1382. go-dine Tvrtko je izdao Dubrovčanima povelju kojom zabranjuje prodaju soli u ovome gradu. Time je onemogućen dalji privredni razvoj Novog, ali se održao kon-tinuitet naselja koji će docnije u novim uslovima ponovo doživjeti uspon

24.

Brštanik je napredovao i sve više sticao obilježja trgovačkog centra. Tu je takođe organizovano tržište soli, a trgovalo se žitom, vinom, olovom i robljem pod uti-cajem prakse iz susjednih Driieva. Za potrebe izvoza i uvoza Brštanik je imao svoju luku koja se zvala Lovorika. Prema Tvrtkovim planovima trebalo je tu da se razvije i brodogradilište, te su čak i poznati stručnjaci dovođeni iz Dubrovnika. Ovakav razvoj Brštanika naglo je presječen jednom odlukom dubrovačke vlade iz 1395. godine kojom naređuje Dubrovčanima da poruše kuće u Brštaniku, vjero-

20 B. Xpa6aK, H3803 o fcuutapuifa , 123—125; D. Din ić -Knežević , Trgov ina ž i tom 106 , 122, 123 ; D . Toš ić , Trg Dr ijev a u s redn je m v ijek u .

21 V. Vinaver, Trgov ina bosansk im robljem, 128—130 . 2 3 M. J] |HHHh, Tpi JJpujeea, 122. O usponu Drijeva u XIV vijeku , upor. JX. KoBa^eBiih --Kojnh, FpadcKa uočena cpednoejeKome 6ocancKe dpoKaee, 45—49; Đ. Tošić, Trg Drijeva. " Đ. Tošić, Trg Drijeva u srednjem vijeku. ** JJ. KoBa*ieBHh-KojHh, Fpadcua uacejba cpednosjeKoene docaucne dpMcase, 49—50,

112

Page 100: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

vatno zbog interesa njihove trgovine u Drijevima. Raseljavanjem Dubrovčana, Brštanik se potpuno ugasio i od njega su ostale samo ruševine

25. Drijeva ponovo

uzimaju vodeću ulogu u trgovini solju, kao i ostalim artiklima.

Gradska naselja u srednjovjekovnoj Bosni nastaju znatno kasnije nego u sus-jednim područjima. S druge strane, međutim, ona naglo napreduju i umnožavaju se i taj proces brzog i intenzivnog razvoja, karakterističan za srednjovjekovne bosanske gradove, dolazi do punog izražaja tokom druge polovine XIV vijeka. Rudnici, trgovi i privredno aktivna podgrađa naglo niču na većem dijelu bosanskog područja.

Glavna područja, na kojima je došlo do formiranja novih rudnika, bila su: rudarski bazen oko Srebrenice, tj. srednjeg Podrinja, zatim rudarski bazen Olova u sjeveroistočnoj Bosni i kraj bogat rudama u centralnoj Bosni. Trgovi se najviše formiraju oko gornjeg Podrinja. O krajevima zapadne Bosne u ovo vrijeme malo je toga poznato. Ukoliko je tu i bilo nekih trgova, oni svakako nisu imali veći zna-čaj, jer bi inače ostavili traga u izvornoj građi. Sasvim na jugu nalazi se trg Drijeva, blizu ušća Neretve, i planski stvorena dva grada Novi i Brštanik.

Dakle, iz XIV vijeka Bosna izlazi sa mnogim rudnicima i trgovima. Neki od njih su već u ovo doba zapažena gradska naselja, prvenstveno Srebrenica, a zatim rudnik Olovo. Od trgova Drijeva su svakako najrazvijenija, a u unutrašnjosti Bosne — Prača i Foča.

Tako je nagli razvoj robno-novčane privrede u drugoj polovini XIV vijeka obilježen uključivanjem bosanskih proizvoda preko Dubrovnika i Venecije u evropsku privredu, a u samoj zemlji snažnim procesom urbanizacije.

23 Ti. Tonmh, EptuiuaHUK y cpedneju eujei<y, roflHnra.aK JIpyniTBa Hcropiraapa BHX, XXI—XXVII, 1976, 37—50. Upor. i fl. KoBa^eBHh-KoJHh, rpadaca nacejba cpedtboejeKoene SOCCMCKB dpoKaee, 50—51.

113

Page 101: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

IV. PRIVREDA SELA

O privredi bosanskog sela u XIV vijeku malo se šta moglo reći zbog krajnje oskudice podataka iz dubrovačkih izvora i vlasteoskih povelja bosanskih vladara. Proučavanje ovoga pitanja omogućeno je tek pojavom nove građe, odnosno ranih turskih deftera u XV vijeku. To su popis bosanskog krajišta iz 1455. godine i su-marni defter iz 1468/9. godine za bosanski sandžak

1. Zatim, poimenični popis

sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. godine2. Pisani su kratko vrijeme poslije

osvajanja pojedinih oblasti bosanske države sa ciljem da se dobije jasan uvid u stepen proizvodnje određenog kraja, te na taj način osigura normalno ubiranje rente i poreza. S obzirom na kratak period između turskih osvajanja i sastavljanja pomenutih deftera nisu mogle biti izvršene veće i dublje promjene u pvrivredi sela. Zbog toga ovi defteri daju autentičnu sliku zatečenog stanja, a često bacaju svjetlo na prilike u daljoj prošlosti.

Ovim razmatranjima nije obuhvaćena zapadna Bosna (Jajce) zatim Zvornik i Srebrenica, jer sU ove oblasti zauzeli Mađari 1464. godine.

1. Vlastelinstvo

Zemljište u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je uglavnom podjeljeno na posjede vladara i vlastele, dok je jedan dio pripadao zemljoradnicima. Pojedini toponimi srednjovjekovnog porijekla ukazuju na vladarske posjede u više župa. Dolaskom Turaka, posjed carskih hasova, bar u prvo vrijeme nakon osvajanja, sačinjavala je imovina koja je i prije bila vladarska. Tako svi posjedi sela u Vrh-bosni, koji su popisani kao has Isa-bega, u popisu vilajeta Hodidjeda iz 1455. godine, prije toga su bili vladarski posjed bosanskog kralja

3.

1 H. Šabanović, Krajište Isa-bega Ishakovića, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Orijentalni institut, Sarajevo 1964, 1—167. Defter iz 1468/9. godine nije publikovan, ali je iscrpno iskorišten u radovima pojedinih naših naučnika. O značaju ovoga deftera uporedi: N. Filipović, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I), Godišnjak XII, Centar za Balkanološka ispi-tivanja, knj. 10, ANUBiH, Sarajevo 1974, 128; N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultanu conserves dans les manuscripts turcs de la Bibliotheque Nationale d Pariš, t. II: Reglements miniers, 1390—1512, Pariš 1964, 212.

a A. S. Aličić, Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, Orijentalni Institut u Sara-jevu, 1985, 1—658.

Ovom prilikom najtoplije se zahvaljujem mru A. S. Aličiću, koji mi je omogućio da se ko-ristim gore navedenim djelom dok se još nalazilo u rukopisu.

3 P. Anđelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 235—249.

115

Page 102: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Dobar dio zemljišnog fonda nalazio se u rukama veće ili manje feudalne gos-pode. Izgleda da proces izgrađivanja većih vlastelinstava nije u toku čitavog sred-njeg vijeka daleko odmakao. Prilikom uspostavljanja osmanske vlasti mnoga vla-stelinstva se pretvaraju u timare, te zbog toga raniji turski defteri daju sliku o posjedima bosanske vlastele.

Pored svjetovne vlastele, i pojedine crkvene institucije su takode imale svoje posjede. U ranim turskim defterima spominje se i „crkvena zemlja", naziv koji se upotrebljavao za zemlju koja je ušla u vlastelinsku rezervu. Odnosi se na bivše zemljišne posjede pravoslavne crkve, bar u onim krajevima koji su u toku XIV vijeka iz sastava srpske države pripojeni Bosni

4.

Prema defteru iz 1468/9. godine crkva sv. Đorda u Goraždu raspolaže zem-ljišnim posjedom i izgleda da je tada imala manastirski karakter. I u okolini Foče nalazili su se posjedi pravoslavne crkve. A u defteru iz 1533. za rudnik Srebrenicu izričito se pominje baština popa Đure

5.

Odavno je prihvaćeno gledište da bosanska crkva nije imala svoje posjede. Rani turski defteri daju nešto podataka o zemljama koje su bile „krstjanske". Međutim, smatra se da su ove zemlje, posjed pojedinih krstjana i da su ih oni obrađivali u svojoj režiji*. Franjevački samostani su takođe imali posjede, a neki od njih sredinom XV vijeka i svoje zavisne ljude. Tako su fratri crkve sv. Marije u Srebrenici posjedovali jednu baštinu'.

Poznato je da su i pojedini Dubrovčani, inače veoma uspješni trgovci, imali feude u Bosni i Srbiji. Dabiživ Latinica, jedan od najaktivnijih dubrovačkih gra-đana u Srebrenici, dobio je od hercega Hrvoja VukČića nekoliko sela i posjeda u okolini Srebrenice, koje su docnije Latinicama potvrdili kralj Žigmund i despot Đurad Branković kada je Srebrenica bila pod njihovom vlašću. Isto tako, Nikola, sin Dore Bokšića, protovestijara kralja Tvrtka, imao je posjede, odnosno sela u župi Luci, kao i u unutrašnjosti Bosne. Svakako da je bilo i drugih Dubrovčana koji su, stekavši naklonost vladara, dobijali posjede i ubirali feudalnu rentu

8.

4 U bosanskim defterima, posebno u defteru iz 1489. godine, medu hassa-zemljama, pa 1 u imenima mezri, susreću se zemlje koje nose ime „crkvena", kao i zemlje zvane „crkvišta", što svjedoči o bivšim zemljama i o mjestima gdje se nalazila crkva. — N. Filipović, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku. Godišnjak VII, Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH, knj. 5, Sarajevo 1970, 151; N. Filipović, Osvrt na pitanja islamizacije na Balkanu pod Turcima, Godišnjak XIII, Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH, knj. 11, Sarajevo 1976, 403.

6 A. Handžić, Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stoljeća, Prilozi za Orijentalnu filo-logiju, XVI, Sarajevo 1978, 28, 38, 39. Upor. nap. 10.

• U pomenutim defterima krstjanske baštine se pominju kao krstjanske baštine, kao bivše krstjanske zemlje u rukama bosanskog kralja ili u rukama feudalaca, kao opustjele zemlje ili mezre koje su ne kada bile u rukama krstjana. — N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 401—403. Poslije ovih istraživanja, ubjedljivo dokumentovanih, ne mogu se održati ranije pretpostavke o postojanju zemljišnih posjeda „crkve bosanske". (M. Hadžijahić, Zemljišni posjedi „crkve bo-sanske", Historijski zbornik, godina XXV—XXVI, Zagreb 1972—1973, 461—480).

' C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpedHtoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 189—190; A. Handžić, Rudnici u Bosni, 27. 8 Da bi izbjegla konflikte sa susjedima, dubrovačka vlada je bila prisiljena da poduzme izvjesne mjere predostrožnosti ukoliko bi njeni građani dobijali posjede u blizini Dubrovnika. Tako je Veliko vijeće u januaru 1374. godine zaključilo da ni jedan Dubrovčanin ili ko se smatra Dubrovčaninom ne smije ubuduće imati niti primiti neko selo za sebe ili drugoga u Primorju od Boke kotorske do Neretve i u zaleđu do Nevesinja, uključujući Trebinje i Konavlje. — M. burnih, Kao <jieydajiiiu y Cp6uju u EOCHU, HCTOPHJCKH nacounc, Eeorpa« 1959, 139 —149.

116

Page 103: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Dio zemljišnog fonda je bio u rukama malih slobodnih baštinika, koji vlaste-linstvo u pravom smislu nisu imali. Svoje zemlje su obrađivali sami ili su ih davali u zakup ili, čak, imali sasvim mali broj zavisnih ljudi. U Slanskom primorju oni se nazivaju „baštići", u Konavlima „vlasteličići" (zentilotti), a vrlo vjerovatno da istu kategoriju predstavljaju i „dedići", poznati u Popovom polju. Ista razlika između slobodnih baštinika, koji se već računaju u vlastelu, i zavisnih ljudi dolazi do izražaja i u turskom defteru iz 1455. godine. Prilikom popisa župe Tilave u Vrhbosni odvojene su i posebno zabilježene kuće raje i kuće vlasteličića odnosno vojnika, jer je vojevanje i nošenje oružja bilo njihovo bitno obilježje. Na osnovu ovoga popisa može se zaključiti kakav je bio odnos između raje i vojnika, naime da je svaka treća kuća bila iz redova vojnika. U Sandaljevoj polovini Konavala svaki peti domaćin je bio vlasteličić

9.

Najraniji podaci o organizaciji i strukturi vlastelinstva odnose se na Primorje, tj. Slansko primorje i župu Konavle, oblasti koje su jedno vrijeme bile u sastavu bosanske države. Iz dubrovačkih izvora se vidi da posjedi pojedinih feudalnih gospodara nisu u cjelini korišteni kao njihova vlastelinstva. Tako je Radiču San-koviću pripadalo u Slanskom primorju selo Lisac sa dva zaseoka, ali je on nepo-sredno koristio samo dio zvani „carina". U Konavlima, Sandalj Hranić u jednoj, a Radoslav Pavlović u drugoj polovini, imali su neposredno u svojim rukama tek neznatni dio zemljišta, odnosno „carine". Ove su se sastojale od dionica obradivog zemljišta, a obuhvatale su oranice i vinograde. Carine su predstavljale vlastelinsku zemljišnu rezervu, onaj dio posjeda koji je gospodar obrađivao u svojoj režiji besplatnim radom zavisnih seljaka.

Postojanje carina u Slanskom primorju, odnosno u Popovom polju, ukazuje da su one bile široko rasprostranjene u dubrovačkom zaleđu, još u vrijeme dok su ovi krajevi bili pod srpskom vlašću. Za razliku od Dubrovnika, korišćenje besplatne radne snage zemljoradnika imalo je široku primjenu u srpskoj državi kroz XIII i XIV vijek. Vlastelinstva koja su tamo postojala obavezno su raspolagala carinama, koje se često nazivaju stupovi, a ako pripadaju crkvama ili manastirima, onda i ,,crkvena zemlja".

Što se tiče vlastelinstava u unutrašnjosti bosanske države, može se konsta-tovati ova ista pojava, naime da župe pojedinih oblasnih gospodara nisu identične sa njihovim vlastelinstvima. Povelja kralja Ostoje, izdata 1400. godine, o darovanju livanjske župe Hrvoju Vukčiću i njegovom sinu Balši, pokazuje da je Hrvoju pri-palo samo ono što je dotle pripadalo gradu i da se vrlo precizno izuzimalo ono što je u nekim selima bilo baština drugih. Jedna povelja za Radivojeviće iz 1434. na-braja, uz ono što je pripadalo gradovima ove porodice, još samo pojedinačna sela i porodice. Isti je slučaj i u jednoj povelji kralja Tomaša iz 1446. godine

10.

Dolaskom Turaka vlastelinska rezerva prihvaćena je u timarski sistem pod vidom hassa zemlje. Na taj način rani turski defteri daju puni uvid i u ovu feudalnu instituciju srednjovjekovne bosanske države. Pored hassa, u njima se javlja i naziv „begluk", kao i domaći nazivi „carina" i „stup". Ovaj posljednji sačuvao se naro-čito u imenima njiva, a zatim livada

11. Pored osnovnog značenja, izraz „crkvena

* C. TinpKOEHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoene SocancKe dp^icaae, 189—190. 10 Isto, 188—189; M. BjiarojeBHh, 3eM,topadtba y cpednoaeKoenoj CpGuju, Beorpaa

1973, 257. 11 N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 400—401. Upor. i Gl. IV (2), nap. 9.

117

Page 104: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

zemlja" odnosi se i na vlastelinsku rezervu, tj. na one zemljišne dionice koje nepo-sredno koristi neka crkvena institucija. O tome svjedoči toponim „mitropolitov stup" u nasu Foče

12.

Izgleda da se ustanova vlastelinske rezerve formirala znatno prije turskog osvajanja, vjerovatno početkom XIV vijeka i da se vremenom sve više pojačavala. Često je to činjeno krčenjem novog zemljišta, na što ukazuju i nazivi mnogobrojnih toponima (krčevine i laz). Sigurno je da je nagli razvitak rudarstva u Bosni u XIV vijeku, sa velikom sječom šume, išao na ruku proširenju vlastelinske rezerve

13.

Mnogi nazivi njiva izvedeni iz osnove „stup", u defteru iz 1477. godine, uka-zuju da je na čitavom prostoru Hercegove zemlje, a ne samo u dubrovačkom za-leđu, bila raširena ustanova vlastelinske rezerve

14. Pored ovih krajeva, koji su ranije

dobrim dijelom ulazili u sastav srpske države, i u matičnim oblastima bosanske države postojale su znatne količine vlastelinske rezerve, koje su rasle uporedo sa veličinom feudalne baštine. Tako se na osnovu deftera iz 1468/9. godine vidi da je na prostoru, koji je tom prilikom popisan, bilo ukupno 1719,5 hassa (vlastelinske rezerve) njiva, 327 hassa livada i 553 hassa vinograda. U stvari, postojala je stalna tendencija da se površine vlastelinske rezerve prošire na račun seoskih imanja

15.

Po rasporedu i količini hassa zemlje (vlastelinske rezerve) vidi se da se ova, u doba domaćeg feudalizma, nalazila po selima, sa plodnom zemljom i većim bro-jem stanovnika, dok su zabitna mala sela i zaseoci, po pravilu, bili bez vlastelinske rezerve. Pored toga, postojanje stupova, tj. grupisanje većih obradivih površina na jednom mjestu, doprinosilo je unapređenju proizvodnje na vlastelinskim ima-njima. Isto tako pada u oči da je bilo neuporedivo više vinograda i voćnjaka na vlastelinskoj rezervi nego na seljačkom posjedu, a to je naročito važilo za mlinove, stupe i samokove. Sve to govori o složenijoj organizaciji vlasteoskog posjeda uoči osvajanje ovih krajeva od strane Turaka. Sjedište feudalca, kako arhitektonski objekti, tako i dio zemljišta koji je vlastelinu obrađivala kućnja posluga, nazivao se dvor

16.

Arheološkim istraživanjem toponima srednjovjekovnog porijekla u više župa, naročito u oblasti Neretve i srednje Bosne (Lepenica, Vidogošće, Brod, Vrhbosna), prikupljena je toponomastička grada, koja takode omogućuje da se rekonstruišu dijelovi jednog vlastelinstva poznati iz pisanih izvora (stup, dvor, dvorište). Ovi toponimi istovremeno ukazuju na postojanje vlastelinske rezerve u pomenutim

12 M. EjiarojeBHh, 3eMjhopaČH>a, 351; P. JepeMiih, Xac <t>ona {jedan ciuapu uouuc A>ydu u

3e.ua/ba), Ijiacm-iK Feorpa(J)CKor apvniTBa, CB. 11, 96. Upor. nap. 4 i 5. ls N. Filipović,

Osvrt na pitanje islamizacije, 401, 403, 404. 14 Ima više naziva njiva izvedenih od riječi „stup", i to u nahijama Bistrica, Blagaj, Dabar,

Kukanj, Mileševo, Mostar, Nevesinje, Osanica, Samobor, Trebinje, Zagorje. Samo u jednom slučaju dovodi se naziv sela u vezu sa „stupom" (selo Koziji stup u nahiji Zagorje). — A. S. Ali- čić, Poimenični popis, 303, 324, 333, 342, 368, 397, 405, 413, 440, 558, 594.

15 N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 401 > N. Filipović, Osvrt na položaj bosan skog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni, Radovi NDBiH, III, Sarajevo 1965, 66; N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 154.

16 N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 401—406. U defteru iz 1477. sačuvalo se više njiva sa nazivom „dvorište" (u nahijama Goražde, Kukanj, Mostar, Samobor i Soko), zatim vinograd sa nazivom „dvorište", livada-Dvorište (Kukanj), kao i sela koja se nazivaju „Dvorište" (Mileševo i Samobor). — A. S. Aličić, Poimsnični popis, 210, 324, 362, 396, 433, 443, 549, 569. U defteru iz 1468/9. godina poninje se selo Dvorište u nahiji Borac, zatim selo Dvor u nahiji Sarajevo—Visoko (1485) i selo Dvorište u nahiji Sarajevo (1468/9.; 1485). — N. Filipović— R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik i atlas Bosne i Hercegovine za period 1301—1599 godine (rukopis se nalazi u SIZ-u nauke BiH).

118

Page 105: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

krajevima. Većina ovih naziva nastala je u doba feudalne bosanske države. Na to upućuje i činjenica da su se neki od njih davno izgubili iz svakodnevnog govora pa im je, čak5 i pravo značenje zaboravljeno. Prema tome, morali su nastati još u vrijeme kada su bili u svakodnevnoj upotrebi

17.

Tako je ustanova rezervne zemlje na vlastelinstvima širom Bosne bila vrlo rasprostranjena. Obrađivana je radnom rentom, i ovaj oblik rente održao se sve do pada Bosne pod tursku vlast. Podaci iz popisnog deftera za oblast Brankovića iz 1455. godine ukazuju na sličnu organizaciju vlastelinskog posjeda i na prostoru Kosova s tim da je vlastelinske rezerve bilo više u Bosni nego u Srbiji

18. Na osnovu

toga može se zaključiti da je u Bosni vladao konzervativniji oblik proizvodnje i feudalnih odnosa, jer se obrada vlastelinske rezerve zasnivala na radnoj renti se-ljaka

19.

Iako režim eksploatacije zavisnih seljaka izlazi iz okvira našeg izlaganja, uka-zaćemo samo kakve je posljedice imalo proširenje vlastelinske rezerve na njihov položaj. Naime, kada je vremenom došlo do proširenja vlastelinske rezerve tako da se nije mogla obrađivati putem normirane rabote, feudalac je višak rezervne zemlje izdavao seljacima pod zakup, što mu je pružalo mogućnost da pojača eksplo-ataciju seljačkog rada. Ukoliko je seljak bio potpuno siromašan, feudalac mu je pored zemlje davao sjeme, pa čak i volove pod zakup i srazmjerno tome uzimao rentu od seljaka. O tome imamo izvjesne podatke za neke krajeve današnje Herce-govine iz druge polovine XIV i prve polovine XV vijeka. Još za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima važio je običaj po kome je prinos sa zemlje dijeljen na četiri dijela, od kojih je jedan odgovarao zemlji, drugi volovima, treći sjemenu, a četvrti radu. I kod dodjeljivanja zemlje na obradu i kod zakupa strogo se pazilo na ove četvrtine. Gospodaru sela i zemljišta je u najčešćem slučaju pripadala četvr-tina prinosa plodova. Međutim, upravo za bosanske vlasti u Slanskom primorju i Konavlima režim se nešto promjenio u korist gospodara zemljišta, a uslovi pogor-šali za seljake koji su davali više plodova nego ranije

20.

17 P. Andelić, Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1982, 70, 83; P. Anđelić, Historijski spomenici Konjica i okoline, Konjic 1975, 272—273, 296— 298. Isti, Bobovac i Kraljeva Smješka, 241, 242, 245. Upor. nap. 11.

18 N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 400. Važno je istaći da na Kosovu u hassa- -posjedu nema njiva, već jedino vinograda jer su ovi rentabilniji i daju veću proizvodnju. — B. Xpa6aK, Tlojboupuspedua upou3eodna Kocosa u cycedtiux Kpajeea cpedunoM XV eeKa, Fjiac CAHY, CCLXL, Oflejfce&e HCTOPHJCKHX HayKa, KH>. 1, Eeorpaa 1974, 38, 56—58, 69.

18 O zavisnim, seljacima malo je poznato, pa čak i o njihovom nazivu. Opšti naziv „čovjek" i „ljudi" kojim se označavala feudalna zavisnost primjenjivan je i za seljake. Oni su bili „ljudi" onoga čiju zemlju rade i kome služe. U nauci popularni naziv „kmet" u ovo vrijeme još se ne upotrebljava u značenju zavisnog seljaka. U latinskim dubrovačkim izvorima bosanski zavisni ljudi označeni su terminom „villanus", onim istim kojim su Dubrovčani zvali svoje seljake.

Na teritoriji koja je nekada bila u sastavu srpske države živio je još naziv „sebri", kojim su se u Srbiji označavali seljaci i pripadnici zavisnih slojeva. — C. TiHpKOBHh, Mciuopuja cpedtbo-ecKoene 6ocaHcxe dpotcaee, 190—191.

U prezimenima i nazivima sela u okolini Foče sačuvala se uspomena na rataje, kategoriju zemljoradnika koja je u srednjem vijeku bila dužna da ore zemljišne dionice feudalnih gospodara koristeći njihove stočne zaprege. Pribitscho Rataich de soto Choc. Div. Not. 37, fol. 76'—78, 7. VI 1453. Selo Rataji u nahiji Bistrici (1468/9.). — N. Filipović—R. Gašparević, Histo-rijsko-geografski rječnik. Upor. i M. BjiarojeBHfc, 3eMA>opadma, 402.

20 C. TiHpKOBHh, liciuokuja cpednoeeKoeHe Gocaucne dpotcaee, 188, 189; N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 400, 401, 403; C. TiHpKOBHh, „tleiuapiuuHa", 36opHHK <&HJIO-30(J)CKor (JiaKVjrreTa y Eeorpa^v, VII-1, 1963, 273—276.

119

Page 106: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Na osnovu svega što je kazano u obradi zemlje u Slanskom primorju i Konav-lima ne može se zaključiti ništa pobliže o ostalim dijelovima Bosne za koje nemamo savremenih podataka. Međutim, s obzirom da rani turski defteri ukazuju na porast vlastelinske rezerve u osvojenim područjima Bosne, to je i eksploatacija zavisnog stanovništva morala biti pojačana tokom prve polovine XV vijeka

21. Sigurno je

da je i ovaj teret sve većih obaveza, pored turske opasnosti, ratova i pustošenja, doprinio učestalom bježanju i migracijama zavisnog stanovništva

22.

2. Zemljoradničko gazdinstvo

Za privredu sela, pored prirodnih uslova (šume, klima, planine, kotline itd.) bili su važni i drugi činioci, naročito brojnost zemljoradničkog stanovništva. U ranije vrijeme, kada nije bilo usavršenih poljoprivrednih alatki, radne ruke su bile primaran činilac u poljoprivrednoj proizvodnji.

O selima, zemljoradničkim naseljima, njihovoj veličini, pa prema tome i o stepenu naseljenosti pojedinih krajeva, može se određenije govoriti na osnovu ranih turskih deftera.

U neobjavljenom sumarnom defteru za bosanski sandžak iz 1468/9. godine, koji je tada obuhvatao i Hercegovu zemlju, prema navodima N. Filipovića, zavedeno je 1742 sela, 344 djelova sela sa 16246 domaćinstava, 3701 neoženjenih, 93 udovice i 234 muslimanske kuće. To su bili zemljoradnici, jer su vlasi posebno popisani. U pomenutom defteru zavedeno je preko 500 pustih sela, što govori da su ova, kao nezaštićena naselja, bila podložna razaranjima i pustošenjima prilikom turskih osvajanja i da je mnogo stanovništva stradalo i izbjeglo. Međutim, i ova pusta sela treba uzeti u obzir, kada se govori o gustini zemljoradničkih naselja

1.

U kraljevoj zemlji najveći broj velikih sela nalazio se u dolini rijeke Bosne i kraje-vima prema slivu rijeke Neretve

2.

Popis Hercegove zemlje, koja je izdvojena 1470 godine u poseban sandžak8,

sadrži ne samo podatke o broju domaćinstava u svakom selu, već i imena njihovih

21 N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 404. " C. TiHpKOBHh, Hciuopuja cpednoeeKoeue Socancne čpMcase, 191—192; Dušanka Dinić--

Knežević, Prilog proučavanju migracija naieg stanovništva u Italiju tokotn XIII i XIV veka, roflHinibaK <t>Hjio3O<tiCKor cbaKvjrreTa, Ktt. XVI/1, HOBH Ča« 1973, 39—62; M. Šunjić, O migraciji ,,De partibus Sclavonie" u Markama do polovine XV stoljeća (Ankona), Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knj. VIII, 1976, 487—500.

1 N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 65, 66. 2 N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 406. 3 Vilajet Herseg ili Zemlja hercegova, kako su Turci nazivali osvojenu zemlju Stjepana

Vukčića KosaČe po njegovoj tituli, pripojena je bosanskom sandžaku, te je zbog toga bila prvo obuhvaćena sumarnim defterom za bosanski sandžak iz 1468/9. godine. Početkom 1470. godine osnovan je hercegovački sandžak, kao zasebna upravna jedinica, ali su se i dalje, gotovo sve do kraja XV stoljeća, kao sinonim za hercegovački sandžak ponekad upotrebljavali nazivi „vilajet Herseg" i „Zemlja hercegova". — H. Šabanović, Bosanski pašaluk, Djela NDBiH, knj. XIV, Sarajevo 1959, 156. To je bila oblast znatno veća od današnje Hercegovine i u svom najvećem opsegu, u doba hercega Stjepana Vukčića, imala je granice na Cetini, vododijelnici sliva Prače, u dolini Lima, na Tari, Morači i sjevernoj obali Boke kotorske. — M. flHHHfe, 3eMjbe xepifeia od ceeiuoia Caee, T-nac CAHY, CLXXXII, Beorpa« 1940, 237, 243; C. TiHpKOBHfc, Xepuei Ciuefian ByKHuh-Kocana u tbeioeo do5a, IIoce6Ha H3naH>a CAHy, Beorpaffl 1964, 256—257; H. Šabanović, Bosanski palaluk, 44, 116, 117, 156—167. Kako je to bilo uobičajeno, nakon terito rijalnih promjena, započet je uskoro detaljan popis novoosnovanog sandžaka koji je bio završen krajem 1477. godine. A. S. Aličić, Poimenični popis, Uvod (I—III).

120

Page 107: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

starješina. Kako je Čitav defter, u smislu timarsko-spahijske organizacije, raspore-đen na hasove i timare, to su sela iz iste nahije rasturena i popisana u više raznih timara. Zbog toga je, kao prvo, bilo potrebno grupisati sva sela po nahijama. Pone-kad su dijelovi istog sela davani u razne timare, te je broj sela i domaćinstava samo približno iskazan. Isto tako treba voditi računa da je bilo grupa i pojedinaca koji su za svoju službu u korist države bili oslobođeni svih poreza i prema tome nisu zavedeni među poreskim obveznicima.

Donjim tabelarnim pregledom nisu obuhvaćena gradska naselja (trgovačka i rudarska), kao i naselja iz onih nahija čija identifikacija nije potpuno pouzdana ili se nalaze izvan hercegovačkog sandžaka.

TABELARNI PREGLED I

Nahija sela domaćinstva neoženjeni muslimani

Soko 121 1707 355 56

Kukanj 98 1220 336 23 Samobor 80 1212 181 52 Bistrica 94 1076 158 92 Nevesinje 39 735 79 12 Osanica 53 683 129 34 Duboštica 59 560 97 10 Zagorje 50 512 68 37 Mileševo 51 504 157 1 Mostar 40 465 24 1 Goražde 38 373 53 13 Dabar 14 276 21 3 Poblaće 24 275 74 4 Neretva 29 282 19 6 Borovac 12 267 49 4 Popovo 35 253 26 — Blagaj 18 253 24 19 Drežnica 3 203 ________ — Trebinje 37 170 2 — Konac Polje 17 152 14 — Viševa 5 125 19 — Kava 7 101 11 — Gacko 14 69 18 — Kom 8 59 8 — Ljubuški 4 38 2 — Viduška 3 31 2 — Todevac 2 28 3 2 Ljubinje 2 19 2 — Krička 1 9 — — Gradac 2 8 1 —

Iz gornjeg tabelarnog pregleda vidi se, da se najviše sela, sa najvećim brojem domaćinstava (preko 1000), nalazi u nahijama Soko, Kukanj, Samobor (Pribud), Bistrica, a Osanica, Duboštica i Mileševo (preko 500), dakle na prostoru Gornjeg Podrinja i Polimlja. Naseljenost u dolini Neretve bila je takođe znatna, iako skoro duplo manja od one u Gornjem Podrinju i Polimlju. Sve ovo navodi na zaključak, da su se naročito u dolinama rijeka, podesnih za obrađivanje, nalazila napredna poljoprivredna sela. Od ostalih oblasti još je u nahiji Nevesinje, inače plodnom kraškom polju, navedeno više sela sa ukupno preko 700 domaćinstava.

121

Page 108: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Ako bi se, na osnovu gornjih podataka o domaćinstvima, neoženjenim i musli-manima, određivao broj zemljoradničkog stanovništva, trebalo bi imati u vidu, da je u ovom defteru zavedeno mnogo pustih sela, napuštenih uglavnom uslijed turskih osvajanja

4. Podaci o selištima govore o mobilnosti stanovništva i napuštanju

pojedinih naselja još i prije dolaska Turaka5. U svakom slučaju, broj zemljoradničkog

stanovništva morao je biti znatno veći od navedenog u popisu Hercegove zemlje.

Domaći izvori su.krajnje oskudni, kada je riječ o tome šta je sve obuhvatao zemljoradnički posjed. Jedino se ponekad u poveljama navodi, da se pojedina sela daju u plemenitu baštinu zajedno sa ispašama, vrtovima, voćnjacima, vinogradima i mlinovima

6. U tom pogledu najpotpunija je povelja od 2 novembra 1465. godine,

kojom ugarski kralj Marija Korvin daruje fratru Aleksandru Dubrovčaninu neka sela u humskoj župi Luki i u župama Trebinju i Dračevici. Tu se između ostalog, navode oranice, obrađene i neobrađene, c rtSjroBH, ran, B0A<»mH, JHKMIH, PHENHU,H, 4MHHMH H /tMHIIHlfJH, C BHNOPpdAH, CHNOKOlUdfHH, AHU^AMH

1.

Pored podataka o bogatom šumskom pojasu, rani turski defteri češće pominju

oranice, njive i stupove, kako se nazivaju obradive površine koje služe pretežno za

proizvodnju žitarica. Često su navedeni nazivi oranica, a ponekad i imena njiho-

vih vlasnika8.

Priroda zemljišta je uticala na kvalitet, oblik i veličinu oranica, a pored prirod-

nih bilo je i drugih činioca. Vlastela je nastojala da svoje oranice grupiše na jednom

mjestu, te su tako nastali njihovi stupovi, veći komadi obradivog zemljišta. Ima

dosta toponima, naročito naziva nj iva •izvedenih od riječi „stup"9. Za razliku od

stupova feudalnih gospodara, oranice zemljoradnika su bile skromnijih površina,

obično razmještene na nekoliko mjesta u seoskom ataru. One su imale veliki značaj

za seoska gazdinstva. Ekstenzivan način korištenja postojećih oranica nametao je

potrebu da se one neprekidno povećavaju krčenjem neobrađenog zemljišta. Tako

se ono osposobljavalo za zemljoradnju kao i u ostalim krajevima Balkanskog polu-

ostrva. Uspomenu na ove radove sačuvao je i naziv sela Krčevine u visočkom kraju,

Krčevine u nahiji Kava i Soko, kao i naziv njiva: Krčenica (Duboštica) i Krčevine

4 A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta; N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 65.

5 A. S. Aličić, Poimenični popis, 18, 210, 239, 246, 301, 343, 363, 364, 397, 414, 417, 441, 482, 551, 552, 564, 576, 577. Upor. i P. MHxaJbqnii, CeAuiuiua, 36opHHK <t>Hjio30(}>CKor 4>aKyji- Teia, KH>. IX-1, Beorpafl 1967, 173—224.

• F. Miklosich, Mm. Serbica, 234, 242, 378, itd. 7 Isto, 494. 8 Oranice, obrađene i neobrađene, pominju se u povelji Matije Korvina, ugarskoga kralja,

kojom poklanja fratru Aleksandru, Dubrovčaninu, 12 sela u Humskoj zemlji. — F. Miklosich, Mon. Serbica, 494, 2. XI 1465. U ranim turskim defterima veoma često se pominju njive. Upor. N. Filipović, Vlasi, I, na više mjesta; A. S. Aličić, Listića pod turskom vlašću u 15. i 16. stoljeću, GZM, N. S., XXIV, XXV, Sarajevo, 102, 111; A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta.

• Tako se javlja selo Stupovi, lokalitet iznad Foče, na lijevoj obali Drine, između Foče i sela Bastasi. „Stup mitropolitov" nalazio se na desnoj strani rijeke Čehotine. — P. JepeMnh,XacXoHa, 96. U ranim defterima zabilježeno je više naselja čije je ime izvedeno od riječi „stup" (Osat, Sara jevo, Višegrad, Zagorje). — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik. I danas u selima Gornji i Donji Stup, na području Sarajevskog polja, ima čitav kompleks oranica uz rijeke Dobrinju i Miljacku. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 53. Upor. i M. EjiarojeBHh, 3eM.-bopadn>a, 97—98.

122

Page 109: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

(Goražde)10

. Ovaj proces je bio veoma dug i vremenom je uzimao sve više maha. Za stvaranje novih obradivih površina iskorištavalo se i zemljište na većim nadmor-skim visinama, pokriveno šumskim pojasom. Turci zatiču na više strana naselja sa imenom laže, izvedenim od laz, što označava obradive površine dobijene krče-njem lugova, šuma i gora

11.

O privredi sela, pa i o poljoprivredi u Hercegovoj zemlji zna se daleko više nego u ostalim krajevima bosanske države. U poimeničnom popisu ove oblasti iz 1477. godine zavedene su obaveze zemljoradničkog stanovništva, posebno za svaku vrstu poljoprivrednih i ostalih proizvoda. Desetina koju su davali na sve zrnaste usjeve, zatim desetina od vinograda (mošta) evidentirana je u naturi, a pored ovih količina, navedena je i njihova vrijednost u akčama. Za druge proiz-vode (povrtlarstvo, voćarstvo, pčelarstvo) zakoncm propisana desetina je iskazana novčano. I ostali porezi za sijeno, slamu, svinje, mlinove, stupe, valjalicc, plaćani su takode u novcu.

Ovako bilježenje feudalne rente daje uvid u vrstu poljoprivrednih kultura, kao i druge oblike privređivanja na selu. Međutim ima sela, za koja uopšte nisu navedeni podaci o obavezama zavisnog stanovništva. Zbog toga su u donjoj tabeli uzeta u obzir samo ona sela, sređena po nahijama, za koja postoje potpuni podaci o obavezama zemljoradničkog stanovništva.

S druge strane, kod pojedinih sela nisu označena sva davanja koja su ulazila u feudalnu rentu, a ponekad kod manjih količina ukupan iznos rente za dva ili više proizvoda, bilježen je zajedno

12. Iz ovih razloga nije moguće ustanoviti ukupne

količine poljoprivrednih i ostalih proizvoda, kao i njihov ekvivalent u novcu13

. Prema tome jedino preostaje, da se za svako selo samo konstatuje, koje su se pojedine poljoprivredne kulture tu gajile i koji su ostali oblici privredne djelatnosti bili zastupljeni. Na taj način dobija se približna slika o rasprostranjenosti pojedinih kultura i drugih proizvoda unutar jedne nahije, kao i uvid o njihovom međusobnom odnosu na širem prostoru.

Kako feudalna renta, pored davanja u poljoprivrednim proizvodima sadrži i poreze na košnice, svinje, sitnu stoku i mlinove, to smo i njih naveli u donjoj ta-beli. Ostala, manja davanja nisu ovom tabelom obuhvaćena.

10 Selo Krčevine u Visočkoj nahiji (1468, 1485, 1489, 1540). Selo Psari u Sarajevu (1485, 1516). — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik. Psari su krčili zemlju. — M. EjiarojeBiih, 3eM/bopadn>a, 80, 90. O toponimu krčevine upor. A. S. Aličić, Listića pod turskom vlašću, 102, 103, 112, 125. Upor. i M. BjiarojeBiih, 3eMJbopadyba, 78—82.

11 Naselje Laže pominje se u nahijama Brodar, Olovo, Sarajevo, Višegrad, Vratar, Gojin Laz (Lepenica). — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rijećnik. U defteru iz 1477. godine pominju se njive nazvane Laz. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 180, 263, 424, 548, 551. Upor. i M. BjiarojeBHh, 3eM/bopadna, 83—91.

12 Tako, na primjer, zajedno su bilježeni prihodi od raži i krupnika, lana i voća, bostana ilana, bostana i košnica, voća, bostana, košnica i lana. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 120,

168, 321, 327, 386 itd. Po pravilu, prosjek rente je najveći u velikim selima, a opada u srednjim manjim. — N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 406.

ls Isto tako, ni mjere nisu dovoljno poznate, naročito ukoliko se žele izraziti u današnjim kilogramima. Kao osnovna mjera za žitarice primjenjivano je lukno, ali je ono bilo različito u različitim krajevima. Upor. M. BjiarojeBHh, JIyKHO tlo CMOHCKOJ Mepu, HcTopnjcKH rjiacmiK, I, Beorpa« 1969, 38—47. Oblast Brankovića, Opširni katastarski popis iz 1455. godine, Orijen-talni Institut u Sarajevu, 1972, 357. B. Xpa6aK, Ilojboupuepedha upou.3sodfba Kocoea, 50.

123

Page 110: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

t 'IT. w< 5 ^ ^ & «8 <? a a

n ££

F.X°. š.e S\5 " S " S 5-S 3 £ s.

i M

s-rg-as-

tJ -* Ni t—k t-A i—»

I - I \ ~ «

IO IO OJ h- OJ 4^

-

\D IO CT>

^ NJ ^* i— O ON

- ^ ] | O t O H - 4 i . 0 0 0 0 0 s

Ul IO *• tJ I 00 —• I

IO

*-* 00 O OJ IO —J 00

v- OJ — IO I t— OJ

" OJ H- OS OS OS I

OJ -J 4*

o l/l OS

to s -J oo

to 00

OJ OJ OJ

OJ OJ l/l Os

l/l SO s

-J

£ to os IO OJ

\o l/l ©

OJ OJ os

OJ OJ Os OJ 4>- os Os

to g

s

-

o

o

l/l Os OS oo OJ

OJ OS OJ so to SD

l/l OO -J Os O

IO So OJ

© OJ OS

OJ Os

OJ OS on IA >o

Os l/l

~J

1 Os

1 l/l 00 J>

s: IO NJ OJ to

©

IO 00

00 OJ

00 N) IO OJ OJ on

4^ >~n ui OJ H- OS

IO IO SD OJ OJ <Đ IO

s

to Ui 00 Os

Pšenica

Ječam

Proso

Zob

Raž

Krupnik

Bob

Bostan

Voće

Mošt

Vinograd

Lan

Svinje

Stoka

Košnice

Mlinovi I

SS g r CM

o

»o to

^.'to^r.'i . < a ** a 3' a "• a

-75' • 2. a a-- aS<a

OJ O

OJ

t

o o

o o

s

K J S > N i O J V i £ h * ^ J 0 0 0 0 h J t s J

i—* N J N i t o o j . p i . a N O ^ o o O ' v O

OJ N )

I I I I 4 » O J | O O J > — k— 0 0 4 > ^ W l

h - h - * | I k - - O S t o | O J * — O J O j | OJ

t O K ) » — O J I J l O s O S O S O O i — M t O O J - O .

- I _ _! |_ — (O

t O t O t O O J O * l O S - O O S - J © - - J t O H - O s D t O

t o t o t o u j o n o s - J O s o o O t o o

■ | . . | | | tt | - ,o ~ to ^ =

to

H- SO

Os -J

to 00

to

š

Page 111: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Očigledno da je najraširenija žitarska kultura bila pšenica. Nje je nešto manje bilo na jugu današnje Hercegovine, u nahijama Trebinju i Popovu. Zatim vidno mjesto zauzima zob (ovas), s tim što se u manjim količinama proizvodila u nahijama Blagaj, Mostar, Popovo i Trebinje. Na trećem mjestu dolazi ječam, a znatno iza njega proso

14. Raž i krupnik su sijani gotovo na čitavom prostoru današnje Herce-

govine, samo u neuporedivo manjim količinama13

.

Dakle, u Hercegovoj zemlji glavna žitna kultura je pšenica koju prate kulture ječma, zobi, prosa, krupnika i raži. Ove poljoprivredne kulture gajile su se i u centralnoj Bosni

1*. O njima znamo donekle i iz dubrovačkih izvora, kao i iz saču-

vanih naziva pojedinih lokaliteta (Zobište, Ječmenište itd.)17

.

Obim proizvodnje žitarica nije moguće pobliže odrediti. Svakako je stajao u direktnoj vezi sa brojem stanovnika, kako se to vidi iz Tabelarnih pregleda I i II.

U XV vijeku imamo podataka o proizvodnji žitarica i za oblast zapadno od Vrbasa, gdje pored visoravni sa kraškim poljima postoje i plodne doline duž rijeke Une, Unca, Sane i Plive. Za ovu oblast karakterističan je mali procenat oranica, dok livada i pašnjaka ima mnogo više. Pa ipak, žito se izvozilo u srednjodalmatinske gradove, posebno Split, pa je, čak, i sam vojvoda Hrvoje učestvovao u ovoj trgo-vini. Jedna odredba u Statutu grada Splita zabranjivala je izvoz žita koje je u Split do voženo iz dalmatinske Zagore i Bosne

18.

Sve vrste pomenutih žitarica koristile su se za ljudsku ishranu. Istina, ječam, koristili su siromašniji slojevi, a zob lošija od ječma, samo u krajnjoj nevolji. Zob (ovas) upotrebljavala se u prvom redu za ishranu konja i pretežno se sijala u sje-vernim dijelovima današnje Hercegovine. Od svih vrsta žitarica, izuzev zobi, dobi-jalo se brašno od koga se spravljao hljeb, a proso je, pored toga, kuvano u vodi ili mlijeku, davalo i neku vrstu kaše

19.

Pored žitarica, gajile su se i leguminoze, biljke sa mahunastim plodovima, koje su kao varivo služile za jelo, i to, sa malim izuzecima, gotovo na čitavom pro-storu Hercegove zemlje. Naročito je bio raširen bob, jedna od najpoznatijih biljaka iz ove grupe (Tabelarni pregled II). Dobro podnosi hladnoću pa se sijao širom Balkanskog poluostrva. Veoma cijenjena biljka u srednjem vijeku bila je i sočivo

14 Na dubrovačkoj teritoriji sijale su se dvije vrste prosa: običan i tzv. talijanski proso, koji je nešto boljeg kvaliteta. Ne može se utvrditi da li se talijanski proso gajio nešto dublje u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. — M. EjiarojeBHh, 3eMJbopadn,a, 99. Upor. gl. II, nap. 9.

16 Nešto više raži bilo je u nahijama Mostar i Nevesinje. Krupnik se sijao u nahiji Tre binje (u 14 od 30 sela), a zatim u nahijama Zagorju, Osanici, Samoboru, Bistrici i Borovcu. Inače, gajenje krupnika ili pira imalo je ograničene razmjere i u srednjovjekovnoj Srbiji. — A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta. Upor. i M. BjiarojeBHh, 3eM/bopadna, 102.

18 N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163; A. S. Aličić, Listića pod turskom vlašću, 118—120; A. Handžić, Rudnici u Bosni, 21—22; A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta.

17 Upor. gl. II, nap. 7, 8, 9. Brašno i žito pominje se u pljačkama koje su izvršene na pozna tom dubrovačkom drumu, naročito oko Cernice. Lam. de foris 3, fol. 5, 27. VIII 1412; ib. 16 fol. 61', 8. XII 1442. U dubrovačkoj građi nalaze se isto tako podaci o žitu sa Neretve, južne i istočne današnje Hercegovine. Fojnice i Kreševa. — B. Xpa6aK, H3803 Mcuuiapuifa 125, 129. Stjepan Sirinić iz Goražda se obavezuje da će doznačiti u Dubrovnik 300 tovara žita. Div. Not. 57, fol. 138', 17. XI 1473. U defteru iz 1477. godine pominju se sela Hmeljine i Ječ- mište. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 18, 29, 48, 286, 603. I danas nazivi pojedinih lokaliteta ukazuju na razne vrste žitarica. Tako se, na primjer, u okolini Sarajeva nalazi lokalitet Zobište (Pofalići), Grahovište (Osijek), Ječmenište (Mihaljevići), Zobište u Slatini itd.

18 E. Xpa6aK. M3803 oicuuiapuiia, 130—131. 19 M. BjiarojeBHh, 3eMjbopadn>a, 1.03.

125

Page 112: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ili leća, iako se u Hercegovoj zemlji pominje samo jedanput. Ali zato je bila veoma raširena upotreba graha, naročito crnog graha

20. Zrnasta hrana se koristila gotovo

cijele godine, jer se brala već od maja u nedozrelom stanju u vidu boranije.

U defteru iz 1477. godine zavedena je i desetina od bostana koja je uzimana u novcu. Pod bostanom su se tada padrazumijevale ne samo lubenice i dinje, kao danas, već u prvom redu povrće, razna zelen. Da je tako, vidi se najbolje što je bostan naveden i u planinskim područjima, gdje lubenice, zbog klimatskih uslova ne mogu uspijevati. Povrća je bilo gotovo u svakom selu. (Tabelarni pregled II) Čak se susreće i poseban naziv „bostanluk", tj. okućnica na kojoj se gajilo razno povrće, kao i „bostan" (Obre u selu Orahu u okolini Sokola)

21.

Obradive površine na kojima se prvenstveno gajilo povrće u ćirilskim srednjo-vjekovnim izvorima pominju se pod nazivom „vrtle" ili „vrt". Ovaj slovenski oblik ostavio je traga u toponomastici. Selo Vrti nalazilo se u nahiji Bukovik, a njiva Vrtač u nahiji Bistrici. Za razliku od ostalih obradivih površina, vrt je graničio sa dvorištem u kome je bila zgrada za stanovanje

22. Porast trgova i rudnika, potro-

šačkih centara životnim namirnicama, pa i povrćem podsticao je razvoj povrtlarstva. Međutim, vrtovi nisu bili vezani samo za seoska naselja. Jedan dio zemljišta, naj-bliži gradu i podgrađu, pretvarao se takođe u vrtove. Ovih je bilo čak i unutar gradskih naselja, i to obično uz kućt. Tako se dvojica Dubrovčana 1447. godine spore oko kuće sa vrtom u Fojnici. Dabiživ Latinica imao je u posjedu vrt ispod Čaglja

23.

Povrće se u ćirilskim izvorima pominje pod zajedničkim nazivom zelje a u ranim turskim defterima-bostan. U pogledu pojedinih vrsta povrća pouzdano se zna da se luk gajio na čitavom prostoru bosanske države i da je kao važan začin bio veoma na cijeni. U Hercegovoj zemlji, kao i u drugim krajevima uzimana je na luk posebna desetina od proizvođača. Bilo je takođe i bijelog luka

24. U Srebrenici

se kod prodaje na malo na luk i repu naplaćivala posebna dažbina25

. Ipak, izgleda da je od povrća najviše zastupljen kupus, što je ostavilo traga i u nazivima pojedinih lokaliteta. Tako se, na primjer, jedna rudarska jama u Fojnici nazivala „fossa de Podchupus"

2ft. Vjerovatno da je, pored bijelog i crnog luka, repe i kupusa, uspijevala

20 Le ć a : A. S. Al i č i ć , Poim e nič ni p o pi s , 24 2. Gra h: I s to , 2 48, 25 0, 3 1 1, 2 60, 26 1, 2 6 6, 2 7 8, 2 8 4, 2 9 4, 3 0 3, 3 0 4, 3 0 9, 3 1 1, 3 3 9, 3 4 4, 3 4 5, 3 7 6, 3 7 7, 3 8 8, 3 8 9, 3 9 7, 3 9 8, 4 8 5, 5 7 4. A. Ha n dž ić , R u d ni ci u B os ni , 2 1 — 2 2. U por . M. BJ i a r oj e B Hfc , 3 e Mj b o p a d H> a, 1 0 3 — 1 0 8; B. X pa 6a K, U oj b o- u p u e p e d h a u p o u 3s o d n a K o ć o m, 4 5— 4 6.

21 A. S. Aličić, Poimenični popis, 361. I u okolini Sarajeva nalazi se lokalitet Bostani. Prema kaminu rudnika Kreševa iz 1489. godine , p laća la se dažb ina za bos tan . Kanuni i kanun -name za bosanski , he rcegovački, zvornički , kl isk i, c rnogorski i skadarsk i sandžak , Monumenta turc ica , I , Or i jen ta ln i ins t i tu t , Sa ra jevo 1957 , 15 ; A. S . Alič ić , Lis t ića pod turskom v lašću , 118—120. O značenju r i ječ i „ bos ta n" up or . Ob las t Brank ov ić a , O pš i rn i ka tas ta rs k i pop is iz 145 5 . god ine , I, 352.

22 P. JepeMHh , XacX ma, 98 ; A . S . A lič ić , Poimeničn i popis , 273 , 551; M. Ejia ro jeB iih - 3eM/bopadH>a, 170.

23 D i v . N o t . 3 0 , f o l . 1 6 1 , 1 8 . I I I 1 4 4 7 . U p o r . J J . K o B a n e B H h - K o J H h , F p a d c n a u a c e / b a c p e d n o ej e K o e u e 6 o c a H cm d p M c a e e, 2 7 2. M. j ^ H H H h, 3 a u ci u o p uj y p y d a p ci u e a, I , 9 7.

24 A. S . A l ič ić , Po im enič n i pop is , 3 85, 55 7; 28 0 (c rven i luk ) ; 293 , 5 57 (b i je l i lu k) . 25 N. Be ld iceanu , Les ac tes đes premiers su ltans , II , 21 2 . Nase lje Lukov Do po min je se

1468 . u B orc u . — N. F il ipo vić —R . Gašpa rev ić , H is tor i jsk o -geogra fsk i r ječn ik . U d ef te ru iz 1477 . pominje se se lo Lukovo. — A. S . Alič ić , Poimeničn i popis , 66, 603 .

26 M. EjiarojeBHh, 3eM/bopadtba, 171; JI. KoBaqeBHh-KojHh, FpadcKa uacejba cpedno, ejeKoene čocancne dpotcaee, 146, 272.

126

Page 113: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

i neka druga zelen. U svakom slučaju, povrće je unosilo raznovrsnost u prilično jednoličnu hranu srednjovjekovnog stanovništva.

Površine pod vrtovima bile su mnogo manje od ostalcg obradivog zemljišta.

Od industrijskih biljaka proizvodnja lana veoma je raširena u Hercegovoj zemlji (Tabelarni pregled II), a bilo ga je takođe i u užoj Bosni. Mnoga zemljoiad-nička domaćinstva proizvodila su za svoje potrebe određene količine lanenog vlakna, veoma cijenjenog naročito za izradu tanjih tkanina. Još od davnine je južnosloven-sko stanovništvo od lana pravilo rublje i ljetnu odjeću. U stvari, lan je u srednjem vijeku imao isti značaj kao pamuk u naše doba, pa je zbog toga razumljiva njegova široka upotreba i u našim krajevima

a'.

Iz ranijih turskih popisa se vidi da se širom srednjovjekovne Bosne gajilo voće različitih vrsta, kao jabuka, kruška, šljiva, trešnja, višnja, orah i drugo. Nazivi pojedinih voćaka ostavili su traga i u toponomastici, pa defter iz 1468/9. navodi naselja i njive sa imenima kao što su: Kruška (Dubrovnik), Krušev Dol (Vratar), Podkruška (Visoko), Orasi (Brod), Šljivica (Osad), Trešnjeva Glava (Brod). Nazivi više mjesta izvedeni su od riječi Trešnja i Višnja

28.

Potpunija slika o razvoju voćarstva, od ove u užoj Bosni, dobija se na osnovu deftera iz 1477. godine, za prostor Hercegove zemlje. U cjelini, voćarstvo je ovdje bilo slabije razvijeno od povrtlarstva. To pokazuje, između ostalog, i odnos poda-taka o ovim privrednim granama unutar pojedinih nahija (Tabelarni pregled II). Bilo je, čak, nahija u kojima feudalna renta od voća nije uopšte zabilježena. Ipak, upada u oči da su vlastela bila više zainteresovana od seljaka za unapređenje voćaka na svojim imanjima.

Od voća najčešće se gajio orah, vjerovatno stoga što se njegov plod lako održavao tokom cijele godine. To potvrđuje i čitav niz imena naselja i njiva izvedenih od riječi „orah": mezra Orah (Onogošt), sela: Orah (Trebinje), Orahovo (Duboštica, Neretva, Soko), Orahovica (Neretva), Orašje (Popovo) i njiva Orah (Soko) itd

29.

Poslije oraha najmnogobrojnije su trešnje. Pored desetine na voće posebno se pla-ćala desetina na orahe i trešnje, što svakako ukazuje na njihovu rasprostranjenost. Pominju se još, iako znatno manje, kruške i sasvim rijetko jabuke

30. U južnim

krajevima, gdje su postojali klimatski uslovi, oko Blagaja i Mostara, uspijevale su smokve. Vjerovatno je bilo i drugih vrsta južnog voća

31.

27 A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta. Dvojica Dubrovčana imala su u Gacku tri vreće lana, što još ne znači da isti potiče iz Gacka. HAD: Sententiae Cancellariae (Sent. Canc.) 6, fol. 36, 29. III 1419. Među opljačkanom robom dubrovačkog trgovca koji se vraćao iz Bosne bilo je i šest dekalitara lana. Lam. de foris 10, fol. 128', 5. I 1434. U Srebrenici se kod prodaje na malo naplaćivala i posebna dažbina na lan. — N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 210—212; A. Handžić, Rudnici u Bosni, 22. O upotrebi lana širom Balkana upor. M. Ejia-rojeBHh, 3eMJbopadna, 109.

18 N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163. Isti, Vlasi (I), 187—211 i još na više mjesta; N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik.

" A. S. Aličić, Poimenični popis, 21, 63, 76, 180, 224, 353, 361, 428, 431, 457. 30 Isto, 7, 199, 249, 250, 258, 431, 432, 515, 527. " A. S. Aličić, LiStica pod turskom vlašću, 102, 104 itd.

127

Page 114: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Voćke su se sadile i održavale bez nekog reda i sistema u vinogradima, kao i dvorištima. Grupisanje većeg broja stabala na jednom mjestu daje osnovu za pret-postavku da su podizani i pravi mali voćnjaci

32. Za voćnjak ipak dugo vremena

nije postojao ovaj naš termin, već se upotrebljavao grčki naziv perivol, a i docnije se sporo prihvatao domaći naziv. U katastru hasa Foče s kraja XV vijeka pominje se Vukić Perivolević, a pored toga javljaju se sela sa imenom Perivoj u konjičkom, sarajevskom i rogatičkom kraju

33.

Iz svega izloženog dobija se utisak da voćke nisu sistematski sadene i uzgajane za ljudsku hranu, te da ova privredna djelatnost nije bila na većem stepenu razvoja. Pa ipak, voćarstvo je moralo napredovati sa opštim razvojem poljoprivrede, a naro-čito sa jačanjem gradskih potrošačkih centara.

O alatkama kojima su se obavljali poljoprivredni radovi nisu sačuvani nikakvi tragovi iz vremena bosanske države. Međutim, poznato je da se u našim krajevima od ručnih oruđa ralo upotrebljavalo od davnine, a u XIII i XIV vijeku ono je predstavljalo osnovnu spravu za oranje. Rala iz Bosne pripadaju grupi tzv. „cen-tralnog tipa", koja je takođe bila rasprostranjena u sjevernoj Makedoniji i Srbiji-Plug se u našim krajevima nije pojavio do pred kraj XIV vijeka ili u najboljem slučaju u drugoj polovini XIV vijeka, s tim što nije istisnuo ralo, čija se upotreba u nekim mjestima održala sve do danas

34. Primjenu pluga u poljoprivrednim rado-

vima srednjovjekovne Bosne potvrđuju izričito rani turski izvori. Iz katuna o rud-niku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. godine se vidi da se pored ručnih alatki (motike) u doba bosanskih kraljeva upotrebljavalo ralično i plužno gvožđe

35. O tome takođe svjedoče nazivi pojedinih sela i zemljišta:

Plugovina, Plužine i slično3*.

U vezi sa procesom poljoprivredne proizvodnje postavljaju se mnoga pitanja, ali na malo njih može se dati odgovor. Tako, na primjer, nisu poznate pojedinosti o vrsti poljoprivrednih radova, kao i sve mjere koje su poduzimane da bi se sprije-čila iscrpljenost zemljišta i održala plodnost obradivih površina

37. Vjerovatno su

33 Već se grupa stabala od 10 do 30 voćaka smatra malim voćnjakom. — M. j 3eMJbopadna, 167.

Prema defteru iz 1468/9. godine, u Foči je sandžak-beg imao hassu od jednog vinograda, 20 oraha i 4 kruške. — N. Filipović, Vlasi, I, 187. U nahiji Samobor dvojica braće Vukosav i Ivaniš, sinovi Radivoja, imali su timar sa velikim hassom od dva vinograda, 2 njive, 1 livade, 2 stabla kruške, 15 stabala trešanja, 1 stablo jabuke. — N. Filipović, Vlasi, I, 211.

33 M. EjiarojeBHh, 3eMjbopadna, 165;P. ]epenah,XacXoua, 96, 99. U Bosni se susreće toponjm perivoj na više mjesta. M. <E>HJiHnoBHh, HeKU eMMCiiuiu emantuujcKOi uopeKAa Kod 6aAKOHCKUx Cjtoseua, Balcanica II, Eeorpaa 1971, 354.

31 M. BjiarojeBHh, 3eMJbopadna, 36, 49, 58 H 59. 36 Kanuni i kanun-name, 18. Upor. N. Beldiceanu, Les actes đes premiers sultans, II, 276. 38 Čak ima indicija da se zemlja mjerila plugom; naime, za jednicu je uziman učinak pluga u

jednom danu oranja. — H. OmmnoBHh, Jloi/ted na OCMOHCKU <j}cydamaaM, Top&nab&v. HCTO-pnjcKor flpvniTBa BHX, IV, CapajeBo 1952, 58. O upotrebi riječi ,.plug" u manastirskim pove-ljama u značenju stočnih zaprega upor. M. BnarojeBHh, 3eMjbopadfba, 42—45. U defteru iz 1477. pominju se sela Plugovine (Kukanj i Poblače). — A. S. Aličić, Poimmični popis, 76, 553.

" Nazivi pojedinih naselja sačuvali su uspomenu na pojedina zanimanja u vezi sa poljo-privrednim radovima, kao, npr., selo Orač (Borac, Visoko, Dubrovnik, Sarajevo). — N. Fili-pović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik. U defteru iz 1477. godine pominje se selo Koševina (Kava). — A. S. Aličić, Poimenični popis, 594.

128

Page 115: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

se smjenjivali usjevi prilikom sjetve pojedinih vrsta žitarica i ostavljalo zemljište na ugaru, kao što je to rađeno u dubrovačkom zaleđu, koje je u određenom vre-menskom periodu bilo djelimično i u sastavu bosanske države. Tu su tropoljni i četvoropoljni sistemi bili poznati još u XIV vijeku, za vrijeme srpske vlasti u ovim krajevima. Ovi sistemi predstavljaju svakako savršeniji oblik zemljoradnje

38.

Sve ukazuje da je u prvoj polovini XV vijeka zemljoradnja u cjelini napredo-vala. Isto tako, umnožavanje i nagli razvoj gradskih naselja, jakih potošačkih cen-tara podstiče agrarnu proizvodnju i uopšte seosku privredu. B. Kuripešić, puto-pisac, koji je 1531. godine prošao Bosnom, kaže, da je ona slabo obrađena i pre-težno pokrivena šumom i u isto vrijeme podvlači,, da je zemlja prije Turaka bila dobro obrađena

39.

Međutim, treba imati u vidu, da je bilo gladnih godina uslijed loše žetve, me-đusobnog obračunavanja bosanskih velikaša, a naročito uslijed ratnih pustošenja, izazvanih sve češćim turskim upadima. Zbog toga, stanovništvo iz bosanskog zaleđa, čak i krupna vlastela, a ponekad i sami vladari, primorani su da nabavljaju žito iz Dubrovnika

40. Dubrovačka vlada je pojedincima, grupama, kao i bosanskim

velikašima, izdavala posebne dozvole za izvoz žita. Izgleda da se hrana uvozila i iz susjedne srpske države

41.

Vinova loza se prvenstveno gajila u krajevima sa mediteranskom klimom. To je dobrim dijelom Humska zemlja, koja je u XIV vijeku pripojena Bosni. Ovdje je gajenje vinove loze imalo dugu tradiciju. U samom priobalnom pojasu ova tra-dicija postoji još od antičkih vremena, a nije se, izgleda, prekidala ni u ranom sred-njem vijeku, jer u povelji kojom Stefan Prvovenčani poklanja crkvi sv. Bogorodice u Stonu između ostalog i selo Brštanik blizu ušća Neretve izričito se naglašava da se ovo selo daje crkvi ,,s vinogradi"

42. Doduše, u ovo vrijeme i u krajevima sa

mediteranskom klimom vinogradarstvo ima skromne razmjere. Snažan zamah do-bija tek u prvoj polovini XIV vijeka i sve više napreduje tokom cijelog XIV i u prvoj polovini XV vijeka. Vinogradi se češće pominju u poveljama, a javljaju se i lokaliteti u vezi sa vinogradarstvom, kao, na primjer, lokalitet Lozica u Luci

43.

Čak su primorski gradovi nizom mjera nastojali da spriječe proširenje vinograda na račun ostalog obradivog zemljišta. U Konavlima i u Slanskom primorju podu-zete su takođe radikalne mjere za sprečavanje širenja obradivih površina pod vino-vom lozom

44.

38 M. EjiarojeBHh, 3eM/bopadrba, 198—222. Upor. i H. <t>HjmnoBHh, IIoiAed na ocjtau-CKU $eydaAU3aM, 65—66.

a* B. Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950, 30. 10 JX- JtHHHh-KHOKeBHh, npoMeiu oKuuioM, 84—85. 11 Despot je u jednom momentu bio zabranio uvoz hrane u Bosnu i postavio je stražu da

se pazi na više mjesta na Drini ,,che non vada victuaria in Bossina". Lett. di Levante 6, foL 56', 11. XI 1417.

12 M. EnarojeBHh, 3eM/bopadna, 135. " Fr. Miklosich, Mon. Serbica, 377, 12. VIII 1434; 494, 2. XI 1465.

** M. EjiarojeBHh, 3eMA>opadn>a, 134. O vinogradarstvu u primorju upor. G. ČremoSnik Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka, GZM BiH, XLV, Sarajevo 1933; D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XV stoljeća, Zagreb 1955.

129

Page 116: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Tek poimenični popis iz 1477. godine daje pravu sliku o stanju vinogradarstva u Hercegovoj zemlji. Ovim defterom bilo je određeno koliko svako pojedino selo treba da isporuči medri mošta, šire, odnosno slatkog vina. Ovaj porez, odnosno „ušur od vinograda raje" plaćalo je zemljoradničko stanovništvo u naturi, a pored toga označen je i njegov novčani iznos u akčama. Međutim, kako nigdje nije nave-dena zapremina jedne medre, manje mjere za vino, koja je naročito primjenjivana u sjevernim oblastima Balkana, to, kao i kod žitarica, nismo u mogućnosti da sa-gledamo obim proizvodnje grožđa

45. Da je razvoj vinogradarstva bio na visokom

nivou, potvrđuje činjenica da su desetinu od mošta i vinograda, sa malim izuzecima (Konac Polje, Tođevac, Biševo) plaćali stanovnici sela svih ostalih nahija (Tabe-larni pregled II). Pored vinograda u posjedu seljaka, bilo je takođe vinograda koji su pripadali vlasteoskim imanjima, ali nije moguće odrediti njihov uzajamni odnos-Sve ovo ukazuje na veliku rasprostranjenost vinove loze u Hercegovoj zemlji, kako u južnim oblastima sa mediteranskom klimom, tako i u župskim toplim predje-lima gornjeg Podrinja oko Foče, Goražda, Ustikoline, Jeleča, Samobora

4*.

Već u dubrovačkim izvorima iz prve polovine XV vijeka u Drijevima, Fojnici, Srebrenici, 1470. i u Goraždu pominju se gostionice, a vjerovatno da ih je bilo i u drugim većim naseljima. U Trebinju se jedna krađa odigrala pored mjesta gdje se prodaje vino

47. Vino se prodavalo i njime se trgovalo i u Fojnici. U kanunu

o rudniku Fojnici i susjednim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489. godine odre-đeno je da se na ime tržne dažbine od tovara vina uzimaju po 2 akče. Na trgu u Srebrenici prodavao se mošt, a vrlo vjerovatno uz njega i vino

48.

Poznato je da se Drijeva i Trebinje nalaze u oblastima bogatim vinovom lozom, ali se zato postavlja pitanje odakle potiče vino koje se pominje u unutrašnjosti Bosne. Malo je vjerovatno da su veće količine vina iz Primorja dovožene u Fojnicu, Srebrenicu i ostala gradska naselja. Transportni troškovi bili su suviše visoki da bi se isplatilo prenošenje većih količina vina u udaljenije krajeve. Izuzetak pred-stavljaju samo dobre vrste vina, čija je cijena visoka i koje su kupovali najbogatiji slojevi stanovništva. Zbog toga je vjerovatnije da je vino, koje se prodavalo u taver-nama po bosanskim gradskim naseljima, bilo proizvedeno u bližoj ili široj okolini grada. Tu pretpostavku potvrđuje Zakon za rudnik Srebrenicu iz 1488. godine, prema kome lica koja siju žitarice i gaje vinograde u samom mjestu Srebrenici moraju plaćati porez

49.

Dubrovački trgovac Petar Ilić, koji je umro u Zvorniku, ostavio je crkvi sv. Marije u Zvorniku mali vinograd na Kozjem brdu, vjerovatno u neposrednoj

" C. TiHpKOBHli, Mepe y cpednoeeKoeHoj cpucKoj dpoKaeu, Mepe Ha TJiy JyrocnaBHJe KpO3 BeKdBe, TaJiepnja, 23, CAHY, Beorpafl 1974, 59—60; Dušanka Dinić-Knežević, Prilog proučavanju mera za vino u Dubrovniku u XIV veku, Historijski zbornik, 19—20 (1966—1967), 419—427.

" N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163; isti, Vlasi (I), 185—211. Na lijevoj strani Čehotine pominju se vinogradi Ruhojevića i Popovića. — P. JepeMHh, Xac Xoue, 97, 98. A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta. Upor. i A. S. Aličić, Listića pod turskom vlašću, 102— 104; o porezu na širu 118—120.

47 J J . K o B a ^ e B H h - K oJ H h , F p a d c K a H a c e j b a c p e d n o s j e K o e n e č o c a n c K e d p o t c a e e , 2 7 1 ; I . Voje, Kreditna trgovina, 256.

48 Kanuni i kanun-name, 17. N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212. Porez na širu zaveden je i u defteru iz 1477. A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta.

48 N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212.

130

Page 117: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

okolini grada50

. Na stare vinograde u unutrašnjosti Bosne podsjećaju i nazivi poje-dinih lokaliteta koji su izvedeni od riječi vino, vinar, loza, lozica

51.

Rani turski defteri takođe svjedoče da je vinogradarstvo bilo napredno i u unutrašnjosti Bosne, gdje je vladala kontinentalna klima. U župskim predjelima i kotlinama sa dugim i toplim ljetima, klimatski uslovi nisu predstavljali prepreku za gajenje vinove loze, izuzev u krajevima sa velikom nadmorskom visinom. Vino-grada je bilo u mješovitim, ratarsko-vinogradskim selima u kraju oko Sarajeva, Broda, a zatim, kako je već rečeno, i u krajevima gornjeg Podrinja

52.

Pored pomenutih gostionica i tržišta vina u gradskim naseljima, u znatnom broju sela formirala su se vinska tržišta, od kojih neka pokazuju značajnu prodaju vina. U velikim selima, naročito, na liniji Bosna-Neretva, vide se čak začeci tržne razmjene, na primjer, prodaja vina u određene dane. Selo Krčmar pominje se u nahiji Dubrovnik u blizini Sarajeva, kao i u nahiji Borac

53.

Nema pouzdanih podataka o gajenju vinove loze u krajevima zapadne Bosne Doduše, vinogradi se izričito pominju u Jajcu i Jezeru u povelji kralja Stefana Tomaševića svome stricu Radivoju

54.

Tako je vinogradarstvo bilo razvijeno u većoj ili manjoj mjeri na znatnom dijelu bosanske države. Ono je nesumljivo predstavljalo važnu privrednu granu sela. Samo u izrazito planinskim krajevima nije bilo vinograda

55. Čak i Kuripešić,

u svojim putopisima, navodi da je prije turskih osvajanja u bosanskoj državi dobro uspijevala vinova loza, a da je u njegovo vrijeme ima mnogo manje

5'.

Vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana docnije se razvilo nego u Primorju i u Makedoniji, pa je tako bilo i sa kontinentalnom Bosnom u odnosu na južne, mediteranske oblasti. Pošto je vinova loza dugogodišnja biljka, to su mnogi vino-gradi, koji se pominju u ranim turskim defterima, znatno stariji i zasađeni su još

60 U. K o B a * ie B H h -K o jn h , Fp a d c Ka u a c e i b a c p e d n o e je Ko e u e 6 o ca u c Ke d p M c a e e , 2 7 3 . 51 Loznik (Bobovac; Duboštica — 1468/9); Loznica (Hrtar; Višegrad-1468/9 Borac —

1489); Vinarići (Goražde — 1468/9); Vinar (Borac — 1485). — N. Filipović—R. Gašpa-rević, Historijsko-geografski rječnik.

Veoma je bogat toponomastički materijal koji se odnosi na vinogradarstvo u okolini Sara-jeva. Tako, na primjer, na prostoru sela Rogačića: brdo Vinograd i lokalitet Vine. Među lokali-tetima koji su prekriveni njivama i livadama su Vinjište i Vinograd. Na području sela Osijeka pojavljuju se lokaliteti Vinograd i Vinjište. U Reljevu zabilježen je lokalitet Vinograd, artu u blizini su Vinji do i Vinja luka itd. Vinogradom se danas zove i jedna ulica u sjevernom dijelu samog grada. Čitav taj kraj nekada se zvao Vinograd i u njemu se zaista gajila vinova loza. O uzgoju vinove loze na ovom području nalazimo podatke i kod Evlije Čelebije. — A. Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva (topografija, geneza i toppnimija), Sarajevo 1973, 380. Lokalitet Vino pominje "se i u Samoboru. — S. Delić, Samobor kod Drine, GZM, IV, Sarajevo 1892, 261. Ima još mnogo sličnih primjera. Upor. nap. 43.

" N. Filipović, Vlasi, I, 176—211. Upor. nap. 46. •• U velikom broju sela, po vrijednosti proizvodnje vinogradarstvo je, čak, konkurisalo

kulturi žitarica. U nahiji Neretvi vrlo su česti slučajevi da su najveću novčanu stavku, pored poljo privredne proizvodnje, predstavljali vinogradi. — N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163; isti, Osvrt na pitanje islamizacije, 406. Selo sa nazivom Krčmar (nahija Borac), pominje se 1468/9 a u nahiji Dubrovnik 1485. godine. — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik. . , '

61 M. ByKHheBHh, /fo ciuapux Cp6yjba, T3M, XIII, CapajeBo 1901, 345—346, 18. IX 1461. Postoje sumnje da ova povelja nije autentična. — C. TiHpKOBHh, Mciuopuja cpedtboeeKoeue GocancKe dpoKaee, 379. -; ■

" N . F i l i p o v i ć , N a p o m e n e o i s l a m i z a c i j i , 1 6 3 . . . . . " B . K u r i p e š i ć , P u t o p i s , 3 0 . .

131

Page 118: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

u doba bosanske srednjovjekovne države. S obzirom na to da vinogradarstvo u unutrašnjosti Balkana dobija šire razmjere tek sa pojavom većih potrošačkih cen-tara, ono se i u' srednjovjekovnoj bosanskoj državi počelo razvijati najvjerovatnije u drugoj polovini XIV vijeka, zajedno sa nastankom gradskih naselja. Vremenom ie, uporedo sa ubrzanim procesom urbanizacije, gajenje vinove loze uzimalo sve više maha, tako da su Turci zatekli vrlo napredno vinogradarstvo, ne samo u pri-morskim i južnim oblastima već i u užoj Bosni. Ne zna se ništa o vrstama vinove loze koja se gajila u unutrašnjosti srednjovjekovne Bosne, ali se može pretpostaviti da je to bilo, kao i u ostalim susjednim oblastima, crno i bijelo grožđe

57.

Može se pretpostaviti da su se vinogradi u unutrašnjosti uglavnom obrađivali na isti način kao i oni u Primorju, samo naravno, s obzirom na klimatske uslove, ne u istim rokovima. Ipak, mora se voditi računa i o tome da se vinova loza nije na potpuno isti način gajila u Kotoru i Budvi kao u susjednom Dubrovniku, a još manje u krajevima koji su bili udaljeniji od mora. Tako su se, na primjer, vino-gradi u unutrašnjosti Srbije, za razliku od primorskih oblasti, okopavali samo dva puta godišnje

58.

Ovako visok razvoj vinogradarstva ukazuje ne samo na veliku potrošnju vina već i na intenzivniji oblik obrade zemlje u srednjovjekovnoj Bosni. Poznato je da je gajenje vinove loze zahtijevalo znatno više posla, vremena i radne snage, nego gajenje žitarica na istoj površini. Zbog toga, razvoj vinogradarstva pretpostavlja, pored jačanja potrošačkih centara, i porast stanovništva.

Nivo poljoprivredne proizvodnje, zahtijevao je ipak da se i zemljoradnici bave stočarstvom. Za razliku od stočara, gajenje stoke na selu bilo je uzgredno, za potrebe zemljoradničkog stanovništva, prvenstveno u radnoj stoci, pa onda i u sitnoj, za ishranu porodice. Toponomastička građa upućuje na vladarske posjede, koji su imali pretežno stočarski karakter

59.

Prema poimeničnom popisu Hercegove zemlje iz 1477. godine, porez na sitnu stoku (ovce i koze) uzimao se gotovo od svakog sela svake godine u novcu.

Time se dobija uvid u stočni fond zemljoradničkog stanovništva, a to su ujedno najraniji podaci ove vrste kod nas. Prema iznosima ovčarine, ovaj stočni fond se sastojao od oko 200.000 brava

40. Važno je napomenuti da se ovdje radi isključivo o

stočnom fondu zemljoradničkog stanovništva i da tu ne ulazi onaj dio stoke koji se nalazio u posjedu vlaha stočara. Konji i krupna rogata marva nisu oporezivani, pa, prema tome, ni zavedeni u ovom defteru. Na njih jedino upućuju izvjesni topo-nimi

61. U svakom slučaju zemljoradnici su gajili istu vrstu stoke kao i vlasi stočari.

Od stočarskih proizvoda pominje se sir, na koji je davana desetina naročito u nahiji Neretvi

62.

57 M. BjiarojeBHh, 3eMJbopadiba, 137—142. 58 I s to , 1 4 1— 1 62.

" P. Andelić, Studije, 226, 234.

•° H. Hadžibegić, Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaša, Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. VIII—IX, Sarajevo 1960, 65, 68, 85. O brojnom stanju stoke upor. P. KaTHh, Ciuonapciueo, 6—7. O porezu na sitnu stoku vidi A. S. Aličić, Listića pod turskom vlašću, 118—120.

" Vinograd-Konjepasica (Duboštica); mjesto Vranac (Vlasi); selo Jare (Mostar). — A. S. Aličić, Poimenični popis, 34, 254, 601.

» A. S. Aličić, Poimenični popis, 294, 302, 387, 389, 390.

132

Page 119: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Gajenje stoke uz naselja bitno je drugačije od planinskog stočarenja. Sela su imala svoje pašnjake što se vidi iz velikog broja podataka o desetini za ispašu*

3.

Pored seoskih pašnjaka, mora da su postojali u širem ataru i župski pašnjaci. Ne pominju se zabeli, omeđene površine, u stvari, vrsta ispaše vezana za naorednije stočarstvo. Razvoj stočarstva umnogome je zavisio od pravilnog korištenja pašnjaka, što je u našim zemljama bilo od davnine regulisano starim običajima

84.

Dok je ljeti stoka istjerivana na seoske pašnjake, u zimskoj ishrani sijeno pred-stavlja glavnu hranu. U Hercegovoj Zemlji uzimao se ponegdje i porez na sijeno

65.

Za ishranu stoke preko zime, zemljoradnici su morali obezbjeđivati sijeno, pa su zbog toga držali sjenokose, u stvari, livade korištene za pripremanje sijena, na što ukazuju nazivi više toponima

6'. Sijeno se prodavalo i na trgovima u gradskim

naseljima67

.

Iz srednjovjekovnih izvora saznaje se o jednom posebnom obliku stočarske privrede (pripaša), odnosno udruživanju između Dubrovčana i seljaka iz zaleđa za zajedničko podizanje stoke

68.

Dok dubrovački izvori u pogledu vrste stoke prvenstveno govore o konjima, govedima i sitnoj stoci, turski izvori pružaju obilne podatke iz kojih se vidi da je gajenje svinja bilo na zavidnoj visini i da su u unutrašnjosti Bosne, kao i u Her-cegovoj zemlji, svinje držali kako zemljoradnici tako i naseljeni vlasi

69. U popisu

iz 1477. godine porez na svinje upisan je kod većine sela (Tabelarni pregled II)70

. Na široko gajenje svinja upućuje i posebno zanimanje —■ svinjar, koje se sačuvalo i u nazivu pojedinih toponima. Pojava svinjara kao posebnog zanimanja govori da su se svinje iz većih sela svakodnevno tjerale na seosku utrinu, gdje su ostajale preko dana

71. Za gajenje svinja na slobodnoj ispaši vjerovatno su se koristile površine

sa hrastovim i bukovim šumama, čiji je žir u ranijoj prošlosti predstavljao glavnu hranu za svinje.

Pored domaće potrošnje, svinje su bile i predmet trgovine, jer su uzgajane u takvim količinama koje su prevazilazile potrebe domaćeg stanovništva. Pa ipak, pored svega ovoga u Dubrovačkom arhivu ima malo podataka o uvozu živih svinja,

6S Isto, 216, 244, 245, 262, 278, 283, 285, 294, 308, 319, 329, 333, 363, 368, 372, 375, 379, 384, 388, 416. i dalje na više mjesta.

" P. KaTHh, Ciuoiapcuteo, 76—111. Upor. K. jHpeneK, Htiuopuja Cp6a, II, Beorpa« 1952, 152—154. O zabelima vidi M. EjiarojeBHh, CpednoeeKoeuu 3a6eji, HCTOPHJCKH ^aconHC, XIV—XV, Beorpafl 1966, 1—17. Inače prema kanun-namama ispašom se smatra ono područje na kojem je uobičajeno da se stoka kreće i pase. — H. Hadžibegić, Porez na sitnu stoku, 95.

95 A. S. Aličić, LiUica pod turskom vlašću, 118—120; A. S. Aličić, Poimenični popis, 200—201.

6S Njive: Jakin Sjenokos (Duboštica); Sjenokos (Mostar) i (Dabar); Ravni Sjenokos (Soko); Livada Sjenokos (Nevesinje). — A. S. Aličić, Poimenični popis, 243, 251, 397, 441, 457. O sjeno-kosu upor. P. KaTHh, Ciuotapciueo, 91—94.

" P. KaTHh, Ciuonapculeo, 91—94. Kanuni i kanun-name, 17. 68 K. jHpeieK, Hciuopuja Cp6a, II, 155; P. KaTHh, CiHoHapciueo, 96—98; M. Ena-

rojeBHh, 3eMA,opadna, 263—265. *9 N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163; A. S. Aličić, Poimenični popis, na više

mjesta. 70 Na Kosovu je ušur od svinja iznosio oko 1/5 ukupne proizvodnje. — B. Xpa6aK, IJojbo-

upuepedua upou3eodna Kocoea, 56. 71 Šargun, sin svinjara; selo Svinjar (Nevesinje). — A. S. Aličić, Poimenični popis, 3, 523;

N. Filipović, Napomene o islamizaciji, 163—64. Upor. B. Xpa6aK, IIo/boupuepedHa upou3eod- na Kocoea, 54.

133

Page 120: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

slanine i svinjskog soljenog mesa iz šireg dubrovačkog zaleđa72

. To se može objasniti praksom da su se u Dubrovniku rijetko sklapali ugovori prilikom kupovine žive stoke, pa i svinja. Jedan dio viška fonda svinja odlazio je na prodaju i u bosanska gradska naselja. Na trgu u Fojnici prodavale su se svinje i svinjsko sušeno meso, a u Srebrenici svinje i svinjska mast

73.

Organizacija seoske privrede podrazumijevala je između ostalog i gajenje živine. Prema kaminu o rudniku Fojnici i njegovim pomoćnim rudnicima Deže-vici i Dusini iz 1489. godine, koji sadrži Kraljev zakon, na ovim trgovima se od prodaje jaja naplaćivala dažbina „bilo od građana bilo od (nekog) s vana". I na trgu u Srebrenici prodavala su se jaja. Ovo se govori o gajenju živine u našim kra-jevima'

4.

Bosanske rijeke su bile bogate ribom a o ribolovu u Drini sačuvani su izričiti podaci

75. U Hercegovoj zemlji ima više sela sa nazivom „ribari" ili „ribar"

7*.

Pored rječnog postojao je i jezerski ribolov. Ribolovu je bila poklanjana posebna pažnja jer se pominju vještački ribnjaci podizani naročito za gajenje ribe

77. Nije

nam poznato o kojoj se vrsti ribe radi. U svakom slučaju održavanje vještačkih ribnjaka ukazuje da je riba igrala znatnu ulogu u ishrani stanovništva i da je ribolov predstavljao jednu od grana privredne djelatnosti. Trošarina na ribu u Srebrenici (1488) svjedoči o dovozu i potrošnji ribe na ovome trgu

78.

I pčelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je veoma razvijeno. Predjeli bogati livadama, u dolinama zaklonjenim od velikih vjetrova, sa povoljnim klimatskim i ostalim uslovima, bili su pogodni za gajenje pčela. Med je zamjenjivao šećer i imao je široku potrošnju. Od voska su se pravile svijeće, glavno sredstvo rasvjete onoga vremena, naročito u kućama viših društvenih slojeva.

Već u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva, pri kraju XIII stoljeća pominje se izvoz voska iz Bosne. To je sirov vosak i čisti, fini vosak (cera cruda i cera colata). U XIV vijeku znatne količine voska odlaze preko Dubrovnika za Italiju. U prvoj polovini XV vijeka ova trgovina dostiže puni zamah, a po značaju dolazi odmah iza plemenitih metala. Tako je samo trgovačko društvo braće Kabu-žića u vremenu od 1426. do 1433. godine izvezlo iz Srbije i Bosne u Italiju oko 13 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30.000 dukata

79. Vosak se

72 Usamljen je slučaj da vlasi vojvode Radiča 1403. godine dovode u Dubrovn ik svinje, a kupuju so. — D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, 175. Dubrovčaninu koji je dolazio iz Bosne bila je, među ostalom robom, opljačkana i slanina. Lam. de foris 10, fol. 128', 5. I 1434.

73 K a n u n i i k a n u n - n a m e , 1 8 ; N . B e l d i c e a n u , L e s a c t e s d e s p r e m i e r s s u l t a n s , I I , 2 1 1 . 74 K a n u n i i k a n u n - n a m e , \ & ; N . Be l d i c e a n u , L e s a c t e s d e s p r e m i e r s s u l t a n s , I I , 2 1 2 . 75 O ribolovu u Drini govori se u defteru smederevskog sandžaka (1528 —1532). — P.

K a T H h , C u t o u a p c u i e o , 7 5 . 76 A . S . A l i č i ć , P o i m e n i č n i p o p i s , 2 5 , 2 0 7 , 2 0 8 , 2 1 0 , 2 3 2 , 2 5 2 , 4 1 5 . 77 Isto, 189, 191, 200, 244, 453, itd. 78 P. KaTHh, CuioHapciueo, 75; N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212. '" D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, 173—185. — flecaima

KoBaMeBHh-KoJHh, O U3S03y eocKa U3 cpednoejeKoeue Cpduje u Eocue upeKO JIy6posuuKa HcTopHJcKH Tiacornic, XVIII, Beorpafl 1971, 145.

134

Page 121: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

prodavao i u gradskim naseljima, naročito na trgovima gornjeg Podrinja (Foča, Goražde, Cernica, Ustikolina)

80.

Izgleda da je dobar dio ovoga izvoza poticao iz Hercegove zemlje. Naime, prema popisu iz 1477. godine u većini sela postojale su košnice, što znači da je pčelarstvo bilo razvijeno na najvećem dijelu ovoga prostora. Zanimljivo je napo-menuti da se ono nalazilo na gotovo istom stepenu razvoja kao i svinjogojstvo (Tabelarni pregled II)

81.

O naprednom pčelarstvu govori i činjenica da su se razvila i posebna zani-manja— pčelari (uljari)

82. Postoje i mjesta čija su imena izvedena iz riječi „pčela"

83.

Pčelarstvo je u srednjovjekovnoj Bosni nesumnjivo predstavljalo veoma značajnu granu domaće privrede.

U okviru seoskih i vlasteoskih imanja nalazili su se i razni privredni objekti, u prvom redu mlinovi. Pominju se i u domaćim izvorima

84. U poimeničnom po-

pisu iz 1477. godine zavedeni su mnogobrojni mlinovi na seoskim gazdinstvima (Tabelarni pregled II). Većina je radila cijelu, a samo neki od njih pola godine. U nekoliko navrata pominju se i dolapi, a u selu Jošanici (Soko), tri mlina dolapa. Na osnovu iznosa poreza može se zaključiti, da su bili manje vrijedni od mlinova na vodeni pogon

85.

U Hercegovoj zemlji, na seoskim imanjima, bilo je i zanatskih objekatay poput samokova, odnosno kovačnica na vodeni pogon

86. Još češće od samokova susreću

se stupe za stupanje sukna87

. U nekoliko navrata pominju se i valjalice, sprave na vodi za valjanje i stupanje sukna

88. U selu Stolac (Dabar) bilo ih je čak četiri

89.

Samokovi, a naročito mlinovi, susreću se i u kraljevoj zemlji99

.' Očigledno da se na seoskim gazdinstvima širom bosanske države obilno koristila snaga na vodeni pogon, gdje su god za to postojali prirodni uslovi.

Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija. Baveći se pored zanatstva i poljoprivrednom proizvodnjom, oni su podmirivali većinu potreba seoskog stanovništva u zanatskim izrađevinama. Najstariji poznati domaći ;zanatlija u Bosni,

80 Kamini i kanun-name, 17; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosanskoj državi, 121. Med se prodavao na trgu u Srebrenici. ■*— N. Beldiceanu, Les actes des. premiers sul- tans, II, 210—212.

81 Nasuprot tome, prema defteru za oblast Brankovića iz 1455. godine, na Kosovu je desetina od košnica bila znatno rjeđa od ušura na svinje. B. XpaoaK, IJojboupuepedHa upoiueodna Ko- coea, 59. ' ' ' /

82 U na hi j i B la ga j s r e ć e s e Mi l i š a , s i n pč e l a r a . — A . S. A l i č i ć , P oi m e ni č ni p o pi s , 1 3 3. P o s e l ima s e pomi nju ul j a r i . — H. O Hjm n oB H h, I Ioi Ae d u a O C M O H C K U <f ie y daj i u 3a M, 1 3 8. Ul j a r u P r i j e p o l j u . — A . S . A l i č i ć , P o i m e n i č n i p o p i s , 1 6 2 , 1 6 3 .

83 S e la : Pč e l i c a ( R u d i ne ; D o n ja Ra ma ) . — A. S. Al i č i ć , Po i m e n i č n i p o p i s , 9 9 , 2 5 0 . 84 F. Miklosich, Mon. Serbica, 494, itd. 86 A . S . Al i č i ć , P o i m e n i č n i p o p i s , 3 6 6 . K o d i s t o g s e l a z a v e d e n j e p or e z z a č e t i r i ml i n a u

iznosu od 95 akči, a za tri mlina dolapa — 15akči. Isto, 366. . 88 A. S. Aličić, Poimenični popis, 2, 6. U selu Kržava, rudniku željeza, pominje se čak

deset samokova. — Isto, 8. . : 87 I s t o , 1 6 3 , 1 6 4 , 2 5 5 , 3 0 0 , 3 0 3 , 3 6 6 , 3 9 9 , 4 0 5 , 4 1 9 , 5 1 8 , 5 3 0 , 5 3 1 . • 88 Oblast Brankovića, Opširni katastarski popis iz 1455. godine, '360. 89 A. S. Aličić, Poimenični popis, 189. Mlin valjalica; mlin stupa. — Isto, 201, 509. 90 N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 406. ,

135

Page 122: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

kao i na ostalom slovenskom području je kovač, u stvari, zanatlija u najširem smislu. U domaćim izvorima, i to na natpisima sa stećaka, pod pojmom kovač podrazumijeva se i obrađivač kamena, u stvari, klesar. Inače, obično označava čovjeka koji kuje gvožđe

91.

Kovanje gvožđa se vrlo rano razvilo u okviru seoskih gazdinstava, tim prije što je srednjovjekovna Bosna bila bogata nalazima gvozdene rude. Turci su medu seoskim stanovništvom zatekli mnogobrojne kovače. Isto tako, imena mnogih sela, izvedena od naziva kovač, govore o raširenosti ovoga zanata na čitavom prostoru bosanske države: Kovačevac, Kovačevci, Kovačevo Polje, Kovačevo Selo, Kovači (na više strana), Kovačići (veoma mnogo). Rani turski izvori potvrđuju da su po-neka od pomenutih sela dobila svoj naziv još prije njihovog dolaska

98.

Kovači su se svuda, pa i u srednjovjekovnoj Bosni, bavili kovanjem oružja,

te su izrađivali razne noževe, vrhove strela, kopalja itd. Iz Bosne potiče najveći

broj dosada nađenog srednjovjekovnog oružja, koje se često pominje u pisanim,

posebno dubrovačkim, izvorima. Uz pisane izvore, prikazi oružja na stećcima, kao

i likovne predstave istog na pečatima i novcu, omogućuju bolje poznavanje bosan-

skog oružja iz XIV i XV vijeka od oružja ostalih balkanskih drževa onog vremena.

U Bosni je postojala lokalna proizvodnja određenih tipova oružja, izrađenog

na bosanski način. Već od 1355. godine poznata je posebna varijanta bosanskog

štita, a docnije (1419) pominje se i bosanski mač93

. Štitarski zanat ostavio je traga u

prezimenima, kao i u nazivima mnogih sela. Isti slučaj je sa lukarima i tularima94

.

Tako je vremenom došlo do dijeljenja oružara na razne struke, i to štitare, lukare

i mačare, čime je unaprijeđena izrada svih vrsta lakog oružja. Ovo oružje bilo je

potrebno stanovništvu svih društvenih slojeva za odbranu u svakodnevnom životu,

te se time može objasniti procvat pomenutih oružarskih zanata. Čak se u ranim,

turskim izvorima navode domaće zanatlije koji izrađuju komplikovanije oružje,,

kao što su samostreli i puške95

.

Još i prije uspona gradskih naselja, u pisanim izvorima pominju se srebrni

pojasevi izrađeni na bosanski način, koji su proizvod seoskih zlatara. Na natpisu

stećka iz sela Mršića kod Vlasenice, zapisano je da tu leži „Divac, zlatar". Bilo je

11 JJecaHKa KoBaneBHh, IJpUAOt upoynaeaivy 3aHauiauea y cpednoejeKomoj EOCHU, FO- flpviiiTBa HcropHtiapa BHX, CapajeBo 1959, 280—282.

98 fl. KoBaMeBHh, npujioi upoyua8any saHauiciuea, 281; V. Mikolji, Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni, Zenica 1969, 45. Upor. fl. KoBaieBHh-KojHh, rpadcna Hacejba cped-tboejeKoeue 6ocaucKe dpoicaee, 208—209; N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 68, isti, Iloijied na ocnamKU $eydajiu3aju, 138. A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta. Upor. N. Filipović—R. Gašparević, Mistorijsko-geografski rječnik.

•3 JI. KoBa^eBHh, IIpuAoi UpoyHaeany zaMauicmea, 282; fl. KoBaieBHh-KoJHh, Fpad-cKa uace/ba cpednoejeKoene čocaucKe dpMcaee, 208—212.

84 U defteru iz 1477. godine pominju se sela: Štitovo, Štitarica, Štitari. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 67, 222, 304. Lukar Potok; isto, 22, 355, 534. — I u ostalim ranim turskim defte-rima pominju se često sela izvedena od riječi štit: Štit (Dubrovnik), Štitarevo (Hrtar), Štit (Sara -jevo), Štitar (Brod, Sarajevo). Upor. N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik. Neka od ovih sela kao Štitarevo kod Višegrada i danas postoje. Radašin, sin štitara. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 429.

"6 N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 68; A. S. Aličić, Poimenični popis, 599.

136

Page 123: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

i sela sa nazivom Zlatari (kod Višegrada i u nahiji Duboštici) i Zlatar (u nahiji Duboštici i nahiji Samobor)

94.

Bogati arheološki nalazi raznih dijelova lonaca i ostalog posuđa, u ruševinama srednjovjekovnih gradova, svjedoče o domaćoj proizvodnji i radu domaćih grnčara. Sela Grnčarevo (u blizini Trebinja) i Grnčar (kod Gacka i u Uskoplju) sačuvala su u svome imenu uspomenu na ovaj prastari zanat, kao i na proces odvajanja zanatstva od zemljoradnje

97.

U okviru seoskih gazdinstava prela se vuna i proizvodila gruba vunena sukna, u dubrovačkim izvorima nazvana sklavine i rasa. Ovim se označavala ne samo tka-nina od koje se pravi odijelo već i samo odijelo. Izvozile su se u Dubrovnik i dalje u talijanske gradove

98. S obzirom na razvijeno stočarstvo Bosna je imala dosta vune,

istina slabijeg kvaliteta99

. Kako je ranije rečeno, na seoskim imanjima bilo je stupa za stupanje sukna i valjalica, to jest sprava na vodi za valjanje i stupanje sukna. Već 1455. godine u izvorima se pominje prezime Stuparić, izvedeno od riječi stupar

100.

Iako dosta rijetko, pominju se i razne zanatlije koje su zadovoljavale potrebe seoskog stanovništva u odjevanju, kao što su krojači, kožuhari i klobučari. Čak se javljaju i sela sa nazivom Klobučarići, Klobučar i Kožarevo

101. U nahiji Višegrad

zabilježeno je naselje Šuster (1489), obućar na njemačkom, ime nastalo pod uti-cajem njemačkih rudara Sasa, koje se inače često sreće u gradskim, naročito rudar-skim naseljima

102. Izgleda da je bio raširen sedlarski zanat. Prezime Sedlarić se

javlja u srednjovjekovnim izvorima. Turci su zatekli brojne sedlare i sela sa nazivom Sedlari

103.

Pored pomenutih sela sa nazivima izvedenim od pojedinih zanata, za druga se opet u ranim turskim izvorima izričito navodi, da su nastanjena zidarima, dun-

•* R. KoBa^cBHh, IlpuAoi upoy<tasaHiy 3anatucuiea, 282. Upor. i R. KoBaieBHh-KoJHfc, rpadcKa Hacejba cpednoejeKoeue 6ocaucue dpoicaee, 212—213; 306—313. Verena Han, Laculture materielle đes Balkans au Moyen Age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik, Balca-nica, III, Beograd 1972, 162—163, 191. Seoski zlatari se pominju u Samoboru, Popovu i Sokolu. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 488, 545; N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geo-grafski rječnik.

" P. Andelić, Bobovac i Kraljeva Smješka, 111—113; 181—186. Lam. de foris 2, fol. 139, 16. I 1412; ib. 4, fol. 137', 24. I 1420; ib. 14, fol. 192, 11. IV 1441. Rani turski izvori takođe pominju ovo selo. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 523; N. Filipović, Vlasi (I), 189, 191, 195. Grnčar u Uskoplju. — N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik.

98 H v m a H K a J J u H H h - K H e H c e B H h , T m u r n e y u p u e p e d u c p e d n o e e K o e u o i J i y 6 p o s H U K a , H o - ce6Ha H3fla«>a CAHy, Kit. DXL, Beorpa« 1982, 11.

99 Zbog prilično slabog kvaliteta u Dubrovniku je bilo zabranjeno miješati bosansku sa katalonskom i drugom vunom bolje vrste. — JX. KoBaHeBiih, Tlpujioi upoynaeaivy 3aHaiuciuea 2 8 0 ; J X . K o B a ^ e B H h - K o J H h , F p a d c K a n a c e / b a y c p e d n o s j e K o m o j 6 o c a u c K o j d p o K a e u , 3 1 2 .

100 Prezime Stuparić pominje se u Fojnici. — Test. Not. 15, fol. 149—150', 6. VII 1455; ib. 17, fol. 130—131', 8. IV 1461. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, sv. 70, Zagreb 1858, 817, 818. Upor. nap. 87, 88. Danas ima više sela sa nazivom Stupari, i to kod Mrkonjić - -Grada, Vlasenice, Tuzle i Kladnja.

101 Vukija, sin kožuhara; Vukač, klobučar; Vukić, krojač. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 165, 409, 585, 608 (selo Klobučarići); N. Filipović —R. Gašparević, Historijsko-geo grafski rječnik.

108 N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik. Upor. gl. V (3) nap. 3. 103 Rajko Sedlarić, sin sedlara iz Drijeva bio je svjedok u jednoj tužbi. Lam. de foris 5,

fol. 166—179, 7. V 1433. A. S. Aličić, Poimenični popis, 23, 169, 391, 489, 504, 509; N. Fili-pović, Vlasi, I, 199. Od ostalih zanatlija pominje se neki Radosav, sin svečara. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 268. Upor. gl. IV (3), nap. 26.

137

Page 124: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

derima, kovačima, stolarima, zemberendžijama, puškarima i željezarima104

. Ovi podaci u isto vrijeme ukazuju na rasprostranjenost navedenih zanata.

Tako se s vremenom razvijalo zanatstvo na bosanskom selu, te se može kon-statovati preko dvadeset vrsta zanata, a bilo ih je vjerovatno još i više. Pa ipak, zanatlije su predstavljale relativno mali dio ukupnog seljačkog stanovništva

105.

Razna pitanja u vezi sa radom seoskih zanatlija ostaju otvorena. Sigurno je samo da seoska naselja u kojima ima zanatlija i koja čak nose ime određenog zanata, nisu nikakva neagrama naselja

109. Zanatlije su se takođe bavile zemljoradnjom, s

tim što su njihove obaveze i društveni položaj bili vjerovatno povoljniji od ostalog zemljoradničkog stanovništva. Vremenom je započeo proces njihovog povlačenja u rudarska i trgovačka mjesta

107.

Pored zanatlija, na bosanskom selu je bilo još već ranije pomenutih zanimanja, poput pčelara, svirača, ribara, vinara i drugih

108.

Na osnovu svega izloženog, a najviše iz ranih turskih izvora, dobija se uvid u privredu sela, posebno na prostoru Hercegove zemlje. Zemljoradničko stanovni-štvo je gajilo raznolike poljoprivredne kulture ovisno od klimatskih uslova, i to žitarice (pšenica, ječam, zob, proso, krupnik i raž), leguminoze (bob, grah, naročito crni), povrće (luk, crni i bijeli, kupus, repa), industrijske biljke (lan), voće (orah, trešnje, kruške i jabuke), vinovu lozu, kako u oblastima sa primorskom, tako i sa kontinentalnom klimom.

Stočarstvo je predstavljalo prateću privrednu granu. Pored sitne stoke (ovce i koze), naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo i pčelarstvo. Rijeke su korištene za ribolov, a bilo je i ribnjaka; na rijekama su podizani mlinovi. Od ostalih privrednih objekata pominju se samokovi i stupe. Seoska privreda obuhvatala je i djelatnost zanatlija raznih struka sa preko 20 vrsta zanata.

Dakle, privreda bosanskog sela obuhvatala je gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva. Tako je imala odlike autarhične privrede, karakteristične za feudalno društvo.

3. Vlasi

Već je ranije ukazano na nagli porast vlaškog stanovništva tokom XIV vijeka. Naročito od sredine XIV vijeka, iz godine u godinu ima sve više podataka o vlasima iz dubrovačkog bližeg ili daljeg zaleđa koji sklapaju ugovore o prevozu robe. Isto

104 A. S. Aličić, Poimenični popis, 559—601. Upor. i N. Filipović, Osvrt na položaj bo-sanskog s eljašt va, 68.

106 Iz ranih turskih izvora se vidi da je u većim selima bilo više zanatlija, i to raznih struka. U defteru iz 1468/9. godine data je lista musellema koji kao zanatlije služe u sultanovim tvrđa vama. Njihovu većinu čine zanatlije sa sela, tako da od ukupno 144 zanatlije njih 129 je sa sela. — N. Filipović, Osvrt na pitanje islamizacije, 406.; isti, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 68, 69. O odnosu zanatlija prema ukupnoj seljačkoj masi upor. B. Hrabak, Seoske zanatlije na Kosovu i susednim oblastima sredinom XV stoleća, Glasnik Muzeja Kosova, XI (1971—72), Priština 1972, 146.

10< C. "RiipKOBiih, JJouyHe u oojaiunena; C. HoBaKOBHh, Ce/io, Eeorpafl 1965, 223. 107 Upor. gl. VII, nap. 13, 14. 108 Tužba protiv Milivoja, ribara, čovjeka Radoslava Pavlovića. Lam. de foris 8, fol. 257',

27. IX 1429. O ribarima i pčelarima na bosanskom selu upor. nap. 76, 82. Radosav, sin mlinara; Vukmio, svirač. — A. S. Aličić, Poimenični popis 4, 579.

138

Page 125: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

tako uzimaju stoku na čuvanje ili se bave pojedinačnim prodajama stočnih pro-izvoda. Takođe su vrlo česte tužbe protiv vlaha koji su napravili neki prekršaj, opljačkali, ozlijedili ili prevarili nekog Dubrovčanina. Uz imena tuženih, navode se i imena vlaha svjedoka, i to često u znatnom broju.

Gotovo u svim slučajevima, pored imena vlaha sa današnjeg hercegovačkog prostora, naznačeno je kome katunu pripadaju. Katun označava privrednu i druš-tvenu zajednicu ljudi koji su međusobno povezani srodstvom i određenom unu-trašnjom organizacijom

1. Imena katuna izvedena su gotovo redovno od ličnog imena

i prezimena njihovog starješine. Ponekad je ispušteno ime ili rjeđe prezime da se ono drugom prilikom u potpunosti naznači.

Pošto su poznati nazivi katuna, moguće je pratiti njihov razvoj i utvrditi da se pojedini od njih javljaju gotovo stalno kroz duži vremenski period.

Poredani hronološkim redom kako se prvi put javljaju, to bi bili slijedeći katuni: Drobnjaci — 1354 (1285?), Predojević — 1356, Mirilović — 1366, Zlo-kruha — 1366, Žur (Žurovići) — 1367, Ugarci — 1368, Vlahovići — 1368, Tomić — 1369, Vragović — 1376, Plijeske — 1377, Prijeraci — 1377, Kresojević — 1379, Perutinić — 1386, Kutlović — 1393, Maleševci — 1397

2. Treba imati u vidu da

su neki od ovih katuna bili ranije na teritoriji srpske države, koja je sada ušla u sastav Bosne.

Katuni su imali svoju sopstvenu organizaciju. Na čelu katuna nalazi se katunar — lokalni katunski starješina. Starješinstvo pripada članovima jedne porodice koja je dala i ime samom katunu. Kada katun nosi puni naziv, to je ime živog starješine koji je došao na ovaj položaj po pravu nasljeđa. U februaru 1382. godine pominje se Vukoslav Plešić, knez svih vlaha kralja Raške i Bosne. On je bio knez, ne nad jednim već nad svim katunima vlaha sa područja bosanskog kralja. U isto vrijeme knez je bio predstavnik državne vlasti i posrednik između katuna i države

3.

Katuni sa odlikama kontinuiranog javljanja i nasljednog starješinstva imali su u davnoj prošlosti svoga pretka koji je bio osnivač katuna. To se prvenstveno odnosi na velike i značajne katune, kao što su, npr., bili Burmazi, Drobnjaci, Vla-hovići, Plijeske, Maleševci i drugi. Već je pomenuto da se rodonačelnik Burmaza pominje već 1297. godine. Izgleda da se porijeklo Drobnjaka treba pomjeriti još više unazad, čak u kraj XIII vijeka. Ovakvih primjera ima još i više.

Od sredine XIV vijeka dolazi do kretanja unutar pojedinih katuna i njihovog grananja, te se iz starih katuna počinju postepeno da izdvajaju novi. Tako se ovim grananjem izvjesni katuni sa naslijednim starješinstvom i kontinuitetom javljanja pretvaraju u skup katuna. Nije moguće ustanoviti da li su se hercegovački katuni širili i pripajanjem drugih katuna. Sigurno je samo da su se pored bočnih ogranaka porodice i pojedine strane osobe koje nisu bile u srodstvu sa vladajućom porodicom, na razne načine i iz različitih motiva uključivale u širu rodbinsku zajednicu

4.

1 O srednjovjekovnom katunu održan je 24. i 25. novembra 1961. godine u Sarajevu poseban simpozijum. — M. <&HJiHnoBHh, Kaiuyn y naiuoj ucuiopuoipcufiuju, CHMno3HJyM o cpefln.0- BJeKOBHOM KaTyHy, oflp>KaH 24. H 25. H0BeM6pa 1961. IToce6Ha H3flaita Hay*iHor #pyiiiTBa EHX, II, Capajeso 1963, 9—14; isti, CuipyKiuypa u opiami3aifuja cped»,oeeKoeHux Ka\uyna, CHMn03HjyM o cpeAtfeOBJeKOBHOM KaTyHy, oapjKaH 24. H 25. H0Bei«6pa 1961, IIoce6Ha H3flaH>a HaynHor apyiiiTBa BHX, CapajeBO 1963, 45—112.

2 K. KoBa^eBHh, CpednoejeKosHu KauiyH, 123—125. 3 Isto, 133—134. 4 Isto, 128—130.

139

Page 126: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Ovaj proces umnožavanja katuna i porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine, započet u drugoj polovini XIV vijeka, nastavlja se inten-zivno i u prvoj polovini XV vijeka. Tako pojedini katuni izrastaju sve više u skup katuna, odnosno vlaških grupa.

Istovremeno, stari i ovaj novi sloj katuna pokazuju nove odlike. Naime, dok je za nekog vlaha tokom XIV vijeka gotovo uvijek samo naznačeno iz kojeg katuna potiče, sada se pored katuna stavlja i geografski pojam uz koji je katun vezan. Tako teritorijalizacija vlaha, započeta još znatno ranije, od dvadesetih godina XV vijeka postaje još određenija i uzima sve više maha. Postepeno počinje da se gubi naziv katun za već postojeće i poznate vlaške katune

5. U stvari, radi se o prelasku na

djelimičnu ili punu sesilnost, o vezivanju katuna za stalno naseljena sela koja pri-padaju njima i sa kojima katuni čine jednu teritoriju*.

Danas nije moguće utvrditi geografski položaj svih vlaških katuna iz srednjeg vijeka

7. Identifikacija katuna je težak posao, jer su se mnogi stari topografski na-

zivi vremenom izmjenili i nestali na terenu. Pored toga, vlaške grupe su se često selile, te upravo ovo kretanje otežava njihovu bližu lokaciju

8. O ovom pitanju sazna-

jemo mnogo iz ranih turskih deftera. Oni čak pružaju podatke o broju vlaških kuća što nije bio slučaj kod dubrovačkih izvora. U samoj kraljevoj zemlji, prema popisu bosanskog sandžaka iz 1468/9. godine, vlasi se ne javljaju u kompaktnim masama, kao što je to slučaj u zemlji Kovačevića i Pavlovića, već su izmiješani sa župskim stanovništvom. Zabilježene su grupacije vlaha u nahiji Neretvi, oko Sarajeva, u nahiji Bobovcu i nahiji Dubrovnik. A u oblasti Pavlovića nalazilo se 448 vlaških kuća i 130 neoženjenih

9.

Na prostoru današnje Hercegovine nalazila se ogromna grupacija vlaha koja je brojila 4616 kuća i 998 neoženjenih

10. U novom popisu iz 1477. godine broj

vlaških kuća je naglo skočio na blizu 7000 kuća, što se objašnjava činjenicom da je u međuvremenu došlo do proširenja i učvršćivanja osmanske vlasti u Hercegovini pa i do priključivanja novih vlaških skupina

11.

Na osnovu podataka o broju katuna i kuća za svaku vlašku skupinu, može se odrediti njihova jačina. Najveća katunska grupacija u Hercegovoj zemlji nalazila se na istoku, u predjelu Rudina, a na zapadu, druga po veličini skupina vlaha,

6 JI. KoBaijeBHh, CpednosjeKoenu Kautyn, 130, 133. Ima gledišta da se proces teritorizacije srednjovjekovnih vlaha odvijao i bez klasičnog prelaska sa stočarstva na zem ljoradnju i da su se neki vlasi naseljavali na teritoriji gdje su vršili vojnu službu. O sesilnosti grupa albanskog i vlaškog porijekla već od kraja XIII vijeka upor. Ti. IleTpoBHfc, Maiuapyie, 113, 127.

• O procesu teritorizacije mnogo se pisalo: B. "BvptjeB, Tepuiuopioatfuja naiuyHCKe opia- HU3aifuje do Kpaja XV eena, CnMno3HJyM o cpefl&OBJeKOBHOM KaTVHV, o«p>KaH 24. H 25. HO- BeiviSpa 1961, IIoceSHa H3AaH>a HaviHor flpvniTBa EHX, II, CapajeBO 1963, 162, 163; upor. nap. 5j21.

7 J. TpH(J>yH0CKH, FeoipcuficKe KapanuiepuciuuKe cpedn>oejeKoeHux ejiauiKux KaiuyHa, 27, 28. Na mjestima stočarskih staništa vlaha Mirilovića i Pilatovce postoje dva istoimena sela, zapadno od Bileće, C. HoBaKOBHh, Cejio, 192.

8 "B. ITeTpoBHh, Maiuapyie, 110—113. * N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 67; isti, Vlasi, I, 133. 10 N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 67, 68; isti, Vlasi, I, 132—134. 11 Prema N. Filipoviću, broj vlaških kuća iznosio je 6.877 kuća, 754 neoženjena i jedna

udovica. Osim manjeg dijela, ovim nisu obuhvaćeni vlasi Popova i Trebinja: N. Filipović, Vlasi, I, 159—160. Iznosi koji se dobiju na osnovu deftera iz 1477. godine donekle odstupaju od gore navedenih podataka. — A. S. Alićić, Poimenični popis, 26—161.

140

Page 127: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Donji Vlasi. Prema poslovnoj knjizi Dživana Pripčinovića iz sedamdesetih godina XV vijeka, sastojali su se od više vlaških grupa (Burmazi, Vlahovići, Bančići, Goduni, Primilovići, Nenkovci, Mirilovići, Horojevići, Predojevići, Pocrnje, Boluni i Hra-breni). Bile su smještene u ljubinskom, stolačkom i bilećkom kraju. Tamo su se naselili prije dolaska Turaka, ali se ranije nigdje ne sreću pod zajedničkim imenom Donji Vlasi

12.

Iza ove skupine slijede vlasi Banjani, Drobljaci, vlasi u nahiji Mileševo, Mo-staru, Humu, Krički i vlasi Heraka Vraneša, zatim vlasi čije skupine broje ispod 200 kuća (nahija Kukanj, zatim vlasi Zupci, Mataruge, Riđani itd.)

13. Iz rasporeda

katuna se vidi da su vlasi uglavnom grupisani na jugu i jugoistoku Hercegove zemlje.

Sada se i vlasi u zapadnoj Bosni počinju javljati u pisanim izvorima, i to prvo u vezi sa toponimima. Tako kralj Tomaš daruje braći Jurčinićima selo Vlasine Donje i Gornje, u blizini Jajca

14. Ime planine Vlašić kod Travnika dovodi se takođe

u vezu sa vlasima i njihovim staništima.

Tako je na cijeloj teritoriji bosanske države bilo manjih ili većih grupa vlaha stočara, s tim da su najbrojniji i najviše poznati vlasi na prostoru današnje Herce-govine. Zbog toga je razumljivo što se već u domaćim izvorima govori o „vlasima" kao posebnoj društvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od „srba" zemljoradnika. U povelji kojom Juraj, sin Hrvojevog brata Vojslava, daruje humskoj vlasteli gradove oko ušća Neretve, pominju se srbi i vlasi kao po-sebne kategorije stanovništva

15.

Ova podjela ima svoje korijene još iz vremena kada su ovi krajevi, odnosno Humska zemlja, pripadali srpskoj državi. U ovoj, većina seljačkog stanovništva bila je zemljoradnička, pa se tako često u manastirskim poveljama ili u Dušanovom zakoniku zemljoradnici nazivaju „srbima", a stočari „vlasima". U Dubrovniku su pravili razliku, između dvije kategorije stanovništva iz njihovog zaleđa nazivajući jedne Vlasima, a, druge Slovenima ili znatno rjeđe Bošnjanima

18.

Ovu podjelu prihvatili su i turski izvori. U popisu iz 1477. godine javljaju se izrazi „srpske zemlje" i „Staništa Srba" za razliku od zemalja koje su u posjedu vlaha

17. Još se u XVII vijeku u Hercegovini, zemlje zemljoradnika za razliku od

vlaških, stočarskih staništa nazivaju „srpskim zemljama"18

. 12 N. Filipović, Vlasi, I, 156—158; B. Xpa6aK, O xepiieioaauKUM SAOIUKUM KaulyHUMa

upeAta uocnomoj KHM3U dy6poetaHUHa Ifueaua IIpuuHUHoeuha, F3M, XI, CapajeBO 1956, 29—38; A. S. Aličić Poimenični popis, VII.

13 N. Filipović, Vlasi, I, 158, 159; "B. IleTpoBHii, Maiuapyie, 110, 113; B. T>yp^eB, Hoeu itodaifu o najciUapujoj ucuiopuju 6pdci<ux uAeMena, HCTOPHJCKH 3anncH, ro/j. XIII, KB,. XVII, CB., 1, THTorpaA 1960, 3—20; B. TiyprjeB—JlajviHja XaijHOCMaHOBKh, IJodaifu o JJpo6- naifuMa y dec/juiepy 3a xeptfeioeauKU can^an U3 1477. ioduue, HCTOPHJCKH 3anHCH, KH>. XXIX, CB. 1—2, THTorpa« 1972, 150—159; O. BnarojeBHh, Iluea, Beorpafl 1971, 609—611; J. <£>. Tpn- 4>yHOCKH, reoipaficKe KapaKiuepuciuuKe cpedn,oeeKomux enauiKux KaiuyHa, 27—31; A. S. Aličić, Poimenični popis, 26—161.

11 P. Kajer i V. Vuletić-Vukasović, Listine Stefana Tomaša, GZM, XVII, 1905, 254. 16 F. Miklosich, Mon. Serbica, 377, 12. VIII 1434. 1S U dubrovačkoj gradi se veoma često javljaju termini Vlasi i Sloveni. O značenju ovih

pojmova upor. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku, Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, Diskusija: 152, 168 itd." Vlashi et Bosgnani". — J. Ta«Hh, FlucMa u yuyiucuiea, dyčpoeaHKe peuy6jiuKe, I, CKA, Beorpafl 1935, 331. Upor. nap. 17.

17 N. Filipović, Islamizacija Vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku, Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku", Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, 141; A. S. Aličić, Po imenični popis, 602, 605. Upor. nap. 33.

18 N. Filipović, Vlasi, I, 161, 163; Kamini i kanun-name, 150.

141

Page 128: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Vlaške mase naseljene u planinskim krajevima današnje Hercegovine živjele su stočarskim životom, organizovane u svoje katune. Teškoće u pogledu zimskih ispaša nastale su 1399. godine kada su Dubrovčani kupili od bosanskog kralja Slansko primorje. Naime, Dubrovčani nisu više dozvoljavali da pomenuto Pri-morje služi susjednim vlasima kao zimovište. Isto tako bilo je zabranjeno dalje primanje vlaha i u Konavlima kada su oni takođe pripojeni Dubrovniku (1419, 1426). Sačuvani su mnogi dubrovački podaci koji govore o procesima i sukobima sa vlasima koji se i pored svih zabrana spuštaju na zimovanje u dubrovačko zaleđe

19.

I u prvoj polovini XV vijeka stočarstvo je i nadalje bilo jedan od osnovnih oblika privređivanja vlaha. Vlasi koji su još sredinom XV vijeka ostali pravi stočari, u defteru iz 1477. godine popisani su u džemate, odnosno katune. Uvijek je označe-no na kojim mjestima u planini se nalaze njihovi ljetni stanovi (staništa) i gdje su im u dolovima stalni zimski stanovi. Ovakva organizacija zimskih i ljetnih stanova uka-zuje na način organizacije njihove stočarske privrede

20.

Još prije dolaska Turaka, kako to pokazuju dubrovački izvori, na prostoru Hercegove zemlje započeo je proces teritorijalizacije vlaha. Iako nešto otežan činje-nicom da se ovdje vlasi javljaju u kompaktnim masama, vremenom je sve više na-predovao kao što se vidi iz deftera za 1477. godinu

21. Katuni plave župe i sve se

više šire po zemljoradničkim krajevima. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog prelaska na zemljoradnju, naročito u plodnim krajevima, kao i u krajevima opustošenim unutrašnjim i spoljnim ratovima. To je ujedno dovelo do jačeg povezivanja zemljoradnje sa stočarstvom. Takođe činjenica da vlasi počinju gajiti svinje ukazuje da su prešli na nov način stočarskog privređi-vanja, karakterističan za sjedilačko stanovništvo.

Vlasi su veoma rano počeli da donose u Dubrovnik svoje prerađevine od vune_ U izvorima se označavaju sa terminom „sclavina", što pored pokrivača u isto vri-jeme znači i grubu tkaninu. Podaci o njima vremenom se javljaju sve češće, naro-čito u prvoj polovini XV vijeka, s tim što se sada ponekad izričito naglašava da su vlaški proizvod (sclavina vlascha). Vlasi su ove vunene tkanine izrađivali ne samo za sebe već i za potrebe Dubrovčana i stanovnika dubrovačke teritorije. S obzirom na njihovo iskustvo u proizvodnji vunenih tkanina, Dubrovčani su im rado davali vunu da prave za njih „sclavine". Tako su ove vunene prerađevine, inače veoma karakteristične za domaću radinost vlaha, bile veoma tražene i u srednjovjekovnom Dubrovniku

22.

19 J. <J>. TpH(J>yHOCKH, TeoipcuficKe KapaKiuepuctuUKe cpedjioeeKO8HUX e/iauiKtix Kauiyna, 34, 36.

20 B. Đurđev, Značaj podataka o vlasima u popisu Krajiha Isa-bega Ishakovića iz 1455. godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, XV, Sarajevo 1966, 68, 70; isti, Hoeu uodauu o uaj- culapujoj uciuopuju 6pdcKux ujieMena, 4; H. Hadžibegić, Porez na sitnu stoku, 95; A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta.

21 N. Filipović Vlasi, I, 135, 138, 139, 169; H. <I>HJiHnoBHh, Iloineb na oc/tancm <p~eyda/iu3aju, 18; B. Đurđev, Značaj podataka o vlasima, 71. Upor. nap. 5, 6. A. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta.

22 V. Han, La culture materielle des Balkans, 188—192. Upor. i T>ypf)uu,a Ileuipoeuh, KocMau, My3ej nptiMeifeeHe VAICTHOCTH, 36opHHK, 16—17, Beorpa« 1972—73, 79—88; ista, CpednoseKosHU eyueHU uoKpueaiu, CMMno3HJyM „CeocKH flaHH CpeTeHa ByKocaBji>eBHha, III, ITpHJenojbe 1976, 359—365; ista, IIyciuy ipadoeuMa Ha JadpaHyy cpedneM eexy, 36opHHK <t>njro- 3ocj>cKor 4>aKyjrreTa, IX-1, Beorpafl 1979, 165—182; JX. flHrah-KHeweBHfc TKanune, 11—13; ista, Učešće Vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku, Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku", Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, 85 —87. Upor. gl. VII (2), nap. 13.

142

Page 129: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Pored „sclavine" u izvorima se pominju i vunene torbe neophodne u svako-dnevnom životu vlaškog stanovništva koje je bilo neprestano u pokretu. Poznato je da su i Dubrovčani upotrebljavali vlaške torbe. Jednom prilikom se pominje i vlaški pojas

23. Vjerovatno da je bilo još predmeta koje su vlasi izrađivali u okviru

domaće radinosti, ali kako za njih u Dubrovniku nije bilo većeg interesovanja, to o njima nije ostalo mnogo pisanog traga

24.

Vlasi su se takođe bavili i zanatstvom. Krajem XIV vijeka pominju se vlaške naušnice izrađene od srebra (cerceli argenti Vlachorum). One su bile tako poznate da su čak i dubrovački zlatari pravili naušnice ,,ad usum Vlachorum"

25. Pored

zlatarstva, vlasi su se bavili i nizom drugih zanata koji su neophodni za zadovolja-vanje svakodnevnih potreba. Pouzdano se zna da je među njima bilo kovača, bačvara, mesara, sedlara i klobučara, a pominju se češljari i češljarice

26.

Vlasi su se i nadalje bavili već ranije pomenutim zanimanjima poput vojne službe i službe čuvara puteva. Vremenom raste njihova uloga u prenošenju robe na konjima. U stvari, najveći broj ugovora Dubrovčana sa vlasima o transportu robe potiče iz prvih decenija XV vijeka

27.

Nagli uspon kontinentalne trgovine i trgovačkog prometa tokom prve polo-vine XV vijeka dao je novi podsticaj trgovačkoj aktivnosti vlaha. Dok su ranije predmeti vlaške trgovine bili isključivo vuna, stoka i stočarski proizvodi, od kraja XIV vijeka u Dubrovnik se počinju donositi na prodaju proizvodi zlatarstva (nauš-nice izrađene ,,ad modum vlachorum") i, kao što je već ranije rečeno, razne pre-rađevine od vune

28. Vremenom je porasla kupovna moć vlaškog stanovništva, te

pored soli sada kupuju tkanine i njima dalje trguju. Isto tako treba imati u vidu da su vlasi, lako pokretni na svojim konjima, presretali i pljačkali karavane, te su tako dolazili do plemenitih metala, tkanina i ostale robe koja je bila predmet njihove trgovine.

Stalni kontakti sa trgovcima, pokretljivost i uvid u potrebe raznih tržišta, stvarali su povoljne uslove za njihovu trgovačku djelatnost. Sigurno je da su ponos-nici bili prvi među vlasima koji su se počeli baviti trgovinom.

Vlasi su odavnine održavali neke oblike trgovinske razmjene sa Dubrovni-kom, ali se tek u drugoj polovini XIV vijeka javljaju podaci o njihovom sve jačem uključivanju u trgovinu. Naročito od sedamdesetih i osamdesetih godina XIV vijeka sve su češća zaduženja vlaha kod dubrovačkih trgovaca i to na znatne iznose. Na-laze se i podaci o raznim oblicima njihovog poslovnog kontakta sa Dubrovčanima

29.

23 V . H a n , L a c u l t u r e m a t e r i e l l e d e s B a l k a n s , 1 8 9 , 1 9 0 . 24 Radohna Franka se obavezuje Živku Mile tiću da će mu na ime duga u iznosu od 148

dukata i 29 groša doznačiti 746 libara „lini vlachiotti". Deb. Not., 23, fol. 90, 24. VIII 1447. 25 V . Ha n , L a c u l t ur e m a t er i el l e d e s B a l k a n s , 1 8 7 , 1 9 0 . 26 Div. Not . , 3 , f ol . 3 , 2 8. V 13 1 8; fol . 67, 2 9. X 13 1 8; fol . 26 9, 3 . V 13 2 0; i b . 4 , f ol . 1 6 ' ,

20. VI 1324. Lam. de foris, 3, fol. 41, 29. XII 1413; ib. 11, fol. 248, 12. XI 1436; ib. 17, fol. 206', 20. II 1444. Deb. Not., 36, fol. 69, 18. II 1464. U defteru iz 1477. godine za više vlaha označeno je da su kovači. — A. S. Aličić, Poimenični popis, na više mjesta. Pominju se takođe sedlari i klobučari. — Isto, 79, 84, 103, 125. Vukša, sin češljara; Mihač, sin češ ljarice. — Isto, 115.

27 M. flHHHh, My6poea*iKa cpednoseKoena KapaeaHcna iupioauna, 120. Vlasi su se sada, pored so li , poče li na ročito bav it i p revozom sukna iz Dubrovnika u Srb iju i Bosnu . — M. Din ić - -Kne žev ić , Učešće V lah a u pr erad i v une , 8 8 —9 2 .

28 V. Han, La cu lture mater ie l le des Balkans, 187—189. Upor. nap . 22 , 23, 24 . 29 I. Voje, Delež hercegovskih vlahov v kreditni trgovini srednjevefkega Dubrovnika, Zgo-

dovinski časopis, 31, Ljubljana 1977, 161 —164.

143

Page 130: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Sada je i broj vlaha koji se zadužuju u Dubrovniku, kao i iznos njihovih zadu-ženja, znatno veći nego ranije u XIV vijeku

30. Organizacija njihovih poslova poka-

zuje takođe potpunije i složenije oblike i dobija sve više karakter prave trgovine, Između ostalog, vlasi uzimaju sluge koje im pomažu u trgovini, a sa Dubrovčanima, kao i ranije, sklapaju zajednička trgovačka društva. Nesumnjivo da je u prvoj polovini XV vijeka znatno poraslo učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni

31.

U ovo vrijeme ima čak i slučajeva da se neki vlasi nalaze na položaju amba-sadora ili poslanika bosanskih feudalaca, pa i kralja, što govori o njihovom odre-đenom društvenom ugledu

32.

Iako vlasi u prvoj polovini XV vijeka i nadalje predstavljaju kategoriju sta-novništva sa posebnim položajem u društvu srednjovjekovne Bosne, stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. Vremenom su počeli prelaziti na zemljo-radnju i ostale oblike privređivanja

33.

Na osnovu svega izloženog, može se reći, da se zemljoradnjom bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosanske države. Ipak, u završnim razmatranjima o privredi sela, nameće se pitanje kakav je bio odnos između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva. Nesumnjivo da su postojale regionalne razlike i da je ovaj odnos u pojedinim krajevima bio ovisan od prirode zemljišta i niza promjena koje su vremenom nastupale.

Tako, na primjer, već je ranije ukazano, da je u drugoj polovini XIV vijeka došlo do porasta vlaškog stanovništva na prostoru današnje Hercegovine i da se ovaj proces intenzivno nastavlja u prvoj polovini XV vijeka. Međutim, upravo od dvadesetih godina XV vijeka, započinje teritorijalizacija vlaha koja vremenom uzima sve više maha. Uporedo sa stalnim naseljavanjem vlaha došlo je i do njihovog pre-laska na zemljoradnju. Time se ujedno mijenjao odnos između stočara i zemljo-radnika u korist ovih poslednjih. Zbog svega toga proučavanju odnosa između zemljoradničkog i stočarskog stanovništva treba pristupiti posebno za svaku poje-dinu regiju i vremenski period.

30 I s to , 4 6 5 —4 7 5 . 31 C. TiHp KOBHh , Xepife i Ciue cfia H, 132 ; "B. I leTp oBHh, TIp UAoi Ho3 Haean>y I lpu jeuo jba,

161—164. Desanka Kovačević-Kojić, Učešće vlaha u trgovinskoj razmjeni tokom XIV i XV vijeka, Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku", Radovi ANUBiH, LXXIII, Sarajevo 1983, 79—84, 172, 173. Dvojica Dubrovčana i vlaha iz Drobnjaka sklapaju društvo. Sent. Canc, 13, fol. 82, 23. I 1445.

32 D. Kovačević-Kojić, Učešće vlaha, 84. 33 P o pi s i z 14 7 7. g o dine s a drž i „ vl a š ki z a k o n" . — A. S. Al i č i ć , Poim e ni č ni p o pi s , 5 1, 1 0 3,

1 0 6 , 1 6 0 . T a j z a k o n s u T u r c i p r e u z e l i p r i l i k o m o s v a j a n j a H e r c e g o v i n e , t e s e n a o s n o v u n j e g a doz na je o po da nič ki m i f i skalni m oba ve z a ma vla ha pr i j e dola ska Tura ka . — B. Tiv pf je B, H oe u u o- daifu o Hajciiiapujoj ucuiopuju 6pdcxux UMMeua, 4. — "B. IleTpoBHh, Maiuapyie, 124, 125 O za konima vlaha naseljenim u Bosni (zakon vlaha zemlje Pavlovića, maglajskih vlaha) upor. Simpozijum „Vlasi u XV i XVI vijeku" (Sarajevo, 13—16. XI 1973), Diskusija, 155—156 (A. Handžić).

144

Page 131: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

V. GRADSKA PRIVREDA 1.

Rudarstvo

U okolini poznatih rudnika i u samim rudarskim naseljima nalaze se mnogi tragovi rudarske djelatnosti, kao stare rudarske jame, troske od iskopane rude i tome slično. Isto tako, na tragove nekadašnje rudarske aktivnosti ukazuju i brojni toponimi vezani za rudarsku tehničku terminologiju (Rupnovac, Svrdlovac itd.). Poznato je da su se kod nas, kao gotovo u svim evropskim rudarskim područjima srednjega vijeka, rudnici dijelili na dijelove (dio, pars). Nije bilo jedinstvenog sistema dijeljenja koji bi važio za sve rudnike. Vremenom se umnožila podjela na veći broj dijelova, tako da turski dokumenti XV vijeka govore o podjeli na 64 dijela. Na području Fojnice i Kreševa rudarski toponimi su dobrim dijelom nje-mačkog porijekla („stolna", „šćona" od njemačke riječi „stollen", a označava hori-zontalne galerije koje su služile za provjetravanje i odvođenje podzemnih voda).

Prerađena srebrna ruda topila se potom u topioničkim pećima nazvanim kolo (carrum, carro) po velikom točku koji je služio za pokretanje mjehova. Da bi se smanjili troškovi transporta, podizane su u blizini rudnika, uz rječice i potoke zbog pranja rude i korištenja vodene energije za pokretanje „kola". Inače, kola su, kao i rudarske jame, iskorištavana kolektivno, podijeljena na dijelove.

Na samom terenu ima malo ostataka koji podsjećaju na uređaje starih topio-nica. Na jedan kilometar od Olova poznaju se tragovi mlina (molini u talijanskim tekstovima), sastavnog dijela topionice. Voda je okretala veliko kolo mlina, a s kola se prenosila snaga na mjehove, radi raspirivanja vatre, potrebne za topljenje rude. Mlin ;e takođe koristio, kao samostalno postrojenje, i za druge rudarske poslove, kao, na primjer, tucanje rude. U Fojnici i Ostružnici ima mnogo troske, tj. kamenog materijala iz koga je topljenjem izvađen metal. Inače se prečišćavanje srebra ranije vršilo u Dubrovniku, kao i u Veneciji

1. Olovna i željezna ruda prera-

đivale su se i topile takođe u domaćim topionicama2.

1 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 152—155; JX. KoBaieBHh-KoJHh, FpadcKa nacejba cpednosjeKome 6ocancKe dpoKate, 145—147; S. Ćirković, Dubrovčani kao pre- dutetnici u rudarstvu Srbije i Bosne, Acta historico-oeconomica Jugoslaviae, 6/1979, Zagreb 1979, 2—7. B. Xpa5aK, Tlpobaja upouitoda čocaucmi pybapcmta y Beneuuju u M/tetanuMay JJajuua- yuju, roAHoiH>aK flpynirBa Hcropimapa EHX, XXI—XXVII, CapajeBO 1976, 59—60,

O mjerama u rudarstvu: S. Ćirković, Mere u srednjovekovnom rudarstvu Srbije i Bosne, Zbornik Historijskog zavoda JAZU, 8, Zagreb 1977, 133—141.

2 Olovo se dobijalo prečišćavanjem i topljenjem olovne rude u domaćim topionicama, To potvrđuje i formulacija „plumbo laborati in Bosnia", koja se sreće u dubrovačkim izvorima. I. Voje, Bosenski svinec v kreditni trgovini srednjeveškoga Dubrovnika, Zgodovinski časopis, 32. Ljubljana 1978, 37—59.

O topljenju i preradi gvozda u bosanskoj državi kazuju turski izvori, nastali neposredno poslije osvajanja Bosne. Tako su u Čajniču Turci zatekli 6 samokova i 415 peći za taljenje i zaveli ih u defter bosanskog sandžaka iz 1468/9. godine. U istom defteru pominju se i samokovi u selu Pržiću, nahije Visoko. — A. Handžić, Rudnici u Bosni, 36—37.

145

Page 132: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Prema tome, u samim rudarskim naseljima srednjovjekovne Bosne obavljala se ekstrativna i prerađivačka industrija, kao što je to bio slučaj i sa ostalim nase-ljima istoga tipa u zapadnoj Evropi onoga vremena.

U proizvodnji bosanskih rudnika bili su angažovani i stranci, Sasi i Dubrov-čani, svaki na svoj način. Njemački rudari Sasi spominju se u vezi sa početkom i najranijim fazama razvoja rudarstva u Bosni. Neki lokaliteti, kao Šaška rupa, kod Dusine, Šaška reka i selo Sasi kod Srebrenice, selo Sasi kod Višegrada, sačuvali su uspomenu na njih u svome imenu. Sasa je takođe bilo u Srebrenici, Fojnici i Ostružnici. Oni su u našim rudnicima bili angažovani u rudarskoj proizvodnji, unapređujući je svojom stručnošću i primjenom savršenije rudarske tehnike. Visoke zarade omogućile su da postanu i vlasnici rudarskih jama. S obzirom na to da su bili malobrojni, vremenom su Sasi iščezli i stopili se sa sredinom u kojoj su bora-vili, a njihovu ulogu i značaj u rudarstvu preuzimaju domaći ljudi

3.

Vjerovatno je da su se od samih početaka rudarstva domaći ljudi upućivali u rudarske poslove. Vremenom su se sve više stručno usavršavali, tako da su postali čuveni daleko van granica bosanske države. Poznato je da je kralj Alfons od Aragonije i Napulja, u nekoliko navrata, tokom 1452. godine, nastojao da dođe do bosanskih rudara, upućujući, čak, i direktne molbe hercegu Stjepanu i bosanskom kralju. Tri godine docnije, vojvoda od Ferare čini iste pokušaje preko Dubrovačke Repu-blike

4. Iz turskih izvora se vidi da su rudari iz Olova bili vrsni stručnjaci i da su

doprinosili pronalaženju ruda i na drugim stranama5.

Učešće Dubrovčana u rudarstvu srednjovjekovne Bosne bilo je svestrano. S obzirom na svoje visoke finansijske mogućnosti, Dubrovčani su kupovali dijelove pojedinih rudnika koji su inače bili vladarev posjed. Vlasnik rudarskih jama imao je obavezu da neprekidno održava u radu svoje objekte, inače je gubio pravo na njih. O dubrovačkom punom vlasništvu nad rudarskim i topioničarskim objektima najviše je podataka sačuvano u njihovim testamentima

6. Dubrovčani su takođe

vrlo često uzimali u zakup bosanske rudnike, što podrazumijeva zakupljivanje ubiranja regalnih prava vladaoca.

Angažovanje Dubrovčana u bosanskom rudarstvu imalo je i druge složenije oblike, od kojih je posebno značajna njihova uloga preduzetnika. Da bi obezbijedili visoke zarade i velike količine metala, oni su za svoj račun i svojim sredstvima orga-nizovali i finansirali rudarsku proizvodnju. Pri tome je tuđa radna snaga uglavnom korištena na tri načina'. Ovim ranokapitalističke forme organizacije i eksploatacije prodiru i u rudarstvo srednjovjekovne Bosne. To je stvaralo nove, složenije odnose između Dubrovčana i domaćih ljudi.

» Sve o problemu Sasa u našoj istoriografiji: M. flHHHh, 3a uctuopujy pydapciuea, I, 1—27. 1 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 149—152; JJ,. KoBatieBHh-KoJHh FpadcKa

uace/ba cpedtboejeKoem 6occmcKe dpotcaee, 147—14?. 8 A. Handžić, Rudnici u Bosni, 19.

* Pojedini podaci iz Dubrovačkog arhiva pokazuju da su dijelovi rudarskih jama dospijevali u ruke Dubrovčana kao založi za neisplaćene dugove. — S. Ćirković, Dubrovčani kao preduzet-nici, 17.

7 Prvi način je uzimanje radnika koji su bili plaćeni po količini radnog vremena, a zatim po količini rada. Najsloženiji je bio treći način, koji se u našim pravnim spomenicima javlja pod imenom „lemštat". Vlasnik je svoje dijelove ili svaki dio pojedinačno ustupao jednom ili neko-licini radnika, koji su radili i kopali rudu pod pogodbom da dio rude zadrže za sebe, a dio prepuste vlasniku dijelova rudnika. — S. Ćirković, Dubrovčani kao preduzetnici, 9—10.

146

Page 133: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Saski zakoni u turskoj verziji, u stvari, kodifikovani naši srednjovjekovni za-koni, kao i savremeni dubrovački izvori, navode razne djelatnosti vezane za rudar-stvo (urbari, hutmani, plakali). Rudarsku proizvodnju su vodili udruženi vlasnici dijelova, koji su se nazivali „gvarci"

8. To je, u stvari, jedna vrsta rudarske družine

koja se organizovala da sa zajedničkim kapitalom kopa i obrađuje rudu u nekom rudniku. Najbrojniji su bili rudari na našem jeziku nazivani „rupnici" i „srebro-delci", a na latinskom i talijanskom „laboratores fossarum" i „lavoranti".

Po imenu je poznato više topioničara, valturka u Srebrenici, Fojnici i Kreševu, koji su ulagali novac u kupovinu rude, istučene i oprane, a potom se bavili njenim topljenjem. Dakle, i u Bosni je bilo razvijenijih rudnika gdje je izvršena podjela rada i gdje topljenje rude obavljaju valturci

9. Inače, o odnosima u topioničarstvu

smo dosta slabo obaviješteni. Najveći dio dosad poznatih podataka o valturcima govori o njihovoj razmjeni sa trgovcima kojima su davali srebro za novac ili robu ili se javljaju kao njihovi dužnici

10. Svakako je u rudnicima sa jačim obimom pro-

izvodnje morala biti razvijenija rudarska djelatnost i bolja organizacija rada.

Ova podjela rada u rudarstvu i topioničarstvu morala je dovesti do unapre-đenja rudarske i metalurške tehnike, mada nema mogućnosti da se prate pojedi-nosti ovoga procesa. Sigurno je jedino da je proizvodnja bosanskih rudnika od sredine XIV vijeka bila u stalnom usponu i dostigla maksimum u prvoj polovini XV vijeka. Kao što je već ranije navedeno, od 1430. godine može se konstatovati dalji snažan razvoj proizvodnje, i to samo rudnika srebra (Srebrenica, Fojnica, Kreševo, Deževica). Pored već poznatih, sada počinje proizvodnja i novih rudarskih proizvoda, i to od tridesetih godina XV vijeka (crvac)

11. Sredinom XV vijeka

vadio se mineral „lapis lazuli" od koga se dobijao ultramarin, najskuplja plava boja

12. Tako je rudarstvo postalo glavna privredna grana srednjovjekovne Bosne.

Porast proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika, koji kulminira u prvoj polo-vini XV vijeka, opravdano se dovodi u vezu sa privrednom krizom i opadanjem evropskih rudnika, koja je započela još sredinom XIV vijeka. Husitski ratovi su još više smanjili evropsku proizvodnju srebra, pa je njegova naglašena potražnja na evropskom tržištu dovela do daljeg porasta proizvodnje bosanskih i srpskih rudnika, od tridesetih godina XV vijeka

13.

* Isto, 3. Selo Varci, rudnik željeza pominje se u defteru iz 1485. u području Olova. — A. Handžić, Rudnici u Bosni, 22.

9 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 152—157; R. KoBa^eBiih-Kojuh, rpadcna Hace/ba cpečnoejeKoene Socancne dpMcaee, 149—152.

10 S. Ćirković, Dubrovčani kao preduzetnici, 12. 11 Od tridesetih godina XV vijeka izvozi se crvac (krmez), koji je služio za bojenje tkanina.

Podijeljena su mišljenja šta je, u stvari, crvac. Jedni smatraju da je crvac ruda cinabarit koja se kao uzgredan proizvod dobija u olovnim i srebrnim rudnicima, a drugi da je to materija biljnog porijekla, odnosno biljna vaš. Bilo ga je u Kreševu, u centralnoj Bosni i naročito u predjelu Plje - valja. — H. BoHCHh, Jly6poeHUK u Typcna y XIV u XV eexy, IIoce6Ha H3«aH>a CAHY, Eeo- rpafl 1952, 306—307; B. Xpa6aK, Tlpotunocui Iljbeeajba uo dy6poeauKtiM doKyjueHuiuMa do iio - ueiuKa XVII ciuoMha, HCTOPHCKH 3anHcn, 1—2, TaTorpafl 1955, 22—25; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 146; C. "RiipKOBHh, Xepuei Ciue$a.H, 96, 97, 137, 138, 140, 142, 145; C. Pa^oj^Hh, Ilpeau, 3orpacp, Macormc 3a cpefl&oBeKOBHv VMeiHocr 2, Eeorpafl 1967, 30—31.

12 B. Hrabak, Dubrovački ili bosanski azur, GZM, NS IX, Sarajevo 1954, 33—41.

" D. Kovačević, Dans la Serbie et la Bosnie medievales, 248—252.

147

Page 134: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Turski hroničar Dursun-beg, koji je sa turskom vojskom ušao u Bosnu, impresioniran onim što je vidio, zabilježio je da je Bosna, u stvari, rudnik srebra i zlata. I pored pretjerivanja ovog hroničara, može se reći da je srednjovjekovna Bosna imala vrlo značajnu proizvodnju srebra, čiji tačan obim nije moguće usta-noviti, već se o tome može dobiti samo približna predstava. Kao prvo, treba imati u vidu količine koje ostaju u Bosni za podmirivanje domaćih potreba (kovanje novca, velike zalihe u srebru bosanskih vladara i feudalaca). Čak i ostalo stanovništvo, naročito u gradovima, u prvoj polovini XV vijeka ima dosta srebrnog posuđa, nakita, kao i sirovog srebra u privatnom vlasništvu

14.

Na osnovu nekih orijentacionih cifara, uglavnom zasnovanih na podacima o izvozu, može se pretpostaviti da se godišnja proizvodnja srebra u srednjobosan-skom rudarskom bazenu, bar tridesetih godina XV vijeka, kretala najmanje od dvije do tri tone

15. Izgleda da je godišnja proizvodnja rudnika Srebrenice iznosila pet

do šest tona u vrijeme kada je ona bila na vrhuncu svoga razvoja16

.

Veoma zanimljive podatke pruža knjiga nadzornika dubrovačke kovnice, koja je sačuvana samo za 1422. godinu, kada proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od 5.672 kg srebra, odnosno 5,67 tona. Dakle, samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. godini predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje

17.

Najnovija istraživanja pokazuju da godišnja proizvodnja srebra, u Srbiji i Bosni, u prvoj polovini XV vijeka nije bila manja od deset tona

18. Svakako se mora

voditi računa da je srpska država u odnosu na Bosnu imala veći broj rudnika. Pa i pored toga, udio bosanskog srebra u evropskoj proizvodnji bio je svakako veći nego što se to do sada smatralo.

U doba Rimljana u Bosni se dobijalo zlato ispiranjem nanosa zlatonosnih ležišta u dolinama bosanskih rijeka. Podaci o bosanskom zlatu, u XIV i XV vijeku, suviše su uopšteni i neodređeni da bi se moglo ozbiljnije govoriti o njegovoj pro-izvodnji u srednjem vijeku

19. Proizvodnja bakra, iako malih razmjera, ostavila je

traga u pisanim izvorima20

.

14 JJecaHKa KoBaMeBHh-KoJHfc, O pydapcuoj upouieodnu y cpedmoejeKoeuoj EOCHU, FO-HHiiiH>aK jJpviirrBa HCTopiraapa EnX, CapajeBo 1983, 117—118.

» Navešćemo, primjera radi, neke brojke koje se odnose na srednjobosanski rudarski bazen. Tako su neki od dubrovačkih trgovaca, u vremenu od 1426. do 1428. godine, uložili u zajednička društva svotu dukata dovoljnu da se za nju nabavi 145 kilograma srebra. Kada se radi o krupnim dubrovačkim trgovcima, kao što su braća Kabužići, onda su ti iznosi mnogo veći. U njihovoj trgovačkoj knjizi tačno je navedeno da su svojim ortacima poslali 1847 dukata i 2 groša, a za tu svotu su im ovi kupili u Podvisokom 593 litre, odnosno 195 kg srebra. Dubrovčani, koji su 1434. godine s karavanima išli u Visoko da nabave srebro, bili su opljačkani u Konjicu. Iz njihovih izjava pred sudom proizlazi da su za ukupni iznos opljačkane robe i novca mogli nabaviti oko pola tone srebra. — R. KoBaieBHfe-KoJHh, O pydapcKoj upouseodibu, 119—121.

" S. Ćirković, The Prođuction ojGold, Silver and Copper in the Central Parts ojthe Balkans jrom the 13th to the 16th Century, Beitrage zur Wirtschaftsgeschichte, Band 2, Precious Metals in the Age of Expansion, Stuttgart 1981, 51—52.

17 C. TiHpKOBHh, JJy6poeaHKa Koenuifa nosifa u upou3eodna cpe6pa y Cp6uju u EOCHU, J rjiacHHK, 1-2, Beorpaa 1976, 91—97. "

S. Ćirković, The prođuction, 53. " ff,. KoBaieBHh-KojHh, O pydapcKoj upouisodnu, 117. „Proizvodnja zlata u drugoj

polovini XV stoljeća bila je, očito, neznatna, jer ušur od zlata uopće ne evidentiraju spahijski defteri iz toga vremena". A. Handžić, Rudnici u Bosni, 11.

40 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 31, 17; I. Voje, Bosenski svinec, 65—67; R. KoBaHeBHh-KojHh, O pydapcKoj upouaodmi, 117.

148

Page 135: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

O proizvodnji velikih količina olova svjedoče karavani sastavljeni od više dese-tina konja, natovarenih olovnom rudom, koji se stalno spuštaju iz Bosne u Dubrov-nik i na ušće Neretve. Tako je 1403. godine poslato u Dubrovnik 300 konja nato-varenih olovom, približno oko. tri vagona. Bilo je još i znatno većih isporuka. Tako je Brailo Tezalović samo u toku 1413. godine poslao u Dubrovnik oko 11 1/2 vagona olova

21. Ovo su samo neki primjeri o izvozu velikih količina bosanskog olova, koji

često dostiže više desetina tona. Ovu trgovinu, pa time i samu proizvodnju olova, podsticala je dubrovačka vlada na taj način što je uvoz soli u Bosnu uslovljavala izvozom olova.

U novije vrijeme pisalo se dosta o trgovini bosanskim olovom. Podaci iz Dubrovačkog arhiva ukazuju na snažnu proizvodnju olova u Olovu, ali su, ipak, nedovoljni za zaključke o obimu njegove godišnje proizvodnje

22. O tome se mogu

praviti stvarne procjene tek za docniji period poslije dolaska Turaka, u vrijeme kada je rudnik Olovo radio punim kapacitetom. Na osnovu deftera iz 1489. godine, odnosno na osnovu sultanovih prihoda, vidi se da je te godine proizvodnja rudnika Olova iznosila 673 tone olova

23. Radi se očigledno o rudniku sa veoma bogatim

nalazištima rude. Izvoz gvozda, kao i ostale kabaste robe, nije bio rentabilan za trgovinu. Zbog

toga je proizvodnja gvozda morala biti znatno veća nego što to izgleda po dubro-vačkim izvorima. Na to ukazuje razvijenost kovačkog i oružarskog zanata u srednjo-vjekovnoj Bosni

24. Isto tako, Turci su zatekli u Bosni veći dio rudnika željeza čija

su nam imena ranije bila potpuno nepoznata. Čak su neki, poput Čajniča, bila vrlo napredna rudarska mesta

25.

Ovako obimna proizvodnja u XV vijeku pretpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti, dalje angažovanje ljudstva, zapošljavanje većeg broja struč-njaka i običnih radnika, intenzivniju podjelu rada, osposobljavanje novih jama i podizanje topioničkih peći. Tako su ujedno rudarstvo i topioničarstvo postali sve važniji faktor u privredi svakog rudarskog naselja pojedinačno.

Nakon Tvrtka I nastaje duži prekid u kovanju domaćeg novca, vjerovatno izazvan nesređenim političkim prilikama i čestom smjenom vladara na bosanskom prijestolu

26. Tek Tvrtko II počinje ponovo da kuje novac, i to, izgleda, već krajem

tridesetih godina XV vijeka, što je kao i ranije izazvalo žestoke proteste Dubrov-čana

2 7. Od emisija Tvrtkovog novca najpoznatiji su groševi, a isticali su se svojom

11 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 118—120. O izvozu u XIV vijeku upor. B. Krekić, Prilog istoriji mletalko-balkanske trgovine, 17.

22 Upor. nap. 21 D. Kovačević, Zore BokSić, dubrovački trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva, Godišnjak Društva istoričara BiH, XIII, Sarajevo 1963, 289—310; B. Hrabak, Metali i otopine iz Bosne i Srbije na tržištima arapskih zemalja (XIV—XVI v.). Prilozi Instituta za istoriju, XIII, Sarajevo 1977, 47; isti, Tlpobaja upou3»oda, 67—70; I. Voje, Bosenski svinec, 37—59. Upor. i fl. KpBaqeBnh-KoJHh, O pydapcxoj upoiusodnu, 116—117.

iz S. Ćirković, The Production, 53—54. Upor. i A. Handžić, Rudnici u Bosni, 19—21. 84 O izvozu gvozda iz srednjovjekovne Bosne postoji samo jedan podatak, i to iz XIV vijeka:

JX. KoBa^eBHh-Kojnh, O pydapcKojupou3eodwu, 115—116. O razvoju kovačkog i oružarskog zanata upor. JJ. KoBa^eBHh, JJpujioi upoyuaeaiby 3aHamcuiea, 281—291.

" A. Handžić, Rudnici u Bosni, 1.4, 22, 32, 34—38. "

Upor. gl. III, nap. 14. 2T P. Živković, Prve vijesti o bosanskoj kovnici novca poslije smrti Tvrtka 1 Kotromanića, GDI

BiH, XXVIII—XXX, Sarajevo 1979, 271—278; isti, Tvrtko JI Tvrtković, Sarajevo 1981,190.

149

Page 136: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

veličinom28

. Prilikom jednog sudskog spora između Dubrovčana nastanjenih u Fojnici 1439. godine izričito se pominju groševi iz kovnice bosanskog kralja Tvrtka II

29. I poslije njega domaći novac se kuje neprekidno, sve do pada bosanske države.

Novac označen kao kraljev (grossi di Re; denarii regis bossine itd.) često se po-minje u izvorima, i to obično u vezi sa poslovnim transakcijama dubrovačkih trgo-vaca u Bosni

30.

Poznato je da je u Srebrenici, već u drugoj polovini XIV vijeka, postojala kovnica novca. Obnovljena je sredinom 1417. godine za vrijeme despota Stefana, a radila je i docnije za vrijeme despota Đurđa

31.

Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni, u ljeto 1446. godine, u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici, ali nije poznato da li je ova stvarno proradila. Neobičan novac sa zajedničkim nat-pisom kralja Tomaša i despota Đurđa izgleda da je kovan u Srebrenici

32.

Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV vijeka, kada Srebre-nica više nije bila u okvirima bosanske države, bila kovnica bosanskih vladara. Građa iz Dubrovačkog arhiva navodi na zaključak da bi to mogla biti Fojnica. Ova upravo od tridesetih godina XV vijeka postaje najjači rudnik srebra u srednjo-bosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske države. Od značaja je i činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara

33.

U Bosni je inače svaki strani novac bio u slobodnom opticaju. U svojini pove-ljama Mlečanima bosanski vladari u nekoliko navrata ističu da će mletački novac, kao i dubrovački, slobodno kolati po Bosni. Međutim, u upotrebi je najviše bio dubrovački novac, iako je tek posebnom poveljom Stefana Tomaševića od 25. novembra 1461. godine prvi put zvanično odobren njegov opticaj. Pa i pored svega toga, Dubrovčani su se s mnogo upornosti borili protiv svake emisije novca, na-stojeći tako da njihov novac bude jedino platežno sredstvo na području Bosne

34.

Bilo je slučajeva da se ponekad proturao i falsifikovani novac35

.

Ovakav razvoj novčanog sistema odgovarao je potrebama privrednog napretka Pa i pored očiglednog porasta uloge novca u privrednom životu onoga vremena ponekad pojedini proizvodi, kao, na primjer, sirovi komadi plemenitih metala igraju ulogu opšteg ekvivalenta.

Inače, trampa je predstavljala čest oblik trgovinske razmjene. Naročito se bosansko olovo zamjenjuje za so ili za tkanine

38.

" Ć. Truhelka, Nalaz bosanskih novaca, obreten kod Ribiča, GZM, XVII, Sarajevo 1905, 26; I. Rengjeo, Novci bosanskih banovai kraljeva, GZM, LV, Sarajevo 1943, 257. Za poređenje sa dubrovačkim dinarom vidi M. PemeTap, ffy6poeaiKa HyMU3MaiiluKa, I, IloceSHa H3flaH>a CKAHY, KH». 48, CpeMCKH KapjioBUH 1924, 246—247.

" Div. Not , 23, fol . 172' , 1. X 1439. 80 JI. KoBaueBHh-Kojah, FpadcKa uace/ba cpednotjeKoem Gocancne dpncaee, 156, nap. 63;

Lam. de foris, 22, fol. 48', 17. III 1449; Test. Not., 14, f ol. 123', 19. VI 1449. 31 M. JlHHHh, 3a uciuopujy pydapciuea, I, 51, 52, 69, 70, 80. 31 Isti, 77—78, 80—81. 33 f l e c a H Ka K osa ^ et ih , Fd je je 6 u / ia Ko e mi fa u o e i fa 6 o ca n c Ku x « / i a d a p a > r o f lH iu a a K

J Ipyu iT Ba Hc ro pi raapa E H X, IV, Ca pa je Bo 195 2 , 26 9 —276 . 34 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 47. 31 Dubrovački trgovac je litru i po srebra platio lažnim novcem, pa ga je zbog toga knez

Kreševa vezao i zatvorio. Lam. de foris, 24, fol. 172, 16. IV 1451. 36 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 188—189.

150

Page 137: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

2. Trgovina

Istovremeno sa usponom rudarstva dolazi do daljeg unapređenja trgovine. Snaženju spoljne trgovine doprinio je mnogo izvoz srebra. Što se tiče vrsta srebra, najčešće se pominje pliko srebro, a zatim i fino srebro. Glavni dio srebra izvozio se u Dubrovnik i dalje, posredstvom Dubrovčana, na prekomorska tržišta, u Pezaro, Toskanu (Firenca, Prato), u južnu Italiju, Siciliju, Grčku, ali, ipak, prvenstveno u Veneciju i preko Venecije u zapadnu Evropu

1. Prevoz se obavljao gotovo isklju-

čivo dubrovačkim brodovima, a ponekad su mletački brodovi preuzimali srebro već u Dubrovniku

2.

Iako nije moguće ustanoviti tačne količine izvoza bosanskog srebra prema Veneciji i ostalim talijanskim tržištima, već je ranije, u izlaganju o obimu pro-izvodnje konstatovano, da se radilo o tonama. Međutim, taj izvoz morao je biti znatno veći od onog za koji znamo iz sačuvanih podataka

3. Čak i o dubrovačkoj

trgovini bosanskim srebrom nema onoliko podataka koliko bi se to, zbog njenog značaja, moglo očekivati. Takođe treba voditi računa da su, i pored slobodne trgo-vine srebrom, mnogi trgovci krijumčarili srebro iz Bosne i unutrašnjosti Balkana u Dubrovnik, a zatim u Veneciju.

Svakako da je, u manjim količinama, srebro odlazilo na Zapad, preko Splita i ostalih srednjodalmatinskih gradova

4. U pograničnim gradovima južne Ugarske

bilo je dosta Dubrovčana, koji su održavali trgovačke veze sa srpskim i bosanskim rudnicima. Tako su, na primjer, članovi dubrovačke kolonije u Zvorniku izvozili srebro iz Srebrenice u Ugarsku, a vjerovatno da je tu bilo i količina iz srednjo-bosanskih rudnika

5.

Bosansko olovo kupuju trgovci iz Firence i Ankone, a išlo je čak u Tursku, Španiju, Aleksandriju, Siriju i ostale mediteranske zemlje. Ovaj izvoz se odvijao preko Dubrovnika i Drijeva, ali takođe i preko Venecije, gdje su odlazile naročito velike količine bosanskog olova. Čak je 1413. godine jedna jedina isporuka olova za Veneciju iznosila 260 milijara. Trgovci razlikuju dvije vrste olova, i to: meko olovo iz Olova (plumbum dulce), koje nije imalo nikakvih primjesa, te je bilo boljeg kvaliteta od tvrdog olova iz Srebrenice sa primjesama antimona

6.

1 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 167—170; JJ,. KoBaieBHh-Ko-jnh, O pydapcKoj upou3sodnu, 118—121; B. Xpa5aK,npodaja upotaeoda oocaucKoipydapcuiea, 61—65; Desanka Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 37—38; M. Spremić, II regno di Napoli aragonese e l'argento balcanico, Archivio Storico per le Province Napoletane, Terza Serie, vol. XIII, Napoli 1975, 203—212.

• Mletačka vlada je izdavala stroge naredbe svojim trgovcima i pomorcima da moraju oba vezno predati sve srebro kovnici u Veneciji. — Desanka Kovačević-Kojić, Rapporti economici di Venezia con l'interno dei Balcani, Balcanica (u štampi).

3 Upor. gl. V (1), nap. 15—18; D. Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 38; M. Spremić, // regno di Napoli, 206.

4 M. Šunjić, Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420—1463, Historijski zbornik, XIV, 1961, 124, 131.

5 Desanka Kovačević-Kojić, Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku, Godišnjak Društva istoričara BiH, XVI, Sarajevo 1965, str. 27—28.

• D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 170—172; fl. KoBa^eBHh, O py- dapcKoj upou38odH>u, 116 — 117: B. Xpa5aK, npodaja upounoba, 67—70; I. Voje, Bosanski svinec, 37—59.

151

Page 138: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Bakar se izvozi u Dubrovnik i Veneciju, ali, ipak, manje u odnosu na XIV vijek'. Lapis lazuli, od koga se dobijao ultramarin, najskupocjenija plava boja, nije se izvozio na veliko, jer je to bio rijedak mineral. Sa crvcem, koji neki smatraju rudom, bilo je drugačije. Od četrdesetih godina XV vijeka crvac se u znatnim koli-činama šalje u Dubrovnik, a iz Dubrovnika u Firencu i Veneciju, pa čak i u Alek-sandriju

8. Bosansko željezo se nije izvozilo, s obzirom na to da u srednjem vijeku,

zbog tadašnjih slabih puteva, transport kabaste robe nije bio rentabilan za trgovinu.

Značaj voska kao izvoznog artikla porastao je u prvoj polovini XV vijeka. Postojale su dvije vrste voska (cere crude-sirov vosak i cere fine-čist, prerađen vosak), koje su se razlikovale po kvalitetu i cijeni. S obzirom na to da se vosak mnogo koristio u rasvjeti onoga vremena, to je u prvoj polovini XV vijeka u dubrovačkom izvozu iz Srbije i Bosne vosak dolazio odmah iza plemenitih metala. Pojedine isporuke broje 15, 25, pa čak i 60 tovara. Samo su braća Kabužići u vremenu od 1426. do 1433. godine izvezli godišnje oko 13 1/2 današnjih vagona čistog voska u vrijednosti preko 30.000 dukata. Za razliku od srebra, glavni izvoz voska nije odlazio u Veneciju, već u pojedina mjesta u oblasti Marke, na obali Jadranskog mora, i to u Fermo, Fano, Rimini, a naročito u Pezaro, čuveno po svojim sajmovima. Iz gradova Marke bosanski vosak odlazio je dalje u Rim, Urbino i druge talijanske gradove, te je tako zauzimao značajno mjesto na talijanskom tržištu i bio u po-trošnji na širem području Italije

9.

O trgovini stokom nema mnogo podataka, jer su se samo izuzetno ugovori o kupoprodaji stoke registrovali u dubrovačkoj kancelariji. Nešto više o prcmetu stokom saznajemo iz tužbi podizanih zbog pljačke i raznih nezgoda koje su trgovci stokom imali na putevima. Poznato je da su se u većem broju izvozila goveda i ovce, naročito konji, koje, pored Dubrovčana, kupuju i trgovci iz Italije. Čak je jednom prilikom kralj Stefan Tomaš poslao mletačkom duždu četiri konja na poklon. Predmet trgovine su bile i svinje, koje se ponekad šalju na prodaju u Du-brovnik. Od ostalih stočarskih proizvoda izvozio se kao i ranije sir. I pored razvi-jenog ovčarstva, izvoz bosanske vune bio je sasvim mali, jer je „lana di Bosna" bila slabijeg kvaliteta, te je Dubrovnik svoje potrebe u vuni podmirivao na raznim svjetskim tržištima

10.

Izvoz koža, znatan već od druge polovine XIV vijeka, još više je porastao u prvoj polovini XV vijeka, i to prvenstveno u Dubrovnik, a zatim preko njega i na ostala tržišta u Apuliju, naročito Veneciju, Ankonu i druge gradove Marke. Kože (najčešće goveđe i jagnjeće) razlikovale su se i po načinu prerade; mogle su biti jednostavno osoljene i osušene ili stavljene. Pominju se takode kože divljači

7 D.Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnojBosni, 172; E. Xpa6aK, Tlpodaja upomeoda, 65-67.

8 Za crvac upor. gl. V (1), nap. 11. D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 173; E. XpaSaK, npodaja upomeoda 71.

• D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 173—175; J\. KoBaMeBHh-KoJHh, 0 U3S03y eocKa U3 cpečnoejeKome CpSuje u Bome, 143—153.

10 M. Šunjić, Prilozi, 133; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 175—176. U martu 1463. osniva se društvo koje treba u Bosni da kupuje stoku i da je dovede u Dubrovnik 1 proda u mesari. — Div. Canc, 71, fol. 13, 11. III 1463; upor. gl. IV (2), nap. 99; P. Kamin Cutouapciueo, 112—132.

152

Page 139: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

(zcčeva, kuna, dabrova i lisica)

11. Izvozili su se jcš i neki drugi proizvodi, kao što

je med, žito, drvna grada, borova smola pa, čak, jedncm prilikom i svila12

.

Pored sirovina, iz Bosne se izvoze i izvjesne prerađevine domaće radinosti, kao što su rasa (gruba dcmaća tkanina) i pokrivači (schiavine), i to u Veneciju i Apuliju, zatim u Ankonu, Rimini i ostale gradove Marke

13. Isto tako zlatarski

proizvodi, i to razni srebrni predmeti (posude, prstenovi, mamuze), izrađeni na bosanski način, nalaze se u upotrebi u Splitu i ostalim dalmatinskim gradovima pod mletačkom uprave m

14.

Trgovina bosanskim robljem u prvoj polovini XV vijeka u znatnom je opa-danju. Pored opšte pojave iščezavanja trgovine robljem na Zapadu, uslijedili su i protesti bosanskih vladara, pa i velikaša, zbog hvatanja i prodaje njihovih ljudi. Najzad su Dubrovčani, odlukom iz 1416. godine, zabranili trgovinu robljem

15.

Unapređenje stočarstva podsticalo je uvoz sve većih količina soli16

. Proširuje se broj stranih tržišta, (Italija, Valona, Grčka) sa kojih se so dobavlja, a povećava se i obim samog uvoza. Pojedine isporuke upućene iz Dubrovnika broje po 100, 230, pa čak i 472 tovara. Dobar dio bosanskih potreba za solju podmirivan je uvo-zom preko Drijeva, poznatog demaćeg tržišta solju, čiji je značaj vremenom sve više rastao.

Koliko su besanski vladari i feudalci bili zainteresovani za ovaj artikal, poka-zuje njihovo stalno nastojanje da na sopstvenoj teritoriji otvore nova tržišta soli. Međutim, svi pokušaji Tvrtka I, a docnije vojvode Sandalja i hercega Stjepana, da u Novcm formiraju demaće tržište soli ostali su bez uspjeha.

Pored Dubrovnika, Bosna je bila uveliko zainteresovana za uvoz soli i iz dal-matinskih gradova, pa u tem cilju besanski vladari vode zvanične pregovore s Mlecima. Čak je kralj Tcmaš izdao Mlečanima široke povlastice, ped uslovcm da može uvoziti so koliko to bude želio i da ga niko u tome ne cmeta. Pa ipak, uvoz soli sa raznih dalmatinskih tržišta (Zadar, Pag, Šibenik, Split, Trogir, Korčula) znatno je zaostajao za količinama koje su dopremali dubrovački trgovci. Oni su

11 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 175—176; F. Gestrin, II cemmercio dei ptllami nelle Marche del XV e della prima meta del XVI secolo, Atti e memoric, nuova serie, anno 82° (1977), Le Marche e l'Adriatico orientale: economia, societa, cultura dal XIII secolo al primo ottocento, Ancona 1978, 263—264.

12 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 176. V!sh đenesi u Dubrovnik 7 tovara pritki jelovine i 3 tovara vrata za bačve. — Div. Canc., 34, fol. 222', 26. V 1403. Đurađ Pribilović iz Samobora prodaje 2 litra svile. — Div. Canc, 57, fol. 271, 25. VI 1443.

13 I. Vo j e, Poslovanje dubrovniških trgovinskih družb v srednji in Južni Italiji u 15 stolelju, JIČ, 3—4, 1980, 242, 247; "B. IleTpoBHh, CpednoeeKoeuu eyneuu uoKpueauu, 359—366; JI. J^HHiih- -KneH<eBHh, TkamiHe, 11—24.

14 Vjerovatno su bile bosanske izrade i oni srebrni predmeti za keje se navedi da su ih pcs!a- nici bosanskog kralja i hercega Stjepana donosili na peklen mletačkem duždu prilikem svojih diplomatskih misija. :— M. Šunjić, Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama od srebra. Radovi Filozofskog fakulteta, I, Sarajevo, 1963, 346—348.

15 V. Vinaver, Trgovina bosanskim robljem, 126, 127. 16 U Bosni je, doduše, od davnina bilo slanih naslaga. Naročito je sjeveroistočni kraj Bosne

oduvijek bio poznat po slanim naslagama, te su svi narodi koji su tu u razna vremena stanovali po soli nazivali cijelu ovu oblast. Izgleda da u srednjem vijeku pcmenuti izvori nisu radili. — B. "RopoBHh, Xuciuopi<ja Eocue, Iloce6Ha H3flaH>a CAHy, Beorpa« 1940, 19; Ć. Truhelka, Nešto o bosanskim solanama, GZM, XII, Sarajevo 1900, 576. Kolika je bila vrijednost soli, vidi se i po tome što su vlasi koji su obavljali prenos soli kao nagradu primali određenu količinu soli.

153

Page 140: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

uspjeli da održe trgovinu ovim veoma traženim artiklom kao isključivo dubrovački monopol u krajevima svog zaleđa

17.

Već od prvih godina XV stoljeća u bosanska gradska naselja pristižu karavani natovareni tkaninama, i to ponekad desetak i više tovara odjedanput.

Pokušaj hercega Stjepana da podigne samostalne tvornice ostao je bez uspjeha i nije imao praktičnog značaja, kao ni ranija Tvrtkova nastojanja da unaprijedi proces proizvodnje tkanina. Raša, grubo platno, koje se proizvodilo u okviru domaće radinosti, služilo je samo za podmirivanje najosnovnijih potreba. Zato je Bosna i u prvoj polovini XV vijeka, zbog pojačane potražnje tkanina u sve razvijenijim gradskim naseljima, bila prisiljena da se snabdijeva sa stranih tržišta.

U početku su se preko Dubrovnika u bosanska gradska naselja uvozile tkanine sa istoka i vrlo mnogo tkanina iz raznih talijanskih gradova, i to: Vičence, Mantove, Verone, Firence, posebno iz Prata, čuvenog tekstilnog centra. Tkanine iz Venecije bile su tražene naročito u Visokom. U mletačkom arhivu sačuvan je podatak o uvozu tkanina čak iz Francuske.

Svjestan značaja ove trgovine i potreba Balkanskog zaleđa Dubrovnik je od dvadesetih godina XV vijeka podigao bojadisaone i radionice i tako organizovao vlastitu proizvodnju tkanina. Od tog vremena dubrovačke tkanine su preplavile balkansko, pa i bosansko tržište. Prema kazivanju samih Dubrovčana, njihovi trgovci najradije nose tkanine u Bosnu i Srbiju. Kako su od svih talijanskih trgo-vaca Mlečani najviše nastojali da svoj tekstil prodaju Bosni, to je između njih i Dubrovčana dolazilo do sukoba. O tome u jednom pismu govore i Dubrovčani, te se žale da njihove tkanine, iako jeftinije, nisu lošije i slabijih boja od onih koje nose pečat s likom sv. Marka, kako to tvrde Mlečani. I onda kada su dubrovačke tkanine ovladale bosanskim tržištem, i nadalje su se uvozile fine tkanine iz Italije. Dubrovačke tkanine, kao i tkanine iz raznih talijanskih gradova, naročito Vene-cije, dopremane su u Bosnu i preko Drijeva

18.

Uvoz mrčarija, uglavnom iz Dubrovnika, u prvoj polovini XV vijeka u znat-nom je porastu. Pored toga što su ulje i ribe obično sastavni dio mrčarija, dobavljaju se još i posebno. Vino i ulje dopremano je takođe i preko Drijeva. U znatno manjim količinama nego iz Dubrovnika, tkanine, ulje i mrčarije uvozile su se i iz dalmatin-skih gradova

19.

Pored široke upotrebe stakla na dvorovima vladara i vlastele, izgleda da je ono u prvoj polovini XV vijeka upotrebljavano i u bosanskim gradskim naseljima. I arheološki nalazi fragmenata staklenih posuda, sa specifičnim obilježjima muranske proizvodnje, sa svoje strane potvrđuju da se u XV vijeku u središnjoj oblasti Bal-kana uvozilo i staklo iz Venecije. Iz Venecije se takođe nabavljalo i oružje, naročito za potrebe bosanskih vladara i feudalaca

20.

17 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 177—179. 18 Mirjana Popović, La penetrazione dri mercanti pratesi a Dubrovnik (Ragusa) nella prima

meta đel XV secolo, Archivio storico italiano, Anno CXVII, 1959, 510 —518; D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 180—184; JI,. KoBaneBHh-KoJHh, fpadaca nacejba cpedfbo- ejenoene 6ocancKe dpMcase, 193—194.

19 D . K o v a č e v ić , T r g o v i n a u s r e d n j o v j e k o v n o j B o s n i , 1 8 3 — 1 8 4 ; M . š u n j i ć , P r i l o z i , 1 2 5 , 12 9, 1 31.

20 Be pe H a Xa H, T p u e e u a d y S p o e a u K o i ci u a K A a p c i us a ( XI V — X V I Be n) . I Ioc e S H a H 3 £a H,a CAHY EajiKaHOJioiiiKH HHCTHTVT, Eeorpafl 1981, 83—88; Bepena XaH, IIpodjieMU OKO uopeK/ta u ciuujia cpediboeeKoeHoi cCuaK/ia U3 Cp6uje, Bočne u XepueioeuHe, My3ej npHiweH>eHe VMeTHOcra, 36opHHK, 13, Beorpa«, 1969, 7—30; Verena Han, Les relations verrišres entre Dubrovnik et Venise du XIV" au XVIe siicle, Annales du 6e Congres de l'Association Internationale pour l'histoire du Verre, Liege 1975, 161—162; D. Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 41—42; Đ Petrović, Dubrovačko oružje u XIV veku, Beograd 1976, 138—144.

154

Page 141: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Preko Dubrovnika, a nešto i preko Drijeva dolazi još čitav niz artikala koje traži razvijena gradska sredina. To je razno oružje i oruđe, dijelovi konjske opreme, zatim vino u bačvama, narandže, biber, slatkiši, igle, hartija, šafran, razno bakarno posuđe, makaze, ogledala, sapuni, češljevi itd. Isto tako, često se uvoze pojedini komadi odjeće i nakita, pojasevi raznih vrsta i vrijednosti, srebrni predmeti, perle i drago kamenje. Pored uvoza, predmeti potrošnje bili su i proizvodi bosanske privrede.

Tako se u bosanskim, kao i u ostalim evropskim gradovima, prodavala razno-vrsna i često vrlo skupocjena roba. Gradsko stanovništvo imalo je raznolike pot-rebe, ali i sredstva da ih zadovolji. Vremenom su bosanska gradska naselja postala ne samo centri razmjene već i potrošnje

21.

Sva ova intenzivna uvozna i izvozna trgovinska razmjena odvijala se uglavnom preko Dubrovnika, najvažnije luke na zapadnoj obali Balkanskog poluostrva u prvoj polovini XV vijeka. Istovremeno, Dubrovnik je postao glavno uporište po-sredničke trgovine između unutrašnjosti Balkana i talijanskih gradova, posebno Venecije, to jest između dva svijeta sa različitim ekonomijama

22. Vremenom se i

trg Drijeva razvija u veoma važnu izvoznu i uvoznu luku bosanske države. U znatno manjem obimu spoljnotrgovinski promet Bosne išao je preko srednjodal-matinskih gradova i Ugarske.

Dakle, tokom prve polovine XV vijeka trgovinska razmjena srednjovjekovne Bosne pokazuje veliki porast i naglo jačanje, kako izvozne tako i uvozne trgovine. U stvari, to se objašnjava time što su tada u talijanskim gradovima, kao i u ostaloj zapadnoj Evropi, porasle potrebe za sirovinama, kao što su: srebro, olovo, vosak i kože, koje je mogla da pruži bosanska privreda. Povećava se i broj stranih tržišta, na kojima se pojavljuju bosanski proizvodi. Pored Sicilije, Apulije, Firence i Prata, kao i drugih gradova sjeverne i srednje Italije, to su sada naročito gradovi u oblasti Marke — Pezaro, Ankona, Fano, Fermo, Rimini. I nadalje je izuzetno važna uloga Venecije. Preko nje i ostalih talijanskih gradova bosanski proizvodi ulaze u širu razmjenu dobara evropske privrede

23. U isto vrijeme, u Bosni brzo napreduju

gradska naselja koja su postala značajni centri potrošnje, što podstiče povećanje uvoza.

Međutim, obim ove trgovinske razmjene ne može se pobliže odrediti i ciframa izraziti. Ipak, izvozna trgovina je i dalje nesumnjivo jača od uvozne, zahvaljujući

21 Uzimajući u obzir dubrovačke, kao i rane turske izvore, može se napraviti pregled struk ture robne razmjene i predmeta lokalne potrošnje u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. — U,. KoBa^eBHh-KojHh, Fpadcua uacejba cpednoejeKoeue 6ocaucKe dpMcaee, 192—199.

22 J. Taflnh, npuepeda JJy6po»HUKa u cpucKe 3ej*Jbe y upsoj U OA OS UH U XV tena, 36opHHK <t>Hjio3o<}>cKor <J>aKyjrreTa, VIII , Eeorpa« 1964, 516—536; B. Krekić, Dubrovnik in the 14* and 15" 1 centur ies, A City be tvveen Eas t and Wes t , Oklahoma 1972; B. Krekić, Le re laz ion i fra Venezia, Ragusa e le popolazioni serbo -croate, Venezia e il Levante fino al sec. XV, vol. I. Olschki, F lo re n c e 1 9 7 3 , 3 9 9 ; S . Ć i rk o v ić —D e s a n k a K o v a č e v ić -K o j i ć , V i c o n o m ie n a tu r e l l e e t l a production marchande au XIII—XV si icle dans les regions actue lles de la Yugoslav ie, Balcan ica, X I I I — X I V , B e o g r a d 1 9 8 2 — 1 9 8 3 , 4 5 — 5 6 .

23 Upor . na p. 22; F. Ges tr in , Le r elazioni economiche t ra l e due sponđe adr iat i che tra Quat tro e C i n q u e c e n t o , A t t i d e l C o n g r e s s o i nt e r na z i o n a le s u l l e r e l a z i o n i f r a l e d ue S p o n d e a d r i a t i c h e , 1971, 101—102; D. Kovačević-Kojić, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 43. D. Kova čević-Kojić, Rapporti econonttd di Venezia.

155

Page 142: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

rudarskim proizvodima, naročito srebru. Prema tome, trgovački bilans srednjovje-kovne Bosne, u odnosu na Dubrovnik i talijanske gradove s kojima je trgovala,, bio je pozitivan

24.

Uslovi za trgovinski promet u srednjovjekovnoj Bosni početkom XV vijeka poboljšali su se tek poslije izmirenja između Ostoje i ugarskog kralja Žigmunda 1411. godine. Naročito od dvadesetih godina XV vijeka, i pored sve zategnutije spoljnopolitičke situacije, dalje sređivanje unutrašnjih prilika povoljno je djelo-valo na intenziviranje trgovinskog prometa.

Promet robe u Bosni odvijao se uglavnom kopnenim putevima, iako su kori-šteni i riječni tokovi, ukoliko su bili plovni. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. Izgleda da je docnije u tursko doba bila zasuta pijeskom i sprudovima. Upotrebljavali su se svi poznati putevi srednjeg vijeka, koji su sa obala Jadranskog mora kroz Bosnu vodili u balkansko zaleđe. Ipak, dva puta su imala prvorazredan Značaj za bosansku spoljnu trgovinu. Prvi, koji je vodio od Dubrovnika u istočnu Bosnu i dalje u srpsku državu, bio je poznat pod imenom „via Drine" ili ,,via Coze", a drugi dolinom Neretve, koja je inače bila glavna veza srednje Bosne sa morem.

Putevi kroz Bosnu imali su veliki značaj i u međunarodnom saobraćaju, jer su se nastavljali dalje u susjedne zemlje, i to „via Drine" — u Srbiju prema Nišu i Carigradu, a „via Narenti" preko Drine u Srbiju ili preko Srema u Ugarsku. Za ove zemlje, naročito za srpsku državu, čija je spoljna trgovina okrenuta Zapadu, bilo je od životne važnosti da budu povezane sa Jadranskim morem. Isto tako je za dubrovačku trgovinu naročito „via Drine" imao veliki značaj.

Prenos robe obavljao se konjima, jer kolski saobraćaj nije bio razvijen zbog nedostatka puteva. Konj je bio glavno prenosno sredstvo, a stočari vlasi najvažniji činilac u vođenju čitavog prometa u unutrašnjosti Balkana, pa i u srednjovjekovnoj Bosni. U Dubrovačkom arhivu sačuvali su se mnogi ugovori sklopljeni između Dubrovčana i vlaha o pievozu robe iz Dubrovnika u unutrašnjost Balkana

25.

Na trgovinski promet su se plaćale carine. Organizacija naplate carina bila je drugačija nego danas. Carina na uvezenu robu nije se naplaćivala na granici, već na trgovima na kojima je roba prodavana, i to na prodatu količinu robe. Tek na posljednjem trgu, prije izlaska iz zemlje, carina je naplaćivana na svu preostalu robu.

Pored ovih uvoznih i izvoznih carina, u srednjem vijeku ustalile su se provozne i takozvane ustupne carine na tranzit robe. Tokom cijelog razvoja bosanskog carin-skog sitema visina carinske stope iznosila je desetinu robe koja se carinila, a u ime prevozne carine izgleda da se obično uzimalo šest groša po jednom tovaru. Inače su bosanski vladari, kao i feudalci, često davali carine pod zakup trgovcima ili grupama trgovaca, i to najčešće Dubrovčanima. Time bi se vladar oslobađao od organizacije carinske službe, a određena svota novca u vidu zakupnine bila mu je uvijek zagarantovana od strane zakupca carine. Dubrovčani su, sa svoje strane, rado uzimali carine pod zakup jer su time pravili dobar posao. Za sebe su zadržavali razliku između stvarno ubrane i ugovorene sume. Kao vješti trgovci, imali su znanja potrebnog za organizaciju carinske službe i kapital za isplatu zakupnine. Dubrov-

" D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni , 165—186; J. TaflHh, JJy6poeHUK u cpucKe seM.he, 519—539.

25 M. JjHHHh, JJy6poeauKa cpednoseKOsua KapaeancKa uipioeuHa, 119—145.

156

Page 143: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

čani su bili zakupci carina u raznim mjestima, trgovima i rudnicima i u raznim razdobljima, sve do pada bosanske države. Više njih je po imenu poznato

29. Već

pri kraju Tvrtkove vladavine spominju se i kraljevi carinici — uglavnom domaći ljudi, neka vrsta kraljevih činovnika. Na ljestvici društvene hijerarhije srednjo-vjekovne Bosne, carinik je po svom položaju stajao iza župana, a ispred globara. Tako se jedan dio carinske službe u bosanskim privrednim centrima organizovao u dcmaćoj režiji. Ponekad je organizacija carinske službe u pojedinim mjestima imala svoje posebnosti

27.

Vremenom su se javile mnoge zloupotrebe od strane krupnih feudalaca kod naplaćivanja carina, kao uspostavljanje novih carina i povišenje carinske stope više nego što je propisano

28. To je bio najjednostavniji način da se dođe do novih

prihoda. Ova pojava je tako učestala da je posljednji bosanski kralj Stefan Toma-šević, posebnom poveljcm od 25. novembra 1461. godine, zabranio svako bezakonje i novinu u odnosu na dubrovačke trgovce, osim uzimanja carina zasnovanih na zakonu

29.

Pored carina, trgovinski prcmet u srednjovjekovnoj Bosni bio je izložen još izvjesnim opterećenjima, u obliku raznih dažbina, kao što je, na primjer, brodarina za prelaz preko rijeka. Bosanski feudalci, slično kao i na Zapadu, zahtijevali su od trgovaca izvjesnu dažbinu za slobodan prelaz preko svoje teritorije i izdavali im propusnicu (salvum conductum), garantno pismo, da je ona podmirena i da se mogu kretati bez ikakve smetnje

30.

Tokom XV vijeka, naročito zbog sve većih zahtjeva krupnih bosanskih feuda-laca, ove dažbine se znatno povećavaju. Česte pljačke trgovaca, unutrašnji nemiri, kao i upadi turskih trupa, ometali su takođe slobodan tok trgovinske razmjene

31.

U prvoj polovini XV vijeka, bosanski vladari su, sa malim izuzecima, vodili politiku dobrih trgovačkih odnosa sa Dubrovčanima. Vremenom se ustalio običaj da bosanski vladari, prilikom dolaksa na prijesto, potvrđuju Dubrovčanima stare privilegije koje su obuhvatale i trgovačke slobode, a zasnivale su se na svečanoj povelji Tvrtka I iz 1378. godine

38.

*• JI. KoBa^eBHh, Pa3aoj u opiauu3attuja tfapuHa, 229—248. Upor. M. npivio3u 3a uciuopujy ifapuna y cpednosjeKoanuM cpuctaiM dpMcaeajna, CnoMeHHK CAHY, XCVII, Eeorpafl 1948, 1—6. O Dubrovčanima koji su bili carinici u Srebrenici upor. M. JJHHHII, 3a ucuiopujy pydapcuisa, I, 93 nap. 3. Dubrovačka građa pruža podatke o Dubrovčanima carinicima i na ostalim rudnicima i trgovima.

J7 Tako je u vrijeme kada je Dubrovačka Republika držala drijevsku carinu ovom upravljao „gubernator" sa dvojicom carinika. Prvobitno je gubernator uziman iz redova vlastele, ali je docnije ova dužnost povjeravana i pučanima. Upravnik i carinici morali su stalno voditi računske knjige, koje je svake godine dubrovačka vlada kontrolisala, preko svojih posebnih predstavnika. — M. flHHHh, Tpi Rpujeea, 142.

28 O ovim pojavama ima mnogo podataka u seriji dubrovačkog arhiva Lettere di Levante. Upor. M. Jamrah, 3a uciuopujy pydapcuiea. I, 62, 66 itd.

19 Jb. CTojaHOBHh, Cuiape cpume uoae&e u uucMa, 1/2, Beorpan—CpeMCKH KapjioBijH 1934, br. 740.

30 D . K o v a č e v ić , T r g o v i n a u s r e d n j o v j e k o v n o j B o s n i , 1 6 1 — 1 6 4 . 31 Vla s i , koj i su bi l i na jbol j e up oz na t i s a svim e ve nt ua lnim ne pr i l i ka ma na p utu, i z j a vl juju

da će robu u redu sprovesti izuzev u slučaju rata, napada moćnih ljudi i pljačke ma čije vojske. — M. flHHHh, JJy6poeauKa cpednoeeKoma KapaeaucKa iupioeuna, 140—143. Tvrtko je, doduše, u svečanoj povelji, koju poslije svoga krunisanja 1378. izdaje Dubrovčanima, između ostalog izričito obećao da će štititi njihove trgovce od guše, tadbe i od svake zlobe i sile. — Tloaejbe u iiiKMa, I/l, br. 83. I pored zvaničnih garancija, pljačke su postajale sve učestalije. — D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 163—164.

32 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 44—48.

157

Page 144: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Međutim, poslije smrti Tvrtka I, u prvoj polovini XV vijeka, bosanski vladari nisu više u stanju da pruže garanciju za sigurnost trgovinskog prometa na području j nj cijele zemlje, već jedino u onom dijelu dokle dopire njihova vlast. U namjeri da ' j) ojačaju svoje ekonomske pozicije, krupni bosanski feudalci nastoje da uspostave i u za svoj račun trgovačke veze sa stranim gradovima. Već 15. maja 1391. godine Radič ; Sanković dao je Dubrovčanima slobodu trgovine na svojoj teritoriji. Njegov slučaj . nije ostao usamljen. Nasljednici Tvrtka na bosanskom prijestolu nisu uspjeli da zaustave ovaj proces. Jedan za drugim bosanski velikaši su regulisali trgovačke veze sa Dubrovčanima (Radoslav Pavlović 1441, Ivaniš Pavlović 1442, Petar i knez v Nikola Pavlović 1454, vojvoda Stjepan 1454. i 1461. godine). Ovi ugovori imaju spoljnotrgovinski karakter, jer su se zaključivali na istim osnovama, kao i ugovori v između Dubrovnika i bosanskog kralja. Tako je u istoriji dubrovačko-bosanskih g trgovačkih odnosa došlo do krupnih promjena, koje nisu ometale razvoj dubrovačke I trgovine na području Bosne, jer je uspostavljanjem trgovinskih odnosa, posebno sa svakim dijelom bosanske države, Dubrovačka Republika obezbijedila slobodu j trgovine na prostoru cijele Bosne

33. k

Pa i pored svih zvaničnih ugovora sa bosanskim kraljem i feudalcima, iz poli- §

tičkih i ekonomskih razloga Dubrovčani su povremeno izdavali zabrane svojim i trgovcima da sa robom odlaze u Bosnu, što je dovodilo do prekida trgovine. U dubro- 1 vačkim izvorima često se spominju neke „novitate", na koje se žale dubrovački i trgovci. Vjerovatno se radilo o mjerama koje su bosanski vladari poduzimali da se suprotstave bezobzirnosti Dubrovčana i da bar donekle povoljno regulišu izvjesna finansijska ili fiskalna pitanja koja su postala aktuelna u vezi sa njihovim izuzetnim j položajem u bosanskoj privredi. U svakom slučaju, ove mjere nisu izraz jedne smišljene trgovinske politike, čiji bi krajnji cilj bio da u bosanskoj privredi razbije ' monopol Dubrovčana

34. ',

Inače za dubrovačke, kao i ostale strane trgovce, bilo je izuzetno važno što, za razliku od mnogih evropskih vladara onoga vremena, nisu uglavnom stavljali ) nikakve zabrane u pogledu izvoza srebra

35. Jedino, srebro koje se izvozilo iz Bosne

moralo je biti bolano. Udaranjem žiga-bole na srebro kontrolisala se naplata iz vozne carine, kao i uzimanje određenog procenta od proizvodnje srebra koja je bila kraljevski regal. Već se 1372. godine, prilikom jednog spora, navodi da je Lukša Benvenutić, tada carinik u Srebrenici, udario žig na srebro koje se izvozilo > u Dubrovnik

36.

Tokom prve polovine XV vijeka česte žalbe dubrovačkih trgovaca svojoj vladi da interveniše u slučajevima kada im je oduzeto srebro vidan su dokaz da su pro-pisi o bolanju srebra stvarno sprovođeni u život. Zbog zloupotreba, koje nisu bile rijetke, poveljom od 23. novembra 1461. godine, Stefan Tomašević izričito naređuje da se dubrovačkim trgovcima može oduzeti samo nebolano srebro

37.

33 Isto, 48—51. 31 A. BecejiHHOBHh, 3a6pane u upeKudu mpioetme y CpSuju y doda JJeciiouioeuHe, HCTO-

P H J C K H r n a c H H K , 1 — 2 , B e o r p a « 1 9 8 3 , 2 5 — 4 2 ; D . K o v a č e v i ć , T r g o v i n a u s r e d n j o v j e k o v n o j Bosni , 105.

35 Ovu praksu nije izmijenio ni pokušaj kralja Tomaša da prodaju bosanskog srebra obez- bijedi isključivo svome kompanjonu Nikoli Trogiraninu. Isto tako, nisu imale trajnijih posljedica ni one mjere koje kralj Tomaš, slično despotu Stefanu Lazareviću, nastoji da sprovede u Srebre nici. — IJoee/be u itucjua, 1/2, str. 481, dodatak, I, 3. II 1449; M. .Hamih, 3a ucuiopujy pydapciuea I, 77—78.

36 M . f l H H H h , 3 a u c w o p u j y p y d a p c u i e a , I , 4 9 — 5 0 . 37 D. K o va č e vić , Trg o vi na u s r e d njo vj e ko v n oj B osni , 52 —1 0 3; Tl ose/ b e u U U C M O , 1/ 2

br . 7 4 0.

Page 145: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

158

Page 146: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobina u Bosni, kao i u drugim balkanskim zemljama gdje su trgovali. Dok se u drugoj polovini XIV vijeka može govoriti o dubrovačkoj naseobini jedino u Srebrenici, od početka XV vijeka priliv Dubrovčana je veoma intenzivan i u mjestima srednje Bosne i srednjeg Podrinja, u blizini rudnika bogatih srebrom i olovom. Tako su se do tridesetih godina XV vijeka razvile jake dubrovačke naseo-bine u Visokom (370 Dubrovčana u razdoblju od 1422—1433. godine) i Zvorniku (640 Dubrovčana od 1415—1432. godine).

Preokret nastaje tridesetih godina XV vijeka kada dolazi do pomjeranja trgo-vaca iz Visokog u Fojnicu, a iz Zvornika u Srebrenicu, to jest na same rudnike. Sada se stvara veoma jaka dubrovačka naseobina u Fojnici (365 Dubrovčana od 1430—1463)

38.

Srebrenica, jedan od najvećih rudnika Balkana, imala je još daleko veću i jaču koloniju. Sa izuzetkom 1428. broj Dubrovčana u Srebrenici ne spušta se ni jedne godine ispod stotinu. Štaviše, ovaj iznos često prelazi dvije stotine, a 1431, 1432. i 1435. godine i tri stotine. Najintenzivnija je bila 1434. godina kada se u odlukama Malog vijeća nalazi ravno četiri stotine osamdeset četiri Dubrovčanina

39. Nešto

malo Dubrovčana bilo je i u rudnicima u blizini Fojnice, Deževici, Dusini i Kreševu.

U istočnoj Bosni jače okupljanje Dubrovčana zapaža se jedino u Foči. Bilo ih je već od 1402. godine, ali se češće nalaze tek od 1422. pa do 1448. godine (ukupno 95). Osim u Foči, Dubrovčani se mogu naći još u Borcu. Zanimljivo je da u Goraždu nema traga o dubrovačkoj naseobini, iako je bilo živo trgovačko mjesto. Isti slučaj je sa Višegradom, gdje se Dubrovčani javljaju samo povremeno ili u prolazu.

Od mjesta sjeverozapadne Bosne Dubrovčani borave u Jajcu, iako ono nije privlačilo njihovu veću pažnju.

Na jugu bosanske države, u Drijevima, nalazila se već u XIV vijeku jaka gru-pacija Dubrovčana, ali se oni ne mogu tretirati na isti način kao Dubrovčani u gradovima u unutrašnjosti bosanske države, jer su Drijeva bila u posebnom odnosu prema Dubrovniku.

Tako se u prvoj polovini XV vijeka na svakom bosanskom rudniku i trgu, pa najmanjem mjestu, susreću dubrovački trgovci. Međutim, do stvaranja dubro-vačke naseobine došlo je u prvom redu na rudnicima srebra i trgovačkim centrima u njihovoj blizini. Dubrovačke naseobine razvijaju se sve do pedesetih godina XV vijeka kada zbog sve bliže opasnosti od Turaka počinje da zamire aktivnost Dubrovčana na čitavom prostoru bosanske države. Uporedo s tim opada i njihov broj na rudnicima i trgovima. Tako, u prvoj polovini XV vijeka, kada dolazi do

38 Broj Dubrovčana je povremeno opadao ili rastao, a to je zavisilo od lokalnih i drugih okolnosti, koje su uslovljavale njihovu trgovinu, pa i njihov boravak. Tako je najviše Dubrovčana boravilo u Visokom 1427 (52), a u Fojnici 1439 (78) i 1440 (74). — D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 66—75. U Zvorniku se 1425, 1426. i 1427. godine nalazilo preko stotinu, a 1428. godine, čak, dvije stotine trideset osam Dubrovčana. Međutim, po broju Dubrovčana sa dužim boravkom Fojnica je ispred Zvornika. — D. Kovačević-Kojić, Zvornik, 19—35. Desanka Kovačević-Kojić, Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskih naselja Srbije i Bosne tokom prve polovine XV vijeka. Godišnjak Društva istoričara BiH, XVIII, Sarajevo 1970, 261—262. — Upor. J\. KoBaMeBHh-KoJHh, FpadcKa uace/ba cpednoajeKome 6ocaucKe dpotcaee, 159—164;

39 Na osnovu poda taka iz Od luka Malog v ijeća , (C ons i l ium m/nus ) za ove god ine .

159

Page 147: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

naglog intenziviranja dubrovačke kopnene trgovine, bosanska gradska naselja, po-slije srpskih, bila su glavna uporišta dubrovačke trgovine na Balkanu

40.

Dubrovčani koji su živjeli u bosanskim gradskim naseljima bili su zanatlije, carinici, zakupci ili vlasnici rudnika, preduzetnici u rudarstvu, državni funkcioneri ili, čak, ministri finansija bosanskih vladara, ali u prvom redu trgovci. Trgujući u Bosni deset, dvadeset i više godina, imali su odličan uvid u lokalne prilike i stanje tržišta.

Tako su bosanska gradska naselja postala mjesta u kojima su se Dubrovčani individualno ili u kompanijama bavili uvoznom ili izvoznom trgovinom

41. U

prvoj polovini XV vijeka izvozili su srebro, vosak, kože, suho maso, sir i med, a uvozili so, tkanine, mrčarije i zanatske proizvode. Oni su iz ovih svojih sjedišta održavali poslovne veze sa Dubrovnikom, kao i sa ostalim privrednim centrima Bosne, Srbije ili Ugarske.

Pored velikog angažovanja u izvoznoj i uvoznoj trgovini, Dubrovčani su bili važan činilac i u lokalnoj trgovini svakog pojedinog grada. Držali su radnje (botege) sa svom mogućom robom, vodeći računa o potrebama potrošača, što se vidi iz inventara radnji priloženih testamentima.

U popisu imovine koju ostavljaju za sobom nalazi se raznovrsna roba, počevši od prehrambenih artikala, tkanina, sirovina koje se mogu u Bosni nabaviti, ukrasnih predmeta pa sve do hartije za pisanje. Prema tome, Dubrovčani su trgovali na malo sa mještanima, prodavali im robu, ali i kupovali od njih razne sirovine. Tako se posredstvom Dubrovčana vodila ne samo spoljna već dobrim dijelom i lokalna gradska trgovina

42.

Kada se sve ovo ima u vidu, nije slučajno da se značaj pojedinog privrednog centra ocjenjuje po broju Dubrovčana koji su tu naseljeni i jačini njihovih naseo-bina. Pored toga, dubrovačke naseobine povezivale su pojedina bosanska gradska naselja, prvo između sebe, a zatim sa gradovima Srbije i Ugarske, sa Dubrovnikom i preko Dubrovnika sa zapadnom Evropom. Snažnim proširenjem ovih trgovačkih veza, Dubrovčani su još više podsticali razvoj lokalne trgovine i predstavljali veoma važan činilac u privredi svakog grada pojedinačno.

Preko Dubrovnika u Bosnu odlaze pojedini Kotorani, Barani, Ulcinjani, Korču-lani kao i neki od onih poslovnih ljudi koji su se slegli u Dubrovnik sa raznih strana, posebno talijanskih trgovačkih gradova (Ferara, Firenca, Milano). U trgovini s Bosnom naročito su aktivni trgovci iz Prata, koji ponekad kreditiraju domaći živalj i uvoze tkanine, većinom proizvedene u samom Pratu

43.

4D D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 74—79; JX. KoBaieaHh-KoJHh, rpai:x3. naoe/bu cpednosjeKoane 6ocancKe dpjKase, 163—164.

" G. Čremošnik, Naša trgovačka društva u srednjem veku, GZM, XXXVI, 1924, 69—91; I. Voj e, Poslovanje dubrovniških trgovskih druSb na Balkanskem poluotoku v drugi polovici XV stoletji, Zgodovinsiri časopis, XXVTII/3—i, 1974, 215—222; M. Cnpeiwnh, JJy6poea*u<a uipio-eanva dpyMM8a y dicuoMosuHu ~Byp^a EpauKosuHa, 35opHHK <t>iM030<J)cKor 4>aKyjrreTa, KH>. XIII-1, Eeorpa« 1976, 85—102.

48 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 79—82; JJ. KoBaneBHh, Fpadcna Hace/ba cpednoajeKoene 6ocancKe dpjtczee, 164—167.

43 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 91—93; M. Popović, La penetra-xiom dii rmrcaati Pratesi, 504-—517; J\. KoBa^JeBHh-KoJHh, FpadcKa naceri cpednosjeKoene 6ocancKe dpoKaee, 231—234.

160

Page 148: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Od svih talijanskih trgovačkih gradova, Venecija je jedina uspostavila zvanične trgovačke odnose sa bosanskom državom. Početkom XV vijeka Mlečani počinju da vode, pored teritorijalne, i aktivniju trgovinsku politiku na Balkanu. Koristeći se trenutno lošim odnosima između Bosne i Dubrovnika, Mlečani su uspjeli da dobiju poveljom od kralja Ostoje 1404. godine vrlo široke trgovačke povlastice. Ova povelja je, u stvari, prvi pravi trgovinski ugovor između Bosne i Mletačke Republike i temelj daljem razvoju njihovih trgovinskih veza

4*.

Uspostavljanje mletačke vlasti 1420. godine nad srednjodalmatinskim grado-vima približilo je Veneciju još više bosanskoj državi. Međutim, ugarski kralj Sigis-mund zaveo je ekonomsku blokadu Venecije, pa je njegov vazal, knez Ivan Nelipić, onemogućavao trgovački promet između Bosne i dalmatinskih gradova preko svoje teritorije. Venecija je 1422. godine poručila bosanskom kralju da preduzme po-trebne mjere, kako bi se ovim najkraćim putem trgovci s jedne i druge strane mogli slobodno kretati. To je zahtijevalo uklanjanje kneza Ivana Nelipića, pa je u tom cilju 1423. sklopljen savez između Bosne i Venecije. Pored toga, poveljom koju je izdao u Visokom 1422. godine Tvrtko II je zagarantovao mletačkim trgovcima slobodno kretanje po Bosni, s tim da su, čak, mogli uvijek dobiti oružanu pratnju. Novi momenat u odnosu na Ostojinu povelju jeste da Mlečani u Bosni mogu zidati i kupovati kuće i da moraju plaćati carine i ostale dažbine, jer Tvrtko II nije, kao Ostoja, bio prisiljen spoljnopolitičkom situacijom da čini ovako velike ustupke

15.

Međutim, Nelipić i sve prepreke na putu između Splita i Bosne ostale su još dugo vremena, pa se u Splitu i Trogiru osjećala potreba za sirovinama iz bosanskog zaleđa

4*. Ove prepreke su se protezale sve do 1435. godine i tek otada nailazimo na

češći pomen bosanskih trgovaca u splitskim notarskim knjigama. Čak je, prema trgovačkom ugovoru iz 1449. godine između kralja Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogiranina u Splitu trebalo da bude otvorena jedna od njihovih zajedničkih radnji

47. I splitski trgovci odlaze u Bosnu, a najistaknutiji među njima, Ventura

Engleschi i Anto Ivanov, sastaju se i trgovački sarađuju sa bosanskim kraljem. I trgovci iz ostalih dalmatinskih gradova susreću se u Bosni, naročito u Drijevima. Pored soli, uvozili su tkanine, vino i ostalu robu

48. Pa ipak, ovaj trgovinski promet

sa dalmatinskim gradovima nije mogao dostići veći obim. Budući da su i Mlečani poslije 1420. godine sprečavali razvoj pomorske trgovine, i njihova kopnena trgovina> uključujući tu i Bosnu, uveliko je zaostajala

49.

44 Š. Ljubić, Lis tine o odnošajih između Južnoga Slavens t va i Mletačke r epubl i ke, V, Za gre b 1 8 7 5 , 3 9 . U p o r . i D . K o v a č e v i ć , T r g o v i n a u s r e d n j o v j e k o v n o j B o s n i , 9 3 — 9 4 .

45 Š . L j u b ić , Li s t i n e o o d n o š a j i h i z m e đ u J u ž n o g a S l a v e n s t v a i M l et a č k e r e p u b l i k e , V I I I , Z a g r e b 1 8 8 6 , 2 0 2 ; M . Š u n j i ć , P r i l o z i , 1 2 2 , 1 2 3 ; D . K o v a č e v i ć , T r g o v i n a u s r e d n j o v j e k o v n o j Bos ni , 9 5.

46 Č a k j e d o la z i l o d o s u k o b a i z m e đ u S pl i t a i Tr o g i r a , j e r s u o b a g ra da p o k u ša v a l a da š t o vi še pr iv u k u t rg ovc e s a ka ra va nima k oj i su i z B os ne d ol a z i l i na more . Ova z a t e g nut os t j e p ora s l a 1435. godine do te mjere da je sam dužd strogo zabranio da Splićani i Trogirani prisilno dovode karavane u svoje mjesto. Isto tako, dužd je zabranio Trogiranima da svetkuju i drže sajam istoga dana kada i Splićani. Njihov sajam morao je biti najmanje mjesec dana posli je splitskog, tako da karavani mogu prispjeti na jedan i na drugi. — G. Novak, Split u svjetskom prometu, Split 1921, 69—70; G. Novak, Povijest Splita, Ali; M. Šunjić, Prilozi, 123.

17 Obje strane ulažu po 6.0DD dukata i sklapaju društvo na pet godina. S ovim novcem treba da trguje Nikola na sve četiri strane. Kralj Tomaš može da uloži 6.000 dukata, u dukatima ili u srebru. Dalje se utanačuje da se otvore tri radnje, i to jedna u Splitu, druga u Fojnici, a treća u Jajcu. — IJoaejbe u uucMa, 1/2, dodatak I, 481.

48 M. Šunjić, Prilozi, 124, 131 i 132. 49 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 91; M. Šunjić, Prilozi, 131—132.

161

Page 149: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

I kralj Stefan Tomaš se starao o unapređenju trgovačkih veza između Venecije i Bosne, pa je poveljom od 15. aprila 1444. godine mletačkim trgovcima dao privi-legije slične onima koje su dobijali od ranijih bosanskih vladara. Nastojanjem da privuče veći broj mletačkih trgovaca kralj je želio da suzbije pretjerani uticaj Du-brovčana. U tom smislu tražio je 1446. godine i podršku mletačkog senata

50. Tako

su se, tokom cijele prve polovine XV vijeka, obnavljali i održavali zvanični vrlo dobri odnosi između Bosne i Venecije.

Ovim su se stvorile široke mogućnosti za slobodu kretanja i poslovanja mle-tačkih trgovaca po Bosni.

Pored Mlečana, koji direktno iz Venecije posluju sa Bosnom, kao, na primjer, mletački plemić Guglielmo Querini, bilo je i onih koji borave i trguju u Bosni

51.

Mletački trgovci braća Zanin i Jakopo de Beltrame učestvovali su u zakupu carine rudnika Olova

52. Tokom prve polovine XV vijeka poraslo je interesovanje Mlečana

2a trg Drijeva, kao i za zakup njegove carine53

.

Ipak, Mlečani nisu odlazili u Bosnu u većem broju. Oni se rade zadržavaju u primorskim gradovima, naročito u Dubrovniku, koji je u međuvremenu postao glavno uporište trgovine između balkanskog zaleđa i Venecije. Mlečani su inače izbjegavali da idu lično na trgove u unutrašnjosti Balkana, čiji jezik i lokalne pri-like nisu dovoljno poznavali. Oni su se rade zadržavali u primorskim gradovima, naročito u Dubrovniku, gdje su preuzimali rudarske proizvode i ostale sirovine, brinući se, prije svega, za njihov dalji prevoz do Venecije, a svoju robu su slali istim putem u obrnutom pravcu

54. Tako i pored zvaničnih ugovora i očiglednog

jačanja mletačko-bosanske trgovačke razmjene tokom prve polovine XV vijeka neposredno učešće mletačkih trgovaca u samoj Bosni nije imalo veće razmjere.

Tokom prve polovine XV vijeka bosanski vladari i feudalci sve aktivnije uče-stvuju u trgovinskoj razmjeni, pa i sa talijanskim gradovima. Bosanski kralj Tvrtko II u nekoliko navrata šalje srebro na prodaju u Veneciju, a njegov nasljednik, kralj Tomaš, u Napulj. Vojvoda Sandalj nabavljao je u Veneciji žito, tkanine, svilu, perle i drugu robu. Preko svojih posrednika herceg Stjepan slao je na prodaju olovo, crvac i vosak u Veneciju i Apuliju, a održavao je poslovne veze i sa Firencom. Bosanski vladari i feudalci nabavljali su na razne načine oružje iz Venecije.

Pored Venecije, bosanski vladari i feudalci su trgovali naročito sa Dubrovni-kom. Tako braća Pavlovići, Petar i Radoslav, prodaju u više navrata u Dubrovniku, preko svoga posrednika Braila Tezalovića, velike količine olova. Već je ranije pomenut ugovor o trgovini između kralja Stefana Tomaša i kneza Nikole Trogira-nina

55.

s° M. Šunjić, Prilozi, 130, 131. 61 Pomenuti Guglielmo Querini raspitivao se 1442. godine, preko Đirolama Malipiera,

takođe mletačkog plemića, koji se nalazio u Bosni, o mogućnostima za trgovinu biberom, raznim začinima, kao i robom svake vrste u tamošnjim mjestima. Zna se pouzdano da je on preko svoga zastupnika, pomenutog Malipiera, povremeno slao na prodaju drago kamenje, a u zamjenu tražio plemenite metale. U Bosni boravi i'Đovani, brat Đirolama Malipiera. Mletački trgovci zalazili su i u Kosačine posjede. — M. Šunjić, Prilozi, 131.

52 C. TiHpKOBHh, Jedna 6ocancKa Kpa/beecKa upecyda, FosHniaa K JljpviirrBa HCTopiraa pa E H X , X I X , C a p a j e B o 1 9 7 3 , 1 0 .

53 M. flHHHh, OČAyKe eefia JJy6poeauKe Peuy6nuKe, II , II oce SHa H3flaa>a CAHy, Ee orpaa 1 9 6 4 , 5 8 5 — 5 8 6 , 2 0 . V I 1 3 8 8 ; M . f l H H H h , T p i f l p u j e e a , 1 2 8 .

54 D. Kovačević-Kojić, Rapporti economici. " D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 98—101; D. Kovačević-Kojić,

Ekonomske veze i kulturni uticaji, 40—41.

162

Page 150: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Domaće stanovništvo se takođe sve više uključuje u trgovinu, i dalje uglav-nom zasnovanu na kreditima, podizanim u Dubrovniku, koji se vremenom razvio u veoma važan centar kreditne trgovine na Balkanu. To je u prvom redu domaći živalj iz starih, dobro poznatih trgova, koji se povremeno zadužuje već u drugoj polovini XIV stoljeća

56.

Od dvadesetih godina XV vijeka javlja se novi taias domaćih trgovaca. U knji-gama zaduženja pominju se Goražde i Tjentište, uskoro zatim Cernica (1426), Višegrad (1427), Trebinje (1428), kao i imena sa manjim obimom poslova iz više mjesta (Olovo, Podobrun, Prijepoljc, Podsoko, Borac, Plevlja, Gacko itd.)

57. Do-

maći trgovci iz Jajca samo rijetko posluju u Dubrovniku. Oni rade silaze u obližnji Split i kod splitskih trgovaca se zadužuju za tkanine i mrčarije. Pored trgovaca iz Jajca, u Splitskom arhivu nailazi se na imena trgovaca iz Vesele Straže, Prozora, Glamoča, Jezera, Kreševa, Imotskog itd

58. Vremenom se tako domaće stanovništvo

sve više uključuje u trgovinu, i to na širokom prostoru bosanske države. Tek od pedesetih godina XV vijeka, sa uspostavljanjem prvih stalnih turskih uporišta u Bosni, opada ova aktivnost domaćih ljudi.

Domaći trgovci su posebno preduzimljivi iz Drijeva, Foče, Prače i Goražda. Naročito se Drijeva ističu i po broju trgovaca i po visini njihovog kapitala. Više trgovaca iz pomenutih mjesta posluju sa sumama koje prelaze 100 dukata, i to u Drijevima oko polovine, u Prači trećina, a u Foči i Goraždu četvrtina od ukupnog broja trgovaca u tim mjestima.

U Drijevima, Visokom, Prači, Foči i Goraždu pojedinci posluju čak i sa kapi-talom većim od 1.000 dukata. Trgovci iz Prače su ostvarivali najveće pojedinačne kredite. Tako je Brailo Tezalović, kao zastupnik Brajka Kvaonića iz Prače, podigao kredit u iznosu od 2.965 dukata i 19 groša

59.

Međutim, za neka od najrazvijenijih naselja (Zvornik, Fojnica) u knjigama zaduženja uopšte nema podataka o kreditiranju domaćih ljudi, dok i za druga mjesta (Visoko, Srebrenica) ima vrlo malo. S obzirom na to da su upravo to mjesta gdje su bile vrlo razvijene i napredne dubrovačke naseobine, može se pretpostav-ljati da su domaći ljudi pozajmljivali novac od Dubrovčana koji su tu bili nasta-njeni. Njima nije bilo potrebno da silaze u Dubrovnik i tamo uzimaju kredit, već su se koristili prilikom koja im se pružala u samom njihovom mjestu.

O kreditnim poslovima između Dubrovčana i domaćih ljudi ostalo je traga u trgovačkim knjigama i u testamentima Dubrovčana, koji su povremeno poslovali sa bosanskim gradskim naseljima ili su tu duže boravili.

Prema sačuvanim podacima, u Fojnici je kreditnim poslovima bilo obuhvaćeno oko pedeset, a u Srebrenici oko dvije stotine šezdeset domaćih ljudi, dok je njihov stvarni broj morao biti znatno veći. Neki od njih, poput Milaša Radomirića iz

66 Pos l i je pra z nina od 1406. do 1 41 7. i od 1422. do 14 25. n a st al ih gu bi tkom a rhivskih knj iga d j e l a t n o s t d o m a ć i h l j u d i u p o m e n u t i m m j e s t i m a m o ž e s e i d a l j e p r a t i t i z a d u g i n i z g o d i n a .

67 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 108—116; I. Voje, La structure de la classe des marchands en Bosnie et en Serbie pendant la deuxiime moitie du XVe sidcle, III, Asso- ciation internationale d'etudes du sud-est europeen, Sofia 1969, 627—632; I. Voje, Kreditna trgovina, 228—252; E. Xpa6aK, Ilocjioenu jbydu IlomiMJba (1350—1700), 235—257; fl. KoBa- leBHh-KoJHh, FpadcKa nace/ba cpednoejeKoeue čocancne dpMcaee, 167—179; C. TiHpKOBHh, npujeuo/be y cpedneM eexy, 221—223.

M M. Šunjić, Prilozi, 31. 59 JJ. KoBaieBHh-KoJHh, Fpadcm nacejta cpedfboejeKoene 6ocaucKe dpoKaee, 172—177.

163

Page 151: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Podvisokog, postigli su veliki poslovni uspjeh. On je trgovao srebrom, kožama i voskom, a u svom testamentu navodi da njegova imovina iznosi 1.183 dukata i 4 groša

60.

U mrežu kreditnih poslova postepeno se uključuje i stanovništvo obližnjih naselja, pa čak i sela. U pismu iz 1417. godine, dubrovačka vlada javlja svojim gra-đanima u Srebrenici, u vezi sa novouvedenim carinama, da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu, unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgov-cima

61. Iz ovoga se može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva, bar

u blizini jačih privrednih centara, postalo pojava širih razmjera. U ulozi kreditora, pored Dubrovčana, javljaju se i domaći ljudi. Tako su vremenom i bosanska grad-ska naselja postala mjesta gdje su se uveliko sklapali kreditni poslovi.

Pored jamca, bilo je vrlo razvijeno kreditiranje i uz zalog. To su najčešće bili razni srebrni predmeti, i to čaše, prstenovi, dugmad, pojasevi, komadići sirovog srebra itd. U pogledu mjesta i lica, pred kojima su se sklapali kreditni poslovi, nije bilo ustaljene prakse. Kreditni poslovi su se sklapali pred kraljevim pristavom, dubrovačkim konzulom i pred članovima franjevačkog reda.

Domaći trgovci iz gradskih naselja srednjovjekovne Bosne usvojili su, dakle, sistem trgovine poznat u Dubrovniku. Poznavali su sve savremene oblike trgovine koji karakterišu primitivni kapitalizam (mjenice, trgovačka društva, prokure). Nisu se ograničavali samo na lokalnu trgovinu, već su trgovali krećući se na mnogo ve-ćem prostoru. Oni često putuju, čak i mijenjaju mjesto boravka, tražeći od trga do trga što povoljnije uslove za trgovačku razmjenu. Bilo je takođe trgovaca koji održavaju poslovne veze sa gradovima u susjednoj srpskoj državi, Novom Brdu, Beogradu, Uzicu. Vještiji i hrabriji pojedinci odlazili su, čak, preko mora u Vene-ciju ili neke druge italijanske gradove. Trgovci iz raznih mjesta međusobno skla-paju zajedničke poslove. Time su se gradska naselja sve više povezivala i napuštala svoju tradicionalnu izolaciju

82.

Pošto je trgovina srebrom bila isključivo u rukama Dubrovčana, olovo je imalo prvorazredan značaj za domaće trgovce. Domaće stanovništvo trgovalo je i s ostalim proizvodima bosanske privrede: voskom, kožama i konjima. So i tka-nine su predstavljale najveći dio uvozne trgovine, a zatim, u znatno manjoj mjeri, mrčarije, ulje i zanatski proizvodi. Vjerovatno su, poput Dubrovčana, na trgovima držali svoje radnje. Stoga se može s punim pravom pretpostavljati da su domaći trgovci spajali oba ova oblika djelatnosti i da su se u isto vrijeme bavili spoljnom i lokalnom trgovinom.

Iz knjiga zaduženja se vidi da se sitniji trgovci često između sebe udružuju i zajednički zadužuju. Ponekad su se udruživali i sa Dubrovčanima. Nije rijedak slučaj da su domaći ljudi bili „faktori" dubrovačkih trgovaca, njihovo pomoćno osoblje koje je, u pojedinim bosanskim naseljima, primalo robu iz Dubrovnika, a u Dubrovnik otpremalo sirovine, nabavljene u Bosni. Vremenom se u pojedinim porodicama stvorila trgovčka tradicija, pa se ovom djelatnošću bavi više članova iste porodice, a raznih generacija. Poznavali su, dakle, sve savremene oblike i instrumente trgovine (mjenica, trgovačka društva, prokure), koji su se formirali pod uticajem iz naših primorskih gradova, odnosno Mediterana.

" Test. Not., 8, fol. 106—107', 10. VIH 1397. 41 Lett. di Lev., 6, fol. 38', 16. X 1417. •• JI. KoBa^eBHh-KoJHfe, FpadcKa nace/ha cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpoKaee, 179—189-

164

Page 152: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Domaći trgovci u XV vijeku s punim pravom nose naziv „mercator", koji ponekad stoji uz njihovo ime u dubrovačkim izvorima. To su svakako bili ljudi koji su po obimu poslova i poslovnim običajima potpuno odgovarali dubrovačkom pojmu trgovca

63. U prvoj polovini XV vijeka naglo je poraslo i učešće vlaha u

trgovinskoj razmjeni64

.

3. Zanatstvo

Vremenom proizvodi seoskih zanatlija nisu više mogli da zadovolje sve slo-ženije potrebe vladara i feudalaca, pa oni pozivaju strane, uglavnom dubrovačke, majstore u službu na određeno vrijeme i pod određenim uslovima. Na dvorove oblasnih gospodara i bosanskih kraljeva dolaze dubrovački graditelji, zlatari, klesari, drvodjelje, krojači i oružari. Još brojniji od ovih su zanatlije koje dolaze na bosan-ske rudnike i trgove za svoj račun, jer u gradskom stanovništvu nalaze nove kupce za svoje proizvode. Među njima je bilo naročito onih zanatlija koji su svojim radom podmirivali svakodnevne potrebe gradskog stanovništva, kao što su zlatari, krojači, obućari, mesari itd

1.

Bilo je i drugih stranih zanatlija, ali njihov uticaj na razvoj bosanskog zanatstva znatno zaostaje za dubrovačkim. Tako već krajem XIII vijeka, prema navodima Tome Arhidakona, Bosna održava veze sa srednjodalmatinskim majstorima. Neki od njih će docnije raditi i na dvorovima bosanskih vladara i feudalaca, naročito zlatari, slikari i klesari. U Bosnu dolaze i zanatlije raznih struka iz Venecije, srednje Evrope (Briža), Ugarske, a izgleda i iz susjedne Srbije

2. U Srebrenici se ponekad

krojači nazivaju — šnajderi, a obućari — šusteri, riječi njemačkog porekla, koje su u ovaj rudnik donijeli rudari Sasi. Čak se i u ostalim većim gradskim naseljima poput Zvornika i Prijepolja upotrebljavao naziv šuster za obućara

3.

•3 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 116—136; JI. J FpadcKa uace/ba cpednosjeKoene 6ocaucKe dpMcaee, 189—191. Upor. i I. Voje, Kreditna trgovina, 228—252.

•4 Upor. gl. IV (3), nap. 30—31. 1 C. Fisković, Naši graditelji i kipari XV i XVI stoljeća u Dubrovniku, Zagreb 1947, 101,

240; C. Fisković, Dubrovački zlatan od XIII do XVII stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, III, sv. 1, 1949, 143—249; C. Fisković, Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini, Radovi sa simpozijuma „Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura", Izdanja Muzeja grada Zenice, III, Zenica 1973, 147—149; JX. KoBaieBHh, npujioi upoyuaeaR<y mHaiucrJuaa y cpednoejeKoeHoj EOCHU, 283, 285—287; JJ. KoBaieBiih, Fdje je 6uAa Koenuua noeua 6ocaucKux eAadapa,214; D.Ko vačević, Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, Godišnjak Društva istoričara BiH, XV, Sarajevo 1966, 27—31; P. Andelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 80, 94, 218; Đurđica Petro- vić, Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem, XIV—XV vek, Izdanje Muzeja grada Zenice, III, Zenica 1973, 71, 72; T. IIlKpHBaHHti, Opy3tcje y cpednoeeKoeHoj Cp6uju, EOCHU U Jjy6poemiKy, Beorpafl 1957, 180. Upor. i JI. KoBaneBiih-Kojuh, Fpadata uacejba cpednoejeKOBHe čocaucne dpoica.8e, 201—206.

2 Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. Rački, MSHSM, Scriptores, III, Zagrabiae 1894, 80; M. Marjanović, Aristodije Zadranin, hereziarha bosanksi. Zadarska revija, I, br. 3, 1952, 13; Ti. CTpiineBHh, Majciuopu Munujauiypa Mupocjiaejheeoi jeeanfjejba, 36opHHK paaoBa BiraaHTojioinKor HHCTHTVTa CAHY, XXI. Eeorpaji 1952, 181—200; C. Fis ković, Dalmatinski majstori, 153—170; C. Fisković, Prvi poznati dubrovački graditelji, Dubrov nik 1955, 14; P. Andelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 80, 81, 94, 114, 115, 218. Upor. i JI- Ko- h o j u h , Fpadcua nace/ba cpediboejeKoeue SocaucKe dpoicaee, 206—208. D. Kovačević-Kojić, Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 31—33; M. J I h , 3a ucuwpujy pydapcu7ea. I, 13; A. Handžić, Zvoruik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku, Godišnjak Društva istoričara, XVIII, Sarajevo 1970, 167; A. S. Aličić, Poimenični popis, 163.

165

Page 153: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

U Dubrovačkom arhivu nalaze se podaci, iako oskudni, o domaćim zanatli-jama. To su, u prvom redu, ugovori kojima se zanatlije iz Bosne obavezuju da će određeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovačkoj teritoriji. U nekim slu-čajevima naznačena je i vrsta zanata kojom se dotični bavi. Za druge domaće za-natlije saznajemo na taj način što su njihova prezimena izvedena iz pojedinih za-nata. Rani turski izvori takođe pominju razne vrste zanata, koje su Turci zatekli u bosanskim gradskim naseljima prilikom njihovog osvajanja

4.

Na osnovu svih pisanih izvora, kao i arheoloških nalaza, u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne može se konstatovati 28 vrsta domaćih zanata. To su: kovači, ključari, mačari, štitari, lukari, tulari, puškari, majstori za samostrele, topo-livci, zlatari, kovničari, pasari, zidari, kamenari, drvodjelje, klesari, rezbari, slikari, grnčari, krojači, klobučari, štavljači kože, kožuhari, sedlari, papučari, mesari, pe-kari i brijači

5. Većina ovih zanata postojala je po selima i prije pojave gradova.

U gradovima su u porastu naročito one zanatske grane koje zadovoljavaju potrebe u ishrani i odijevanju gradskog stanovništva, koncentrisanog u većem broju na jednom mjestu. Tako nije slučajno da se u izvorima nalazi dosta podataka 0 domaćim krojačima. Za razliku od rasturenih sela, zgusnuti tip naselja podsticao je rad zanatlija građevinske struke. Odbrana gradskog stanovništva i gradskih utvr đenja dovela je do formiranja većeg broja oružara i domaćih zanatlija topolivaca.

Nagli razvoj rudarstva od druge polovine XIV vijeka unaprijedio je zanate vezane za obradu plemenitih metala. Činjenica da domaće zlatare nalazimo kako u rudarskim centrima, tako na trgovima i u podgrađima, ukazuje na raširenost ovoga zanata. Pojaseve, najtipičniji proizvod bosanskog zlatarstva, izrađivali su već 1 seoski zlatari, ali je njihova proizvodnja tek u gradskim naseljima dobila svoj puni i razrađeni oblik. Čak se susreću i pasari (pojasari), posebne zanatlije koje izrađuju pojaseve

6.

Luksuzno posuđe bosanske izrade javlja se u izvorima od prve polovine XV vijeka (pladnjevi, čaše, kupe i pehari), a nakit identifikovan kao bosanski tek u drugoj polovini XV vijeka. To su prstenje, naušnice i ukrasi za kosu. U svakom slučaju, pojava specifičnog nakita dokaz je daljeg razvoja domaćeg zlatarstva. Ovom popisu treba dodati i mamuze izrađene na bosanski način. Svi ovi srebrni pred-meti bosanske izrade su proizvod domaćih majstora koji su živjeli i djelovali u gradskim centrima. Oni su radili prvenstveno za potrebe potrošača u gradovima, trgovaca i feudalaca, koji su imali dovoljno mogućnosti da ih kupuju. Proizvodi domaćeg zlatarstva bili su veoma traženi i izvan Bosne, što govori o ljepoti i kvali-tetu njihove izrade

7.

4 N. Filipović, Osvrt na položaj bosanskog seljaštva, 68; H. OmiHnosuh, Tloined na OCMOHCKU (fieydaAU3aM, 138; A. Handžić, Zvornik, 167—169; A. Handžić, Rudnici u Bosni, 12, 15, 18; A. S. Aličić, Poimenični popis, 4, 162, 163, 165, 174, 192, 193.

5 J\. KoBaneBiih-KoJHh, rpadcna uacejba cpednosjeKoene SocaucKe dpjicate, 208—216. Upor. i nap. 4.

8 Pojaseva je bilo velikih i malih, muških i ženskih, ponekad je podrobno opisan njihov izgled. Uglavnom su izrađeni od srebra, pozlaćeni, pa čak i od zlata. Njihova težina, odnosno veliki sadržaj srebra upravo je jedna od njihovih specifičnih odlika koja ih karakteriše kao bosanske. — V. Han, La culture materielle des Balkans, 163; JJ. KoeaHeBHh-KojHh, FpadcKa uacejba. cpednoejeKoene docaucm dpztcaee, 308.

7 JX. KoBaMesiiJi-Kojiih, FpadcKa uace/ba cpedtboejeKoeue docancKe dpifcaee, 309 — 312; V. Han, La culture materielle des Balkans, 163, 164; Bojana Radojković, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, Izdanja Muzeja grada Zenice, III, Zenica 1973, 208; M. Šunjić, Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izrađevinama, 346.

166

Page 154: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Razvoj gradskih naselja je nesumnjivo povoljno uticao na umnožavanje raz-nih zanatskih grana i dalje unapređenje zanatstva. U gradovima su zanatlije naj-bolje mogli da prodaju svoje proizvode i da dolaze najlakše do sirovina.

Ne smije se izgubiti iz vida da je i prisustvo stranih, u prvom redu dubro-vačkih, zanatlija na bosanskim rudnicima i trgovima imalo vidnog uticaja na razvoj domaćeg zanatstva. Strani majstori donose sa sobom svoj savršeniji alat i svoje metode rada. Oni imaju i svoj poseban način obrade predmeta.

Vjerovatno da su domaći ljudi izučavali zanat kod stranih, najčešće dubro-vačkih majstora, nastanjenih u Bosni. Sigurno je, međutim, da su u podizanju novih naraštaja veliku ulogu odigrali susjedni primorski gradovi. Dubrovnik i srednjodalmatinski gradovi, centri sa jakim zanatskim tradicijama, privlačili su mlade ljude, željne znanja i zarade.

Od sedamdesetih godina XIV vijeka, u dubrovačkom notarijatu i kancelariji počinju se javljati ugovori o odlasku dječaka iz pojedinih gradova srednjovjekovne Bosne na rad kod dubrovačkih majstora. Pri tome se donose i utanačuju sve po-trebne pojedinosti i uslovi pod kojima se ti dječaci primaju na zanat i određuju obaveze majstora. Prema običajima onoga vremena, majstor je bio dužan da šegrtu da stan, hranu, odjeću i na kraju da mu pokloni odgovarajući alat.

U XIV vijeku ovi mladići dolaze na zanat u Dubrovnik u podjednakom broju iz krajeva današnje Hercegovine i krajeva uže Bosne. Tek od dvadesetih godina XV vijeka ovaj odnos se mijenja, tako da se znatno povećava priliv mladića iz neposrednog dubrovačkog zaleđa i krajeva današnje Hercegovine. Jedan od razloga za ovo je što su mladići iz uže Bosne i Srebrenice imali prilike da uče zanat kod Dubrovčana, naseljenih na pojedinim rudnicima i trgovima, kao i kod domaćih zanatlija.

Mladići iz zapadne Bosne, poglavito iz Jajca, više su orijentisani na sreanjo-dalmatinske gradove, te ih nalazimo u Splitu, Zadru, Šibeniku i Korčuli, na izu-čavanju zanata kod majstora raznih struka, naročito zlatara, drvodjelja, kamenara, slikara i drugih.

Rijetko se može pratiti dalji životni put ovih mladića. Po završenom šegrio-vanju, neki od njih ostaju u mjestu svog naukovanja i pojedinci vremenom postaju, čak i vrlo poznati majstori. Svakako, bilo je i onih koji se vraćaju da žive i rade u Bosni. Ma koliko da je njihov broj bio mali, oni su doprinosili unapređenju zanatstva u svome kraju

8.

Dakle, zanatstvo u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne obuhvata rad domaćih zanatlija i stranaca, u prvom redu Dubrovčana, raznih struka. To su: kovači, ključari, mačari, štitari, lukari, tulari, oklopari, puškari, majstori za samo-strele, topolivci, livci zvona, zlatari, kovničari, pasari, zidari, kamenari, klesari, drvodjelje, brodograditelji, rezbari, slikari, grnčari, pečatoresci, podstrigači sukna, tkači, krojači, klobučari, kožuhari, štavljači koža, sedlari, obućari, papučari, mesari, pekari, svjećari, brijači. Prema tome, u oblasti zanatske proizvodnje izvršena

8 P. CaiviapijHk, IJodMjiadaK dy5poeauKux uipioeana u sauautjiuja y XV u XVI eeicy, 36opHiiK CTyaeHTCKHX crp^^ni« pa^oisa, Eeorpa« 1948, 72; G. Fisković, Dalmatinski majstori 159 et passim; B. Hrabak, Momci iz Hercegovine i Bosne u dubrovačkom zanatstvu, trgovini i pomorstvu u XIV, XV i XVI stoleću, Prilozi Instituta za istoriju, IX/I, Sarajevo 1973, 23—62. Za ostalu literaturu upor. JJ. KoBa«BHh-Kojiih, I'padcna uacetha cpedmoejeKosne Socancne bpotcase, 217—219.

167

Page 155: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

je specijalizacija po pojedinim zanatskim granama, te razlikujemo oko trideset i šest vrsta raznih zanata. Zastupljene su razne struke, prehrambena, kožarska, gra-đevinska, tekstilna, obrada metala i još neke druge

9. Međutim, ovim nisu obuhvaćene

djelatnosti vezane za rudarsku proizvodnju.

Nije moguće odrediti da li su ovi zanati bili zastupljeni podjednako u svim gradovima, iako bar za većinu od njih ima osnova za ovakvu pretpostavku. Nesum-njivo da je u tome važnu odluku odigrao stepen privrednog razvoja svakog poje-dinog naselja.

Kovači su bili isključivo domaći ljudi, a to, s malim izuzetkom, važi za rez-bare, mačare, lukare, pekare, mesare, kožuhare, papučare i tulare. Drugim broj-nim zanatima bave se podjednako Dubrovčani i domaći ljudi, mada se ne može utvrditi u kojoj su srazmjeri zastupljeni jedni i drugi. Naime, o dubrovačkim zanat-lijama sačuvano je više podataka nego o domaćim, što ne znači da je njih bilo stvarno više. Nije poznato da li su zanatlije u bosanskim gradskim naseljima bili povezani esnafskom organizacijom. Jedino se može pretpostaviti da su imali šegrte i tako pripremali nove naraštaje zanatlija.

Od zanatskih radionica, pisani izvori pominju jedino klanicu u Srebrenici10

. Po svemu izgleda da su mnogobrojne bile kovačnice. Prema nalazima temelja nekih zanatskih radionica na Bobovcu i Borcu, uglavnom kovačnica, vidi se da su ove radionice, obično kameno drvene konstrukcije, bile prilično malene i često jednim dijelom ukopane u zemlju. Na Bobovcu je otkriveno i kovačko ognjište, od nabijene ilovače, ograđeno kamenim okvirom

11.

U vezi sa zanatskom proizvodnjom potrebno je spomenuti pokušaje da se osnuje i unaprijedi proizvodnja tkanina. Tako pri kraju vladavine Tvrtko I okuplja dubrovačke podstrigače sukna. Izgleda da se samo rasa, grubo domaće sukno, obrađivanjem i striženjem od strane izučenih dubrovačkih zanatlija, dotjerivala i profinjavala. Isti postupak primjenjivan je u Dubrovniku sve dok se nije uvela nova tehnika proizvodnje tkanina. Ova tkačka radinost nije imala veće razmjere i bila je namijenjena potrebama dvora i njegove okoline. Održala se samo nekoliko godina poslije Tvrtkove smrti, za vladavine kralja Dabiše. Docnije, u bosanskim gradskim naseljima, u prvoj polovini XV vijeka, bilo je više dubrovačkih podstrigača sukna, u Srebrenici, čak, dvadeset i jedan. Njihovo okupljanje u tako velikom broju i na jednom mjestu vjerovatno nije bilo slučajno

12.

Posebno je zanimljiv pokušaj hercega Stjepana. On je u Novom podigao radi-onicu čohe, koja je u martu 1449. godine počela sa radom. Raznim povlasticama herceg je nastojao da privuče što više radnika i raznih majstora tkača. Imao je velike teškoće oko nabavke vune i pribora za bojenje jer su ga Dubrovčani i Mle-čani, pogođeni konkurencijom, na razne načine u tome onemogućavali. Čak su

9 JX. KOBa^esiih-Kojiiii, rpadcua načela cpednoseKoene Socaucue dpotca.ee> 220 — 222. Upor. i nap. 5.

10 N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212. 11 P. Anđelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, 63, 64. 12 JJ. KoEaqcEHh, IIpu.>wi upoyuasawy saHaiuciuea, 284— 286; D. Kovačević-Kojić,

Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 33—36.

168

Page 156: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

novske tkanine, prema odlukama vlade, bile bojkotovane u Dubrovniku. I pored svih smetnji, herceg nije napuštao započeti posao. Tkaonica je i nadalje radila, te o njenoj proizvodnji ima podataka čak i 1465. godine. Po kvalitetu novske tka-nine su bile slabije od dubrovačkih, a naročito su zaostajale u pogledu bojenja

1*.

13 C. "RHPKOBHH, Xepuei CiuetfaH, 122, 127-128; I. Voje, Sukno iz Hercegnovega, Zgo-dovinski časopis, XIX—XX, 1965—1966,Ljubljana, 181—185; JI. KoBaieBHfc-Ko jah, rpad-CKO

Hacejba cpednoeeKoane SocancKe dpotcaee, 124.

169

Page 157: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

VI. USPON I ŠIRENJE GRADSKIH NASELJA

Prvih godina XV vijeka Bosna je izgubila Srebrenicu, najaktivniji rudnik srednjeg Podrinja i cijele bosanske države. Pojačano uplitanje Ugarske u unutrašnje bosanske prilike dovelo je do toga da je ugarski kralj Sigismund 1413. godine poklonio Srebrenicu despotu Stefanu Lazareviću. Pokušaji bosanskih kraljeva da ratovima i čestim upadima ponovo dođu u posjed ovoga važnog rudnika nisu imali trajnijeg uspjeha. Srebrenica ostaje uglavnom u sastavu srpske države sve do pada pod Turke.

Sva ova zbivanja u vezi sa političkim promjenama nisu omela dalji uspon Srebrenice. Proizvodnja je u stalnom porastu, te uporedo s tim raste i vrijednost ovog rudnika. To se najočiglednije može pratiti po velikom povećanju iznosa za zakup srebreničke carine. Ukupna svota, za koju je despot Stefan Lazarević 1417. godine prodao srebreničku carinu dvojici Dubrovčana, iznosila je sedam i po puta više nego što je Tvrtko I dobijao posljednje dvije godine svoje vlade za Srebre-nicu i Ponor.

Pored rudarstva u Srebrenici se vrlo intenzivno razvija i trgovina. Domaći ljudi iz Srebrenice ne zadužuju se kao ranije u Dubrovniku jer posluju na licu mjesta sa Dubrovčanima koji su tu nastanjeni. Privučeni izgledima na velike po-slove, Dubrovčani se svakim danom sve više okupljaju u Srebrenici. Mrežom kreditnih poslova obuhvatili su ne samo lokalno već i stanovništvo obližnjih naselja i sela, te su tako od Srebrenice napravili centar kreditne trgovine. Bavili su se trgovinom srebra, njegovom kupovinom i izvozom, zatim prodajom tkanina i osta-lih sirovina koje su uvozili. U Srebrenici su pustili duboke korijene. Podizali su kuće, kupovali rudarska okna, mlinove i ostale nekretnine. Pojedini među njima izdvajaju se uspjehom svojih poslova i, uporedo s tim, značajem uloge koju su imali, ne samo u Srebrenici već i u životu tadašnje srpske i bosanske države.

Od ostalih stranaca najbrojniji su bili Barani, zatim Kotorani, Korčulani i Ulcinjani. Bilo je takođe trgovaca iz pojedinih talijanskih gradova, zatim poneki Albanac, Grk i Turčin. Vidan je takode priliv trgovaca iz raznih, čak udaljenih mjesta bosanske i srpske države. Ovakva živa trgovačka djelatnost ostavila je traga i u toponomastici grada, te se put koji je vodio na trg naziva ,,via de mercado"

1.

1 Prošlost Srebrenice u prvoj polovini XV vijeka, kao i u ranijem periodu, svestrano je obrađena monografijom M. J]|HHHka, 3a uciuopujy pydapcuiea. I, 47—100; JJ. KoBaMeBHh--Kojuh, rpadcKa nače/ta cpedibosjeKosne 6ocaucKe dpzicaee, 56—57, 232—234, 268.

171

Page 158: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Zanatstvo je takođe bilo razvijena privredna grana srednjovjekovne Srebre-nice. Njegovom unapređenju mnogo je doprinijelo prisustvo dubrovačkih zanatlija

2.

Izgleda da je Srebrenica već od prvih decenija XV vijeka imala i svoj gradski statut, kao i svi razvijeniji gradovi onog vremena

3.

Veliki značaj Srebrenice ogleda se i u privrednom aktiviranju čitave ove ob-lasti. U njenoj neposrednoj okolini formirao se čitav niz manje ili više važnih eko-nomskih centara. To je rudnik Sasi, danas selo Sase, u blizini Gradine, antičke Domavije, zatim Pećište, čije ime takođe ukazuje na rudarsku aktivnost. Sa pri-vrednim procvatom srednjeg Podrinja i porastom trgovinskog prometa došlo je početkom XV vijeka do formiranja novih karavanskih stanica, kao što su Ljupskovo, Likodra, a karavani su svraćali i u podgrađe Perina na Drinjači.

Od svih novonastalih ekonomskih centara, po svome značaju prednjači pod-građe Zvornika, važnog utvrđenog grada na Drini, koje je dobilo ime po zvoniku lokalnog franjevačkog samostana. Prve tri decenije XV vijeka, tu je dubrovačka naseobina bila najjača na području srednjovjekovne Bosne. Prvenstveno je Sreb-renica i blizina njenih rudnika povoljno uticala na okupljanje i trgovinu Dubrov-čana. Većina njih je održavala redovno poslovne veze sa Srebrenicom.

Povoljan položaj Zvornika na raskrsnici važnih puteva u pravcu Srbije, Ma-đarske i Bosne doprinio je takođe njegovom usponu. Dubrovčani iz Zvornika odlaze u Visoko, Krupanj, Beograd, Rudnik, Prištinu, a pored srpskih i bosanskih mjesta povezani su sa Ilokom i dalje sa Mađarskom. Zvornik je, u stvari, postao polazna tačka za trgovinu, koja je bila dio razmjene širih okvira u pravcu sjevera, istoka, zapada i juga. Na tim osnovama, u vremenu između 1410. i 1430. godine, razvija se u veoma važno trgovačko uporište srednjeg Podrinja. U Glavičici, neda-leko od Zvornika, a pod njegovim uticajem, obrazovala se takođe manja dubro-vačka naseobina

4.

Pored priznate i ustaljene carine na rudniku Olovo nije bilo veće trgovačke aktivnosti

5. Ipak, početkom XV vijeka Olovo dobija i svoju tvrđavu, što je bio

slučaj samo sa važnijim i razvijenijim naseljima, kod kojih su se utvrđenja podizala naknadno radi njihove odbrane.

Prvih decenija XV stoljeća, upravo na osnovu trgovine olovom, Prača se raz-vila u jedan od najvećih trgova bosanske države. U stvari, najkrupniji domaći trgovci olovom onog vremena, Brailo Tezalović, Bogdan Muržić i Brajko Hvaonić, bili su iz Prače.

Tokom prve tri decenije XV vijeka Visoko doživljava nagli i snažan privredni uspon. Već na pragu novog stoljeća aktivnost domaćih ljudi je u daljem porastu. Neki od njih postaju, čak, i dubrovački građani. Takav je slučaj i sa Milasom Ra-domirićem, iz čijeg se testamenta vidi da je raspolagao sa kapitalom u iznosu od 1183 dukata i 4 groša.

2 D. Kovačević, Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 27—41. 3 JX- KoBaMeBiih-Kojnh, Fpadcua nacejba cpednoejeKoeue čocaucKe dpiicaee, 149—249. 4 D. Kovačević-Kojić, Zvornik, 20—33. Monografiju o Zvorniku s posebnim osvrtom

na istoriju njegove arhitekture napisao je "B. Ma3aJiHh, 3SOHUK {3«opuuK), ciuapu ipad ua tfpuuu (upujioi docaucKoj apxuiueKiuypu cpedmei euje/aj u iuypCKoi uepuoda), F3M, HC X, CapajeBO 1955, 73—116.

5 U Olovu nije došlo do formiranja dubrovačke naseobine, a ni lokalni domaći elemenat nije bio trgovački aktivan.

172

Page 159: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

U vremenu od 1412. do 1430. godine u Visokom se razvila snažna naseobina Dubrovčana. Oni se tu okupljaju zbog svojih poslovnih veza sa obližnjim rudnicima u Olovu i srednjobosanskom rudarskom bazenu, gdje se otvaraju nova rudišta, kao ona u Dusini (1413) i naročito u Deževici (1403). Tako je Podvisoki postalo poznat i razvijen trg, na kome se nabavljalo srebro i njime trgovalo. Čak i Dubrov-čani koji sklapaju društva u cilju zajedničke trgovine srebrom navode da odlaze u Bosnu, to jest u Visoko, te time ukazuju na značaj i ulogu ovog mjesta u razmjeni plemenitih metala.

Visoko postaje ne samo središte trgovine ovog kraja već i jak potrošački centar, sa kupcima zainteresovanim, čak, i za luksuznu robu, posebno tkanine. To potvrđuje i postepeno formiranje lokalne čaršije, sa radnjama i posebnim kućama dubrovačkih trgovačkih kompanija. Zbog toga ne iznenađuje što se Visoko u izvorima veoma rano označava kao varoš jer je i imalo sve odlike gradskog naselja. Dok je u XIV vijeku bilo povremeno boravište bosanskih vladara, Visoko sada prerasta i u poli-tičko sjedište bosanske države, u kome je rado stolovao bosanski kralj Ostoja i docnije Tvrtko II

6.

Tako je, prvih decenija XV stoljeća, pored daljeg unapređenja rudarskih naselja, u prvom redu Srebrenice, došlo do naglog uspona Visokog i Zvornika, koji su se razvili zahvaljujući blizini rudnika.

Tridesetih godina XV vijeka, na čitavom ovom prostoru, dešavaju se krupne promjene koje predstavljaju novu etapu u razvoju gradskih naselja srednjovjekovne Bosne. Tako je Fojnica izbila na prvo mjesto u bosanskom privrednom životu. Ona se razvila u najjači rudarski i trgovački centar ne samo središnje Bosne već i čitave bosanske države, sa snažnom naseobinom Dubrovčana koja je, čak, bila jača i ustaljenija od onih u Visokom i Zvorniku. Prisustvo velikog broja Dubrov-čana svjedoči podjednako o živom prometu i o intenzivnoj eksploataciji rude. Trgovina srebrom bilo je upravo ono što ih je u tolikom broju privlačilo na ovaj rudnik.

Izgleda da je u Fojnici radila i kovnica novca, koja se obično nalazila u važ-nijim i razvijenijim rudarskim centrima. Tu se isto, kao i u Visokom ustalila trgo-vačka četvrt i otvorene su mnoge radnje za maloprodaju razne robe.

U blizini Fojnice, rudnik Kreševo, takođe u ovo vrijeme, naglo napreduje. Iako je dubrovačka naseobina u Kreševu slaba i nerazvijena, njeno postojanje, ipak, ukazuje na intenzivniju eksploataciju još jednog rudnika srebra u vremenu poslije 1430. godine. Prema popisu iz 1468/9. Fojnica je naselje sa najvećim brojem registrovanih domaćinstava, a zatim dolazi Kreševo'.

Od tridesetih godina XV vijeka osjeća se nov polet i u privrednom životu Srebrenice, koji, u stvari, označava vrhunac njenog razvoja. U to vrijeme priliv dubrovačkih trgovaca stalno raste i njihov broj penje se godišnje i na nekoliko stotina. Dubrovačka naseobina u Srebrenici postala je jedna od najjačih na Balkanu.

Dubrovčani su sve više pomjerali svoju aktivnost u rudarske centre, i to prven-stveno na rudnike srebra. To je istovremeno dovelo do propadanja Visokog i Zvor-

6 fl. KoBa*ieBHh-KoJHh, rpadcna uace/ba cpedHjoejeKoene BocancKe dpMcaee, 63—71. Upor. Visoko i okolina kroz historiju, I (P. Anđelić), 101—309.

7 Isto, 71—73. U defteru iz 1468/9. u Fojnici je zavedeno 329, a u Kreševu 299 domova poreskih obveznika. — A. Handžić, Rudnici u Bosni, 12—15.

173

Page 160: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

nika i do porasta značaja Fojnice i Srebrenice. Olovo je i dalje bilo predmet trgovine Dubrovčana, ali interesovanje za ovu rudu nije raslo u istom omjeru kao za srebro. Time se može objasniti što pored rudnika Olovo i Prača, jedan od najnaprednijih bosanskih trgova, od tridesetih godina XV vijeka počinje nepovratno da propada.

Prema tome, tridesete godine XV vijeka predstavljaju značajnu prekretnicu u razvoju gradskih naselja, koja je u neposrednoj vezi sa novim porastom pro-izvodnje srebra upravo u to doba na šta je već ranije ukazano.

Time se objašnjavaju već uočene promjene i pomjeranja u privrednom raz-voju pojedinih gradskih naselja, od kojih neka naglo opadaju, dok se druga isto-vremeno snažno razvijaju

8.

Na prostoru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu, izvan rudarskih naselja, bilo je samo malih lokalnih trgova. U nekim od njih, već na osnovu dubrovačkih podataka, može se naslutiti da je bilo trgovačke aktivnosti, što rani turski defteri iz 1455. i 1468. godine sa sigurnošću potvrđuju. To su trg Tornik u župi Vrhbosni, na prostoru današnjeg Sarajeva, Četvrtkovište, vjerovatno današnji Kladanj i Četvrtkovište u Usori, današnja Bijeljina

9.

Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova, izras-lih iz lokalnih sajmova. Čak i pomenuti Tornik, najveće naselje koje su Turci zatekli kada su došli u ove krajeve, nije ništa drugo nego jedan seoski trg, čije ime čak ni Dubrovčanima nije bilo poznato. To su sve, u stvari, bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese koji su se odigravali u Bosni onoga vre-mena. Njihov značaj je u tome što ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na određenom mjestu vrši razmjena viškova agrarnih i stočarskih proizvoda.

Svakako da su se ovi trgovi formirali tek u godinama koje su prethodile pro-pasti bosanske države. Vjerovatno je isti slučaj i sa onim trgovima o kojima sazna-jemo iz ponekog dubrovačkog podatka ili iz turskih deftera i toponomastičke građe. To su Blažuj, Zenica, Sutjeska, Kozograd kod Fojnice, Vranduk, (često boravište bosanskih vladara), Borovica, rudnik srebra kod Vareša, podgrađe Prozora u župi Rami, Donje Soli (Tuzla), Trnovo. Isključivo toponomastička građa upućuje na lokalitet Trgovište u Pareživićima (u području Kiseljaka i Podastinja). Nešto dalje, u bližoj okolini Visokog, nailazi se na lokalitet Panađurište.

Tako je srednja Bosna u prvoj polovini XV vijeka prošarana mnoštvom malih trgova koji, uz gradska naselja, nastala na osnovama rudarstva, ukazuju na pri-vredni prosperitet ove oblasti

10.

8 D. Kovačević, Dans la Serbie et la Bosnie medievales, 250—258. D. Kovačević-Kojić, Uloga rudarstva u privrednom razvoju gradskh naselja, 262; fl. KoĐaieBnh-KoJHh, Fpad- CKa nacejba cpednosjeKosue 6ocaucKe dpatcaee, 73—77.

9 JJecaroca KoBa^eBHh-Kojnh, O cpednoejeKomOM uipiy na Mjecuiy danauinei Capajeea, 36OPHHK <I>njio30<}>cKor (J)aKyjiTeTa, X-l, Eeorpaa 1970, 353—362; A. Handžić, Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, Prilozi za orijentalnu filologiju, XII—XIII, Sarajevo 1965, 47—52. O začecima tržne razmjene u većim selima upor. N. Filipović, Osvrt na pitanje islami zacije, 406.

10 JJ,. KoBa^eBHh-KoJHh, rpadaca uacejba cpedtboejeKoene čocaucne dpotcaee, 11—86.

174

Page 161: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Početkom XV stoljeća dolazi do daljeg uspona starih trgova u gornjem Po-drinju, poznatih još iz XIV vijeka.

Foča je tako postepeno postala središte vrlo žive aktivnosti, u prvom redu do-maćih, a zatim dubrovačkih trgovaca. Tu se vremenom postepeno formira veoma dobro snabdjeveno tržište, poznato naročito po vosku, a zatim i po kožama i po ostalim stočarskim proizvodima. Znatne količine tkanina koje pristižu u Foču svjedoče o privrednoj razvijenosti ovoga naselja i o potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva.

Od karavanske stanice Foča se u XIV vijeku razvila u trg, a u XV vijeku u najveće trgovačko središte istočne Bosne. Ističe se još'za vrijeme Sandalja Hranića, a u doba hercega Stjepana dostiže puni uspon.

Goražde na Drini se razvilo u poznat trg solju, na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene za ovaj artikl. Kada su Turci došli, Goražde a naročito Foča bili su napredna naselja sa po četiri mahale

11.

Između Foče i Goražda nalazi se trg Ustikolina, poznat još iz 1394. godine, čiji razvoj nije dugo trajao. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnosti i domaćih ljudi i Dubrovčana. Vjerovatno da Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih, veoma naprednih, trgova Goražda i Foče. Ona je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića, na posjedu Kosaca, ali je, izgleda, poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama.

Cernica iznad Gacka, po načinu postanka i razvoja, ne odvaja se mnogo od trgova poniklih na Dubrovačkom drumu u oblasti Podrinja. Cernica je bila trg sa koga su se izvozile razne vrste koža i još češće vosak.

Četrdesetih godina XV vijeka formiralo se Tjentište na Sutjesci kao još jedna karavanska stanica, a ime je dobilo po šatorima pod kojima se noćivalo. U Tjen-tištu se pominje kuća hercega Stjepana i jedan konak

12.

U slivu Drine i njenih pritoka, izuzimajući Lim, na prostoru ispod Višegrada pa sve do Čemernog, vremenom je nastao veći broj feudalnih gradova koji su pri-padali porodici Pavlovića ili Kosaca. Borac kod Rogatice bio je štono mjesto porodice Pavlovića

13. Po svome opsegu i čitavom arhitektonskom sklopu, jedan je od naj-

većih gradova srednjovjekovne Bosne. U blizini Borca nalazila se Rogatica, za koju se tek iz najranijih turskih izvora saznaje da je bila trg

14. Grad Novi kod Prače

kasnije je nazvan još i Pavlovac, jer ga je po predanju podigao Pavle Radenović15

.

11 A. Bejtić, Povijest i umjetnost Foče na Drini, Naše starine, 3, Sarajevo 1956, 23—24; JU. KoBa^ieBHh-KoJHhj Fpadcna Hacejba cpednoseuome docancKe dpOKaee, 86 —90; A.S. Aličić, Poimenični popis, 171—175, 191—193.

12 JX- KoBaneBHh-KoJHfe, FpadcKa načela cpediboejeKoeHe GocancKe bpMcaee, 91—94. 13 U istorijskoj literaturi Borac je dugo vremena bio pogrešno identifikovan sa Birčem

(Vlasenica), a i sa današnjim hercegovačkim Borcem na donjoj Neretvi, sve dok ga Skarić nije ubicirao kod današnje Rogatice. Ispravnost njegovog gledišta potvrđuje i jedan dubrovački podatak koji pominje Rogaticu ,.in Bosna supra Borac". — B. CKapah, Myiia u ipad Eopau y EOCHU, IIpnji03H 3a KH>HH<eBH0CT, je3HK H dioJiKJiop, II, Eeorpa« 1922, 184—188; M. flHHHh, fly6po- eanua cpednoseKosna KapaeaHcua fupumma, 127; M. flHHHh, 3eM/be xepuela, 240. ^ Đ. Mazalić, Borač-bosanski dvor srednjeg vieka, GZM, LIII, Sarajevo 1941, 31—94; P. Anđelić, Izvještaj oprobnom iskopavanju na srednjovjekovnom gradu Borcu, GZM, ns XVII, Sarajevo 1962, 159—164. Rogatica, Sarajevo 1966 (A. Bejtić, Srednji vijek), 34—37. — JI. oJHh, rpadcna načeta cpednoejeKome čocaHoce dpMcaee, 94—99.

16 I. Bojanovski, Pavlovac na Prali, Naše starine, 13, 1972, 71—77.

175

Page 162: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Na području Pavlovića nalazili su se i gradovi Višegrad na Drini i Dobrun na Rzavu, podignut još u vrijeme kada je pripadao srpskoj državi. Iznad ušća Lima, na lijevoj obali Drine, grad Brodar bio je takođe u posjedu porodice Pavlovića

16.

Na desnoj obali Drine, ispod Goražda, u župi Pribud, nalazio se Samobor, poznato Sandaljevo utvrđenje i docnije jedan od glavnih gradova hercegovog Po-drinja. Po dolasku Turaka, u nahiji Samobor ili Pribud, pominje se „pazar Čajniće", koji nema svoje korjene u daljoj prošlosti. Posjedu Kosaca pripadao je grad Novi, nedaleko od Goražda, Jeleč u župi Govzi, a na Čehotini, desnoj pritoci Drine, dizao se Kukanj, nedaleko od Pljevalja. Jugoistočno od Pljevalja, na putu za Po-limlje, ležao je hercegov grad Koznik

17.

Soko, na sastavu Pive i Tare, smatran je glavnim gradom hercega Stjepana Vukčića. Sačuvana crkva, kao i najnovija arheološka iskopavanja, potvrđuju da je po srijedi jedno vrlo razvijeno podgrađe. U blizini Tjentišta leži utvrđeni grad Tođevac, a na glavnom putu, koji je iz Dubrovnika preko planine Čemerna vodio u oblast Drine, grad Vratar na Sutjesci

18.

Ispod ovih gradova postepeno su nastajala podgrađa, i to uglavnom od dva-desetih godina XV vijeka. Vremenom se ona i terminološki razlikuju od grada--tvrđave. Lokalni, domaći nazivi prodiru sve više i u latinske dubrovačke izvore (Podobrun, Podvišegrad, Podborač, Podjeleč, Podsoko, Podvratar). Sva ova pod-građa nisu imala isti privredni značaj i nisu bila podjednako razvijena. Većina njih ostaje na nivou sela, a po načinu privređivanja počinju se približavati gradskim naseljima. Izuzetak predstavljaju Podborač i Podvišegrad, i to stoga što su postali veoma važne karavanske stanice na putu u srednje Podrinje i srpsku državu

19.

Pojava privredno aktivnih podgrađa, kao i uspon starih trgova, poznatih još iz XIV vijeka (Foča, Goražde, Cernica), rezultat je daljeg privrednog razvoja ove oblasti. U prvoj polovini XV vijeka došlo je do unapređenja stočarstva i pčelar-stva, što se može vidjeti i po intenzivnoj trgovini kožama i voskom. Na privredni procvat čitave ove oblasti tokom prve polovine XV vijeka naročito povoljno je uticao porast prometa na relaciji Dubrovnik — srpska država. Zbog toga je razvoj ekonomskih centara, bilo da su to otvoreni trgovi ili podgrađa, zavisio uglavnom od njihovog položaja na glavnom drumu i česte posjete karavana i trgovaca.

p p h , Apxeojtotum upuM3u (I MapKOBa Kyjia y BumerpaHv), T3M, III, 1891. 283—284; A. Pecyji6eroBHh-,He<j)Te,napeBHh> Fpad Buiueipad u oKo/iuua, Capa-jeBO 1934, 1—78; Đ. Mazali ć, Starine u Dobrunu, GZM, LIII, 1941, 112; O freskama u dob-runskoj crkvi: 3. KaJMaKOBHh, 3udm CAUKapciueo y EOCHU U XepifeioeuHu, CapajeBO 1971, 102; JX- KoBaieBHh-KoJHh, Fpačcm naceiba cpednoejeKoeue 6ocaHCKe bpOKaee, 99—101; O Brodaru upor. A. Bejtić, Rudo i rudski kraj kroz vijekove, Sarajevo 1971, 186.

17 M. flHHHh, 3eMjbe xepueia, 162, 172—176, 217. 228; C. "RupKOBiih, Xeptfei CutefiaH 21, 145, 257, 259, 262; Đ. Mazalić, Hercegova crkva kod Goražda i okolne starine, GZM, LIII, Sarajevo 1940, 29—42. U popisu iz 1477. u Čajniču je zavedeno 194 domova, 10 neoženjenih i 6 muslimana. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 3—5. Upor. i A. Handžić, Najraniji turski izvori, 160.

18 M. KoBaiieBHh, LfpKea uod cpedHtosjeKOSHUM ipadoju COKOAOM, Grapimap CAHY, XVIII, Beorpa« 1968, 221—224; 3. KaJMaKOBHh, 3udno cjiuKapcuieo y EOCHU U XepuetO8UHU, 55—58; M. JJHHHK, 3eMA>e xepifeia, 169—170; C. TiHpKOBHh, Xeptfei CiUe$aH, 144; JI. KoBa- veBuh-KoJHh, Fpadaca naceiba cpednosjeKOsne 6ocaHcne čpMcaee, 104—105.

18 JI,- KoBaieBHh-KoJHh, FpadcKa nače.ta cpednosjeKoene čocaucKe dpoKage, 106—107. Višegrad se snažnije razvija tek pred dolazak Turaka. U defteru iz 1468/9. godine u Višegradu je zavedeno 158 domova i 30 neoženjenih. — A. Handžić, Najraniji turski izvori, 160.

176

Page 163: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Sva su ova mjesta prvenstveno centri trgovine sa ustaljenim carinama. Domaći trgovci su biJi najaktivniji u Foči i tu ih je bilo najviše (82), zatim u Goraždu, Više-gradu, Cernici, Tjentištu, Borcu i Ustikolini.

Sasvim rijekto i sa manjim iznosima zadužuju se stanovnici Podobruna, Pod-sokola, Podjeleča, Samobora i Podvratara. Dubrovačka naseobina postojala je samo u Foči, dok se pojedinci mogu naći još u Borcu, Goraždu i Višegradu. U njima je razvijeno i zanatstvo. Pored dubrovačkih zlatara i podstrigača sukna, susreću se i domaće zanatlije, kao kovači, zlatari, tulari i krojači.

Neka od ovih mjesta, u prvom redu Foča, zatim Goražde, Cernica, nemaju samo lokalni karakter. To su trgovi koji su uključeni u živu trgovinsku razmjenu širih okvira. Od podgrađa, svojim razvojem ističu se Podborač i Podvišegrad. Veliki broj trgova i podgrađa, malih i velikih, označavaju dalji snažan proces urba-nizacije u oblasti gornjeg Podrinja

20.

Istočno od sliva Drine, u posjedu Sandalja Hranića, a zatim Stjepana Vukčića, nalazio se stari još od XIV vijeka dobro poznati trg Prijepolje. Mnogobrojni ugovori 0 prevozu robe, naročito iz prve tri decenije XV vijeka, pokazuju da je Prijepolje zadržalo karakter karavanske stanice. Domaći ljudi pokazuju izvjesno interesovanje za trgovinu. Iako su Dubrovčani u Prijepolju imali i svoje dućane, ipak se na ovom trgu nisu duže, ni u većem broju zadržavali

21. Pored Prijepolja, čitavo Polimlje

bilo je pokriveno mrežom manjih ili većih karavanskih stanica, što je nesumnjivo doprinijelo trgovačkom oživljavanju ovog područja. Dubrovački karavani su se, takođe, vrlo rado zaustavljali u manastirima u Polimlju, Mileševu kod Prijepolja, Svetom Petru kod današnjeg Bijelog Polja, Banji, Svetom Nikoli kod Priboja i crkvi Grlici, negdje u Polimlju.

Poslije tridesetih godina XV vijeka, mjesta u Polimlju se rjeđe javljaju. To važi i za trg Prijepolje, koji od tridesetih godina pokazuje određene znake opadanja

22.

Nije isključeno da je tome doprinijelo uzdizanje Pljevalja na Čehotini, pod kojim se imenom od 1430. godine počinje javljati u izvorima stara Breznica. Tridesetih 1 četrdesetih godina XV vijeka domaći ljudi iz Pljevalja vezuju se poslovno za Dubrovnik i uveliko trguju crvcem. Poslovni dodir Pljevalja nije se ograničio samo na Dubrovnik, već se pedesetih godina XV vijeka proširio i na Herceg-Novi

23.

U poređenju sa oblašću gornjeg Podrinja, Humska zemlja, odnosno dobar dio današnje Hercegovine, u srednjem vijeku slabo je urbanizovana. Doduše, dolinom Neretve vodio je važan put, koji je spajao unutrašnjost Bosne sa morem, ali on, ipak, nije imao onaj značaj za međunarodni tranzit, kao što je to slučaj sa gornjim Podrinjem. Tek početkom XV vijeka porastao je promet na ovoj relaciji, kao poslje-dica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudar-

20 J J , . K o B a M e B H h - K o j i i h , F p a d c K a n a c e / b a c p e d n o s j e n o e n e č o c a u c K e d p o t c a e e , 1 0 8 — 1 0 9 . 21 C . T i H p K O B H h , n p u j e u o j b e , 2 2 1 — 2 2 2 ; B . X p a 6 a k , I I O CJ I O S H U A > y d u I I o A U M / b a , 2 3 8 —

240. U popisu iz 1468/9. Prijepolje je zavedeno sa 140, a 1477. sa 155 domova. — A. Handžić, Najraniji turski izvori, 160; A. S. Aličić, Poimenični popis, 162—164.

22 J X . K o B a n e B H h i - K o J H h , F p a d c K a u a c e / b a c p e d n a s j e K o e u e 6 o c a u c K e d p o i c a a e , 1 0 9 — 1 1 1 . 23 U svojoj monografskoj studiji B. Hrabak se ponovo vraća na staro Jirečekovo miš

ljenje da su Pljevlja identična sa Breznicom, to jest da su Pljevlja novo ime za Breznicu. — E. Xpa6aK» Flpouijiociu FlA>eea/ba, 2, 12, 13, 25.

177

Page 164: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

skog bazena. Tako nije slučajno da se Konjic, u kome je još od kralja Tvrtka bila uspostavljena carina, pominje češće u izvorima tek od prvih godina XV vijeka, naročito u vezi sa prevozom robe. Zbog živog trgovačkog prometa, u Konjicu su bile podignute kraljeve kuće, u stvari, svratišta, u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. Naselje Konjica prostire se s obje strane rijeke Neretve, a jedan njegov dio obuhvatao je i Podbiograd, dobro poznato podgrađe srednjovjekovne tvrđave Biograda, na lijevoj obali Neretve

24.

U predjelu gornje Neretve, sve do ušća rijeke Rame, bilo je više utvrđenih gradova (Bokševac, Kom, Črešnjevo, Vrabac), a jedino je podgrađe Vrapca imalo karakter življeg tranzitnog mjesta, sa carinom koju su držali Sandaljevi službenici

25.

Dalje niz Neretvu, i u njenoj neposrednoj blizni, situacije je bila slična26

. Čak ni današnji Mostai, iako na Neretvi smješten na vrlo pogodnom mjestu, uopšte se ne javlja sve do pedesetih godina XV vijeka

27. Pored važne uloge Blagaja, glavnog

uporišta članova porodice Hranića-Kosača, nije došlo do privrednog buđenja Podblagaja, njegovog podgrađa.

U oblasti između Neretve i Drine nema gotovo naselja koje bi se po strukturi privrede razlikovalo od agrarne okoline, pa čak ni ona, poput Nevesinja, koja se u plodnim župama javljaju vrlo rano. Stanovnici ovog područja počinju se baviti trgovinom znatno kasnije nego domaći ljudi iz drugih krajeva, tek u šestoj deceniji XV stoljeća. To su pojedinci iz Ljubomira, Mičevca, Bileća, Klobuka, zatim Rudina, Gacka, Gorice, Nevesinja, Blagaja. Jedino treba izdvojiti Trebinje, gdje, zbog neposredne blizine Dubrovnika, trgovina mještana dostiže veće razmjere

29.

Iako geografski pripadaju Humskoj zemlji, Drijeva su se od početka razvijala u posebnim uslovima, koji nisu karakteristični za ovo područje. Početkom XV vijeka razvoj Drijeva bio je ometen ratnim sukobom između bosanskog kralja

24 O položaju Biograda i odnosu Podbiograda, Neretve i Konjica mnogo se pisalo. — P. Anđeli ć, Srednjov jekovni gradov i u Nere tv i , GZM.NS XIII , Sa ra jevo 1958 ,180 —184; M. JJamih , 3eMjbe xep ife ia , 203—204; H. Šabanović , Bosansk i pašaluk , 127. U ovim razmatran jima n ije uzet u obzir podatak iz Dubrovačkog arhiva ko ji pominje Potkonjic. — M. JjHHHh, H3 dy6po-eaunoi apxuea , III , b r . 315 , 23 . I 1473; D. Bas le r , Dolina Nere tve od Konjica do Rame, GZM, NS X, Sara jevo 1955 , 227 —228; Upor. i P. Anđe lić , His tor i jsk i spomenic i Konjica i oko line , Konjic 1975.

26 JL KoBa*ieBHh-KoJHk, Fpadcua nacejba cpednoejeKoene Socancne dpoKaee, 112—115. S 6 T u j e l e ž a l o v i š e u t v r đ e ni h g r a d o v a : P o r i m , K r u še v a c i L j u b u š k i n a d e s n o j i P o č i t e l j

na l i j e voj o ba l i Ne re tve , Novi u L uc i i Vra t a r . I z i z vora j e j e dino p oz na t o p o dgra đe Lju b ušk og . L o k a l n a c r k v a p o m i n j e s e 1 4 4 4 . g o d i n e i t o j e d o s a d a n a j s t a r i j i p o d a t a k o o v o m e m j e s t u . — J L K o B a ^ e B H h - K o j n h , O n a c e A > y J J p u j e e a , 3 1 — 3 3 .

27 Prema M. Orbinu, četrdesetih godina XV stoljeća, Mostar je podigao nasred Neretve Radin gost, a u njemu je neko vrijeme boravio i hercegov sin Vladislav, pošto se odm etnuo od oca. — M. Op6HH, Kpajbeeciueo Cjiosena, CK3, Beorpaa 1968, 101—182; M. JjHHHh, 3eMJbe xeptfeia, 231—232.

28 Grad Bona se javlja još u X vijeku, u djelu Konstantina Porfirogenita ,,De administrando imperio". — B. OepjaH^rah, BU3OHUIUJCKU U3eopu, II, 60. Gledišta o identifikaciji ovoga grada ranije su bila podijeljena. Danas je- opšte prihvaćeno da je Porfirogenitova Bona današnji Blagaj kod Mostara. — M. flHHHh, 3eMjbe xeptfeia, 188, 216; M. Vego, Naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1957, 14—16.

29 M. J lHH Hh , 3 e ju jb e x e p i f e ia , n a viš e m jes t a ; C. T iHp K OB Hh , Xe p t f e i Cu ie t f i a H, n a viš e

mjesta; H. Kreševljaković—H. Kapidžić, Stari hercegovački gradovi, Naše starine II, Sarajevo 1954, 9—21; JL KosaMeBHh-KoJHfa, FpadcKa uace/ba cpednoejeKome Socancne dpotcaee, 117— 120, 168—177.

Već Konstantin Porfirogenit pominje Trebinje. — B. <t>epjammh, BU3OHUMCKU U3eopu, II, 62—63; E. Arnautović, Oblici imena oblasti i grada Trebinja u srednjovjekovnim izrazima, 1975, 91—100.

178

Page 165: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Ostoje i Dubrovčana (1403—1404) jer je trg, po naređenju dubrovačke vlade, bio spaljen. Potpunim istiskivanjem kralja gospodar trga i okolne teritorije ostao je vojvoda Sandalj Hranić, ali je prihode od trga morao dijeliti sa Radoslavom Pavlo-vićem i vlasteoskom porodicom Radivojevića, čije su zemlje bile u neposrednoj okolini. Poslije Sandaljeve smrti, slijedeće tri decenije trg je bio u okviru teritorije Sandaljevog nasljednika Stjepana Vukčića-Kosače. U Drijevima se, u stvari, obra-zovao jedan oblik kondominijuma-suvlašća, tako da je tamošnja carina ostala u svo-jini bosanske gospode, dok su samo mjesto držali Dubrovčani, organizirajući život preko svojih sudija i upravnika

30.

Promet solju u Drijevima tokom prve polovine XV vijeka u daljem je porastu. U vrijeme kada je dubrovačka opština bila zakupac drijevske carine (1428—1440), trg je snabdijevan solju preko trojice, za to specijalno određenih, dubrovačkih ofici-jala. Poslije 1440. godine, pa do pada Drijeva pod Turke, pojedinci su ponovo imali inicijativu u nabavci soli. Pored Dubrovnika i Stona, so je dopremana sa sjevernog Jadrana, (Zadar, Pag, Šibenik) iz Valone, Italije i Grčke. U kojoj mjeri je trgovina solju bila unosna, pokazuje razlika između njene nabavne i prodajne cijene, koja je iznosila čak 8,5 dukata po jednom centaru modija

31.

Pored soli, trgovalo se većinom istim artiklima kao i u XIV vijeku. Razlika je samo u razmjerama trgovačkih poslova. Tako je izbor tkanina na drijevskom trgu u XV vijeku bio mnogo bogatiji i raznovrsniji nego ranije, a količine uvezenog vina tri puta veće u odnosu na XIV vijek. Uporedo sa usponom bosanske privrede u cjelini, raste njen izvoz preko Drijeva. To naročito važi za olovo, koje je dosta rano zauzelo važno mjesto u trgovinskoj razmjeni ovog trga. Povećava se takode izvoz voska i koža iz centralne i istočne Bosne u Dubrovnik i u Italiju (Venecija, Apulija, Firenca). Preko Drijeva su se povremeno izvozila i krzna razne divljači (zečevi, kune, dabrovi, lisice). Pored žita, neretvljanska oblast je postala važan izvoznik drveta u Dubrovnik, a pominje se i izvoz borove smole u Veneciju. Ranije vrlo raz-vijena trgovina robljem iskorijenjena je uz velike teškoće i pritisak bosanskih i dubrovačkih vlasti. Na sve intenzivniji trgovinski promet ukazuje najbolje stalan porast iznosa zakupnina za drijevsku carinu tokom prve polovine XV stoljeća

32.

Najveći dio drijevske trgovine držali su u XV vijeku, kao i ranije, u svojim rukama Dubrovčani. Njihova naseobina, jaka i ustaljena još od XIV vijeka, pove-ćavala se uporedo sa usponom mjesta. Bili su glavni zakupci drijevske carine. Broj domaćih trgovaca i obim njihovih poslova u Drijevima, u prvoj polovini XV vijeka, u stalnom su porastu i nadmašuju aktivnosti domaćih trgovaca iz ostalih mjesta bosanske države. Trgovali su uglavnom istim onim artiklima koji su bili predmet trgovinske razmjene Dubrovčana. Pojedini među njima odlazili su u unutrašnjost bosanske i srpske države, a oni vještiji i odvažniji stizali su ponekad i do Venecije, Barlete, Trana i drugih gradova susjedne Italije

33.

Mlečani su takođe bili veoma zainteresovani za ovaj trg i za zakup njegove carine, što je bio razlog čestih sukoba između Venecije i Dubrovnika, u prvoj polovini XV vijeka. Docnije su, za vrijeme rata između Dubrovnika i hercega Stjepana Vukčića, kratko vrijeme držali Drijeva u svojim rukama. Pored Mlečana, u Drijeva su dolazili i poslovni ljudi iz drugih talijanskih gradova, naročito iz

80 M. JjHHHh, Tpi JJpujeea, 109—147; C. "RnpKOBHh, Xepifei Cuie^au, na više mjesta. 31 Đ. T oš ić Trg Dr i jeva u s redn jem v ijek u . 32 ,H. KoBa^eBHh-Kojah, Fpadcna nacejba cpednoejeKoene 6ocaucKe dpoKaee, 121—123 33 JX- KoBaieBHh-Kojah, rpadcua nacejba cpednoejeKoene SocancKe dpotcase, 168—177;

Đ . T o š i ć , T rg D r i j e va u s r ed n je m v i j ek u .

179

Page 166: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Firence. Osim trgovine bavili su se ponekad i zakupom lokalne carine34

. Uz trgo-vinu u Drijevima kao na svim razvijenim privrednim centrima napreduju i ostale privredne djelatnosti, naročito zanatstvo.

Drugi bosanski trgovački centar na morskoj obali Novi u župi Dračevici ne može se po svome značaju mjeriti sa Drijevima. Planski stvoren od strane Tvrtka, on nije doduše doživio sudbinu Brštanika, koji se više ne pominje u XV stoljeću, ali isto tako nije pokazao znake jačeg privrednog uspona. Bilo je više pokušaja od strane Sandalja da tu ponovo oživi tržište soli, ali su ostali bez uspjeha*

5.

Do jačeg privrednog strujanja u Novom dolazi u doba hercega Stjepana, koji nastoji da od tog, svog omiljenog zimskog boravišta, sistematski i planski stvori snažan trgovački centar. Ovaj njegov poduhvat najbolje su ocrtali Dubrovčani, govoreći da je želio „od tvrđave da napravi varoš"

36. Kao prvo, organizovao je

tkačku manufakturu, koju sem Dubrovnika nisu imali ni stari primorski gradovi37

. Herceg je naročito podsticao zanatsku djelatnost i na sve moguće načine olakšavao dolazak i djelatnost zanatlija

38.

U sklopu njegovih ekonomskih mjera došlo je do ponovnog oživljavanja i otvaranja trga soli u Sutorini

39. Njegovi postupci su izazvali negodovanje Mlečana i

Kotora i doveli do otvorenog sukoba sa Dubrovnikom 1451—1454. godine. Ovim je privredni polet Novoga splasnuo, što još ne znači da su svi hercegovi poduhvati bili osujećeni. Tkaonica u Novom je i dalje radila neko vrijeme

40.

Iako Novi nije dostigao onaj privredni značaj koji mu je namijenio herceg Stjepan, njegov unaprijed planirani razvoj je svakako izuzetan u istoriji naših gradova.

U zapadnoj Bosni naročitu pažnju privlači naselje ispod grada Jajca, na ušću Plive u Vrbas, koje se u prvoj polovini XV vijeka, zahvaljujući posebno povoljnim okolnostima, intenzivno razvija. Pod svojim imenom, ono se javlja relativno kasno,

34 Ta k o j e Ve n e c i j a s ni z i l a c a r i n u na s o k o ja s e u v o z i l a u D r i j e v a i z mle t a č ki h p o s j e da u D a l m a c i j i , u c i l j u d a s u z b i j e k o n k u r e n c i j u D u b r o v č a n a . D o c n i j e j e o v a p o v l a s t i c a b i l a u k i n u t a z b o g r a z ni h z l o u p o t r e ba . Tr g o v c i s u s o na m i j e nj e n u D r i j e vi m a pr o d a va l i i p o d r u gi m mje s t i ma .

35 U se pte mbr u 1 4 1 1. go di ne Du br ovč a ni mole Sa nda l j a da ka z ni sve one koj i su o m o guć i l i da se protivno zakonu so dovodi u Novi i tu prodaje. — D. Kovačević, Trgovina u srednjovje kovnoj Bosni, 105—106. U jednom savremenom izvoru iz te iste 1411. godine, Novi se naziva selom (villa Sancti Stefani), jer je to, u stvari, i bio. Lam. de foris, 2, fol. 94, 29. IX 1411. —• II. IHepoBiih, HeKOMKO piljenu o uMeny sapotuu Xepuei-Hoeoia, HCTOPHCKH 3anHCH, 5—6, UexHH»e 1948, 369.

3S C. TiHpKOBHh, Xepiiei Cuie$aH, 122. Upor. i T. IIonoBHh, Xepuei-Ho»u, I, 1924, 1 — 32; Đ. Milović, Herceg-Novi kao pomorsko trgovački grad, ro,n(Hiira>aK IIoMopCKor My3eja y KoTopv, V, KOTOP 1956, 13—23.

37 Prema hronici italijanskog najamnika u dubrovačkoj službi Brolja da Lavelo, u poslo-vima oko osnivanja tkaonice, hercegu je bio stručni savjetnik neki Roberto iz Riminija. — C. ■RiipKOBuh, Xepuei due^au, 122; C. "RapKOBiih, Beciuu Epo/ba da Jlaee.io Kao meop 3a ucuto-pujy Eocue u ffy6poeuuKa, HCTOPHJCKH ^aconnc, XII—XIII. Beorpafl 1963, 172—173.

33 Čak je objavio da doseljenici neće biti proganjani zbog svojih dugova. To je naročito ogorčilo Dubrovčane i Kotorane, jer su se ovom privilegijom koristili neki njihovi dužnici. — C. TiHpKOBHh, Xeptfei Cutec/ian, 122—125; JJ,. KoBa^eBHh-KoJHh, FpadcKa nace/ba cpedno-ejeKoene SocaucKe dpncaee, 202, nap. 4.

39 C. TtHpKOBHh, Xeptfei Cute<p~aH, 122—125; B. Hrabak, Proizvodnja i prodaja, soli u Herceg-Novom i odnosi s Dubrovnikom u vezi s tim (1482—1538), BoKa, 8, 36opHKj< pa^pBa H3 HayKe, KyjiType H VAIJCTHOCTH, Xepu;er-HoBH 1976, 63—108.

10 Upor. gl. V (3) nap. 13; C. liHpKOBHfc, Xeptfei Cuie^aM, 122, 127—128; I. Vo)e, Sukno iz Hercegnovega, 181—185. O razvoju ■ Novog upor. J\. KoBa^eBHh-KoJHh, FpadcKa cpedmo8JeKO6He CocaucKe dpoKaee, 123—125.

180

Page 167: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

kada je Hrvoje počeo nositi titulu „conte di Jajce". Vjerovatno zbog toga obično se uzima da je sam grad podigao Hrvoje Vukčić, na prelazu u XV vijek, iako pitanje postanka, pa i samog njegovog imena, nije tako jednostavno

41.

Docnije je Jajce postalo kraljevska prestonica, „stolno mjesto" iz povelja,, naročito u doba Stefana Tomaša i Stefana Tomaševića

42. Jajce je bilo pozornica

svih važnijih događaja bosanske istorije, naročito u godinama koje su prethodile konačnom padu države. I poslije toga Jajce igra veoma značajnu ulogu, jer je jedna od najvažnijih tvrđava za odbranu Slavonije

43.

Kako je zapadna Bosna u zaleđu srednjodalmatinskih gradova, prirodno da je u tom pravcu bila usmjerena i trgovinska razmjena domaćih ljudi iz Jajca. Oni^ kao i pojedinci iz Vesele Straže i Glamoča, odlaze u Split i Trogir i tamo nabav-ljaju tkanine, so i mrčarijc Samo rijetko posluju sa udaljenim Dubrovnikom. U Jajcu se nalaze i dubrovački trgovci, iako tu nije došlo do formiranja njihove ko-lonije

44. I splitski trgovci rado odlaze u Bosnu, i to vrlo vjerovatno najviše u Jajce,,

kao najrazvijeniji centar zapadne Bosne45

. Prema poznatom trgovačkom ugovoru između kralja Tomaša i kneza Nikole

1

iz Trogira od 3. februara 1449. godine predviđa se otvaranje triju radnji, i to jedne u Splitu, druge u Fojnici i treće u Jajcu. Tako se Jajce uzima u obzir uporedo s Fojnicom, jednim od najrazvijenijih gradskih naselja srednjovjekovne Bosne.

Prema tome, Jajce nije bilo samo upravni i politički centar već je od dvade-setih godina XV vijeka postalo i privredni centar tadašnje Bosne. Sačuvani frag-menti materijalne kulture, crkve, groblje, Medvjed-kula, utvrđenja, veličina grad-skog prostora, sve to ukazuje da se Jajce razvilo u vrlo napredno gradsko naselje

4*.

Izuzimajući Jajce, u krajevima zapadne Bosne, nije bilo drugih važnijih eko-nomskih centara. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u slabom razvoju seoske privrede, odsustvu rudnoga blaga i činjenici da se ovo područje nije nalazilo na pravcu intenzivnijeg kretanja trgovaca. Tako je, na primjer, od gradova koji su se nalazili u dolini gornjeg Vrbasa, kuda je vodio put od Splita prema centralnoj rudarskoj oblasti, jedino Vesela Straža imala podgrađc bar donekle trgovački ak-tivno

47.

41 Ć. Truhelka, Kraljevski grad Jajce, Sarajevo 1904, 6. Međutim, proučavanjem svih do sada poznatih podataka ne može se pouzdano utvrditi ko je i kada osnovao grad. Naseljavanje na ovom mjestu počinje znatno ranije. Đ. Mazalić, Stari grad Jajce, GZM, ns VII, Sarajevo 1952, 59, 67. Za Jajce upor.: L. Thalloczv, Povjest (banovine, grada i varoši) Jajca, Zagreb 1916.

42 Iz izvještaja dubrovačkih poslanika, kao i iz njihovog prisustva u Jajcu može se zaklju čiti da je Jajce bilo omiljeno boravište bosanskih kraljeva još i ranije, i to od vremena Tvrtka II. — J X . K o B a i e B H h - K o J H h , F p a d c u a u a c e j b a c p e d n - o s j e K o e n e 6 o c a u c K e d p o i c a s e , 1 2 7 n a p . 1 2 .

43 Upor. nap. 41; Ć. Truhelka, Katakombe u Jajcu, GZM, IV, 1, Sarajevo 1892, 57; Ć. Truhelka, Arheološko ispitivanje Jajačkog grada i najbliže okoline, GZM, IV, 4, 1892, 315— 320; Đ. Basler, Konzervacija južnog zida tvrđave u Jajcu, Naše starine, VI, Sarajevo 1959, 121— 134; isti, Sjeverni dio gradskih utvrda u Jajcu, Naše starine, XI, 1967, 51—59; isti, Manji nalazi iz starije prošlosti Jajca, 36opHHK KpajnniKHx My3eja, II, 1963/1964, 40—49; P. Andelić, Jedna etapa izgradnje srednjevjekovnog Jajca, 36opHHK KpajnuiKHx iHy3eja, II, 1963/1964, 50—53; J. Kujundžić, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Dobri pastir, XXI—XXII, Sarajevo 1972, 273—284.

44 J I . K o B a M e B H h - K o j i i h , F p o d c K a n a č e l a c p e d n o s j e n o e u e č o c a n c K e d p o i c a e e , 1 2 8 . 45 Upor. gl. V (2), nap. 46, 47, 48, 58. 46 Jloeejbe u uucMa, 1/2, Ao^aTaK I, 481; JX. KoBayeBnh-Kojnh, Fpadcna nace.ba cpedno-

ejeKoeue Bocaucne dpoicaee, 129. 47 Isto, 125—127; M. Šunjić, Prilozi, 13). O položaju i prošlosti gradova u Uskoplju, oko

gornjeg Vrbasa, i to Susjeda, Vesele Straže i Biograda (Prusac), upor. Đ. Mazalić, Biograd-Pru- sac, stari bosanski grad,GZM ns, VI, Sarajevo 1951, 147—189. Zapadno od Vesele Straže, u izvorima se jedino javlja grad Livno, i to u vezi sa Dubrovčanima, koji su se ovim zaobilaznim putem u Bosnu koristili naročito u vrijeme sukoba s lokalnim feudalcima u zaleđu. Dubrovački trgovci ponekad zalutaju i u Duvno.

181

Page 168: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Čitav prostor oko rijeke Sane pun je starih gradova, a među njima i slavni grad Ključ, koji je već od prvih godina vladavine Stjepana II vezan za porodicu Hrvatinića Međutim, o njegovom podgrađu saznajemo tek iz povelje Ste fana Tomaša od 22. VIII 1446. godine sinovima Ivaniša Dragišića. Tom prilikom pomi-nju se još u župi Sanigrad /Hpmik H noAd HK Bđpouik i grad TeT&HHw H noAd-NK Hdpouih, kao i rpdAh TAAUIK» H noAd-Nh O^HM Bdpouik

48. Treba imati u vidu da su Ključ i čitav

ovaj prostor dobili na značaju kada je pred navalom Turaka došlo do pomje -ranja središta države u zapadne krajeve. Pojava varoši pokazuje da je proces urbanizacije bio zahvatio i ovo, inače privredno slabo razvijeno, područje

49.

Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. Ona nastaju tek sredinom XIV vijeka, znatno kasnije nego ostala gradska naselja na području današnje Jugoslavije. Pa ipak, njihov brzi i intenzivan razvoj dolazi do punog izražaja tokom prve polovine XV vijeka. Tada je u bosanskoj državi bilo oko sedamdeset trgova različite veličine i značaja. Inače, veličina bosan-skih gradova se kreće u okvirima prosjeka balkanskih, odnosno evropskih gradova onoga vremena

50.

O jačanju pojedinih trgova svjedoči i potreba da se oni zaštite podizanjem utvrđenja. Ne samo čuveni rudnici Srebrenica i Fojnica već i stari razvijeni trgovi, Prača, Goražde i Foča, u prvoj polovini XV vijeka dobijaju utvrđenja. Tako su postepeno iščezavale ranije razlike između otvorenih trgova i podgrađa u spoljaš-njem izgledu, inače naselja identična po svojoj privrednoj strukturi

51.

Osnovne privredne djelatnosti, rudarstvo i trgovina, sada su u punom zamahu i dobijaju, pored lokalnog, i širi značaj za evropsku privredu. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u jačoj podjeli rada, složenim oblicima organizacije (trgovačka društva, preduzetništvo), te monetarnim i kreditnim ope-racijama. Zanatstvo takođe pokazuje znatan napredak u odnosu na XIV vijek. Pa i pored toga, bosanska gradska naselja ostaju prvenstveno trgovački, pa tek onda zanatski centri.

Ovaj uspon gradskog života može se pratiti sve do pedesetih godina XV vijeka, kada Turci počinju da učvršćuju svoju vlast na bosanskom području. Neposredno prije toga, u vrijeme dok je znatan dio ostalih balkanskih gradova već bio u rukama Turaka, gradovi srednjovjekovne Bosne dostižu vrhunac svoga razvoja.

Značaj i važnost pojedinih gradskih naselja može se ocijenit i i po tome što su Turci, nakon osvajanja, neke od njih uzeli za svoje administrativne centre. Takav slučaj je sa Zvornikom, koji je po dolasku pod tursku vlast postao sjedište sandžaka. Foča je određena za sjedište kadiluka, a Višegrad i kadiluka i vilajeta. Prijepolje je također bilo centar vilajeta

52.

48 F. Miklosich, Mon. Serbica, 438—440, 22. VIII 1446. O položaju grada i župe Glaža kao i ostalih gradova, koji se pominju u povelji Stefana Tomaša iz 1446. godine dosta se raspravljalo. Upor. F. Py>KHHnh, llpunolu uciilopujcKoj žeoipaijiuju cpednoseitosne Eocne, 1. Fpafl H, »vna Tjia>K, MCTOPHJCKH r.taciiiiK, 2, Beorpaa 1972, 101—107. O Mrinu upor. M. Vego, Naselja, 78—79.

" JX- KoBaneBHh-Kojiih, I'padaca uacejba cpedmosjeKosite Socancue dpucase, 129—131. 80 Isto, 345, 346. 51 Hronološki redoslijed upotrebe pojedinih termina iz dubrovačke grade ukazuje da su

otvoreni trgovi stariji od privredno aktivnih podgrađa. — JX. KoBa^eBHh-Kojah, rpadaca Hace.ba cpednosjeKoene 6ocancKe dpjftase, 133—142.

« Isto, 346—347.

182

Page 169: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

VII. ODNOS GRADA I SELA

Uspon gradskih naselja doveo je ne samo do privrednog aktiviranja širih oblasti već i do promjena u odnosima grada i sela. To naročito važi za rudarske centre koji su u isto vrijeme najnapredniji privredni centri. Problem proučavanja ovih odnosa sastoji se u tome što su podaci, uglavnom iz Dubrovačkog arhiva, neupore-divo oskudniji o vijestima o bosanskom selu nego o gradu.

Privredni uspon gradskih naselja vodio je naglom porastu stanovništva, naro-čito u prvoj polovini XV vijeka. Sve veća koncentracija Dubrovčana dovela je postepeno do formiranja njihovih kolonija, naročito brojnih oko rudnika srebra u Srebrenici i Fojnici. Domaći trgovci takođe pokazuju zapaženu trgovačku aktiv-nost i njihov se broj stalno povećava. Isto tako treba uzeti u obzir porast zanatlija i ostalog gradskog stanovništva, raznog zanimanja. Međutim, teško je govoriti 0 gustini stanovništva. Vrlo je vjerovatno da su Fojnica, Kreševo, Visoko, Zvornik, Foča, možda čak i Goražde brojali preko 2.000 stanovnika. Rudarska naselja, naročito rudnici srebra, s obzirom na ljudstvo angažovano u rudarskoj proizvodnji, imala su brojnije stanovništvo (Fojnica, Kreševo). Prema izvještaju o napadu Vuka Grgurevića, u Srebrenici je 1476. godine bilo oko 700 kuća, odnosno oko 3.500 stanovnika. Međutim, već od 1462. godine prelaskom pod tursku vlast počinje opadanje Srebrenice, koje se može pratiti u svim oblastima života. Zbog toga se može s punim pravom pretpostaviti da je u vrijeme njenog najvećeg uspona broj stanovnika prelazio 3.500. Poredenja radi, navodimo da je Novo Brdo, najveći rudnik Balkana, u vrijeme svog najvećeg napretka brojao oko 10.000 stanovnika

1.

Ovakva koncentracija stanovništva u rudarskim naseljima stvarala je od njih centre potrošnje živežnih namirnica, kao i svega onoga što je potrebno za svako-dnevni život. Duduše, pojedini stanovnici rudarskih centara bavili su se, pored trgovine i zanatstva, poljoprivrednom proizvodnjom i gajenjem stoke. Na ovu praksu u bosanskim gradskim naseljima izričito ukazuje zakon za Srebrenicu iz vremena Kovačevića, koji, pored odredaba o rudnicima, sadrži i one koje se odnose na sam grad. Ovim zakonom se, između ostalog, propisuje da lica koja siju žitarice

1 gaje vinograde u samoj Srebrenici podliježu plaćanju desetine2. Iz kupoprodajnih

1 M. flHHHh, 3a uciuopujy pydapciusa, I, 88, 89, 96; M. RuHah, 3a ucmopujy pydapcutea y cpedrboeeKosHojCpSuju u EOCHU, II. IIoceGHaH3flatt.a CAHV\ Beorpa^ 1962, 81; J\. KoBaneBnli- -Kojuh, FpadcKa Hace/ba cpebnoeeKome 6ocaucKe čpzicaae, 227. U popisu iz 1477. godine Foča je imala 196, a Goražde 144 domova. — A. S. Aličić, Poimenični popis, 171—175; 191—193. Upor. i A. Handžić, Najraniji turski izvori, 160.

2 N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 212.

183

Page 170: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ugovora se vidi da su u Fojnici, Visokom, a pogotovu u manjim mjestima, kuće okružene baštama, a između samih kuća bilo je prostora i zemljišta pogodnih za obrađivanje

3.

I pored svega ovoga, gradska naselja, naročito ona sa većim brojem stanov-ništva poput rudarskih, nisu bila u stanju da podmire sve potrebe u namirnicama. Gradsko stanovništvo bilo je primorano da kupuje žitarice i druge poljoprivredne proizvode. Ova okolnost podsticala je živu razmjenu sa agrarnom okolinom. Zbog svega toga se na razne načine olakšavao dovoz hrane na gradski trg. Tako se odlu-kom dubrovačke vlade iz 1417. godine, u vezi sa novouvedenim carinama, oslo-bađaju plaćanja carina domaći ljudi koji iz okoline donose živežne namirnice u Srebrenicu

4. To se još jasnije vidi iz turskog rudarskog zakona Sulejmana Veli-

čanstvenog iz 1526. godine koji preuzima ranije postojeće propise iz vremena bosanske države. Član 132 ovog zakonika kaže: „Ako oni koji su mješćani iz Sreb-renice donesu izvana u varoš stvari za jelo i pilo, neka im se od toga kao i od stvari, koje dođu za rudničke spreme, ne uzima daća (carina, maltarina i si.)"

5. Oba pro-

pisa ukazuju na to da su se u Srebrenici, a svakako i u drugim većim mjestima, skupljali i prodavali proizvodi iz bliže gradske okoline.

Prema turskim podacima i turskim odredbama koje se odnose na bosanske rudnike, može se ustanoviti koji su se sve proizvodi prodavali na lokalnim trgovima. To su, prije svega, žitarice, stočarski proizvodi, meso svježe i osušeno, sir, med, voće, povrće itd. Trošilo se takođe i mnogo vina

6. To sve ukazuje na zavisnost

gradskih naselja u snabdijevanju iz susjednih sela. S druge strane, i gradska naselja su vršila ogroman uticaj na obližnja agrarna područja. Naročito pojačana potražnja žitarica i drugih poljoprivrednih i stočarskih proizvoda dala je nov podsticaj nji-hovoj proizvodnji. Slično je bilo sa pčelarstvom i vinogradarstvom.

Gradsko tržište je bilo veoma privlačno za seosko stanovništvo ne samo zbog prodaje živežnih namirnica već takođe i zbog mogućnosti prodaje viškova ostalih svojih proizvoda, kao što su vosak, med, kože i drugo.

Iz knjiga zaduženja (Debita) Dubrovačkog arhiva, kao i ostalih podataka se vidi da su svi trgovci u rudarskim centrima tokom prve polovine XV vijeka raz-granali svoje kreditne mreže u koje se postepeno uključuje i stanovništvo obližnjih gradskih naselja, pa čak i sela. Tako se, na primjer, mještani iz Čaglja, Glavičice i rudarskog mjesta Sasi zadužuju u Srebrenici kod trgovaca

7. Neki Dobrostad

,,de villa Garsan", takođe iz okoline Srebrenice, dugovao je 1 uncu i 5 sada srebra8.

Među dužnicima Luke Sorkočevića, dubrovačkog trgovca iz Srebrenice, nalazi se i neki Stjepan, težak, vjerovatno iz neposredne okoline

9. Od druge polovine

3 JJ. KoBa^eBiife-Kojiih, FpadcKa načela cpednoejeKoeHe 6ocancKe dpotcaee, 237. 4 Lett. di Lev., 6, fol. 38', 16.'X 1417. 6 F. Spaho, Turski rudarski zakoni, GZM, XXV, 1, 2, Sarajevo 1913, 193. 6 Jl.KoBaneBiih-Ko'fKh, FpadCKanacejbacpedtboejeKoene 6ocauKcedpjtcaee, 197—198, 271. 7 Div. Not., 20, fol. 51, 29. VII 1435; ib. 26, fol. 168, 7. I 1442. Test. Not., 12, fol. 155',

26. XI 1436. Upor. JI,. KoBaueEiih-KoJHh, FpadcKa načela cpedtboejeKoene docaucne bpotcaee, 181.

8 Div. Not., 20, fol. 51, 29. VII 1435. 9 lb., 26, fol. 168, 11. III 1443.

184

Page 171: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

XV vijeka ima slučajeva pojedinačnog zaduživanja agrarnog stanovništva čak u samom Dubrovniku

10.

U pismu iz 1417. godine dubrovačka vlada javlja svojim građanima u Srebre-nici, u vezi sa novouvedenim carinama, da domaći ljudi koji se sa robom nalaze van Srebrenice mogu istu donositi u Srebrenicu, unovčiti je ili pretvoriti u srebro i na taj način isplatiti svoje obaveze prema dubrovačkim trgovcima

11. Iz ovoga se

može zaključiti da je kreditiranje seoskog stanovništva, bar u blizini jačih rudar-skih centara, postalo pojava širih razmjera. Isti procesi se mogu uočiti i u srpskoj državi

12.

Kreditiranje seoskog stanovništva od Dubrovčana pokazuje da to stanov -ništvo nije samo donosilo u gradove svoju robu na prodaju, već je i nabavljalo, naročito na zajam, sve što im je bilo potrebno. Prema tome, zemljoradnici i stočari,, bar u blizini većih mjesta, bili su i kupci, a ne samo prodavci svojih proizvoda. Tako se i na ovaj način uticaj gradske privrede širio na okolne oblasti.

Rudarski i trgovački centri pružali su vrlo povoljne uslove za zanatsku djelatnost, što je privlačilo mnogobrojne zanatlije iz susjednih sela

13. Tako se za Srebrenicu

može pretpostaviti da su mnogi od prisutnih domaćih zanatlija, u stvari, porijeklom iz okolnih sela. To se naročito odnosi na one vrste zanata kojima se zadovoljavaju svakodnevne potrebe gradskog stanovništva (kovači, krojači, kožuhari, cipelari, mesari, pekari, drvodjelje, sedlari, kamenoresci itd.)

14. Vremenom se seosko sta-

novništvo počelo snabdijevati i izvjesnim zanatskim prerađevinama u susjednim gradskim naseljima

15.

Već je ranije rečeno da se, naročito u rudarskim, a i u drugim većim trgovač-

kim centrima, pominju njemački nazivi za pojedine vrste zanata (šuster, šnajder),

koji su sa sobom donijeli njemački rudari Sasi. U nahiji Višegrad zabilježeno je

naselje Šuster (1489), što ukazuje na povezanost gradskih i seoskih zanatlija i na

uticaj grada, u pogledu zanatstva, na selo16

.

1(1 Deb. Not., 42, fol. 138', 2. III 1474; ib. 50, fol. 111', 20. IX 1485; ib. 55, fol. 72, 19. I 1493; ib. 60, fol. 71, 21. V 1500. Upor. I. Voje, Kreditna trgovina, 252—257.

11 Lett. di Lev., 6, fol. 38', 16. X 1417. 12 U trgovačkoj knjizi Mihaila Lukarevića, dubrovačkog trgovca naseljenog u Novom

Brdu, zbog svojih poslova oko tridesetih godina XV vijeka nalaze se upisani između ostalih i dužnici okolnih sela. Pored njihovih imena je označeno da su porijeklom iz sela (villa), za razliku od onih koji su iz grada (zitade). — M. JjHHHh, 113 dy6poeaiKoi apxuea, I, IloceSHa H3flaH>a CAHY, Eeorpa« 1957, 1—114.

13 Ovaj proces je naročito vidljiv u Novom Brdu, najvećem rudniku Balkana. JI. KOB3- leBHh-KoJHh, npiiAoi upoynaeaH>y 3auaiucuiea y HOSOM Epdy u OKOAUHU, 36opifflK <E>HJIO3O(J)- CKor (jjaKVjrreia, VIII, 2, Eeorpafl 1964, 530.

14 U zakonu iz vremena Kovačevića, u Srebrenici se pominju pekari i mesari. Istim zakonom su tačno normirane dažbine za pojedine gvozdene predmete koji su se tu prodavali, što ukazuje na djelatnost kovača. — N. Beldiceanu, Les actes des premiers sultans, II, 211. Na osnovu dubro vačke grade u Srebrenici se može konstatovati prisustvo domaćih zanatlija ostalih struka. — JX. KoBaMeBiih-Kojiih, fpadcKa uacejba cpednosjeKoene Sacmcue dpMcaee, 216—221. Bilo }e domaćih zanatlija iz Srebrenice koji jedno vrijeme žive i rade u Dubrovniku, pa se potom kao dubrovački građani ponovo nastane u Srebrenici. — D. Kovačević-Koj ić, 219. Upor. D. Kova- čević, Dubrovčani zanatlije u srednjovjekovnoj Srebrenici, 25—45.

15 B. Hrabak, Seoske zanatlije na Kosovu i susjednim oblastima, 139—141. Analognih pojava moralo je biti i u srednjovjekovnoj Bosni.

16 Upor. gl. V (3), nap. 3; N. Filipović—R. Gašparević, Historijsko-geografski rječnik.. O njemačkim nazivima za seoske zanatlije (šuster, šnajder), upor. R. KoBaieBHh, HpUJioi upoyuaeany 3aiiauicui6a y HOBOM Epdy u OKOAUHU, 526—527.

185,

Page 172: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Tako se postepeno, tokom prve polovine XV vijeka, otvarao put prodiranju robno-novčane privrede u agrarna područja, koja su gravitirala prema gradskim naseljima, naročito rudarskim centrima (srednje Podrinje, centralni dio Bosne), a zatim i Gornje Podrinje, oblast na velikom međunarodnom putu koji je od Du-brovnika vodio u susjednu srpsku državu

17.

17 S. Ćirković—D. Kovačević-Kojić, // iconomie naturelle et la production marchande, 56. Upor. i B. Grafenauer, Pitanje odnosa grada i sela u istoriji naroda Jugoslavije, JIČ, 1—2, 1973, 5—22.

186

Page 173: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

OSVRT NA PRIVREDNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

U pogledu privrednog razvoja bosanske države u XIV vijeku, naša znanja obuhvataju neagrarne privredne grane. Razvija se rudarstvo (doba Stjepana II) i ono stoji u osnovi cjelokupnog tadašnjeg privrednog napretka. Jača trgovinska razmjena, te proizvodi bosanske privrede, naročito rudarski, uveliko se uključuju u evropsku privredu. Izdaju se emisije domaćeg novca i njegova uloga raste u privrednom životu. Ova velika novina poklapa se vremenski sa početkom rudarske proizvodnje i bila je svakako njome omogućena. Tako se pored naturalne, počinje da razvija i robno-novčana privreda.

Kao posljedica ukupnog privrednog napretka, naročito od sredine XIV vijeka, niču i množe se gradska naselja. Iako nastaju znatno kasnije nego ostala srednjo-vjekovna gradska naselja na području današnje Jugoslavije, njihov razvoj se od -vija naglo i intenzivno.

O poljoprivrednim i stočarskim proizvodima u XIV vijeku zna se jedino kada ti proizvodi postanu predmet izvoza. Za razliku od XIV vijeka, naše poznavanje privrede sela, u prvoj polovini XV vijeka, jeste potpunije zahvaljujući uglavnom ranim turskim defterima. To posebno važi za prostor Hercegove zemlje. Zemljo-radnja je u cjelini napredovala. O intenzivnijoj obradi zemlje, govori i unapređenje vinogradarstva. U oblasti stočarstva naročito je bilo razvijeno svinjogojstvo, a zatim i pčelarstvo. Uveliko se koristila snaga na vodeni pogon (mlinovi). U zanatstvu se sve više izdvajaju pojedine grane iz okvira kućne radinosti. Tako je privreda bosan-skog sela obuhvatala gotovo sve djelatnosti neophodne za zadovoljavanje potreba zemljoradničkog stanovništva.

Na vlastelinskim posjedima bila je vrlo rasprostranjena ustanova rezervne zemlje, čija se obrada zasnivala na radnoj renti seljaka. Na osnovu toga može se zaključiti, da je u srednjovjekovnoj bosanskoj državi vladao konzervativni oblik proizvodnje i feudalnih odnosa.

Iako u prvoj polovini XV vijeka vlasi i nadalje imaju poseban položaj u dru-štvu srednjovjekovne Bosne, stočarstvo nije više njihovo isključivo zanimanje. Oni su vremenom počeli prelaziti na zemljoradnju i ostale oblike privređivanja. Odnos između zemljoradnje i stočarstva mijenjao se tokom vremena, s tim što je zemljoradnja, kojom se inače bavio najveći dio stanovništva srednjovjekovne bosan-ske države, bila sve više zastupljena.

187

Page 174: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Iz ranih turskih deftera može se zaključiti da osnovnu poljoprivrednu oblast centralne Bosne čini tok rijeke Bosne, a u Hercegovoj zemlji naročito Gornje Po-drinje i Polimlje. Dolina rijeke Neretve, iako privredno razvijena, zaostaje za pomenutim oblastima Hercegove zemlje. Sve ovo navodi na zaključak, da su se u dolinama rijeka, podesnim za obrađivanje, nalazila napredna zemljoradnička na-selja. Pored toga, zemljoradnja je razvijena i u plodnim kraškim poljima (Neve-sinje). Krajevi Zapadne Bosne i u prvoj polovini XV vijeka ostaju nedovoljno poznati u pogledu prilika na selu. Potrebno je posebno istaći da je privreda seta znatno razvijenija u krajevima oko trgova jer je gradsko tržište, povećanom po-tražnjom za prehrambenim artiklima, podsticalo proizvodnju.

Bosanski vladari izlaze na tržište sa proizvodima prikupljenim putem dažbina i rada zavisnih seljaka. Međutim, nije pobliže poznato, kako su se odnosila zemljo-radnička gazdinstva prema tržištu, da li je zavisnim seljacima, poslije izvršenih obaveza, ostajalo nešto proizvoda i za prodaju. Pojava sajamskih dana i malih lokal-nih trgova navodi na zaključak, da je seosko stanovništvo raspolagalo viškovima agrarnih proizvoda. Ono je svoje proizvode donosilo na tržišta gradskih naselja, koja su vremenom postala jaki potrošački centri. Naročito je porast gradskog sta-novništva, u prvoj polovini XV vijeka, podsticao živu razmjenu dobara sa agrarnom okolinom.

Pored toga, došlo je i do drugih promjena u odnosima grada i sela. Robno--novčana privreda je postepeno prodirala u agrarna područja uz gradska naselja, naročito rudarska.

Osnovne privredne djelatnosti, rudarstvo i trgovina, sada su u punom zamahu i dobijaju, pored lokalnog, i širi značaj za evropsku privredu. Još izrazitiji simptomi razvijene robne proizvodnje mogu se vidjeti u diferenciranoj podjeli rada, složenim oblicima organizacije (trgovačka društva, preduzetništvo u rudarstvu, monetarne i kreditne operacije). U ovom periodu dolazi do dalje podjele rada u oblasti zanat-stva i pojave novih zanata.

Od Tvrtka II (krajem tridesetih godina XV vijeka) domaći novac se kuje neprekidno sve do pada bosanske države. I pored toga održao se još uvijek tradicio-nalni način plaćanja (trampa).

Napredovanje gradskih naselja u drugoj polovini XV vijeka, njihova brojnost i veličina, važan je pokazatelj ekonomskog napretka tadašnje Bosne i razvoja robno--novčane privrede. U prvoj polovini XV vijeka mogu se uočiti i privredno razvi-jenije oblasti. Robna proizvodnja i odnosi koji je prate, izrazito su zastupljeni u rudarskim centrima i područjima koja prema njima gravitiraju (oblast centralne Bosne, srednje Podrinje), zatim u područjima na važnim međunarodnim putevima — gornje Podrinje. I u krajevima zapadne Bosne počinju se sada javljati gradska naselja. Izrazito neurbanizovana je ostala planinska oblast dinarskog masiva, naro-čito današnja Hercegovina.

Prema tome, može se ustanoviti da robno-novčani odnosi nisu ravnomjerno prožimali sve oblasti privrednog života i da se nisu prostirali na čitavoj teritoriji bosanske države. Dakle, visoko dostignuti stepen privrednog razvoja srednjovje-kovne bosanske države u prvoj polovini XV vijeka nije bio ujednačen.

Page 175: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

R E S U M E

LE DEVELOPPEMENT ECONOMIQUE DE L'ETAT BOSNIAQUE

MEDIEVAL

Jusqu'a la fin du XIII£me siecle et jusqu'au debut du XIVim=, l'Etat bosniaque est un pays lypiquement agraire. L'extension territoriale de la Bosnie sous Stjepan II (1321—1353) et l'an-nexion de regions aux caracteristiques climatiques et morphologiques diverses ont eu une grande importance pour l'essor de l'agriculture et du commerce. C'est a cette epoque que s'ouvrent les mines d'argent qui seront la base de tout l'essor economique (Ostružnica en 1349 et Srebrenica en 1353). Stjepan II est le premier souverain bosniaque qui fasse battre monnaie et cette grande nouveaute coincide dans le temps avec les debuts de la production miniere. Ainsi, a cote de l'eco-nomie naturelle commence a se developper une economie de marche.

Le developpement de l'exploitation miniere se poursuit de facon intensive au cours de la seconde moitie du XIVžme siecle (mines d'argent de Fojnica, Kreševo, Dusina et Deževica dans le bassin minier de la Bosnie centrale et mine de plomb d'Olovo). En fait, la penurie de metaux precieux sur le marche europeen a fortement stimule, par l'intermediaire des Ragusains, la pro-duction miniere en Bosnie. C'est par Dubrovnik (Raguse) que les metaux precieux, le plomb, la cire et les peaux etaient expedies en Italie, a Venise surtout.

Les principaux centres de vie urbaine etaient les mines. Et meme les localites qui ne posse-daient pas leur propre production miniere, ont pris un large essor dans la mesure ou l'on s'y livrait au commerce des metaux precieux (la ville royale de Visoko, ensuite Kučlat et plus tard Zvornik, a proximite de Srebrenica). Dans le bassin superieur de la Drina, sur la route internationale im-portante qui reliait Dubrovnik a l'Etat serbe, les localites ou les caravanes faisaient halte devien-nent des centre commerciaux (Foča, Goražde et plus tard Ustikolina et Cernica).

Avec le Pays de Hum, la vieille ville marchande de Drijeva, situee a l'embouchure de la Neretva et connue pour le trafic des esclaves et le commerce du sel, est rattachee a la Bosnie. Pour des raisons politiques et commerciales, le roi Tvrtko 1" fait construire deux villes, a savoir Novi (faetuel Herceg Novi) et Brštanik, non loin de Fembouchure de la Neretva.

Ainsi, dans la seconde moitie du XIV4me siecle, le rapide essor de 1'economie de marche est marque par la penetration des produits bosniaques dans l'economie europćenne, par l'intermediaire de Dubrovnik et de Venise, et dans le pays meme par un important processus d'urbani-sation.

Quant aux produits agricoles et d'elevage au XIV4me siecle, on sait seulement dans le cas quand ces produits deviennent l'objet de l'exportations. Par contre, notre connaissance de l'eco-nomie rurale dans la premiere moitie du XV4me siecle est plus complete surtout grace aux registres turcs („defter"). Čeci est particulierement valable pour le pavs d'Herceg. L'agriculture connait une croissance generale. La culture intensive du sol est marquee par l'essor de la viticulture. Quant a l'elevage, e'est l'elevage des porcs qui est particulierement developpe ainsi que l'apiculture. On utilise beaucoup l'energie hydraulique (moulins). En artisanat, certaines branches se distin-guent de plus en plus. Ainsi l'economie rurale bosniaque englobait presque toutes les activites indispensables pour satisfaire les besoins de la population rurale. Elle presentait toutes les carac-teristiques de l'economie autarcique propre a la societe feodale.

Bien que dans la premiere moitić du XVćme siecle les valaques conservent une position particuliere dans la societe de la Bosnie medićvale, l'elevage n'est plus leur activite exclusive. Avec le temps, ils commencent a cultiver la terre et a s'adonner a d'autres activites economiques.

189

Page 176: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Le rapport entre le nombre des cultivateurs et celui des eleveurs evolue au cours des epoques, la culture des terres, qui etait d'ailleurs l'occupation de la majeure partie de la population, prenant de plus en plus d'importance.

Parallelement a l'essor ulterieur de l'exploitation miniere dans la premiere moitie du XV4me

siecle, le commerce prend aussi son essor. A cote des Ragusains qui ont alors des colonies dans tous les plus grands centres economiques, les autochtohes prennent une part de plus en plus active au commerce. L'exploitation miniere et le commerce, outre leur importance locale, pren-nent une large importance dans l'economie europeenne. Des svmptomes encore plus accentues d'une production marchande developpee sont visibles dans la repartition du travail differenciee et dans les formes complexes d'organisation (societes commerciales, operations monetaires et de credit, etc). A cette epoque, de nouveaux metiers d'artisanat apparaissent dans les agglome-rations urbaines (les sources font part de 34 metiers differents exerces par les artisans ragusains. et locaux).

Un tel degre d'urbanisation est une preuve importante de l'essor economique de la Bosnie d'alors et du developpement de l'economie de marche. Dans la premiere moitie du XV4me siecle on peut egalement remarquer des regions economiquement tres developpees. La production marchande et les rapports qu'elle suscite sont particulierement accentues dans les centres miniers et dans les regions qui gravitent vers eux (partie centrale de la Bosnie, cours moyen de la Drina), ainsi que dans les regions situees le long des grandes routes internationales — le cours superieur de la Drina. Dans ces regions, on enregistre peu a peu des changements dans les relations entre les villes et les villages, surtout a proximite des centres miniers. Des agglomerations urbaines commencent a apparaitre egalement dans les regions de la Bosnie occidentale. Cependant la region montagneuse du massif dinarique de l'actuelle Herzegovine est restee particulierement non ur-banisee.

Par consequent, le haut degre atteint par le developpement economique dans la premiere moitie du XV=me siecle n'a pas impregne uniformement tous les domaines de la vie economique et n'etait pas egalisć sur tout le territoire de l'Etat bosniaque.

190

Page 177: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

SIMA ĆIRKOVIC

BOSANSKA CRKVA U BOSANSKOJ DRŽAVI

Page 178: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

I. POČECI BOSANSKE CRKVE ............................................................................ 198-210

II. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI ........................................................................... 211-216

III. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA ....................... 217-231

IV. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU ........................................ 233-242

V. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA ................................................ 243-247

VI. RAZDVAJANJE PUTEVA .................................................................................... 249-253

SUMMARY ...................................................................................................................... 255

Page 179: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Samo jedno kratko vreme srednjovekovni ljudi su izjednačavali Bosnu i jeres. Bilo je to pred sredinu XIII veka, kada su se u Bosni i oko Bosne vodile žestoke borbe za temeljitu promenu crkvenih prilika. U kasnijim vremenima, naročito u XV veku, kada se o Bosni više znalo i više govorilo, obavešteni ljudi su bili svesni toga da verska situacija zemlje nije jednostavna, da kraljevi nisu jeretici, da su se pojedini velikaši preobratili: neki su zatražili papsku zaštitu, dok su drugi prigrlili pravoslavlje. O hercegu Stjepanu se sredinom veka tvrdilo da je odnedavna pra-voslavni hrišćanin, ali da to krije iz straha od vlastele. Znalo se, takođe, da je na teritoriji bosanske države bilo crkvenih i monaških zajednica drugih crkava. U onovremenim izvorima reflektovala se složenost i izukrštanost odnosa i interesa koja je navodila istaknute pojedince da se prilagodavaju situaciji pokazujući pri tome iznenađujući stepen tolerantnosti ili sposobnost za socijalnu mimikriju moti-visanu političkim računom.

Kada je bosanske države nestalo, raznobojna i nijansirana slika je iščezla, i vremenom su je zamenile uopštene i grube linije rekonstrukcija u spisima novo-vekovnih istoričara. Tada je opet došlo do izjednačavanja jeresi i Bosne, do stapanja bosanske crkve i bosanske države. U predstavama o bosanskoj istoriji država je u celini bila ispunjena jeretičkom crkvom, kao što je crkvu tokom ćele istorije održavala i nosila država sve do zajedničke propasti pred navalom osmanlijskih osvajača. Istoriografija o srednjovekovnoj Bosni veoma se sporo i nepotpuno oslo-bađala ovog zavodljivog, ali netačnog okvira posmatranja. Prve korake je učinila tek kritički orijentisana nauka u XIX veku svojim nastojanjem da brižljivim istra-živanjem pojedinosti priprema uslove za kasniju tačnu i pouzdanu sliku celine.

U istoriografiji o srednjovekovnoj Bosni epohalni prelom je označio Franjo Rački svojim delom „Bogumili i patareni". Od njegove studije, specijalno posvećene crkvenim prilikama Bosne, počinje istoriografija o bosanskoj crkvi, koja je sticajem okolnosti, a pre svega zbog osobenosti izvorne građe, na jednoj, i osobenosti nacional-no-političke pozadine na kojoj se jugoslovenska istoriografija uopšte razvijala, na drugoj strani, uza sav buran uspon ostala u uskim tematskim okvirima. Osovinu te istoriografije predstavljala je problematika karaktera bosanske crkve, pitanje da li je bila jeretička ili nije i oko te osovine literatura o bosanskoj crkvi kruži sve do danas. Nema potrebe da se ovde opširno iznosi istorija te zanimljive istoriografije

195

Page 180: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

jer je ona već više puta skicirana1. Za praćenje razvoja istraživanja povoljna je okol-

nost da su ona imala tokom polovine stoleća stalnog kritičkog hroničara u ličnosti prof. Jaroslava Šidaka, koji je stvarao, ali i pratio, beležio i ocenjivao ono što se u ovoj oblasti pojavljivalo kod nas i u svetu. Njegovi radovi i kritički prikazi pri-kupljeni su ne tako davno u jednoj izvanredno priređenoj knjizi

2.

Crkveni problemi privlačili su glavnu pažnju, ali nisu iscrpljivali interes za Bosnu u srednjem veku. Nastavilo se proučavanje političke tematike, kojoj se pridružila ekonomska, a zatim i socijalno-istorijska tematika, a u novije vreme je naglo poraslo interesovanje za teme iz istorije kulture. Ta literatura je nastajala paralelno sa istraživanjem crkve, ali bez stvarne povezanosti s njom. Obično bi se polazilo od celovitog rešenja i materijal interpretirao u skladu sa shvatanjem o dualističkom karakteru ili bi se suprotstavljao tome shvatanju kao neosnovanoj hipotezi. Kada jednom bude napisana istorija istraživanja o stećcima, videće se koliko je nepovoljno bilo nekritičko opredeljivanje za celovito rešenje ili protiv celovitog rešenja bez udubljavanja u konkretne istorijske prilike i izvlačenja svih zaključaka koje sam materijal pruža. Odvojeno proučavanje crkvene problematike uz sve veće tematsko razgranjavanje u kome se pojavljuju istorija umetnosti i isto-rija književnosti sa svojim pitanjima otežalo je proces sintetizovanja saznanja u novu, bogatu i slojevitu celinu koja bi odgovarala savremenim metodama istorijske nauke i veoma porširenom istorijskom interesovanju, a uz to je potisnulo u stranu problematiku odnosa crkve i države, veoma značajnu u celokupnoj evropskoj isto-riji, a na bosanskom tlu gotovo izazovnu zbog osobenosti crkve i neobičnog raz-vojnog puta bosanske države.

Iako je u pitanju period u kome je društvo bilo srazmerno slabo diferencirano, u kome su ideološka i pravna shvatanja slabo razvijena, u kome je običajno pravo potpuno preovlađivalo nad pisanim i učenim, iako je reč o zemlji koja je u posma-tranom periodu bila izvan glavnih pravaca evropskog razvoja, nepristupačna i slabo povezana sa okolnim svetom, ipak ne može biti ni najmanje sumnje u to da su u njoj država i crkva odvojeni i samostalni činioci od samog početka. Isto tako ne podleže sumnji zapažanje da je podvojenost među njima tokom vremena postajala sve naglašenija. Postepeno razilaženje puteva odvelo ih je od prvobitne bliskosti i prisnosti u suparništvo i neprijateljstvo u kome je na kraju država crkvi radila o glavi. Na tom dugom putu, koji se može pratiti nepotpuno i s velikim prekidima u toku dve stotine godina, bosanska crkva i bosanska država bile su u toj meri upućene jedna na drugu da nijedna od njih nije mogla izbeći uticaj one druge. I bez specijalnih istraživanja vidljivo je da država nije mogla izmeniti doktrinu ni osnovna etička opredeljenja crkve, ali joj je obezbeđivala prostor za slobodnu

1 Up. J. Šidak, Problem „bosanske crkve" u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca, Rad JAZU, 259 (1937), 37—181, zatim sažet, ali veoma informativan pregled u: Htiuopuja ua-poda Jyiocjiaeuje, I, Eeorpaa 1953, 573—575; A. Schmaus, Der Neumanichaismus aufdem Balkan, Saeculum 2 (1951) 271—299; J. Šidak, Pitanje „Crkve bosanske" u novijoj literaturi, Godišnjak, I. BiH 5 (1953), 140—160; isti, Problem heretičke „Crkve bosanske" u najnovijoj historiografiji (1962—1975), Historijski zbornik, Ti—28 (1974—1975), 139—182; S. M. Džaja, Die „Bosnische Kirche" und das Islamisierungsproblem Bomiens und der Herzegotvina in den Forschungen nach dem ztoeiten Weltkrieg, Beitrage zur Kenntnis Sudosteuropas und des Nahen Orients, Bd. 28, Miin-chen 1978. ; 2 J. Šidak, Studije o „Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, Zagreb 1975, str. 400. U knjizi je objavljen i obiman pregled istraživanja: Problem „Crkve bosanske u poratnoj istoriografiji" (str. 297—375), koji se delom poklapa sa radom navedenim u prethodnoj napomeni. Prof. Šidak je, priređujući svoje radove za ovu knjigu, unosio beleške o literaturi koja se kasnije pojavila, čime je nesumnjivo olakšao rad istraživačima. Šteta je, međutim, što mu je interes ostao ograničen na srazmerno usku problematiku, u osnovi onu koju je pokrenuo u mladini danima.

196

Page 181: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

egzistenciju, štitila je, pa je time i činila zavisnom u značajnoj meri. S druge strane, specifične dogmatske i organizacijske crte bosanske crkve uticale su na državu, ne u onoj meri kako se prećutno pretpostavljalo, ne na oblike državnih institucija, mada je staleški sabor bio specifično oblikovan odsustvom „krstjana", već prven-stveno na odnose snaga, političku ravnotežu među vlastelom i vladaocem, na od-nose prema stranim državama, na održavanje reda i poretka.

Ali, takva opšta zapažanja morala bi se proveriti brižljivim ispitivanjem kon-kretnih odnosa crkve i države, postavljanjem pitanja o oblicima njihovih dodira i konkretnim rezultatima međusobnih uticaja, o tome kako su se prilagodavale jedna drugoj, kako su se obe menjale u opštem kretanju kojim je bilo zahvaćeno društvo Bosne s kraja srednjeg veka. Skup takvih pitanja predstavlja sasvim legi-timnu tematiku koja zaslužuje posebno proučavanje kako bi se odnos države i crkve što je moguće tačnije i potpunije opisao i to ne na osnovu dedukcija i ana-logija sa drugim zemljama i drugim epohama, već polazeći od analize izvora koji govore o Bosni XIII do XV veka.

Ta tematika će biti predmet razmatranja na stranicama što slede, a ne opšta problematika bosanske crkve, njenog ustrojstva i njenog karaktera. Polaznu tačku predstavljaju rezultati postignuti u različitim oblastima proučavanja srednjovekovne Bosne, naročito u proučavanju bosanske crkve u metodološkim okvirima koje je postavio Rački

3. Za autora nema sumnje da je bosanska crkva bila jeretička s tačke

gledišta velikih crkava svoga vremena4, da joj je doktrina bila dualistička i da je

po svome osnovnom pogledu na svet bila izdanak dualističkog korena koji se pro-tezao iz ranohrišćanskih vremena i širio kroz mnoge zemlje od Male Azije do Pirinejskog poluostrva dajući hranu religioznim pokretima srodnim u suštini, mada osobenim usled različitih kulturnih i društveno-ekonomskih okolnosti u kojima su se razvijali. Uvažavajući potrebu da se crkva bosanskih „krstjana" posmatra i proučava u krugu dualističkih pokreta, autor ne nalazi razloge koji bi opravdali njeno stapanje bilo s bogumilstvom, bilo sa zapadnim dualizmom oličenim u po-kretima patarena i katara.

Među svim do sada poznatim evropskim dualistima jedino su „krstjani" u Bosni dospeli u položaj ne samo tolerisane nego i priznate i poštovane crkvene organizacije, jedino na tlu Bosne im je bilo dato da se iz grupe progonjenih jere-tika preobraze u zemaljsku crkvu. Ta okolnost može samo povećati interes za odnose države i crkve u Bosni.

3 Prihvatanje metodoloških okvira Račkog ima za posledicu jednak kritički tretman svih izvora jer se suprotstavljanje „latinskih" i „domaćih" izvora pokazalo neodrživo. Rezultate D. Kniewalda (Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Rad JAZU, 270 (1949), 115—276) potvrdila su kasnija istraživanja, tako da su rezerve koje se i danas ponavljaju u odnosu na izvore nastale u katoličkoj sredini potpuno neumesne. Za temu o kojoj se ovde raspravlja veoma je važna „Raspra između katolika i bosanskog patarena" (ed. F. Rački, Prilozi zapovijest bosanskih patarena. Starine, 1 (1869), 109—138, koja u sadržaju na nekoliko mesta jasno pokazuje da ima u vidu osobene bosanske prilike, a koja uopšte nije u dovoljnoj meri iskorišćena za istoriju crkvenih prilika u Bosni.

4 Pišući o srednjovekovnoj stvarnosti, ne možemo se odreći termina „jeretik" i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suviše komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora, ali se mora naglasiti njegov relativni karakter. Bosanski „krstjani" su bili jeretici sa gledišta velikih crkava, koje su bile vlasne da određuju ko im pripada, a ko je od njih otpao. Za pisca ovih redova, a verovatno i za deo laičkih čitalaca, bosanski „krstjani" nisu jeretici kao što nisu jeretičke mnoge hrišćanske sekte kojih danas ima u Americi. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudocrkva, te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pravoslavnu i na katoličku crkvu. Naziv „krstjanin" i „krstjani" je dosledno stavljan među znake navoda da bi se upozorilo na usko tehničko značenje i ne izražava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hrišćanstva.

197

Page 182: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

/. POČECI BOSANSKE CRKVE

Mada je glavni predmet našeg raspravljanja samo jedan deo, jedan aspekt celokupne problematike bosanske crkve, ipak se celina teme ne može izbeći kad je reč o počecima crkve, jer od usvojenog rešenja zavisi polazna tačka našeg spe-cijalnog ispitivanja. Nije svejedno da li treba krenuti od XI, XII ili tek XIII stoleća. Pitanje o počecima bosanske crkve bilo je mnogo puta diskutovano, a ostalo je uprkos tome još uvek sporno ne samo zbog oskudne i nejasne izvorne građe već i zbog konceptualne pometnje jer se istraživači nisu potrudili da svoj predmet precizno utvrde i omeđe. Bilo je pisaca koji su svaki podatak o jeresi u Bosni uzi-mali kao prećutan dokaz o postojanju crkve bosanske. Drugi su zabunu samo uvećali time što su, isto tako nekritički, prećutno podrazumevali da se svaki pomen „Slavonije" u izvorima o italijanskim dualistima odnosi na Bosnu. Ta vrsta zabluda se mogla izbeći većom akribijom i kritičkim smislom, ali, i kad se one otklone, ostaju neke opasnije zamke, koje se mogu izbeći samo izričitim utvrđivanjem kriterija pomoću kojih ćemo razlikovati bliske i srodne pojave. Poznato je, na pri-mer, da su dualističke verske zajednice sebe videle kao „crkve" ili episkopije, da su međusobno razgraničavale područja. „Crkva" u tome smislu mogla je biti i najčešće je bila tajna zajednica, aktivna samo na delu područja čije ime nosi i koje pokriva i organizacija vladajuće crkve. Crkva bosanska, kako je poznajemo iz izvora XIV i XV veka, nije spadala u tu vrstu crkava. Kako Bosna sigurno nije bila kolevka evropskog dualizma, sasvim je opravdana pretpostavka da je dualistička zajednica koja je uhvatila korena na tlu Bosne imala svoje tradicije, da je bila deo neke pret-hodne dualističke „crkve" ili njen produžetak. Odavno je zapaženo i upozoreno da je „crkva bosanska" — ,„ecclesia Bosnensis" katolička episkopija Bosne, navo-đena među sufraganima splitske i dubrovačke nadbiskupije. Ali, ni ona nije iden-tična sa crkvom bosanskom, kako je poznajemo iz kasnijih izvora.

Odgovor na pitanje o postanku bosanske crkve u uskom i strogom značenju, koje se određuje pomoću izvora XIV i XV veka, ne može se svesti na uspostavljanje kontinuiteta sa „crkvama" u drugom značenju, već mora razjasniti vreme, pro -stor, opšte okolnosti formiranja i izvore učenja i uređenja kakvo poznajemo iz kasnijeg vremena, U traženju takvog specifičnog odgovora moraju se uzeti u obzir svi činioci koji su uticali na crkvene prilike u Bosni: tradicionalna domaća crkvena organizacija, dualistički jeretici i reformatori verskog života u Bosni.

Pojava dualističkih jeretika u Bosni posvedočena je za vreme bana Kulina u papskoj prepisci s prelatima i vladarima Ugarske i južnoslovenskih država i u Splitskoj istoriji arhiđakona Tome. U prvoj grupi dokumenata, pored opšteg po-mena jeretika, njihovog pribrajanja „prokletoj katarskoj jeresi", pored optužbi da

198

Page 183: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ban Kulin pruža utočište, pa čak i podršku jereticima, nalazi se i sasvim specifičan podatak da je ban prihvatio „ne malo" patarena koje je splitski nadbiskup Bernard proterao iz Splita i Trogira

5. Tomina priča se odnosi na jedan detalj, iz istorije

ovih progona, na sudbinu Mateja i Aristodija, zadarskih građana poreklom iz Apulije, veštih slikara i zlatasav koji su mnogo boravili u, BosnL U Splitu su pre-poznati kao jeretici koji su mnoge zarazili, pa ih je nadbiskup Bernard ekskomu-niciraov prognao iz grada, konfiskovao im imovinu, ali. je kazne opozvao kad su se pokajali i odrekli jeresi*. Držeći se strogo onoga sto nam kažu izvori, moramo zaključiti da je jeres dolazila iz primorja u Bosnu. Od vremena Račkog računa se još s jednim potencijalnim: ishodištem jeretika, onim u Srbiji gde je veliki župan Stefan Nemanja u jednom, nama nepoznatom periodu svoje vladavine, progonio jeretike, održavši sabou protiv njih, kaznivši vode i spalivši njihove knjige

7.

Prema tome, kada u izvorima pre 1200. godine naiđemo na pomene jeretičke crkve „Slavonije" ili „Sklavonije", nemamo razloga da ih, automatski vežemo za Bosnu, već smo dužni da potražimo indicije koje bi omogućile da se utvrdi u kome delu onog ogromnog prostora koji je obeležavan slovenskim imenom se crkva stvarno nalazila. Izjednačavanje Slavonije sa Bosnom nalazimo kod fra Anselma iz Alesandrije, koji je svoj spis sastavio oko 1270. godine kada na velikom prostoru od Istre do Bugarske dualističke organizacije nije bilo osim u Bosni. Uostalom, tradicija o poreklu te crkve teško da odgovara Bosni, jer fra Anselmo je znao da su se trgovci koji su išli u Carigrad radi trgovine tamo zarazili i zatim vrativši se u zemlju propovedali jeres i izabrali episkopa

8. Takav put širenja jeresi sasvim

odgovara Dalmaciji, čiji su gradovi bili u živim trgovačkim vezama sa Vizantijom, dok je veoma malo verovatan kad je u pitanju tada veoma zahita i nepristupačna Bosna. Uostalom, jedan nešto raniji pisac, bliži Bosni i borbi protiv bosanskih jeretika, dao je 1259. god. nešto drukčiju identifikaciju: in Bosnia et Dalmacia, que apud eos ecclesia Sćlavoniae nuncupatur

9. Pod imenom „Sklavonije" pod-

razumevala bi se, dakle, Bosna, gde je centar jeresi u piščevo vreme, i Dalmacija, gde je žarište bilo ranije.

O jeresi u Dalmaciji pre progona koje je organizovao nadbiskup Bernard nema mnogo vesti, ali je sigurno da su u primorju dualisti imali duže vreme svoje uporište. Jedan lokalni sabor održan 1185. god. bio je uznemiren zbog „ogromnih zabluda" koje se šire među vernicima i anatemisao je sve jeretike

10. Na samom

kraju veka, 1198. god. spominju se „pseudohrišćani" kao uzurpatori nekog zem-

5 Dokumenti- su prikupljeni i na zadovoljavajući način izdati u A. Theiner, Vetera monu-menta Slavorum Meridianalium historiam illustrantia, I, Roma 1863, 6, 12—13, 15. Čitljive faksi-mile nekih od tih najranijih dokumenata doneli su D. Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 452—454 (knjiga mi je bila nepristupačna kad sam pisao svoje radove: Die bosnische Kirche, L'Oriente Cristiano nella storia della civiltd Accademia nazionaledei Lincei, Quademo 62, Roma 1964, 547—575 i1 Hciuopuja cpedrboeeKome SocaHCKedpoteaee, Beograd 1*64, (završene u 1963) i F. Šanjek, Les chretiensbosniaques et le mouvement cathare XII—XV siicles, Pariš— Bruxelles—Louvain 1976, 34—35, 48—49, 96.

* Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, ed. F. Rački, Zagrabiae 1894, 80. 7 F. Rački, Bogumili i patareni, Beograd 1931, 376—378. Kazivanje Stefana Prvoven-čanog,

JKuiuuje Cutieorta HeMCtne, ed". B. TlopoBHh, CeeuiocaecKu sBopnuK, 2, Beorpaa 193$, 27—30, dovođeno je u sumnju od strane nekih istraživača jer sam pisac jeretike pribraja sledbenici-ma Arija, mada se u vrlo uopštenim optužbama daju prepoznati dualistička načela. —M. Loos, Dualist Heresy in the Middle Age, Praha 1974, 225—226 i 160: n. 21, da su i katari bili žigosani kao „Arriana Heresis". Up. i Šidak, Studije, 318.

* F. Šanjek, nav. delo, 21, donosi opširniji navod iz izvora. ' J. Šidak, „Ecclesia Sćlavoniae" i misija dominikanaca u Bosni, Studije, 179. " T. S mičiklas, Diplomatički zbornik, II, 192; faksimil u F. Š anj ek, nav. delo, 34 (prilog).

199

Page 184: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ljišta u blizini Zadra11

. Kačići su bili opomenuti da proteraju gusare i pataiene12

. Najzad, najvažniji podatak o jačini i relativnoj masovnosti dualističke jeresi u Dal-maciji nalazi se u jednom katarskom tekstu i odnosi se na 1167. godinu. Kada su se u mestu Saint-Felix-de-Caraman u oblasti Tuluze sastali katarski biskupi bio je među njima i Papa Nikita (Papas Niquinta), bogumilski starešina iz Carigrada, koji je pomagao da se srede odnosi, ukazujući na organizaciju i odnose dualističkih crkava na Istoku. On je predočio da u Aziji ima sedam crkava koje su razdeljene i omeđene i nemaju nikakvih međusobnih sporova, zatim je naveo crkve s Balkana: Romanije, Drogometije, Melengije, Bugarske i Dalmacije, koje su takođe razgra-ničene i u međusobnom miru

18. Zapisnik ovog katarskog sabora je veoma važan

i po onome što sadrži i po onome što ne sadrži, što pokazuje da je tada dualističko žarište u Dalmaciji, a da posebnih crkava „Sklavonije" i Bosne u to doba nije bilo.

Nema nikakvog osnova da se pretpostavlja da su jeretici u Bosni od veoma dav-nih vremena, od početka XI veka

14, oni su u Bosni nesumnjivo novi elemenat,

koji se pojavljuje na samom kraju XII i u početku XIII veka, u situaciji određenoj katoličkom bosanskom episkopijom pod jurisdikcijom dubrovačke nadbiskupije. Ostavljajući po strani najstariju istoriju ove episkopije koja verovatno ima početak u najranijoj crkvenoj organizaciji za Srbiju

15, obratićemo pažnju samo poslednjim

decenijama dubrovačke duhovne vlasti, koje su važne za našu temu. Iz savremenih dokumenata i kazivanja kasnijih dubrovačkih istoričara oslonjenih na ranije izvore može se u najgrubljim crtama skicirati položaj te biskupije, tako različite od metro-pole. Biskupi nisu znali latinski i imali su narodna imena: Vladislav (oko 1141), Radogost (savremenik pape Celestina III 1191—1198), Dragohna, posvećen 1209, preduzeo je 1212. god. zajedno sa nadbiskupom Leonardom akciju da se suzbiju jeretici, Vladimir je bio posvećen od strane tog istog nadbiskupa Leonarda koji je bio na čelu dubrovačke crkve oko 1203—1220, Bratoslav, koji je bio posvećen pre 1251

18. Dolazili su na posvećenje u Dubrovnik i donosili poklone nadbiskupu.

11 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, II, 296; up. F. Šanjek, nav. delo, 38, n. 49. 12 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 187—188. Dokumenat je značajan što se u

njemu upotrebljava ime patarena. 13 Već je Rački {Bogumili i patareni, 374—375) poznavao srž ovoga dokumenta. Njegov

pravi značaj je pokazalo tek moderno izdanje A. Dondainea, na koje je upozorio A. Solovjev (Novipodaci za istoriju neomanihejskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, NS 8 (1953) 330). O diskusi jama o katarskom saboru up. F. Šanjek, nav. delo, 42 n. 69. Jedan deo pomena „Slavonije" ili „Sklavonije" u Italiji potiče iz prvih decenija XIII kada je teško reći da li je bila premeštena u Bosnu, ili se još mestimično održavala u Dalmaciji.

14 Najdalje u prošlost je otišao u svojim nagađanjima D. Mandić (Bogumilska crkva, 127— 128), tvrdeći da je bosanska crkva osnovana negde „između godine 1000. i 1018. za bugarske vla davine u Bosni". Do tako preciznog datuma on je došao upotrebljavajući spisak imena u zapisu Batalovog jevandelja, podrazumevajući da oba spiska pripadaju istom nizu i da je dužnost djeda trajala u prošeku 14 godina. O spiskovima u zapisu Batalovog jevandelja biće reci niže.

15 Kao što sam istakao već u Hcuiopuju cpednoeeKoeue 6ocancKe dpMcaee, 50. u borbama oko jurisdikcije u zaleđu u autentičnim i falsifikovanim, ali kasnije potvrđenim bulama pojavljuje se Srbija ili „regnum Servillie", koja se izjednačuje sa Bosnom. Od osnivanja Ohridske arhie- piskopije crkvena organizacija prvobitne Srbije podeljena je tako da je deo potpao pod Ohrid, a deo je ostao pod papskom jurisdikcijom i oko njega je bilo spora između Splita, Dubrovnika i Bara. Otuda se pojavila potreba da se objašnjava da Srbija znači Bosnu, koja je kao realna država i jurisdikciono područje postojala u XII veku.

16 Imena biskupa prikupio je iz dubrovačkih dokumenata već K. JnpeieK. (Hcuiopuja Cp6a, I, Beorpafl 1952, 129). Dopune iz kasnijih crkvenih istoričara zaslužuju poverenje. Up. F. Šanjek, nav. delo, 52, 65.

200

Page 185: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Dubrovački nadbiskup je 1252. god. u parnici sa barskim nadbiskupom bio spreman da se zakune da su njegovi prethodnici činili kanonske vizitacije i da su bili primani kao mitropoliti u kraljevstvu Srbije koje se prostire do granica kaločke nadbisku-pije

17. Ali, uticaj metropole se slabo osećao u samoj episkopiji. To se najbolje vidi

iz rezultata istrage koju je papa naložio 1232, kada je izneta optužba da je tadašnji biskup na svoj položaj došao simonijom, da je potpuno neobrazovan, da ne služi mise niti deli svete tajne, da čak ne zna ni formu u kojoj se vrši krštenje. Sumnjiv je bio i njegov odnos prema jereticima, brat mu je bio poznati herezijarh a biskup ga je štitio i živeo sa jereticima u istom selu

18. Nije poznato šta se sve od ovih op-

tužbi pokazalo osnovano, ali je bilo dovoljno da ga papski legat smeni. Tada je bosanska biskupija izuzeta iz vlasti dubrovačkog nadbiskupa i potčinjena nepo-sredno papskoj stolici.

Daleko pre ovih mera, već posle prvih glasina da se u Bosni pojavljuje jeretičko leglo, papska kurija, svesna opasnosti i već angažovana u borbi protiv jeretika u Italiji i Francuskoj, zatražila je cd ugarskog kralja Emerika, kome je bosanski ban bio vazal, da energično raščisti situaciju

19. Ban Kulin je, međutim, bio uveren

da su njegovi ljudi pravoverni i da žele da nepokolebivo poštuju učenje rimske crkve. Bio je spreman da neke od sumnjivih pošalje u Rim da se tamo ispita njihovo verovanje i vladanje, pa da se „učvrste u dobru ako su u pravu, ili isprave od zla ako su u zabludi". U njegovo ime je 1202. god. zaista pošla u Rim jedna dele-gacija

20, ali je zaplet rešen tek 1203. god. delovanjem papskog legata Ivana Kaza-

marija u Bosni.

Papski legat je u proleće te godine zajedno sa jednim dubrovačkim arhiđako-nom u prisustvu bana Kulina održao sastanak sa „prvacima onih ljudi koji su do sada jedini nazivani hrišćanskim imencm na teritoriji Bosne" i postigao je da se odreknu raskola, da priznaju da je rimska crkva glava čitavog hrišćanstva i da obećaju da će se pridržavati izvesnih normi u obredima i načinu života

21. Sačuvani

dokumenat o tim obećanjima ostao je do danas predmet sporova među istraži-vačima. Osnovno je pitanje ko su bili „christiani" okupljeni na Bilinom polju pored reke Bosne: pripadnici jedne zanemarene redovničke biskupije, monasi koji

17 L. Thall6czy—C. Jireček—E. Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, I, Vindobonae 1913, 63—65, n° 214. Iz dokumenta sasvim jasno izlazi da je poslednji u Dubrovniku posvećeni biskup bio ,Ladimirus episcopus Bosgnensis antecessor istius episcopi qui non est, consecratus est in ecclesia S. Marie archiepiscopatus Ragusii a domino Leonardo archiepiscopo Ragusino". Jasno je, isto tako, da je živ naslednik toga, ali nije jasan njegov status. Izdavači su ono „non est", koje i s jezičke tačke gledišta nezgrapno stoji, ispravljali u „nunc est", što je čista pretpostavka. Bosanski biskup je smenjen 1233. god., što bi mogao da bude naslednik Vladimira, a izuzimanjem Bosne ispod vlasti dubrovačkog nadbiskupa nestalo je pravne osnove za dalja posvećivanja.

18 T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 361—362. Up. J. Šidak, Studije, 185—186. 19 A. Theiner, Mon. Slav., I, 12. 80 Iz jednog od citiranih papskih pisama se vidi da su neki od ljudi poslatih u Rim krivo-

tvorili ispravu, kojom bi im, tobože, papa odobrio rad i učenje. Podatak zaslužuje pažnju jer po-kazuje da su ljudi na papskoj kuriji, mada još uvek bez velikog iskustva, ipak bili u stanju da pre-poznaju krivoverce. To treba imati na umu kada se papskom legatu Kazamariju pripisuje olako da nije prepoznao jeretike i da nije primenio pravi postupak izvršavajući misiju poverenu od strane pape.

21 Dokumenat je odavno pristupačan u: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, III, 24—25. Novo izdanje dao je D. Mandić, Bcgomilska crkva, 435—436; faksimil u: F. Šanjek, nav. delo, 96 (prilog).

201

Page 186: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

su živeli po pravilima i u tradicijama istočnog monaštva ili jeretici, članovi već organizovane dualističke crkve u Bosni

22.

Papski legat je sam sledeće godine pisao da se njegova misija ticala „bivših patarena u Bosni"

23. Rezervisanje za sebe naziva „krstjani", tako karakteristično

za dualističke jeretike i na Istoku i na Zapadu, upućivalo bi u istom pravcu kao i jedan deo konkretnih obećanja. Mora se, međutim, imati na umu da je akt sas-tavljen posle sastanka na Bilinom polju imao normativni karakter, pa nije oprav-dano da se zaključuje da su u svemu dotle postupali suprotno. Uostalom, ako se tako postupa, dolazi se do zaključaka koji su protivrečni. Učesnici sastanka su se među ostalim obavezali i da ubuduće neće primiti nekog oženjenog ili neku udatu, osim ako se oboje jednako ne obrate uz obostranu saglasnost i obećanje telesnog uzdržavanja

24. Obećali su, zatim, da će žene biti odvojene od muškaraca u spavao-

nicama i ručaonicama, da se neće sastajati nasamo da se ne bi mogla roditi kakva zla sumnja, što nimalo ne odgovara strogom moralu katarskih zajednica, ali je moglo biti aktualno u tzv. „dvostrukim manastirima", odavno napuštenim u orga-nizaciji monaškog života

26. Ne srne se prevideti, takođe, ni okolnost da ceo legatov

postupak ne odgovara obračunu s jereticima. Pretpostavka da je papski legat za-hvaljujući svojoj diplomatskoj veštini mirno i bezbolno preobratio jeretike nema oslonca u izvorima

28. Držeći se strogo onoga što nam dokumenat pruža i uzimajući

u obzir događaje koji su usledili, možemo zaključiti da je misija papskog legata u Bosni mimoišla pravo jezgro dualističke jeresi, ukoliko ga je uopšte bilo u to doba u Bosni, da se zadržala na jednoj manaškoj zajednici, koja je živela u tradicijama istočnog monaštva, a nije bila ni dodirnuta velikim reformama koje su izmenile verski život katoličkih sredina. To, naravno, ne znači da bosanski monasi nisu

22 Kao što sam ranije istakao {Die bomische Kirche, 548—551), u samom dokumentu, kao i dokumentima koji ga prate, ne može se naći oslonac za potpuno identifikovanje „krstjana" iz isprave ni sa pravovernim monaštvom, koje ne bi imalo nikakve veze sa heterodoksnim učenjem ili praksom, ni sa zajednicom dualističkih jeretika, pogotovu ne sa crkvom bosanskom kakvu znamo iz kasnijih izvora. Sudeći po razvoju događaja, izgleda da je pometnju i tada, kao uostalom i danas, izazivao naziv „krstjani". Argumente za upotrebu medu monasima i za monahe navela je M. Miletić (/ „Krstjani" di Bosnia alla luče dei loro monummti dipietra, Orientalia Christiana analecta, 149, Roma 1957, 42—U). Naročitu pažnju zaslužuju „krstjani" koji su na natpisu o hodočašću „pisali krize" i upisivali svoja imena u vreme Kulina bana. O dualističkoj upotrebi naziva „krstjani" govore mnogi savremeni izvori i kasniji izvori o crkvi bosanskoj. Ovde moram napomenuti da sam u svojim radovima iz 1963. (up. nap. 5) prevideo da se imena „Dragice, Lubin, Drageta" javljaju jednom od spiskova u zapisu Batalovog jevanđelja, tako da ne mogu zastupati shvatanje da nema dokaza o kontinuitetu između bilinopoljskih monaha i jeretičke crkve bosan-ske. Drugo je pitanje u čamu se sastojao taj kontinuitet, jesu li prvi među „krstjanima" s Bilinog polja tek kasnije postali pravi jeretici i starešine jeretika, ili su bili tajni jeretici među monaškim bratstvom koje je prihvatilo poznate obaveze u aprilu 1203. god.

" A. Theiner, Mon. Slav., I, 19. 14 To tačno odgovara uslovima pod kojima se supružnici mogu zamonašiti. 15 Na „dvostruke manastire" i njihovo održavanje u području istočnog monaštva upozorila

je M. Miletić (/ „Krstjiii" . . ., 49—56, 179—180). Primedbe D. Mandića {Bogomilska crkva, 188—193) nisu osnovane na argumentima, već na predubeđenju da je na Bilinom polju s papskim legatom bila suočena čisto dualistička (katarska) zajednica.

" Dela o istoriji jeresi na Zapadu, naročito A. Borst, Die Katharer, Stuttgart 1953, pokazala su da je papska kurija prolazila kroz period upoznavanja i sticanja iskustva, prošlo je vreme dok se nisu sabrala pouzdana znanja o jereticima. S druge strane, jeretike često izvori slikaju kao pre-tvorne, spremne da svoje krivoverstvo prikriju, prilagodljive i uzdržane u saopštavanju svoje nauke. To nas navodi da ne smemo zamišljati ni jeretike ni katoličke teologe kao neke idealne tipove, ali ipak se čini nerealno pretpostaviti da jedan papski legat 1203. god. (nije tada počela borba protiv krivoverja) nije bio u stanju da razlikuje zapuštene monahe od ubedenih jeretika i da nije znao koji postupak treba da primeni.

202

Page 187: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

mogli biti zahvaćeni izvesnim jeretičkim strujanjima. Dobro je poznato da su za-puštene monaške sredine podložne heterodoksnim uticajima, a sam dokumenat obećanjem da neće ubuduće primati nekog jeretika ili maniheja otkriva put kojim su uticaji dospevali u monašku sredinu

27,

U svakom slučaju, ono što je usledilo pokazuje da stvarna crkvena situacija Bosne nije bila u Kulinovo vreme suštinski izmenjena: stvarni i uporni jeretici ostali su u zemlji ili neposrednom susedstvu, a katolička bosanska biskupija nije bila osposobljena za pružanje ozbiljnijeg otpora. Zbog toga ne može nimalo izne-naditi činjenica da se posle nepune dve decenije ponovo čuju optužbe da se u Bosni primaju i štite jeretici koji otvoreno propovedaju svoje štetno učenje

28.

Te nove optužbe dale su povoda novom talasu angažovanja papske stolice i izbijanju sukoba koji su trajali preko dva decenije i koji su doveli do bitnih promena u crkvenoj situaciji Bosne. Borbe vodene posle 1221. god. razlikovale su se i po oštrini i po sredstvima i angažovanim snagama od obračuna iz vremena bana Ku-lina. Veća žestina i duže trajanje borbi može se pripisati činjenici da je Bosna tada bila zahvaćena opštijim zbivanjima, pokrenutim ranije i na daleko većem prostoru. Pre svega je tu ugarski osvajački zamah započet krajem XII veka potiskivanjem Vizantije i zauzimanjem ravničarskih teritorija južno od Save i Dunava. Bosna je u širokom luku bila okružena teritorijama ugarskih kraljeva, a kako više nije bilo vizantijske protivteže, samo od ugarskih kraljeva je zavisilo da li će se zadovoljiti tradicionalnim vazalnim odnosima ili nastojati da zavedu neposredniju vlast nad Bosnom. Zatim se opaža opšte nastojanje za reformom crkvenog života i crkvene organizacije. Opaža se to u katoličkom području na crkvenom saboru u Baru 1199, zatim u južnim delovima Ugarske, gde se u Sremu ustanovljuje biskupija (1229) a i na području istočne crkve, gde je po osnivanju autokefalne arhiepiskopije za državu srpskog kralja uspostavljena mreža novih episkopija uz pomeranje tradi-cionalnih granica između područja jurisdikcije rimske crkve i istočnog pravoslavlja. Osnivanjem humske i zetske episkopije u neposrednom zaleđu katoličkih primor-skih centara sužena je njihova crkvena vlast, naročito Dubrovnika, a istovremeno je bosanska biskupija odvojena od svoje metropole u Dubrovniku. Biskupija u Bosni postala je tako sa svih strana okružena crkvenim organizacijama zahvaćenim procesom menjanja i prilagođavanja normama razvijenijeg verskog života i na Zapadu i na Istoku. Prisustvo jeretika u Bosni samo je aktualizovalo potrebu menjanja njene crkvene situacije.

U međuvremenu je papska stolica stekla značajna iskustva u borbi protiv jeresi u Francuskoj i Italiji i počela je da ih primenjuje u Bosni. Krstaški pohodi već oprobani na Zapadu pokrenuti su protiv jeretika u Bosni u punoj saglasnosri sa ugarskim dvorom i prelatima. Ugarski kralj je ćelu Bosnu ustupio kaločkom nadbiskupu sa zadatkom da u njoj istrebi jeres, a ovaj je za novac unajmljivao plemiće za krstašku vojsku

29. Pojedinosti o prvim pohodima nisu poznate, a iz

onoga što se kasnije dešavalo može se zaključiti da nisu imali znatnijeg uspeha, da su samo pripremili uslove za još odlučnije nalete u vreme pontirlkata Grgura

27 U tekstu se izričito kaže: et nullum deinceps ex certa scientia manicheum vel alium here- ticum ad habitandum nobiscum, recipiemus. — D. Mandić, Bogomlska crkva, 436.

28 O tome i događajima koji su usledili izvori su sabrani i kritički pretreseni, u: J. Šidak, Ecclesia Sclavoniae, Studije, 182 i dalje.

*• Medu unajmljenim ratnicima bio je i gospodar Srema i župan bački i kovinski. Up. sada II. PoKajH, O jeduou nacjioty KaAojaua AuijeAa, 3GopHiiK pa^oBa BH3airrojioinKor HHCTHTVTa, 19 (1980), 167—171.

203

Page 188: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

IX i Inoćentija IV. U vreme kada je borba protiv jeresi na Zapadu kulminirala papska stolica je neposredno uzela u svoje ruke brigu oko iskorenjivanja jeretika u Bosni. Biskupija je izuzeta iz crkvene vlasti Dubrovnika (1232) i uvedena su nova efikasna sredstva: red dominikanaca i inkvizicija

30. Uporedo s tim preduzete su

ozbiljne mere da se reformiše i ojača katolička bosanska biskupija jer se uviđalo da ni najveći uspesi u progonu jeretika neće moći da obezbede trajnu pobedu katoličanstva, ukoliko u zemlji ne bude crkvene organizacije sposobne da preuzme brigu o vernicima. Ono što se čulo o biskupu koji je bio na čelu bosanske biskupije 1232, što je ovde već bilo pomenuto, pokazivalo je da su korenite promene neodložne.

Papski legat Jakobo Pekorari smenio je bosanskog biskupa i postavio domi-nikanca Johana Vildeshauzena, kojim počinje niz „latinskih" biskupa Bosne. U početku je akcija imala podršku ne samo ugarskog kralja i njegovog sina hercega Kolomana već i bosanskog bana Mateja Ninoslava, koji se 1233. god. prvi put javlja u izvorima. On se odricao svojih prethodnika zaraženih jeretičkim uticajem, angažovao se i sam u borbi protiv jeretika i pomagao je rad na sređivanju katoličke crkve. Spominje se da je davao novac za izgradnju bosanske katedrale.

Promene su, međutim, izazvale reakciju tako da je već sledeće godine bilo potrebno pokrenuti novi krstaški pohod, jednodušni otpor bosanskog plemstva koje je ustalo u zaštitu domaće crkve i jeretika naterao je i bana Ninoslava da pro-meni tabor i da brani samostalnost svoje države od ugarskih krstaša. Koliko se vođenje krstaških ratova već tada povezivalo sa političkim ciljevima, vidi se iz činjenice da je ugarski kralj Andrija II 1235. god. Bosnu darovao svome sinu her-cegu Kolomanu

31.

Ratna dejstva krstaša imala su uspeha tako da je do 1238. god. veći deo Bosne došao pod njihovu vlast. Pod njihovim okriljem nastavljena je borba protiv jeresi. Dominikanci su vršili inkviziciju i spaljivali jeretike, a najverovatnije je da su baš u ovo doba osnovali dva svoja manastira

32. Bosanska biskupija je dobila katedralu,

pri kojoj je organizovan kaptol, kojoj su darovani posedi i pribavljana novčana sredstva, a pripremalo se i uvođenje crkvene desetine.

Ali, i sve te tekovine nisu se mogle održati pred naletom domaćeg plemstva, bana, a verovatno i širih masa stanovnika ogorčenih zbog promena i pogođenih crkvenom desetinom. Do 1240. god. ban Ninoslav je ponovo zavladao čitavom Bosnom, a velika najezda Mongola i stradanje Ugarske 1241—1242. god. onemo-gućili su nove krstaške pohode. Ban je, doduše, 1244. god. bio prisiljen od strane kralja Bele IV da bosanskoj biskupiji daruje prihode širom zemlje kako bi nado-knadio štete koje joj je naneo. Obavezao se tom prilikom da će poštovati imunitet crkvenih poseda i priznao je biskupiji pravo da sakuplja desetinu „na način drugih crkava Ugarske"

33. Ipak, to nije pomoglo katoličkoj biskupiji da uhvati korena

30 Veličinu angažovanja dominikanaca prvi je pravilno ocenio J. Šidak, Ecclesia Sclavoniae, Studije, 184—186, 193—195, iskorištavajući dotle nezapaženi spis dominikanca Sviperta, objav-ljen u N. Pfeifer, Die ungarische Domnikanerprovinz von ihrer Grundung bis zur Tatarenvenous-tung 1241—1242, Ztirich 1913, 143—146. Odlomak o Bosni pristupačniji u D. Mandić, Bogo-milskct crkva, 439—440.

3 1 K a o i r a ni j e d a r o v a n je k a l o č k o m na d b i s k u p u U g r i n u i o v o d a r o v a n je j e i m a l o z a c i l j d a p o d s t a k n e i p o j a č a i n t e r e s z a b o r b u , n j i m e s e u s a m o j B o s n i n i š t a n i j e m e n j a l o .

32 U bi e ci a m d uos c o m e ntus h a b ui mus q u os p os t e a h er et i c i co m b uss er unt . C o m m e ntar i ol u m d e p r o v i n c i a e H u n g a r i a e o r i g i n i b u s , p r e š t a m p a n o u D . M a n d i ć , B o g o m i l s k a c r k v a , 4 4 Q .

33 B a n o v e o b a v e z e n a v e de n e s u u p o v e l j i kr a l j a B e le I V , u k o j u s e b e z o z bi l j n o g r a z l o g a s u m n j a l o. T e ks t j e ve ć 1 3 7 5 . r e g i s t r o v a n u A v i n j o n u . I s pra v k e r a ni j i h i z d a nj a d a j e D . M a n d ić , B o g o m i l s k a cr k v a, 1 6 0 — 1 6 1 , na p. 2 2 9 .

204

Page 189: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

u zemlji. Već 1247. god. katolički biskup se nalazi u Slavoniji i njegovo sedište

ostaje Đakovo, posed koji je biskupiji darovao herceg Koloman. Tada je papa ovu

bosansku biskupiju potčinio kaločkom nadbiskupu. Dotadanja iskustva nisu davala

povoda za optimizam. U jednom aktu iz te iste godine nalazi se mišljenje da „nema

nikakve nade da će se ova zemlja (Bosna) od svoje volje vratiti crkvenom jedinstvu".

Zabeleženo je takođe da ni utvrđenja, ni gradovi crkve u Bosni nisu bili tako čvrsti

da bi se mogli odbraniti od napada i opsada i zemlju sačuvati u čistoti vere34

.

Borba protiv jeretika u Bosni nije formalno prestala, ali nikad više nije vođena

sa toliko energije i sistema kao u periodu 1233—1239. god. Nestali su neki od opštih

motiva: Ugarska je posle mongolske najezde morala da se oporavlja, a zatim su

došli unutrašnji sukobi, razdoblja rđave vlade, pa duge borbe oko prestola; papstvo

je posle pobede na zapadu ulagalo manje energije jer je očigledno da izolovana jeres

u maloj i zabačenoj zemlji nije imala onaj značaj koji je imala kada je predstavljala

krilo jednog velikog protivcrkvenog pokreta. Najzad, uspostavljena je bila kato-

lička biskupija za Bosnu na čelu sa „Latinom" i uređena potpuno na način drugih

katoličkih biskupija. Ona, doduše, nije bila na tlu Bosne, ali je ostajala nada da

će se u pogodnoj prilici proširiti tako da obuhvati zemlju čije ime nosi. Njena sud-

bina se suviše vezala za političke odnose koji se nisu razvijali njoj u prilog. Pre-

dugo odsustvovanje iz Bosne učinilo je da se na nju i zaboravilo, tako da je kratko-

trajna katolička biskupija u XV veku dobila sedište u drugom mestu i nije bila

vezana sa Đakovom35

.

Za našu temu je, naravno, važnije ono što se dešavalo u Bosni. Sasvim je

sigurno da dualistički jeretici nisu bili iskorenjeni jer ćemo ih u izvorima sre tati

i kasnije i upoznati njihovo učenje i njihovu specifičnu organizaciju. Isto je tako

sigurno da se prekinuo niz domaćih katoličkih biskupa slovenske službe. Oni se

posle 1233. god. nisu imali gde posvećivati: Dubrovniku je bila oduzeta crkvena

vlast nad Bosnom, papstvu su oni bili neprihvatljivi jer je ono postavljalo obrazovane

„Latine" (Vildeshauzena, Ponsu), u okviru Kaločke nadbiskupije (posle 1247) za

njih nije bilo mesta, jer je ona imala svoga bosanskog biskupa u Đakovu. Izgleda

da je jedan takav slovenski biskup još živeo 125236

, a posle toga o njima više nema ni

najmanjeg traga. Imajući te dve sigurno posvedočene činjenice: da su jeretici

ostali u Bosni, a da su biskupi bosanski iščezli, možemo s pouzdanjem zaključiti

da su dualistički jeretici ispunili ono mesto koje je ranije zauzimala katolička bis-

kupija bosanska. Spajanje organizacionog okvira i imena nekadašnje biskupije bo-

34 J . Š i da k , E c c l e s i a S c l a v o n i a e , S t u d i j e , 1 9 5 . 35 O k a s n i j o j k r a t k o v r e m e n o j k a t o l i č k o j b i s k u p i j i u B o s n i u p . J . F i n e , M y s t e r i e s a b o u t

t he N evi l y Di sc ov ere d Sre brnic a — Visok o Bi sho pr i c i n B osnia (14 3 4 — 14 4 1) , Ea s t E uro pe a n O ua r - t e r ly , 8 , 1 ( 1 9 7 4) , 2 9 — 3 4 i D. M a n dić , R a s pr a v e. P r i l o z i i z s tar e hr v at s k e p o v i j es t i , Ri m 1 9 6 3, 48 3 — 4 90. Ve ć da vn o j e J . Šida k {„ Crk v a bos ans ka" i pr oble m b o g umi l st v a u B osni , Za gre b 19 4 0, 1 4 6 , n . 4) u p o z o r i o k a k o j e u X V v. z a b o r a v l j e n a j ur i s d i kc i j a đa k o v a č k e b i s k u p i j e . U p a p s ki m b ul a ma o k o s r e di ne X V v. p oje di na č ne ka t ol i č ke c rk ve u B osni v o de ne su ka o „ n ul l i us dioc e s i s " .

8 4 U p . d u b r o v a č k i d o k u m e n a t n a v . o v d e u n a p . 1 7 .

205

Page 190: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

sanske sa dualističkim učenjem i ustrojstvom označava početak samostalne egzi-stencije bosanske crkve kakvu poznajemo iz izvora XIV i XV veka

37.

U literaturi o bosanskoj crkvi bilo je pokušaja da se njen postanak rasvetli ne institucionalnim promenama i pomeranjima, već identifikovanjem osnivača crkve. U osnovi takvih nastojanja ležalo je prećutno prihvatanje opšteg uverenja da lič-nosti imaju presudnu ulogu kod nastajanja religija i sekti. Kako izvora o postanku crkve ima veoma malo, u traganju za ličnošću osnivača pribeglo se domišljanjima i kombinovanjima, tako da su dve ličnosti predložene za ulogu osnivača crkve bosanske. Najviše pažnje bilo je posvećeno Rastudiju-Aristodiju, koji se navodi na drugom ili prvom mestu među jereticima anatemisanim u sinodiku srpske crkve. Rastudije se javlja i u zapisu jevandelja tepčije Batala iz 1393. god. na prvom mestu u jednom od dva spiska imena starešina ili istaknutih članova crkve. Kako je njegovo ime srodno s imenom Aristodija, jednog od dvojice braće jeretika iz Zadra, koji su putovali i boravili u Bosni, prema Tomi arhidakonu, identifikovan je Rastudije s Aristodijem i stavljen u vreme bana Kulina

38. Može se danas s dosta

pouzdanja reći da je ova hipoteza potpuno obesnažena. Navedeni su jaki argu-menti u prilog mišljenju da je „gospodin naš" Rastudije savremenik autora zapisa u Batalovom jevanđelju, da pripada kraju XIV veka i da stoga ne može biti ni osnivač bosanske crkve niti se može izjednačavati sa ličnošću Aristodija s početka XIII veka, koji se prema Tomi arhidakonu odrekao jeresi, pa i zbog toga ne dolazi u obzir da bude osnivač crkve

39. Drugi pretpostavljeni osnivač crkve bio bi Beliz-

menac, koji se takođe javlja među anatemisanim jereticima u sinodiku pravoslavlja, i to na prvom mestu, što mu svakako daje određeni značaj. On je opet identifikovan sa veronskim katarskim biskupom po imenu Belasinanca, za koga se pretpostavlja da je morao da pobegne na Balkan

40. Treći navodni osnivač crkve je takođe kombi-

37 J. Šidak (Studije, 350—351), protiv moga zaključka o spajanju ostataka katoličke bis-kupije i jeretika, koji su izborili svoj opstanak u toku krstaških ratova, iznosi činjenicu da se „nakon toga" (svakako perioda borbi) ne javljaju u suvremenoj gradi „neki heretici koji bi se mogli shva-titi kao preostali dio .ecclesiae Sclavoniae"', niti neki „ostaci bivše katoličke .ecclesiae bosnensis', sa njenim slavenskim obredom". Kada bi se bilo jedan bilo drugi elemenat posebno javljao, bio bi to argumenat protiv moje teze. Ono što u izvorima XIV—XV veka susrećemo: slovensku dua-lističku jeres u međama i organizacionoj ljušturi „ecclesie bosnensis" u potpunom je skladu sa shvatanjem koje zastupam. Sa svoje strane moram primetiti da se sa tezom Račkog ne da uskla-diti shvatanje da je crkva bosanska „organski izrasla iz „ecclesiae bosnensis" (J. Šidak, Studije, 96). Ukoliko je učenje bosanske crkve kakvo znamo u XIV i XV veku bilo dualističke, onda se ne može prihvatiti potpuni kontinuitet sa katoličkom biskupijom slovenske službe, već samo „kontinuitet u organizacionom pogledu", kako J. Šidak sam kaže nekoliko redaka dalje. Ovde moram ponoviti i svoje rezerve prema „redovništvu" bosanske crkve. S jedne strane, pravoverna sredina nema sredstava da izrazi razliku između „krstjanina" i vernika van ustaljene terminologije u kojoj se naziv redovnik baš svojim opštim karakterom preporučivao. Jezička građa sakupljena u Akademijinom Rječniku, s. v. redovnik, i kod V. Mažuranića (Prinosi), s. v. redovnik, jasno pokazuje da se tim terminom označavao monah, pripadnik reda u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi, ali i sveštenik, duhovnik uopšte. Iz toga termina se ne srne izvoditi osobito „redovničko" ustrojstvo bosanske crkve, kojim bi se ona, navodno, razlikovala od drugih dualističkih crkava. Nesporazuma se treba čuvati utoliko više što su i dualisti imali ideju „reda", „ordo", i što se „red" i „redove" nalazi i u zapisu Batalovog jevandelja.

*s A. Solovjev, Vjersko učenje bosanske crkve, Zagreb 1948, 30—32. 3* J. V. A. Fine, Aristodios and Rastudije, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Herce-

govine, 16 (1965), 223—229. Up. i kritičke napomene J. Šidaka (Studije, 314, 339—340, 356, 368).

40 D. Knievvald, Vjerodostojnost, 216—217, nap. 14; D. Mandić, Bogomilska crkva, 58, nap. 171. Up. J. Šidak, O pitanju heretičkog „pape" u Bosni 1223. i 1245, Rasprave SAZU, 5 (1966), 145—160, u knjizi Studije, 211—223.

206

Page 191: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

novan pomoću ličnosti Bartolomeja, spomenutog u jednom pismu iz sredine XIII veka kao da je katarski antipapa, i Tomiša, jednog imena na kraju jednog od dva spiska u već spomenutom zapisu Batalovog jevanđelja. Kako Bartolomej nesum-njivo pripada XIII veku, ovoj ličnosti je data uloga obnovitelja crkve bosanske koja bi u vreme Kulina bila privremeno ugušena.

Diskusije o ličnosti osnivača bosanske crkve ostale su bez rezultata, ali su veoma aktualizovale spiskove imena iz zapisa na jevanđelju tepčije Batala. Najvaž-nije je pitanje šta stvarno predstavljaju ti spiskovi, da li su to stvarno imena bogu-milskih djedova kako ih često predstavljaju

41. Nije jasno šta znači „redove ki su

se narekli u red crkve pre gospodina našego Rastudija". Da li navedene ličnosti („redovi") predstavljaju skup savremenika ili ličnosti u sukcesiji? U prilog shva-tanju da su u pitanju ličnosti u sukcesiji, pripadnici raznih generacija, može se navesti okolnost da imaju redne brojeve. Međutim, brojevi su u dva niza, 1—16 i 1—12, tako da moramo računati sa dva spiska sa ličnostima iz dva ciklusa.

Tekst je bio netačno izdat i vrlo neoprezno upotrebljavan42

. Nisu uočene posledice činjenice da imamo dva spiska sa dve numeracije, nije zapaženo da se imena u jednom i u drugom spisku osetno razlikuju (samo se ime Dragoš javlja u oba spiska)

43, nije utvrđeno kako treba čitati spiskove, da li su pod prvim brojevima

starije ličnosti ili obrnuto, da li su u oba spiska ličnosti poredane po istom sistemu. Otkako je utvrđeno da u tekstu nesumnjivo piše „pre gospodina našeg Rastudija", postalo je očigledno da se drugi spisak (sa brojevima 1—12) mora čitati unazad, kako se čini kod nabrajanja predaka jedne ličnosti.

Ako je „gospodin naš" Rastudije savremenik prepisivača Batalovog jevanđelja iz 1393. god., onda u drugom spisku treba videti niz njegovih prethodnika koji ide unazad svakako u XIII vek. U svoje vreme A. Solovjev je otišao dalje i dva Radoslava, koji neposredno slede u tom spisku, identifikovao sa djedom velikim Radoslavom i gostom velikim Radoslavom, pred kojima je izdata jedna povelja bana Stjepana II oko 1326

44. Dž. Fajn je kasnije Miroslava, koji sledi Radoslavu

na tom spisku, identifikovao sa onim djedom Miroslavom koji je zabeležen u povelji

41 Iako je zapis iz Batalovog jevanđelja poznat od 1886. godine, on nije bio posebno studiran, ali je mnogo puta upotrebljen prema slobodnom nahođenju pisaca. Dok su D. Mandić {Bogu milska crkva, 127—130) i Đ. Sp. Radojičić (JIouuc 6OW MUJICKUX uoi/iasapa od cpečune XI eena do 1393. ioduue, y KH>H3H: KtbUMceeua 36u»ana u ctusapana Kod Cp6a y cpedneM eexy u y wypcxo do6a, HOBH Ca« 1967, 111—114) oba spiska upotrebljavali kao jedan i, služeći se sasv im pro izvoljnim „prošekom", bacali početak niza u XI vek, A. Solovjev {Vjersko učenje, 32—35) i J. Fine (The Bosnian Church, 215—218) pokušali su da nađu oslonac u ličnostima čija je hrono - logija donekle poznata.

42 Sve do najnovijeg izdanja: Od/iOMcm 6OŽOMUACKOI jeeau^e/ba CocaucKoi iueutuje Bavucuia U3 1393. iočune, H3BecTHJa Ha HHCTHTvTa 3a Hcropaja BAH, 14—15 (1964), 495—506 (sa faksi milom, ali i mnogim štamparskim greškama) neprimećena je ostala reč „prije" od koje zavisi smisao zapisa i tumačenja spiska. J. Šidak je na to još ranije skretao pažnju. Reprodukovanje bez rednih brojeva kao u F. Šanjek, nav. delo 98—99 može da dovede u zabludu.

43 Preporučujući ove spiskove pažnji specijalista za onomastiku, možemo primetiti da drugi spisak sadrži imena koja se sreću u bosanskim dokumentima i bez izuzetka su slovenskog porekla; za prvi spisak se to ne može reći.

41 A. Solovjev, Vjersko učenje, 33, ali je on polazio od toga da je Rastudije = Aristodije, dakle, ličnost s početka XIII veka, te da su ličnosti u spisku koji počinje Rastudijem poredane tako kao da idu od starijih ka mladim. Na drugom mestu sam upozorio da povelju (Thallćczv, Studien, br. II, str. 11) treba datovati posle 1326. god. jer je istovremena sa br. I, str. 7—8, u kojoj je ban spomenut kao gospodin Humske zemlje.

207

Page 192: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

kralja Milutina za manastir Bogorodice Ratačke iz 1306/0745

. Ukoliko bismo prih-vatili hipoteze (a) da drugi spisak predstavlja popis djedova bosanske crkve pore-danih od Rastudija unazad i (b) da su Radoslav i Miroslav sa toga spiska identični sa djedovima iz povelja, mogli bismo spisak razmatrati s hronološke tačke gledišta i podvrgnuti ga verifikaciji. U tom slučaju on nam kazuje da se između 1306/07. i 1393. smenilo 10 djedova bosanske crkve. Ako posegnemo za srodnim „popula-cijama" s gledišta statistike i verovatnoće

46 i primenimo isti način brojanja (uklju-

čimo ličnosti koje su se zatekle u dostojanstvu u graničnim godinama), videćemo da se za isto vreme smenilo u Rimu 9 papa, a u Carigradu 11 patrijarha. Iako je naš uzorak mali, ipak smemo zaključiti da podudaranje u značajnoj meri povećava verovatnoću da je u pitanju zaista spisak djedova, što su A. Solovjev, D. Mandić, Đ. Sp. Radojičić uzimali kao neospornu činjenicu.

U starijoj literaturi, međutim, nije izvedena do kraja i pokazana zanimljiva posledica analize drugog spiska iz zapisa u Batalovom jevanđelju. Rastudijevi prethodnici ne idu, naime, duboko u prošlost. Bilo kako da se upoređuje, polazeći od Rastudija i 1393. god. ili od Miroslava i 1306/07, i uzme spisak rimskih papa i carigradskih patrijarha, videće se da 12 generacija vode do 1292, odnosno 1294. godine. Ako bi se, čak, uzela u ozbir pretpostavka da su djedovi bosanske crkve nekom igrom slučajnosti bili dugovečniji od papa i patrijarha, ni tada početak liste ne bi mogao ići dublje u prošlost od decenije 1280/70

47.

" J. Fine, Aristodios and Rastudije, 226—227, i Bosnian Church, 216—218, pošao je od toga da je „gospodin naš" Rastudije savremenik pisca zapisa u Batalovom jevanđelju, te se spisak mora čitati „unazad" kao kod nabrajanja predaka. J. Fine je sledio Račkoga prihvatajući da je „djed" Miroslav, naveden među svedocima povelje za manastir Bogorodice Ratačke, starešina bosanske crkve. To su odbijali K. JnpeueK, Hciuopuja Cp6a, II, 23; A. Solovjev, Vjersko učenje, 33, nap. 57; J. Šidak, Studije, 356. Jireček je u tome video dvorsko dostojanstvo koje bi odgo-varalo vizantijskom ,,rxxou; TY]S OMAIJS", koje se inače nikad u Srbiji ne javlja. Drugi nisu ni navodili argumente, smatrajući prosto da bosanski djed ne bi mogao biti u društvu katoličkih i pravoslavnih prelata. Međutim, to nije razlog kojim bi se smeo odbacivati jasan podatak autentične povelje izdate 1305—1307, vrlo verovatno 1306. Up. o povelji i datumu: M. CnpeMHh, PauiaHKa auaiuuja Kod Sapa, 36opHHK OHjio30(bcKor (baKVjrrera, 8, 1 (1964), 192—194, nap. 7—9. Isprave hercega Stjepana sa istovremenim spominjanjem Radina gosta i mileševskog mitropolita Davida morale bi da služe kao opomena. Treba, osim toga, imati u vidu stanje Bosne u to doba kad je vlast bribirskih bila na vrhuncu, a u Srbiji besneo rat između Milutina i Dragutina. O mogućnosti približavanja dualista i pravoslavaca svedoči jedno mesto kod Nićifora Grigore koje se odnosi na 1327. godinu i dolazak manihejskih starešina, koji nisu bili Grci, već stranci i koji su učenošću ostavili utisak na Grigoru. Tom prilikom su se odrekli jeresi i pokrstili. Up. Nice-phori Gregore, Historia Byzantina, I, ed. Schopen, Bonnae 1829, 384. U tekstu inače nema osnova da bi se vezao za Bosnu.

♦• Umesto izračunavanja „prošeka" na osnovu veoma malog uzorka i polazeći od nepre-ciznih hronoloških granica i slobodnog operisanja tako dobijenim „prošekom", preporučujemo upoređivanje sa nizovima crkvenih dostojanstvenika čija služba traje doživotno, a započinje sraz-merno kasno. Upoređivanje može biti plodno kada su nizovi duži tako da se „izravnavaju" ekstremno kratki i dugi slučajevi službovanja. Nizovi vladara ne bi bili pogodni jer su moguća veoma rana stupanja na presto i veća je učestalost nasilnih prekida i prerane smrti. Pogodni za upoređivanje bili bi spiskovi episkopa kada bismo ih imali u neprekinutom nizu. Pape i carigradski patrijarsi među episkopima imaju tu prednost da su liste potpune, čak i kad individualna hronologija nije pouzdana. Za raspon 1306/7—1393. god. možemo se poslužiti i listom srpskih arhiepiskopa koja se produžuje kao lista patrijarha. Za realnost ovakvih procena veoma je važno brojati uvek na isti način. U našem slučaju smo uvek uključivali ličnosti na papskom, odnosno patrijaršijskom prestolu u graničnim godinama. Primenjujući takav način brojanja kod srpskih arhiepiskopa--patrijarha, dobijamo 9 dostojanstvenika, dakle, isti broj „smena" kao i na papskom prestolu.

47 Podatke o hronologiji papa i carigradskih patrijaraha uzimali smo iz priručnika V. Gru-mel, Traite d'etudes byzantines, I, La chronologie, Pariš 1958, 432—433, 436—437, a za srpske crkvene dostojanstvenike iz studija o arhiepiskopima i patrijarsima. Kod srpskih jerarha nas dvanaesta generacija unazad vodi do Joanikija I (1272—1276).

208

Page 193: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Prvi spisak od 16 imena nije bio posebno analiziran, već je obično zajedno sa drugim spiskom služio kao polazna tačka za raznovrsna nagađanja. Pri tome se uzimalo da je prvi sa tog spiska „Eremis" identičan sa Jeremijom, polumitskim osnivačem bogumilske jeresi

48. Ali, dok je ta identifikacija sasvim proizvoljna,

jedna druga koja se odnosi na ličnosti s kraja liste (13. Dragič, 14. Lubin, 15. Dra-žeta) i ličnosti iz dokumenta na Bilinom polju (Dragice, Lubin, Drageta) gotovo je sigurna, jer je zanemarljivo mala verovatnoća da bi se tri imena u istom izboru i istim redom sasvim slučajno poklopila

49. Ova identifikacija nam pruža hrono-

loški oslonac, ali nameće i jednu ozbiljnu teškoću. Spisak u bilinopoljskoj izjavi nesumnjivo predstavlja spisak savremenika, dok se u spisku iz zapisa Batalovog jevanđelja prećutno podrazumeva niz ličnosti koje, su sledile jedna za drugom

50.

Možda ova teškoća, ipak, nije naročito velika. Ona se u krajnjoj liniji može svesti na pitanje da li je moguće ili dovoljno verovatno da tri ličnosti koje su zabeležene kao savremenici budu zaredom nosioci jednog doživotnog dostojanstva. Konkre-tizovano, pitanje bi se moglo preforniulisati ovako: da li je moguće i verovatno da tri člana kardinalskog kolegija budu kasnije jedan za drugim pape. Uvidom u spiskove i biografije papa može se svako uveriti da se to čak prilično često dešava. Ne sme se, naravno, zaboraviti ni činjenica da su pomenuta trojica 1203. god. starešine osumnjičenih „krstjana'*, da su se odrekli raskola i da su se dvojica (Lu-bin, Dražeta) na ostrvu Čepelu zakleta na obećanja data papskom legatu. Oni su, dakle, tek kasnije mogli postati starešine dualističke zajednice (ukoliko prvi među njima to nije bio u najdubljoj tajnosti). U svakom slučaju, za naše grube procene možemo poći od toga da je Dragič ličnost koja deluje oko 1203. god. i napraviti upoređenje sa spiskovima papa i patrijarha da bismo videli dokle seže niz ličnosti napred i unazad. Pri tome treba od 1203. ići samo 13 generacija unazad, jer spisak sadrži i ličnosti posle Dragiča. Ako se pođe od pape Inoćentija III, čiji pontifikat uokviruje 1203. godinu, i ako se izostave protivpape koje su paralelne nizu legalnih papa, trinaesti pontifikat pripada Inoćentiju II 1130—1143. Kod patrijarha, brojeći samo jednom onoga ko je u dva maha bio na tronu, dolazimo do Teodota II koji je započeo patrijarhovanje 1151/52, ali se povlačio i vraćao tako da je ukupno sto-lovao dve i po godine

51. Ako se, dakle, uzmu u obzir i neke rezerve, koje ne mogu

biti velike, početak našeg prvog spiska seže do sredine XII veka, možda koju godinu ranije. Niz ovih ličnosti seže eventualno do dualističke „ecclesia Dalmatiae" a nikako do početaka dualističke jeresi na Balkanu. Primenjujući istu procenu na vreme posle Dragiča i brojeći na isti način, dolazimo kod papa do Celestina IV, čiji je pontifikat trajao nekoliko dana u oktobru 1241, a kod patrijarha do 1216.

48 D. Mandić (Bogumilska crkva, 127—128) došao je do toga da bi prosečna služba djeda bila 14 godina, pa je 28 množio sa 14 i tako dobio 392 godine, što je oduzeo od 1393. i tako prvoga sa liste stavio u 1001. godinu. Koliko je to nerealno, može se utvrditi upoređivanjem sa listama papa i patrijarha. Ako se zanemari za trenutak činjenica da su u pitanju dva spiska i ako se pret postavi kontinuitet među tim listama, za što nema oslonca u hronologiji imena, onda bi nas jedinst vena lista sa 28 smena vodila od 1393. god. kod papa do Inoćentija III (1198—1216), a kod patri jarha do Mihaila IV Autarijana (1208—1214). Razlika je punih dve stotine godina!

49 Uz pretpostavku da je na srpskohrvatskom jezičkom području bilo samo 100 imena, verovatnoća da će se slučajno ponoviti grupa od tri imena veoma je mala, a da će se ponoviti istim redom višestruko je manja. Ta verovatnoća se može precizno matematički izraziti, ali za našu svrhu to bi bilo suvišno. .

50 Ukoliko bismo prihvatili da prvi spisak od 16 imena uopšte ne predstavlja popis ličnosti iz raznih vremena, ostala bi teškoća sa rednim brojevima, ostao bi nesklad između prirode prvog i drugog spiska, a ostala bi neobjašnjena znatna razlika između prvih i poslednjih imena. •

51 V. Grumel, nav. delo, 436. Prethodnik Teodota II bio je Nikola IV Muzalon 7—1151).

Page 194: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

god. jer se u kratkom nizu od četiri patrijarha desilo da su dvojica bila na prestolu svega po nekoliko meseci. Ako uzmemo da je u oba naša „etalona", spisku papa i spisku patrijarha, došlo slučajno do nagomilavanja kratkotrajnih pontifikata, te dozvolimo nešto veći broj godina za 4 imena u Batalovom jevanđelju, opet ne možemo preći mnogo sredinu XIII veka, a pogotovu ne možemo ispuniti praz-ninu koja ostaje posle rekonstrukcije drugog spiska

82.

Iz onoga što je pokazano proizlazi da, ukoliko u spiskovima u zapisu Batalo-vog jevanđelja imamo sačuvanu tradiciju bosanskih dualista, ta tradicija poznaje prekid i prelom. Taj prekid i prelom ne poklapaju se hronološki sa onim što se moglo utvrditi prateći sudbinu katoličke biskupije bosanske. Tamo je pokazano da se niz katoličkih biskupa sa narodnim imenima morao prekinuti posle 1233, odno-sno posle 1252. god., ako uzmemo da je te godine bio živ onaj nepoznatoga imena, spomenut u dubrovačkom aktu; ovde smo videli da niz Rastudijevih prethodnika počinje najranije u deceniji 1270/80. Da li su tek tada starešine jeretičke zajednice zauzele mesto bosanskih biskupa narodnih imena? Šta je bilo u decenijama između poslednjih ličnosti sa prvog spiska i poslednjih ličnosti sa drugog spiska? U dosa-dašnjem izlaganju bilo je nekoliko hipotetičkih koraka, pa bi bilo preterano davati odgovore u vidu novih hipoteza

83. Za našu osnovnu temu je od značaja činjenica

da i jeretička tradicija, kako je očuvana u zapisu Batalovog jevanđelja, započinje niz starešina crkve u XIII veku.

12 Već su raniji istraživači zapazili i istakli činjenicu da nijedno ime slovenskih biskupa od kraja XII do sredine XIII veka nije zastupljeno u spiskovima u zapisu Batalovog jevanđelja. To, naravno, vodi zaključku da spiskovi u zapisu izražavaju unutrašnju tradiciju dualističke za-jednice. Prvi spisak se, možda, odnosi na vreme kad su jeretičke starešine stojale nasuprot bosan-skim biskupima, a drugi na vreme kada bosanskih biskupa više nije bilo. Ipak, ni ta hipoteza ne objašnjava hijatus do koga smo došli upoređujući naše spiskove sa spiskovima papa i patrijarha. Činjenica da jedan spisak ide hronološkim redom od starijih ka mladima, a drugi obrnuto, ne predstavlja veliku teškoću jer prvi spisak se odnosi na odavno zaokružen i završen ciklus. Ipak, popisi arhiepiskopa i patrijaraha (Jb. CTojaHOBHh, Cuiapu cpucnupodocAoeu u jieuiouucu, Beorpafl 1927, 104—109), slični po formuli, idu uvek prirodnim hronološkim redom.

53 Možda bi se sa ta dva ciklusa mogla povezati činjenica na koju je ukazivalo više istra-živača, naime, da je „ecclesia Sclavoniae" zastupala umereni dualizam, a da se učenje bosanske crkve poznato iz izvora XIV i XV veka mora kvalifikovati kao radikalni dualizam.

210

Page 195: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

//. „CRKVA BOŽJA" U BOSNI

Kada su sredinom XIII veka utihnule dugotrajne i žestoke borbe i kad je počeo period relativnog mira

54, ostala je sačuvana država bosanskih banova s punom

unutrašnjom samostalnošću uz poštovanje vrhovne vlasti ugarskih kraljeva kao „prirodnih gospodara"

55. Ostala je neiskorenjena zajednica dualističkih „krstjana"

koja je ispunila mesto upražnjeno posle iščezavanja hijerarhije nekadašnje katoličke slovenske biskupije potčinjene Dubrovniku. U izvorima ne nalazimo oslonca za pružanje odgovora na pitanje kako se ta smena reflektovala na crkvene prilike na zemljištu Bosne.

Episkop je nekada bio na čelu crkve, episkopa kao crkveno dostojanstvo, kao apostolskog sledbenika poznavali su i dualistički jeretici, pa je stapanje bilo pot-puno i u glavi crkvene organizacije i u području njene jurisdikcije. Manastiri kao mesta zajedničkog života duhovnika pružali su mogućnost da budu preobraženi u „hiže" uz zapuštanje bogomolja koje su u to vreme morale biti skromne. Ali, baš bogomolje, „materijalne crkve", koje „krstjanima" nisu bile potrebne, mogle su izazivati zaplete, pogotovu ako su uz njih ostali sveštenici verni učenju i obre-dima koji su se tu održali preko 300 godina. Moramo se pitati šta je bilo sa obredima koji su uokvirivali život hrišćanina od rođenja do smrti, šta sa crkvenim kalendarom koji se morao useći u ritam života onih predela i naselja gde je dotle održavan redo-van crkveni život.

U periodu nastanka bosanske crkve poklapala se granica državne teritorije s granicom crkvene jurisdikcije. U svakom slučaju, izvan granica banove vlasti nije bilo uslova za opstanak dualističkih „krstjana", koje su svetovne vlasti na podsticaj velikih crkava bile dužne da progone. Pitanje je, naravno, da li je u uslo-vima XIII veka oštro povučena politička granica uvek i svugde presecala granicu crkvene jurisdikcije, naročito ako se u susedstvu kontinuirano prostiralo područje rimske ili srpsko-pravoslavne crkve. Granice su se, razumljivo, pomerale i to je moralo stvarati teškoće i probleme: neposredne i vidljive kad bi Bosna gubila

54 U p. C. Ti H p K O B H h, H a uo p uj a cp e d n o e e K o e ne 6 o ct m c K e d po K as e, 7 2 — 7 7. 55 J. V. A. Fine, Jr. (Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of

the Thineenth Century7 East European Quarterly, 3, 2 (1969), 167—177, ide predaleko kada malobrojne izvore interpretira u tome smislu da je Prijezda vladao samo severnim oblastima, a da je Bosna u pravom smislu ostala izvan ugarske vlasti. Sve što se zna o vazalstvu bosanskih banova i vrhovnoj vlasti ugarskih kraljeva on vezuje za severne oblasti. Prijezda je, ipak, bio vladar ćele Bosne. Tvrtko I ga u svojoj povelji iz 1356. god. navodi kao svoga prethodnika i „ve likog bana", djeda Stefana, takode „velikog bana", svoga strica. — L. Thalloczv, Studien, 331 —332.

211

Page 196: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

nešto od svojih teritorija, latentne i dugoročne kad bi stekla teritorije sa organi-zacijom i sveštenstvom drugih crkava. Drugom grupom problema bavićemo se u jednom kasnijem odeljku, a kao primer za prvu grupu navešćemo slučaj Usore i Soli, koje su, došavši pod vlast bivšeg srpskog kralja Dragutina, izložene bile misio-narskoj delatnosti franjevaca koje je ovaj vladar tražio od pape. Kralja Dragutina njegov pravoslavni životopisac hvali što „mnoge od jeretik obrati na veru hristi-janskuju i krsti ih"

56.

Bosanska crkva bila je, bez svake sumnje, ograničena na skromni prostor bosanske države, ali joj to nije smetalo da sebi pripisuje univerzalnu misiju. Veoma je malo podataka o tome kako je bosanska crkva videla sebe među crkvama u hriš-ćanskoj viziji istorije spasenja ljudskog roda, ali ih, ipak, ima toliko da se ne moramo upuštati u puka nagađanja. Znamo sigurno da je ona na osude i progone odgovarala nečim što bismo mogli nazvati ideologijom moralne superiornosti i očuvanja prvo-bitne apostolske čistote crkve. S gledišta bosanske crkve druge su crkve bile raskol-ničke, a kod njih je bila „prava vjera apostolska"

57. Isključivo rezervisanje hrišćan-

skog imena je važna i rečita indicija u tome smislu, ali ono ne predstavlja jedino svedočanstvo

58. U jednom od popisa zabluda bosanskih „krstjana" stoji da on

govore da su oni Hristova crkva i da su sledbenici apostola i da među sobom imaju jednoga koji se izdaje za iiamesnika Isusa Hrista i naslednika svetoga Petra

59. U

dva nezavisna teksta iz raznih vremena zabeležena je još jedna karakteristična pojedinost, naime, da su bosanski „krstjani" učili da su pape do vremena Silvestra bile od njihove vere, a da je taj papa bio prvi koji se otpadio

60. Iz drugog teksta

saznajemo i kojim povodom: jer je mrtvom kamilom lečio cara Konstantina. Po-znata legenda o papi Silvestruj za koga je vezana i „Konstantinova darovnica"3

dala je povod za ustanovljivanje velike prekretnice u istoriji hrišćanstva61

.

Posledica toga uverenja bila je osuda drugih crkava koju nalazimo eksplicitno navedenu u popisima bosanskih zabluda: rimska crkva je prokleta i odlučena, od-nosno rimska crkva je crkva idola, pa su idolopoklonici oni koji njoj pripadaju

62.

66 A. Theiner, Mon. Hung., I, 377; Mueomu Kpajbeea u apxueuua<oua cpuctcm, ed. TS. h 3arpe6 1866, 41.

57 M. JtHHHh (Jedan upujioi 3a uciuopujy uaiuapeua y EOCHU, 36opHHK <E>njio3O<J>CKor 4>aKyjneTa y Eeorpa/ry, 1 (1948) 42) upozorio je, na značaj izraza „prave vere apostolske" u testa-;mentu Radina gosta i ukazao na njegove katarske izvore.

68 Pretenziji da samo oni imaju pravo da se nazivaju „hrišćani" ne teba ni pripisivati odlu-čujući značaj, iako je to stara dualistička tradicija, jer tu pojavu susrećemo i kod drugih. Monasi su skloni da rezervišu to ime za sebe, u Dušanovom zakoniku „hrišćanstvo" je isključivo vera pravoslavne crkve. Pa, čak, i moderni istraživači zapadaju u tu jednostranost kad osporavaju hrišćanstvo dualistima.

59 D. Kniewald, Vjerodostojnost, ;168. 60 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 179; F. Rački, Prilozi, 112—113. 61 I. Dolinger, Die Papst-Fabeln des Mittelalters, Miinchen 1863, 52—106, ima najviše

materijala o papi Silvestru i odnosu prema Konstantinu Velikom, ali ne beleži legendu o lečenju Konstantina ubijenom kamilom. Po izjavi jeretika u Raspri (Rački, Prilozi, 112—113) Silvestar je do toga čina bio njihov učenjak („doctor noster"). U čemu se sastojao Silvestrov greh, nije jasno. Po onome kako ga katolik brani ispalo bi da su Rimljani prevarom promenili veru. Priču o kamili i nemogućem leku katolik žigoše kao veliku laž. Katolik očigledno prima zapadnjačku legendu o krštenju Konstantina u Rimu i isceljenju zahvaljujući krštenju (ex virtute baptismi christi miraculose fuit sanatus). U Raspru je upletena i priča kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na taj događaj, i ubačena, po koji put već, žaoka: „Njima treba pre verovati kod kojih se to desilo, nego tebi što boraviš među grmljem".

68 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 168, 179.

212

Page 197: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

U „Raspri između rimokatolika i bosanskog patarena"63

, jednom izvoru koji nije u dovoljnoj meri iskorišćen, katolički autor stavlja patarenu u usta izazovna pitanja: „Ko je vaša glava? Koga je od vas Petar ostavio u Rimu?"

84 O osudi istočnog

pravoslavlja nemamo analogno svedočanstvo, ali glosa u jednom od bosanskih ruko-pisa nedvosmisleno osuđuje patrijarhe tumačeći „mitnicu" (Matej 9, 9) kao „megto patrijarhovo gde se patrijarsi stave srebrom i zlatom"

65.

Iz već spomenute „Raspre" vidi se i kako su se bosanski „krstjani" koristili Svetim pismom u odbrani svoga stanovišta. Jeretik je na svoju zajednicu prime-njivao mesta iz jevanđelja i poslanica koja govore o sledbenicima Hristovim (,,He 5oj ce, «ajio cTa^o! jep 5H BOJBa Bauiera on;a fla BaM p,a ijapcrBo", Luka 12, 32; „MHoro je 3Baroix Mano H3a5paHHx"; izjednačavali su sebe sa „mladencima" kojima je Bog otkrio ono što je skrio od premudrih i razumnih, Luka 10,21). Kato-lik je, prema tom istom tekstu, argumentisao dvojako dokazujući na jednoj strani da njegova crkva čuva učenje i ustanove iz apostolskih vremena, a da se na jeretike odnose mesta koja govore o odvajanju i pojavi lažnih učenja, o vukovima koji neće štedeti stado (II Jov. 2, 19; Dela 20, 29—30). Dajući, naravno, više mesta stavo-vima katolika, pripisuju mu se izjave koje se odnose i na specifični položaj Bosne i njenih stanovnika. Katolik je u tome dijalogu rekao jeretiku: ,,Vi ste se otcepili od nas i pobegli u planine Lombardije ili Bosne"

66. Prebacivao mu je, dalje, da on

predstavlja raskol sa planinama Bosne i pitao se ironično kako može on, boraveći u planinama, dokazati da je njega Petar ostavio kao naslednika

67. Posle dokazivanja

da je prava vera morala rasti, a ne smanjivati se, da je prava vera tamo gde su epi-skopi, sveštenici i đakoni, navodeći mesta iz Novog zaveta, katolik trijumfalno zaključuje: ,,Vidi, dakle, tamo u gradovima je vera, gde su episkopi i učenjaci, što se za tebe što boraviš među grmljem po planinama i šumama ne može reći"

68.

Autor „Raspre" je uočio veliku teškoću u „krstjanskim" pogledima na svet i na istoriju, zapazio je dubinu jaza između ograničenog domašaja i univerzalnih pretenzija bosanske crkve: „Nisu svi narodi (omnes gentes) u Bosni", naglašavao je i dodavao odmah zatim da sav svet zna da su Bosanci koji su vas primili, u stvari, primili otpadnike o kojima govori apostol Pavle u poslanici Timoteju (,,... fla he oflcrvnHTH HCKH ofl Bjepe cjivmajvfcn Jia^KHe flyxoBe u HayKe t)aBOJicKe ,.. KOJH 3a5paH>yjy JKCHHTH ce H 3anoBnjeflajy y3#p>KaBaTH ce o« jejia Koja Bor cTBopa 3a jeJio .. ."; II Timoteju 4, 1—3)

69.

„Krstjani" bosanske crkve nisu mogli savremenim velikim crkvama suprot-staviti vlast i silu, kojom nisu raspolagali, već su se suprotstavljali moralnim argu-mentima, osporavajući pravo na ekskomunikaciju i suprotstavljajući se nasilju i

63 O tekstu up. D. Kniewald, Vjerodostojnost, 170—174. Oseća se velika potreba za kri tičkim izdanjem ovog izvora.

64 M ož da s e u o v o m i z a z o v n o m p i t a nj u, k oje ka t o l i č ki a ut or ni j e i z be ga o, kr i j e a l uz i j a na a vinjonsko ro bo va nje i odsus tvo pa pa iz Rima, i l i j e a luzi j a na ve liki ra skol . Oboje j e moguć e j e r j e r u k o p i s n a s t a o p re 1 4 2 1 . g o d . ka d a j e b i o p o k l o n je n b o sa n s k o m v i ka r u S te f a n u i z T r s t a . U p. Kniewald, Vjerodostojnost, 173.

66 A . S o l o v j e v , V j e r s k o u č e n j e , 2 7 — 2 8 . 68 F. Ra č ki , Pr i loz i , 1 1 3. Me s to j e z a niml j i v o i z bo g t oga š to s a vre me ni k po ve z uje j e r e s i u

L o m b a r d i j i i B o s ni . 67 F. Rački, Prilozi, 112: Tu autem in montibus stando, quomodo probare poteris, quod

te dimiserit. •8 F. Rački, Prilozi, 113. 69 F. Rački, Prilozi, 115: Non sunt in bosna omnes gentes. De bosnensibus autem, qui

vos receperunt, apparet toti mundo, quod apostatas receperunt . .. Citati iz jevanđelja dati su uvek u Vukovom. prevodu. ;

213

Page 198: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

progonima. Oni su u Svetom pismu nalazili uporište u stavu Hrista i apostola i u onim njihovim recima koje sugeriraju da je neizbežno da svako ko živi hrišćanskim i duhovnim životom bude progonjen („Ejiaro npor-HaHHMa npaBae paAH, jep je H>HXOBO uapcTBO He5ecKo", Matej 5, 10). Katolički autor već spominjane „Raspre" dopušta jeretiku da traži: „Možeš li mi navesti u Novom zavetu da je Hristos ili neki svetitelj ubio nekog?"

70. Na drugom mestu jeretik tvrdi da je od iskoni bilo

da zli spaljuju i progone dobre, a ne obrnuto71

. U toj istoj „Raspri" jeretik se oslanja na mesta Svetog pisma u kojima se zahteva uzdržavanje od nasilja („BpaTH HOJK

CBOJ Ha Mecro H>eroBo; jep CBH KOJH ce Mame 3a HOJK O# HO>Ka fte H3rHHym", Matej 26, 52), gde se traži opraštanje mesto kažnjavanja (Jovan 8, 5—12), gde se traži da se duše spašavaju, a ne gube (Matej 6, 14—15). Katolik je, čak, u ovom spisu lukavo upotrebio pozivanje jeretika na potrebu ljubavi i odbacivanja mržnje („. .. jep KO He Jty5n 5paTa ocraje y cMpra", I Jovanova 3, 14) da naglasi da oni ne mogu biti braća. Katolici su, naime, od Boga stvoreni, dok jeretici to odbijaju i tvrde da su stvoreni od đavola, nemaju istog oca i treba da ih mrze. Katolik dalje razvija misao o nemogućnosti bratstva, jer je među njima razlika kao među anđe-lima dobrim i anđelima zlim, te im je dužnost da ih progone i bacaju u oganj. Mada ju je katolik napisao, „Raspra" je komponovana tako da se jeretik zalaže za blagost, praštanje i ljubav, a katolik zastupa militantnu potrebu da se jeretici gone, pošto, goneći ih, izvršavaju zapovesti apostola; da bi bili verni Bogu, treba da gone one koje Bog mrzi. Katolik je oproštaj povezao sa pokajanjem i okrenuo ga protiv jeretika: „Tako bi i s vama bilo kad biste jednom hteli napustiti vašu zloću, ali pošto ste uvek pobunjeni i ustrajavate u zlu, stoga vas predajemo u ruke sudija i pravde"

72.

Ima, međutim, u „Raspri" i mesta iz kojih se vidi da „krstjani" nisu bili apsolutno pasivni. Na direktno pitanje: „Opirete li se onome ko zlo čini ili dopu -štate da se zlo čini?", jeretik odgovara: „Opiremo se"

73. Izvrgavajući ruglu jere-

tičko tumačenje jednog mesta iz poslanice Timoteju (,,A H CBH KOJH IIOSOJKHO

xohe fla >KHBe y XpHcry Hcycy, 5nhe roi&eHH", II Timotiju 3, 12), katolik ga ironično pita da li kad nekog grešnika progone smatraju za sebe da su od ploti, a onaj da je rođen od duha svetog i da se zbog toga može nazvati krštenim, a jere -tiku stavlja u usta odgovor: „Ne gonimo pravednog već grešnog zbog njegove krivice"

74. Iz „Raspre" se vidi da su bosanski jeretici jedno mesto iz Poslanice

Efešanima (,Jep Ham paT Hnje c KpBJi>y H C rajenoM, ner-o c norviaBapHMa H BJia-cTHMa, H c ynpaBHxeji.HMa TaMe oBora cBnjera, c #yxoBHMa naKocin Hcnofl He5a", Efescima 6, 12), koje se nudilo kao uporište za borbu protiv svetovnih vlasti, tuma -čili tako kao da se odnosi na borbu duha i ploti, pa ih katolik ispravlja objašnjavajući da to znači borbu ne za odbranu telesnih stvari, već za odbranu duhovnih

75. Jedino

u čemu su se bosanski „krstjani" suprotstavljali svetovnim vlastima, prema našim raspoloživim izvorima, ticalo se osude „prava mača" (iustitia sanguinis) svetovnih

70 F. Rački, Prilozi, 118. 71 F. Rački, Prilozi, 119: Hereticus: ab initio fuit, quod mali comburuntur et persecuntur

bonos et non e converso. 72 F. Rački, Prilozi, 119. 73,F. Rački, Prilozi, 117: Romanus: quero a te, si resistitis malum facienti, vel permittitis

fieri malum? Hereticus: resistimus. 74 To je, u stvari, odgovor na patarenovu aluziju na poslanicu Galatima 4, 22—23, 29,

30—31 gde se suprotstavljaju „rođen po telu" i „rođen po duhu". „No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga, tako i sad".

75 F. Rački, Prilozi, 118.

214

Page 199: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

gospodara, odbacivanja duhovnih i telesnih kazni, odnosno propovedanja da niko ne može biti pogubljen ili ekskomuniciran'

6. U očuvanom izvornom materijalu

nema, osim toga, nikakvih nagoveštaja nekog socijalnog programa osim bpšte borbe protiv greha. To, naravno, stoji u vezi sa dualističkim temeljnim odbaci-vanjem materijalnog sveta i potpunom zaokupljenošću problemima spasenja

77.

Za našu temu je od prevashodnog značaja okolnost da po svemu što saznajemo iz izvora doktrinarna tradicija dualista nije davala mogućnosti za stvaranje jednog alternativnog pogleda na svet, koji bi se mogao staviti u službu države i kojim bi se mogao obesnažiti uticaj velikih crkava, na čijim učenjima je bila zasnovana vla-darska ideologija i na Istoku i na Zapadu. Koliko vidimo, nije bilo sredstava ni da se premosti jaz između ideala i realnosti, između crkve kao zajednice svetih, koja je u bezgrešnosti svojih članova i u čuvanju čistote hrišćanstva videla svoje oprav-danje i svoju svetskoistorijsku misiju, i stvarnog položaja u kome je crkva pred-stavljala ostrvo okruženo sa svih strana neprijateljima i progoniteljima i pravo adekvatno poštovanje imala samo u Bosni

78.

Bosanska država nije mogla imati sličnu misiju jer je pripadala ovom, zemalj-skom svetu, te na nju nije prelazilo ništa od svetosti koju je crkva posedovala. Ona, razumljivo, nije mogla prihvatiti izolaciju kao ideal. Država i vladar imali su svoje mesto u hijerarhiji država, u sistemu političkih odnosa, vladari su imali obaveze u odnosu na ugarske kraljeve i imali su, naravno, svoje političke interese. U odnosima među državama oblici i sredstva komuniciranja bili su uobličeni pod uticajem crkava i tradicija ranijih država (zakletve, oblici akata i formulari, rituali i etikecija itd). Mala zajednica bosanskih „krstjana" je mogla imati duge tradicije u trpljenju progona i u odbijanju i osuđivanju materijalnog vidljivog sveta, ali nije mogla imati nikakvih tradicija a verovatno ni iskustava u vladanju, legalizaciji svetovne vlasti i njenoj sanktifikaciji. Iz najdubljih načelnih razloga ona nije mogla vladara uzdići iznad običnih laika i njegovu vlast okružiti oreolom svetosti, koji je bio rezer-visan isključivo za one koji su primili duhovno krštenje. Možda je crkva mogla da izmeni unutar Bosne u političkom saobraćaju ponešto što se kosilo s njenim učenjem i moralom, da potisne zakletvu i favorizuje tradicionalno narodno zada-vanje „vjere"

79, da utiče da se izostavi krst u aktima koji su sastavljani u prisustvu

njenih starešina i si.80

, ali svakako nije mogla dati vladaru duhovna sredstva koja bi pomogla vođenje politike.

76 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 169, 180.

" Na drugom mestu (/Vioce CpehKoeuheeoi jeeaHJje/ba u yueH,e 6ocmcKe tfpKse, EoroMHJiCT-BOTO

Ha BajiKaHOT BO CBeTjumaTa Ha HaJHOBHTe HCTpa>KyBaH>a, CKonje 1982, 207^—222) pokazali smo kako je nepoznati glosator prvenstveno zainteresovan za pitanja greha i izbavljenja i da je sasvim zanemario dualističku mitologiju.

78 Na osnovu jednog mesta u Raspri: . . . et tamen vos tenetis quod per vos qui estis ecclesia, salvari non potestis, nec vos salvatos dicitis sine capite ... (F. Rački, Prilozi 121), moglo bi se zaključiti da po shvatanju „krstjana" sama crkva nije obezbedivala spasenje, što bi slabilo njenu zemaljsku misiju. Ali, mesto je nejasno, te je bolje uzdržavati se od dalekosežnih zaključaka.

79 U aktima bosanskih vladara i feudalne gospode nastalim u odnosima sa okolnim svetom zakletva je imala važnu ulogu. U aktima nastalim u odnosima vladara i vlastele i bosanske gospode među sobom „rota" i „prisega" nisu potpuno potisnute, ali „vjera" kao tvrdo obećanje, čvrsto zadata reč, apsolutno preovlađuje.

80 Up . A. COJ IO B jeB, Je cy mi6 O%O M UA Uuo iuu ioe a jiu Kp cut i GZM, NS 3 (19 48) , 81 —102 , gd e

je, ipak, pokazano da je u delu bosanskih akata krst izostavljen na mestima gde bi inače morao stojati i gde stoji u aktima namenjenim ljudima izvan Bosne.

215

Page 200: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Već je spomenuto zašto vladari nisu mogli sa crkvom deliti ideal izolovanosti. Teško je zamisliti da bi mogli potpuno suzbiti u sebi poriv za širenjem vlasti i osvajanjem. Bilo je mnogo toga što nije od njih zavisilo. Nisu se mogli istrgnuti iz mreže prava i obaveza u svetu okolnih država, gde je i bilo glavno poprište nji-hove angažovanosti, gde se merio uspeh i gde se pokazivala snaga i važnost. Vladarske dileme i opredeljenja se najbolje vide na primeru-Tvrtka I, koji je posle početnih teškoća postigao velike uspehe i koji je nastojao da svoj rang uskladi sa svojom moći. Ostvario je to uzimanjem kraljevske titule;, što je morao platiti prila-gpđavanjem ugarskom kralju i njegovim prelatima, na jednoj, i srpskoj crkvi i srpskim velikašima, na drugoj strani. Vidljivi izraz prvog prilagođavanja imamo u ličnosti njegovog dvorskog kapelana-popa Ratka, katoličkog trebinjskog biskupa, dok se ono drugo ogleda u krunisanju ,,u srpskoj zemlji" i u preuzimanju uloge naslednika „mojih praroditelj gospode srpske"

81.

Uopšte uzev, bosanski vladari su od samog početka bili prisiljeni da idu svojim putem, ne kidajući veze i dobre odnose s bosanskom crkvom. Možda bi se puko tine u njihovim međusobnim odnosima pokazale i ranije da vladari nisu bili pri siljeni da imaju obzira prema svojoj crkvi, koja je3 na jednoj strani, bila simbol i zaloga samostalnosti, ali je, istovremeno, na drugoj strani, svojim štrcanjem u religioznom svetu privlačila podozrenje i mržnju i zbog toga predstavljala teret kojega bi se rado oslobodili. Neskladni interesi su se dugo održavali u nekoj vrsti ravnoteže. Crkva nije raspolagala nikakvom drugom snagom sem svoga moralnog autoriteta i odlučnosti svojih vernika, pristalica i zaštitnika medu vlastelom i veli kašima. Vladari su imali oružanu silu, ali je nisu mogli upotrebiti na štetu crkve jer im ruke nisu bile slobodne zbog obaveza prema plemstvu, zbog dužnosti da poštuju tradicionalna prava, a kasnije i zbog potrebe da obezbeđuju sopstvene interese. ,. .

Tek mnogo kasnije, kada se toliko stvari promenilo, kada bosanska crkva više nije bila jedina crkva božja u Bosni i kad je umesto ravnoteže između vladara i plemstva presudna postala ravnoteža između teritorija na koje se bosanska država bila raspala, pojavila se mogućnost da vladari povedu drukčiju politiku prema bosanskoj crkvi.

81 U p . C . T i H p K O B H h , C yi y 6 u e e H a t f , 3 6 o p H H K < t > n j i O 3 o 0 C K o r < J > a K y j r r e T a . 8 , 1 ( 1 9 6 4 ) , 3 4 3 , 3 4 8 — 3 5 1 , 3 5 6 — 3 5 8 . >

82 Up. C. TiHpKOBHh, fAoce CpehKoeuheeoi jeean^e/ba, 213—214.

216

Page 201: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

III. HIJERARHIJA SVETOSTI I FEUDALNA HIJERARHIJA

Kao što nije bila pogodna da posluži osvećenju vlasti i izgrađivanju vladarske ideologije, bosanska crkva nije bila pogodna ni da posluži kao instrumenat vladanja, održavanja i jačanja vladareve vlasti. Njeno ograđivanje od praktične politike, oli-čeno u osudi duhovnog i telesnog kažnjavanja i prolivanja krvi, samo je detalj iz mnogo opštijeg negativnog stava prema vidljivom svetu stvorenom od boga tmine u kome su božanskog porekla jedino duše zarobljene u telima

82. Nepogodnom za

vršenje ozbiljnijeg uticaja činio ju je već osobeni odnos prema vernicima, koji su živeli izvan crkve po strani od malobrojne elite pravih „krstjana", izloženi propo-vedima i primeru. U svome uticaju na mase „krstjani" su bili usredsređeni na probleme greha i spasenja, zadobijanje milosti božje kako bi se dušama zarob-ljenim u tela omogućilo da se vrate na nebo odakle su i poticale osim onog dela duša koje je Bog predodredio da budu proklete. Duhovnim krštenjem koje se ver-nicima delilo u poslednjem času obezbeđivana je milost božja, ali to, izgleda, nije bitno uticalo na moral.

U jednom od najoštrijih odeljaka već više puta spominjane „Raspre između rimokatolika i patarena", katolik optužuje jeretike da otimaju duše jer obećavaju ljudima večiti život posle smrti i u toj nadi čine se bezbrojna zla, prepada svaka pravda, ljudi se prodaju na trgovima kao stoka. . . i takvim učenjem grabe duše kao proždrljivi vukovi

83. U našim izvorima nema, na žalost, podataka o tome da

li su bosanski „krstjani" u svome učenju imali i savet vernicima da se pokoravaju vlastima i da vrše podaničke dužnosti.

Naša osnovna tema o odnosu crkve prema svetovnoj vlasti može se posmatrati i u jednoj drukčijoj perspektivi koja se otkriva komparacijom sa drugim crkvama. Može se postavljati pitanje ima li u Bosni učešća crkvene organizacije, duhovništva i hijerarhije u izvršavanju zadataka državne vlasti. To je najupadljiviji i najdelo-tvorniji vid služenja crkve državnoj politici, veoma karakterističan za evropske

88 F. Rački, Prilozi, 115. Polazeći od Hristovog proročanstva (MaTej, 7, 15): ce OH na>KHnjex npopoKa, KOJH flOJia3e K Baivsa y oflnjejiy OB^mjeiviv, a yiryTpa cy ByuH rpa6jMBH", katolik u dijalogu to okreće protiv jeretika: Recte vocantur in vestimentis ovium, non propter lanam sed propter morem ovilem; quia ostendunt se humiles sicut oves, et cum illa pietate sic vpocritando decipiunt. Opportet attendere a talibus, qui similiter suht lupi rapaces animarum. Sicut enim lupi morantur in šilvis et raro exeunt ad homines; vel si exeunt, et tune oeculte mu-tando vestimenta, id est oeculte de fraseha in fraseham vpocritando, et sic rapiunt animas, quia promittunt hominibus vitam eternam subsecuta morte, et in illa spe fiunt infinita mala, et perit omnis iustitia, venduntur homines per fora ut bestie nullam invingentes eis pecuniam, et per talem doctrinam rapiunt animas ut lupi rapaces. Mesto gde se spominje novac je nejasno ili je tekst iskvaren. Nije se dalo utvrditi šta bi značio glagol invingere, nepoznat rečnicima?

217

Page 202: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

hrišćanske države XIII—XV veka. Uzimajući u obzir veći broj hrišćanskih država, može se izgraditi idealni tip crkvene uloge, zatim zapaziti razlike između Istoka i Zapada i, najzad, uporediti s tim ono što znamo o bosanskoj crkvi i bosanskoj državi.

Na prvom mestu imamo ulogu crkava u opravdanju i ozakonjenju feudalnog poretka koji predstavlja deo božanskog reda, u usađivanju shvatanja da je vladar po milosti božjoj i, čak, da je namesnik Hristov na zemlji. Medu sredstva kojima se sankcioniše i posvećuje feudalni poredak spada i pouka da je svaka vlast od Boga i nametanje pokornosti kao verske vrline. Na drugoj strani to ima protivtežu u obavezi vladara da bude čuvar i branitelj crkve i prave vere, što simbolički dolazi do izraza u svečanom prihvatanju simbola vere i zakletvi pre kraljevskog i carskog krunisanja. Crkva je presudno uticala na formiranje srednjovekovnog zakonodavstva. Ona je sama, održavajući carske zakone, čuvala rimsko pravo, obezbedila je zako-nodavstvo za sebe (kanonsko pravo) i uticala na izbor materije i načela prava na-menjenog svetovnom društvu, i tamo gde je ovo bilo sasvim autonomno i tamo gde carsko i crkveno pravo nisu bili razlučeni, kao što je bio slučaj u Vizantiji.

U hrišcanskim državama s kraja srednjeg veka crkve su igrale veliku ulogu i time što su neposredno učestvovale u ostvarivanju praktičnih zadataka svetovne vlasti: davale su pismene i spremne ljude za administrativne, sudske i diplomatske poslove; svojom organizacionom mrežom, po pravilu gušćom i trajnijom od sve-tovne, pomagale su integraciju nepovezanih teritorija i time olakšavale centrali-zaciju; davale su savetodavce vladaru, a na Zapadu je prisustvo klera i hijerarhije na državnim ili zemaljskim saborima doprinelo da se artikulišu i zastupaju prava plemstva i da se izgradi staleški tip države karakterističan za kasni srednji vek. Jedino su crkve svojom karitativnom delatnošću pomagale da se rešavaju socijalni problemi za koje tadašnje države (osim gradskih republika) nisu imale ni osećanja ni sredstava. Najzad, crkve su održavale i uzdizale nivo obrazovanosti i davale su kulturne obrasce svojoj sredini.

Za našu temu je važno uočiti jednu bitnu crtu kojom se države katoličkog dela Evrope razlikuju od država vizantijske sfere. Na Zapadu je kroz pokret reforme počev od XI veka, a zatim kroz borbe za investituru crkva uspela da se emancipuje od neposrednog mešanja svetovnih vlasti u crkvene poslove. Ali, u isto vreme je došlo do diferenciranja koje je crkvu isključilo iz kompetencija u svetovnim stva-rima, koje je imala, npr., u upravljanju gradovima. Crkva i država bile su upućene jedna na drugu, ali samostalne i ponekad i u ponečemu suparničke (borba za vrhovnu vlast nad katoličkim svetom, borba za vlast u gradovima itd.). Na istoku su hriš-ćanske države, Vizantijsko Carstvo pre svega, a zatim i države oblikovane po nje-govom uzoru, shvatane kao jedinstvene zajednice u kojima crkvena i laička sfera nisu bile podeljene, iako su dužnosti klera i svetovnih vlasti bile razdvojene i medu njima je u načelu vladala saglasnost (simfonija). Stvarnost je bila daleka od toga ideala i u njoj je svetovna vlast imala priličan stepen nadmoći u vrhovima, dok je crkva čuvala veliki uticaj u gradovima.

Na pozadini ove grube i nepotpune skice može se preciznije analizirati ono malo podataka što nam izvori kazuju o Bosni, a pogotovu se mogu reljefnije ocrtati njene osobenosti. U prethodnom odeljku je već pokazano da bosanska crkva iz svojih doktrinarnih razloga nije bila predodređena da igra ulogu u posvećivanju i ideološkom obrazlaganju vladarskih prava. Ovde možemo dodati da je krajnje neverovatno da bi bosanska crkva učestvovala u stvaranju zakonodavstva i formu-lisanju pisanog prava. S jedne strane, o pisanim zakonima u Bosni nemamo ni najmanjeg nagoveštaja u izvorima, imamo, čak, izjavu da Bosna ne poznaje za-

218

Page 203: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

kone84

, s druge strane, takav angažman je teško pretpostaviti s obzirom na opšti stav crkve prema svetu, temeljnu osudu materijalnog sveta i njegovih ustanova. Možemo takode zapaziti da pripadnici bosanske crkve nisu bili zastupljeni u insti-tucijama države, koliko ih je bilo. Nijednoga „krstjanina" ne susrećemo da obnaša neku od funkcija koju su klerici ili članovi crkvene hijerarhije u drugim sredinama prihvatali (palatin, kancelar, sudija). Posle izvesnog kolebanja i diskusije pouzdano je utvrđeno da „krstjani" nisu bili zastupljeni u državnom saboru (stanku, rusagu) Bosne

85 koji, inače, u XV veku ima važnu ulogu u donošenju bitnih političkih

odluka.

S druge strane, ,,krstjane" i članove njihove hijerarhije susrećemo u doku-mentima kako vrše diplomatske misije, vidimo ih u arbitarskim telima koja treba da izvide ili utvrde da li je vlastelin počinio „nevjeru" prema vladaru, pojedince upoznajemo kao neformalne savetnike velikaša, a za jednoga ili dva „krstjanina" se veruje da su imali neku lokalnu nadležnost u delovima bosanske državne teri-torije. To su, dakle, bile uloge koje „krstjani" nisu odbijali i mi ćemo se njima podrobnije pozabaviti pošto prethodno razmotrimo položaj pripadnika crkve u bosanskom društvu.

Iz onoga što je do sada izneto moglo se zaključiti da bosanska crkva nije imala uslova da bude ni ozbiljan rival, ni efikasan pomoćnik državne vlasti, delom zbog svog načelnog stava prema svetu, delom zbog odsustva snage kojom bi se mogla poslužiti, a delom i zbog slabog interesovanja za mase i za uticaj nad njima. Ipak, bez obzira na sve to, bosanska crkva kao zajednica i njeni pripadnici imali su veoma visoko i veoma poštovano mesto u bosanskoj državi i društvu. Njihova najjača strana bila je u ogromnom moralnom autoritetu, u oreolu svetosti koji je okružavao svakoga onog ko je primio duhovno krštenje.

U jednom od sačuvanih popisa zabluda bosanskim „krstjanima" se pripisuje da pretenduju da se njihovim krštenjem dobija potpuni oproštaj grehova i da se postaje tako svet kao što je bio blaženi Petar

86. U „Raspri" im katolik prebacuje

da propovedaju greh zbog koga je Lucifer izgnan time što su uobraženi u svoju dobrotu i što misle da od svoje svetosti mogu i drugima dati

87. Svetost je, naravno,

obavezivala na bezgrešan život, a moralni kodeks „krstjana" bio je izuzetno strog jer su poučavli da je svaki greh smrtan i nijedan nije oprostiv

88. Uz to je kod njih

greh bio vrlo široko shvatan tako da je uključivao i takve sporedne prekršaje kao što su jedenje mesa ili mlečnih proizvoda, ubijanje ptica ili razbijanje jaja

89. Od

greha se moralo kloniti ne samo zbog ličnog spasenja već i zbog spasenja svih onih kojima je „krstjanin" dao duhovno krštenje jer je ono gubilo vrednost i moralo da se ponovi svaki put kad bi zgrešio onaj ko ga je obavio

90. U strogosti moralnih

84 U je d n o j p a r n i c i p r e d d u b r o v a č ki m , s u d o m o k o d u g a u g o v o re n o g u Vi s o k o m p re d la g a o se p o s t u p a k p o z a k o n i m a B o s n e k a o z e m l j e g d e j e u g o v o r s kl o p l j e n , n a š t o j e u i m e s u p a r n ič k e s t r a n e i z j a v l j e n o : p e r o h e i n B o s n a n o n s o n o l e ž e d e l a c o n s ue t u d i n e l a q u a l e m a n i f e s t a a t u t t o e l m o n d o . H A D , S e n t e n z e d i C a n c e l l a r i a , 9 f . 2 0 8 .

85 U p. M. J J i iH H h, Jl p o K ae n u c a č o p c p e d n ose K o e n e B o čn e, Be or pa f l 1 9 5 5, 1 0 — 1 3, g de j e p re g le d r a n i j e i z ne t i h mi š l j e nj a .

" D. Kniewald, Vjerođostojnst, 180. 87 F. Rački, Prilozi, 116. 88 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 169, 180. 89 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 169, 180—181. 90 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 180.

219

Page 204: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

zahteva pripadnici bosanske crkve su videli svoju veliku prednost. U jednoj od glosa Srećkovićevog jevanđelja osuđuju se „zakonici" (sveštenici) zbog toga što „sve dane grehe otpuštaju ljudima i tako gube duše ljudske"

91.

U svetu strogih moralnih zahteva i oštrog osuđivanja greha „svetost" se morala neprekidno potvrđivati asketskim i moralnim životom pred očima drugih članova zajednice i pred širokim gledalištem vernika. Nagradu za svoj podvižnički život dobijali su, pored nade u večni život, i u obliku poštovanja čiji su oblici izražavanja premašivali sve što je u ono vreme bilo uobičajeno u hrišćanskom crkvenom životu. „Krstjanima" bosanske crkve iskazivalo se, naime, poštovanje u vidu klanjanja (adorationes). Katolički izvori to oštro osuđuju, objašnjavajući uzgred motive: „krstjani" su iziskivali klanjanja (adorationes) zbog sopstvene svetosti, bezgrešnog stanja i posedovanja Duha svetog

92. Na drugom mestu se kaže: „Daju da im se

klanjaju do zemlje kao bogovima, jer takva čast se samo Bogu duguje"98

. Sudeći po više puta spominjanoj „Raspri", izgleda da su „krstjani" ovaj običaj izvodili iz apostolskih vremena. Kada u dijalogu katolik hvata jeretika u protivrečnosti i pita ga zašto se klanjate čoveku, smrtnom i gnjilom, za koga kažete da je stvoren od đavola, stavlja mu u usta odgovor: „Jer su se apostoli klanjali Hristu"

94. Jere-

ticima je, sudeći po tome tekstu, predočavano da se ne ugledaju na apostole s po-zivom na primere iz Dela apostolskih (10, 26), gde je Petar digao Komelija koji se poklonio pavši mu pred noge „nije dozvolio da mu se klanja (se adorare) kao što ti činiš". Ukazivano je, takođe, i na primere Pavla i Varnave, koji nisu dali da im se klanjaju govoreći: „Ljudi što to činite, mi smo smrtni, slični vama, ljudi itd."

95. Katolik polemičar je iz toga izvodio dalje da se jeretici ne ugledaju na

Hrista, već na đavola koji je u pustinji iskušavao Hrista tražeći da mu se pokloni pa će dobiti sva carstva sveta (Luka 4, 5—8)

96.

Iako su predstavljali sablazan za druge, za one koji su bili daleko od crkve i protiv nje, ta klanjanja su u Bosni postala uobičajena, vrlo raširena i prihvaćena tako da su važila kao običaj zemlje. Toliko su ušla u pravila društvene etikecije da se ni oni koji su crkvi okrenuli leđa nisu usuđivali da ih uskrate „krstjanima" i članovima bosanske crkvene hijerarhije. O tome nam sasvim određeno govore iz-vori koji se odnose na konkretne odnose u dva prilično udaljena perioda. Među pitanjima koja je bosanski vikar postavio 1373. god. papi Grguru XI i na koja je dobio odgovor kolegija učenih teologa jedno se odnosilo na preobraćenike koji se i dalje klanjaju jereticima i vrše njihove obrede ustima, a ne srcem, kako sami kažu, a u tajnoj ispovesti traže tajnu pokoru jer javnu neće da čine. Papini teolozi su u tome, kao i u pitanju brakova ostali beskompromisni

97. Nekoliko decenija kasnije,

kralj Stefan Tomaš, već učvršćen na kraljevskom prestolu i deklarisan kao katolik,

" M. Speranskij, Ein bosnisches Evangelium in der Handschriftensammlung Srećković's, Archiv fur slavische Philologie, 24 (1902), 178. Up. C. ■RnpKOBHh, Taoce CpefiKoeuheeoi jeean-}yejba, 211—212.

82 D. Knievvald, Vjerodostojnost, 169, 179. •3 F. Rački, Prilozi, 116, gde je i temeljna teološka kritika stava „krstjana": Docent etiam

peccatum, pro quo apparuit in terra, in adamo et eva appetentes esse dii; sic isti se deum dantes, quod cui dant, datum est; et cui non dant, non est datum; et sic evacuatur omnis speš de deo, postquam ab ipsis venit salus, et in deo faciunt se adorare pronos in terra tamquam dii, quia tališ honor soli deo debetur ...

" F. Rački, Prilozi, 129. >~° F. Rački, Prilozi, 114. 96 F. Rački, Prilozi, 114. 97 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 162.

220

Page 205: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

nije se odrekao saobraćanja sa jereticima i nije uskraćivao klanjanja njihovim stare-šinama. Izazvao je time otpor franjevaca koji su mu uskraćivali svete tajne i pretili ekskomunikacijom, pa je papa naložio svome legatu da ćelu stvar ispita, tražeći da obrati naročitu pažnju na to da li su tamošnji maniheji u tolikom broju i toliko silni da ih kralj ne može istrebiti bez opasnosti da izgubi vlast nad kraljevstvom, i da utvrdi da li je paštovanje koje iskazuje manihejskim starešinama puka učtivost ili radnja kojom se Bog vreda

98. Od rezultata legatovog ispitivanja trebalo je da

zavisi postupak prema kralju, ali se iz pisma oseća da je papa bio sklon da se u tom slučaju pokaže papustljivost. Za pitanje koje na ovbm mestu raspravljamo važno je uočiti koliko su klanjanja jereticima, u kraljevom slučaju jeretičkim prvacima, postala sastavni deo redovnog društvenog saobraćaja. Oba dokumenta nam isto-vremeno otkrivaju da je u atmosferi bilo nešto što je prisiljavalo ljude da se sao-braze običaju. Ne može se utvrditi koja sredstva socijalne kontrole su ih nagonila na konformizam, kakve sankcije su im pretile ako taj običaj ne poštuju. O pritisku govori još jedno pitanje franjevačkog vikara iz 1373. god. koje ima u vidu odrasle preobraćenike koji bi se želeli krstiti a zbog-pritiska (propter pressuram) ne mogu čuti njihove ispovesti itd".

U literaturi su ova mesta u izvorima odavno zapažena i uzgredno saopštavana, najčešće kao jedna pomalo egzotična osobenost bosanskog verskog života, čija je suština u naglašenijem iskazivanju poštovanja nego što se to činilo kleru i duhov-nicima velikih crkava, kojima inače poštovanje nije bilo uskraćivano. Međutim, kada se izbliza posmatra država i njome organizovano društvo, mora se toj pojavi pridati daleko veći značaj. „Klanjanja" (adorationes) kao simbolične radnje i rituali više nam govore o položaju „krstjana" i njihovih starešina nego sadržina svih oču-vanih izvora. Ona nam otkrivaju da je pretenzija „krstjana" i njihovih starešina na svetost i posedovanje Duha svetog bila prihvaćena u bosanskoj sredini, mada je bila isto onako nerealna kao što je nerealna bila pretenzija crkve na svetsko-istorijsku misiju održavanja istinskog apostolskog hrišćanstva. Obe ove uloge davale su im gotovo nadzemaljske dimenzije, ali su baš svojom neumerenošću krile opasnost da u sudaru sa stvarnošću budu razvejane kao iluzije. U svakom slučaju, može se zaključiti da je u vreme opšteg divljenja i gotovo idolopokloničkog poštovanja pripadnika bosanske crkve jedva zamisliva akcija protiv njih. Prirodno je očekivati da je njihova reč mnogo značila, pogotovu kad se ima u vidu da je s njihovom sve-tošću išla bezgrešnost koja je tražila apsolutnu objektivnost i poštenje. Te osobine, a ne želja za vlašću i uticajem u svetovnom društvu, nametnule su bosanskim „krst-janima" neke važne uloge u političkom životu.

Brižljivim ispitivanjem sadržaja bosanskih povelja XIV i XV veka moglo se utvrditi da je u temelju političke organizacije koja je državi obezbedivala koheziju bila obaveza svih podanika na „vernu službu". To nije značilo samo vojne dužnosti i obavezu učestvovanja u ratnim pohodima, već je obuhvatalo i učešće u diplomat-skim poslovima i drugim aktivnostima, tako da je podrazumevalo celinu svih oba-veza koje je podanik dugovao vladaru, ili, posmatrano iz drugog ugla, koje je vladar mogao iziskivati od onih što su dužni da ga slušaju. Obaveza „verne službe" se u krajnjoj liniji izjednačavala sa potčinjenim položajem. Dokle god se prostirala \rtast vladara, dotle je dosezalo i njegovo pravo da zapoveda i da traži „vernu službu". Već odavno je zapaženo da je „verna služba" bila izvor snage, ali i uzrok slabosti

88 F. Rački, Bogomili i patareni, 457—461. •• D. Kniewald, Vjerodostojnost, 163. U svom komentaru na str. 155—156. izdavač nije

uzeo u obzir pritisak i zbog toga poremećeni red u postupanju misionara.

221

Page 206: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

vlauara i državne vlasti u Bosni. U nedostatku razvijenog državnog aparata i insti-tucija koje bi delovale trajno i nezavisno od ličnosti vladareve, veze lične zavisnosti kojima je vladar bio spojen sa podanicima obezbedivale su državi stabilnost i kohe-rentnost, omogućavale su da vlast bude delotvorna, da pokrene ljude rasute na velikom prostranstvu.

100. Slabost je bila u tome što vladar nije raspolagao efikasnim

sredstvima prisile da potpuno spreči da mu podanici uskrate „vernu službu", da nepotpuno izvršavaju ili prenesu na drugog svoje obaveze. O tome kao realnosti političkog života govore ponekad i savremeni dokumenti. Kada su se Dubrovčani 1403. god. žalili vojvodi Radiću Sankoviću zbog napada na njihovu teritoriju u ratu, on im je odgovorio da ih u ratu nije napadao od svoje volje, na što su mu odvratili: „Sigurni smo da je tako, ali takođe znamo da može učiniti i više i manje od onoga što mu je naloženo"

101.

Ovakav sistem veza bio je podložan razlabavljivanju, naročito prilikom smene na prestolu i u vreme slabosti ili mladosti vladaoca. Obaveze „verne službe", usmerene po pravu prema banu, odnosno posle 1377. god. kralju, mogle Su se steći u rukama moćnog velikaša koji je često bio posrednik između vladara i dela podanika, a u naročitim okolnostima mogao se pretvoriti u suparnika. Razvoj bosanske države krajem XIV i početkom XV veka pokazuje kako se ta mogućnost ostvarila i kako je dovela do podele državne teritorije na nekoliko samostalnih ob-lasti koje su simbolički u kruni kraljevstva bosanskog i na saboru (stanku, rusagu) bile ujedinjene, a u svakodnevnom političkom životu podvojene i nekad za duže vreme zavađene

102.

Crkva bosanska je nesumnjivo bila izvan toga sistema. Njenim pripadnicima nije zapovedao nijedan svetovnjak, a sluge „krstjana" i ljudi njihovih ,,hiža".

los

uživali su imunitet zajedno s crkvom. Prema onome što smo do sada videli, crkva nije bila uključena ni na strani vladara kao pritežalac dela vlasti, ni na strani poda-nika s obavezom da verno služi, crkva je bila, kako se jasno vidi, iznad sistema.

Bosanske povelje pokazuju da je vlastelin, dokle god je bio poslušan, dokle god je vršio „vernu službu", bio kod vladara u „vjeri", što znači da je uživao obe-ćanje, tvrdo zadatu reč, da neće biti pogubljen, zatvoren, uzet za taoca, da mu se zemlja neće oduzeti, da mu se imanje neće okrnjiti. Bio je to odgovor vladara na vlasteosku pokornost i „vernu službu" kojim je garantovana lična i imovinska sigurnost ljudi pod njegovom vlašću.

104. Vladarevo jemstvo je važilo dotle dok je

vlastelin bio veran, dok nije počinio „nevjeru", koja je podrazumevala ne samo izdaju ili veleizdaju kako se nekad tumačilo već uskraćivanje poslušnosti uopšte, a naročito odmetanje od vlasti vladareve. Kada bi do toga došlo, vladar je, kako pokazuju bosanske povelje, bio slobodan da dirne i u ličnost i u imovinu vlaste-lina. „Nevjera" je važila za krivicu „za što bi vredno bilo plemenitu človeku glavu odseći".

Od prvih sačuvanih povelja koje govore o „vjeri gospodskoj" pa sve do povelja iz vremena uoči propasti bosanske države svi slučajevi jasno pokazuju da sam vla-dar^ ban a kasnije kralj, nije bio vlastan da uskrati „vjeru" — „svrći vjere" kako se govorilo u dokumentima — dok se ne bi utvrdilo da li je vlastelin zaista počinio

100 Up. C. TiHpKOBHh. „Bepna CJiyoK&a" u „ejepa iocuodcKa", 36opHHK <E>HJio3O(j)CKor <j>aKyjrre Ta, 6, 2 (1962), 96 —101.

101 H A D , L e t t e r e d i L e v a n t e , I V , f . 3 1 , 4 . j u l i 1 4 0 3 . 102 U p . C. T i H p K O B H h , P y c a u t K a i o c u o d a , H c r o p H Jc K H l a c or mc , 2 1 ( 1 9 7 4 ) , 5 — 1 7 . 1 0 4 O t o m e v i d i n i ž e s t r . 2 3 5 - 2 3 6 i n a p . 1 5 0 . 1 0 4 C. "HH p KO B H h, „B ep H a c/ i yn c 6a" , 101 —106 .

222

Page 207: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

„nevjeru". Tek tada je vladar mogao preduzeti kaznene sankcije. Zadatak objek -tivnog ispitivanja i utvrđivanja istine, što se u poveljama naziva „ogledati" ili „suditi", bio je uvek prepušten drugima: vlasteli, predstavnicima vlastele i crkve bosanske ili crkvenim ličnostima koje su stupile na mesto pripadnika crkve bosanske. Ne ulazeći u pojedinosti svake povelje i oslanjajući se na rezultate ranijih specijalnih istraživanja, navešćemo ovde sastave arbitarskih tela predviđenih da „ogledaju" ili „sude" vlastelu, idući hronološkim redom. U najstarijim poveljama iz tridesetih godina XIV veka uz bana „vjeru" zadaju (u jednom slučaju se kaže „prisegli su") i 12 „dobrih Bošnjana" ili „dobrih ljudi" i oni predstavljaju telo koje će ogledati vlastelina.

105. U jednom slučaju navedena su imena dvanaestorice,

ali se kao arbitri koji treba da ogledaju navode celokupna vlastela: ,,A<I <«Y N*

CV

BOrihHH \-MHNHTH NHE^HOrd XVA*rd, Td,OK<M'fc VA lit WrAlJL,AAA KotNd H /l/MhHH KfldH H 3dr©pHE H Xrih(HbCKd 3Ertwd" .

106. Jednom se u ovim najstarijim poveljama u ulozi jemca da

se neće poreći ono što je poveljom dato javlja i crkva bosanska: „&& my CE TO NE nOpEHE HHK^dpe, HH HtM\ HH Htr«Ef WCTdrfO<Hy UJO YA HE UmHThrtli U,phKBh BOCdHhCKIi"

107.

U sledećem periodu su najčešći slučajevi da se u arbitarskom telu predviđaju i predstavnici vlastele i predstavnici crkve bosanske. Nekad se i crkva i vlastela navode sasvim uopšteno; u jednom slučaju su predviđeni djed i dva strojnika, trojica vlastele župske i još uz to dva kneza, verovatno u ulozi pristava; u ispravi 0 pomirenju hercega Stjepana i članova njegove porodice predviđeno je 12 stroj nika, među kojima je rezervisano stalno mesto Radinu gostu za n jegova života, 1 12 „BddCTEdd HdiuHX n«r/»dBHTH-fcx" .

108 Sasvim za sebe stoji veoma karakteristični slu

čaj povelje vojvode Đurđa Vojsalica za humsku vlasteosku porodicu Radivojevića. Hrvojev sinovac, kao oblasni gospodar, posle jednog pohoda 1434. god. vratio je Radivojevićima sve „y ME/HK HXk 3dCTdc<wo \ A$n»J«dHhH, H/IH G$>i»B<MNy, H<IH EAA\\", što im je ranije bio uzeo vojvoda Sandalj Hranić. Po opštem pravilu, on im je zadao „vjeru" da se ono što je rečeno u povelji neće moći poreći, ni pogazit i , ,HH 3d M,

HY HHXh 3rpHXY HH K(lHBHN y, UJTO HXk HE EH Wn HTd W rOCnOA HNh BHKdfth Ck ^fdTp H

H Ck HdrtIH HdUJH AOEpH A\((X)kt, 3d UITO EH AOCTOHHO BH/10 n<1£rtlEHHTH/Hli A\f4,lA\ FAABt V}/t,hCH kn H HHXh n/iEiHEHhuiTHHE V"3ETH"

109. OVO rešenje je nađeno zbog toga što su i Đurađ

Vojsalić i Radivojevići bili katolici, pa je bilo neumesno da među njih dolaze

bosanski jeretici. Za nas je slučaj neobično važan upravo zbog toga što pokazuje kako se zadavanje „vjere" i arbitriranje između vladara i vlastele smatralo za oba-

vezno i nije izostajalo iz povelja ni tamo gde za crkvu bosansku stvarno više nije bilo mesta

110.

U celini uzeti, svi očuvani slučajevi kao da pokazuju pomeranje u smislu većeg

uticaja bosanske crkve. U hronološki najranijem poznatom slučaju crkva je bila

samo svedok. Karakteristično je pri tome da je povelja o „vjeri" sačinjena pred

108 L. Thalloczy, Studien, br., II, VII, str. 7—8, 11, 19—22.

106 L. Thalloczy, Studien, br. IX, str. 23—24.

107 L. Thalloczy, Studien, br. IV, str. 14—15. 108 JL. CTOjaHOBHh, Cuiape cpuace uoee/be u UUCMII, II, Beorpa«, 1934, 68. O političkoj

pozadini nastanka toga dokumenta up. C. "RiipKOBiih, Xepuei Ciue<f>aH ByKnuH Kocana u vbe- ioeo do6a, Eeorpa« 1964, 192—199.

1 0 8 F. Miklosich, Monumenta Serbica, Vindobonae 1858, 377—379. 110 Sasvim su neosnovane rezerve J. V. A. Finea (Bosnian Church, 251, 285—286) u odnosu na

ovu povelju. Ona je samo datovana pod Kreševom, inače sa franjevačkim manastirom nema nikakve veze. Ne odgovara stanju stvari ni tvrđenje da je samo izraz „vikaru kon vikara" sličan izrazu „didu kon dida" u drugim poveljama. Ćela formula i ceo postupak su identični, samo je na mes to djeda i „krs tjana" stupio vikar sa fra trima.

223

Page 208: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

djedom u „hiži" velikog gosta Radoslava, dok je isprava o baštini istoga bana za istu porodicu sastavljena istom prilikom, ali na drugom mestu, u Milama, vero-vatno na sastanku vlastele. Kasnije se ogledanje prepušta izuzetno samo crkvi, a po pravilu polovini predstavnika crkve i polovini vlastele

111. Utisak da je u drugoj

polovini XIV veka crkva prisutnija u političkom životu pojačava se kad se uzme u obzir pojava crkve u ulozi jemca zadate „vjere". Ta uloga je bliska i povezana sa prethodnom, ali nije identična s njom. Od povelje bana Tvrtka, brata Vuka i majke Jelene za vlastelina Stjepana Rajkovića, sastavljene negde posle 1366. god., počinje niz povelja u kojima se kaže da je vladar predao vlastelina ,,y Bt^v A'A^V H KCE n'pKBS EOCdNCKE, H BCE K'pCT'dNE ^d ^V IE $>Y"

Kd

H A

đ

MY

ct

HE

Mtyl CB'pfiH BEpd

K'i»CTiđHCKa NH 3d iE/i,đH y3pOK. . ,"112

Kasnije je bilo uobičajeno da vladar vlastelina predaje dedu: „npH^dC/Ho n\h rocnoAHNy AHAV ^HH/IOK> H A"AV

HI» A

HA

d V PY

KE npKk-

KOBNE"113

. Koliko se i ovaj. oblik jemstva ustalio i uobičajio, ilustruje već spome-nuta povelja Đurđa Vojsalića za braću Radivojeviće, gde je opet franjevački vikar s fratrima stupio na mesto djeda i bosanske crkve: „H ta BCH^HK THMK BHUIE nHCd- MM/Hh UpE^CHO M\K f fflKt rOCflOAHNd KHKj^d }fiyBdHd, H BCdKO/IIV BHKdJV

K dH h BHKd^d, H BCOH

BpdThH $pdTpO/Hli CBETE l^phKBE KrfTO/IHMdCKE BHpE ^HrtthCKE, pE^d GBETOrd <&^dNIil^HUJKd. . ,"114

„Vjeru" vladarevu dopunjava sada vera djeda i crkve bosanske jamčeći istu stvar, naime, da vlastelin neće biti pogubljen, zatvoren, uzet za taoca, da mu imanje neće biti konfiskovano dok se na već izloženi način ne bi utvrdilo da je počinio „nevjeru". To nije značilo da vlastelina fizički predaju djedu i crkvi „da ih čuvaju i obiruju", kako se u jednoj ispravi kaže, već da ga predaju u idealnu zaštitu („ruku") u vidu jemstva, koja znači da bi onaj ko dirne u toga vlasteli-na dirnuo u crkvu. Djed i crkva postali su jemci da će se poštovati povelja.

Lako je odgonetnuti kako se desilo da se bosanska crkva nade u spomenutim ulogama. Kako su njeni pripadnici ljudi bez greha, pošteni, pravedni, nepodmitljivi, kako imaju ogroman moralni autoritet, bili su idealni za sigurne jemce i objektivne arbitre. Znajući koliko je siromaštvo izvora za srednjovekovnu bosansku istoriju, ne možemo se čuditi što nemamo podataka o tome koliko je uloga jemca i arbitra bila delotvorna. Imamo svega jedan dokumenat, ali dovoljno rečit i karakterističan. U vreme rata Bosne protiv Dubrovnika 1402—1404. god., kada je bilo mnogo vrenja i naglih promena u držanju velikaša u samoj Bosni, došlo je do sukoba između kralja Stefana Ostoje i velikaša Pavla Klešića, koji je još za vreme Tvrtka I nosio titulu vojvode i spadao u krug najistaknutije vlastele. Pavle Klešić je u leto 1403. bio prisiljen da napusti Bosnu i da se skloni u Dubrovnik, pošto je grad pružao azil, kojim su se generacije plemića iz zaleđa koristile u sličnim slučajevima. Kralj mu je, kako znamo iz kasnijih događaja, oduzeo gradove i posede. Iz onoga što se zatim desilo zaključujemo da je djed crkve bosanske ispitivao taj slučaj, a iz djedovog pisma sačuvanog u Dubrovniku znamo da je rezultat bio povoljan po vla s te lina : „ noM dCiHO no B OKB OA V HdB fid uduie C TJOH NHK E H KpbCThra NH ^d n^n^E wntTh V CBOK E0E Hd TO HdHAOCHO TANd Kpdrtia &i My Wn6Tli H«r0BO BpdTH K$t M\ HE EHT0(!) BE3h KpHBHNt y3£T0.. ,"

115 Takvo reŠenje djeda, verovatno i drugih arbitara koje on

u svome pismu Dubrovčanima ne spominje, nagnalo je kralja Ostoju da vrat i i

111 C. TiHpKOBHh, „BepHa cAy?K6a", 105—106.

112 J. Šidak, O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću, Zbornik Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2 (1954), 37—48; Studije, 254.

113 F. Miklosich, Monumenta Serbica, 438—440. 114 F. Miklosich, Monumenta Serbica, 379. 115 JB. CTOjaHOBHh, Ciuape cpucKe iioee/pe u uucua, I, 434.

224

Page 209: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

potvrdi posede (jedan je obećao zameniti) Klešiću i da ga sa svim tim preda ,r^,HY A^AV

H NH£Iwkrt4h CTp©HNHKO/H H BCOH HpkKKH ROCđHkCKH y HHJfh W

Ke H \- HH\h

OBđpoađHHK . . ."116

Na osnovu djedovog i kraljevog pisma Pavle Klešić je pošao u Bosnu, praćen šestoricom patarena, i zaista se vratio u svoje, a kralj Ostoja je ubrzo bio zbačen i, kad se govorilo o njegovom padu, stavljano mu je na teret da nije poštovao baštine plemića

117.

Pored ovakvog idealnog čuvanja i „obarovanja" koje se sastojalo u jemstvu da će obećanja biti poštovana, bosanska crkva je pružala i stvarnu, materijalnu zaštitu i utočište. Ni o tome nemamo mnogo podataka, ali ipak dovoljno da se ova uloga crkve potvrdi. Još pre afere sa vojvodom Pavlom Klešićem kralj Ostoja je imao sukobe i sa nekim drugim velikašima. Pavle Maštrović i Pavle Radišić, koji je pripadao rodu Kotromanića i bio uziman u obzir kao kandidat za bosanski presto, bili su prisiljeni da napuste Bosnu i da se sklone u Dubrovnik. To je iza-zvalo Dubrovčanima komplikacije s kraljem, koji je i inače tražio povoda za rat, pa je počeo da zahteva da mu Dubrovčani izruče izbeglu vlastelu. Dubrovačka vlada je branila svoje pravo pružanja azila. Iz diplomatskog dijaloga, koji se tada vodio, ostalo nam je sačuvano dubrovačko uputstvo poslanicima u kome se tražilo da odgovore kralju: „posebno za ono što nas okrivljuje zbog Radišića koji boravi u Dubrovniku, vi se branite slob3Štinama grada i još time da on (kralj) ima jednog drugog Radišića u svome zatvoru, a treći je bio usred njegovog kraljevstva u jednoj patarenskoj kući i jeo je vaš hleb i bio je slobodan zbog sloboština patarena". Kralju se davalo za pravo što ne gazi patarenske sloboštine, ali su ga podsećali da utoliko više treba da poštuje sloboštine Dubrovnika koji je zidom okružen grad

118.

Drugi slučaj se odnosi na sasvim drugi socijalni sloj, ali nam rečito svedoči o istoj pojavi. Pred dubrovačkim sudom pokrenuo je Vlah Dubravac Ugarčić sa sinom parnicu protiv Vladne, služavke jednog dubrovačkog vlastelina, poreklom Bosanke. On je u junu 1405. god. u formalnoj parnici zahtevao da se ona vrati da im služi jer je njihova robinja. Vladna je priznavala da su ona i njena baba zaista bile tužiteljeve robinje, ali je takođe tvrdila da je on njih poklonio kralju Ostoji, a kralj ju je oslobodio i rekao: „Ako hoćeš, idi patarenima ili kaluderima ili Drobnjacima ili u Dubrovnik, gde zaželiš da budeš, prebaciću te i ispratiti oslo-bođenu i slobodnu"

119. Za našu temu je, naravno, sporedno sve drugo sem činjenice

da i ovaj slučaj svedoči da su „krstjani", uz ostale, navedeni kao mesto gde su ljudi mogli trajno živeti i gde im sloboda nije bila ugrožena.

lle JB. CTojaHOBHh, Ctuape cpucKe uoeejbe u uucMa, I, 433—434. 117 Dubrovački poslanici su imali uputstvo da se kod Hrvoja požale na nezahvalnost zbačenog

kralja Ostoje: de tanta ingratitudine quanta habe contra vuy ali infiniti beni che vuy li facisti contra liqual mete in tanto eror Bossina rompando a zentilomini de Bossina patti patrimonii. M. JIHHHH, JJpMcaeuu ca5op, 73.

118 Dubrovačke vesti o „krstjanima" i bosanskoj crkvi najpristupačnije su sada u knjizi: M. fluHiih, H3 dy6posauKoi apxuea, III, Eeorpafl 1967, 181—236. Nekom omaškom izostavljen je odlomak iz uputstva poslanicima: Et specialmente se ne da colpa del Radissich che sta in Ra- gusa et vuy defendate cum le libertade de la terra, et pluy chel ha I altro Radissich in prexon sua et lo terco era in meco del so reame in I caxa di patareni et manzava lo pan vostro et era fran- cho per la franchicia dei patareni ... ben fatto a non romper le franchicie loro quanto maior- mente die esser libera la franchicia de Ragusa la qual e citta murada. HAD, Lettere di Levartte, 4 f. 69. Up. C. TiHpKOBHh, „Bepna cAyotc6a", 107, nap. 53. Zbirci dubrovačke građe o pata renima treba dodati ćirilske dokumente, objavljene u već citiranoj zbirci Lj. Stojanovića, i jedan dokumenat o izvršenju testamenta Radina gosta, koji je objavio sam prof. M. Dinić -(HeKOHHKo hHpnj«raKHx cnoMeHHKa H3 fly6poBHHKa, ripHjio3H KJHO 24 (1958), 104—108).

119 M. flHHHh, M.3 dy6poeauKoi apxuea, III, 84—85: „Aut vis ire ad patarenos aut ad callogerios aut ad dobrognazi (sic) aut Ragusium, ubi vis esse faciam te poni et sociari francham et liberam" .. . '

225

Page 210: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Dubrovački dokumenti, u kojima se Bosna odslikava kao dalek predmet i u kojima se obrisi stvarnosti prelamaju kroz prizmu dubrovačkih potreba i interesa, otkrivaju uzgredno i neke druge situacije u kojima djed i krstjani imaju neku ulogu i gde se činilo da mogu poslužiti dubrovačkoj stvari. Kada su u vreme spome-nutog rata sa Ostojom u Bosni boravili dubrovački poslanici, a još nije bio sklopljen mir, vlada im je naložila da uzmu pratnju patarena (scorra dei patareni) ili drugih, koliko je potrebno za njihovu bezbednost

120. Ta sugestija nam uzgredno otkriva

da su „krstjani" svojim prisustvom pružali bezbednost i zaštitu. To, naravno, nije poticalo od njihove oružane snage koju nisu imali, već od njihove svetosti i neprikosnovenosti. Iz nekih drugih dubrovačkih dokumenata vidimo da su ovakve pratnje „patarena" bile delotvorne. Već spomenuti vojvoda Pavle Klešić došao je u Dubrovnik u pratnji trojice patarena, a otišao je u pratnji šestorice, čija su nam imena poznata

121. Kada je izbio rat Dubrovnika i Radoslava Pavlovića, na dvoru

Tvrtka II zatekao se Radoslavljev sin Ivaniš, u izmenjenoj, naglo pogoršanoj situ-aciji Ivaniša su ocu otpratili patareni

122.

Znajući da se u odnosima između kralja i vlastele djed javljao kao arbitar i jemac da će biti poštovana obećanja i obaveze, Dubrovčani su i sami pristajali da ga u toj ulozi uključe u svoje sporove sa susedima. Kad je nastalo dugo i mučno natezanje oko tri sela u Slanskom primorju posle zaključenog mira 1405. god., jer ih je Sandalj Tražio kao bivšu „carinu" Radića Sankovića, Dubrovčani su izra-zili spremnost da odluku prepuste djedu „koji je gospodar i duhovni otac vaše crkve u Bosni", zatim knezu Vukcu, bratu Sandaljevom, i jednom trećem arbitru, dubrovačkom plemiću koga bi oni imenovali. Unapred su se obavezivali da prihvate odluku koju bi ova trojica ili većina među njima donela

123. Nešto ranije su prihva-

tali predlog da se povelja o miru deponuje kod djeda sve dok na obe strane ne bude završen postupak zaklinjanja

124. Verovatno su precizna znanja o ulozi i utkaju

djeda delovala na Dubrovčane deceniju kasnije kad su se djedu obratili formalno tražeći da se on zauzme kod kralja da se ukinu novštine protiv dubrovačkih trgo-vaca

125. Verovatno su ih isti motivi navodili da traže od poslanika da nastoje da

djed ili patareni budu prisutni kad oni izlažu ili kad im se nešto obećava, odnosno da i od patarena traže obećanje po njihovom običaju kad se svetovna gospoda za-klinju

126.

Uzoran život, nepristrasnost, nepodmitljivost, neobično veliko poštovanje, pre-poručivali su „krstjane" ne samo za jemce i arbitre već i za posrednike. Izvršavanje onih funkcija o kojima smo do sada govorili samo od sebe je upućivalo „krstjane"

120 M . f l H H H h , H 3 d y 6 p o e a u K O i a p x u e a , I I I , 1 8 2 . 121 M . f l H H H h , M 3 d y 6 p o e a m < o i a p x u e a , I I I , 2 2 1 — 2 2 2 . P a t a r e n i s u k r a j e m n o v e m b r a

1403. doveli i ženu Pa vla Klešića (na is tom mestu, 223). Iz beleške Ruska Hristoforovića o registro - va nj u pi s a ma kra l j a Os t oj e i dj e da c r k ve b osa ns ke ( J i . C T oja H O B H fc , C ui a p e c p u c K e u o e ej b e u uu c.ua, I , 43 5) poz nata su ime na pat are na : s t ara c Mišl je n , s t ar ac Bje lko, „ krs t ja ni " Stoja n, Ra tko. R a d o sa v, R a d a k i D o b ra š i n . Za b e le ž e n o j e d a s u o n i i m a l i d a v o j v o d u , , y 3 M y B p x V t t s t " i da ga ,,H ceo« QY

K C nonviBS y sce KEPOBO".

122 M . J J H H H H , H 3 d y 6 p o e a u K o i a p x u e a , I I I , 1 9 0 — 1 9 1 . 123 JL. CT oja HO B H h, C uiap e cp uc ne u oe ejbe u u uc M a, I , 49 3; M. J lHH H h, H 3 dy 6p o ea u Koi

apxuea, III, 184. Kako se iz teksta kraljeve povelje vidi, djed je ipak izostavljen iz ovog suda koji su činili Sandaljev brat Vukac i po dva vlastelina bosanska i dubrovačka. Umesto kolegija trojice sastavljen je kolegij petorice.

121 M. .Harnih, H3 dy6poeauK0i apxuea, III, 184. 185

M. J^HHHh, H3 dy6poeaHKOt apxuea, III, 190. 121 M. fliiHHh, Jedan upUJioi 3a uciuopujy uauiapena, 34—41. Dokumenti su ponovo štam-

pani u više puta citiranoj zbirci H3 dy6poeauKoi apxuea, III.

226

Page 211: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

i članove njihove hijerarhije da deluju kao posrednici. Ono jedino pismo djeda, sačuvano u Dubrovniku, pokazuje kako se neprimetno iz jedne uloge prelazilo u drugu. Posle saopštenja o Pavlu Klešiću i molbe da ga ,.počteno" otprave, djed prelazi na drugi predmet koji se tiče Dubrovčana „HE^SE HAMI CTE EH<IH wn'KHEnmjH", što svakako znači da su imali zajednički posao, preporučujući da upute s vojvodom dva svoja vlasteličića do kralja da bi se mir sklopio ,,E{JE BH HĆKHH A$

ir<> A

A EHCTE y

(HHpv npfeHBdrtH"127

. Vrlo je verovatno da su „krstjani" postizanje mira shvatali kao deo svoje misije ugledajući se na apostole.

No, bilo kakvi da su motivi posredi, svesno mirotvorstvo ili spontano prihva-

tanje posredničke uloge, „krstjani" su bili uključeni u diplomatske poslove i na tu vrstu njihovog angažovanja odnosi se najveći deo podataka o njihovom delovanju

u javnom životu. Ovde ih ne možemo iscrpno prikazivati128

, već samo upozoriti da je to moralo biti za njih klizavo tle. Naime, kada se povećao broj ljudi i broj

poslova u kojima su „krstjani" učestvovali, teško je bilo, ako je uopšte bilo moguće, ostati u ulozi trećeg, nezavisnog posrednika. Neki su se, kako to pokazuju naši

dokumenti, pomirili sa ulogom zastupnika, čak i službenika , od kako su na poli-tičkoj sceni odlučujuće delovali oblasni gospodari. Kao ličnosti od poverenja,

„krstjani" su slani ne samo da budu jemci i pratioci već i da primaju novac svojih gospodara, da prate pregovore i da sami pregovaraju. Pojedine „krstjane" su takve

misije za duže vreme odvodile u svetovnjačku sredinu, navodile da borave na dvo -rovima i izlagale raznim iskušenjima. Poučan je srazmerno dobro poznati slučaj

Radina gosta, koga su već savremenici smatrali za barona i glavnog savetnika her -cega St jepana, čiju su naklonost Dubrovčani i novcem pridobijali i doprineli da

sabere imetak koji će rasporediti svojim čuvenim testamentom129

. S njegovim položajem se može uporediti položaj „krstjanina" Vlatka Tumarlića na dvoru Pa-

vlovića130

. Na nadgrobnom kamenu gosta Milutina uklesane su reci koje svedoče o njegovom ponosu zbog delovanja među svetovnjacima: ,,2KHX y Mdcra EOCdNCKE

roeno tj npH/HHX A<>S>OBE OA BMHKE rocnoA* H OA E/MCTME H «A T^HKE rocnoA*"131

.

U literaturi je izneto i više puta ponovljeno mišljenje da su „krstjani" i njihove

starešine imali teritorijalnu nadležnost, da su vršili neke funkcije vlasti u ime

gospodara teritorije. Pri tome se polazilo od dva slučaja, od kojih jedan sigurno ne

govori u prilog takvoj tezi, a drugi je u najvećoj meri sporan s gledišta uloge koju

je imao Gojsav gost. Iz toga što su Dubrovčani u junu 1422. god. jedno pismo

adresovali „noHT£HO<HV ?KyndHy PAA<>C&BY r<tdBHhy H PdA0Bu,y KprriiiaHHNv" izvođen,

je zaključak da je ovaj „krstjanin" na neki način učestvovao u upravljanju župom

127 J B . C T o j a H O B H h , C t u a p e c p u c K e u o s e ^ e u i m c j n a . I , 4 3 5 . 128 J. V. A. Fine {Uloga bosanske crkve u javnom životu srednjovekovne Bosne, Godišnjak

Dr uš t va i s t or i č a r a B o s ne i He rc e g o vi ne , 1 9 ( 1 9 7 0 — 1 9 7 1) , 1 9 — 2 9) r a z m a t r a t e m u s gl e di š t a o d nosa crk ve i ple ms tva , i t o s a j a kim pre d ube đe nje m prot iv vla da juće g mišl je nj a da su c rkvu p o ma g a l i b o sa n s ki pl e mi ć i . N je g o v o p š t i z a kl j u č a k d a j e b o sa ns k a c r k v a i m a la „ i z v e s n o g ut i c a j a n a poli t ič ki ž ivot sre dnjove kovne Bosne", a da taj uticaj nije bio st ala n nit i da va o odluč ujuće rez ultate , s u v i š e j e n e o d r e đ e n i n i j e n a i z v o r i m a z a s n o v a n .

129 O p o l i t i č k o j p o z a d i n i R a d i n o v e d i p l o m a t s k e d e l a t n o s t i u p . C . T i H p K O B H h , X e p J i e i C i u e f f i a H B y K u u H K o c a u a . D o k u m e n t i s u n a v e d e n i u c i t i r a n o j z b i r c i M . D i n i ć a .

130 Kako sam već odavno upozorio, Vlatko Tumarlić je posle ubistva kneza Pavla Rade - novića došao u opasnost tako da je morao da se skloni kod franjevaca u Sutjesku, a onda je uzeo telo ubijenog kneza i odneo ga u Vrhbosnu. — M. JJHHHIS, M.3 dy6poeam<oi apxuea, III, 186.

131 B. CKapnh, Fpo6 u ipoSnu cuoMeuitK iociua Mujiyutima na XyMCK0M y ^cmancKOM cpe3y, T3M, 46 (1934), 79.

227

Page 212: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

da je možda pomagao županu u radu132

. Međutim, dokumenti o Konavlima, od jjOjih je Dubrovačka Republika polovinu kupila, a drugu, Radoslavljevu polovinu, nastojala da kupi, nigde ni u jednom od prilično brojnih dokumenata ne spominju ovoga Radovca. Sačuvana je odluka o slanju odgovora knezu Konavala (dubro-vački funkcioner u kupljenoj polovini župe) i župana vojvode Radoslava, koji je funkcioner vojvodin u drugoj polovini župe

133. Radovac „krstjanin" je mogao

stići županu Radosavu od strane vojvode Radoslava, mogao je imati neku misiju sa Sandaljevim funkcionerima, jer je pitanje o kome govori pismo, naime, naknada u slučajevima kad su podanici jedne strane zasejali zemljište druge strane, bilo aktuelno u trouglu između Sandalja, Radoslava i Dubrovnika

184. Znajući, dakle,

konkretne okolnosti u kojima je nastalo spomenuto pismo i imajući u vidu izvore o Konavlima iz tih godina, može se pouzdano zaključiti da ranije izneta interpre-tacija nema nikakvog osnova u stvarnosti

185.

U drugom slučaju, koji se desio u drugoj polovini 1440. godine, nije sporno da je jedan krstjanski starešina, Gojsav gost, davao dubrovačkim trgovcima doku-menat o slobodnom prolazu (salvus conductus) i da je oduzimao robu onima koji takav dokumenat nisu imali kod sebe. Sporni su izvesni opšti zaključci izvedeni bez dovoljno poznavanja svih okolnosti potrebnih za razumevanje slučaja i tačno tumačenje dokumenata

136. Neosnovanim uopštavanjem došlo se do zaključka o

trajnijoj aktivnosti Gojsava gosta u Goraždu, iako se svi dokumenti odnose na jedan događaj, na jednu aferu, ako se tako sme reći

137.

Sačuvani dokumenti o epizodi u kojoj važnu ulogu igra Gojsav gost odnose se na teško vreme za trgovce. Srbija je bila osvojena i Turci su se opasno približili zemljama bosanskog kralja i oblasnih gospodara. U njihove ruke već je pala Sre-brenica. Tek se bio završio rat između vojvode Stjepana Vukčića Kosače i vojvode Radoslava Pavlovića, a dubrovačkim trgovcima je još uvek bilo zabranjeno da odlaze u Bosnu, tj. u kraljevu zemlju. U decembru 1440. god. grupa dubrovačkih trgovaca, omanji karavan, zatekla se u Podborču na teritoriji Radoslava Pavlovića

138 J. Šidak, Bogumilstvo i heretička „Crkva bosanska", Studije, 100, s pozivom na dok. 292. u M. IIviiHh, CuojueHutfU cpdcnu, I, Eeorpafl 1858, 169—170. Pismo je pristupačno i u izdanju Jb. CT Oja HO BH ha , Cvu ap e cpu cne u oeejbe u uu cM a, II , 3 .

133 H A D , A c t a C o n s i l i i R o g a t o r u m , 3 ( 1 4 2 0 — 1 4 2 6 ) f . 9 7 : . . . r e s p o n d e n d i l i t e r e n u p e r r e c e pt e a c o m i t e C a n a l i s e t l i t e r e z u p p a n i v o i v o d e R a d o s sa v i P a u l o u i c h p r o f a c t o C a n a l i s .

134 H A D , A c t a C o n s i l i i R o g a t or u m , 3 ( 1 4 2 0 — 1 4 2 6 ) f . 9 9, 2 7 . j u na 1 4 2 2 : . . . de e x c usa n d o n os de n o n di mi t t e n d o q ua r t a m pa r t e m bla d or u m B o ge t t e , vide l i c e t de e xc usa n d o n os a pr e dic t i s voi uo de Sa n da l io e t Boge t t e qui s c r ipserunt pro hi s . To m i s tom pr i l i ko m z a kl juč i l i su da s e i z vinu S a n d a l j u p r o f a c t o c e t e u e r t i n e d e C a n a l i .

135 Ž u p a n R a d osa v s e p oj a vl j uj e s a m i me se c da na k a s ni j e : r e s p o n d e n di l i t t e r i s G l i u bi s se B o g d a n c ic h e t f r a t r i b u s e t z u p a n o R a d o s a u o s u p e r f a c t o c u i u s d a m h o m i n i s v o c a t i S i n o v a c , na i s t o m m e s t u , f o l . 1 0 2 ' o d 1 8 . j u l a 1 4 2 2 . U k o l i k o p o d r a z u m e v a n e k u t r a j n u f u n k c i j u kr s t j a n i n a Ra dovc a, i nač e „ pomoć " u smislu pre noše nja uput stva i l i kra tkotr ajnog na dz ora ne mož e se , nara v n o , i s k l j u č i t i , a l i u p i t a n j u j e h i p o t e z a o u č e š ć u k r s t j a n a u l o k a l n o j a d m i n i s t r a c i j i .

136 Otkako su dokumenti u celini poznati slučaj je obrađen u J. V. A. Fine, Bosnian Church, 257—260. i n. "RoinKOBiih, O fociuuMa „upKee BocaucKe", HCTOPHJCKH 36opiniK HHCTHTvia 3a HcropHJv y EaH>aJiymi, 4 (1983), 24 —27, gde je i osvrt na ran iju l i te ra turu.

137 Iz dokumenata objav ljenih u M. J^nnah , H3 dySpoeauKoi apxuea, III , 194—196, 227 __ 228, vidi se da su neke tkanine zadržane u avgustu 1440. god. i svakako oslobođene, jer se Dubrov -čani dalje ne žale. Zatim je bilo oduzimanja u novembru 1440, pa 10. decembra 1440. god. i negde pre sredine februara 1441. Žalba iz januara 1442. god. govori o oduzimanju utajenog velura ra nije i odnosi se na jedan od pre thodnih s luča jeva, p ri čemu treba obra ti t i pažn ju na formulaciju , ,a r -rep ta pe r pa ta rinos apud Gorasde". Sve š to se dešava lo b ilo je u kra tkom razmaku od nekoliko meseci, i to između sekvestra od avgusta 1440. i ponude da se povede parnica i učini pravda pata -ren ima u ap ri lu 1441 . god .

228

Page 213: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

i odatle je poslala glasnika Gojsavu gostu, koji je bio u Goraždu, tražeći i ispravu 0 slobodnom prolazu „kako bi mogli sa svojim stvarima sigurno bez smetnje proći kroz njegov kraj"

138. Takav dokumenat su dobili, ali su se trgovci podelili, pa je

jedna grupa pošla ranije i nosila sa sobom ispravu, dok je druga grupa stigla docnije 1 bila bez isprave. Ovi su, dakle, zadržani i roba im sekvestrovana, a zemljaci iz prve grupe ni tada nisu hteli da daju ispravu koja je bila kod njih. Na njih su se i žalili vladi zbog štete od 768 perpera koju su zbog toga pretrpeli. U interpretaciji ovog najhitnijeg dokumenta previđene su neke bitne činjenice. Gotovo da nije obraćena pažnja činjenici da se u dokumentu izričito kaže da je pataren zajedno sa funkcionerom vojvode Stjepana (ipse patarenus cum valioso vavvode Stiepani facit šibi dictum salvum conductum)

139 izdao ispravu o slobodnom prolazu, sto

znači da je u Goraždu bila redovna hercegova administracija, pa se i pitanje o ulozi gosta Gojsava mora drukčije formulisati. Kad su i mesto i kraj imali svog „naredbenika" (valiosus) moramo se pitati u kome svojstvu je Gojsav učestvovao i u odobravanju dolaska i prolaska i u oduzimanju stvari Dubrovčanima. Previ đena je takode okolnost da je u srednjem veku bilo uobičajeno da i pojedinci i grupe, naročito kreditori i tužioci, izdaju isprave o slobodnom prolazu ili „vjeri" kojim garantuju slobodan prolaz, što znači da neće preduzimati represalije ili predati sudu onoga kome su „vjeru" zadali. U Dubrovačkom arhivu je sačuvano na desetine takvih obećanja. Ovakve privatne isprave o „vjeri" ili slobodnom pro lazu uvek pretpostavljaju neki odnos između onoga ko traži takvu ispravu i onoga ko je daje.

Ukoliko bismo pretpostavili da je Gojsav gost „slobodan prolaz" davao u svoje ime i u ime grupe „krstjana", morali bismo imati nekakav spor između njega, njegovih patarena ili patarena uopšte i Dubrovčana. Dokumente o takvom sporu imamo i oni hronološki uokviruju delovanje Gojsava gosta u Goraždu. Već u avgustu 1440. god. bile su od strane patarena vojvode Stjepana zadržani neki tovari tka-nina, pa je dubrovačka vlada bila prisiljena da interveniše

140. U aprilu 1441. god.,

dakle, nekoliko meseci posle incidenata u Goraždu, Dubrovčani su poslanicima vojvode Stjepana nudili da se pred knezom i sudijama povede formalna parnica

138 Veoma se mnogo spekulisalo sa terminom „contrata" zanemarujući njegovo opšte zna čenje u jeziku dubrovačkih dokumenata. Reč prosto znači oblast, kraj, predeo i iz njega se ne može izvoditi postojanje „župe" koja bi bila pod gostom ili u nadležnosti pojedine hiže. Nazivom „contrata" obeležavaju se u Dubrovniku prostrane oblasti, čitave zemlje, Sandaljeva, Radoslav - ljeva, kraljeva (contrata del re), Hum, zatim župe kao Konavli, Trebinje, Popovo, zatim predeli koji nekome pripadaju ili u kojima neko živi. Već je Jnpe^eK {Mciuopuja Cp6a, II, 278, nap. 125) citirao ugovor o ponosu ,,ad Glubscovo ad Patarinorum contratas". Pominje se „contrata Vlachorum", a u jednom ugovoru i „ad Cerenco contrate patriarche", u čemu je prepoznata Crnca u Zatone, koja je pripadala vlastelinstvu srpske patrijaršije. Vidi nap. 141. Up. M. JJHHHK, JJy6poeauKa cpednoeeKoena KapaeauCKa iuploeuua, JIM, 3 (1937) (= Cpnci<e 3eMJbe y cpeflH,eM BeKy, Eeorpafl 1978, 310 nap. 25. Poučno je uporedivanje ugovora o ponosu (prenosu robe) gde se najčešće u vezi s Ljubskovom u Podrinju, po svoj prilici nedaleko od Goražda, kaže „ad patarenos" ili ,,ad domos christianorum" ,,ad locum pa tarenorum", ,,ad locum dictum Ruxin patarino" ili ,,ad Glupscovo usque ad domos Radovchi". — M. JJuHHh, II3 dy6poea<it<oi apxuea, III, 184—187. Isto tako, ne treba gubiti iz vida da familia u dubrovačkim žalbama redovno znači poslugu.

139 Dese tine primera upot rebe rec i va liosus s igurno pokazuju da ona znač i „naredbenik" ( tako je nekad prevedeno), š to b i se danas rek lo s lužbenik , funkc ioner, neko ko po ov lašćen ju gospodara vrši vlast u njegovo ime. Lokalni namesnik vojvode Stjepana postojao je, dakle, u Go raždu te Go jsav n e mo že b it i ne ka p ara le lna ad m in is t rac i ja .

140 M. flHH Hh, /# .? dy6poeauKoi apxuea , III , 227 , 22 . VI II 1440: . . . sc ribendi l i t te ras comenda tic ias vovvode Štipano pro re lax ione sa lmarum pannorum de ten ta rum nos tris merca - to ribus pe r eius pa thar inos . Nije , dak le , reč o o t imanju već zadržavanju, sekves tru , obično dok se ne iznudi rešen je spora .

229

Page 214: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

na traženje njegovih patarena1*

1. Uzimajući sve to u obzir, teško da će se iz doku-

menata o delovanju Gojsava gosta smeti izvoditi zaključci o učešću „strojnika5'

crkve bosanske u upravljanju državnom teritorijom. Za tu zanimljivu i privlačnu hipotezu biće potrebno potražiti druge oslonce u izvorima.

Već ono što se temelji neposredno na izvornoj gradi i na pouzdanim interpre-tacijama dovoljno jasno pokazuje da je crkva imala svoje mesto u javnom životu i da je njena uloga rasla i da se prisustvo u političkom životu jače oseća, bar u prvim decenijama XV veka

142. Razložno je pretpostaviti da je takav razvoj stvari

imao i dobrih i loših strana po bosansku crkvu. One se nejednako vide, te bi se, čak, moglo reći da rdave strane nisu u pravom svetlu ni sagledane ni eksplicitno izložene. Na prvi pogled bi se moglo učiniti da je trajno prisustvo ,,krstjana" na dvorovima velikaša i njihovo učešće u političkim i diplomatskim poslovima jačalo uticaj crkve, da je omogućavalo neposredan upliv na donošenje odluka, na pot-činjavanje svetovnjaka zahtevima crkve i njene etike. Ali, ako se uzmu u obzir odsustvo stvarnog interesovanja za život vernika i negativan stav prema zemalj-skim ustanovama, mora se postaviti pitanje šta se uopšte moglo postići osim olak-šanja života pojedinog „krstjanina" i njegove zajednice, predupredivanja opasnosti po „hiže" i crkvu u celini. Ne srne se, međutim, predvideti naličje u opasnostima koja su krila iskušenja svetovnjačke sredine i suviše tesno vezivanje za svoje doma-ćine, oblasne gospodare, razjedinjene i zavađene, tako da je veoma teško bilo ostati izvan i iznad svetskih meteža i sukoba.

Proširenje repertoara zadataka i povećanje broja ljudi uključenih u političko delovanje nije bilo jaka^ već slaba strana položaja „krstjana", koja će doprineti slabljenju pozicija crkve u celini. Jaka strana je, nesumnjivo, bila u arbitarskoj ulozi u odnosima između vladara i vlastele i u ulozi jemca čuvanja prava vlastele, koja je bosansku crkvu činila važnim elementom političke ravnoteže. Kako su za vreme snažnih ličnosti Stjepana II i Tvrtka I dolazili do izraza centralizatorski napori i težnje da se položaj vladara ojača i prema okolnom svetu i u zemlji, u čemu

141 M. jjHHHh, 113 dy6poeauKoi apxma, III, 228, 8. IV 1441. Dato je ovlašćenje knezu i Malom veću da odgovore poslanicima vojvode Stjepana: ad petitionem factam de patharenis suis, videlicet offerendi eis rationem debitam šibi fiendam per dominum rectorem et eius judices, prout unus ordo debitus exigit. Odbijen je tom prilikom predlog: de acceptando et consentiendo quod in ipsa causa patharinorum stetur dictorum duodecim suorum patarinorum. Zahtev druge strane, podržavan od vojvodinih poslanika, očigledno se nije slagao sa dubrovačkim redovnim postupkom. Upadljivo veliki poklon su dobili vojvodini poslanici Vukman Jugović, Radin starac i „krstjanin" čije ime nije zabeleženO. To se najlakše može objasniti činjenicom da su prihvatili dubrovačku tačku gledišta o tome kako treba resiti spor. Možda se na ovaj spor odnose i odluke Veća umoljenih od 21. avgusta i 1. septembra iste godine. Drugi odgovor se, po svoj prilici, odnosio na neko suđenje, jer su se Dubrovčani izvinjavali da ne mogu da skupe u V eće vlastelu do sv. Mihaila, a to je bio i rok kad se, iz istog razloga, tj. zauzetosti berbom, nisu održavala suđenja.

Primer davanja „slobodnog prolaza" (salvus conductus), i to baš od strane Radina starca i još dvojice poslanika Stefana Vukčića, nalazimo u citiranoj zbirci M. Jl,HHHh, Hs dy6poeamcoi apxusa, III, 197. Izdat je 27. februara 1445. braći Krankovićima i odnosio se na ćelu zemlju voj -vodinu: per totam regionem et territorium, terras, loca et contratas ipsius dominii . . ., na slo -bodan dolazak i povratak za ličnosti i stvari.

142 Svi dubrovački podaci sakupljeni na jednom mestu u zbirci M. Dinića omogućuju da se uoči vreme najjačeg interesovanja Dubrovčana za djeda i hijerarhiju bosanske crkve. Iz XIV veka praktično nema podataka sem pomena u testamentima, iz XV v. ima pomena o djedu samo do 1438. godine, a u poslednjim decenijama spominju se patareni u diplomatskim misijama, pri čemu lavovski deo pripada pomenima Radina gosta.

230

Page 215: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

je Tvrtkovo kraljevsko krunisanje očigledan primer14S

, vlastela je bila zainteresovana za održavanje ravnoteže te je imala sve razloge da podržava crkvu bosansku. Crkva je svojini moralnim autoritetom i arbitarskom ulogom mogla ograničavati samo-volju i stati na put eventualnom zavođenju tiranije. U okolnim zemljama se u to isto vreme učvršćuju i produbljuju staleška prava plemstva i dobijaju formalne garantije delom kroz zakone i privilegije, delom učestvovanjem na državnim i ze-maljskim saborima.

Ali, arbitarski položaj između vladara i vlastele, koji je obezbedivao sigurnost i neprikosnovenost, jer se crkva nije mogla istisnuti, a da se istovremeno ne ugroze prava plemstva, imao je punu vrednost dok je Bosna bila jedinstvena država, dok je prema kralju stajao veliki broj vlasteoskih rodova. Znatno drukčija je bila situa-cija u decenijama posle Tvrtkove smrti kada su se obrazovale samostalne teritorije čiji su gospodari imali istu ulogu koju je kralj nekad imao u državi u celini. Stvarna kraljeva vlast svedena je tada na centralni deo, kraljevu zemlju (contrata del re), kako su je Dubrovčani nekad obeležavali. Vlastela pojedinih teritorija, regrutovana iz kruga srodnika i službenika ,,OT E/iHJKHKd H<tH ©T crtyry", nije u odnosima sa novim gospodarima nametala svoja staleška prava

144, a do kralja u normalnom

slučaju nije ni stizala jer je bila „medijatizirana". U svakom slučaju vidljivo je da je arbitarska uloga izgubila od značaja i ostala prvenstveno ograničena na kraljevu zemlju. Kod oblasnih gospodara je upoznajemo u izuzetnim okolnostima, kao što je bio sukob između hercega Stjepana i članova porodice, kada su, posle pomirenja, date garantije u tradicionalnom obliku sa ustaljenom ulogom crkve

1*

5. Pomeranje

u odnosima između vladara i vlastele, izazvano podelom na teritorije, imalo je sa još nekim važnim okolnostima presudan uticaj na slabljenje pozicija crkve uoči pada Bosne, o čemu će još biti reci.

143 I z v o r k o j i m s e k o r i s t i o M a v r o O r b i n z a p e r i o d T v r t k a I i z r i č i t o g o v o r i o t o m e d a j e Tvr tk o vl a da o ne s a ve tujuć i s e s ve lika š ima , „ što j e bi lo s a svim u suprot n os t i s us ta no va ma i obi č a j ima Bosne i s nj e nom s lo bo d o m". Ma u p o O p GH H, K p a/b ee ciu eo Cj tose na, Be orpa a 19 6 8, 15 1, 345—346.

144 U p . C. T i H p K O B i i h, P y c a ut K a i o c u o d a , H c r o p H J C K H la c o n H C, 2 1 ( 1 9 7 4 ) , 8 — 1 1 . 145 Jh. CTOja HOBiih, Ciuape cpuCKe uosejbe u ime M U , II . 66—69. O okolnostima skla pa nja

m i r a u p . C . " R H p K O B u h , X e p i f e i C u t e ^ a n B y K u u H K o c a n a , 1 9 0 — 1 9 9 .

231

Page 216: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

IV. DRUŠTVO U CRKVI — CRKVA U DRUŠTVU

Kada je reč o srednjem veku, nije opravdano odvajati i suprotstavljati državu i duštvo, kao što to činimo pri proučavanju XIX i XX veka, kada je i u mišljenju i u političkoj realnosti osamostaljena sfera privređivanja nastojala da izbori slobodan prostor za svoj razvoj, bez uplitanja i diktiranja države. U srednjovekovnim uslo-vima teško je, čak, zamisliti „društvo" koje ne bi bilo omeđeno i struktuirana sredstvima vlasti, čija diferenciranost i raslojenost ne bi bili obezbeđeni običajnim ili pisanim pravom sankcionisanim od strane državne vlasti. I bez dublje analize,, može se uvideti da su čitavi slojevi i grupe bili oformljeni u okviru državne struk-ture, da su imali u njoj svoje mesto, koje su gubili zajedno sa državom. Poučan primer predstavlja domaća vlastela, čiji je povlašćeni položaj nestao sa državom kad je osmanski osvajač sredstvima svoje vlasti nametnuo svoju socijalnu diferen-cijaciju i svoju vladajuću klasu.

U tom svetlu izgleda opravdano u vezi sa bosanskom crkvom, državom i društvom postaviti dve grupe pitanja: kako se unutar same crkve ili kruga koji su činili crkva i vernici reflektovala specifična društvena struktura karakteristična za bosansku feudalnu državu, odnosno na drugoj strani, kako je crkva kao grupa i zajednica svojim učenjem i delovanjem uticala na strukturu i dinamiku društva, na njegovu horizontalnu i vertikalnu diferenciranost. Znajući oskudnost i neujed-načenost izvorne grade o srednjovekovnoj Bosni, a još više o crkvi bosanskoj, ne mogu se očekivati iscrpni i podrobni odgovori.

Iz onog što je rečeno u prethodnim odeljcima prirodno bi bilo očekivati da su „krstjani" iznad svake zemaljske podele, iznad svih klasa realnog društva, stavljali podelu na „ljude božje" i „sinove vijeka", na pravednike i grešnike, na one koji već učestvuju u svetosti i one koji će tek uoči smrti „krštenjem" biti udostojeni milosti božje. Kako nikakve zasluge i dela ne utiču na spasenje, već samo vera, i kako je Bog sam predodredio one koji se ne mogu spasti, nije bilo načelnih razloga da se crkva jače vezuje za neki društveni sloj. I grešnici i askete mogli su se naći i medu siromašnim i potlačenim i među bogatim i moćnim. No, problem je, ipak, da li je to načelo stvarno uticalo da se „krstjani" regrutuju iz svih slojeva i da nji-hove zajednice (societas, familia) zaista budu socijalno homogene? Posebno je pitanje da li se njihova osobena hijerarhija, o kojoj ovde nećemo diskutovati, pogla-vito regrutovala iz bolje stojećih slojeva kao što je bio slučaj u drugim crkvama toga perioda. Nepotrebno je naglašavati da nemamo u izvorima oslonca za davanje odgovora na ta pitanja, jer onom malom broju „krstjana" i članova hijerahije, o kojima je ostalo pomena u izvorima, znamo samo imena i činove, a baš ništa o porodicama i socijalnoj pozadini. Onome „gospodin" što se obavezno stavljalo

233

Page 217: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ispred imena ne treba pridavati poseban značaj jer je to spadalo medu počasti koje pripadaju duhovnicima u drugim crkvama, analogno je onome „dominus", ,,dum" ili ,,kir" u katoličkim ili pravoslavnim dokumentima.

Jedina grupa „krstjana" koja se može podvrgnuti analizi nalazi se u testamentu Radina gosta, ali teško da može biti reprezentativna za ćelu Bosnu i bosansku crkvu u svim periodima. Naime, ta grupa u kojoj rođaci Radinovi predstavljaju jezgro iščupana je iz korena, nalazi se u izgnanstvu u primorju u katoličkoj sredini; oni su stvarno nadživeli bosansku crkvu i njihovu versku individualnost mletačke vlasti su obeležile primenjujući na njih naziv „sekta"

146.

Radin je svojim testamentom rasporedio imovinu koju je dobrim delom ste-kao živeći na hercegovom dvoru, u kojoj su bili i novci dobijeni od dubrovačke vlade za usluge. Testamenat je prvenstveno izučavan sa gledišta utvrđivanja pravo-vernosti ili krivovernosti bosanske crkve, njime se dokazivalo da su navodno ne-osnovane ili sasvim malo osnovane tvrdnje latinskih izvora o bosanskim „krstja-nima"

147. Testamenat je u literaturi upotrebljavan bez pratećih dokumenata koji

olakšavaju razumevanje, s nedovoljno osiguranom filološkom osnovom za tuma-čenje pojedinih termina, bez poznavanja dubrovačkih običaja kod sastavljanja i izvršavanja testamenata

118.

Može se s pouzdanjem tvrditi da se Radin u raspoređivanju svoje imovine potpuno prilagodio redu uobičajenom u Dubrovniku. Učinio je to ne samo u sti-lizaciji dokumenta već i u načinu podele. Glavni deo imetka ostavio je rođacima i ljudima koji su mu bili bliski, a približno jednu desetinu je izdvojio da se podeli za dušu. Na isti način su postupali i dubrovački građani u svojim testamentima stavljajući priloge crkvama, sveštenicima i sirotinji na početak oporuke. Za našu temu je od većeg interesa baš taj prvi deo namenjen za dušu jer on ima pred očima krug svojih i krug dubrovačkih primalaca milostinje. U Radinovom rasporedu novca za dušu opaža se nastojanje za simetrijom, koja se ne može do kraja ostvariti zbog različitog sastava onih kojima se darovi namenjuju. U tome je pogodnost testamenta za našu analizu.

Radin je jednaku sumu ostavio da se potroši i u jednoj i u drugoj zajednici. Ostavio je po 300 dukata i za bosanski deo imenovao za izvršitelja gosta Radina •Seoničanina, svoga nećaka, a za 300 dukata namenjenih Dubrovčanima ovlastio

146 p r e gle d i s t r a ž i va nja o t e s t a me nt u Ra di na g o s t a da j e J . Ši da k, O p o r u k a „ g os t a " R a di n a, Stu di j e , 1 6 1 —1 6 9.

147 Kao što sam već ranije upozorio, nije opravdano polaziti od pretpostavke da jereticii pravoverni u načinu života i ispoljavanju religioznosti nisu im ali ničega zajedničkog. Umesto da se u Radinovom testamentu traži i nalazi ono što ne protivreči verovanju i držanju nekog ko je pravoveran, valjalo je glavnu pažnju obratiti onome što protivreči ili što je u skladu sa speci fičnim tačkama „krstjanskog" učenja i etike, kako ih poznajemo iz izvora. Nesrećna je bila okolnost da je čitav niz stvari u testamentu bio pogrešno shvaćen, da nije uzimana u obzir okolnost da se deo Radinovih zaveštanja odnosi na katoličku sredinu i da predstavlja svedočanstvo o tome da je Radin želeo da se za njegovu dušu mole i pale svece u katoličkim crkvama, a ne da su „krst - jani" imali hramove i da su palili svece u njima itd. Ostaju nesaglasnosti sa „krstjanskom" osudom milostinje, sa prihvatanjem praznika i svetaca (i za molitve među „krstjanima") sa strašnim sudom, koji nije saglasan sa verovanjem radikalnih dualista kakvi su bili „krstjani" u Bosni. U svakom slučaju, dalja izučavanja testamenta morala bi da uzmu u obzir prateće dokumente koji objaš njavaju ili.potvrđuju elemente iz samog testamenta.

148 Kao što je već rečeno, tekst je najbolje izdat kod Ć. Truhelke, Testamenat gosta Radina, GZM, 23 (1911), 353—357; neki prateći dokumenti: Ć. Truhelka, Još o testamentu gosta Radina i o patarenima, GZM, 25 (1913), 363—382; zatim Jb. CTojaHOBHh, Ctuape cpucne uoeejbe u uuaua, II. 153—156. Prateći dokumenti u M. burnih, Hi dy6poeamwi apxuea, III, 214—220; i s t i , HeKojiuKo hupu.mm<ux ciioMeHUKa U3 JJy6pomuKa, IIpHJio3H KJH<3>, 24 (1958), 104—108.

234

Page 218: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

je i zadužio svoje prijatelje, vlastelu Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića.

Legat za zadušje u Dubrovniku je jednostavniji i skromniji u pojedinačnim izno -

sima. Radin gost je odredio da se ,,no II MKUMI n^aKiidV MHIIIETHHE,H H \-Ko:iiiE.iih crfemiMih

H XpO'«H£'Mh CHJJOTd/Hk H VAORHI^drtili" i ,,KdKO KWPd KHAE CTdpd HdH yB0rd d H/IH NEBO.Md HOB'feKd" da dele nekom 3, nekom 4, nekom 5, nekom 6, a nekom i 8 dinara.

U onom delu koji će razdeliti gost Radin Seoničanin stvari su znatno složenije,

a pojedinačni iznosi darova 12 puta veći. Tu se prvo namenjuje grupi krštenih,

koji su prave vere apostolske ,;npdBH£<Hh KpcrhranuMiK K/HETE/MII H npdB'fcrtiii KdiETHHd/Hb

KpcTiaHHi^dmh", od kojih se očekuje da se mole bogu za Radinovu dušu u odre-

đenim prilikama i na određen način. Posebna pažnja treba da se posveti starim

„krstjanima" i „krstjanicama": ,,d NdB/tdWNO A<» « T*n A*«

1" CTdpHEdik K/HETE/HII H

KMiTHu,aMk". U krugu krštenih se, dakle, ne ide za tim da se deli socijalno degra-

diranima i onima koji imaju najveću nuždu, a li se i tu prednost daje onima koji

su u većoj nevolji. Međutim, i u ovom delu Radinovog zadušja se uzimaju u obzir

„ubogi dobri ljudi" među kojima može biti „K^crmut H<IH KfSCTraNMje KOH rp^ NE

<IK>EE", za koje se kaže da su ,,WAI* Ndtutrd 3dK0Hd" i među kojima se očekuje da

mogu biti slepi ili hromi ili „molebni" ili ubogi, a takode i „mirski ljudi" (dugo

se čitalo „mrsni ljudi") među kojima se specifično navode: prokaženi, slepi, hromi,

gladni, žedni, starci i starice. U ovom delu su određeni i praznici kada će se delit i

za dušu (nedelja, petak i jedanaest velikih praznika, uključujući krsno ime Radi-

novo), a iznosi su utvrđeni na 3, 4, 5, 6, 7 ili 8 perpera (Struktura Radinovih legata

za dušu vidi se potpunije na priloženom grafičkom pregledu).

SVOJI

iznos: 300 dukata

izvršilac: nećak gost Radin

DUBROVČANI

iznos: 300 dukata izvršioci: Andruško Sorkočević, Tadioko

Marojević

korisnici: krstjani kmeti i kmetice krst-janice, naročito stari kmeti i stare kmetice

ubogi dobri ljudi;

krstjani ili krstjanice koji greha ne ljube; slepi, hromi, molebni, ubogi mirski ljudi, prokaženi, slepi, hromi, gladni, žedni, starci, starice

korisnici: ništetni, ubogi, slepi, hromi, sirote, udovice; stari, ubogi, nevoljan čovek

prilike za podelu: prilike za podelu:

Sv. nedelja, Sv. Petka, Roždestvo, Bla-govesti, Vaskrsenje, Sv. Đorđe, Vazne-senje, Sv. Petar, Sv. Pavle, Sv. Stefan, Sv. arhandeo Mihailo, Sv. Marija, Svi sveti

pojedinačni iznosi:

3 , 4 , 5, 6 , 7 ili 8 perpera

posebni zahtevi:

da govore svetu molitvu božju na kolenima

Sv. nedelja, Sv. Petka, Roždestvo, Bla-go vesti, Vaskrsenje, Sv. Đorđe, Vazne-senje, Sv. Petar, Sv. Pavle, Sv. Stefan, Sv. arhandeo Mihailo, Sv. Marija, Svi sveti

pojedinačni iznosi:

3, 4, 5 , 6 ili 8 dinara

posebni zahtevi:

da se žegu svece u hramovima božjim

Page 219: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

Detaljno razmatranje testamenta Radina gosta daje osnova za dve vrste zaklju-čaka. Pre svega, jasno je da se „kmeti" i „kmetice", vezani u testamentu isključivo uz kategoriju „krstjana", ne smeju shvatati u socijalno-ekonomskom značenju kakvo mi danas dajemo toj reci i kakvo se, bar u obliku „kmetić", davalo već u srednjem veku. Iz dokumenta u celini se nikako ne bi moglo izvesti da su to za-visni seljaci, pa, čak, ni seljaci uopšte. Naziv je vezan u testamentu za onaj deo „krstjana" i „krstjanica" koji nije ni starošću, ni bolešću ni siromaštvom bio degra-diran. Reč ,,kmet" kao što je, poznato, mogla je označavati i gospodina, pa je upo-trebljavana za „barone", dakle, najveću gospodu ugarsku

149. Nema osnova da se

to značenje prida terminima upotrebljenim u testamentu Radina gosta. Ne treba u pokušajima analize prevideti okolnost da je uz termine „kmet" i „kmetice" upotrebljen atribut „pravi", kao što su „npdHE B-fc^E dnomMCKE", što je teško za-mislivo ako reč znači seljaka i seljanku. Kontekst je takav da se gotovo mora oče-kivati religiozna konotacija, nešto poput „dobri ljudi" i „dobre žene".

Drugi Zaključak, koji sigurno sledi, odnosi se na postojanje diferenciranosti među samim „krstjanima". I medu njima se očekuju ne samo stari i bolesni nego i ubogi. Bogatiji među njima imali su sluge. Radinove sluge se poimenično navode u testamentu i po tome što je jedan komornik i što se među imenima nalaze četiri Gojtanovića, koji su bili sitna vlastela iz Dračevice; moglo bi se zaključiti da je Radin kao kakav veliki svetovni gospodin među svoje sluge računao i ljude od ugleda ne samo služinčad u užem smislu

150. Kada su, deceniju pre sastavljanja testamenta,

Dubrovčani izdali Radinu gostu ispravu o slobodnom prolazu, računali su da bi mogao doći sa „svoemi kućiani i slugami". Kućani će tu biti, kao i kod savre-mene vlastele, oni koji vrše važnije i istaknutije dužnosti, dok su sluge tu sigurno posluga u strogom smislu reci. U toj ispravi se za Radina u jednini predviđa „A<» NE E\'AE Y

CH'WB

'1N|1

W

A>» NHKOrdpli H3HTH H3 B"fcpE K0K> B-fepVK pd3H dKO EH NH£M\r

(yr<>AHw) EH^W"161

. Da li to treba razumeti tako da među kućanima i slugama nije bilo krstjana? U testamentu kao, uostalom, u celokupnoj očuvanoj građi, „krstjani" se ne javljaju u položaju, sluge, podložnika ili roba.

O Radinovoj imovini imamo neke predstave zahvaljujući poznatom testamentu, o poreklu te imovine možemo ponešto nagađati poznajući neke momente iz Radi-nove biografije. Nekretnine se u njegovom imetku ne javljaju možda zbog toga što je daleko od svoje postojbine, emigrant u tuđini, a možda i zbog toga što mu moral njegove crkve nije dozvoljavao svojinu nad zemljom. Ako je ovo drugo razlog, onda ne možemo očekivati ni kod drugih „krstjana" ni „strojnika" da su imali zemljoposede u boljim danima, dok su bili usred svoje zemlje. Od vremena Rač-koga se tvrdilo i ponavljalo da crkva bosanska nije imala svojih poseda. Sigurno stoji činjenica da nemamo sačuvanih povelja o crkvenim zemljoposedima, koje u području velikih crkava predstavljaju lavovski deo očuvane srednjovekovne doku-

149 JL. C-roja HOBHh, Ctuape cpucue uose/be u UUCMCI , I , 598, 609; Ra dosla v Pa vlović i Dub rovnik su s e me đ usob no o ba ve z ali da ć e se pos la nstv o m za uz eti z a s a vez nika , , v ro^«! ( roc n^i iNđ) KpiMia VTdfMKOrd H/IH V KMITH YTAQU.U]Htx'''.

150 O Gojtanović ima koji su ponekad zabe leženi kao Vojtanovoći, up . M. burn ih, XymcK0- -iupeSuncKa ejiaciueAa, Beorpaa 1967, 52.

151 Jb. dojaHOBHh, Ciuape cpucne itoee/be u uucjua, II, 152. U veoma značajnoj ispravi mletačkih vlasti za Radina gosta, koju je otkrio M. Šunjić (Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti, Godišnjak Društva istoričara BiH, 11 (1960), 267) „krstjani" i vernici koji ga okružuju obuhvaćeni su opštim izrazom sekte, ali je zato sam Radin predstavljen kao „savetnik" i „glavni velikaš" hercega Stjepana. Po tretiranju jednog „krstjanskog" starešine kao feudalnog gospodina, u ulozi koja bi sasvim pristajala nekom katoličkom prelatu onoga doba, mletački „salvus conductus" je sasvim usamljen u sačuvanoj izvornoj gradi.

236

Page 220: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

mentacije. I ta činjenica ima svoju težinu kad se zna da je dvadesetak povelja o svetovnim zemljoposedima, ipak, došlo do nas.

U novije vreme se stanovište Račkog pokušalo podvrgnuti reviziji, pri čemu je u prvi plan izbilo pitanje da li su zemlje posedovali „krstjani" kao pojedinci ili su i njihove zajednice u „hižama". Turski popisni defteri, sastavljeni posle turskog osvajanja, daju nešto podataka o „krstjanima" u pojedinim selima, a nešto više o zemljama koje su bile „krstjanske". Iako ostaje otvoreno pitanje koga su obeležavali turski popisivači imenom „krstjana" u vreme kada crkve već duže vremena nije bilo, ipak ima u defterima i podataka koji se sigurno odnose na pred-turska vremena a govore o zemlji ili o zemljama „krstjana". Krunski svedok u prilog shvatanju da su „krstjani" kao zajednica imali zemlju nalazi se u jednoj od uzgrednih beležaka deftera u kojoj se spominje zemlja koju je „prokleti kralj", svakako Stefan Tomaš u vreme progona 1459. god., oduzeo „krstjanima" i podelio seljacima

152. Ipak, ni iz toga se ne smeju praviti suviše smeli zaključci. „Krstjani"

pajedinci su mogli uneti svoju zemlju u zajednicu? Ako nisu imali svoje posede, postavlja se pitanje kako su se izdržavale „krstjanske" kuće, koje su uz to primale i svetovnjake u svoje „gostinjce". Nije isključeno da su „krstjani" dobijali neku pomoć od kralja ili svetovne gospode. Franjevci su, iako im je bilo zabranjeno da imaju posede, primali od kralja ljude da im služe i objekte od kojih su mogli ostva-rivati prihode

153. Možda se, ipak, krije neki dublji smisao u dubrovačkoj poruci

kralju Ostoji kad se kaže da on „jede vaš hleb" u jednoj patarenskoj „hiži" (caxa dei patareni)?

Orijentisani asketski i negatorski prema vidljivom materijalnom svetu, „krstjani" ipak nisu bili odlučni u odbijanju svih materijalnih blaga. O tome ne svedoče samo karijere gosta Radina i gosta Milutina Crmničanina, koje smo ranije spominjali, već i neki drugi posredni i neposredni podaci. Govoreći o proganjanju jeretikakoje je započeo kralj Stefan Tomaš, papa Pije II se koleba u pogledu njegovih motiva: počeo je to ili da ukloni ljagu zbog predaje Smedereva, ili zbog toga što ih je gonjen gramzivošću, gonio da napuste zemlju „ostavivši imovinu" (substantia relicta)

154.

Imovina inače asketskih „krstjana" morala je biti privlačan mamac, kada su „mnogi držali" da je to bio kraljev motiv.

I u „Raspri" između katolika i jeretika ima mesta koja uzgredno otkrivaju stav „krstjana" prema zemaljskim dobrima takav da se mogao upotrebiti u polemici protiv njih. U odeljku o zakletvi, braneći shvatanje da Sveto pismo zabranjuje da se nepravedno zaklinje, a ne da se zaklinje uopšte, katolik medu čitavim nizom >,autoriteta", mesta na koja se oslanja, citira nepotpuno i Psalam 15. o onima koji

152 Pitanju o posedima vratio se M. Hadžijahić (Zemljišniposjedi „Crkve bosanske", Histo rijski zbornik, 25—26 (1972—73), 461—480) ne obazirući se na ono što je daleko ranije u lite raturi urađeno i u pogledu teritorijalne rasprostranjenosti „krstjana" i u odnosu na diskusiju o zemljišnim posedima. Kako se izvorna grada nije suštinski povećala od studije T. Okic, Les Kristians (Bogomiles Parfaits) đe Bosnie d'apres des documents turcs inedits, Sudostforschungen 19 (1960), 109—115, n i je n i ovom raspravom unapređeno znanje o posed ima bosanske c rkve . Bitan ostaje još uvek podatak, koji je T. Oki? naveo u svojoj raspravi, o zemlji koju je „prokleti" kra lj oduzeo „krst janima" i pode lio sel jac ima . I te rminologija i pos tupak u ovom s lučaju oda ju „krs t jansk i" ko lek tiv nasupro t po jed inačnim seljac ima .

153 y e c s a m r a n j j e upozorio na izveš ta j fra I l ije iz v remena pape Nikole V (1447—1455) 0 ekonomskom stan ju fran jevačkih manastira. L . Tha lloczv, Studien, 411—412. Tu se, uz os talo , spominje i godišnji dar kralja za odeću i za ulje. Mislim da na položaj i primanja franjevaca treba obraća ti pažn ju je r je u to v reme kra l j Tomaš s igurno b io pris i l jen da se d rž i „s imetrično" i da pomaže obe crkvene za jednice.

154 J . Matasović , Tr i human is ta o pa taren ima, Godišn jak Rlozo&kog fakulte ta u Skoplju , 1 (1930), 247.

237

Page 221: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

mogu sedeti u senici Gospodnjoj i koji mogu nastanjivati svetu goru gospodnju: „. . . Ko ce KVHe 5jJH»cikeMy na He nopnne. Ko He flaje cpe5pa cBojera Ha jj,o5n'1, a He npHMa MHTa Ha npaeora. Ko oBaKO pa^H, Hehe rrocpHVTH %o BHJei-ca" (pre-vod Đ. Daničića). Na tom mestu on dodaje: „Među kojima vi niste jer dajete na interes"

155. Pozajmljivanje novaca uz interes predstavljalo je krupan moralni pre*

kršaj i bilo je u načelu zabranjeno u hrišćanskim crkvama, iako se lihvarilo, čak, i među sveštenicima i monasima. Teško je verovati da bi katolički polemičar imao na umu takvu vrstu ogrešenja, on je žigosao opšti stav svojih protivnika, a ne poje-dinačne prestupe. To navodi na zaključak da davanje novca uz uzimanje kamate nije zabranjivao inače strogi moralni kodeks bosanske crkve. To postaje još vero-vatnije kad se poveže sa nekim drugim podacima. Dokazujući da se na jeretike odnose neka mesta iz Jevanđelja, katolik u „Raspri" citira proročanstvo Hristovo (Matej 25, 31—46) i dokazuje da oni postupaju suprotno Hristovim poukama: „Poznato je da ovi izričito u tome čine protiv Hristove zapovesti, i ako ponekad daju, ne daju siromašnima, već onima koji im mogu uzvratiti oglušujući se o Hri-stovo učenje . . ."

156 Ovo bi se mesto, zbog komplikovanosti argumentacije i ten-

dencioznog stava autora, moglo potceniti da nemamo još jedan sasvim nezavisan izvor koji govori u istom smislu. U delu dubrovačkog teoretičara trgovine i dvoj-nog knjigovodstva Benka Kotruljevića nalazi se jedna uzgredna osuda bosanskih „krstjana", iskazana izvan polemičkog konteksta. Kotruljević se, naime žali na svoje dubrovačke savremenike da su srebroljubivi i u nagađanju uzroka zašto je tako dopušta mogućnost da je na njih delovao običaj Bosanaca „koji slede etos (costume) maniheja, čestvujući bogate i primajući ih rado u svoje gostinjce a tera-jući siromašne, tvrdeći da u tome slede red božanski i sreće"

157. Sa ovakvim pau-

šalnim sudovima koji treba da važe za čitave kolektive, za veliki broj pojedinaca, mora se postupati veoma oprezno. Mala je verovatnoća da će biti tačni u onom uopštenom obliku u kome su formulisani. Ipak, i ovaj sud, kao i mnoštvo sličnih otkriva da je postojalo opšte uverenje, stereotip, za koji je moralo biti povoda i da nastane i da se ustali. U Kotruljevićevoj izjavi, uostalom, nije toliko bitno ono što kaže o ponašanju, već činjenica da oni takvo ponašanje brane pozivajući se na red uspostavljen od boga i Fortune. Ma koliko izgledalo teško pomiriti svetost i spiri-tualnost bosanskih „krstjana" sa hijerarhijom bogatstva, koju su, navodno, pri-hvatili, treba se setiti da je neobična kombinacija askeze, učenja o predestinaciji, preduzimljivosti i želje za sticanjem materijalnog bogatstva, još jednom posvedočena i da je dala povoda za veliku diskusiju o protestantskoj etici i duhu kapitalizma

158.

Stav bosanskih „krstjana" prema krštenju vodom, osvetljen kratko i načelno u popisima zabluda i potvrđen u glosama tzv. Srećkovićevog jevanđelja, a nešto podrobnije iznet u „Raspri između katolika i bosanskog patarena", imao je daleko-

1 5 5 F. Rački, Pr iloz i , 132 . 1 5t F. Rački, Pr ilozi , 116: Manifes tum est , quod expresse ist i fac iun t in hoc contra p re -

cep tum chris t i, e t s i a l iquando dant , non dant pauperibus ; sed i l l is qu i possunt e is re tribuere, con tem pnentes doc t r ina m ch r is t i d icen tis . . .

157 Citirano u M. Byjiih, Flpeo Hay<mo dejio o tupioeumi Jly6po«HaHUHa Eeuna Koiupy/buHa, Ijiac, 80 (1909), 109, nap. 1.

158 Ja ne mislim, naravno, da su bosanski „krstjani" anticipirali reformaciju, niti mislim da polazeći od podataka koji se odnose na Bosnu treba rehabilitovati Maksa Vebera, ja samo upozoravam na koincidenciju s ciljem da olakšam razumevanje izvora koji se mnogima čine i u ovoj stvari protivrečni. Up. R. H. Tawney, Religion and the Rise of Capitalism, Harmond- sworth 1975.

238

Page 222: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

sežne socijalne posledice. Pošto za njih krštenje vodom nije imalo nikakve vred-nosti, a duhovno krštenje knjigom i rukopolaganjem bilo rezervisano za malo-brojnu elitu onih koji su se obavezali na bezgrešan život, stanovnici Bosne su u ogromnoj većini sve do pred smrt ostajali bez ikakvog krštenja. Sa gledišta vlada-jućih crkava oni su ostali izvan svake crkve i izvan hrišćanstva i tako su tretirani. Mogli su stanovnici Bosne živeti sasvim moralnim životom, mogli su biti srazmerno dobro obavešteni o učenju Hrista i apostola, mogli su se klanjati „krstjanima" kao predstavnicima stvarne crkve u Bosni, oni su, ipak, bili nekršteni. Kad bi došli u katoličku sredinu, kao što se dešavalo ljudima i ženama koji bi dolazili na službu ili učenje zanata, tu bi tek bili krštavani i dobijali bi nova imena sa kojima su često ubeleženi u dokumenta.

Ali, daleko teža posledica „nekrštenosti" bila je u tome što celokupno stanov-ništvo zemlje nije uživalo zaštitu koju je hrišćanima pružalo kanonsko i svetovno pravo zabranjujući da se hrišćani prodaju kao roblje i drže kao roblje

159. Bosna je,

usled te okolnosti, više od jednog stoleća važila za zemlju iz koje se izvozi roblje, a njeni stanovnici de genere et natione Bosnensium ili de genere patarinorum de Bosna i si. tipično roblje uz Tatare, Saracene, Turke i druge.

Istraživanja o trgovini robljem kod nas i u drugim zemljama iznela su na videlo znatan broj dokumenata o stanovnicima Bosne, koje ovde ne možemo podrobno prikazivati

160. U Dubrovniku je prodaja ljudi iz Bosne bila naročito intenzivna u

drugoj polovini XIII veka. U samom gradu se u XIV veku promet smanjuje, a krajem veka i zabranjuje, ali to ne zaustavlja strance koji i dalje kupuju ljude i žene i odvode ih preko mora. Roblje je mahom bilo odvođeno do italijanskih i španskih gradova, gde je dospevalo u kuće kao domaća posluga. U trgovini robljem su na rdav glas izašli naročito katalanski trgovci. U dokumentima o prometu „ljud-skim mesom", kako su već u srednjem veku Dubrovčani nazivali ovu sramnu trgovinu, beleži se da su ljudi ili žene poreklom iz Bosne ili od patarenskog roda jer je ta činjenica bila potrebna da bi se pravni posao legalizovao. U Dubrovniku, gde je situacija Bosne bila bolje poznata, navođene su često župe ili mesta iz kojih su poticali prodati ljudi ili žene

161.

U Dubrovniku se još pre velikih opštih zabrana trgovine robljem, proglaša-vanih na traženje bosanskih kraljeva, u nekim slučajevima sudskim putem poni-štavala kupoprodaja. Tri žene, Grlica, Stojana i Tvrdislava, prodate u Brštaniku na Neretvi, uspele su da izađu pred dubrovački sud tvrdeći da su „krštene hriš-ćanke rođene od hrišćana" i tražeći oslobođenje. Uverivši se da su rođene u kato-

159 Koliko su se uzimali u obzir etički i pravni principi, vidi se iz jednog ugovora o kupo prodaji robija iz 1445. godine. Prodavač se obavezao: chelle dete teste de schiavi serano de tal natione che in ogni luogo et parte delli Christiani se porano vendere et alienare per schiavi. Et trovandosse algun de lor esser de natione che non se podesse vender allora sia in libertade del deto ser Benedeto quello tale posser liberamente refutare et restituere al deto ser Marino.

160 G. Čre mošnik, Iz vori za is toriju robi ja i s ervidjalnih odnosa u naši m zemljama srednjega vi j eka, Is tor i jsko-pra vni z bornik, 1 (1949) , 148 —162; is t i , Pravni položaj našeg robija u sr ednjem vi j eku, GZM, 2 (1947), 69—74; A. CoJiOBJe B, Tpioeuua GocaucKUM poSjbeM do 1661, roflunnta K .DIpj Ka B H or iw y 3e ja (= F3 M) , H C 1 (1 9 4 6) . 1 3 9 — 1 64; V. Vi na ve r , Tr g o vin a b osa ns kim r o bl j e m tok o m XIV v ek a u D u br ov ni k u, A na l i Hi s tor i j s k og i ns t i t utu J A ZU, 2 (1 9 5 3) , 1 2 5 — 1 4 7; IT. )K H B- KOBHh, M/ieuiauKa iupioeuna OocancKUM po6/beM y cpedmeM eujeuy, ro.DfHiHH.aK JJpvnrrBa MCTO- pHuapa EHX, 21—27 (1976), 51—58; H. <J>eJHh, JIoKyMemuu o upadaju u ocjio6at)aH>y po6/ba us Bočne u J%y6poeuuKa y KaiuaAomiju {XIV u XV eeK), MenioBHTa rpalja, 10 (1982), 9—32; isti, Tpioeuua CocaucKUM po6/beju y EapueAom Kpajeju XIV u uoneiuKOM XV eena, HCTOPHJCKH lacornic, 28 (1981), 27—48, gde je i bogata bibliografija o trgovini robljem.

161 P. Živković, Podaci o robiju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 10 (1974), 333 —340.

239

Page 223: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ličkom kraju (de contrata in qua nate sunt et conducte fuerunt esse contrata cator licha), dubrovački knez i sudije su ih oslobodile a kupcu su dali pravo regresa na prodavce, odnosno posrednike za cenu tih žena. Karakteristično je da je sud u obrazloženju naveo da se našlo da su „krštene hrišćanke, a ne patarenke"

162.

U Bosni, naravno, takav kriterij za opravdanje ropskog statusa i odobravanje trgovine ljudima nije mogao važiti. Ipak, u jednom periodu trgovanje robljem u samoj Bosni nije suzbijano, čak su i vladari učestvovali u prometu primajući roblje i poklanjajući ga dalje drugima. U Bosni se mogućnost prodaje ljudi nije zasnivala na konfesionalnoj razlici, već na naslednom ropskom statusu koji je u srednjem veku poznat u svim susednim zemljama. O robovima koji su svojina pojedinaca i koji mogu biti oslobođeni govori Zakonik cara Dušana, koji je važio na teritorijama koje su kasnije ušle u sastav bosanske države. U Bosni je, kao uostalom i u drugim .zemljama u kojima se održalo ropstvo, ropski status bio nasledan. Videli smo to iz dokumenta koji je ovde bio citiran u drugom kontekstu, a i iz drugih dokume-nata

163. Bosanski kraljevi su i oslobađali roblje i borili se da se iskoreni trgovina

robljem. Znamo to po intervencijama u Dubrovniku. Kakav je stav imala bosanska crkva prema ovom važnom pitanju? Izričitih podataka nema, ali je karakteristično da se u „Raspri" prodaja ljudi na trgovima svrstava među velike grehe u kontekstu opšte osude jeretika, njihove pretvornosti i hipokrizije, opšteg odsustva pravde itd.

164 Nesumnjivo je da je katolički autor bosansku crkvu činio odgovornom za

takvo stanje. Možemo samo nagađati o tome šta mu je za to davalo osnova. Naj-ozbiljnije zaslužuje da bude uzeta u obzir okolnost da se bosanska crkva trgovini robljem nije protivila.

Moglo bi se očekivati da se indirektan uticaj bosanske crkve osećao u najosnov-nijim ćelijama društvenog organizma. Iz popisa zabluda bosanskih jeretika je poznato da su zajedno sa drugim svetim tajnama odbacivali i tajnu braka, tvrdeći da se niko u braku ne može spasti i da nema razlike između braka i preljube

165. Iz

više puta spominjane „Raspre" možemo videti koje su bile Hristove i apostolske reci na koje su se jeretici opirali u svome ekstremnom stavu i oceniti gde je bilo težište spora. Mnoga mesta iz Novog zaveta koja spominju brak tumačena su ale-gorijski kao da se odnose na Hrista i crkvu, pa je deo napora katolika bio utrošen na to da pokaže neznanje i neodrživost jereticke interpretacije. U ćelom dugom poglavlju o braku ima prebacivanja jereticima što pretenduju da uče druge, a sami ne znaju dovoljno, ali nema nijednog mesta gde bi se ukazivalo na neku socijalnu posledicu jeretičkog stava. „Raspra" o braku ostaje na čisto bogoslovskom terenu. Na stav katolika u ovom poglavlju moglo bi se primeniti ono što je izričito rečeno u poglavlju o zabrani mrsa: „. . . niti vas mi osuđujemo što meso ne jedete, već zbog toga što osuđujete one koji jedu"

166.

U istraživanjima o bosanskoj crkvi diskusija o braku je početa s pogrešne strane, u nastojanju, naime, da se dokaže neosnovanost tvrdnji u latinskim izvorima. Prvo se polazilo od sasvim pogrešnih premisa, npr., da je Radin gost bio oženjen, da bi se kasnije težište zadržalo kod braka pod uslovom da žena bude „dobra i verna",

2 Du brovačka građa o t rgovanju rob lje m, p ris tupačna je sada u p rvo m de lu kn jige M. Hs dy6poeauKoi apxuea , III , 63—65 .

163 M. JUH H H S, H3 dy6poea HKo i apxuea , I II , 84 —8 5. 164 F . R a č k i , P r i lo z i , 1 1 5 : . . . v e n d u n tu r h o m in e s p e r f o ra u t b e s t i e . . . 165 D. K nie wald, Vjero d os tojnos t , 1 68, 18 0. 166 F. Rački, Prilozi, 124.

240

Page 224: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

što je, po izvorima, važilo kao običaj zemlje. Kao što je dobro upozorio D. Knie -wald, to ništa ne govori o stavu i teologiji bosanskih „krstjana"

167.

Dobro je poznato da su brak i bračno pravo od rimskih vremena pa do sasvim novog doba lagano i postepeno dolazili pod uticaj crkve- D. Kniewald je podsetio na glavne etape: papa Nikola I (858—867), odgovarajući na pitanja novopokrštenih Bugara, objašnjava da crkveni blagoslov i svečanosti nisu neophodni za valjanost ženidbe, privola (consensus) je neophodna; u Vizantiji su carevi iz dinastije Isau-rijaca obavezivali da se brak sklapa pismeno, osim za najsiromašnije. Tek od XIII veka katolička crkva zabranjuje sklapanje braka ako nije pred sveštenikom, a Tri -dentski koncil proglašava nevažećim brak koji nije sklopljen pred župnikom

16*. U

susedstvu Bosne crkveni blagoslov braka se postepeno i s naporom nametao. Prema Savinom biografu Domentijanu među prvim akcijama u reformisanju ver -skog života posle osnivanja autokefalne arhiepiskopije bilo je, k anonski ne bespre-korno, dovođenje svih i staraca i sredovečnih i mladih muževa i žena sa decom i venčavanje i naknadno venčavanje svakog para ponaosob

1*

9. Posle više od sto

godina bilo je potrebno da Savin daleki potomak Dušan svojim Zakonikom pro piše: II HHlEAHđ CBdA&l A

d « HE \'HHHM RE3 BCHMdHHId. . .

17°

Ne može biti nikakve sumnje u to da je u svim zemljama narod u tradiciji

i običajnom pravu imao sredstava da reguliše sferu porodičnih odnosa i bračnog prava. Bosna u tom pogledu nije bila nikakav izuzetak. Ono što je u njoj bilo oso -

beno može se otkriti ako postavimo pitanje kako je na tu sferu delovalo odsustvo crkvene intervencije, izostanak pokušaja da se nametnu rituali, ceremonije i pra -

vila izgrađeni u krilu onih crkava koje su za regulisanje braka bile veoma zainte-resovane. Gotovo sama od sebe nameće se pretpostavka da su se tu običajno pravo i

narodna shvatanja nesmetano razvijala i da su imali uslove da dovedu do usta -ljenih i opštih oblika.

Upravo to i nalazimo u izvorima o srednjovekovnoj Bosni. Uzimanje žene

pod uslovom da mužu bude „dobra i verna", što je prema savremenicima bio

,,mos patriae", što su franjevci teško iskorenjivali i kod ljudi koje su inače u drugim

stvarima preobratili, nije bilo posledica slušanja saveta „krstjana" i njihovih starešina,

nego privrženost duboko ukorenjenim tradicijama koje se svugde teško menjaju171

.

Istraživanja o eventualnim uticajima bosanske crkve mogu se nastaviti u istom

pravcu postavljajući pitanja: da li je ta razlika između braka oblikov anog pod crkve-

nim uticajem i pod uticajem narodnog običajnog prava imala kakve posledice po

socijalno tkivo, da li su iz te razlike proizlazili neki specifični socijalni problemi.

Izvorna građa je suviše oskudna za podrobniju komparaciju, ali neke stvari

su već odavno izbile na videlo. Kao što nisu u Bosni uhvatila koren crkvena i rimsko --

pravna shvatanja, tako se nije ukorenio ni miraz, koji ih je pratio. Mnogo je puta

citirano mesto iz testamenta hercegovog komornika „počtenog" viteza Pribisava

Vukotića u kome se kaže da u Bosni nije običaj da se žene uzimaju uz miraz, već

187 D. Kniewald, Vjerodostojnost 149—152. 168 D. Kniewald, Vjerodostojnost, 150. "• JKUSOUI ceeiuola CuMeyna u cseiuoia Caee, nauucao JfoMernuujau, ed. To. flamraHh, EHO-

rpa« 1865 , 243-^244. 170 3moHUK tfapa Ctue^ana JJytuaua 1349 u 1354, ed. H. Pa^ojinh, Eeorpa« 1960, 43. 171 Iz izvora koji govore o bračnim prilikama kod Bosanaca, naročito iz „Dubia", može

se izvući zaključak da je neraskidivost braka ono što su ljudi teško prihva ta li.

241

Page 225: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

da se „uzimaju zbog ljubavi, dobrote i zbog časti i ugleda njihovog roda"172

. To je moglo u Padovi 1475. god. zvučati romantično, ali je, u stvari, svedočanstvo o vernosti običajima i o nastojanju da ženu što bolje obezbedi u testamentu. Mi ne znamo, naravno, koliko je ovo odsustvo miraza bilo univerzalno u Bosni, ali pada u oči činjenica da se u dubrovačkim dokumentima zaista ne javlja.

Za katoličku i pravoslavnu sredinu karakteristična su u bračnom pravu ogra-ničenja nejednake strogosti, poglavito s tačke gledišta srodstva budućih supruž-nika. Crkvenopravna shvatanja o bračnim preprekama odsustvuju u bosanskom porodičnom životu, ali je sigurno narodno shvatanje poznavalo prepreke koje bi se mogle grubo prepoznati u etnografskom materijalu iz kasnijeg vremena u sre-dinama koje su ostale izvan neposrednog uticaja crkve.

Najveće razlike između crkvenih i narodnih shvatanja, koliko ih naziremo u Bosni, bile su u odnosu na trajnost i neraskidivost bračne veze. Uzimanje žene pod uslovom da bude „dobra i verna" protivrečilo je katoličkim »hvatanjima o suštini braka, tako da crkva u ovoj stvari nije dozvoljavala nikakvu elastičnost iako bi rad franjevcima bio olakšan

178. Nimalo nas ne iznenađuje činjenica da su katolici

decu rođenu iz ovakvih brakova, sklopljenih po narodnim pravnim shvatanjima, smatrali za nezakonitu. Papa Evgenije IV je posebnim aktom legalizovao poreklo kralja Stefana Tomaša

174. Ako se ostavi po strani načelna strogost i isključiv stav

katoličke sredine prema brakovima po bosanskom običaju ostaje, ipak, činjenica da su bračne veze Bosanaca bile labavije. Sigurno je preterano tvrđenje franjevaca iz „Dubia" 1373. god. prema kome jedva od stotinu jedan zadrži prvu ženu osim preobraćenika

176. Preobraćenici su razumljivo prihvatali načelo nerazrešivosti

mada s otporom o čemu svedoči jedno drugo mesto istog teksta. O labavosti bosan-skih bračnih veza svedoči i činjenica da se ustalio negativni stereotip: lako napu-štanje žene važilo je kao običaj Bosanaca i patarena

176. U sačuvanoj građi nema

indicija da bi to stvaralo neke veće socijalne probleme iako se mora očekivati da je to pogoršavalo položaj žene. Verovatno je odgovor bio u jačem pribijanju žene uz svoju porodicu i rod što je omogućavalo da se prebrode krize izazvane napu-štanjem od strane hranitelja.

178 Up. C. TiHpKOBHh, IIomueHU euutc3 IJpu6ucae ByKOiuuh, 36opHHK <J>njio3O<J>CKor <i>aKyjiTeTa, 10, 1 (1968), 260—261.

173 D. Knie wald , V jerodos to jnos t , 162 . 174 P. Ćošković, O dolasku S tjepana Tomaša na vlast i njegovom međunarodnom priz nanju ,

Isto ri jski zbornik Insti tuta za istori ju u Banja luci, 5 (1985), 27 —29, gde su navedeni izvori i gde je događa j smeš ten u prec izno op isan i po li t ičk i konteks t .

1 7 6 D. Kniewald , Vjerodos to jnos t , 158 . 176 Karakterističan je slučaj kotorskog dokumenta u kome se spominje čovek koji je može

Bosignariorum et paterinorum alia recepta coniuge ipsam (tj. tužiteljku) a se expulit. To, naravno, ne govori o p risus tvu bogomila u Boki ko torskoj oko 1438 . god . III . KyjiHnmh, Tpaioeu 6o iy -

y EOKU KoiuopCKOJ, CnojaeHHK, 105 (1956), 93.

242

Page 226: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

V. SMENJIVANJE KULTURNIH OBRAZACA

U traženju pouzdanog oslonca za ocenjivanja uticaja crkve bosanske na kul-turni život moramo poći od nekih bitnih crta kulturnog razvoja uvedenih prihva-tanjem hrišćanstva. Od toga prelomnog trenutka u svakoj zemlji se smanjuju izgledi za spontani kulturni razvoj i ravnomernu recipročnu kulturnu razmenu, ona po-staje otvorena trajnom, masovnom i sve raznovrsnijem pritisku razvijenije hriš-ćanske okoline. Kao što seme sadrži u sebi plan buduće biljke i energiju potrebnu za njen razvoj, tako i svaka crkvena zajednica novopokrštene zemlje, ma koliko bila mala i skromna u snazi, poseduje prećutan, ali jasno određen program čija je suština u preobražaju društvenog života u skladu sa hrišćanskim principima i u snabdevanju zajednice svim onim što je neophodno za hrišćanski život. Pri tome su, naravno, obrasci i uzori hrišcanskog života, ustanova i predmeta uzimani iz sredina koje su imale stoletne tradicije i iz centara kojima su bili u crkvenom po-gledu podređeni. Otuda se razvoj srednjovekovne kulture mora posmatrati kao istorija ispunjenja takvog programa, zavisna od činilaca koji su dugo delovali, uslova koji su se sporo menjali, kao što su ekonomski napredak ili siromaštvo, tip socijalne organizacije, mentalitet masa, ali i od sticaja konkretnih okolnosti i lič-nih činilaca.

U najranijem periodu su najveća ograničenja proisticala iz opšteg siromaštva i nerazvijenih privrednih snaga zbog čega se crkveni život morao zadovoljiti malim građevinama i opremom od skromnog materijala. Jedino je vladarski dvor mogao sebi dozvoliti reprezentativniju gradnju i raskošnije materijale. U svakodnevnom životu najveća preokupacija hrišcanskog društva u tom periodu bila je borba protiv paganskih ostataka u tradicionalnoj narodnoj kulturi, pri čemu se moglo odlučno napadati samo ono što je bilo u neposrednoj i javnoj suprotnosti sa hrišćanskim moralom. Kako je ta borba proricala u pojedinim sredinama, teško se može rekon-struisati, ali mnogi paganski ostaci, zatečeni u kasnijim vremenima bolje osvetljenim izvorima, svedoče da je uspeh bio ograničen i da je borba trajala stolećima.

Bosna je i u svom prvobitnom i izvornom smislu, a i u obimu koji je imala kao država s kraja srednjeg veka, pripadala onom širokom području na kome se hrišćanski verski život oslanjao na ćirilometodsko nasleđe. Ono što se čitalo, pojalo i poučavalo bilo je iz knjiga prevedenih i priređenih za slovensko bogosluženje. Bez obzira na promene u nosiocima jurisdikcije i vezivanja za različite metropole, Bosna, sve do tridesetih godina XIII veka, nije bila u zoni u kojoj bi slovenska služba bila sprečavana i potiskivana. Ni u Hrvatskoj pod duhovnom vlašću primorskih centara, ni u Srbiji pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije, nije se jezička i kulturna situacija bitno izmenila. Činjenica da je crkvena metropola Bosne pri-

243

Page 227: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

padala sferi latinskog bogosluženja slabila je mogućnost komunikacije i otežavala uticaj crkvenih starešina, ali je olakšavala strujanje rukopisa sa susednog glagoljskog i ćirilskog područja.

Kao što je ujednačena bila literarna podloga na koju se nastavljaju kasniji rukopisi, koji otkrivaju glagoljske i ćirilske predloške, tako je srazmerno ujednačeno bilo i crkveno graditeljstvo o kome je ostalo malo traga. Upravo izneti zaključak više počiva na proučavanju materijala sa čitavog Balkanskog poluostrva u ovom ranom periodu, nego na materijalu s bosanskog tla gde su malobrojni ostaci crkvenog građevinarstva stopljeni sa kasnoantičkim ili onim iz kasnijeg vremena

177.

Time što se promenila doktrina crkve u Bosni, i to tako da se nametnuo strogi asketski dualizam, prognan i potisnut na velikom prostoru na kome je nekad bio raširen, promenile su se iz temelja i kulturne potrebe hrišćanskog društva u Bosni. U crkvi koja nema sveštenika ni hramova, koja ne poštuje krst ni ikone, u kojoj je kult svetaca izvrgnut podsmehu, koja ne poznaje svete tajne ni bogosluženje u onom smislu kako se ustalilo tokom hiljadugodišnjeg života hrišćanstva, postala je suvišna većina stvari koja je savremenicima predstavljala predmet poštovanja, divljenja i ponosa, a kasnije činila jezgro riznice hrišćanske umetnosti. Bosanskoj crkvi i njenim vernicima nisu bili potrebni ni crkvena arhitektura, ni slikarstvo, ni zanati koji su je snabdevali crkvenim priborom, odeždama i dr. Neposredna posledica takvog stava je gotovo potpuno odsustvo Bosne iz istorije crkvene umetnosti, naravno, u onom periodu kada je bosanska crkva određivala crkvenu situaciju zemlje.

Ipak, ni u crkvi bosanskoj, koja je prevazilazila ikonoborce u svome odnosu prema predmetima kulta, nisu iščezle sve kulturne potrebe. Pre svega je ostala potreba za rečju kao sredstvom ubeđivanja i širenja učenja. Može se sa sigurnošću tvrditi da je veština govorništva i propovedanja, od koje ništa nije moglo da nad-živi one koji su njome vladali, bila razvijena među bosanskim „krstjanima", kao i među drugim dualistima koji su zahvaljujući toj veštini širili krug svojih vernika, sudeći po savremenim svedočanstvima. Ostala je, međutim, pisana reč svetih knjiga na koje su se „krstjani" opirali, braneći i šireći svoje učenje. Kao-i drugi dualisti, i bosanski „krstjani" su prihvatali Sveto pismo Novoga zaveta u onom obliku kako je bilo sačuvano i prenošeno u dotadašnjoj tradiciji hrišćanskih crkava. U vezi s tim treba imati na umu činjenicu da, i pored odavno ranije utvrđenog kanona svetih tekstova, i pored neprekidnog bdenja teologa nad čistotom teksta i najpo-božnije privrženosti prepisivača predlošku kojim su se služili, ipak ni u jednom jezičkom području knjige nisu bile do slova istovetne niti po istom rasporedu uređene. To se mora imati u vidu kada se traga za eventualnim tekstološkim raz-likama u rukopisima bosanskih novozavetnih tekstova i treba se sećati činjenice da je bilo razlika i među rukopisima upotrebljavanim u drugim crkvama

178.

Pojedini bosanski rukopisi koji su nadživeli doba „krstjana" poslužili bi u pravoslavnoj crkvi, ali su u tom slučaju dobijali tzv. „začala", beleške koje podse-ćaju na bogoslužbenu funkciju-pojedinih odlomaka u kalendaru pravoslavnog bogo-služenja. Odsustvo takvih uputa i njihovo naknadno unošenje predstavljaju indi-rektno svedočanstvo u drugojačijoj upotrebi rukopisa u vreme njegovog nastanka. Odavno je poznato da su u zajednicama pavlićana u Bugarskoj još u XVII veku

177 Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984, 396—403 (Nada Miletić). i7« pregled radova na proučavanju bosanskih rukopisa dao je J. Šidak na više mjesta u svojim Studijama. O minijaturama up. J. MaKCHMOBHh, Cuiape cpucne MUiiujauiype, Eeorpan 1984.

244

Page 228: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

bili u upotrebi bosanski rukopisi. Bosanski franjevci, koji su umeli da ih čitaju, zapažali su da su tekstovi u saglasnosti s rimskom crkvom, a da su im glose jere-tičke

179.

Kao što je prirodno očekivati, u glosama, a ne u tekstu Svetog pisma, koje je i dualistima bilo neprikosnoveno, dolazile su do izraza osobenosti bosanske duali-stičke teologije. Među proučenim bosanskim rukopisima je samo jedan, tzv. Sreć-kovićevo jevandelje, imao veći broj glosa u čijem rasporedu se nije mogla uočiti neka pravilnost. Na jednom drugom mestu pokušali smo da pokažemo u čemu se tumačenja nepoznatog bosanskog glosatora slažu sa metodima i postupcima vizantijskih bogomila, a u čemu idu svojim putem

180. Iz činjenice da su glose

unete posle nastanka osnovnog teksta, a pre sloja „začala", uputa za bogoslužbenu upotrebu u pravoslavnoj crkvi, izveden je zaključak da se glose nisu prenosile za-jedno sa tekstom kao okosnica normirane dualističke egzegeze, već da su bile rezultat nastojanja pojedinca da se podseti kako treba pojedine epizode, ličnosti ili termine uključiti u alegorijsko tumačenje, koje nije bilo nikakva dualistička specifičnost. I katolik u „Raspri" pribegava alegorijskim tumačenjima, ponekad kad pobija isto takva tumačenja jeretika.

Kako je bogoslužbeni jezik u bosanskoj crkvi bio slovenski, „krstjani" su svoje potrebe u knjigama morali zadovoljavati prepisivanjem svojih starih predlo-žaka sa knjiga koje su se predavale iz ruke u ruku i koje su imale važnu ulogu kod duhovnog krštenja. Mogli su, takođe, kad je u pitanju novozavetni tekst, da pre-pisuju starije ili savremene glagoljske ili ćirilske predloške do kojih bi došli. U oba slučaja imali su posla sa rukopisima opremljenim na način koji se uobičajio u prethodnim stolećima, ukrašenim zastavicama, inicijalima i minijaturama. Upravo takav raznoliki repertoar predložaka dolazi do izraza u rukopisima koji su ostali slučajno sačuvani i koji su došli do nas. U njihovom ukrasu, kao uostalom u gra-fičkim i pravopisnim obeležjima, nailazimo na različite slojeve, na veoma arhaičke crte, ali i na stilske odlike savremene gotike, pa, čak, i na heraldičku simboliku

181.

Iako nije potrebno nikakvo specijalno teološko obrazovanje da bi se uvažila razlika između ikona kao predmeta kulta i minijatura koje predstavljaju samo konvencio-nalni ukras rukopisa, ipak se uvrežila predrasuda da minijature bosanskih ruko-pisa svojim predstavama protivreče onome što se u latinskim izvorima tvrdi o uče-nju bosanskih „krstjana". Sa čitavog područja na kome je dualizam bio rasprostra-njen nije sačuvano svedočanstvo o tome da bi dualisti zbog svoga učenja progonili ih' potiskivali ukrase iz rukopisa. Ima, međutim, podataka o tome da su pojedini jeretici živeli od ukrašavanja knjiga.

Očuvani bosanski rukopisi predstavljaju srazmerno mali slučajni uzorak koji pokazuje da bosanska „krstjanska" sredina nije bila zahvaćena stilskom divergen-cijom koja se produbljivala pod uticajem konfesionalne podele i zračenja različitih crkvenih centara. U poslednjim stolećima srednjega veka na crkvenim građevinama ikonopisu i zidnom slikarstvu, a i na proizvodima zanatstva za crkvene potrebe, opažala se konfesionalna pripadnost. Čak i u slučajevima kad su preuzimana poje-dina stilska sredstva iz druge crkve ostajala bi dominantna obeležja po kojima se moglo i može i danas utvrditi kojoj crkvi pripadaju. Kao što je već rečeno, Bosna,

179 E. Fermendžin, Acta Bulgariae, Zagrabiae 1887, 79—81, cit. u A. Solovjev, Vjersko učenje, 44 H. JIparojjioBHh, Hcuiopuja cpedtboeeKoem docaucKe KfbUMceeHociuu, I, II, III. KH>H- »eBHa HCTOpnja, 61 (1983), 87-128; 62 (1983), 213-258; 63 (1984) 499-522.

180 C. TinpKOBnh, Tjuice Cpehmmiheeoi jemuf)e^a, 212-219. 181 Up. J. MaKCHMOBHh, Hjiyciupatiuje MjietuauKoi ičopuuKa u upo6jWMU Munujauiypa

y cped?boeeKO«HojEOCHU, HcTopnjcKH rjiacHHK, 1—2 (1958), 117—130; J. Šidak, Studije, 146—149.

245

Page 229: Društvo i privreda sv. Bosne, ANU BIH, 1987.pdf

ili tačnije područje pod uticajem bosanske crkve, nije osećala potrebu za tom vrstom objekata, pa se nije morala ni opredeljivati, a tamo gde je bilo potrebe, kao kod crkvenih rukopisa, birala je i nalazila predloške i na jednoj i na drugoj strani.

U nastojanju da se proceni kulturni uticaj bosanske crkve na širu sredinu moramo jednu grupu pitanja upraviti prema eventualnom uticaju na niže društvene slojeve, a drugu prema uticaju na vladajuću klasu. Ni u zemljama sa mnogo više očuvane izvorne grade ne zna se gotovo ništa o onoj stoletnoj borbi koju je sve-štenstvo drugih crkava vodilo protiv sujeverja i paganskih ostataka u običajima, obredima, oblicima zabave i svetkovina. Nema razloga da se pretpostavlja da bi „krstjani" bili ravnodušni prema nehrišćanskim pojavama, naročito ako su one spadale u široko shvatane predstave o grehu. Ali, iz posmatranja drugih sredina moglo se zaključiti da je bio potreban strpljiv rad kroz generacije, da je bilo po-trebno neprekidno angažovanje, da su velike razlike između oblasti gde se nepre-kidno održavala mreža parohija i oblasti gde crkva nije prodrla do svakog sela ili gde je zbog nepovoljnih uslova pod osmanskom vlašću njeno delovanje bilo za duže vreme prekinuto. U takvim područjima se i posle srednjega veka može zapa-ziti bujanje i neka vrsta obnove tradicionalne patrijarhalne kulture, prožete pagan-skim predstavama i praksom. Imajući u vidu takve razlike opravdano je postaviti pitanje kako je delovala bosanska crkva čiji je uticaj bio i vremenski ograničen, a prostorno vezan za one sredine gde su „krstjani" ili članovi hijerarhije dolazili u trajan dodir sa vernicima. Iz sasvim opštih razloga bi se moglo pretpostaviti da je crkva bosanska zbog nedostatka mreže parohija i nepotpunog obuhvatanja masa stanovništva ostavila dosta prostora za nesmetan razvoj tradicionalne narodne kul-ture kako slovenske tako i one starosedelačkih potomaka, koji su bili na teritoriji srednjovekovne bosanske države prisutni u znatnom broju. Eventualna detaljnija istraživanja u ovom pravcu sudaraće se sa velikim teškoćama zbog promena nastalih migracijama i zbog procesa akulturacije u osmanskom islamskom režimu.

U ovom kontekstu treba posmatrati i pojavu stećaka koji su izazvali nastanak čitave jedne literature koja je neko vreme bila pogrešno usmerena u pravcu doka-zivanja pravovernosti bosanske crkve, na jednoj, odnosno dokazivanja specifične bogumilske kulture i umetnosti, na drugoj strani. Iz onoga što je do sada pouzdano utvrđeno može se zaključiti da stećci nisu specifično vezani za bosansku crkvu, da se područje njihove najveće rasprostranjenosti nalazi izvan teritorije bosanske crkve, a da su u svom glavnom delu i hronološki u neskladu sa periodom kad je crkva dominirala u centralnim delovima Bosne. Sudeći po natpisima, ovaj oblik obeležavanja grobova bio je uobičajen kod vernika sve tri konfesije zastupljene na teritoriji bosanske države. Retki natpisi i poneka predstava urezana na kamenu pokazuju da su i „krstjani" i gosti dobijali stećke nad grobovima

182.

Q kulturi dvorske i velikaške sredine poznato je daleko više pa se sa više sigur-nosti može procenjivati eventualni uticaj bosanske crkve. Ovde se, naravno, ne mogu ponavljati rezultati novije istraživačke literature o ambijentu u kome su živela bosanska gospoda, o odelu, posudu, nakitu, o širokoj upotrebi heraldičke simbolike. Za našu temu je od prvenstvenog značaja da se utvrdi prisustvo ili odsustvo asketskog uzdržavanja, zaziranja od taštine ovoga sveta, koja se najpot-punije izražava u bogatstvu, dokolici, raznim oblicima grešnog uživanja. Pod uti-cajem specifičnog stava bosanske crkve prema prolaznom vidljivom svetu i zao-

182 Uz publikacije prikazane u Studijama J. Šidaka mogu se dodati i E. IIana30Ba, Eoio-MUACKU Hadipooku iiaMeuiHuifii e Bočna u Xepnelosuu