Drugi svjetski rat i porae - znaci.net · Drugi svjetski rat i pora ... 3 Prvi Židovi na podruèju Virovitice javljaju se veæ 1790. kada se doseljavaju prve dvije židovske obitelji,

Filip Škiljan(Srpsko narodno vijeće, Zagreb)

STRADANJE SRBA, ROMA I ŽIDOVA UVIROVITIČKOM I SLATINSKOM KRAJU

TIJEKOM 1941. I POČETKOM 1942. GODINE

UDK 341.485(497.5 Virovitica)"194"341.485(497.5 Slatina)"194"

Izvorni znanstveni radPrimljeno: 15. 1. 2010.

U radu autor piše o stradanju Srba, Židova i Roma na virovitièkom i slatin-skom podruèju u prve dvije godine rata. Koristeæi izvorno arhivsko gradi-vo iz fondova u Hrvatskom državnom arhivu, objavljenu graðu i literatu-ru (objavljenu i neobjavljenu), autor pokušava prikazati cjelokupnu sud-binu proskribiranih nacionalnih i vjerskih manjina u NDH na podruèjuSlatine i Virovitice. Rad donosi nove poglede na neke veæ obraðene teme(kao što je poèetak ustanka na podruèju Slavonije i stradanje seljaka izsela Kometnik), ali i potpuno nove podatke (o preseljavanju i prekršta-vanju Srba). U zakljuèku autor donosi statistièke podatke o broju pripad-nika obraðenih nacionalnih i vjerskih manjina 1931. i 1948.

Kljuène rijeèi: Drugi svjetski rat, Nezavisna Država Hrvatska, stradanja,Srbi, Židovi, Romi, Virovitica, Slatina.

Podruèje virovitièkog i slatinskog kraja bilo je prije Drugog svjetskog ratauistinu etnièki vrlo šaroliko. Ondje je živjelo zajedno najmanje sedam nacio-nalnih i vjerskih grupa:, Èesi, Hrvati, Maðari, Nijemci, Romi, Srbi i Židovi.

Židovi su èinili manji postotak u veæim naseljima poput Slatine i Viro-vitice, a ondje su se naselili krajem 18. i poèetkom 19. stoljeæa kao trgovci,sitni obrtnici, apotekari ili odvjetnici.1 U Slatini je židovsko groblje osnova-

341scrinia slavonica 10 (2010), 341-365.

Drugi svjetski rat i poraće

1 Prezimena virovitièkih Židova identièna su njemaèkim prezimenima iz Maðarske (reci-mo Schwarz i Weiss). (Ljubo Ruben Weiss, Prilozi za povijest Židova Virovitice i okolice,neobjavljeno, u posjedu gospodina Weissa, 5). Meðu desetak trgovina u meðuratnom perioduistièu se duæani Benedika, Binga, Sterna, Reicha. Željezarije su imali J. Schwarz, Paveliæ-

Scrinia slavonica- treci dio.qxd 19.10.2010 15:41 Page 341

no 1858., a sinagoga je izgraðena 1884.2 dok je u Virovitici groblje osnova-no 1830., a sinagoga »preureðena« 1863.3 Manji broj Židova je došao uoèiDrugog svjetskog rata iz okupiranih zemalja Europe, gdje je veæ bio poèeonacistièki progon Židova.4 Pred sam Drugi svjetski rat broj Židova u gradiæi-ma podno Bilogore i Papuka bio je 174 (Slatina) i 233 (Virovitica). U manjimmjestima Židovi su živjeli pojedinaèno ili u omanjim skupinama, uglavnomkao trgovci.5 Što se Roma tièe, oni su bili samo povremeni stanovnici ovogadijela Slavonije, buduæi da su se selili s jednog mjesta na drugo. U KraljeviniJugoslaviji, u posljednjem popisu stanovništva koji je izvršen 1931. godine ikoji je uzimao u obzir vjeroispovijest i materinji jezik stanovnika, onih kojisu se izjasnili da im je »ciganski« materinji jezik, bilo je na podruèjuHrvatske 14.540. Èak 70.203 žitelja bilo je upisano u rubrike »druge ilinepoznate vjeroispovijesti« ili »bez konfesije«, što znaèi da je i meðu njimazacijelo bilo osoba koje su po svoj prilici bili Romi.6 Prema popisu iz 1931.,na podruèju kotara Slatina bila su 804 Roma, i to je uz kotar Županja, gdje jebilo 1287 Roma, bila najmnogobrojnija romska zajednica u tadašnjoj Savskoj

342 F. Škiljan: Stradanja Srba, Roma i Židova ...

-Schwarz, kožare Weinberger, Alstatter, trgovinu galanterijom imao je Reich, industrijskiobjekt – mlin imao je Adolf Pajtaš, starim željezom trgovao je Kon, graðevinskim materijalomBader, a ugostiteljsku radnju obitelj Moskoviæ i Suhman. Trgovci u selima su bili Adolf Weissu Lukaèu, Eugen Weiss u Gradini, Josip Kon u Bušetini. Obrtom se bavio i Josip Polak koji jeizraðivao umjetno cvijeæe. Herman Štrenger bio je krojaè, gostionièarka je bila gospoðaBrajner, postolar Artur Reich, mesar Mavro Scheiber, kožar Julijo Weinberger, fotograf Weg-ner, brijaè Schwarz u Suhopolju. Špedicijom se bavio Oskar Singer koji je držao i zastupstvopiva i mineralne vode. Bilo je i odvjetnika, lijeènika, knjižara i književnika. (Weiss, Prilozi,10, 11).

2 U Slatini su Židovi kao sinagogu isprva koristili dvorac Draškoviæ. Sinagoga je podi-gnuta u Kolodvorskoj ulici na mjestu gdje je danas robna kuæa Trgocentra. (Dragica Šuvak,»Židovska bogoštovna opæina Slatina«, Slatinski petak, br. 32, Slatina 30. ožujka 2007., 16.)

3 Prvi Židovi na podruèju Virovitice javljaju se veæ 1790. kada se doseljavaju prve dviježidovske obitelji, a sljedeæih šest obitelji nastanjuje se u Virovitici u sljedeæih šest godina.Židovi su u prvo vrijeme upotrebljavali jednu kuæu kao sinagogu. U virovitièkom naseljuAntunovac postojalo je židovsko groblje u 19. stoljeæu, a nadgrobni spomenici su kasnije isko-rišteni za gradnju kuæa. (Weiss, Prilozi, 3). Za veæinu podataka o Židovima virovitièkog krajazahvaljujem Ljubomiru Rubenu Weissu iz Virovitice koji je napisao navedeni neobjavljeni rad.Podaci o sinagogama i grobljima su preuzeti i iz: Melita Švob, Židovi u Hrvatskoj – židovskezajednice, (Zagreb 2004), 453, 584. Sinagoga je bila sagraðena u samom središtu grada, gle-dajuæi u pravcu Maðarske, na adresi Matije Gupca 4. Izgraðena je kao jedna od prvih sinago-ga u Slavoniji. (Weiss, Prilozi, 6).

4 Lj. Ruben Weiss navodi da su se pred Drugi svjetski rat Židovi doselili iz Austrije iNjemaèke. (Weiss, Prilozi, 4)

5 Na virovitièkom podruèju 1931. Židova je bilo sveukupno 342. Na gradskom podruè-ju živjelo ih je 233. Na podruèju opæine Cabuna 1931. bilo je 36 Židova, Gradina 22, Lukaè14, Pivnica 1, Suhopolje 28, a Špišiæ Bukovica 8. Na slatinskom podruèju Židova je sveukup-no 1931. bilo 243. Od njih 243 u Gornjem Miholjcu ih je bilo 7, Novoj Bukovici 34, Slatini174, Slatinskom Drenovcu (bivša opæina Orahovica) 13, Sopju 3 i Voæinu 2. (Švob, Židovi uHrvatskoj, 454, 585).

6 Narcisa Lengel-Krizman, Genocid nad Romima, Jasenovac 1942., (Zagreb – Jasenovac2003), 31.


banovini.7 Na podruèju kotara Virovitica bilo je 297 Roma, a na gradskomvirovitièkom podruèju bilo ih je 87.8 Buduæi da se radi o podacima koji suprikupljani u rano proljeæe 1931., moguæe je da je jedan dio Roma veæ biootišao izvan zemlje, pa nije obuhvaæen popisom. Romi su se na podruèje šireokolice Virovitice doselili u razdoblju izmeðu 1848. i 1855. Prvo su naselilikraj oko Pitomaèe.9 »U prvo vrijeme nalazili su se u Starom Gracu.«10 Rom-ska sela su prije Drugog svjetskog rata na virovitièkom podruèju postojala ublizini Golog Brda, Budanice, Naudovca, Gaæišta i Pèeliæa.11 Pojedini Romisu se nastanili i u samim naseljima (npr. Gornje Bazije).12

Odmah nakon što je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska 10. trav-nja 1941. doneseni su propisi koji su ozakonili teror i odredili državne insti-tucije koje æe teror provoditi.13 Tako je veæ 17. travnja 1941. donesena Zakon-ska odredba za obranu naroda i države.14 Njome se utvrdilo da svatko »tko nabilo koji naèin povrijedi ili je povrijedio èast i životne interese hrvatskognaroda ili bilo na koji naèin ugrozi opstanak NDH ili državne vlasti, pa makar


7 Savska banovina je tada obuhvaæa podruèje današnje Slavonije, središnje Hrvatske,Like, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja.

8 Danijel Vojak, »Romi u popisima stanovništva iz 1921. i 1931. na podruèju Hrvatske«,Migracijske i etnièke teme, god. 20 (2004), br. 4, 447-476. Moguæe je da su mnogi Romi kojisu bili pravoslavne vjere popisivani kao Srbi.

9 Romi su preferirali ravnièarske krajeve zbog toga što se ondje lako nalazilo na obiljesirovina (vrbe i drugih mekih lišæara) za izradu kuænih potrepština. Stoga je Roma bilo najvišeoko Ðakova, Županje, Slatine, Valpova, Vinkovaca, Vukovara i Virovitice. Najèešæa prezime-na Roma u okolici Virovitice bila su Oršoš, Bogdan, Kalanjoš, Stevanoviæ, Stefanoviæ,Stojanoviæ...

10 Luka Štekoviæ, Romi u virovitièkom kraju, (Beograd 1998), 6.11 Romi su u Budanici bili naseljeni od 1920. (Oršoši, Kalanjoši i Bogdani), u Gornjem

Baziju od 1925. (Stevanoviæi ili Stefanoviæi), u Jasiku i Gaæištu od prije 1925. (Stevanoviæi),(navodno su se doselili iz Starog Zveèeva), u Gaæištu (predio Lužnjak) od poslije Prvog svjet-skog rata (Kalanjoši), u Orešcu (kod Ðote) (Stefanoviæi), u Naudovcu (kod Dudnjaka i kodJasenja) (Stevanoviæi, Oršoši i Kalanjoši) i kod Cabune (Kalanjoši), u Turanovcu (Stefanoviæi),u Pèeliæu (Stevanoviæi), u Suhopoljskoj Borovi (Stevanoviæi), Golom Brdu (Selišæe, Lješæara)(Oršoši, Kalanjoši i Stojanoviæi), u Virovitici (Šaini), u Vukosavljevici (Stevanoviæi), u NovomGradcu (Kalanjoši), u Slavonskoj Pivnici (Stevanoviæi), u Bušetini (Stevanoviæi), u Karaðorðevu(Oršoši i Kalanjoši), u Rezovaèkim Krèevinama (Oršoši i Kalanjoši). L. Štekoviæ, Romi u viro-vitièkom kraju. Današnji Romi na podruèju Virovitice i Slatine uglavnom su se doselili šezdese-tih godina 20. stoljeæa iz Kosova i Makedonije. (Za podatak zahvaljujem mr. sc. DanijeluVojaku).

12 Štekoviæ, Romi u virovitièkom kraju, 19-21.13 O odnosu prema Srbima, Židovima i Romima u NDH vidi u: Ivo Goldstein, Hrvatska

1918. – 2008., (Zagreb 2008), 256-271; Fikreta Jeliæ-Butiæ, Ustaše i NDH, (Zagreb 1978),158-187; Bogdan Krizman, Paveliæ izmeðu Hitlera i Mussolinija, (Zagreb 1980), 117-137;Ladislaus Hory, Martin Broszat, Der Kroatische Ustascha Staat, (Stuttgart 1964); Lengel-Krizman, Genocid nad Romima – Jasenovac 1942; Ivo Goldstein – Slavko Goldstein, Holo-kaust u Zagrebu, (Zagreb 2001).

14 Zakoni NDH, I, Zagreb 1941, 15; Hrvatski narod, 18. travnja 1941; I. Goldstein – S.Goldstein, Holokaust u Zagrebu, 117.


djelo ostalo samo u pokušaju, èini se krivcem zloèinstva veleizdaje«, a tak-voga »ima stiæi kazna smrti«. U Narodnim novinama od 30. travnja 1941.,dakle samo dvadeset dana nakon uspostave NDH, donesena je Zakonskaodredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i èastihrvatskog naroda i Zakonska odredba o državljanstvu.15 Sve tri zakonskeodredbe bile su izravno uperene protiv Roma i Židova. Zakonskom odred-bom o rasnoj pripadnosti toèno je definirano tko je »arijevac«, a tko to nije.Zakonskom odredbom o zaštiti arijevske krvi i èasti hrvatskog naroda zabra-njeno je sklapanje braka izmeðu Židova i Roma te pripadnika drugih neari-jevskih rasa16 s pripadnicima arijevskih rasa. Zakonska odredba o državljan-stvu Romima i Židovima je oduzela pravo na državljanstvo. To znaèi da sva-ka osoba koja nije državljanin NDH, ne stoji pod zaštitom države pa je, pre-ma tome, izložena svakoj vrsti progona. U gradu Zagrebu je popisivanje Ži-dova izvršeno sredinom svibnja. U provinciji je taj »posao« napravljen neštokasnije. Dana 19. srpnja 1941. u Viroviticu je pristigla obavijest o tome da sviŽidovi, bez obzira na èinjenicu jesu li »prekršteni« ili nisu, moraju nositižidovske oznake.17 U Hrvatskom tjedniku koji je izlazio u Virovitici u brojuod 9. kolovoza 1941. stoji: »Da bi se unaprijed onemoguæio svaki pokušajizigravanja zakonskih odredbi o rasnoj pripadnosti i zaštiti arijske krvi i èastihrvatskog naroda upozoravaju se Židovi, a posebno pokršteni, da moraju idalje nositi propisane znakove, a da bi se onemoguæilo svako zlorabljenjenovog položaja, u koji su došli pokršteni Židovi prema katolièkoj crkvi…«18

Židovski hram u Virovitici je najprije bio opljaèkan, a vrlo vrijedne orguljedemontirane i odnesene, navodno u Zagreb. Rušenje hrama zapoèelo je 5.veljaèe 1942.19 Dio materijala srušene sinagoge poslije je korišten u drugesvrhe, tako da je, na primjer, kino »Zvijezda« imalo ulazna vrata sinagoge.20

Sinagoga u Slatini ošteæena je poèetkom 1942. Za vrijeme rata sinagoga nije


15 Narodne novine, 30. travnja 1941; Zbornik zakona i naredaba NDH, 1941, 42; ZakoniNDH, Zagreb 1941, I, 109 – 112; I. Goldstein – S. Goldstein, Holokaust u Zagrebu, 119 – 121.

16 Arijskog podrijetla je osoba koja potjeèe od predaka koji su pripadnici europske rasnezajednice ili koji potjeèu od potomaka te zajednice izvan Europe. (Jeliæ-Butiæ, Ustaše i NDH,179.)

17 Graða za historiju narodnooslobodilaèkog pokreta u Slavoniji, knjiga I, SlavonskiBrod 1962, 58-59.

18 Hrvatski tjednik, br. 32, 9. kolovoza 1941., 3. 19 Hrvatski državni arhiv (dalje HDA), Zbirka dokumenata Službe državne sigurnosti

Republièkog sekretarijata za unutarnje poslove Socijalistièke Republike Hrvatske, kutija 40,Narodna Republika Hrvatska, Zemaljska komisija za utvrðivanje zloèina okupatora i njihovihpomagaèa, Zloèini okupatora i njihovih pomagaèa protiv Jevreja, 59.

20 Weiss, Prilozi, 7. Savez jevrejskih opština Jugoslavije parcelu je 1957. godine prodao,te je ondje izgraðena stambeno-poslovna zgrada (kasnije je u prizemlju te zgrade otvorena pro-davaonica »Borova«, a desno, na kraju fasade, postavljene su dvije ploèe na kojima piše da jeondje nekada stajala sinagoga).


srušena, ali joj je izmijenjen oblik.21 Inventar hrama te arhiv i bibliotekaŽidovske vjerske opæine opljaèkani su, a na židovskom groblju srušeni su svispomenici.22 Iz Virovitice je 22. srpnja 1942. godine u Tenje kod Osijekaotpremljeno 111 Židova.23 Oni koji nisu uhiæeni u srpnju i kolovozu uhiæenisu u listopadu 1942. Ustaška nadzorna služba uputila je u Viroviticu dopis 8.listopada 1942. da treba sve Židove na podruèju Virovitice uhititi.24 PopisiŽidova koji su stradali u Drugom svjetskom ratu na podruèju Virovitice iSlatine otkrivaju da je veæina njih deportirana iz logora Tenje u kolovozu1942. u Auschwitz. Prema popisima koje je donijela Zemaljska komisija zautvrðivanje ratnih zloèina 12. svibnja 1946., s podruèja Virovitice stradalo je105 Židova. Buduæi da se do toga datuma nije moglo ustanoviti za sve Židovegdje su stradali, popis je u svakom sluèaju manjkav.25 Prema popisu Spomen-podruèja Jasenovac, s virovitièkog podruèja u Jasenovcu je izgubilo život 59Židova, a sa slatinskog 68.26 Na virovitièkom podruèju župnik Stjepan Jan-koviæ iz Lukaèa pokušao je spasiti obitelj Weiss, i zbog toga mu je dodijelje-na Medalja Pravednika meðu narodima. Jankoviæ je sklonio obitelj Weiss


21 Poslije rata sinagoga je nacionalizirana, a u njoj se nalazilo i sjedište folklornog druš-tva. Buduæi da je znaèajnije graðevinski izmijenjena, tek pažljiviji promatraè može zamijetitiostatke graditeljskih obilježja nekadašnje sinagoge. (Šuvak, “Židovska bogoštovna opæinaSlatina”, 16.)

22 HDA, SDS RSUP SRH, kutija 40, Narodna Republika Hrvatska, Zemaljska komisijaza utvrðivanje zloèina okupatora i njihovih pomagaèa, Zloèini okupatora i njihovih pomagaèaprotiv Jevreja, 59.

23 HDA, SDS RSUP SRH, kutija 40, Dokumenti o progonu Židova, 66 (kopija izvornogustaškog dokumenta 390/42).

24 Isto, 68.25 HDA, fond Zemaljska komisija za utvrðivanje ratnih zloèina okupatora i njihovih

pomagaèa, kutija 473, 37458-37471/46. 26 Za podatke zahvaljujem kustosu Spomen-podruèja Jasenovac prof. Ðorðu Miho-

viloviæu. Kolega Mihoviloviæ mi je dao na uvid najnovije (iz lipnja 2010.), neobjavljene po-datke popisa koji kustosi u Spomen-podruèju Jasenovac nadopunjavaju. Osim toga, brojnoststradalnika po nacionalnostima po pojedinim opæinama moguæe je pretraživati samo u bazipodataka koja se nalazi u Spomen-podruèju Jasenovac, a u objavljenom popisu dostupni susamo sumarni podaci za pojedinu opæinu i za naselja iz kojih je stradalo više od deset ljudi.Prema knjizi Poimenièni popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941. – 1945.,Jasenovac 2007, 33 na slatinskom podruèju stradalo je sveukupno 978 osoba, a na virovitiè-kom 967 osoba. Prema objavljenom popisu na podruèju kotara Virovitica ubijeno je u logori-ma Jasenovac i Stara Gradiška iz Karaðorðeva Gradinskog 278 ljudi, iz Virovitice 136 ljudi,iz Suhopolja 133 ljudi, iz Borove 55 ljudi, iz Jasenaša 47 ljudi, iz Gaæišta 39 ljudi, iz Pèeliæa36 ljudi, iz Naudovca 33 ljudi, iz Cabune 31 èovjek, iz Korije 21 èovjek, iz pepelane 17 ljudii iz Orešca 15 ljudi, a s podruèja kotara Slatina iz Sopja 193 ljudi, iz Popovca Voæinskog 84ljudi, iz Donjih Bazija 84 ljudi, iz Slatine 68 ljudi, iz Huma Voæinskog 64 ljudi, iz Lisièina 49ljudi, iz Starina 45 ljudi, iz Kuzme 44 ljudi, iz Nove Bukovice 35 ljudi, iz Hum Varoša 35 ljudi,iz Voæina 25 ljudi, iz Medinaca 20 ljudi, iz Donjih Meljana 15 ljudi, iz Bakiæa 14 ljudi, izGornjih Kusonja 13 ljudi, iz Gornjeg Miholjca 13 ljudi, iz Vaške 13 ljudi i iz GornjegPredrijeva 12 ljudi. Vidi: Poimenièni popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941. –1945., Jasenovac 2007, 11-29.


(Adolfa Weissa, Katarinu Weiss, sinove Marka i Ljubomira te još dva roða-ka) u župni dvor. Svakodnevnu brigu o njima preuzela je župnikova domaæi-ca Mamika. Nijemci i ustaše su znali da se Weissovi skrivaju kod župnikaJankoviæa, pa su ih ondje potražili. Jedna vjernica je dojavila župniku da æeWeissove sljedeæeg dana tražiti u župnom dvoru, pa su ih sve, osim Adolfa,koji je bio iznemogao i bolestan, sakrili u susjednoj Gradini. Adolfa su ustašepronašli deset dana nakon toga kod župnika, a Jankoviæa su maltretirali daotkrije gdje se krije ostatak obitelji Weiss. Jankoviæ nije odao njihovo skro-vište te su se oni skrivali sve do 5. svibnja 1943. kada su ih ustaše uhvatilikod Jankoviæevih župljana. Toga dana župnik Jankoviæ je pred svim župlja-nima molio milost za nesretnu obitelj Weiss. Weissovi su svi, osim MarkaWeissa, stradali u logorima Birkenau i Buchenwald.27 Prema istraživanjimaMelite Švob svega ih je 32 s podruèja Virovitice preživjelo Holokaust, a spodruèja Slatine preživjelo ih je 28.28 Jedan dio Židova se spasio u partizan-skim redovima. Jedna od najinteresantnijih sudbina bila je ona Eme Ruka-vine Scheiber koja je roðena u Gradini, u trgovaèkoj obitelji. Uhiæena je prviput veæ u vrijeme uspostave NDH i odvedena u logor u Bjelovar, odakle jevraæena u Gradinu. U srpnju 1942. uhapšeni su joj roditelji i odvedeni u Nje-maèku, a ona se 1942. i 1943. skrivala u kuæama njoj naklonjenih ljudi. Usvibnju 1943. ponovo je uhiæena te je odvedena u logor Tenje kod Osijeka iodatle je upuæena na rad u Njemaèku. U prolaznom logoru u Zagrebu uspje-la se povezati s antifašistima i odatle je deportirana u logor Zemun-Sajmište.U travnju 1944. pobjegla je iz Sajmišta i prikljuèila se partizanskoj jedinici.29

Romi su, dakako, stradali još teže. Oni su popisani 1941. na podruèjuVelike župe Baranja u Osijeku, pa ih je stoga bilo znatno lakše locirati u pro-ljeæe i ljeto 1942. kada su izvršena uhiæenja i odvoðenja u koncentracijskelogore. Romi su mahom stradavali u Jasenovcu.30 Ukupno je, prema izvješta-


27 Miriam Steiner-Aviezer, Hrvatski pravednici, (Zagreb 2008), 135, 136; Weiss, Prilozi,19.

28 Švob, Židovi u Hrvatskoj, 453-466 i 584-595. 29 Weiss, Prilozi, 15. Èini se da su se najduže uspjeli održati Židovi na podruèju Pitomaèe

(prijeratni kotar Ðurðevac). Tri obitelji (Schlesinger, Weber i Hirschl ostale su ondje do 22.veljaèe 1944., kada su pohapšeni. (Weiss, Prilozi, 17).

30 HDA, fond ZKRZ-Zh, kutija 473, 37458-37471/46. U mjesecu ožujku 1942. iz gradaVirovitice, iz romskog sela Lješèare, odvedeno je u Jasenovac 140 Roma, a s podruèja ŠpišiæBukovice 12 obitelji sa šezdeset èlanova. U travnju iste godine iz Turanovca i Dugog Sela uopæini Lukaè odvedeno je 5 obitelji s 44 èlana, a u lipnju iz Suhopolja 18 obitelji sa 100 èla-nova. Iz opæine Gradina je u istom mjesecu odvedeno 50 obitelji s 269 èlanova, i to iz selaBorove 3 obitelji s 15 èlanova, iz Pèeliæa 6 obitelji s 30 èlanova, iz Pepelane 3 obitelji s 20èlanova, iz Gradine 3 obitelji s 18 èlanova, iz Baèevca 5 obitelji s 36 èlanova i iz Detkovca 30obitelji s 150 èlanova. U tom je mjesecu deportirano i pet obitelji s 22 èlana iz Pivnice. Iz opæi-ne Cabuna deportirano je 50 obitelji s 294 èlana, i to iz sela Cabuna 10 obitelji s 56 èlanova,iz Trnave 1 obitelj s 8 èlanova, iz Budanice 7 obitelji s 41 èlanom, iz Žubrice 3 obitelji s 16èlanova, iz Naudovca 6 obitelji s 21 èlanom, iz Orešca 5 obitelji s 20 èlanova, iz Jasika i iz


ju Komisije za utvrðivanje zloèina okupatora i njihovih pomagaèa, s virovi-tièkog podruèja stradalo 929 Roma, »od kojih se niti jedan nije povratio veæsu svi likvidirani po ustašama po raznim logorima«.31 U poslijeratnoj litera-turi navodi se znatno manja brojka stradalih Roma, što je mnogo realnije,vodeæi raèuna o broju Roma prema posljednjem prijeratnom popisu stanov-ništva iz 1931. Milan Šaša navodi kako je u logore odvedeno 488 Roma, odkojih se niti jedan nije vratio.32 Prema popisu koji posjeduje Spomen-podruè-je Jasenovac, u Jasenovcu je s podruèja kotara Virovitica stradalo 675 Ro-ma.33 S podruèja Virovitice postoje svjedoèanstva o odvoðenju Roma u Jase-novac. Svjedok Luka Kolendariæ izjavio je pred kotarskim sudom u Virovitici2. kolovoza 1951. godine kako je »u selu Baèevcu za vrijeme stare Jugo-slavije stalno živjelo 7 ciganskih obitelji, koji su se bavili poljoprivredom itrgovinom stokom. Negdje u jesen 1941., svi ovi Cigani, zajedno sa svojimobiteljima, bili su lišeni slobode i po žandarmima tzv. NDH, otjerani naželjeznièku stanicu Suhopolje, gdje su bili strpani u željeznièke teretne vago-ne i odpremljeni u pravcu Osijeka. ... Od strane predstavnika tzv. NDH biloim je reèeno da se preseljavaju u neki drugi kraj, gdje æe dobiti kuæe i zem-lju na kojoj æe stalno raditi. Ubrzo iza toga se proèulo da su svi Cigani izBaèevca bili odvedeni u koncentracioni logor Jasenovac...«.34 Slièan iskazdao je i Josip Ribiæ 1951., bilježnik Opæinskog poglavarstva u Gradini u vri-jeme NDH. »Na podruèju opæine Gradina stanovalo je nekoliko ciganskihobitelji i to u Javorovoj Gredi u Gradini. Negdje u jesen 1941. opæinskopoglavarstvo u Gradini dobilo je službeni nalog tkzv. Kotarske oblasti uVirovitici da ima u smislu naloga tkzv. Ministarstva unutrašnjih poslovaNDH izvršiti popis svih Cigana, bez obzira na spol i dob, koji stanuju napodruèju opæine Gradina, a sve to u svrhu njihovog iseljavanja sa podruèjaopæine.« Nakon što su, po rijeèima Josipa Ribiæa, Romi odvedeni u logorJasenovac u jesen 1941., »imovina koja je iza ovih Cigana ostala bila je raz-vuèena po vlastima tkzv. NDH«.35 Ranko Amidžiæ iz Budanice prisjeæa se


Novog Gaæišta 3 obitelji s 13 èlanova, iz Budakovca 8 obitelji s 88 èlanova i Gaæišta 6 obiteljis 31 èlanom.Dakako da imena i prezimena svih odvedenih nisu popisana. Imena i prezimenanisu navedena ni na spomenicima NOB-a. Tek na nekoliko njih se spominje podatak da suRomi uopæe obitavali na tome prostoru (npr. u Suhopolju, u Turanovcu, u SuhopoljskojBorovi, u Golom Brdu). Štekoviæ, Romi u virovitièkom kraju, 47-49.

31 Isto.32 Milan Šaša, Kotar Virovitica u narodnooslobodilaèkoj borbi, (Virovitica 1989), 83. 33 Za podatke zahvaljujem kustosu Spomen-podruèja Jasenovac prof. Ðorðu

Mihoviloviæu. Kolega Mihoviloviæ mi je dao na uvid najnovije, neobjavljene podatke popisakoji kustosi u Spomen-podruèju Jasenovac nadopunjavaju.

34 U iskazu Luke Kolendariæa pred Kotarskim sudom u Virovitici 1951. godine navodise jesen 1941. godine kao vrijeme deportacije u logor Jasenovac. Moguæe je da su neke sku-pine Roma veæ tada bile deportirane u koncentracijske logore. (Vidi spis u: Milan Bulajiæ,Ustaški zloèini genocida, knjiga II, (Beograd 1988), 91, 92.)

35 Bulajiæ, Ustaški zloèini genocida, knjiga II, 92, 93.


kako su ustaše 8. kolovoza 1941. odveli 33 Roma iz sela.36 Niti jedan se nijevratio kuæi. Milan Halužan prisjeæa se kako su Romi iz Pèeliæa otjerani uSuhopolje prevareni kako ih se upuæuje »u njihovu državu gdje æe dobitizemlju«.37 Iz najveæe romske kolonije na podruèju virovitièkog kraja, Lješ-æare kod Golog Brda, Romi su otjerani 1942., prema sjeæanju Pave Berdina.»Desetak ustaša i policajaca iz Virovitice došlo je 1942. godine, u vrijemekada se okopavao kukuruz, i otjeralo sve Oršoše, Kalanjoše i Stojanoviæe uViroviticu. Prethodno su opljaèkali sve vrednije stvari, odjevne predmete ipokuæstvo, te Pavu Berdina natjerali da sve to preveze - dvoja zaprežna kolau dvorište jednog ustaše u Golom Brdu, a treæa u Viroviticu.«38 Navodno sejedan od tih Roma spasio. Bio je taj dan u Grubišnom Polju pa je tako izbje-gao smrt. Berdin tvrdi da ga je vidio nakon rata u romskom naselju Žlebicekod Koprivnice. U blizini Suhopolja postojalo je i Kapetanovo Selo, romskoselo gdje su se nastanili Romi Stevanoviæi i sagradili 17 kuæica. Iz toga sela,koje je prije rata imalo više od stotinu stanovnika, preživjeli su jedino braènipar Ljuba i Franjo Stevanoviæ, njihovo dijete Marica, Ljubin stric Ðuro, nje-gova žena Anka i sinovi Gojko i Ðuro. Antun Konto i ravnatelj osnovne školeu Suhopolju Josip Fett sjeæaju se kako su prvih dana rujna 1942. ustaše došliu Kapetanovo Selo i naredili Romima da krenu iz svojih kuæa. Potjerali su ihiz Suhopolja, samo s onim što su mogli nositi u rukama i smjestili ih u pro-storije velikog skladišta u Suhopolju. Ondje su proveli sljedeæa dva dana.Drugog dana su Romi potjerani na željeznièku stanicu, ali su odmah vraæeni,jer nije stigla naruèena kompozicija vagona. Tek treæeg dana su otpremljeniu Jasenovac. Opljaèkane konje ustaše su prodali na dražbi. Navedene preži-vjele Rome spasili su Suhopoljèani Franc Hakenberg Franta, Vili Fišer, MijoFett i Teodor Fuks kod kojih su Romi radili. Ljuba Stevanoviæ se željela pri-družiti svojima u transportu za Jasenovac, ali ju je uporni Vili Fišer, izbavioiz kolone.39 Ðuro Munjekoviæ iz Bušetine prisjeæa se kako je na željeznièkojstanici u Ljeskovici u svibnju ili lipnju 1942. vidio u vagonima Rome izBušetine koji su bili sretni misleæi da ih vode na mjesto gdje ih èeka cigan-ska država.40 Romi iz Karaðorðeva bili su podrijetlom iz Rumunjske, a znalisu osim rumunjskog vrlo dobro i maðarski. Bavili su se izradom korita i glaz-bom. Prema svjedoèenju Boška Kajganiæa iz Karaðorðeva, 1941. su otjeraniu Jasenovac. Navodno je Kajganiæ prepoznao na jednom od filmova koji suse prikazivali u Spomen-podruèju Jasenovac a koji su snimljeni u vrijemepostojanja koncentracijskog logora Jasenovac (»u vrijeme posjeta komisijeCrvenog križa«41) - Rome iz Karaðorðeva koji su svirali u logorskom orke-


36 Štekoviæ, Romi u virovitièkom kraju, 18. 37 Isto, 30. 38 Isto, 33. 39 Isto, 34-39. 40 Isto, 42.41 Zapravo se radi o tzv. »Meðunarodnoj komisiji« koja je u logoru Jasenovac bila u ve-

ljaèi 1942. godine.


stru, a bili su pobijeni nakon odlaska te komisije.42 Za Slatinu su popisi dale-ko oskudniji iako je Roma ondje bilo znatno više. Ondje je Tina Kovèiæ, kro-jaèica iz Slatine, prijavila Zemaljskoj komisiji za utvrðivanje zloèina okupa-tora i njihovih pomagaèa 1945. stradanje 29 romskih obitelji iz mjesta Slatineza koje je optužila Iseljenièki odbor.43 Mitropolit Zagrebaèko-ljubljanskigospodin Jovan dao je iskaz Milanu Bulajiæu o sudbini Roma na podruèjuMedinaca, svojeg rodna mjesta. Navodno je ondje u zaselku Èaðava Mehanaživjelo oko 50 obitelji Roma koje su ustaše u proljeæe 1942. odveli uJasenovac.44 Od svih tih Roma, baš kao i na virovitièkom podruèju, gotovonitko se nije vratio kuæi. Prema popisima u Spomen-podruèju Jasenovac ulogoru Jasenovac sa slatinskog podruèja stradala su 594 Roma.45

Na temelju veæ spomenute Zakonske odredbe za obranu države i narodaPaveliæ je omoguæio retrogradni progon svih onih koje je smatrao opasnimapo državu. U tu skupinu ulazili su, dakako, i Srbi: »Njih je ustaški režim sma-trao najljuæim neprijateljima hrvatstva, kojih se NDH po svaku cijenu trebariješiti jer je u suprotnom sluèaju njezin opstanak nemoguæ«.46 U novinskimèlancima u ustaškom glasilu »Hrvatski narod« u svibnju, lipnju i srpnju1941. su vidljive ustaške namjere sa Srbima.47 Uglavnom se spominje iselja-vanje Srba, ali i drugi naèini, za koje se izrijekom ne kaže koji su. Što se tièepreseljavanja pravoslavaca, plan je bio da se Slovenci s podruèja Štajerske,Koruške i Gorenjske presele na podruèje NDH, u kuæe i sela u kojima sunekada stanovali Srbi koji æe biti preseljeni na podruèje Srbije. U Zagrebu je4. lipnja 1941. organiziran sastanak na kojem su bili prisutni veleposlanikReicha u Zagrebu i »njemaèki opunomoæeni general« Siegfried Kasche iSlavko Kvaternik koji su potpisali sporazum o razmjeni puèanstva. Bila sudogovorena tri vala seoba. Prvi val seobe zahvaæao je slovenske intelektual-ce koji bi bili direktno deportirani u Srbiju, osim sveæenika koji su ostajali uNDH. Za to su vrijeme vlasti NDH trebale deportirati pravoslavne sveæenikeiz NDH u Srbiju. Drugi val je obuhvaæao 25000 Slovenaca koji bi trebali bitideportirani u NDH, dok bi NDH deportirala isti broj Srba u Srbiju. Treæi val,koji bi bio uslijedio u rujnu i listopadu 1941. obuhvatio bi još 65000 seljakaiz slovenskih graniènih zona (Kozjansko), dok bi NDH u Srbiju iselila isti


42 Isto, 50-51.43 Iz spisa se vidi da su Romi bili pravoslavne vjere i da su se bavili trgovanjem konji-

ma. Radilo se o 29 obitelji sa 101 èlanom. HDA, fond ZKRZ-Zh, kutija 331, 22002-22012/45,br. 9288.

44 Bulajiæ, Ustaški zloèini genocida, knjiga II, 133-134.45 Za podatke zahvaljujem kustosu Spomen-podruèja Jasenovac prof. Ðorðu

Mihoviloviæu. Kolega Mihoviloviæ mi je dao na uvid najnovije, neobjavljene podatke popisakoji kustosi u Spomen-podruèju Jasenovac nadopunjavaju.

46 Jeliæ-Butiæ, Ustaše i Nezavisna država Hrvatska, 164.47 Vidi npr. Hrvatski narod, br. 103, 26. svibnja 1941., 2; Hrvatski narod, br. 109, 3. lip-

nja 1941, 4; Hrvatski narod, br. 157, 21. srpanj 1941, 5.;


broj Srba i sve one Srbe koji nisu mogli dobiti državljanstvo NDH, odnosnoone koji su se doselili na prostor NDH nakon uspostave Kraljevine SHS.48

NDH je za provedbu dogovora od 4. lipnja osnovala Državno ravnateljstvoza ponovu 20. lipnja. Državno ravnateljstvo za ponovu veæ je 2. srpnja pos-lalo dopise svim velikim župama o uspostavljanju Ureda za iseljavanje u sva-kom kotaru. Bilo je odreðeno da æe na èelu toga ureda biti kotarski predstoj-nik i da æe svaki kotar primiti 2500 Slovenaca bez obzira na to koliko je unjemu živjelo Srba.49

Na virovitièkom i slatinskom podruèju u poèetku nije bilo likvidacija ilimasovnih hapšenja Srba, kao što je bio sluèaj s nekim drugim krajevimaNDH. Ipak, odmah nakon uspostave NDH, 26. travnja 1941., ustaše su u seluPetrovcu (danas Borik) uhapsili 9 stanovnika i otpremili ih u zatvor uMikleuš,50 zatim u Novu Bukovicu, a iz Nove Bukovice u Osijek, odakle sespomenuti nisu vratili. Ustaše su željeli iseliti što je moguæe više pravoslav-nog stanovništva te su stoga tražili izlike za njihovo iseljenje. Posebno su imsmetala kolonistièka sela, kojih je u slatinskom i virovitièkom kraju bilouistinu mnogo.51 Navodno su teror i uznemiravanje pravoslavnog stanovniš-tva Petrovca trajali sve do 15. lipnja 1941. godine, kada je, prema poslijerat-nom iskazu Dušana Krnete iz Petrovca, insceniran napad na ustaše.52 Na-vodno su dvojica ustaša iz šume u blizini Petrovca pucali na druge ustaše, apotom su napadnuti ustaše podnijeli prijavu ustaškom taboru u Èaèincima onapadu na njih u Petrovcu. »Ovo su èinili pod izlikom da su naši ljudi puca-li, a da se dade povoda tolikom teroru da se može pristupiti našem iztreb-ljenju iz sela. Slijedilo je uistinu ono èega su se stanovnici Petrovca i okolnihsela pribojavali. Odmah i istog dana došli su ustaše iz Èaèinaca kojih jemoglo biti 15, zapovjednika neznam, u naše selo, naredili su seoski sastanakžitelja našeg sela, odnosno sela Petrovca u seoskoj školi u Petrovcu, a sasta-


48 Andrija Ljubomir-Lisac, »Deportacije Srba iz Hrvatske 1941«, Historijski zbornik, sv.IX, Zagreb 1956, 127; I. Goldstein, »Iseljavanje Srba i useljavanje Slovenaca u NDH 1941.godine«, Saša Jerše, Med srednjo Evropo in Sredozemljem: Vojetov zbornik, Ljubljana 2006,595-605.

49 Ljubomir-Lisac, »Deportacije Srba iz Hrvatske 1941«, Historijski zbornik, 127-130;Slobodan D. Miloševiæ, Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane Jugoslavije 1941. –1945., (Beograd 1981.), 325.

50 Toga 26. travnja pohapšeni su kolonizirani Srbi s podruèja Petrovca, solunski borci.Kasnije su takoðer na podruèju Petrovca izvršena hapšenja, ali su se svi pohapšeni vratili kuæa-ma. (HDA, ZKRZ-Zh, kutija 473, 37497-37537/46, br. 499).

51 Veæina sela u virovitièkoj i slatinskoj Podravini koja su nastanjena Srbima naseljava-na su masovno nakon Prvog svjetskog rata »solunskim dobrovoljcima«. Jedno od najveæihkolonistièkih sela bilo je mjesto Petrovac na istoènom rubu slatinskog podruèja. O njihovunaseljavanju podrobno vidi u: L. Štekoviæ, »Izgon Srba iz virovitièkog kraja 1941. godine«,Ljetopis Srpskog kulturnog društva »Prosvjeta«, sv. 2, (1997), 359-394.

52 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 473, 37497-37537/46, br. 499.


nak je sazvao Feber Franjo iz Nove Bukovice. Meðu okupljenima ustaše suizabrali 19 ljudi koje su veæ sljedeæeg dana, prema Krnetinom iskazu, poubi-jali na èaèinaèkom groblju. Nakon što su prikupili tih 19 ljudi, ustaše su osta-lima naredili da skaèu kroz prozore školske zgrade.«53 Meðu njima je, kolikose èini, bilo i starijih ljudi koji su se na taj naèin ozlijedili. Bio je to samouvod u masovno iseljavanje Srba s podruèja tadašnjeg kotara PodravskaSlatina. Dana 13. lipnja, dakle dva dana prije insceniranog napada na ustašeu Petrovcu, u najistoènijem selu kotara Podravska Slatina, Ilmin Dvoru,smještenom uz rijeku Dravu, izmeðu Èaðavice i Donjeg Miholjca, ustaše suprikupili lokalno pravoslavno stanovništvo i deportirali ga u Srbiju. Toga seprisjeæa Nikola Dragiæ u svojem svjedoèenju Zemaljskoj komisiji za utvrði-vanje ratnih zloèina okupatora i njihovih pomagaèa.54 Navodno su ustašeupali u selo i naredili lokalnom stanovništvu da se spremi u roku od pet minu-ta i da ponese samo najvažnije stvari. Potom su ih odveli do najbliže željez-nièke stanice i potovarili u marvene vagone. Prije toga su im oduzeli novac,mast i ostalu hranu. U vagonima nije bilo zraka i bilo je nedovoljno vode.Potom su ih deportirali u Osijek, a iz Osijeka u Gunju, odakle su ih potjeralipreko Save u Bosnu, a zatim do rijeke Drine. Dragiæ navodi da su ih ustašekonstantno kundaèili i da su ih na kraju prebacili preko Drine, a pritom da suih željeli »pogušiti u Drini«. Taj je njegov iskaz vrlo vjerojatno pretjeran,buduæi da je nakon rata trebalo prikazati ustaške zloèine što strašnijima. Èi-njenica je da su seljaci iz Ilmin Dvora izgubili sve ono što su imali tijekomDrugog svjetskog rata. Sliène iskaze dali su i seljaci sela Španat, SpojanskaGreda, Noskovaèka Dubrava, Balinci, Èojluk, Brezik i Voæin. Iskazi se razli-kuju samo u lokacijama preko kojih su pravoslavni Srbi bili deportirani uSrbiju (neki su putovali preko Raèe, a neki preko Stare Pazove) te u èinjeni-ci jesu li tijekom deportacije bili maltretirani ili ne. Deportacije su izvršenetijekom mjeseca lipnja, srpnja i kolovoza 1941., a konaèna bilanca bila je4715 iseljenih pravoslavaca s podruèja kotara Podravska Slatina. Prema pos-lijeratnom popisu koji je naèinila Zemaljska komisija, 13. lipnja s podruèjaIlmin Dvora izgnano je 360 osoba, istog dana iz Èaðavièkog Luga 30 osoba,istog dana iz Martinaca (nakon rata opæina Donji Miholjac) 370 stanovnika,16. lipnja iz Sopjanske Grede 235 žitelja, 25. lipnja iz Novaka 60 stanovni-ka, istog dana iz Dubrave Noskovaèke 174 osobe, istog dana iz Španata 445žitelja, 26. lipnja iz Bjelkovca 570 stanovnika, iz Èomborja 420, iz Aleksan-drovca 550, iz Petrovca 827 stanovnika, iz Balinaca 174 osoba, iz GornjegMiholjca 39 stanovnika, iz Nove Bukovice 22 stanovnika, 27. lipnja iz Èoj-luka 115 stanovnika, 28. lipnja iz Bistrice 13 osoba, 6. srpnja 1941. izDobroviæa 70 žitelja, iz Brezika 115 ljudi, 26. srpnja iz Voæina 27 stanovni-ka, 27. srpnja iz Miljevaca 20 stanovnika, 1. kolovoza iz Æeralija 31 stanov-nik, 2. kolovoza iz Donje Bukovice 6 stanovnika i 17. kolovoza iz Mikleuša


53 Isto.54 Isto, br. 475.


42 stanovnika.55 Zanimljivo je da su iseljavani seljaci iz kotline Voæinske rije-ke i iz podravske nizine, a da seljaci iz brdskih zona (Lisièine, Kuzma,Slatinski Drenovac…) Papuka i pobrða Papuka nisu iseljavani tada, veækasnije. Razlog tome je i poèetak ustanka na spomenutom teritoriju. GradSlatina takoðer nije ostao pošteðen iseljavanja. Odande je, samo iz Ulice Jovareka, iseljeno 35 obitelji 26. lipnja 1941. godine.56

Ni na podruèju Virovitice nije bilo ništa bolje. U prve dvije godine rata,1941. i 1942., iz 40 sela u Srbiju je iseljeno 1195 domaæinstava sa 6815 èla-nova.57 Istaknutiji Srbi, uglavnom sveæenici, trgovci, politièari ili bankari,vrlo su brzo bili odvedeni, èak i prije nego što su ostali pravoslavci deporti-rani u Srbiju. Tako su u kolovozu 1941. iz kotara Podravska Slatina, iz nase-lja koja još nisu bila iseljena uhapšeni svi istaknutiji seljaci, trgovci i gostio-nièari s obiteljima te su odvedeni u logor Caprag. Postoji popis za 39 istak-nutih pojedinaca iz Slatine, Voæina, Æeralija, Dobroviæa, Brezika, Miljevaca,Popovaca, Macuta, Kapinaca, Medinaca, Bakiæa i Gornjeg Miholjca.58 Žup-nik slatinski je tada intervenirao za pet istaknutih pravoslavnih obitelji izSlatine (Aviroviæ, Kosanoviæ, Mišljenoviæ, Panteliæ i Suèeviæ) kod Državnogravnateljstva za ponovu tražeæi da se navedene obitelji vrate svojim kuæama»jer nijesu radili proti Hrvatima, nego su uèitelji Aviroviæ i Kosanoviæ poli-tièki suradjivali s Hrvatima«. Osim toga, spomenute su obitelji podnijelemolbe za prijelaz na katolièku vjeru.59 Meðu istaknutim Srbima, kao što samspomenuo, nalazili su se pravoslavni sveæenici. Tako je Slavko Juzbašiæ,paroh iz Gaæišta, bio u srpnju 1941. prebaèen u Srbiju. Prije odlaska pop Juz-bašiæ bio je maltretiran. Naime, prema njegovu iskazu koji je dao Zemaljskojkomisiji za utvrðivanje ratnih zloèina, uhapšen je 9. svibnja 1941. i odvedenje u zatvor u Viroviticu gdje su ga ustaše zlostavljali te tražili da kaže koji sustanovnici Gaæišta èetnici. Nakon kratkotrajnog boravka u ustaškom zatvoru


55 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 473, 37497-37537/46, br. 525. S podruèja kotara Slatina je,prema istraživanjima S.D. Miloševiæa, iseljeno tijekom 1941. godine 5000 ljudi, a 500 ih je tegodine završilo u koncentracijskim logorima. Miloševiæ, Izbeglice i preseljenici, 124.

56 O ovom dogaðaju postoji poseban iskaz Mile Drezgiæa, Petra Bukviæa i Marije Platiše.Vidi u: HDA, ZKRZ-Zh, kutija 217, 8264-8273/45, br. 160. Zanimljiv je i dokument u kojemse vidi kako je Milka Tataloviæ napisala molbu zato da bi mogla uzeti sa sobom svoj namješ-taj i dobiti putnicu za iseljenje te besplatan prijevoz iz Podravske Slatine do Beograda. (HDA,fond Državno ravnateljstvo za ponovu, kutija 444, 1125/41).

57 Šaša, Kotar Virovitica, 329. Najveæa iseljavanja izvršena su na podruèju Virovitice iokoline 27. i 28. lipnja 1941. (Savo Velagiæ, Virovitica u narodnooslobodilaèkoj borbi i soci-jalistièkoj revoluciji, Virovitica 1979, 154.) O ovim iseljavanjima podrobno vidi u: Štekoviæ,»Izgon Srba«, 359-394. Štekoviæ nije svugdje navodio toène izvore od kuda je preuzeo poje-dina svjedoèenja veæ je samo na kraju naveo u literaturi da je korištena graða Arhiva Srbije,fonda Komesarijata za izbjeglice i preseljenike u Srbiju, f. 13, okrug Daruvar, srez Virovitica.Prilog je i bez toga vrlo vrijedna informacija za prouèavanje spomenute problematike.

58 HDA, fond Državno ravnateljstvo za ponovu, kutija 455, 4719/41. 59 Isto, kutija 444, 1093/41.


u Virovitici prebaèen je u bolnicu gdje mu je dr. Kolibaš spasio život ne doz-volivši da ga nakon 15 dana ponovo zatvore. Nakon izlaska iz bolnice platioje ustaškom stanu kaznu od 3000 dinara i potom je pobjegao u Srbiju.60

Navodno je uspio dobiti odobrenje za iseljenje iz NDH od Ustaškog logora uVirovitici. Sa sobom je uspio ponijeti najveæi dio svoje imovine, a ostatak jerasprodao u selu.61 Nakon njegova odlaska imovinu je preuzela Kotarskaoblast u Virovitici. Oni koji nisu otišli dobrovoljno, kao što je sluèaj s Juzba-šiæem, bili su protjerani. Iz popisa koji je naèinjen 13. srpnja 1941. u Kotar-skoj oblasti Podravska Slatina vidi se kako su parosi bili prvi na udaru ustaš-kih vlasti. Tako se navodi kako se Vasu Dovganiæa, paroha iz Medinaca nijemoglo uhapsiti jer je veæ otišao, Vasu Vujoviæa, paroha iz Mikleuša, nisuuhapsili jer je takoðer iselio i Emil Marinoviæ, paroh u Gornjem Miholjcuotputovao je u Srijemske Karlovce, a Miladin Radivojeviæ, drugi paroh uGornjem Miholjcu, veæ je uhapšen i nalazi se u sabiralištu, baš kao i Nedjelj-ko Ugriniæ, paroh iz Lisièina, Nacko Vidanoviæ, paroh iz Voæina, MihajloStanivukoviæ, paroh iz Smuda, i Rajko Kokanoviæ, paroh iz Slatine. Kotarujedno moli novac za benzin da bi mogli prevesti zatvorenike, a navodi se ièinjenica da su kljuèevi parohijskih stanova i drugih prostorija deponiranikod kotarske oblasti. Uhiæenicima je ostavljeno tek 500 dinara, a kotar Po-dravska Slatina traži vagone za deportaciju Srba u Srbiju.62 Pravoslavni sve-æenik Ðura Markoviæ iz sela Velika Klisa južno od Suhopolja (nakon rataopæina Daruvar) bio je odveden u logor Caprag u Sisku. Štoviše, prilikom odla-ska nije uspio gotovo ništa odnijeti, a još manje prodati. O tome svemu jeZemaljsku komisiju obavijestila uèiteljica Zorka Momèiloviæ koja je radila uselu Velika Klisa prije Drugog svjetskog rata, a koja je do trenutka hapšenjastanovala kod spomenutog paroha.63 Nakon progona pojedinaca poèeo je pro-gon èitavih sela. Iz sela Ada (danas Veliko Polje) iseljeno je 70 obitelji s 436èlanova, iz Bogdanovca (danas Antunovac) iseljeno je 33 obitelji s 180 èla-nova, iz Borove je iseljeno 13 obitelji s 50 èlanova, iz Brezovog Polja 17obitelji s 93 èlana, iz Budanice 3 obitelji s 12 èlanova, iz Cabune 20 obiteljis 95 èlanova, iz Dijelke (danas Veliko Polje) 103 obitelji sa 639 èlanova, izGaæišta 13 obitelji sa 66 èlanova, iz Gvozdanske 4 obitelji s 19 èlanova, izJasenaša 19 obitelji sa 122 èlana, iz Jelika 1 obitelj s 8 èlanova, iz Karaðor-ðeva (danas dio Detkovca) 80 obitelji s 426 èlanova, iz Katinke 15 obitelji sa76 èlanova, iz Majkovca (danas Žlebina) 94 obitelji sa 619 èlanova, iz Milja-noviæeva (danas Lipovac) 57 obitelji s 217 èlanova, iz Mitrovice (danas dioLipovca) 46 obitelji s 248 èlanova, iz Naudovca 15 obitelji sa 65 èlanova, izNeteèe 20 obitelji sa 103 èlana, iz Nove Brezovice 46 obitelji sa 194 èlana,


60 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 474, 37627/46, br. 8600.61 HDA, fond Državno ravnateljstvo za ponovu, kutija 498, 1177/41. 62 Isto, kutija 443, 803/41. 63 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 474, 37627/46, br. 8600.


iz Nove Gradine 60 obitelji s 357 èlanova, iz Nove Krivaje 9 obitelji sa 56èlanova, iz Novog Budakovca 27 obitelji sa 129 èlanova, iz Obiliæeva (rani-je Ladislav, danas Zvonimirovo) 87 obitelji s 429 èlanova, iz Okrugljaèe 31obitelj sa 165 èlanova, iz Ovèare 65 obitelji s 299 èlanova, iz Pèeliæa 30 obi-telji sa 124 èlana, iz Pepelane 24 obitelji sa 116 èlanova, iz Pivnice 5 obiteljis 23 èlana, iz Podravskog Sokolca (danas Vladimirovac) 141 obitelj sa 763èlana, iz Rezovca 6 obitelji s 19 èlanova, iz Rita 15 obitelji sa 75 èlanova, izSuhopolja 30 obitelji sa 114 èlanova, iz Stare Krivaje 2 obitelji sa 16 èlano-va, iz Starogradaèkog Marofa 1 obitelj s dva èlana, iz Terezinog Polja 17 obi-telji s 98 èlanova, iz Trnave 4 obitelji s 20 èlanova, iz Velike Klise 8 obitel-ji sa 60 èlanova, iz Virovitice 1 obitelj s 1 èlanom, iz Zrinja 39 obitelji sa 147èlanova i iz Žiroslavlja 24 obitelji sa 134 èlana.64 U njihove kuæe naseljeno je27 slovenskih obitelji (kotar Virovitica) i 34 slovenske obitelji (kotarPodravska Slatina), što je iznosilo 189 ljudi.65 U prazne kuæe postavljeni su»èuvari imovine«.66 Opæinsko poglavarstvo Nova Bukovica u kolovozu 1941.godine izvještava kako je »izseljeno pet naselja, koja su srazmjerno dostavelika i to izseljavanje vršile su ustaške formacije po svojim ljudima, a ovesu i nakon izseljavanja ovih po ovima ispražnjenim selima èuvali stražu okotri nedjelje, a organi ove opæine u opæe nisu sudjelovali kod izseljavanja, veæuopæe i nakon toga nisu imali pristupa u pojedina sela i ako je to moralo biti,tj. trebalo je odmah poèeti sa popisom cjelokupne imovine, no opæini se tonije dozvolilo, a ustaške formacije to nisu uopæe izvršile, veæ su sami nasvoju ruku u tim selima dulje vremena gospodarili i za to vrijeme raspaèanaje u glavnom pokretna imovina na razne strane tako, da sada o tome ovdjenitko ništa ne zna.«67 Dakle, ustaše su opljaèkali kuæe iseljenih pravoslavaca,a opæinsko poglavarstvo nije moglo ni na koji naèin reagirati. Opæinskopoglavarstvo je nakon toga predložilo formiranje jednog državnog povje-renstva koje bi ispitalo i ustanovilo što je na pojedinim posjedima ostalo odpokretne imovine iseljenih pravoslavaca. U studenom 1941. Odjel za udružbuministarstva zdravstva i udružbe NDH šalje dopis Ravnateljstvu za ponovu ukojem traži 60 kuæa za naseljavanje muslimana iz Bosne na podruèju kotaraVirovitica.68 Je li to uèinjeno, nemam podataka, ali je èinjenica da su kolo-


64 Podaci su preuzeti iz: Šaša, Kotar Virovitica, 345-347. Tražeæi u Hrvatskom državnomarhivu dokumente o dogaðajima 1941. naišao sam na dokument u kojem stoji da je iz Viro-vitice prognano 18 ljudi 25. kolovoza 1941. (ZKRZ-Zh, kutija 298, 17607-17621/45). U popi-su koji je Šaša napravio na kraju knjige stoje imena interniranih za 39 naselja, a za Viroviticu,gdje je navedena samo jedna osoba, nema imena tog èovjeka, što bi znaèilo da popis zaViroviticu oèito nije potpun. Popis je nadopunio Štekoviæ u svojem radu Štekoviæ, »IzgonSrba«, 359-394.

65 HDA, fond Državno ravnateljstvo za ponovu, kutija 504, bez signature. Isti podatakdonosi i Miloševiæ koji dodaje da je na podruèju Slatine bilo naseljeno 96 osoba, a Virovitice93 osobe. Miloševiæ, Izbeglice i preseljenici, 340.

66 Isto, kutija 473, 11031/41. 67 Isto, kutija 462, 7308/41.68 Isto, kutija 534, 37508/41.


nisti iz Hrvatskog zagorja i Slovenci uistinu naseljavani po srpskim selimanakon odlaska pravoslavnih. Pravoslavni koji su ostali u svojim selima moli-li su Ravnateljstvo za ponovu i Iseljenièke logore u Bjelovaru i SlavonskojPožegi da se odobri povratak onima koji su iselili. Iz virovitièkog kraja suprije deportacije u Srbiju pravoslavci uglavnom bili odvoðeni u iseljenièkelogore. Tako je Doka Gvoiæ molila za svojeg brata Stanka Gvoiæa koji jeotpremljen iz Naudovca 26. kolovoza 1941. u Iseljenièki logor u Bjelovaru.69

Njezinu je molbu potpisalo još sedam katolika iz Naudovca, a župni ured jepotvrdio Gvoiæev prijelaz na katolièku vjeru. Meðutim, sve to nije pomogloda se Gvoiæ vrati u svoje rodno selo buduæi da je zapovjednik Iseljenièkoglogora odgovorio »da su isti izseljeni u Srbiju«. Slièno je bilo i s LjubomiromKorjanoviæem, kojem nije pomogla èinjenica da je bio u Dobrovoljnomhrvatskom vatrogasnom društvu niti to da je prema Hrvatima i Nijemcima uCabuni bio korektan.70 Hrvatski ustaški tabor u selu Pivnica Slavonska izdaoje potvrdu Svetislavu Legenu iz Klise za Cvetka i Tadiju Legena koji su »usvakom pogledu dobrog politièkog vladanja, politièki se nikada nisu javnoisticali i u svakom pogledu nisu nikada sa Hrvatima dolazili u sukob«. I onisu još prije podnošenja molbe odseljeni u Srbiju.71 Oni pravoslavci koji suostali u svojim kuæama uglavnom su bili prešli na katolièku vjeru.72 Zakonskaodredba o prijelazu s pravoslavne na rimokatolièku vjeru donesena je 3.svibnja 1941.73 Od tada, pa nadalje izvršavan je prijelaz na katolièku vjeru uèitavoj Slavoniji. Ipak, masovni prijelazi na rimokatolièku vjeru uslijedili sutek nakon odlaska veæeg dijela pravoslavaca iz virovitièkog i slatinskog kota-ra. Iz virovitièkog Hrvatskog tjednika vidljivo je da je pojedinaènih prijelazas pravoslavne (ali i sa židovske) vjere na rimokatolièku bilo veæ od srpnja1941. Naime ondje je tijekom druge polovice srpnja i kolovoza 1941. objav-ljivan popis onih koji su prešli na rimokatolièku vjeru.74 Na slatinskom po-druèju su žitelji Gornjeg Miholjca, Novaka, Višnjice i Puste Zidine pravos-lavne vjere prešli skupno na rimokatolièku 23. studenog 1941.75 Dekanatskiured u Podravskoj Slatini tražio je da se ne ruši pravoslavna crkva u GornjemMiholjcu, veæ da se ona preuredi za katolièko bogosluženje te da se uGornjem Miholjcu uspostavi nova župa buduæi da je »prielaz 100% obavljeni nema više grkoistoènjaka«. S obzirom da je u Slavoniji u nekim selima bilo


69 Isto, kutija 497, 20155/41.70 Isto, kutija 494, 19243/41.71 Isto, kutija 494, 19244/41. 72 O prijelazima na rimokatolièku vjeru u kotaru Virovitica vidi u: Štekoviæ, »Izgon

Srba«, 359-394. 73 Narodne novine, 5. svibnja 1941., br. 19. 74 Vidi: Hrvatski tjednik, br. 29, 19. srpnja 1941., 4; br. 30, 26. srpnja 1941., 4; br. 31, 2.

kolovoza 1941., 3; br. 32, 9. kolovoza 1941., 3; br. 33, 15. kolovoza 1941., 3. 75 HDA, Ministarstvo pravosuða i bogoštovlja NDH, kutija 55, 10554. Na podruèju

novoosnovane župe Gornji Miholjac bila su 592 prijelaznika.


mnogo njemaèkog stanovništva, po vjeri protestanata, manji broj pravoslav-nih opredjeljivao se pod njihovim utjecajem, i za protestantizam. Masovniprijelazi na rimokatolièku vjeru u virovitièkom kraju objavljivani su u Hrvat-skom tjedniku tijekom 1941. godine u obliku èlanaka. Tako su 16. studenogna rimokatolièku vjeru prešli stanovnici Cabune, 19. studenog stanovniciBudanice, 6. prosinca stanovnici Borove, a u drugoj polovici prosinca sta-novnici Naudovca i Gaæišta.76 U selu Pèeliæ prijelaz na rimokatolièku vjeruvršili su franjevci iz Virovitice. O tome izvještava Kotarska oblast u Virovi-tici Veliku župu Baranja: »Što se tièe prielaza sa grèko-istoène na rimokato-lièku vjeru, izvješæujem da sam sa dvojicom Franjevaca, O. Fortunatom i O.Josafatom pošao u selo Pèeliæ, gdje se prijavilo 39 porodica za prielaz. Kakosu izprva bili oduševljeni za prielaz, tako sada stoje pod uplivom izvjesnoguèitelja Dragutina Žilavija, koji se zapisao u Njemaèku Narodnu Grupu izove se sada Karl Schielavy, pa je malo popustio interes.«77 Prijelaz na rimo-katolièku vjeru bio je predviðen za 9. studenog 1941. U istom se dokumentuspominje kako u selu Gaæištu takoðer Nijemci nagovaraju pravoslavne da seukljuèe u Kulturbund i da prijeðu na evangelièku vjeru. U selima Nova iStara Krivaja akciju prekrštavanja stanovništva omeli su »èetnici-komunisti,te su ljudi vrlo zastrašeni i boje se osvete«. Prijelazi na rimokatolièku vjeruzabilježeni su i kasnije, 1942., pa se tako u svibnju 1942. spominje kako uveæ odreðen »dan rasprave za osnutak župa u Cabuni, Dijelki i GornjemMiholjcu, a trebalo bi osnovati još sljedeæe župe«, pa se navodi župe u Sla-tinskom Drenovcu sa 3276 »prelaznika«, Èeralijama s 1828 »prelaznika«,Slanojvodi sa 741 »prelaznika«, Gaæištu s 360 »prelaznika«, Lisièinama s1645 »prelaznika« i Medinci sa 194 »prelaznika«.78 U sijeènju 1942. prekr-šteno je 270 pravoslavaca iz opæine Pivnica Slavonska. O tome je dao iskazIvan Lah, tadašnji opæinski bilježnik. On svjedoèi kako u Pivnici 14 obitelji


76 Vidi: Hrvatski tjednik, br. 47, 22. studeni, 3; br. 49, 6. prosinac, 2; br. 50-51, 24. pro-sinac, 3.

77 Graða, knjiga I, 258. 78 HDA, Ministarstvo pravosuða i bogoštovlja NDH, kutija 64, 85/5543. U dokumentu

se navode i ovi podaci: u Lipovcu kod Èeralija ostalo je 49 pravoslavaca, u GornjimKusonjama 48 pravoslavnih, u Donjim Kusonjama 18 pravoslavnih, u Bijelom Jarcu 6 pra-voslavnih i u Kuzmi 316 pravoslavnih. Iz dokumenta je vidljivo da su u ovim mjestima nase-ljeni kolonisti u pravoslavne kuæe: Rušani, Jeliman, Tomislavovo, Sigetec, Leševo Lanka,Pješæ. Zaton, Novi Gradac, Gaæište Malo, Paveliæevo, Topolik, Budakovac, Budakovac Novi,Podravski Sokolac, Brezovica Nova, Lisièina Kruškova, Javorova Greda, Èomborje, Grabiæ,Senkovac i Vraneševci. Vrlo je vjerojatno da su i u ostalim selima gdje je bilo rimokatolika uovom popisu, a koja su prije Drugog svjetskog rata bila èista pravoslavna sela, naseljeni kolo-nisti, ali se to iz ovoga popisa toèno ne vidi. Pojedina od ovih sela danas imaju nova imena.Ustanovljavanje župa na tome podruèju provedeno je samo u Rušanima i Gaæištu, a u ostalimmjestima nije »radi sadanje nesigurnosti sa strane partizana u tim mjestima«. (HDA,Ministarstvo pravosuða i bogoštovlja NDH, kutija 53, 9825.) Prekrštavanja na katolièku vjeruprovedena su i u ostalim mjestima (o tome vidi i faksimile dokumenata u: Joža Horvat, ZdenkoŠtambuk, Dokumenti o protunarodnom radu i zloèinima jednog dijela katolièkog klera,Zagreb 1946, 63, 64, 67-72).


nakon prekrštavanja nije željelo dati podatke o obiteljima, tj. imena, prezi-mena i datume roðenja, te su izjavili da je prilikom prekrštavanja prekrštensamo »njihov kaput, a da oni nisu«. Opæinski bilježnik je trebao napravitipopis onih koji nisu željeli dati podatke, što je Lah i napravio, ali ga navod-no nikada nije predao tako da »neposlušnici« nisu završili u logoru.79 Dvamjeseca kasnije, toènije 13. ožujka 1942., iz dopisa velikog župana Velikežupe Baranja Ministarstvu pravosuða i bogoštovlja vidljivo je kako su pra-voslavci na podruèju Slatinskog Drenovca, Pušine, Kraskoviæa, Prekoraèana,Meljana i Ðurišiæa (poslijeratna opæina Orahovica) prešli na rimokatolièkuvjeru, baš kao i pravoslavci iz Voæina i okolnih mjesta dan kasnije (dakle, 14.ožujka 1942.). Župan Velike župe Baranja je i jednom i drugom prilikomodržao govor te je od Ministarstva zatražio 20000 kuna da bi se franjevcimakoji vrše prekrštavanja platile dnevnice.80 Osim što su vršena prekrštavanja,oduzimana je imovina pravoslavnoj crkvi, a vrlo èesto su i rušeni pravoslav-ni hramovi. Iako je traženo od strane rimokatolièkog župnog ureda u Gradinii opæinskog poglavarstva u Cabuni Kotarsku oblast u Virovitici da se ne rušicrkva u Gaæištu, buduæi da se može preurediti u katolièku, hram je ipak sru-šen.81 Uz taj hram srušene su i crkve u Dobroviæu (8. sijeènja 1942.), zvoniku selu Bistrica (14. veljaèe 1942.), zvonik u selu Bakiæu te kapela na mje-snom groblju (veljaèa 1942.) te crkva u Voæinu (9. sijeènja 1942.).82 Osimovih crkava srušeni su u potpunosti i hramovi u Zrinju Lukaèkom, Gradini,Dijelki, Virovitici, Slatini, Medincima, Klisi i Majkovcu Podravskom. Ošte-æeni su hramovi u Borovi (iako se ponegdje navodi da je srušen do temelja),Donjim Meljanima, Lisièinama, Smudama, Macutama, Jasenašu i Slatin-skom Drenovcu.83

Do otpora Srba ustašama došlo je, zbog svih navedenih razloga, veæ usrpnju 1941. Baš na podruèju zabaèenih papuèkih sela, u mjestu Lisièine,kotar Podravska Slatina, grupa seljaka se povukla u šumu, naoružala se ipoèela s ustašama voditi oružane borbe. Prva oružana grupa na teritoriju ko-tara Podravska Slatina formirana je 14. srpnja 1941. na sektoru sela Lisièinei Kuzma.84 Do formiranja grupe navodno je došlo na sljedeæi naèin. Tijekommjeseca svibnja ustaše su otjerali u koprivnièki logor Danicu više seljaka,


79 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 474, 37627-37634/46. 80 HDA, Ministarstvo pravosuða i bogoštovlja, kutija 32, 2600, br. 910-I-1942. 81 HDA, fond Ponova, kutija 499, 21092. Moguæe je da su i neki drugi hramovi teže

ošteæeni, ali o tome nemam podataka. (Dušan Kašiæ, Srpska naselja i crkve u sjevernojHrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004. i www. eparhija-slavonska.org).

82 HDA, ZKRZ-Zh, kutija 473, 37497-37537/4683 Dušan Kašiæ, Srpska naselja i crkve u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 2004. i

www. eparhija-slavonska.org. Moguæe je da su i neki drugi hramovi teže ošteæeni, ali o tomenemam podataka..

84 Prilog graði za historiju narodnooslobodilaèkog pokreta u Slavoniji 1941. godine,(Slavonski Brod 1965), 109.


meðu kojima su bili i braæa Bogatiæ. Jedan od braæe, Marko Bogatiæ, uspio jepobjeæi i skloniti se u šumu s Jovom Kosanoviæem.85 Pridružili su im se Du-šan Èakardiæ iz Bokana te Nikola Bosanac i Petar Stojnoviæ iz Lisièina.Radilo se zapravo o »banditskoj« grupi koja nije vršila nikakve organiziraneakcije i koja je bila proèetnièki orijentirana. I na podruèju Virovitice u seluJasenaš postojala je u kolovozu »èetnièka banda« koja je posjedovala dvijepuške.86 U rujnu dolazi do prvih oružanih okršaja. Tako je na potoku Vojlo-vica, kod Èaèinaca, izmeðu Slatine i Orahovice, napadnuta ustaška straža. Usukobu nitko nije ranjen.87 Kasniji sukobi odvijali su se u zoni sela Kuzme iLisièina, gdje je spomenuta grupa koju je vodio Kosanoviæ upala u lugarevukuæu tražeæi vojnièku pušku. Na to su reagirali ustaše iz Voæina koji su pre-traživali podruèje.88 Tijekom pretraživanja ustaše su uspjeli locirati »bandu«i sukobiti se sa spomenutim »banditima«. U sukobu je stradao jedan ustaša,a dvojica su ranjena. Dva pripadnika »bande« prijavili su se sami Oružnièkojpostaji u Voæinu te su »pušæeni svojim kuæama«.89 Jovo Kosanoviæ, koji jebio strah i trepet sela Nova Krivaja, kako se navodi u ustaškom izvještaju,maltretirao je lokalno stanovništvo, koje je sazivao na sastanke prijeteæi imda æe »ukoliko ne doðu na sastanke zapaliti sve kuæe i ljude izmasakrirati, tj.odrezati im ruke i noge, te da æe im prosvirati kuglom èelo«. Vrlo je lakomoguæe da to što stoji u izvještaju nije daleko od istine, buduæi da je lokalnostanovništvo iz Stare i Nove Krivaje vrlo brzo nakon puškaranja izmeðuustaša i èetnika pobjeglo na podruèje Levinovca i napustilo svoje kuæe. Nasastanku su Kosanoviæ i pripadnici njegove grupe govorili da je »došlo ili danešto urade ili da poginu, jer drugog im spasa nema«. Pozvali su sve koji susposobni da im se pridruže i priprijetili im da æe ih poubijati ako to ne uèine.Osim toga, tražili su od seljaka da im pomognu da se prehrane, tj. da imdostavljaju hranu u šumu, što su ovi i èinili.90 Èini se da je Kosanoviæ operi-rao na poprilièno širokom podruèju: od istoène Bilogore (kotar Virovitica ikotar Daruvar), preko Papuka (kotar Podravska Slatina), do Ravnogorskogpodruèja (kotar Pakrac), buduæi da je sudjelovao i na sastanku održanom 27.na 28. rujna 1941. u Zailama (selo istoèno od manastira Pakra, danas napuš-teno).91 Oèito je da se Kosanoviæeva grupa djelomièno osipala nakon okrša-ja kod sela Stara Krivaja 3. listopada 1941., kada su pripadnici 28. ustaške


85 Kosanoviæ je roðen 1906. u Novoj Krivaji. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio jeneko vrijeme èlan opæinskog odbora Jugoslavenske radikalne zajednice, a kasnije je stupio uèetnièku organizaciju koju je osnovao Mrhin, pravoslavni sveæenik u Katinovcu, kotarDaruvar. (HDA, SDS RSUP SRH, kutija 1, Bivše graðanske stranke na kotaru Daruvar, 65.)

86 Graða, knjiga I, 113-114. 87 Isto, 187.88 Isto, 203-204. 89 Isto, 212-213. Sami su se prijavili Petar Dragojeviæ i Ðuro Ratiæ. 90 Isto, 237-239. 91 Isto, 250.


bojne ubili izmeðu 11 i 15 njezinih pripadnika.92 Tom prilikom stradao je ijedan ustaša (Tadija Vincetiæ), koji je uz to izmasakriran.93 Nakon toga suko-ba ustaške vlasti sazvale su sve stanovnike pravoslavne vjeroispovijesti izStare i Nove Krivaje, Kuzme, Lisièina i Voæina u Ðulaves (danas Ðulovac),gdje im je priopæena poglavnikova odluka o ogranièenom kretanju, tj. o tomeda nitko bez pismene dozvole seoskog kneza, koja vrijedi samo za jedan dan,ne smije uæi u šumu.94 Ujedno je stanovništvo pozvano da se vrati svojimkuæama, odakle je jedan dio njih i pobjegao u strahu što od èetnika, što odustaša. Partizanske grupe koje su nastale u okolici Orahovice, a koje su 22.listopada osnovale partizanski odred, napale su 21. studenog 1941. SlatinskiDrenovac zato da bi došle do veæe kolièine oružja. U toj akciji pozvali su iKosanoviæevu grupu da sudjeluje, ali ona se, èini se, nije odazvala pozivu.


92 U poslijeratnoj literaturi spominje se na nekoliko mjesta Kosanoviæeva grupa kao èet-nièka grupa, ali se bez obzira na to velièaju njezini uspjesi u borbi s ustašama. Ponekad su vrloiskrivljene èinjenice koje se odnose na okolnosti borbe i broj stradalih. Tako se u Prilogu graðiza historiju narodnooslobodilaèkog pokreta u Slavoniji 1941. godine spominje kako je gru-pom rukovodio Jovo Kosanoviæ, prijeratni organizirani èetnik, te je u tom pravcu poèeo us-mjeravati cijelu grupu. Potom autori teksta navode kako se grupa duže vrijeme skrivala i nijevršila nikakve oružane akcije, a zatim navode akciju u kojoj je grupa sudjelovala i navodnospasila od sigurne smrti 14 seljaka koje su ustaše vodili kao taoce (sukob kod bunara Alaginac2. listopada 1941.). O tome ništa ne piše u ustaškim izvještajima koji bi to zasigurno navelikao razlog napada. U poslijeratnim memoarima ne stoji ni èinjenica da su ustaše zapravo uveæem dijelu razbili Kosanoviæevu grupu u sukobu 3. listopada 1941. (Prilog graði za histo-riju narodnooslobodilaèkog pokreta u Slavoniji 1941, »Kotar Podravska Slatina«, SlavonskiBrod 1965, 108-111). Znatno realnije je prikazano èinjenièno stanje u istoj knjizi prilikomopisa situacije na podruèju kotara Virovitica. Ondje stoji kako spomenuta grupa nije bila pove-zana sa susjednim partizanskim grupama s kojima je rukovodila KPJ. »Grupu su saèinjavaliseljaci Srbi iz Lisièina i okolnih sela, koji su pobjegli ispred ustaškog terora. Nešto kasnije pri-stupili su Odredu formiranom na Psunju u daruvarskom kotaru.« (Misli se na sastanak uZailama, gdje su sudjelovali i predstavnici KPJ i lokalnih seljaka iz Zaila i Gornjih Boraka,koji su takoðer formirali manju grupu iz straha pred ustaškim terorom, op. a.) »Meðutim, tugrupu je od Odreda uspio odvojiti bivši jugoslavenski podoficir Jovo Kosanoviæ s motivaci-jom da je bolje braniti nezaštiæena sela nego voditi organizirane akcije pod vodstvom Partije.Jovo Kosanoviæ je bio izrazito èetnièki, šovinistièki raspoložen i insistirao je na teroru nadHrvatima kao odmazdi za ustaška zlodjela nad srpskim stanovnicima. Zajedno sa svoja dvaroðaka u grupi nosio je èetnièku kokardu, dok su svi ostali borci nosili petokraku zvijezdu.Osim propagiranja bratoubilaèkog rata, èemu su se borci protivili, odnosi izmeðu Kosanoviæai boraca zaoštrili su se i zbog njegovog grubog odnosa prema èitavoj grupi u kojoj je želio bitiapsolutni gospodar. Razdor se još više poveæao kada je grupi 28. studenog 1941. pristupioMirko Fiket Mesariæ, èlan KPH, Hrvat iz Levinovca.« Navodno je Kosanoviæ zahtijevao da seMesariæ likvidira zbog èinjenice što je Hrvat. Ostali su se tome suprotstavili. Fiket je stekaopopularnost time što se istaknuo osobnom hrabrošæu u nekoliko akcija. Koliko se èini, jedinosu Kosanoviæ i njegov roðak ostali proèetnièki orijentirani u grupi, ali i oni su prihvatili KPJkao organizatora ustanka nakon što je grupa ušla u sijeènju 1942. u Papuèko-krndijski odred.(Prilog graði, »Kotar Virovitica«, 176-177.) Iz sjeæanja Dušana Èaliæa, narodnog heroja, jasnose vidi da je Kosanoviæ ubijen od strane svojih suboraca buduæi da je pljaèkao napuštena sela.(Prilog graði, »Sjeæanja na ustanièku 1941. godinu u Slavoniji«, 224-225).

93 Graða, knjiga I, 488-489. 94 Isto, 489.


U napadu na Slatinski Drenovac sudjelovalo je 15 boraca i oko 100 seljakaiz okolnih sela. Akcija na Slatinski Drenovac uspjela je. »Zaplijenili smopreko 40 pušaka, 2 sanduka municije i sanduk bombi, kao i drugu spremu. NaPošti je naðeno, èini mi se, oko 60.000 kuna ili dinara, što je poslato Okruž-nom komitetu u Bjelovar.«95 Nakon akcije, koja je uspjela, lokalno stanov-ništvo koje je sudjelovalo u napadu, ostalo je kod kuæe. Veæ sljedeæeg danaustaške snage provele su »premetaèinu« sela Drenovac i okolnih sela. Tomprilikom pohapsili su lokalno stanovništvo i, kako navodi ustaški izvještaj,»uhvaæeno je nekoliko jataka koji su bili u tim èetnièkim logorima, te se sadas njima na terenu vode istrage i oni prokazuju boravišta èetnika«.96 Kao reak-ciju na napad ustaše su pohapsili obitelji »odbjeglih odmetnika« koje odvo-de u »privremeni logor«. Ustaše su pri premetaèini oèito napravili i »zaplie-nu hrane i živežnih namirnica«, što bi znaèilo da su u pobunjenièkim selimanapravili pljaèku privatne imovine. Nakon akcije u Drenovcu, Odred se oko-mio i na sela Požeške kotline. Odred je noæu 1. na 2. prosinca napao OpæinuBektež u Požeškoj kotlini. Tijekom listopada, studenog i prosinca 1941. par-tizanski odredi su napadali pripadnike Ustaške vojnice i domobrane u brdskojzoni kotara Slatina, Orahovica, Virovitica i Požega. Tijekom tih napada sud-jelovali su vrlo èesto, kao što vidimo iz spomenutih primjera, i domaæi sta-novnici. Ustaše su potom poduzimali odmazdu nad lokalnim stanovništvom,smatrajuæi ga odgovornim za potporu partizanima i sudjelovanje u partizan-skim akcijama. Tako su ustaše Petranoviæeve bojne 28. i 29. prosinca 1941.godine spalili potpapuèka sela Gornje Vrhovce i Kantarovce kod kojih su biliutaboreni partizani i od kuda su napadali njemaèke i ustaške jedinice.97 Na-vodno je neposredan povod paljenju ovih sela bila borba izmeðu lokalnogstanovništva i ustaša 27. prosinca 1941., kada su seljaci rastjerali ustaše, apotom pozvali partizane da ih obrane. U borbi je poginulo 14 ustaša, a 5 ih jezarobljeno. Zarobljeno lokalno stanovništvo odvedeno je u logor.98 Najveæaodmazda nad lokalnim stanovništvom dogodila se prilikom napada partizanana ustaše u selu Kometnik kod Voæina poèetkom 1942. Naime, 12. sijeènja»oko 1 sat po podne naišao je jedan odred Ustaša iz Podr. Slatine u selo Ko-


95 Prilog graði, »Od prvih akcija do Papuèko-krndijskog odreda«, 290-291. Nakonzavršetka akcije, šest ljudi iz Vrhovaca, koji su sudjelovali u napadu, nisu pristali da ostanu uOdredu, »nego su uzeli zaplijenjeno oružje i spremu i otišli kuæi, navodeæi da oni imaju vod-stvo i da æe oni izvršiti akcije po noæi, a po danu æe biti kod svojih kuæa. ... Domaæi ljudi izDrenovca uzeli su oružje, ali nisu htjeli da odmah odu sa Odredom, nego su se izgovarali daæe doæi sutradan. Meðutim, sutradan su došle ustaše, te ih pohvatali i zaplijenili oružje.«Dvanaest uhapšenih iz Slatinskog Drenovca odvedeni su nakon èetiri dana u Osijek i ondjeostali zatvoreni sedam mjeseci, nakon èega su pušteni na slobodu. (HDA, ZKRZ-Zh, kutija484, 38410/46, br. 6416). O tome dogaðaju vidi takoðer izvorne ustaške dokumente u: Graða,knjiga I, 370, 371, 375-377.

96 HDA, fond Državno ravnateljstvo za ponovu, kutija 541, 40489/41. 97 Vidi dokument u Graða, knjiga II, 71. 98 Vidi o tome dogaðaju i u: Prilog graði, »Kotar Slavonska Požega«, 123.


metnik koje leži 3 km istoèno od Voæina, a 700 met. prema sjeveru od željez-nièke pruge Slavonske podravske željeznice. Ustaše su vršili redovnu ophod-nu službu«.99 Prema ustaškom izvješæu, u Kometniku pravoslavci, kao i uveæini brdskih sela na Papuku i Krndiji, nisu prešli na katolièanstvo. Iz selasu partizani, meðu kojima su bili i pripadnici grupe Jove Kosanoviæa, napaliustaše. Borba izmeðu partizana i ustaša trajala je pet sati, i u borbi je pogi-nulo 5 ustaša i 7 partizana.100 Ustaško izvješæe donosi podatak da je u selubilo »oko 50 èetnika-komunista odmetnika koji su veæinom iz sela Lisièina,a veæ su se pred par mjeseci odmetnuli«. Ustaše su optužili seljake Komet-nika »da su ih primili i èastili«.101 Partizanski izvještaj govori o takozvanim»èetnicima«, njih 32 i 3 partizana koji su se nalazili u Kometniku prilikomnapada. Partizani govore takoðer o tome da su oni bili napadnuti, a da su nji-hovi gubici minorni, dok su ustaše izgubili 14 ljudi, a 20 ih je ranjeno.102 Jošistoga dana poèele su pripreme za opkoljavanje sela Kometnik od straneustaša.103 Ustaše su ušli 13. sijeènja u Kometnik, buduæi da u mjestu više nijebilo ni èetnika ni komunista. »Ustaše su proveli sa oružnicima premetaèinupo kuæama u selu Kometnik, te su pri tom posluživši se sa odredbom Vojsko-voðe Doglavnika zapalili nekoliko kuæa i štagljeva u tom selu i naroèito onekuæe iz kojih se je pucalo dan prije na Ustaše, a žitelje iz sela evakuirali i do-premili u obæinu Voæin.«104 U ustaškom izvještaju stoji da su prilikom odvo-ðenja stanovništva neki pokušali pobjeæi, pa su na te pucali i »na taj naèin jepoginulo danas oko 25 ljudi žitelja sela Kometnika pravoslavaca«. Kometniksu ustaše potpuno iselili. Muškarce su odveli u Voæin, a žene u privremenilogor u Zdence (njih oko 190) u kojem su ih smjestili u neljudskim uvjetima


99 Prema poslijeratnoj literaturi dogaðaj se zbio ovako: Kosanoviæeva grupa trebala sespojiti s partizanima na Papuku. Odluèili su da æe zaobiæi Voæin s istoène strane, meðutim pri-likom prijelaza preko rijeke Voæinke, kod Sauhamelovog mlina, mlinarov pomoænik je primi-jetio kolonu, a ujutro je vidio i tragove, pa je o svemu tome obavijestio ustaše u Voæinu.Pripadnici Kosanoviæeve grupe smjestili su se u štaglju Miloša i Steve Stojanoviæa u Zubiæima(zaselak naselja Kometnik), tri kilometra daleko od Voæina. Ustaše su krenuli u potjeru zaKosanoviæevom grupom i nakon sukoba se povukli prema Voæinu, gdje su doèekali pojaèanje.Potom su sljedeæeg dana ušli u Kometnik i ondje spalili kuæe onih koji su pokušali bježati, aneke od žitelja (njih 28) odmah pobili. Žene i djecu iz logora u Zdencima pustili su kuæama, amuškarce su odveli u Voæin. U podrumu u Voæinu pogušilo se oko 50 ljudi, a desetak se ljudinakon strijeljanja ostatka spasilo zahvaljujuæi èinjenici da su trebali pokopati svoje sumješta-ne. (Podravsko-slatinski kraj: zbornik u povodu proslave èetrdesetogodišnjice narodnogustanka i socijalistièke revolucije, Podravska Slatina 1982, 103-104.)

100 U knjizi Dragutin Pelikan, Slatina u vjetrovima povijesti, (Slatina 1997), 156-159,navode se imena palih ustaša u Kometniku 12. sijeènja 1942. Pelikan ih navodi šestoro spodruèja grada Slatina te tvrdi da su ih èetnici (pripadnici Kosanoviæeve grupe) masakrirali.

101 Graða, knjiga II, 25. 102 Graða, knjiga II, 51. 103 Ustaše su dobili pojaèanje iz Osijeka, Belišæa i Virovitice od 300 ljudi (Isto, 26). 104 Svjedok Nedjeljko Jorgiæ tvrdi da su ustaše spalili 7 stambenih zgrada i 26 gospo-

darskih od 123 stambene i 426 gospodarskih zgrada koliko je Kometnik imao prije Drugogsvjetskog rata. (HDA, ZKRZ-Zh, kutija 471, 37200-37223/46, br. 7031).


(kuæe nisu imale ni štednjake, a bila je zima, ni prozore, ni vrata). Njihovustoku su djelomièno prodali, nešto upotrijebili za prehranu ustaša na terenu,a dio otpremili na Državno dobro u Dalj. Broj pobijenih pravoslavaca izKometnika bio je znatno veæi od 25. Prema iskazu koji je Nedjeljko Jorgiæ izKometnika dao Zemaljskoj komisiji 18. veljaèe 1946., dogaðaj se odvio ova-ko105: »Dana 12. sijeènja 1942. godine napale su ustaše selo Kometnik u ko-me su bili partizani i nastupila je borba. U toj borbi poginulo je 5 ustaša, asvih 5 iz Slatine, i nakon te pogibije preostale ustaše povukli su se u Voæin.Dana 13. sijeènja 1942. godine ustaše su dobili pojaèanje od drugih ustaškihformacija i opkolile su zaselak Dobriæe te èitavo selo Kometnik. Te ustašepokupili su iz zaselka Dobriæi 32 žitelja, a iz Kometnika 174 žitelja, te su svizajedno oterani u Voæin, i zatvoreni u podrum Opæinske zgrade.«106 Tu Jorgiæopisuje muèenja kojima su bili podvrgnuti, što je možda samo djelomiènoistina, jer znamo da su jugoslavenske vlasti zahtijevale od svjedoka da iska-zi budu što je moguæe više optužujuæi za poèinitelje nedjela. »Dana 14. I.1942. godine izjutra rano otvorili su podrumska vrata ustaše i viknuše: 'Izlazipo 10 napolje!' Èim je prva desetorica izašla napolje poèelo se sa ubijanjempucanjem iz pušaka i strojnica. Zatim je izašla druga grupa od deset ljudi, tekada je i ta grupa izašla poèelo se sa ubijanjem na isti naèin kao i oni prvi.Tako je to išlo redom 10 po 10 i svi su pred podrumom potuèeni. U podrumuje još ostalo 7 ljudi kojima je naredjeno da izadju van, naredjeno im je daimaju pokopati potuèene, te sam se toj sedmorici i ja osmi prikljuèio, kojisam pukim sluèajem ostao živ u petoj grupi po desetorici izlazeæih iz podru-ma.« Navodno su njih osmorica iskopali raku za žrtve pokolja kod željezniè-ke stanice u Voæinu i treæi dan iza pokolja pokopali mrtve. Jorgiæ tvrdi da je25 ljudi pomrlo još u zatvoru od nedostatka svježeg zraka »jer su ustaše sveotvore kao i vrata na ulazu u podrum tako zatvorili da sa ni jedne strane nijemoglo dolaziti zraka, a zatvor je bio toliko pun da nitko nije mogao sjesti ilileæi, veæ su svi stajali stojeæi, strahovito zbijeni i pognuti jer je podrum biotoliko nizak da se nije moglo u njemu stajati ispravljeno«. Jorgiæ zakljuèujeda su ustaše »ovo zlo napravili u uvjerenju da smo mi svi poapšeni sudjelo-vali u borbi u partizanskim redovima protiv njihova naleta i nisu provelinikakvog prethodnog ispitivanja da li nam leži kakova krivica ili ne«.

Nakon opisanog pokolja, koji je bio prvi takve vrste u Slavoniji, ustašesu zastrašili domaæe stanovništvo te je jedan veæi broj muškaraca otišao upartizane. Tako narodni zastupnik Hrvatskog državnog sabora za kotar Po-dravsku Slatinu Jozo Matovina 21. svibnja 1942. izvještava: »Partizani u ko-taru Podravska Slatina poduzeli su unatrag zadnjih mjesec dana sliedeæe ak-cije. Zapalili su školu u Hum Varošu, Gornji Meljani i Lisièine. Zapalili suobæinsku zgradu u Slatinskom Drenovcu te su nadalje od svih sela u gore


105 Isto. 106 Prema popisu koji je naèinila Zemaljska komisija nakon Drugog svjetskog rata poi-

menièno je navedeno 175 osoba koje su stradale. (Isto).


navedene tri obæine (Voæin, Slatinski Drenovac i Æeralije, op.a.) pokupili oru-žje koje su našli kod seljaka za obranu njihovih mjesta. Isti su išli tako dale-ko da su pokupili èak i oružje u neposrednoj blizini samoga kotarskog mje-sta Slatina i to Lukavac i Ivan breg. Isti drže prilièno nesmetano noænesastanke te vrše promièbu u korist Sovjetske Rusije. Isti su uništili 2 loko-motive na podruèju našega kotara od Slavonske Podravske željeznice. Nitijedan šumski radnik nemože da radi svoj posao po šumama veæ su iste iztje-rali a takodjer i sve lugare na podruèju našega kotara tako da uobæe se drvone može proizvoditi u našemu kotaru ... Razpolažem sa podacima da se istipartizani-èetnici spuštaju u Podravinu te su tako prije par dana napali stražuu Novoj Bukovici a viðani su i po šumama u ravnici. Po izvještaju presluša-nih osoba izlazi da se isti spremaju da osvoje samu Slatinu te imadu po šuma-ma nadpise da je kotar Slatina veæ njihov.«107 Matovinin izvještaj mnogogovori o situaciji na podruèju kotara Podravska Slatina 1942. Nešto su zavlast povoljniji bili izvještaji za virovitièki kraj. Sasvim je jasno da su veæ1942. partizani pridobili za sebe veæi broj Srba u Slavoniji buduæi da su pra-voslavni uistinu bili egzistencijalno ugroženi. Stoga su realni podaci kojigovore o sudjelovanju Srba u antifašistièkom pokretu na podruèju Slavonije.Tako je u 1942. na podruèju Slavonije stradalo 688 pripadnika narodnooslo-bodilaèke vojske, od èega su 584 bili Srbi.108 Prikljuèivanje partizanima biloje za njih od životne važnosti. Naime, iseljavanja i prekrštavanja na katoliè-ku vjeru, a u krajnjem sluèaju i izravna ugroženost golog života, tjerali supravoslavno stanovništvo u šume, gdje su se organizirali u manje ili veæegrupe koje su u konaènici bile voðene od strane komunista. Zloèini nad pra-voslavnim stanovništvom u okolici Pakraca u kolovozu (Kusonje) i listopa-du (Kukunjevac) 1942. godine poplašili su okolno stanovništvo koje je dje-lomièno potom otišlo u šume partizanima. Romi i Židovi s podruèja Slatinei Virovitice nisu se uglavnom prikljuèivali partizanskim jedinicama, pa sustoga najèešæe nastradali u koncentracijskim logorima. Ipak, 14 Židova s po-druèja Virovitice spasilo se sudjelujuæi u partizanskim redovima. Oni su ujed-no nosioci partizanske spomenice NOB-a: Egon Bader, Valerija Bader, Zlat-ko Bienenfeld, Josip Bing, Edo Lipšiæ, Rudolf-Rudi Reich, Ðuro Savin, Eu-gen Scheiber (Novi Gradac), Erna-Ema Scheiber, Slavko Scheiber, RudolfŠtajner, Mirko Weissmann, Drago Wollner i Zdenko Wollner.109 Pokolj sta-novnika Kometnika i Dobriæa u Voæinu bio je za pravoslavno stanovništvoslatinskog i virovitièkog kraja znak za uzbunu. Vlasti NDH postigle su upra-vo tim pokoljem suprotan efekt od željenog.


107 HDA, fond Hrvatski državni sabor, kutija 74, 74/42. 108 Dragan Cvetkoviæ, »Stradali pripadnici Narodnooslobodilaèke vojske Jugoslavije iz

Hrvatske prema popisu Žrtve rata 1941-1945. iz 1964. godine. Analiza trenutnog stanja premado sada izvršenoj reviziji« u: Dijalog povjesnièara-istorièara, sv. 6, Zagreb 2002, 375.

109 (Weiss, Prilozi, 12-13).


Zaključak

U prve dvije godine postojanja NDH na podruèju kotareva Virovitica iSlatina, koji su imali znaèajnu srpsku zajednicu te manju romsku i židovskumanjinu prema popisu stanovništva iz 1931. godine, temeljito su ekstermini-rani Romi i Židovi, a djelomièno su iseljeni Srbi. Ozakonjeni teror koji suprovodili ustaše bio je vidljiv u odnosu prema Židovima i Srbima odmahnakon uspostave NDH, a prema Romima uglavnom od kasnog ljeta 1941.godine. Najveæi dio Židova nije se uspio skloniti pred ustaškim terorom, takoda su nakon naredbe o nošenju židovskih znakova, prelaženja na rimokato-lièku vjeru i temeljite pljaèke njihove imovine uglavnom nastradali u logori-ma Auschwitz, Tenje i Jasenovac. Romi su bili relativno lak »plijen« zaustaše. Okupljeni na rubovima naselja ili izvan naselja, u veæoj mjeri neo-miljeni od strane lokalnog stanovništva, nestajali su skupno u jednom danu iu najveæem broju sluèajeva završavali kao bezimene žrtve logora Jasenovac,a o njihovoj sudbini gotovo nitko nije mogao svjedoèiti Zemaljskoj komisijiza utvrðivanje ratnih zloèina okupatora i njihovih pomagaèa. Srba je od svihmanjinskih nacionalnih i vjerskih zajednica na podruèju kotara Virovitica iSlatina prema popisu stanovništva iz 1931. bilo daleko najviše. Oni su nakondonesenih zakonskih odredbi koje su bile uperene protiv njih, nakon temelji-tog iseljavanja, oduzimanja imovine, prijelaza èitavih sela s pravoslavne narimokatolièku vjeru, rušenja bogomolja i pojedinaènih (a kasnije i masovnih)likvidacija, pružali aktivan otpor novouspostavljenoj vlasti. Taj otpor isprvasu predvodili pojedinci koji su bili proèetnièki orijentirani (npr. Kosanoviæ),a tek potom Komunistièka partija Jugoslavije. Iako 1941. i poèetkom 1942.nije bilo mnogo onih koji su pristajali na takav aktivan otpor na podruèjukotara Virovitica i Slatina, nakon dogaðaja u Kometniku, osjeæajuæi sve višeegzistencijalnu ugroženost, veliki broj Srba iz potpapuèkih sela prikljuèio separtizanskim jedinicama. U popisu iz 1948. vidljivo je da su s podruèja kota-ra Virovitica i Slatina eksterminirani gotovo u potpunosti Židovi i u potpu-nosti Romi. Na podruèju kotara Virovitica broj Srba se poveæao nakon Dru-gog svjetskog rata zbog povratka Srba iseljenih u Srbiju i zbog iseljavanjaNijemaca i Maðara, na èija su imanja doseljeni novi (kolonizirani) Srbi (npr.iz kotara Daruvar u okolicu Suhopolja), a u kotaru Slatina broj Srba se sma-njio, što zbog smanjenja velièine kotara (kotar je izgubio opæinu SlatinskiDrenovac koja je potpala pod Orahovicu), što zbog velikog broja žrtava faši-stièkog terora.110


110 Na podruèju kotara Virovitica bilo je prema popisu iz 1931. godine 39.152 stanovni-ka. Od toga je bilo 9.873 pravoslavaca (25,2%), 28.798 rimokatolika (73,5%), 109 (0,2%) pri-padnika druge konfesije, bez konfesije i nepoznato (što se uglavnom poklapa s brojem Židovakoje je donijela Melita Švob) i 297 Roma (0,7%). Na podruèju grada Virovitice 1931. godinebilo je prema popisu stanovništva 10.652 osobe. Od toga je 405 pravoslavaca (3,8%), 9.664rimokatolika (90,7%), 233 (2,1%) pripadnika druge konfesije, bez konfesije i nepoznato (štose uglavnom poklapa s brojem Židova koje je donijela Melita Švob) i 87 Roma (0,8%). Na


Summary

THE SUFFERING OF THE SERBS, ROMA AND JEWS IN THE AREAOF VIROVITICA AND SLATINA IN 1941 AND EARLY 1942

In this article the author writes about the genocide suffered by Serbs, Roma andJews in the area of Slatina and Virovitica in 1941 and 1942. Using original docu-ments from the Croatian State Archives and also published articles, books and docu-ments, the author tries to present the destinies of ethnic and religious minorities inthe Independent State of Croatia (NDH) especially in the area of Slatina and Viro-vitica (Western Slavonia). The article brings forward new views on some alreadyelaborated topics (for example, the begining of uprising in Slavonia, or execution ofthe peasants from the village of Kometnik), but also some entirely new data. In theconclusion, the author offers statistical data about the number of members of ethnicand religious minorities in 1931 and 1948.

Key words: World War II, Independent State of Croatia, victims, Serbs, Jews,Roma, Virovitica, Slatina.


podruèju kotara Slatina bilo je prema popisu stanovništva 1931. 45.695 stanovnika. Od togaje pravoslavaca bilo 20.232 (44,2%), 24.294 rimokatolika (53,1%), 243 (0,5%) pripadnikadruge konfesije, bez konfesije i nepoznato (što se uglavnom poklapa s brojem Židova koje jedonijela Melita Švob) i 804 Roma (1,7%). Na podruèju kotara Virovitica prema popisu sta-novništva 1948. godine bilo je 43.746 stanovnika. Od toga su 11.592 (26,4%) Srbi, 30.078(68,75%) Hrvati, 6 (0,01%) ostali i nepoznato (meðu kojima se mogu i ne moraju nalazitiŽidovi) i 0 Cigani. Na podruèju grada Virovitice prema popisu stanovništva iz 1948. godinebilo je ukupno 9.951 stanovnik. Od toga su 316 (3,1%) bili Srbi, 9.206 (92,5%) Hrvati, 10(0,01%) ostali i nepoznato (meðu kojima se mogu i ne moraju nalaziti Židovi) i 0 Cigana. Napodruèju kotara Podravska Slatina bilo je prema popisu stanovništva 41.072 stanovnika. Odtoga je 16.167 (39,3%) bilo Srba, 24.054 (58,5%) Hrvata, 12 (0,02%) ostali i nepoznato (meðukojima se mogu i ne moraju nalaziti Židovi) i 0 Cigana. Podaci su preuzeti iz: Definitivni rezul-tati popisa stanovništva od 31. marta 1931. godine, knjiga II, Prisutno stanovništvo po vero-ispovesti, Beograd 1938 i Konaèni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine,knjiga IX, Stanovništvo po narodnosti, Beograd 1954; Vojak, »Romi u popisima, 447-476;Švob, Židovi u Hrvatskoj, 454, 585). Samo na podruèju kotara Slatina u vrijeme Drugog svjet-skog rata bilo je 2175 žrtava fašistièkog terora. (M. Pelikan, M. Gazda, Spomenar hrvatskimžrtvama Virovitièko-podravske županije stradalim 1941.-1945. i 1991.-1995., (Osijek 2003.), 18.Ovdje autori donose izvješæe opæinskog komiteta Saveza komunista Slatina od 7. sijeènja1971. gdje se navodi broj od 7202 sudionika narodnooslobodilaèkog rata za podruèje opæineSlatina, 835 poginulih boraca i 2175 žrtava fašistièkog terora.


Drugi svjetski rat i porae - znaci.net · Drugi svjetski rat i pora ... 3 Prvi Židovi na podruèju Virovitice javljaju se veæ 1790. kada se doseljavaju prve dvije židovske obitelji,

Documents