-
Dragan Batanev
OVEK KOJI JE JEO SMRT
(politiki moralitet, za sladokusce)
(dramatizacija istoimene pripovetke Borislava Pekia)
LICA:
an-Luj Popje, inovnik Maksimilijan Robespjer, zvani
Nepodmitljivi Gijotin, pronalaza ermen itje, ena Kretjen Prvi Rigu
Drugi Rigu Luda Miel
NAROD, a u njemu: Prvi mukarac Drugi mukarac Trei mukarac Prva
ena Druga ena Trea ena
1. ...ene piju, mukarci se biju.
(Izrazito prljav bircuz u Francuskoj Luja XVI. Na levoj polovini
pozornice sede pogrbljeni Robespjer i Gijotin, leima okrenuti
publici. Za susednim stolom sedi ermen itje i ritmino udara glavom
o sto. Mui je nepodnoljiva teina postojanja. Na desnoj polovini
pozornice, to jest u sobi pored kafane, na podu lei Popje. Njegovo
odelo je jedna velika prljava krpa. Prevre se s jedne na drugu
stranu u pokuaju da zaspi. U tome mu, pored ermeninog udaranja,
smeta i svea koja gori na Robespjerovom i Gijotinovom stolu. Popje
naglo ustane, pa se uhvati za stomak.) Popje: Ej, ti, pijanduro,
prestani! Imaj milosti, 3 sata je prolo, moram da spavam! (ermen i
dalje lupa glavom o sto.) uje ta ti kaem, seljaino?! Izaziva, a?
Misli da ne smem da izaem? Dobro. Videe ti svoga Boga. (Popje
nervozno eta tamo-amo i razmilja. ermen ne posustaje. Popje se neeg
seti i izae iz sobe. Vrati se sa sekiricom.) Sluaj, svinjo, doneo
sam sekiricu. Da se dogovorimo lepo, kao ljudi, kad ja uutim, ti e
prestati da lupa i izai e napolje ko ovek?! Evo, sad. (Pauza. ermen
nastavi da lupa.) to mi to radi? (Popje uleti u kafanu. Videvi samo
Robespjera i Gijotina, Popje se ukopa.) Izvinite, nisam znao da vas
je toliko. Samo vi lupajte. (Popje se vrati u svoju
-
sobu. Ne moe da izdri i ponovo se vrati u kafanu.) Molim vas,
ako Boga znate! (Robespjeru i Gijotinu) Gospodo, branite se! (Popje
se zaleti sekiricom na Robespjera i Gijotina. Gijotin naglo skoi,
veto obori Popjea na pod i oduzme mu sekiricu. Popje lei i jei.)
Robespjer: ta hoe od nas, ovee? Popje: Samo nemojte vie da lupate,
molim vas... poludeu... (Robespjer ustane i povue ermenin sto malo
napred, tako da ova pone udarati u prazno. Pauza.) Popje: Prestalo
je... Hvala vam. Hvala vam. Gijotin: Ostavi nas na miru. Popje:
Kako vi kaete, gospodine. (Pauza.) Poinje da svie. Moram da idem na
posao, a jue nisam zavrio onaj prepis. Eh, ivote skote... Doli jue
inspektori i odneli mi sve. Moj mili krevet s mojim milim
moljcima... Gijotin: ibe. ic. Robespjer: Ne utiraj ga. Popje (kao
da nije uo Gijotina): Jedva sam uspeo da iupam jedno pero iz
jastuka. Kaem im: ljudi, nemam pero, nemam ime da radim. A oni: idi
kupi gusku, pa je oerupaj. Kako u kad nemam ni prebijenu paru. to
ne skuplja porez ko mi. I odoe. Robespjer: Trebalo je da im da neku
paru. Onda bi te ostavili na miru. Popje: Da imam para, kupio bih
neto da jedem. Gijotin (ironino): Da, mnogo je gladnih ovih dana.
Popje: Mnogo. Vlasnica ovog... restorana, gospoica ermen itje nema
ime da poji pijance. Sve su joj polupali kad im je dala au vode
razblaene vinom. (Popje ugleda ermenu koja je spustila glavu na
kolena.) Jao, pa ona je mrtva! (ermen podigne glavu, i dalje
usnula.) Uh, dobro je. (ermen pri svakoj pauzi otvori malo oi i
posmatra razgovor.) Robespjer (Popjeu): Kako mi da vam pomognemo?
Popje: Imam ideju. Kao to zidovi imaju ui. Gijotin: Oho-ho. Ovo
mora biti da je neto konspirativno. Popje: Mislim da ovaj narod
zasluuje... bolje. (Pauza. Gijotin se smejulji.) Kad sam bio mali,
igrao sam se rata, ko sva pariska deca. Mahali smo drvenim
sekiricama i ja sam uvek gubio. Mnogo sam mrzeo jednog druga. Hteo
sam da ga ubijem, onako, u igri. Robespjer: Zato? Popje: On je uvek
bio kralj. Robespjer (skoro nasrne na Popjea): A to bi hteo! Da
vrati bezbrino detinjstvo? Da ubije i opljaka nekoga? andarma?
Dvorjanina? Ili da obesi Luja XVI? Popje: Nisam to hteo...
Robespjer (uhvativi Popjea za kragnu): Samo da znate, Maksimilijan
Robespjer nije ubica! Ja sam nepodmitljiv! Utuvite to u glavu,
gospodine... Popje: Popje, an-Luj Popje. Na usluzi. Robespjer: E,
pa, gospodine Popje, morau da se usluim vaim ivotom. Gijotin
(razdvoji Robespjera i Gijotina): Stani, Maks. Neemo da ga ubijemo.
Barem ne bez prethodnog muenja i ispitivanja. (Popjeu) Dakle,
mislio si da prenesemo Luja na nebo? Popje: Ja sam mislio... meni
se uinilo... da ete mi pomoi. Gijotin: ta misli, koliko ljudi e
stati iza nas?
-
Robespjer (pokazujui Popjeov iscepani mundir): Gijotin, pa
pogledaj na ta mu lii mundir! Siguno ga je ukrao i sad hoe da nas
proda nekome... Gijotin (preuje Robespjera): Znai, mnogo ljudi. A
kakvu korist bi imali od toga? Popje: N-ne ra-zumem. Gijtoin: Ej,
imaj obzira, dugo e to da traje! A masi smrdi iz usta, iz uiju, iz
nosa. Ko e to podneti? Popje: Ne znam. (Pauza.) Moda bi mogli da
naplaujete gledanje pogubljenja. Robespjer (Popjeu): ta bulazni?!
Popje (sigurnije): Moete da naplatite mesto pred vealima. Ljudi
dou, plate i gledaju veanje. Gijotin: To nije loa ideja... Popje:
Video sam to u zatvoru gde radim. Robespjer: Daj otkaz i zaposli se
u ludnici! (Gijotinu) Idemo. Gijotin: Koliko su plaali? Popje: U
maloj sali 20 sua. Gijotin: 20 sua! Robespjer: Kako te nije sramota
da lae! Ko jo od smrti pravi teatar! Popje: Ma ne laem i ne glumim
ja nita, kunem se! (Gijotin odvede Robespjera u stranu. Popje se
povrati od straha i pokua da osvesti ermenu, koja se pravi da ne
reaguje.) Gijotin: Maks, ovo je naa prilika. Koliko puta si mi
govorio da treba izvesti ovce na put i narod prosvetiti...
Robespjer: Prosvetie nas mrak Konsjererije, kad nas bude pojeo!
Gijotin: Slaem se, moda nam odgrize koji prst, ali ako ga ne
posluamo, postaemo isti kao on. A ja ne elim da amim u ovoj kafani
jo tri meseca. (Pauza. Robespjer prie Popjeu.) Robespjer: Gospodine
Popje... an... Hteo bih da vam se izvinim. Vi svakako ne laete, ja
to sada vidim. U stvari, vaa ideja je briljantna. O njoj sam dugo
razmiljao, samo nisam bio hrabar kao ti, dozvolie da ti se obratim
sa ti, nisam bio hrabar da je izgovorim. Plaio sam se kraljevih
provokatora. A sad kad sam se osvedoio da francuski narod ima tako
hrabrog sina sa zadovoljstvom u prihvatiti da stanem na elo
Revolucije. (Gijotin aplaudira. Popje je zadivljen.) Popje: Nisam
znao da se to tako kae... Gijotin (s divljenjem): Pa on je sad
izmislio tu re! Popje: ermen e se jako obradovati! (Popje ponovo
bezuspeno pokuava da osvesti ermenu. Gijotin i Robespjer stanu po
strani.) Gijotin (Robespjeru, apatom): Bravo! Kako si se izvukao
reima. Znao sam da ima neto u tebi. (Robespjer je namrten. Nije
hteo da obmane Popjea.) Robespjer: an-Luj, mi idemo. Treba
razglasiti ovu vest i okupiti narod. Gijotin: Stii e nas. Popje:
ekajte! (Robespjer i Gijotin su ve izali. Popje prodrmusa ermenu.
Doe do vrata.) ermen: Popje! Popje: Probudili ste se... ermen:
Sanjala sam kako se iskradate iz sobe u koju sam vas ja zakljuala,
zato to ste
-
kukali da vas boli stomak! Popje: ermen... ermen: Ja sam za vas
gospoica itje! Jedna bedna gospoica kojoj odnose stvari zbog
gologuzog pisaria! Popje: Gospoice itje, vratiu stvari i platiu
zaostalu kiriju, samo da... ermen: Samo da skinete kralju krunu?!
Popje: Prislukivali ste? ermen: U slobodno vreme brinem o vama,
poto vi ne stiete. Pogledajte se, ta krpa od kaputa je jaa od vas,
koga ete vi da ubijete i opljakate? Popje: Gospoice itje, cenim vau
brinost i nenost, ali ja na ulicu idem da uinim neto za nae...
potomke. A to se tie kaputa, mogli ste dosad da mi saijete novi,
ako vam je stvarno toliko stalo do mene. (Popje krene izlazu. ermen
eli da ga zaustavi, a ne zna kako to da uradi.) ermen: Da neete
moda i portiklicu da vam napravim?! Ajde, ta ekate, nema za vas
mesta u ovako uglednom restoranu! I samo da znate, neu vas ekati
kao one budale! (Popje zastane. ermen mu okrene lea i zagrcne se.)
Popje: alim sudbinu vaih mueva, vi to dobro znate... ermen: Niko ne
ali enu iji mu ide u rat. Svi samo govore: vidi jadnicu, propila se
od muke! Popje (saoseajno): ermen, tako je odvajkada bilo: ene
piju, mukarci se biju. Vi barem znate zato pijete. (Popje ponovo
krene izlazu. ermen se srui, toboe malaksala.) ermen: Peku me oi!
Pomozite mi... (Popje pritri ermeni da joj pomogne. Iscepa pare
svoje koulje i stavi joj na oi.) Mora biti da sam popila onu rakiju
kosturau. Oslepeu... Popje: Nemojte... ermen: Nemojte da me teite!
Ovo je Boja kazna, za moju pakost prema vama. Popje: Ne hulite,
proi e. Moja majka je imala obiaj da me ljubi na povreeno mesto i
bol bi nestao. (Popje poljubi ermenu u oi. Ne primeti da ga je
ermen zagrlila.) ermen: Tvoja majka te je mnogo volela. Kao...
ja... (ermen ustane sa stolice. Popje je zbunjen.) Popje: ta, prolo
vas je slepilo? Da vidim. (Pauza. Popje se primakne ermeninim
oima.) Imate jako lepe... usne. (Popje se primakne da je poljubi, a
ermen ga obujmi. Popje se odmakne. ermen gleda kako Popje uzmie
unazad i izlazi iz bircuza.) Popje: Jako lepe usne, i zube, pardon,
osmeh... (Mrak.)
2. ...imena luda nalaze se svuda.
(Popjeova kancelarija. Nervozni Popje se etka tamo-amo i grize
svoju pesnicu. Njegov mnogo stariji kolega Kretjen sreuje papire na
svom stolu. Popjeov sto je u neredu.) Popje: Moda bi trebalo da im
doturim neto... Kretjen: A ta treba rulji koja se doepala oruja?
Popje: Mislio sam na njih dvojicu. Moda neko pismo ili hrana...
-
Kretjen: A gde, kae, da si ih izgubio? Popje: Na pijaci.
Kretjen: Fino mesto. Teko se tamo umire od gladi. Popje
(frenetino): Moram da idem. Kakva je to re... revo... buna kad ja
nisam razvio svoj barjak? Moram da idem, nee me niko ekati. (Popje
se ne mie. Pauza.) Kretjen: Kad ve uri, to ne zakuca prvo zavrtnje
na svom stolu? Popje: Uh, ti vai nazivi... Kretjen: Popje, persiraj
mi kad umrem. Popje: Kretjen, to nisu zavrtnji, to su presude! I mi
nismo grobari... Kretjen: Mi smo kraljevi inovnici, znam! Pa kad ti
je toliko stalo do dobrog imena, zato ne radi svoj posao kao ja?
Popje: Kao vi? Jest, pa da mi sva zarada bude sto vaaka i pianje
jedanput u tri dana. Kretjen: Vake su ivotinje, a ja nikad nisam
mrzeo ivotinje. Ispod asti mi je da s tobom govorim o mokrenju.
(Kretjen poinje da sreuje Popjeove papire.) Popje: ta to radite?
Ostavite moje papire! Kretjen: Ne trpim nered i prljavtinu na
radnom mestu. Popje: Ne volite ni prljave ljude? (Pauza.) Novo
vreme dolazi, Kretjen. Prljavi, obini ljudi e biti vae voe. (Pauza.
Kretjen se osmehne.) Kretjen: Potrebno je neto vie od pocepanog
mundira da bi pisar postao general. Vie od slova na papiru...
Popje: Papir, papir, papir! (Zgrabi hrpu papira sa svog stola.)
Pojeo bih ga, samo da ga ne vie ne gledam. (Pauza. Kretjen vadi iz
fioke svoga stola predmet nalik slaniku i prua ga Popjeu.) ta e mi
so? Kretjen: Radi lake probave. Popje: Kretjen, alio sam se.
Kretjen: Ne, ne. Vi, dragi moj, dugo ve ne krijete da mrzite svoj
posao. Popje: A koga to vrea, sem vas? Kretjen: Koga vrea? Kralja
za koga radite, narod kojem sluite... Popje: Narod! Zar isti onaj
narod koji pismenog oveka zove mastiljarom, a obrazovanog pederom?
Zar isti onaj narod koji je glavake pohrlio da spali sve knjige
dvorskih komediografa, samo zato to su smejali njegovim manama?
Kretjen: Mislio sam da je ova revolucija podignuta u ime jadnog i
napaenog naroda. Popje: Najvea patnja koju te budale oseaju je
prazan stomak. A pravi muenici smo vi i ja, Kretjen. Kretjen: Zato
onda ne pojede te presude i spasi neiji ivot? Moda nekom bedniku
koji te je kamenovao i psovao na ulici. Hajde, zamisli da je taj
papir Telo Boije, a mastilo Krv Njegova... Popje: Vi ne verujete u
Boga. Kretjen: Nije Bog prvi rekao da treba uvati ivote drugih
ljudi. Mnogo pre njega su to uinili politiari. Dajte mi te presude.
(Kretjen istrgne zguvane presude iz Popjeovih ruku i odmakne se
malo od njega. Zguva ih u lopticu i posoli. Krene da ih proguta, a
Popje ga zaustavi.) Popje: Nemojte to da jedete! Kretjen: Zato?
Otkud znate da ovo nije neto najslae to u ikad pojesti? Popje:
Znam. (Razdragani Gijotin i ozbiljni, elegantni Robespjer uu u
kancelariju. Popje iskoristi
-
Kretjenovu nepanju i istrgne mu presude iz ruku.) Popje: ta se
desilo? Zato ste se tako brzo vratili? Gijotin (poljubivi Popjea
dvaput u obraze): Gotov je! Bastilja je pala, uhvaen je kralj, svi
slave i pevaju, Popje! uje? Kretjen: Kancelarija je u podrumu, kako
moemo da ujemo? Popje: Gospodo, da vas upoznam. Moj kolega, mlai
pisar Kretjen. Gospoda Robespjer i Gijotin. Kretjen: A kralj je bio
Burbon. Nema ta, imena luda nalaze se svuda. Popje: Kretjen...
Robespjer (Kretjenu): Gospodine, objasnite... Kretjen: Ne uzbuujte
se. Nisam hteo da vas uvredim. Samo se plaim da ne bude: sjai,
kurta, da uzjae murta. Popje: Kretjen, vi ste kreten! Robespjer:
an-Luj, hvala vam na podrci, ali gospodin Kretjen ne zna da smo
Gijotin i ja danas poloili zakletvu. Postali smo poslanici Narodne
skuptine i obavezali smo se na vernost francuskoj naciji. Popje:
Stvarno? (Gijotin klima glavom.) Gijotin: Versaj gori, narod to
voli! Na veala kralja kad nita ne valja! Do kraja, za Francusku!
Kretjen: Izvinjavam se, ali gospodin Robespjer ne zna da je
gospodin Popje pomislio kako ste se ovom revolucijom obavezali na
vernost samo jednom delu francuske nacije, naime, njemu samom.
Gijotin: Pa, naravno! Popje je narodni genije! (Popjeu) To to si
nas izgubio na pijaci nije vano, ionako te je Maksimilijan sjajno
zamenio u pozadinskom komandovanju. Da si samo video njegovu
odlunost, kao... kao... da si ti bio u njemu! (Popje od radosti
poljubi Robespjerovu ruku. Gijotin je dirnut, i nastavlja s
laskanjem.) Gijotin: ta ja to priam?! Vas dvojica ste isti, taj
stameni pogled, to skladno lice, olienje mirnoe! Vae ideje e
preobraziti svet, i hrabrost... Maks, je l da lii malo na tebe?
(Pauza.) Robespjer: Pa da, malo... (Radosni Popje zagrli
Robespjera. Robespjer je malo zateen i ne uzvrati Popjeu zagrljaj,
ali ovaj to ne primeti. Popje se odamkne od Robespjera i
zaljubljeno ga posmatra.) Gijotin: Maks, Popje toliko lii na tebe
da biste mogli da zamenite mesta i nita se ne bi promenilo! ivela
Francuska! iveli svi znani i neznani junaci! (Popje zagrli
Gijotina. Zaplae od radosti.) Popje: Hvala vam, hvala vam. Mnogo
vas volim. Volim vas najvie na svetu. Gijotin (ne uzvraajui
zagrljaj Popjeu, uz usiljen osmeh): Volimo i mi tebe. (Popje se
odmakne, pa zagrli Robespjera i Gijotina zajedno.)
Kretjen: to mu ne date vlast kad ga toliko volite? Gijotin: ta
si reko?! Kretjen: to i Popjea ne proglasite za poslanika kad
toliko lii na Robespjera? Gijotin: Pa... postoje neki, dodue
sitni... ali zasad nepremostivi razlozi. Uostalom, siguran sam da
an... nema takvih ambicija... Popje: to da ne? Ne moram da budem ba
poslanik, tu mora mnogo da se govori, a ja mrzim da lepo govorim.
Al mogu da budem... mogu da budem...
-
Kretjen: Predsednik Skuptine, na primer! Popje: ta je to?
Kretjen: Kralj je sazivao skuptinu jedanput u sto godina na kojoj
bi se sakupili plemii, svetenstvo i trgovci. Seam se da su uvek
odreivali jednog koji je lupao ekiem i uzimao po dukat od svakog
govornika. Ta uloga bi ti ba odgovarala. Popje: Da, da. Nije loa
ideja. an-Luj Popje, roeni Parianin, predsednik Skuptine! ta kae,
Maks, pardon, gospodine Robespjer? (Pauza.) Robespjer: Ja nisam
obaveten o toj stvari... ali moda bi moglo da se uini neto...
(Popje zagrli zateenog Robespjera i poljubi ga nekoliko puta. U
obraze. Obuzet euforijom i u usta. Skae i grli Gijotina. Saplete se
i padne preko njega. Grli Kretjena. Gijotin ustaje i dugo otresa
prainu sa sebe, kao da eli da se oisti od Popjeovog dodira. Odvede
Robespjera u stranu. Dok se njih dvojica apatom konsultuju, Popje
se igra s Kretjenom. Lupa o sto kao da je predsednik Skuptine. Cepa
presude i baca ih u vazduh kao konfete. Pravi sebi krunu. Obigrava
oko Robespjera i Gijotina, koji mu se usiljeno osmehuje. Kretjen je
mnogo ozbiljniji od Popjea i, mada uestvuje u igri s Popjeom, ispod
oka posmatra Robespjera i Gijotina.) Gijotin: ta to radi?
Robespjer: Nisam mu nita obeao... Gijotin: Ponaa se kao da je sva
vlast tvoja. Popje: Narod se pred Lujem savijati nee kao u prolee
ptice i cvee! Gijotin: Bravo, bravo! To je patriotizam! Popje:
Mariji Antoaneti dajte kolae, slae e da grca i plae! Gijotin: Samo
tako! (Robespjeru, apatom) Jo ne znam kome da se priklonimo,
irondincima ili jakobincima, a ti jednom pisariu obeava mesto
predsednika Skuptine! Robespjer: Ti si mu obeao to mesto kad si ga
onako veliao i poredio sa mnom! Gijotin: Samo sam mu laskao, da ne
trai nita vie od nas... Robespjer: Ja ne laskam, ne laem, ne
kradem! Uao sam u politiku s asnim namerama, a ne da bih udovoljio
tvojim ambicijama. (Pauza.) Gijotin: Dobro, ovako mi vraa to sam ti
se naao u nevolji... Robespjer: Nemoj opet da poinje... Gijotin: ta
poinjem, ta? Ovde se moj i tvoj put zavrava. Kad ti nikad nee
nauiti da ne veruje ljudima. Pogledaj... (Robespjer i Gijotin
gledaju kako Popje pridrava svoju krunu i prima od Kretjena uvek
isti novi.) Danas bakrenjak, a sutra trezor. Moe ti da voli masu
kolko hoe, ali ovek je na najvei neprijatelj. Upamti, to ne pie u
knjigama i zakonicima. Robespjer: Misli da nam Popje moe nauditi?
Gijotin: uj, mislim. Mi mislimo! Popje (vraa novi Kretjenu): Dosta,
moramo se uozbiljiti. Kretjen: Nadam se da vae gospodstvo nee
zaboraviti moju malenkost i da e me imati u vidu za svog
sekretara... (Popje lupi akom o sto.) Popje: ta vam pada na pamet!
Mislite da bih upropastio svoju politiku karijeru zarad jednog...
(Pauza.)
-
Kretjen (utanjenim glasom): Nisam mislio... Popje: Ni ja.
(Prasne u smeh. I Kretjen se smeje. Popje nastavi da cepa presude i
baca ih u vazduh. Robespjer podigne papirie sa poda i pogleda ih.
Prie Popjeu, s Gijotinom iza lea.) Robespjer: Popje, prestani da
cepa presude. (Popje i Kretjen se uozbilje.) Ovo je kritian
trenutak. Revolucionarno vrenje jo nije zavreno. A lopovi i ubice
pod Lujem su lopovi i ubice pod Revolucijom. (Pauza. Robespjer slae
papirie na stolu kao slagalicu.) Mesto predsednika Skuptine zahteva
oveka ne samo visokih moralnih naela, koje ti, an-Luj, svakako ima,
nego i oveka velikih intelektualnih kapaciteta. Kretjen: Ali
malopre... Robespjer: Osim toga, politika situacija nije stabilna.
Nae glave i glave naih istomiljenika su ve ucenjene. (Popjeu) Zato
mislim da je bolje da ostane ovde. Pomoi e meni u borbi protiv
neprijatelja, i sebi, tako to e itati knjige i sticati nova znanja.
Kretjen: Kakve knjige, kakva znanja? Sve ste spalili! Robespjer:
Novo vreme trai nove knjige, nove pisce. Mi ih imamo, ali nemamo
itaoce. Nemamo obine ljude koji su spremni da vie veruju knjizi i
zakonu, nego sopstvenom varljivom oseanju za pravdu. (Pauza. Popje
zamiljeno klima glavom, kao da se pomirio sa poverenim zadatkom.)
Gijotin (pie na papiru koncept): Popje, dugujemo ti ogromnu
zahvalnost. Maksimilijan e te zameniti na najbolji mogui nain. A
sad, poto si ti na brat i saborac, uzimam na sebe slobodu da te
unapredim u vieg... vieg starijeg pisara. Kolika je tvoja sadanja
plata? (Popje ne odgovara.) Kretjen: 80 sua. Gijotin: To je malo!
Od danas e biti dva dukata. Do daljnjeg ti ostavljamo u nadlenost
zatvor Konsjereriju i sve pritvorenike u njemu. Potpii. (Pauza.
Popje potpie. Gijotin smota papir i povue Robespjera ka izlazu.
Robespjer zastane.) Robespjer: Popje, dajem re: vratiu se po tebe.
Gijotin: Poslaemo ti knjige sutra. (Robespjer zagrli Popjea. Popje
mu ne uzvrati. Robespjer i Gijotin izau. Pauza. Popje odjednom
ivne.) Popje: Hajde, brzo, uo si, treba da zapiemo ove presude.
Veala moraju da rade. Kretjen: an, prevarili su te... Popje: Ne
dozvoljavam da tako govori o ljudima koji nisu prisutni! (Pauza.)
Vratie se. (Pauza. Popje udari rukom o sto.) Na posao! (Mrak.)
3. Dole lepota, ivelo zdravlje!
(ermenin bircuz. Robespjer se presvlai iza paravana. Gijotin se
klati na luksuznoj stolici. Spolja se uje udaranje u erpu.)
Gijotin: Govor si zavrio? Robespjer: Jesam, ali jo nisam dovoljno
uvebao. Gijotin: A jesi li ubacio anegdotu o naem susretu?
Robespjer: Nisam.
-
Gijotin: A zato?! Jesam ti objasnio koliko je vano da narod...
(uje se zvuk iza paravana nalik udarcu bia. Gijotin se malo uplai.)
Uostalom, ti treba da govori i pali masu. Ja u biti samo tvoja
verna senka. Tvoj Sano Pansa. Robespjer (promoli glavu iza
paravana): Gijotin, u pantalonama su dlake, tue dlake. Gijotin: Da
vidim. (Gijotin pritri da pogleda.) Strano. Vidi vaku kako gmie!
Robespjer: Gde?! Gijotin: alio sam se. Maks, kad bude izaao pred
njih, nemoj govoriti tako prosto: u pantalonama su tue dlake.
Robespjer: Nego? Gijotin: Reci bolje: Graani i graanke, izvesnim
lanovima nae zajednice drava nije obezbedila elementarne uslove za
preivljavanje. Ne sme da im zabode istinu u oi. Mora da ih voli,
iako su u svojim gaama zapatili armiju vakica. Robespjer: Zato
moram da se pravim pametan? Gijotin: Nije stvar u tome da se pravi
pametan. Ti to jesi. Reenice samo treba da ti budu due, a
razumljive. Onda e potovati tvoje sastavljanje beseda i cenie to si
se toliko pomuio za njih. Izbegavaj pozajmljenice, sve renike smo
spalili. Robespjer: Dakle, brao i sestre, uvaemo nae telesne i
duhovne vrednosti, ma koliko nekima od nas bile nerazumljive.
Gijotin: Bravo! Kaem ja da si ti prirodan talenat. A ja u ti
pomoi... Robespjer: Pomozi mi s ovim kaputom. Gijotin: To moe i
sam. (Lupanje u erpu se pojaava.) Robespjer: Ko to lupa ceo dan?
Gijotin: ermen. Nismo joj platili kiriju i sad se iskaljuje, a u
stvari (glasno da ga ermen uje) prislukuje nae razgovore! (Lupanje
prestane.) Robespjer (Gijotinu): Ponekad si ba ena. Gijotin: Ja
ena?! Maltretira nas tom lupnjavom i guna kako nita ne radimo...
Robespjer: Nije daleko od istine. (S leve strane iza jedne zavese
se pojavi ermen koja prislukuje Gijotina i Robespjera. Obuena je
jednostavno, ali izgleda prelepo.) Gijotin: Naravno da je tano, kad
ti ceo dan provede u lickanju ko da si mladoenja! Robespjer
(promolivi glavu iza paravana): Ona je tri puta ostala udovica.
Mislim da je gajila neke nade u vezi s Popjeom... Gijotin: Kakva
ljubavna peripetija! (Pauza. Robespjer prekorno pogleda Gijotina. U
Gijotinovom tonu se izgubi cinizam.) Mislim, to je ba dirljivo...
Robespjer: Jesi primetio kako su joj lepi zubi? Nijedna ena u
njenom polaoaju nema tako lep osmeh. Samo kad bi se vie smejala,
bila bi lepa od Marije Antoanete. (Pauza. Oajnikim tonom.) Gijotin,
zovi je, brzo! Dugme mi je otpalo. Gijotin: Da, njoj treba novi mu,
a tebi treba... (Pauza. Gijotinu je sinula ideja.) Maks, ima li ti
enu? Bilo kakvu, da je bar malo voli? (Robespjer odmerenim pokretom
pomeri paravan u stranu. Nosi predugaku, ne previe kitnjastu odeu
malog buruja u kojoj izgleda groteskno. Njegovo ponaanje, meutim,
pokazuje oiglednu superiornost spram Gijotina, koji ne zna ta da
kae. Robespjer se ogleda u velikom ovalnom ogledalu.) Robespjer:
Rekao sam ti, kad smo se upoznali, da mi ljubav vie ne treba. Ako
mukarac
-
eli da se bavi politikom... Gijotin: U redu, nisam mislio na
bordele. Govorim o eni s kojom bi bio u braku, koja bi te volela i
s kojom bi imao decu. Moramo da ponudimo masi neto drugo, neto
svoje. Brzo e se oni zasititi i Maraa i Dantona i svih tih
hedonista. Omrznue ih zato to ih se vie nee plaiti. A onda e ti
nastupiti. vrst i moralan, kao njihov otac. Mora da se oeni i
dobije decu da bi masa poverovala u tvoju mukost, u tvoju
sposobnost da vodi. (Pauza.) Najbolje bi bilo da tvoja supruga bude
obina ena, neka koju sreu svaki dan na ulici i... u kafani.
(Pauza.) Zamisli da to bude ermen. Ve vidim naslove: Narodni tribun
se oenio vlasnicom bircuza, Robespjer otrenjuje naciju, Dole
lepota, ivelo zdravlje! (Duga pauza. Robespjer gleda Gijotina, koji
sedne na svoju stolicu i skrene pogled. Robespjer posmatra svoj
odraz u ogledalu, zatim skine prsluk i razdrlji koulju. Sedne na
stolicu pored ogledala. Zamisli se, zarivi prste u kosu. ermen
neprimeena izae iz sobe i pone da lupa u erpu. Gijotin i Robespjer
ne reaguju i sede, zamiljeni. Lupanje postepeno prestane.) ermen
(spolja): Veera! Veera, gospodo! (ermen ue u sobu i zastane, toboe
iznenaena stanjem u kojem je zatekla Robespjera i Gijotina.) Opet
nita ne radite, mudre glave! Robespjer: Gospoice ermen, ja neu
veerati. Gijotin: Gospoice ermen, potrebna nam je vaa pomo.
Gospodin Robespjer mora... hoe... ermen: Da se obue? Ali ova odea
mu je predugaka. Gijotin: Zato e vae iskustvo krojaice... ermen:
Prelje. Gijotin: Da, prelje, biti od koristi. (Pauza. ermen izvadi
krojaki metar iz komode pored Robespjera. Meri mu duinu rukava,
Robespjer se trgne.) ermen: Ustanite. Moram da vam uzmem meru.
(Robespjer ustane. ermen mu meri grudi, struk, odmakne se i
posmatra Robespjera. Meri mu rukave.) ermen: Imate kokoije grudi
kao Antoan, moj prvi mu. Ali struk vam je uzan, i visoki ste.
Skinite to gnezdo s glave. (Robespjer skine belu periku.) Crna
kosa, gusta kao Gabrijelova. Gledam koju boju treba da uklopim s
vaim licem i kosom. Moram jo jednom da uzmem struk. (ermen klekne i
meri struk Robespjeru. Pauza. Robespjer zamuri. Gijotin ga zaueno
posmatra. Robespjeru) Vi drhtite. (ermen ustane i uhvati Robespjera
za ruke.) Hm, ruke tako iste i bele. Vi reete nokte? Znam samo jo
jednog mukarca koji... (Pauza.) Izvinite. (ermen krene da izae.
Robespjer je zaustavi, ne pomakavi se.) Robespjer: ermen, koje
materijale ete upotrebiti? ermen: Neke grublje. (ermen krene,
Robespjer je zaustavi.) Robespjer: ermen, platiemo vam dugove. S
kamatom. (Pauza.) ermen: Znam da hoete. (ermen se priblii vratima,
Robespjer je ponovo zaustavi.) Robespjer: ermen, vi ste divna
osoba. (ermen se okrene i pogleda Robespjera. Dok govori, Robespjer
joj se korak po korak pribliava.) Vidim u vaim oima da ste se mnogo
namuili, da ste mnogo radili. Vama je potrebno vreteno, ali i vaa
ljubav je
-
potrebna... meni. (Robespjer je pripijen uz ermenu. Izbegavaju
pogled onog drugog, ali se poljube. Strasno. Gijotin mae rukama od
radosti. ermen pocepa po avu Robespjerovu koulju. Robespjer se
trgne i odvoji od nje.) ermen: Gospodine Robespjer, meni je
potreban ovek, mukarac, ako ba hoete. (Pauza.) Ne nesposobni otac
kojeg grize savest. Robespjer: Ne razumem. ermen (ustrim tonom):
Novi tkalj kota 35 talira. Moe li mi dati te pare? Robespjer:
Nemam, ali sutra... ermen: Sutra? Sutra meni nita ne znai. Ni Popje
mi ne znai prekosutra. Mogu da volim danas. Danas i nikad vie.
(Pauza. Robespjer gleda Gijotina koji je pognuo glavu.) Da, to to
ti se vue po podu je Popjeovo najbolje odelo. Niste mu ga odneli,
iako ste to obeali. Robespjer (mrmljajui): Nismo... ermen: ta si
rekao? Ne ujem nita to izlazi iz tvojih usta. Tako su mala i
beskrvna. an... an moda nije imao sree, ali je bio dostojanstven.
Robespjer: ao mi je, ne mogu da ti pomognem. ermen: Vratite mi ga.
Robespjer: Nemogue. ermen: Ne date mi da radim, ne date mi da
volim, ta mi je ostalo od ivota... Idem da naem one koji jo nemaju
posao. (Gijotin stan ispred nje.) iveo tkalj! iveo tkalj! iveo
tkalj! Robespjer: Prestani! (Gijotin pritri ermeni i dlanom joj
zapui usta.) Robespjer: Zato vie na mene? Gijotin: Ne... ne znam.
Parlament je jue zabranio spominjanje kralja. Ako je neko uje u
kafani, mogao bi da nas izda policiji! Aaaaaa!!! (ermen je ugrizla
Gijotinov dlan.) ermen (Robespjeru): Pizdo! Kretenu! Stoko! Pederu!
(Robespjer se stuti i oamari je. Pauza.) Pusti me da radim! iveo
tkalj! iveo tkalj! iveo tkalj! (Mrak.)
4. ... ko se s njima drui, ivot mu je dui.
(Popjeova kancelarija. Kretjen sedi za svojim stolom na kojem je
hrpa papira. Zuri u jedan od njih. U kancelariju uleti vidno
rapoloeni Popje.) Popje: Ajmo, ajde, poletno, piemo, peatiramo,
presuujemo danas ko i jue, Kretjen! Kretjen: Gde si se to napunio
energijom? Popje: Bio sam napolju da udahnem ist vazduh. Kretjen: A
je l? Pa kad su u Parizu prestali da bacaju govna preko prozora?
Popje: Bio sam u dvoritu za zatvorenike. Kretjen: Lepo drutvo. Kad
ih vidi, vazduh se ispuni miomirisom. Popje: Ha, ha. Samo da zna,
ko se s njima drui, ivot mu je dui. Kretjen: To je lako kad su oni
osueni na smrt. Popje: Prekini! (Prilazi svom stolu koji je
besprekorno ist. Otvori, pa zatvori fioke. Podigne mastionicu, ali
nieg nema ispod nje.) ta danas imamo na meniju?
-
Kretjen (preturajui po svojoj hrpi papira): Neto mi je zaostalo
od jue. Obuar koji je pojeo svoju cipelu; vlasnik bordela koji se
sebi obraao sa On, pa su posumnjali da je aristokrata; kockar, koji
se obradovao kad je u pokeru dobio 4 kralja; i jedan pisac, zato to
je nekad davno zabeleio koliko je svenjaka bilo u Versaju. Vie
veruje umetnosti nego istoriji, ree. Popje (s velikim
zadovoljstvom): To je to. Smisao naeg ivota, da oistimo Revoluciju
od njenih neiskrenih sledbenika. Kretjen, kad sam jutros bio u
etnji, video sam mnogo kukavica koji su bauljali i cepali moje
nogavice. Bilo je meu njima i onih koji su me gledali sa zahvalnou,
jer sam ih suoio sa njihovom nemoi. Iz Konsjererije niko nee pobei!
Kretjen: Ni mi. Popje: Zato bi beali? Pogledaj malo bolje, ta to
svet ima to nama nedostaje? Pohlepa, mrnja, zavist, prederavanje...
Kretjen: ene. (Pauza.) to me podseti, mi nikada nismo razgovarali o
enama. Popje: Opet se ponaa kao da si mi otac. Kretjen: Ne,
stvarno. Meni, dodue, te krvopije nisu vie potrebne, ali ti si jo
mlad. Popje: I glup? Kretjen: Ne, nisam to hteo da kaem. Popje: Ali
si mislio! Eto polja koje jo uvek nije kanjivo. ak i kada bi
ubijali zbog miljenja, ene ne bi stradale. Pa pogledaj tu u svojim
papirima, ako nae jednu enu, ja idem da se besim. (Kretjen pretura
po fiokama.) ta trai? Kretjen (stavi na sto malo pare konopca):
Evo, naao sam konopac i (podigne papir) presudu jednoj (Kretjen
posmatra papir) glupoj eni. Popje: Daj mi tu presudu. (Kretjen
sakrije papir iza lea.) Kretjen: Kasnije, poto mi objasni svoj stav
prema enama. Popje: Daj mi tu presudu! (Kretjen je nepopustljiv.
Popje se smiri.) Kretjen: ta misli, ta bi ena uradila kad bi ula
ovde? (Popje, razmislivi, izae iz kancelarije, pa se vrati skakuui
i vrtei rukama kao da pridrava haljinu.)
Kretjen (blago se osmehnuvi): A onda? Popje (imitira enu,
izgovarajui kotrljajue r): Dobar dan, gospodo. Ja sam enevjev
Rikoar-aumten de Frezontje. (Uhvati se kaiprstom i palcem za nos.)
Dozvolite da razgrnem zavese, ovde duvaju udni vetrovi. (Popje
razgrne zavese. Kretjen se smeje.) Mogu li sad da vidim tu presudu?
Kretjen: Ne jo. Popje (ponovo imitra enu, na prstima prie svom
stolu): O, gospodin ima tako ist sto. Al nijedan sto nije potpuno
ist dok ga ne uredi nobles dama. (Otvara fioke svoga stola, vadi
papire iz njih i jednu raerupanu pajalicu. Mlati pajalicom po
papirima i die prainu.) Tako, sad smo stvorili red u porodici, a
mua smo stavili na pravo mesto. (Kretjen se smeje.) Mogu li sad da
vidim taj papir? Kretjen: Dobro, samo da vidim ta e enevjev da
uradi s muem. Popje (stane nasred kancelarije): Dragi, imala sam
teak dan, radila sam mnogo i decu sam cuvala. Daj mi jedan cmokcic,
mali cmokcic. (Popje se pui, Kretjen je zaboravio na
-
ozbiljnost onoga to stoji na presudi i smeje se onako iskreno,
staraki.) Neces da mi das cmokcic? Ti me ne volis? Sta, umoran si?
Nije, nego ima drugu! (Popje se oamari i padne na pod. Skoi i gleda
na pod kao da je jo uvek na njemu.) Ovo ti je to ne postuje brane
obaveze! (Kretjen se smeje.) Dosta je bilo. (Kretjen ne moe da doe
do daha i rukom pokazuje Popjeu da nastavi.) Ti mene ne postujes
kao ljudsku personu. A ja sam citala Platona i tamo pise da zene
treba u idealnoj drzavi, u stvari, ne, ne, citala sam kod Molijera
da su precioze ucene, ne, ne. (Ozbiljnijim, i dalje enskim tonom.)
Ali, znam ta u. Ii u u Skuptinu. Tamo e mi rei kako da se ponaam da
se ti ne bi iivljavao na meni! Kretjen: Pa kad e ene moi u
Skuptinu? Popje (ponovo je onaj stari): Nikad! One mogu samo da
sede i... i... pletu! Da, da trikaju kad su lude i ne znaju gde im
je mesto! (Popje posegne za papirom, ali ga Kretjen jo jednom
istrgne.) Kretjen: ta trai ena u Skuptini? Popje (ponovo imitira
enu, zagrli Kretjena): Trai lepog i monog politiara, jer misli da e
joj pametan mukarac biti bolji. Kretjen: Popje, nisu sve ene
zaljubljene u Robespjera. Popje: Nisam to mislio... (Popje se naglo
ispravi i isprui ruku. Pogled mu je leden i ini se da mu je dosta
zabavljanja Kretjena, pa oekuje da ovaj ispuni svoje obeanje.
Kretjen mu da papir. Vidi se da mu nije milo to to ini. Popje
zgrabi papir i, sav radostan, prie svom stolu i gurne sve papire sa
stola. Stavi presudu na sto pokretom oveka koji se sprema da s
velikim apetitom pojede ukusno jelo.) Kretjen: Stvarno misli da su
sve ene prevrtljive i povrne? Popje: Osvrni se, stare. Mi smo
najvredniji slubenici ove drave! A gde su nam ene? Kretjen: Stvarno
misli da bi trebalo da trikaju onako, u horu? Popje: Jo kako! Onda
se nas dvojica ne bismo smrzli. (Popje ustane i navue zavesu. U
kancelariji je ponovo polumrak.) Kretjen: A koja ti od tih prelja
prva padne na pamet? (Dua pauza. Popje je konano ugledao ime na
presudi. Zateen je. Bulji u papir. Polako skrene pogled ka
Kretjenu.) Popje: Kako... (Pauza.) Kretjen: Vikala je: iveo tkalj!
Neko je uo da pozdravlja kralja. teta, bila je to vredna ena. Nije
imala ime da isplete arape da se ne smrzne, bez tebe, u onoj
kafani. (Duga pauza.) uje, neto strue gore, u tamnici... (Kretjen
pokae kaiprstom na tavanicu.) Popje: Gde? Ne ujem nita... Kretjen:
Jeste, strue neto, kripi. (Kretjen krene ka vratima.) Popje:
Kretjen, nemojte... Kretjen (pokae na papir): Tu se vie nita ne moe
uraditi. (Kretjen neodlunim korakom izae iz kancelarije. Pauza.
Popje je skamenjen. Polako uzme presudu, ustane i ita je u sebi,
doavi na sredinu kancelarije. Podigne pogled ka tavanici. Odozgo
zaista dopire struganje koje se postepeno pojaava. Popje dugo
posmatra papir, pa ga pocepa nekoliko puta i strpa u usta. Ne
proguta ga, nego pone da plae. Dugo to traje, suze uviru u usta.
Plae muki, bez jecaja, bez krika. Pokua da
-
proguta papir, ali mu to ne uspeva. Ispljune papir na pod, u
svoje ake. Gleda taj papir i balavi. Kalje. Kao da pokuava sloiti
slagalicu. Mrmlja nerazumljive slogove. Ponovo proguta papirie.
Podigne glavu ka tavanici. Gleda je s meavinom oaja, mrnje i nemoi.
Krajnjim naporom uspe da proguta i to se uje kao samrtni ropac.
Meutim, Popje nije umro. Naprotiv. Smeje se kao da je izvojevao
veliku pobedu. Spusti glavu. Mrak.)
5. Prvi borbeni redovi
(Masa okupljena ispred improvizovane uline govornice. Mukarci i
ene, uglavnom srednjih godina, dosauju se, ale, napadno smeju i
tipaju za odreene delove tela. Gijotin svesrdno pokuava da im
privue panju.) Gijotin: Narode, ujte i poujte, sada e vam se prvi
put posle promena 14. jula 1789. godine... Prvi ovek: Dobro, ne
telali vie! Znamo sve o tom slavnom danu i kako ste se vi istakli u
prvim borbenim redovima i kako smo mi sedeli u podrumima dok ste se
vi borili za naa prava... Prva ena (oamari Prvog mukarca): uti! Da
ujemo ta ima da nam kae ovaj gospodin. Gijotin: Zahvaljujem, madam.
elim da vam predstavim uglednog advokata iz Provanse... Drugi
mukarac: Advokat iz Provanse, to mu doe ko brkata kurva! Druga ena:
Ma ta kae? A dole, na onoj stvari, ti ne smetaju dlake...(Gijotinu)
A je l bar zgodan? Gijotin: Ko slika. A tek to govori, ko da tee
med i mleko... Trei mukarac: Fuj! Nama med i mleko, a vama
ampanjac! Gde je tu vladavina naroda? Drugi mukarac: Ljudi, evo je
Luda Miel! (Luda Miel, devojka od dvadesetak godina, sva u zakrpama
i grubog lica na kojem titra vragolasti osmeh. Ne moe se lako
utvrditi da li je to facijalni gr ili znak podmuklosti.) Druga ena:
Miel, iz koje si rupe iznikla? Miel: Ne seam se, majice. (Zgrabi je
za meunoje.) Moda iz tvoje? (Masa se smeje.) Prvi mukarac: A zato
si izala iz nje? Miel: Rekoe mi da e ovde govoriti budui Otac
naroda. Pa ko velim, da vidim da me nije on napravio, pa sad brine
o tuoj kopiladi! (Masa se smeje. Mnogi se rukuju s Mielom ili ga
ukaju u rame. Gijotin pljesne rukama.) Gijotin: Narode, narode
(masa se umiri) predstavljam vam Maksimilijana Robespjera!
(Robespjer izae pred masu, a Gijotin stane po strani. Odeven je kao
jakobinac, bez mnogo ukrasa, ali isto i elegantno. Tajac. Podigne
desnu ruku u laktu i napravi gest - sastavi prste kao da e neto
posoliti.) Robespjer: Brao i sestre... Miel: Brate, nemoj tako da
nas zove! (Masa se nasmeje. Miel skoi i doe do Robespjera, koji je
zastao ukoen. Miel prie Robespjerovoj ruci koja stoji u vazduhu.)
Kako si mrav! ta to soli? I odakle ti so, kad je u celom Parizu
nema ni za lek? A? (Masa se nasmeje. Gijotin hoe da otera Mielu,
ali ga Robespjer zaustavi.) Skloni tu
-
budalu da ne doe do bratoubistva! I odakle ti pravo da me naziva
sestrom? Uvredio si me! Uvredio si sve nas! Posro si se po naem
dostojanstvu! (obraa se masi) Je l tako? Svi: Tako je! Prvi
mukarac: Samo napred, Miel! Sve mu reci! (Masa zagraja. Miel se
popne Robespjeru na krkae.) Miel: Brate, kad me tolko voli, to ne
skine to cakano odelo? Tu koulju i aket? Hladno mi je, a vidi kako
sam loe obuena, gde ti je katoliko milosre? (Masa se smeje. Miel
sie s Robespjerovih lea i izvadi jaje.) Evo, dau ti jaje koje sam
jutros ukrala na pijaci. (Robespjer pone da se skida. Masa se utia.
Robespjer preda svoju odeu Mieli, a ona je navue na sebe. Robespjer
ostane samo u gaama i drhti. Miel razgleda odeu.) Miel: Ljudi,
vidite, svila! Nema vie zakrpa! (Robespjeru) Dobar si ti, ovek! A
ime se ono bavi? Dri besede? Ja te, bogami, nita nisam ula! Ajd
sad, brii tamo u tu tvoju vukojebinu, i bratimi se sa seljacima do
mile volje! Robespjer: A jaje? Miel (ispustivi jaje): Ups, izvini!
Znam da si ba bio gladan. Robespjer: Nije to trebalo da uradi. Ja
sam to jaje zasluio. (Pauza. Masi je oigledno neprijatno da gleda
nagog Robespjera i nacerenog Miela.) Prvi mukarac: Miel, dosta je
bilo... Drugi mukarac: Nemoj da stoji tu go, ima ovde ena, pozlie
im. Trea ena (planim glasom): Jadniak, ozepe tako! Druga ena
(Mieli): uje ta ti se kae? Vrati oveku odelo! Miel: E, ba neu!
Traili ste da ga ismejem, a sad ga alite? Znam ja ta vas mui:
ljubomorni ste to nikad neete imati ovakvo odelo! Biete sreni ako
sauvate svoje gole ivote! Prvi mukarac: Pretera, Miel... (Trojica
mukaraca krenu da uhvati Mielu. Robespjer ih rukama zaustavi, a
Miel stane iza njega.) Miel (ironino): Tata, oni hoe da me biju!
Robespjer: Dosta! Gijotin, vodi je! (Gijotin epa Mielu i odnese je.
Robespjer zae u masu.) Prvi mukarac: Zato nam je nisi dao? Drugi
mukarac: Ogrni se ovim kaputom... Trea ena: Naite oveku periku!
Prva ena: Ja mogu da mu dam svoju podsuknju. Robespjer: Hvala,
hvala, ne treba mi! Ona drska devojka sigurno je stradala zbog
nehumanih uslova ivota. Ali ne mari. Upristojie se. Nauie da potuje
drugog oveka. Jedno, ipak, znajte: nikoga neu favorizovati! Svi
moraju biti jednaki pred zakonom! To je krv i meso demokratije, u
koju se toliko zaklnju vae voe! A gde su oni sada? Gde su Danton i
Mara? Ispijaju ajeve po salonima i prostiru se na pod s
kurtizanama! Sluaju kraljeve muzikante! I ne pada im na pamet da
izau na ulicu! (Pauza.) Ja, Maksimilijan Robespjer, gledam svakog
od vas i kaem: nita me nee spreiti da odrim svako obeanje koje vam
budem dao! Ali neu dozvoliti ni da me vi nagraujete za moj rad. Ne
elim da iko posumnja u moju sposobnost da se rtvujem za druge i
odbijem sve lovorike koje vlast nudi. (Pauza.) Prvi mukarac: iveo
Maksimilijan Robespjer!
-
Svi: iveo! Prva ena: iveo Nepodmitljivi! Svi: iveo! (Mrak.)
6. Meso od ene
(Kucanje na teka gvozdena vrata, koja se sporo otvore. U tamnicu
bojaljivo ue Popje, obavijen tekom tamom. Vrata se s treskom
zalupe. Tamnica deluje nesagledivo.) Popje: Eeeej!! Ima li koga?
Izaite da vas vidim. Nemojte da vam ja tamo... doem. (Iz mraka
ispadnu prvi i drugi Rigu. Strano je i pogledati ih. Velika je
razlika u konstituciji: i pored najbolje volje, trgovac je ostao
debeo, a deparo usukan. Krue oko Popjea kao zveri koje vrebaju
veoma mrav plen. Osmehuju se i izvode ritual koji se sastoji od
skakanja, otimanja Popjeove perike, neartikulisanih zvukova, itd.
Ceo prizor ledi krv u ilama.) Prvi Rigu: Dobrodoao u nae
kraljevstvo, ljubazni gospodine! Drugi Rigu: Zavrtanj! Mislim,
presuda! Popje: Nemam ga. Prvi Rigu (smeje se): Nema veze. Popje:
Izvinite, izgleda da sam pogreio tamnicu. (Popje bojaljivo krene
prema izlazu, ali ga Prvi Rigu vrati.) Ja sam doao da vas zamolim
ako bi mogli da budete malo tii... Drugi Rigu: Malo tii? Misli da
hodamo na prstima? Prvi Rigu (Popjeu): Reci ti meni, je l to neka
poruka od Samsona ili i ti gaji nadu da e pobei odavde? Popje
(mucajui): K-ko je S-Samson? Prvi Rigu (Drugom Riguu): Imenjae, ja
se u poslednje vreme stvarno brinem za naeg efa. Ranije nam je slao
ugledne ljude, zaduene markize, podmiene advokate, a sad? Sve same
ludake koji bi na slobodu, ko da tamo ima neto da se vidi! I da bar
malo pazi i uputi ih na naa pravila. Jok, ba ga briga, alje
kloare... Popje: Ja nisam kloar. (Iz depa izvadi knjigu.) Ja itam
knjige. Izvolite se uveriti. Sentimentalno vaspitanje. Prvi Rigu:
Vidi, vidi, Sentimentalno vaspitanje. Je l to neki srceparajui
romani? Popje: Ne, nije. To je mudra knjiga u kojoj se propoveda
oslobaanje oveka od socijalnih, religioznih i drugih stega. U
njoj... Prvi Rigu (Drugom Riguu): A kad smo mi bili mlai, sve
knjige su bili ljubavni romani u kojima su princeze ohtale, a
princevi uhtali na itavih 20 strana. Drugi Rigu: Da, da, kad smo
bili mladi. Popje (mucajui): A koliko dugo ste vi ovde? Drugi Rigu:
Uuuu, bolje ne pitaj. Prvi Rigu: A to te to interesuje? Da te nije
poslao neko spolja da nas pijunira? Popje: ini mi se da... svako ko
od Revolucije doe u ovu tamnicu... mora nekako... kako da kaem...
da umre. Mislim da bude mrtav. Prvi Rigu: To tebe mui? Vidi, moj
imenjak i ja smo zakljuili da su i Smrti potrebne sluge. Nekakvi
nadzornici, kao sveti Petar, na primer. Sklopili smo sporazum sa
Samsonom da doekamo svakog osuenika i olakamo mu put do veala. Pre
svega
-
zabeleimo ime novajlije... Popje (mucajui): Popje. an-Luj. Prvi
Rigu (nastavlja): Onda ispitamo da li pri sebi ima neku dragocenost
koja mu na nebesima, ako ih uopte ima, sigurno nee nedostajati.
Preostalih dan-dva s dotinim provedemo u razgovoru i prijatnom
druenju na obostrano zadovoljstvo. Tako je bilo jo mnogo pre te
tvoje Revolucije, tako je sada a bie dok nas kolega sveti Petar ne
pozove. Drugi Rigu (znaajno): Uvek me zadive vae govornike
sposobnosti, dragi Rigu. Popje (uplaeno): Rigu... Prvi Rigu: Tako
je. Rigu i Rigu. Kao neka mala raunovodstvena firma. Popje: Vi ste
ludi. Prvi Rigu: Delimino. Glumimo ludake to i nije teko na ovakvom
mestu. Ludilo i ova etiri zida to je sva sloboda koja nama treba.
Drugi Rigu (Popjeu): Raskomoti se malo. Da nam ne prigovori Samson:
Umro vam je pre veala. Popje (moleivo): Ja neu da umrem. Prvi Rigu:
Jok, nego e da preuzme nae mesto? Popje: Ja sam samo hteo da vas
zamolim da prestanete da struete... Drugi Rigu: Kako si ti uo da mi
struemo? Popje: Radim u kancelariji ispod vas. (Pauza.) Prvi Rigu:
ta sve nee smisliti, kancelarija ispod tamnice... Popje:
Najozbiljnije vam govorim, ja zavodim presude u registar, a onda ih
ostavljam delatu da prozove osuenike... Drugi Rigu: Imenjae, ovaj
ne lae. Prvi Rigu: A gde mu je dokaz? Kako ja da znam... (Popje
poturi ruke Prvom Riguu.) Vidi, boga ti, plavi mu prsti. Stvarno je
neka mastiljara. Drugi Rigu (s prostodunom ljubavlju): Na kolega.
Prvi Rigu (Popjeu, radosno): I ti ivi u Konsjereriji? (Popje nerado
klimne glavom.) I ne izbija iz nje? (Popje nerado klimne glavom.)
To je... to je... sjajno!! (Prvi Rigu snano zagrli Popjea, prosto
ga zgnjei. Drugi Rigu obujmi obojicu.) Prvi Rigu: Ovo mora da se
proslavi. (Ode i iz mraka donese uturicu i meso.) Evo, malo
burgundca. Ostalo nam od vinara, pokoj mu dui, pijan je otiao na
veala. (Popje neodluno uzme uturicu, otpije gutljaj i ispljune.)
Znao sam! (Drugi Riguu) Sino si ostavio otvorenu uturicu i sad se
uvukla memla! Drugi Rigu: Vrlo dobro se zna da trgovci piju u snu!
I nije memla, nego piaka pacova! (Popje hoe da povrati.) Jesi
dobro? (Popje odmahuje rukom kao da je sve u redu. Drugi Rigu uzme
pare mesa.) A je l smem da vas ponudim mesom jedne ene? (Popje se
presamiti do poda.) Prvi Rigu: Mamlaze, ne kae se mesom jedne ene,
nego mesom od jedne ene! Drugi Rigu: Ne vidim nikakvu razliku! Prvi
Rigu: Normalno da ne vidi. Krade rei ko da su zlatne narukvice.
Popje (borei se za dah): Recite mi... brzo... sve vreme ste
strugali tim kostima? Prvi Rigu: Da. Popje: Kostima te ene? Drugi
Rigu: Pa sad, kako se uzme. Popje (udara se pesnicama po elu): ime
sam se ja na Boga bacao! A gde je ta ena?
-
Prvi Rigu (zbunjeno): Eno je tamo, lei. Popje: Lei?! (Udara se
po glavama.) A to meso je njeno meso? (Prvi i Drugi Rigu zbunjeno
klimaju glavom.) Meso ermen itje?! Prvi Rigu: Otkud zna? Popje
(zgrabi Prvog Rigua za vrat): ta ste joj radili?! Prvi Rigu: Nita,
samo smo priali, jeli s njom, simpatina ena... Popje: Simpatina, je
li?! Pa to niste izabrali nekog simpatinog dasu, a?! to s njim
niste jeli, ili da tako kaem, to njega niste drali? to ga niste
bacili na pod i jebali kad ve imate svu vlast u ovom paklu, nego
ste bre-bolje rastrgli jednu nevinu i slabu enu?! Prvi Rigu
(suzdrava bes): Mi moda jesmo udni, da ne kaem ludi, ali nismo
nasilnici. I ne jebemo mukarce. Mi imamo svoje dostojanstvo...
Drugi Rigu (obuzdava Prvog Rigua): Nemoj, pusti ga. Prvi Rigu
(Popjeu): Povuci re. Popje: Neu! Prvi Rigu: Jednom, samo jednom
smo... Taj pican je traio, izazivao nas je. Dva dana je lizao pod
od muke, a trei dan je doao Samson i prozvao osuenike. Samo to je
zaboravio njegovo ime... I morali smo da ga prevaspitamo! Poeo da
se razbacuje po tamnici: kao njega je Bog sauvao. Zaboravio je da
ovde nema Boga! Popje (kroz zube): Ima, ima, Rigu. Samo je dosad
bio po strani.
ermen: an! (ermen izgleda kao ene koje, koliko god ih ovek
valjao u blatu i mrsio im kosu, uvek ostaju lepe.) Popje: ermen!
(Popje i ermen se grevito zagrle.) Mislio sam... Jesi li dobro?
(Opipava joj udove.) ermen: ta to radi? Popje: Nita ti ne fali? A
one kosti... ermen: Uspela sam da provercujem malo svinjetine.
Gijotin mi je dao. Popje: Gad. Sigurno ti je on namestio. ermen:
Nije mi on nita nametao. Sama sam odluila da doem ovde. Popje: Gde
je... on? (Pauza.) ermen: Doi e uskoro. Puno te pozdravlja. (Rigui
sede i piju. Lica su im smrknuta. ermen kovrda kosu Drugog Rigua.)
Probudila me je vaa svaa. Prvo sam pomislila da sam umrla i stigla
na nebo. Ali kad vidim tebe, teko da sam u raju... Popje: Ali i
pakao ima svojih lepota! ermen: Nisam to htela... Popje: Da nisam
pojeo tvoju presudu, ovi pacovi (pokazuje Rigue) bi te stvarno
glodali! Drugi Rigu: Ej, nemoj da se vreamo na ljudskoj osnovi!
Prvi Rigu: Da izaemo mi, pa da vi priate i plaete do mile volje...
Popje: Nema potrebe, Rigu! Doao sam da isplatim dug i to u sad da
uradim! (Popje pretura po depovima, ali ne moe nita da pronae.)
Drugi Rigu (Prvom Riguu): Jednom pametan, uvek gladan. Prvi Rigu
(Drugom Riguu): Kad ne ume da obrne novac ko mi. (Popje i dalje
pretura po depovima. ermen ode u zamraeni deo tamnice i vrati se s
portiklom koju prui Popjeu.) Popje (zbunjeno): ta je to?
-
ermen: Portikla za tebe. (ermen mu zavee portiklu oko vrata.)
Kad jede, da ti ne kane na odelo. Drugi Rigu: Na ta da mu kane?
Popje (zbunjeno gleda portiklu): ta pie ovde? Suvie su sitna slova.
ermen: Tu sam izvezla posvetu. Da na tvojim usnama uvek bude moje
ime. ermen Ovako brie usta. Popje: Mirie na tvoju kou. Drugi Rigu:
Jao, bljak! Prvi Rigu: ak ni mi se ne udvaramo ovako. Popje: Ne
znam ta da ti kaem. Divna je. Izvini, stvarno nisam verovao da ti
je stalo do mene. (Popje prinese ermenine ruke svojim usnama i
poljubi ih.) ermen: Bebo moja mala... Popje: Molim? ermen: Nita,
nita. Prvi Rigu: Bebo moja mala! Kolega, razoarao si nas! Takve
krpe daju maloj deci da ne balave! Popje: Ostavite nas na miru!
Drugi Rigu: A daj nama da se malo igramo! ermen (Popjeu): an, pusti
ih. Samo te zavitlavaju. (ermen ode u mrani deo tamnice i donese
Riguima dva para arapa.) Prvi Rigu: ta je to? ermen: Zar ne vidi da
su arape? Prvi Rigu: Ne trebaju nam. Drugi Rigu (epavi arape):
Napraviu rukavice od njih! Popje (ermeni): Ubudue nemoj da im
poklanja stvari! Vidi kako su prljavi i grubi. ermen: A ti sija
koliko si ist! Oni su jo deca koja su eljna igre. (Pauza.) Popje: U
ovoj knjizi pie da... da su ene nia bia od mukaraca zato to mogu i
pet sati da provedu u igri s decom. (Popje da ermeni knjigu.)
ermen: Kako je neko mogao da napie takvu glupost! Popje (mucajui,
vidi se da je slagao): Mo... moe. Otkud ja znam! To je napisao ovek
koji je proitao mnogo knjiga i druio se sa slikarima i piscima.
ermen: I? Popje: ta i? To je najkulturniji i najumniji ovek naeg
doba. ermen: Znai, vie voli mukarce? Popje: Ne. uo sam, negde, da
je bio kratko sa svojom slukinjom i... Pria se da je dete te
slukinje ostavio u sirotitu. Ali to su samo prie. Evo ti, proitaj
(popje pronae stranicu) ta kae o enama... Ne tako, obrni na drugu
stranu. ermen: Ne znam da itam. Popje: Kako ne zna, malopre si
proitala posvetu. ermen (pokae na Prvog Rigua): On mi je napisao,
pa sam onda izvezla. Popje: Kako? Mislim, kako si ivela pored mene,
kako si vodila kafanu... ermen: Muterije su mi verovale. A tebi
nisam smela da priznam. Uvek si bio pun sebe kad bi govorio o svom
poslu, o tome kako ti po ceo dan pie, ita... Popje: Nije ba tako!
ermen: Moda. Samo znam da si se sto puta hvalio kako su ti kolege
zavidele na tom
-
divnom rukopisu, na tim slovima koja lie na... kako bee... a da,
na gotike katedrale. Dugo mi je trebalo da zapamtim taj izraz.
Popje: Kako ne zna ta je gotika katedrala, pa to je Notrdam, to su
one crkve s iljcima i ukrasima... ermen: Ne znam, ne znam. Ako mene
pita, Notrdam je crkva u koju brzo uem da bih zapalila sveu za
tvoje zdravlje, a onda jo bre izaem iz nje. (Pauza.) Popje
(neodluno): ermen, kad itam misli ovih znamenitih i prosveenih
ljudi, shvatam koliko sam vremena izgubio. Znam da me nee razumeti,
ali stvarno ne mogu da zamislim sebe sa enom koja ne ume da ita, ma
koliko bila lepa i dobra. ermen: ta bi ti falilo da bude obian ovek
koji jede pasulj i voli svoju nepismenu enu? Popje: Nema sree bez
prosveenosti, bez kulture Robespjer je rekao... ermen: Robespjer!
Taj delat me je zamalo ubio! A tvoj pisac je ostavio decu da
skapaju u sirotitu. Sve sami kulturni ljudi koji vole obinog oveka.
Popje: Eto, ti prezire sve to ja radim, svaki pokuaj da se izdignem
iz ovog blata. Kako onda da verujem u to to govori? (ermen prie
Popjeu i poljubi ga u usta. Uzme mu knjigu i baci je u suprotan
ugao. Drugi Rigu uzme knjigu, otvori je, gleda i vrti stranice, a
onda je pomirie. Poto se njegovm prefinjenom ulu ne dopadne miris
knjige, on je baci u stranu i vrati se na svoje mesto, pored Prvog
Rigua. Popje, koji se u ljubljenju zaboravio, istrgne se iz
ermeninog naruja i izae iz tamnice. ermen je skrhana. Prvi Rigu joj
prie i pokua da je utei, stavivi joj ruku na rame.) Prvi Rigu: Ne
plai. Vratie se. (Vrata tamnice se otvore. Popje bojaljivo ue i
gleda po podu. Ugleda knjigu, podigne je i otrese prainu. Smogne
hrabrosti da pogleda ermenu.) Popje: Postoji neto vanije od...
(Popje izae. Mrak.) 7. ...kao da je on cilj samome sebi...
(Popjeova kancelarija. Popje mokri u kiblu. Kretjen sedi za
stolom, prepisuje neto i uzdie.) Kretjen: Popje! (Popje se okrene.)
Pazi na rupu! (Popje nastavi da mokri.) Nisam vie pametan. Imamo
jednog poslastiara koji je pravio rojal kuglice od kokosa i vodonou
koji si ispiao u sledovanje namenjeno kurtizanama u Pale de
Roajalu. Popje: A da pojedem obe presude? Kretjen: Misli da e moi?
Popje: Pa kad se mora. Kretjen: Ko kae da moramo da spasavamo te
baksuze? to sami nisu pazili? Popje: Dobro, ta sad hoe? Kretjen:
Zaboravio si da e nas provaliti ako pojede vie od jedne presude.
Popje: U pravu si. Daj mi onda poslastiarevu. Slaa je za varenje.
Kretjen: Ali vodonoa je tako dobro napakostio onim kurvama. Sigurno
je neki siromaak, bez igde ikog. Popje: U pravu si. Uvek jedemo
presude jadnicima.
-
Kretjen: S druge strane, malo je perverzno da ti, koji jedva
pia, pojede presudu nekom ko nema problema s pianjem. Gde je tu
Boja pravda? Popje: Stvarno je perverzno. Ba je teko biti Bog. Jao!
(Popje se uhvati za stomak. Kretjen mu pritri.) Neto hoe da mi izae
iz stomaka! Kretjen: Da vidim. (Kretjen mu opipa stomak.) Boe, iv
se raspada... Popje: Nije to nita. Vidi ovo... (Popje podigne
pantalone da bi Kretjen video njegovo meunoje. Kretjen se bre-bolje
skloni.) Kretjen: Samo mrtvi Francuzi fale. (Popje se ee.) Kad bi
nabavili vodu da se opere... Popje: I neto hranljivije od celuloze.
Neku torticu... (Kretjen i Popje se pogledaju. Ponu da se smeju.
Usiljeno. Kretjenov smeh prelazi u pla. ) Popje: Zato plae,
Kretjen? Kretjen: Danas ti je roendan, a nemamo ni piljivo parence
torte. Popje: Potpuno sam zaboravio. Boli me glava. Ajde da izaemo
napolje i proslavimo! Kretjen: Zaboravio si ta su ti Gijotin i
Robespjer rekli. Moramo da radimo, nema odmora za veala. (Pauza.)
Moemo da proslavimo ovde, onako radno. Spremio sam ti poklon.
(Kretjen da jednu kutiju Popjeu. Popje je otvori s osmehom na licu
i izvadi papir.) Popje (razoarano): Dosta vie! (Obazrivo,
Kretjenu.) Izvini, Kretjen, hvala. Bar si se setio da mi napie
estitku. (Kretjen uz jecaj zagrli Popjea. Popje mu uzvrati
zagrljaj.) Da proitam? Kretjen: Svakako. Popje: Graanin ozef
Kretjen odlukom Narodnog revolucionarnog suda osuuje se na... Pa
ovo je tvoj rukopis, Kretjen? Nemoj vie da se ali ovako... Kretjen:
Nije ala. Nisu mi sudili, zna da sam uvek s tobom. Samo jednog dana
stie presuda zato to sam star i konzervativan. Popje: Gde su im
dokazi? Kretjen: Nema ih, niti im trebaju. Valjda su gore procenili
da treba neko mlai za ovaj posao. Popje: Ali gde je penzija? Gde je
optunica? Nikad nisam uo za ovog sudiju! Kretjen: Ne alim se,
Popje. Bolje da umrem ja, nego poslastiar ili vodonoa... Popje: Ma
ta pria?! Kladim se da taj sudija ne zna ni ko si ti. Video na
nekom spisku da si star, pa ko veli, da te otpie s dravne plate.
Ali najslae se smeje, onaj koji najvie jede! (Popje zguva presudu.
Kretjen ga sprei da je pojede.) Kretjen: Poslae mlade ljude u smrt,
a sauvae mene, matoru drtinu. Nemoj, pokvarie stomak. Popje:
Kretjen, znam ja ta radim. Nisam vie mali. (Stavi presudu u usta.)
Samo nek probaju da te ubiju, pojeu im svaku... (U kancelariju ue
Gijotin s Mielom, oboje dobro raspoloeni. Popje zatvori usta.)
Gijotin: Kretjen, Popje, gde ste se zabili? Sto godina vas nisam
video! (S Kretjenom se srdano rukuje i lupi ga po obrazu, a Popje
mu se samo osmehne.) Ecce homo! Ecce... (Miel prui ruku Popjeu da
je poljubi.) Miel, ti si drolja! Miel: Ne, ja sam anarhista!
Gijotin: ta je sad to? Miel: Ne znam, ali ako mi dosadi postau
demokrata... ili aristokrata!
-
Gijotin: Ta ti je dobra? Nego, momci, imate li vi neto za
popiti, a da nije neija krv? Popje: Izvinite, nismo vas oekivali...
Gijotin: Ima neka... govna... u ustima. Popje (izvadivi papir iz
usta): itao sam neke knjige, pa sam se zaneo malo. Gijotin: Tako? A
vlaga vue odozdo... Popje: Vue, vue. Ne moe da se die... Gijotin:
Ma da je sam Stiks pod naim nogama, posao ne sme da stane! Kretjen
(sebi u bradu): Kako da ga nastavimo kad ste veate 50 ljudi na dan?
Gijotin (Kretjenu): Je l vas mnogo boli glava pa ne pazite ta
priam? Kretjen: Ne, naprotiv. Upijam svaku vau re i oekujem da kao
Vrhovni Egzekutor pronaete reenje za viak posla. Gijotin: Miel, pa
mene starci zavitlavaju! Jo malo pa e mi traiti poviicu ili ispomo.
Ali tu predstavu nee gledati! Shvatite, ovo su prelomna vremena!
(Kretjenu) Mnoge stvari se sada prelamaju i lome! (Popjeu) Popje,
ima li neko reenje za svog onemoalog kolegu? Popje (mucajui): U-u
stvari, Kretjen mi pomae. Zapisuje moje presude dok ja... itam.
Gijotin: Ko ti je dao dozvolu? Popje: Vi ste mi naredili. Rekli ste
da moram da proitam mnogo knjiga pre nego to postanem narodni
poslanik. Gijotin (kao da se kroz maglu prisea): A, to, da. (Prie
Popjeovom stolu i pregleda knjige.) Dobro. ta kae Ruso za takve kao
to si ti? Popje (stane mirno): Kae da smo plemeniti divljaci.
Gijotine: Jeste, jeste. A zna li Kantov kategoriki imperativ?
Popje: Postoji nekoliko definicija. Meni se dopala ova: ovek uvek
treba da postupa s drugim ovekom kao da je on cilj samome sebi, a
ne samo kao da je sredstvo za neto drugo. Gijotin: Bravo, bravo.
Kako se Miel Montenj odnosio prema svojoj bolesti? Popje: U
Ogledima je pisao kako kamen u njegovoj beici ima mnogo pozitivnih
strana. Dok je mokrio oseao se kao da mu neko noem see penis, ali
je zato uivao kad bi se konano olakao. Gijotin (pokae knjigom na
Popjeovo meunoje): Ti, izgleda, jo uvek tei tom blaenstvu. (Popje
pogleda svoje meunoje i brzo okrene lea Mieli, pa se stuti do kible
i ponovo pone da mokri. Gijotin apne Mieli.) Jadniak, preterao je s
itanjem. (Popje se olaka, pa se okrene Mieli i Gijotinu. Mrlju na
pantalonama bre-bolje zakloni jednom knjigom. Miel se suzdrava da
ne prasne u smeh.) Popje, sa zadovoljstvom izjavljujem da si se
kvalifikovao za novi ivot. (Popje se obraduje.) Pa ipak, to je samo
jedno iskuenje koje si uspeno prebrodio. Mora da dokae oseanje za
zdrav razum koju si ranije pokazivao. Kretjen (sebi u bradu): Sve
ih treba pobiti, po kratkom postupku... Gijotin (Popjeu): Evo ti
Miel. Opasna devojka. Ni sam ne znam da li je luda ili e nas sve
preiveti. Zabavi se malo s njom. (Miel prie Popjeu, koji je uplaen
posmatra. Njih dvoje sednu na pod na desnoj polovini pozornice, a
Gijotin prie Kretjenu.) Miel: Zdravo. Ja sam Miel. Moe da spusti tu
knjigu. Popje (spusti knjigu): Ja sam an. Miel: Dopalo mi se kako
si odgovarao na pitanja onog idiota.
-
Popje: Mislio sam da ste vi... zajedno. Miel: Neee... Pokupio me
je s ulice, jer sam pravila sranja. (Popje se strese.) to si ti
fin, trese se kad neko opsuje. Gijotin (Kretjenu): Posla preko
glave, a? Kretjen: Postaje neizdrivo. Gijotin: Masa trai da jede,
trai da se osnuju narodne kuhinje i da se otpuste svi kraljevi
inovnici. A revolucionarna pravda je slepa. Kretjen: Zato im ne
kaete pravo stanje? Gijotin: Sluaju samo ono to im se svia.
Kretjen: ovee, pocrkaemo zbog njihove sumanutosti. Gijotin: Ili to,
ili da mi svojim iskustvom pomognete da im doemo glave. Popje: Dugo
nisam imao enu pored sebe, ne znam kako da se ponaam. Miel: Nemoj
da se plai. Malo je ljudi koji znaju toliko stvari kao ti. Popje:
Misli? Miel: Sigurna sam. Imamo gomilu voa koji nemaju hrabrosti ni
da ubiju. Jesi ti nekad nekog ubio? Popje: Pa ne ba svojom rukom,
ali ovde zavodim presude osuenih na smrt. Miel: Ozbiljno? ekaj, ti
si, u stvari, najmasovniji od svih masovnih ubica u celom Parizu!
Popje (ovaj kompliment mu godi): Izgleda. Kretjen: Ne znam ta da
radimo. Ranije su umesto veanja praktikovali odsecanje glave.
Gijotin: Da, ali jedan delat ne moe da ubije 100 ljudi na dan.
Kretjen: Pa zaposlite jo dvojicu... Gijotin: Matori, je l ti uje ta
ja priam? Nema para u budetu za nove radnike u zatvoru. Miel: Kakav
je oseaj drati ceo ivot u aci? Popje: Moan. Mnogo moan. Miel: A
jesi upoznao nekog od njih? Popje: Misli nekog od prirafljenih?
Miel: Imate i svoje nazive za njih, sjajno! Popje (stavlja joj
kaiprst na usne): Tiho. Bio sam u tamnici nekoliko puta. Svakakve
tipove sam sreo, i kloare i bogatae. udno je koliko ljudi popuste
kad znaju ta ih eka. Postanu nekako drueljubivi, ne biraju s kim e
i u emu spavati. (Miel krene da ga poljubi, ali je Popje zaustavi i
pokae rukom na Gijotina i Kretjena.) Popje: ue nas. Miel: Svea je
suvie slaba. Nee nas videti. Gijotin: Ima jo jedna vana stvar.
Posmatrao sam reakcije ljudi koji dolaze na pogubljenja. Primetio
sam da ih nervira ta sporost s izricanjem presude, izjavljivanjem
poslednje elje, pa navlaenje ome. Pljuju i protestuju. Neki ak
balave ko psi! Kad bi samo naao nain da ubrzam proces uz to manju
pripremu delata... Kretjen: E sad, a da kaemo Bogu da sie s neba i
zavri ceo posao? (Pauza.) Gijotin: To je to! Nebo... Ako napravimo
veliku otricu i priveemo je za konopac koji bi se brzo sjurio i
otfikario glavu. Maina za odrubljivanje glave! Miel (Popjeu): Ti
mora da ode odavde. Napolju te ljudi ekaju i oseam da im je
potreban neko ko zna zato ih vodi i ubija.
-
Popje: Miel, nikada mi nijedna ena nije znaila toliko kao ti.
Ali, Aleksanadar Makedonski je imao Aristotela, Luj XIV je imao
Molijera, papa je imao Galileja... Miel: ta hoe da kae? Popje: Ja
nisam idealni predvodnik, nisam ak ni bogomdani genije kao
Robespjer... Miel: Robespjer? Je l to onaj tunjavi advokat koji
poziva da se proredimo kako bi ostali samo najbolji? Popje: Da.
Miel: E pa, ja sam tog tvog bogomdanog genija svukla do gole koe. I
nije neki jeba, mogu ti rei. goljav i uplaen. Kao ti sad. Mada, sad
shvatam zato toliko voli te velike i asne junake. Kao trudi se da
spasi ivot jednog osuenika, a prija ti da ostale ubija, jer su
nekulturni, prljavi, i zauzimaju mnogo prostora...
Popje: Miel, ti ga nisi upoznala. On je pravedan i
nepodmitljiv... Miel: Jebite se obojica! (Pauza. Miel okrene lea
Popjeu. Popje je besan to se uopte poverio njoj. Mahinalno cepa
stranice knjige.) Gijotin: Zvae se... giljotina u slavu svog
pronalazaa! Kretjen: ekajte, ja sam vam pomogao da doete do te
maine, a vi... Gijotin: Kretjen, ovo je veliki dan, ne budite
toliko sitniavi! Kao da e istorija pamtiti giljotinu. Kroz 100
godina nee biti odsecanja glave. Kretjen: Svejedno... Gijotin
(preteim tonom): Kretjen, vi niste stvaralac, ne moe maina da se
nazove po vama. Pogledajte se! (Primakne se Kretjenu.) Bolje bi vam
bilo da motrite na Popjea. Kretjen: Zato? Gijotin: Videli ste da je
poeo da guta papir. Mogli biste da strdate zbog njegove gluposti...
Kretjen (uplaeno): Vi znate? Gijotin: ta? Kretjen: Nita, nita.
Popje: Miel, svakog dana spasim jednog osuenika. Miel: Da, da,
krati im muke pre veala i gleda kako se koprcaju. Popje: Ja sam
bolji od Robespjera. (Pauza.) Jeo sam presude... Miel: Stvarno
misli da sam toliko glupa? Gde ti je dokaz? Popje: Malopre ti nije
bio potreban nikakav dokaz da bi me poljubila. (Popje izvadi fioku
iz svog stola i spusti je pred Miel.) Ovo su ispljuvci. Zato mi je
beika popustila. Od celuloze i mastila. (Miel je zapanjena. Slae
papirie kao slagalicu. Skoi i poljubi Popjea.) Miel: Izvini. Popje:
Hoe da ti pokaem... Miel: Da, da, molim te. Popje: Ranije sam itao
presude i birao iju u da pojedem. Vie sam vakao. A sad nemam
vremena... (Popje zguva jednu presudu i pojede je. Miel je
oduevljena.) Hoe da proba? Miel (posle kratkog oklevanja): Hou.
(Popje izabere jednu presudu, zguva je i da je Miel. Miel ode malo
u stranu. Izgleda kao da joj je muka.) Popje: Je l ti dobro?
-
Miel: Jeste. Malo se tee guta, ali... sad sam spasila nekog, je
l da? (Popje klimne glavom i zguva jo jednu presudu.) I papir ima
neki lep, slatkast ukus. Popje: Prave ga od hrastovine. Hoe jo?
Miel (pohlepno): Daj. (Miel zgrabi presudu proguta je. Onda i
drugu.) Kakav ukus ima olovo? (Popje joj pokae iscepane stranice
knjige na podu. Miel klekne na pod i gura papir u usta, a Popje
klekne pored nje i gleda je. Kad se Miel ba unese, Popje pone da
joj gura papire dok je ne ugui.) Kretjen: Sve slabije i slabije
vidim, gospodine. ta rade Popje i ta devojka na podu? Gijotin:
Igraju se. On joj neto ita. Uostalom, ta nas briga, neemo da
voajeriemo. Znai, dogovorili smo se? (Kretjen ponizno klimne
glavom.) Idemo, Miel. Miel... (Prie Mielinom telu.) Popje, ta joj
je? Popje: Mrtva je. Gijotin: Kako mrtva? Popje: Ne znam. Iz ista
mira je poela da guta stranice knjige. Pre toga se razbesnela kad
sam poeo da priam koje sve knjige sam proitao. Izgleda da je mrzela
sve koji su pismeni. Gijotin (Popjeu): Idiote, to je nisi
zaustavio? Popje: Pokuao sam, ali nije mogla da se obuzda. Gijotin
(sklanja kosu s Mielinog lica): Boe, bila je ba simpatina cura.
Nekako previe slobodna. (Popjeu) A ti ipak nee izai. Ne jo. Da se
ukoi kad bi te neko napao na ulici. Bolje ti je ovde. (gledajui
Miel) teta. A bila je tako ivahna. (Pauza. Kretjenu) Matori, iznesi
njeno telo napolje. Moemo da isprobamo kako funkcionie giljotina.
(Gijotin izae iz kancelarije.) Kretjen (vukui Miel po podu): Kud
god zgazim le do lea. (Oekuje Popjeov odgovor, ali ovaj ne reaguje.
Kretjen izae iz kancelarije vukui Mielin le. Pauza. Popje zguva
presudu i strpa je u usta. Lice mu se zgri u pokuaju da proguta
presudu. Stuti se na kiblu i povrati je. Mrak.)
8. Svetkovina Velikog Razuma
(Robespjer u svojoj sobi uvebava pokrete za Svetkovinu Velikog
Razuma. Gijotin pokuca, pa ue u sobu.) Robespjer: Nikad neu nauiti
pokrete! Smejae mi se, Gijotin! Gijotin: Gluposti, narod te oboava.
Ne primeuje da urlaju kad odobravaju tvoje predloge u Skuptini.
Smiri se. Znam da ti nije lako da se izlae svaijem pogledu, ali
moramo platiti neku cenu. Koliko puta sam te spasao od atentata...
Robespjer: Zato si to radio? Pogledaj, ti si najbolje obuen ovek u
Parizu, jede za trojicu, ene te jo interesuju. A ja sam se
zatvorio, ne kupam se po nekoliko dana, i laem, laem, molim Boga da
to niko ne primeti... Gijotin: Ne saaljevaj se! Hajde, ostalo je jo
deset minuta. Ljudi te ekaju ispred druge strane kue, na ulici.
Smrzavaju se samo da bi videli Tvoje Boanstvo... Robespjer:
Svetkovina Velikog Razuma e biti procesija klovnova. Gijotin: Moe
biti. Ali uspeli smo da sruimo i poslednji bastion nazadnosti,
smrdljivu katoliku crkvu. Narod je prvi put uo za razum, zna li ti
ta to znai? Klovn je zamenio Boga. Ne moramo vie da se plaimo
ogranienja. (Robespjer se presvlai u vie nego
-
skromno narodno odelo, a Gijotin gleda plakate koje je doneo.)
Maks, danas sam podigao cenu karata za giljotiniranja. Da si samo
video kako su mi kroz zube jebali majku. A onda sam im objasnio da
e suenja biti besplatna. Uporedio sam suenja s besplatnim
obrazovanjem i odamh su me pozdravili... Robespjer (zanesen
oblaenjem i uglaivanjem): Kakav je ovo materijal, sve me grebe...
Gijotin: Ta pogubljenja su postala prave proslave. ak i osuenici
odlaze nasmejani. Mnogi od njih nisu u ivotu uradili nita po emu bi
ih neko pamtio. Moji saradnici su primetili da se mukarci i ene
upoznaju pred giljotinom... Robespjer: Koji kreten je pokidao
dugme?! Gijotin: Posle devet meseci pojave se s detetom. Narod voli
taj ritual koji ga svaki dan podsea koliko je ivot lep. Zato smo
pokrenuli akciju tampanja plakata i napisa u novinama: Povedite
svoje dete na giljotinu! (Pauza. Gijotin ozareno posmatra
Robespjera koji se mui da navue raspalu seljaku cipelu s ravnim
onom. Kad je konano navue, zadovoljno uzdahne.) Robespjer: Hoe da
kae: Povedite svoje dete da vidi giljotinu!, jer onako ispada da bi
detetu trebalo otfikariti glavu, glavicu... (Pauza. Gijotin se
uozbilji.) Gijotin (ironino): Da, ne bi mi smetalo da vidim i neko
dete na giljotini. Ne znam zato mora da se ruga mom jeziku, odelu
koje sam ti doneo, svemu to radim. Zato se jednostavno ne posere na
sve to?! Robespjer: Molim te da ne bude vulgaran, zna da to ne
podnosim... Gijotin: Ba me briga! Dokle e da me zajebava, dokle u
ja da rintam i zaraujem za nas dvojicu! Ej, bre, da mene nema, ti
ni to ugavo odelo ne bi mogao da iskopa! Robespjer: Zato onda ne
ode kad si toliko sposoban? Ionako si zaradio dovoljno novca da
kupi neku nemaku kneevinu. Gijotin: To bi ti hteo, da odem? Da
ispadne bolji lik u ovoj drami koju igramo tri godine? E, pa nee
moi. Morae da se i ti jednom napije, da se priseti kako si iveo...
Robespjer: Moja biografija je besprekorna i ne mora ti da je
doteruje! A tu ivotinjsku raskalanost upranjavaj sa sebi slinima.
Gijotin: Odjednom ti smetaju i moji saradnici? Dokle to ide,
gospodine Robespjer? Sutra ete ukinuti Teror? (Pauza. Robespjerovo
utanje zvui potvrdno.) Znai, tako. Dozvolite mi da vas podsetim na
par injenica: ja sam vas podigao iz praine i ja u vas tamo i
vratiti, ako mi se prohte. to je u svakom sluaju bolje nego da vas
rastrgne ona opasno proreena i ostrvljena masa napolju koja ivi na
golom hlebu i giljotini, koju toliko prezirete. A to smeno odelo
niste obukli da biste u njemu izigravali nevinace, ve da biste se i
konano izjednaili s ruljom. Zato izvolite napred i ponaajte se kao
to smo se dogovorili. Pardon, kao to smo ugovorili! (Pauza.
Robespjer krene da se obrati narodu, a Gijotin ga sledi. Oko
Robespjera se okupi malobrojni narod koji ga prodire oima.
Robespjer proisti grlo i zbaci periku.) Robespjer: Graani i
graanke, u ovom tekom asu kad je jo samo malo ostalo da skrimo
unutranjeg neprijatelja i domaeg izdajnika, molim vas za malo
strpljenja. Odluio sam da sa sebe zbacim sve maske negdanjeg,
nazovite ga, ako hoete, hrianskog morala koji me je odvajao od vas.
Od danas ja u nositi isto odelo kao i vi i jeu istu hranu kao i vi.
Ako to budu bili dronjci i splaine, oni e me samo vie podseati emu
treba da teim. (Pauza. Buran aplauz odobravanja.) Takoe bih eleo da
vas upoznam s mojim bliskim prijateljem koji je zbog moje
neopravdane sujete dugo
-
amio u senci. To je jedan vredan ovek, praktian do sri, tano
onakav kakav je seljak u Provansi iz koje potiem. Jednom reju,
domain. Dokazao se u borbi sa irondincima i jo uvek je budan. Pazi
na sve nas kao pas uvar. (Gijotin se nakalje.) Hou rei kao uzoran
domain i najvei francuski patriota kojeg sam upoznao. Graani i
graanke, pozdravite Gijotina! (Buran aplauz traje dok Robespjer
podigne Gijotinovu ruku i otpozdravi narod. Mrak.) 9. Tamnika
sloboda
(Tamnica. Vidno oronula ermen sedi na podu i plete. Pored nje
sede Prvi i Drugi Rigu. Igraju se kostima. Obojica istovremeno
uzdahnu i pogledaju se.) Drugi Rigu: Opet je zaguljivo... (Prvi
Rigu ga oine pogledom.) Rigu, zato ne moemo da odemo tamo?! (Pokae
mu suprotni, zamraeni deo tamnice.) Prvi Rigu: Tie, budalo jedna.
Zna koliko se namnoila stoka koju Popje oslobaa dranjem! Ni Samson
ne ulazi kad proziva. Plai se da ne naljuti Popjea, pa da ga ovaj
stavi na spisak. Drugi Rigu: E, meni je dosta tog Popjea. Ajde da
mu lupamo o pod. Prvi Rigu: Proli put je rekao da e nam polomiti
sve zdrave koske ako to jo jednom uradimo. (Pauza.) Drugi Rigu:
Malo ih je ostalo. (Pauza. Drugi Rigu ukrade Prvom Riguu rukavice.)
Prvi Rigu: Vrati mi rukavice! Drugi Rigu (stane iza ermene): ta e
ti? Nije ovde hladno! Mamice, brani me! ermen: ta je bilo? to se
svaate? Prvi Rigu: Ukrao mi je rukavice koje si mi poklonila! Drugi
Rigu: Samo hou da se igram! Prvi Rigu: Igraj se sa svojom imovinom!
ermen (Prvom Riguu): Pusti ga! Vidi koliki si! (Prvi Rigu i Drugi
Rigu se otimaju oko rukavica. Rukavice se pocepaju, a Prvi Rigu
sluajno udari ermenu i ona padne na pod. Pauza. Prvi Rigu
pomirljivo preda ermeni rukavice. ermen pone da plae. Pauza. ermen
uzme koske i pone da lupa nadljudskom snagom. Jedna kost se polomi,
ali ona ne obraa panju. Popje se pojavi na vratima tamnice. Na
njemu su patrljci. S ele mu visi nekoliko pramenova, a oi su mu se
uvukle u duplje.) ermen: Pooopjeee! uje li me?!! Doi, govno jedno!!
Neu ti nita, ne boj se! Pomozi makar ovim bednicima i pusti ih
napolje! Poooopjeee!!! Popje (dubokim, ispoenim glasom): Molim?
(ermen se uplai kad ga ugleda i skrene pogled s njega. Pogleda
Rigue.) Traili ste me? Prvi Rigu: Nismo mi lupali. Popje: Stvarno?
ta sam rekao kad sam vas poslednji put video? Drugi Rigu: Da e nam
polomiti sve zdrave koske. Popje: I opet me uznemiravate? ermen:
Kako moe da bude toliko hladan, kao da pria sa zidovima? Popje: Ako
smem da primetim, i ti gleda u jedan od zidova, a ne u mene. ermen:
Postao si besednik. Uiva da pravi obrte i poreenja dok govori.
Strano.
-
Popje: To je zato to u tebi vidim advokata koji trai prava za
svoje tienike. ermen: Dobro. Traim da ih smesta pusti iz ove rupe.
Popje: Zato? ermen: Zato to ovde ima previe ljudi. (Popje se
sarkastino osmehne.) ta je smeno? Popje: Ako je samo to u pitanju,
ne brinite. Neu vas vie zatrpavati ivim ljudima. ermen: Prestaje da
jede presude? (Popje se ponovo osmehne.) Opet sam rekla neto smeno?
Popje: Ne, samo me zabavlja kako zna ta sam uradio. Ima u tebi
neto... neto. Shvatio sam da je to prederavanje bilo glupo. Otkud
mi pravo da budem sudija? ermen: Ne znam. Samo te molim da ne pree
na stranu ubica. Popje: Ja sam apsolutno oaran. Tolika
pronicljivost ui u tebi. Ipak, neu vas ubiti samo da bih spasao
svoju guzicu. Ja sam iznad toga. Kako se kae... transcendirao sam.
ermen: Sad si poeo i da filozofira? Popje: Boe sauvaj! Samo sam se
zapitao zato spaavam ba ove ljude u mraku, a ne neke druge. Zato
toliko dugo odravam u ivotu Rigue? I zato lepo ne pobegnem odavde,
a tebi prepustim svoj posao? (Popje izvadi dva papira i preda ih
ermeni.) Evo, zamisli da su ovo presude Rigua. Pojedi ih i oni e
biti slobodni. ermen: Obeava? Popje: Obeavam. Prvi Rigu (Popjeu):
Nemojte to da radite! Drugi Rigu (ermeni): Mamice, nemojte, molim
vas! Otrovaete se... (ermen zguva papire i stavi ih u usta. Prvi i
Drugi Rigu skoe na nju i izvade joj papire.) ermen (kroz suze):
Zato me ne pustite da vas oslobodim? Prvi Rigu: Jest, pa da mi
dunici srue spomenik. A kod kue bi me naterali da umrem jo par
puta, da okajem to sam im celog veka popovao i nareivao. Drgi Rigu:
Mamice, razumi me. Ako se vratim kolegama, uzee mi i poslednju
paru. Mnogo su pokvareni... (Pauza.) Popje: Ne odrie se ovek
sitnica koje ivot znae. Drugi Rigu: Gospodine Popje, nemojte da nas
terate odavde. Prvi Rigu: Spremili smo poklon za vas. (Pauza.)
Popje: Da vidim. (Prvi i Drugi Rigu iz mraka donesu svakakve
predmete: odeu, perike, ogrlice, prstenje, itd. Prostru ih na jednu
ponjavu.) ta je ovo? Prvi Rigu: Line stvari osuenika koji su zbog
vaeg dranja, pardon, jedenja ostali ivi. Na alost, veina je umrla u
glavi. Uopte se ne pomeraju. Valjda su videli kako izgleda ta
giljotina i znaju ta ih eka. (Pauza. Popje razgleda te stvari. Za
njega su to predstavnici ljudi ije je ivote spasao, a koje nikada
nije upoznao.) Popje: Koliko blago nose budui mrtvaci. A moja
kancelarija prazna. (Popje ustane i gleda kako Rigui brzo pakuju
stvari i vezuju ponjavu. Popje se za to vreme igra malom krunom,
koju najzad stavi na glavu. Krene s ponjavom ka izlazu, pa se
predomisli i prie ermeni.) Malopre, dok si lupala, uinio mi se da
me jo voli. (Pauza.) Mislim, ne fiziki, to je jasno. Ali unutranja
lepota, ona ne prolazi? Vidi, tu u mom stomaku, kako su lepa ta
imena. Kao gotike katedrale.
-
(Popje izae iz tamnice. U mraku sija svea koju on primeti. Iz
zaveljaja uzme dva zlatnika i baci ih u pravcu svee. Pojuri za
njima i uhvati Kretjena.) Popje: Jesi li zapisao svaku moju re?
Kretjen: Pusti me. Kako te nije sramota, mi radimo zajedno. Popje:
Mi ivimo zajedno. Daj mi tu svesku. (Popje uzme svesku i razgleda
je.) Zato? Kretjen: Robespjer je izveo revoluciju, Gijotin je
napravio giljotinu, ermen se zaljubila u tebe, a ti, ti si spasavao
druge ljude. Moje ime niko nee pamtiti. Ni istorija, ni umetnost.
(Pauza.) Popje, pusti me da napiem povest o tebi. Sve sam smislio:
melodrama, politika intriga, metafizika, oslanjanje na druge pisce
i filozofe. Imam i naslov: ovek koji je jeo smrt. (Pauza. Popje
pocepa svesku.) Popje: Vreme je da okrenemo novi list. Kretjen: Moe
da cepa koliko hoe. Sve mi je u glavi. (Popje krene napred.) Kad si
prvi put pojeo neiju presudu? Kad je to bilo? Jesi to uradio
namerno ili onako da vidi kakav je ukus? (Pauza.) Prvi put si bio
gladan, je l da? Grize te to je nisi pojeo zarad viih ideala.
(Popje odlazi u mrak.) Priznaj! Samo to mi treba. (Mrak.)
10. ...poslednja elja pre nego to me ubije. (Robespjerov stan.
Robespjer lei zgren. U stan ue veseli Gijotin koji s vrata otvara
flau ampanjca.) Gijotin: Maks, iveli! Giljotina je jo jednom
oborila svoj rekord! (Otvara prozore.) Pogledaj nigde nikog nema.
Moemo mirne due da uetamo u grad i osvojimo ga, po kratkom
postupku! (Kucanje na vratima.) Neko kuca, Maks! Ustani... (U stan
ue Prvi mukarac.) Prvi mukarac: Dobar dan, gospodine Gijotin.
(Primeti Robespjera. Govori tiho.) A, on je tu. Ja sam... znate...
uo sam da je dovoljno da ga ovek vidi pa da sunce zagreje. Evo,
ja... Gijotin: Ajde, ajde. Nije sad vreme. (Prvi mukarac izae.) to
su aavi... (Ponovo kucanje na vratima. Ue Prva ena.) Prva ena:
Dobar dan, ja svratila (Primetivi Robespjera, naglo se ispravi i
progovori glasnije.) da vas obavestim da u ime grupe graana
podnesete zahtev Narodnoj skuptini: traimo da se svi kipovi, antini
i neantini, a mukoga spola, preobrate u kipove po uzoru na
velianstveni lik Nepodmitljivog. Gijotin: U redu, graanko. Primili
smo vau inicijativu. (Prva ena izae.) Maks... (Robespjer mu prui
papir. Gijotin uzme i pone da ga ita. Robespjer ustane. Pokuava da
sakrije uzbuenje.) Robespjer: Pretee pismo iz Konventa. Krue
glasine da hou da proglasim diktaturu, pa su nali za shodno da me
upozore. Bacie me u tamnicu i nee mi rei kad e me pogubiti!
Zamisli... Gijotin: Maks, ovo je tvoj rukopis. (Pauza.) ta si to
radio danas? Maks: Oprosti to pravim budalu od tebe, mislio sam da
ga nee prepoznati. ta ima novo u gradu? Gijotin: Maks... Robespjer:
Gijotin, ja sam u zatvoru. Gijotin: Pa? Zna i sam da e te ubiti ako
izae odavde.
-
Robespjer: Ne plaim se ja smrti. Hou da odem odavde, daleko od
ovih podrepaa koji bi da se drue sa mnom. Vidi ta piu u novinama:
Maksimilijan je ime izvedeno od starolatinske rei za vladaoca...
Kao da postoji novolatinski jezik! Gijotin: Gde e? Robespjer: U
Konsjereriju. (Pauza.) Gijotin: Nee moi, Maks. Sve, samo ne tamo...
Robespjer: Tamo sam najsigurniji. To je moja poslednja elja pre
nego to me ubije. (Gijotin pogleda Robespjera. Mrak.)
11. Umetnost je oboavanje krvi
(Popjeova kancelarija. Raskono odeveni Popje ukraava mnogo
opremljeniju kancelariju. Kretjen mu pridrava ukrase.) Kretjen:
Popje, Robespjer i Gijotin se vrzmaju po zatvoru. Mislim da e
Robespjer dugo ostati. Popje (ne prestajui s radom): Jesu to rekli
kad si im podnosio izvetaj? Kretjen: Gde je nestalo tvoje potovanje
starijih ljudi? Nismo svi prodane due! (Kretjen ostavi ukrase i
izae napolje. Popje nastavi da radi kao da se nita nije desilo. U
kancelariju uu Gijotin, za njim Robespjer u pohabanom narodnom
odelu.) Popje (videvi Gijotina): Uite, oekivao sam vas. (Popje
zastane videvi oronulog Robespjera.) Dobrotvorno odeljenje je u
drugom bloku, gospodine. (Nastavi da radi.) Robespjer: Popje, dobro
izgleda. (Robespjer podigne knjiurinu na Popjeovom stolu.) Vratio
sam se na mesto najveeg zloina. Popje, imam ideju. Kao to zidovi
imaju ui. Popje (prui stoljnjak Robespjeru, a ovaj ga prihvati):
Sluam. ta vas mui? Robespjer: an, mnogo si se promenio od naeg
poslednjeg vienja. Znam da si ljut na mene, ali doao sam da te
molim za pomo. (Pauza.) udno, kad sam postao vladar Francske, kad
mi se ceo narod zaklinjao na vernost, ja sam se setio tebe i ovog
zatvora koji lii na lavirint. Prevario sam te, Popje, a sad te
molim da mi pokae izlaz iz lavirinta u koji sam zalutao. (Pauza.)
Popje: Tamo. (Popje pokae na zamraeni izlaz iz kancelarije i
nastavi da rasporeuje ukrase, okrenuvi lea Robespjeru. Pauza.
Robespjer tekim korakom izae iz kancelarije. Gijotin aplaudira.)
Gijotin: Nikad nisam video oveka koji je uspeo da nadgovori
Maksimilijana Robespjera. Praktino si ga pojeo. (Pauza. Popje
prestane da rea ukrase.) Jesam li ja to spomenuo neko jedenje?
dranje? Popje: ta hoe? Gijotin: Ne, pitanje je ta ti hoe. Onaj
pacov Kretjen mi je rekao da si jeo presude. Svaka ast, nisam to
oekivao od tebe. Ne ljutim se, mnogo si propatio. Kriv sam, ali
kriv je i Robespjer. Tvoj dvojnik, sea se? (Pauza.) Predlaem da
ubijemo Robespjera, pa da ga ti zameni. Popje: Moe to i sam da
uradi. Gijotin: Sve mora biti po zakonu. Legalizam, pre svega. Mora
mu se suditi, i presuditi, a ti e mi pomoi tako to nee pojesti
njegovu presudu.
-
Popje: Simbolino. Ja u biti njegov egzekutor. Ja, koji nisam
nikoga ubio. (Pauza.) Pristajem. Gijotin (stegnuvi Popjeovu ruku):
Bravo! im sam uao, znao sam da si ti onaj pravi! (Gijotin izae
nakratko u hodnik ispred kancelarije i donese flau crnog vina.) Da
nazdravimo! Za vladavinu naroda! (Gijotin sipa tri ae zaredom i
Popje ih iskapi.) Popje: Za mene! (Popje se malo zaleluja, ali ga
Gijotin pridri.) Nita, dobro sam, samo mi se vrti u glavi zbog ove
lepote! Nikad, Gijotin, u mom ivotu nije bilo ovoliko svetlosti!
Pogledaj kako se uti ova ogrlica! Gijotin (sipa vino na ogrlicu):
Nema lepe kombinacije od crvene i ute! Popje (smeje se): Krv, krv,
dajte mi krv! Gijotin (nastavlja da prosipa): Evo, jo... Popje:
Gijotin, umetnost to je oboavanje krvi. Gijotin: Tano, dragi moj
Popje. A vrhunac umetnosti nisu ni Magbet, ni Ilijada. Popje: Nego?
Gijotin: Remek-delo oboavanja krvi je giljotina. rtvenik iz kojeg
trcaju krvoskoci. Otrica sekire koja se sjaji na suncu i konopac
koji gori. Glava koja se odvaja od tela i nastavlja svoj ivot. Tela
naslagana jedna preko drugog, i glave koje su konano postale
lopte... Popje: Gijotin, imam ideju! Hajde da ceo ovaj bedni zatvor
rtvujemo toj tvojoj giljotini! Gijotin: Stvarno to eli? Popje: Da,
naravno! Sutra im ustanemo, im se rodi novi dan, da rtvujemo sve
Giljotini, pa da se na njoj kruniemo! Gijotin: I ermenu? Popje: I
ermenu! (Gijotin, van sebe od radosti koja ga je obuzela, poljubi
Popjea u usta. Poljubac traje jako dugo. Popje uspe da se otrgne i
izgleda kao da se namah otreznio.) Popje: Muka mi je. Moram da
legnem. (Popje odbaulja iz kancelarije, a Gijotin ga prati
pogledom. Mrak.)
12. Giljotina ili vreteno (Pred tamnicom. Kretjen se nervozno
eta i gleda u mrani hodnik. Doe Robespjer.) Robespjer: Dobro jutro.
Proitao sam vau poruku... Kretjen: ujete krike? Gijotin je poeo da
ubija zatvorenike u drugim tamnicama. Pitao sam ga ta to radi, a on
se samo smekao. Rekao mi je da je se dogovorio s Popjeom.
Robespjer: Gde je Popje? Kretjen: Spava kao zaklan. Mislim da je
pijan. Ili mu je Gijotin neto jue sipao... Robespjer: Moramo da ga
probudimo. Kretjen: Ne vredi. Dva straara su ispred njegove sobe.
Robespjer: Ne znam ta da radimo. Kretjen: U ovoj tamnici je...
Popje je ovde esto dolazio. Robespjer: Poseivao je nekoga? Kretjen:
Nisam siguran... nisam siguran da je iva. (Prolomi se straan krik.)
Robespjer: Beite. Izvui u je nekako. Kretjen: Ali... vi ne znate
tajne prolaze.
-
Robespjer: Znam! Beite! (Kretjen ode. Robespjer ue u tamnicu.)
ermen: an... (Robespjer se osvre.) an! (ermen zagrli Robespjera.)
Robespjer: ermen! Ti si iva... ermen: Jesam, jesam! Doao si po
mene! Znala sam... (kroz suze) Boe, kakva ti je odea... Moramo da
pourimo, poeli su da iste. (uje se jo straniji i blii krik.)
Robespjer: Neemo stii. ermen: an, ko to radi? Robespjer: Gijotin.
ermen: A ko ga je poslao? (Pauza.) Robespjer: Robespjer. ermen:
Znala sam! an, ne smemo mu dati nau decu. Robespjer: Ne smemo. Gde
su? ermen: Eno ih. Vidi kako su zaspali. Nae bebe. (Robespjer prie
zagrljenim Riguima. Stoji ukoen. Onda im prie jo blie i dodiruje
ih. Zatim ustane i vrati se ermeni koja sneno gleda Rigue.) ermen:
Oni su sav moj ivot. Robespjer (kroz suze): I moj. ermen: an, ja
znam da je ovo teak trenutak i da ne bi trebalo, ali... (ermen
ponovo zagrli Popjea.) Jesi li zavrio s Revolucijom? Robespjer:
Jesam. ermen: I sad si samo moj? Robespjer: Samo tvoj. ermen: Kao
nekad... Robespjer: Kao nikad! (ermen i Robespjer se skidaju kao
mahniti. Padaju na pod, valjaju se po njemu, ljube se svuda. ermen
je na Robespjeru, vode ljubav, dugo i napeto.) Robespjer: ermen,
priaj mi kako izgleda giljotina. ermen: Video si je... Robespjer:
Nisam! ermen: Da, kako si mogao da je vidi kad nikad nisi bio
napolju. Giljotina... giljotina je velika i mona kao vreteno. Ima
veliki toak na koji se namota konopac. I nikada ne staje, dokle god
ima ijednog oveka da njome upravlja, dokle god ima jednog oveka da
od nje strada... (Robespjer zbaci sa sebe ermenu.) Robespjer: Ne
mogu, ne mogu vie... ermen: Proi e, kao u bajci: uboli smo se na
vreteno i utonuli u estovekovni san, ali probudiemo se jednog dana
u jednoj drugoj zemlji... (Gijotin upadne u tamnicu s dva straara.
Pomahnitao je.) Gijotin: Maks, ta to radi? Nije prirodno sa enom,
ta e svet da pomisli! A ti, ermen, konano si prevarila Popjea? Ajde
sad, da se kazni! Vodite je! (ermen poljubi Robespjera. Straari je
odvoje i odvedu. Ona se smeje.Robespjer se oblai.) Gijotin: teta.
Nije bila loa ena, samo ta ljubav... Uinilo mi se na trenutak da je
u tebi
-
videla Popjea. Robespjer: I jeste. Gijotin: Stvarno? Svaka ast,
ja ti estitam! Kako politiar moe nekome da ukrade ivot! Priznaj,
debelo si se okoristio za to vae dvojnitvo. Ukrao si mu ideju,
pare, enu... Robespjer: Gijotin, ne gubimo vreme. Zna li ko su ova
dvojica? (Robespjer pokae na Rigue.) Gijotin: Nemam pojma. Mora
biti da im je Popje pojeo presude. Robespjer: ekaj, preiveli su
zato to je on jeo njihove presude? Gijotin: Maks, treba te ubiti
samo zbog neobavetenosti! Pola zatvora je spasao dranjem tih
presuda. A sve je poelo sa ermenom... Robespjer: Trebalo je da ga
ubijemo na vreme. Gijotin: Naprotiv, dragi moj. Popje je sad drugi
ovek, to si i sam video. Fin, kulturan deko. Posluan, to je
najvanije. I zabavan. Ukratko, sve ono to ti nisi bio u protekle 4
godine. Robespjer: Moj savreni dvojnik. Koji e konano umeti da ceni
tvoju ljubav. Gijotin: Ba tako. Sad biraj: hoe li na giljotinu
ili... Robespjer: Na veala. Gijotin: Postavio sam ti retoriko
pitanje. Robespjer: Znam. Ali veala sam ve jednom izbegao. Gijotin
(obraa se zamiljenoj publici): Dobro, iroka narodna maso, gospodin
Nepodmitljivi je zavrio svoju predstavu, mar kui... Robespjer: Sea
li se kad i gde smo se sreli? Gijotin: Ba nema obzira. Rei u
Samsonu da te secka deo po deo... Robespjer: Ne sea se? Gijotin:
Naravno da se seam! 14. maja 1789. nedaleko od zatvora...
Robespjer: Kog zatvora? Ovog zatvora, Konsjererije u kojoj je
prethodne veeri, 13. maja 1789. mali pisar i jo manji ovek Popje
pomeao jedan papir s bajatom koricom hleba da ne bi umro od gladi i
tako omoguio istorijski susret revolucionara i umetnika. (Pauza.)
Samo to to Istorija nee zapamtiti. (Pauza. Gijotin se povlai ka
vratima. Izlazi iz tamnice i ide unazad. Natrapa na Popjea ije su
oi zakrvavljene. Popje u najlepem moguem ruhu dri sekiru.
Prestravljeni Gijotin uzmie pred Popjeom i gleda as Robespjera, as
Popjea. Obojica se gube u tami hodnika. Zvuk sekire koja odseca
glavu. Popje se vraa u tamnicu gde ga eka Robespjer.) Robespjer:
Odveo ju je na giljotinu. Mislim da je ve... (Popje mahne rukom
Robespjeru da uti. Potpuno je skrhan.) Popje: ta je poslednje
rekla? Robespjer: Proi e, kao u bajci: uboli smo se na vreteno i
utonuli u estovekovni san, ali probudiemo se jednog dana u jednoj
drugoj zemlji... (Pauza.) Popje: Nema pojma... koliko ti zavidim.
Hou... da... da te ubijem... zbog nje. Robespjer: Neu se lako
predati. Popje: Imam... sekiru. Veu nego na poetku. I bolje
izgledam od tebe. (Robespjer pone da krui oko Popjea kao zver koja
vreba veoma mrav plen. Osmehuje se i izvodi ritual koji se sastoji
od skakanja, otimanja Popjeove perike, neartikulisanih zvukova,
itd. Ceo prizor ledi krv u Popjeovim ilama.)
-
Popje: Kako zna... Robespjer: Isti ritual su izvodili svakom ko
bi uao u njihovu tamnicu. Jezivo, zar ne?! Samo sam ja preiveo. I
to Bojom voljom. Ili grekom, svejedno. Samo to ljudi, pardon Rigui,
ne vole ni jedno, ni drugo. A morali su nekako da me kazne. Da se
uvere da nisam nevin, ako shvata ta... Popje: Shvatam. Budi te
svinje! Robespjer: Ne mogu. Ve su mrtvi. (Pauza. Popje prie
Riguima, razdvoji ih nogom i uveri se da su stvarno mrtvi.) ermen
ih je sigurno uguila. Mislila je da su to vae bebe. Toliko je elela
decu... (Popje baci sekiru na pod i prie Robespjeru.) Popje: Gladan
sam. Moramo da izaemo odavde. Robespjer: Ubie nas istog trena. Ima
li ovde neto da pojede? Presude? Popje: Svi koje sam spaavao su
mrtvi. Gijotin je spalio preostale presude. Robespjer: A papir?
Prazan papir? Popje: To je dobra ideja. Idem da donesem... (Popje
ode. Robespjer razgleda tamnicu, a onda se skine do gole koe. Popje
se vrati s hrpom zguvanih papira. Zastane iznenaen kad vidi golog
Robespjera.) Robespjer: Zna zato su me osudili na smrt? Branio sam
neke seljake u Provansi. Poklonili su mi najobinije jaje, a onda su
rekli da sam primio mito. Ja, Nepodmitljivi. (Popje pone da trpa
papir u usta. Robespjer ga poljubi i proguta jedan papiri. Ponovo
ga poljubi. Robespjer pone da siluje Popjea. Mrak.)
13. Ostala je Istorija
(Giljotina. Robespjer nosi Popjeov le. Oko njega je okupljen
razulareni narod. Sa strane stoji Kretjen, steui Registar.) Prvi
mukarac: Bravo! Bravo! Prva ena: Gde si bio dosad! Drugi mukarac:
Hoemo diktatora! iveo! Druga ena: Hoemo gazdu u svojoj kui! Trei
mukarac: Bravo! iveo govornik! Trea ena: iveo! (Skandiranje se
utia, poto se Robespjer popne na postolje. Robespjer opipava i
razgleda giljotinu.) Robespjer: Brao i sestre, graani i graanke,
doao sam danas da vam ispriam priu o jednom hrabrom oveku, koji je
giljotinu shvatao samo kao vreteno na kojem e biti ispredeni vai
snovi... Prvi mukarac: Dosadno! Hoemo predstavu! Robespjer: I ti
snovi su postali stvarnost. Zato giljotina vie nee biti potrebna.
Na alost, an-Luj Popje nije doekao da vidi njeno unitenje. Ali,
zato ja imam obavezu da vam kaem: Revoluciju nisu podigli