-
69
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
UDK 323.1 (497.1) 1923/1929329 HRSS
Izvorni nauni rad
HRVATSKA (REPUBLIKANSKA) SELJAKA STRANKA (HRSS) STJEPANA RADIA I
CRNOGORSKI FEDERALISTI
(1923.-1929.)
eljko KaraulaBjelovar, Republika Hrvatska
Abstrakt: U radu e se pokazati one razlike i dodirne toke u
gleditu na nacionalno pitanje u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca
izmeu Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS) i crnogorskih
federalista (Crnogor-ska stranka) u periodu od 1923. do 1929.
godine. U svojoj tenji da to vie ojaa protucentralistiki front
protiv Beograda, Radi je stupio u politike odnose sa predstavnicima
crnogorskih federalista, koji su se takoe zalaga-li za preureenje
drave na federativnom principu. HSS je primila zastupni-ke
crnogorskih federalista u svoj zastupniki klub (Seljaki Narodni
klub), a jedan od voa crnogorskih federalista Sekula Drljevi se
kandidirao na listi HSS i Seljako-demokratske koalicije.Kljune
rijei: Nacionalno pitanje, Sekula Drljevi, crnogorski federalisti,
Hrvatska (republikanska) seljaka stranka, Stjepan Radi
Abstract: This paper shows the differences and similarities in
the views relating the national question between the Croatian
Republican Pea-sant Party (HRSS) and Montenegrin federalists
(Montenegrin Party) in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians
in the period from 1923 to 1929. In his effort to strengthen the
anti-centralist front against Belgrade, Radi entered into political
relations with the representatives of Montenegrin fe-
-
70
deralists, who also advocated the restructuring of the federal
state. HSS accepted the representatives of Montenegrin federalists
into their delegate caucus (the Peasant Peoples Caucus), while
Sekula Drljevi, one of the leaders of Montenegrin federalists, was
the election candidate on the list of HSS and the Peasant
Democratic Party.Key words: national question, Sekula Drljevi,
Montenegrin federalists, the Croatian (Republican) Peasant Party,
Stjepan Radi
UvodPolitike stranke u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca
svojim djelovanjem na-
dilazile su ulogu politikih stranaka koje one imaju u dananjim
modernim drutvi-ma, te su zbog toga, izmeu ostalog, predmet i
razlog sve intenzivnije historiograf-ske obrade i prouavanja.
Svojim pogledom na nacionalno pitanje, tu uporinu ta-ku za sve
politike ideologije i pokrete, glavnom uzroniku politikih borbi i
kriza za vrijeme trajanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, one
su se esto predstavlja-le i eljele da budu ne samo nosioci odreene
ideologije ili politikog svjetonazo-ra, ve i glavni reprezentativni
predstavnici naroda koji jasno itaju njegove naci-onalne interese i
zahtijevanja, te ele da se zapravo poistovjete s tim narodom i
nje-govim tenjama. U politikom sistemu stare Jugoslavije osim sve
jaeg isticanja hr-vatskog nacionalnog pitanja koje je dominiralo na
politikoj pozornici nove drave i grupiranja hrvatskih masa oko
programa Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS) Stjepana
Radia nakon ujedinjenja, postojale su i druge proturjenosti i
pi-tanja jugoslavenskog drutva. Jedno od tih pitanja bio je i
poloaj Crne Gore u no-voj dravi, koja je, uostalom, ula u
jugoslavensku zajednicu kao meunarodno pri-znata drava. Na osnovu
rezultata dosadanjih istraivanja te nekih analiza literatu-re i
novina, namjera mi je pokazati na kojoj politikoj platformi su se
podudarili in-teresi crnogorskih federalista i HRSS-a Stjepana
Radia, koji su bili njihovi pogle-di na nerijeeno nacionalno
pitanje u Jugoslaviji, na koji nain se ta suradnja u prak-si
odvijala, te ukazati na neka programska razilaenja i drugaije
poglede na nacio-nalno pitanje kod njenih elnika. U radu e se
pokazati da, iako je postojala odree-na ideoloka razlika izmeu
gledita na nacionalno pitanje izmeu crnogorskih fe-deralista i
HRSS, to nije prijeilo njihovu daljnu suradnju i postepeno
zbliavanje na slinim programskim naelima, pa se moe primijetiti da
su obje stranke povlaile u odreenom vremenu jednake politike
poteze, te da usprkos raznim politikim evo-lucijama na politikoj
pozornici drave, nikada nisu intimno odustajale od svog pri-
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
71
marnog plana, preureenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u
dravu sa federal-nim ustrojstvom ravnopravnih naroda.
Politika situacija u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca poslije
parlamentarnih izbora 1923. Nakon izbora koji su odrani 1923.
godine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovena-
ca jo vie se produbio sukob izmeu dva osnovna dravna programa:
Radieve ide-je o (kon)federalnoj zajednici ravnopravnih
junoslavenskih naroda i centralistikog usmjerenja proklamiranog
Vidovdanskim ustavom u reiji radikalne i demokratske stranke.
Predstavnici spomenutih srpskih stranaka odbacuju bilo kakve
elemente fe-deralizma kao politikog sustava jer bi po njima u tim
federalnim jedinicama ostao veliki broj srpskog etnosa koji bi bio
u tim jedinicama diskriminiran. Nasuprot tome, predstavnici
hrvatskih i slovenskih stranaka (ponekad i muslimanskih, pri emu se
pridruuje i dio crnogorskih elita) istiu zahtjeve za federalistikim
ustrojstvom dr-ave jer na taj nain mogu jedino da omogue nacionalnu
ravnopravnost sa srpskim narodom, koji je, imajui relativnu veinu u
dravi, ostvario preteit utjecaj u cen-tralnoj upravi, zakonodavstvu
i sudstvu, glavnim polugama moi u dravi. Meutim, nametanje
centralistikog dravnog ureenja od strane srpskih stranaka ostalim
na-rodima u dravi, da bi se zatitio hegemonistiki poloaj srpskih
politikih i gospo-darskih elita, imalo je za posljedicu otvaranje
dugih i tekih nacionalnih borbi koje su dovodile u pitanje i samo
postojanje drave.
Usprkos proklamirane jugoslavenske narodnosti na dravnom nivou
postojanje triju plemena Srba, Hrvata i Slovenaca nije nikada
negirano i to je postajalo pola-zite za mnoge politike programe.
Kako za one politike stranke koje su se zalagale za priznavanje
nacionalnih posebnosti, tako i za one politike grupacije koje su
stre-mile brisanju svih plemenskih razlika izmeu Hrvata, Srba i
Slovenaca i zalagale se za stvaranje jedinstvene jugoslavenske
nacije. To dvojstvo pristupa e biti znaajno prisutno i na politikoj
pozornici Jugoslavije. Iako je veinom ideologija integralnog
jugoslavenstva, prema kojoj predstavnici vlasti u dravi
predstavljaju jedan jugosla-venski narod, zapravo sluila
prekrivanju prevlasti srpske politike elite u toj dravi, postojale
su politike grupacije ije je tumaenje jugoslavenstva kao ideologije
ima-lo sasvim drugaije znaenje.
Nakon velikog uspjeha na izborima za Narodnu skuptinu 1923.
godine, gdje Hrvatska republikanska seljaka stranka (HRSS) osvaja
veinu hrvatskih glasova, 472.733 glasa, a time i 70 zastupnikih
mjesta u Narodnoj skuptini, te postaje dru-ga stranka po veliini u
dravi (jedino Narodna radikalna stranka (NRS) osvaja vie, 108
zastupnikih mjesta) politika centralistikog ureenja koju provodi
beogradski
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
72
reim ostaje nepromijenjena. HRSS postaje glavni politiki
predstavnik Hrvata na jugoslavenskoj politikoj sceni osvajajui
veinu glasova Hrvata u Dalmaciji (u ko-joj u vrijeme Austro-Ugarske
ne moe djelovati) i Bosni i Hercegovini, ali i dalje ne odustaje od
svoje apstinentske politike, mislei da e tako prisiliti reim na
odustaja-nje od centralizma i prihvatanje razgovora o stvaranju
nove zajednice na ravnoprav-nim osnovama.
Od poetka stvaranja nove drave Stjepan Radi i HRSS su bili vie
okupirani pitanjem poloaja Hrvatske u novoj dravi, dok su malo
panje obraali idejama o preureenju cijele Jugoslavije i poloaju
drugih naroda u njoj. Tek od izbora 1923. godine i odlaska u
emigraciju, ta situacija poinje da se mijenja. Od tada njegovo
djelovanje postaje znaajno i u opejugoslavenskim razmjerima, gdje
spektar njego-va djelovanja prelazi hrvatske okvire. Radi se tada
poinje obraati svim potlae-nim narodima u Kraljevstvu SHS.1
Politika platforma njegovog pokreta se naglo iri stvaranjem
Federalistikog bloka u kojem se nalaze Slovenska ljudska stranka
(SLS), veinom predstavnik slo-venskog naroda i Jugoslavenska
muslimanska organizacija (JMO), predstavnik bo-sanskih muslimana,
za razliku od dosadanjeg Hrvatskog bloka koji je obuhvaao samo
hrvatske stranke, koje su se zalagale za isti program - pretvaranje
Jugoslavije u federalnu zajednicu.2 Anticentralistika politika
dobiva vei zalet i snagu obuhva-anjem svih onih prostora koji su
nekada pripadali Austro-Ugarskoj. Ipak, ta plat-forma jo nije
potpuno opejugoslovenska, jer ne zahvaa podruja Srbije, Crne Gore i
Makedonije. Stranke Federalistikog bloka tretiraju ostale
jugoslavenske ze-mlje (Makedoniji, Crnu Goru) kao srpske i uope ne
ulaze u problem njihovog dr-avnog udruenja. Ba na pitanju Crne Gore
iskazat e se odreena kolebljivost Ra-
1 Pogledati: Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske, II.
Zagreb: August Cesarec, 1990; Ivo Banac, Nacionalno pitanje u
Jugoslaviji. Zagreb: Globus, 1988; Rudolf Horvat, Hrvatska na
muilitu. Zagreb: kolska knjiga, 1992; Zvonimir Kulundi, Atentat na
Stjepana Radia. Zagreb: Stvarnost, 1967; Toni titin, Prodor i
pobjeda HSS u Dalmaciji (1923.-1928.), Ra-dovi Zavoda za hrvatsku
povijest (dalje RZHP), 32.-33., 1999.-2000., 311; Tomislav Iek,
Aktivnosti hrvatskih stranaka u BIH u izborima 1923. godine,
Institut za historiju radnikog pokreta, Prilozi, III/1967, 3,
127.-145; Bosiljka Janjatovi, Karaorevievska centralizaci-ja i
poloaj Hrvatske u Kraljevstvu (Kraljevini) SHS, asopis za suvremenu
povijest (dalje SP), 1, 27, 55-77, Zagreb, 1995.2 Hrvoje Matkovi,
Stjepan Radi i Hrvatski blok, RHZP, 32-33, 267-277. - I u samom
Hrvatskom bloku (HB) postojala su teka neslaganja. Hrvatska
zajednica (HZ) nije eljela odustati od monarhizma i prihvatiti
republikanstvo, a Hrvatska stranka prava (HSP) smatra da njeno
pridruivanje otporu protiv centralizma za sada odgovara njenim
interesima.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
73
dia, koji zna da je pitanje Crne Gore vrlo osjetljivo za srpsku
stranu. Tome djelo-mino doprinose i sami poslanici crnogorskih
federalista koji su uli u parlament na izborima 1923. godine svojom
politikom nesvrstavanja niti u jedan blok centrali-stiki ili
federalistiki, iako su i sami odluni protivnici centralistikog
reima i pri-stalice preobrazbe drave na federalistikim principima.
Meutim, oni su bili svje-sni da bi njihovo otvoreno svrstavanje uz
federalistiki blok za sobom povuklo o-tre represije vlasti prema
stranci i njezinim voama, te su samo simpatizirali i podu-pirali
Federalistiki blok, ali sa odreene distance. Vana injenica je bila
i u broju predstavnika crnogorskih federalista u parlamentu, samo
dva poslanika, to nije no-silo tada neku veu politiku teinu
Federalistikom bloku.
Politika situacija u Crnoj Gori nakon ujedinjenja
(prisajedinjenja) 1918. godine U Crnoj Gori za razliku od Hrvatske
u kojoj je dolo do znatne homogenizaci-
je naroda iza programa HRSS oko redefiniranja ureenja drave na
federalistikom principu, nastali su ozbiljni drutveni, stranaki i
politiki rascjepi u narodu i politi-kim elitama nakon 1918. godine.
Stvorile su se dvije skupine3 drutveno-politikih elita i njihovih
politikih sljedbenika koje su sasvim razliito gledale na pitanja
uje-dinjenja Crne Gore sa Srbijom i drugaije poimale budui poloaj
Crne Gore u novoj dravi. Prema erbi Rastoderu, prva
drutveno-politika elita je smatrala da predrat-na Kraljevina Crna
Gora nije uspjela da rijei nijedno egzistencijalno pitanje Crne
Gore, od socijalnih problema do politikih, da se ta pitanja mogu
rjeavati samo u zajednici sa vojno, ekonomski i politiki snanijom
dravom, da je uostalom drav-na veza koju je Crna Gora ostvarila na
Podgorikoj skuptini 1918. godine koja je proglasila ujedinjenje
Crne Gore sa Srbijom bila sudbinska odluka i da je zadra-vanje te
veze sa Srbijom zapravo pitanje njezina opstanka. Druga
drutveno-politi-ka elita je smatrala da Crna Gora od ujedinjenja
nije dobila nita, da je samo ujedi-
3 O najnovijim kretanjima u crnogorskoj historiografiji izmeu
dva svjetska rata pogledati: erbo Rastoder, Politike borbe u Crnoj
Gori 1918-1929. Beograd, 1996; . Rastoder, Po-litike stranke u
Crnoj Gori 1918-1929, Bar: Conteco, 2000; Dragoljub ivojinovi, Crna
Gora u borbi za opstanak 1914-1922, Beograd, 1996; Dragoljub
ivojinovi, Italija i Crna Gora 1914-1925, Studija o izneverenom
saveznitvu, Beograd, 1998; . Rastoder, Skriva-na strana istorije,
Crnogorska buna i odmetniki pokret 1918-1929, I- IV, Dokumenti,
Bar, 1997; . Rastoder, ivotna pitanja Crne Gore 1918-1929, Bar,
1996; Aleksandar Stamatovi, Poloaj oficira, podoficira, barjaktara
i perjanika Kraljevine Crne Gore izmeu dva svjetska rata,
Podgorica, 1995; edomir Pejovi, KPJ u Crnoj Gori 1919-1941,
Podgorica: CID, 1999.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
74
njenje provedeno nasilnim putem u kojemu je crnogorsko
dostojanstvo ponieno, da u Crnoj Gori vlada glad i neimatina,
gospodarska zaputenost, da je Crna Gora za-postavljena po svakom
pitanju, posebno ratnih teta i rekvizicija, da se u Crnoj Gori
plaaju veliki porezi s obzirom na njezin doprinos jugoslavenskoj
stvari, da je Cr-noj Gori jedni izlaz u to veoj autonomiji od
beogradskog centra moi, trai se to vea samostalnost Crne Gore u
federativnoj jugoslavenskoj zajednici. Prvoj skupini integralista
pripadale su Radikalna i Demokratska stranka (ponekad su tu i
predstav-nici Zemljoradnike i Komunistike partije) koje su svoje
glavne centre imale izvan Crne Gore, zapravo su to filijale
srbijanskih politikih stranaka. U drugoj skupini, autonomistikoj,
nalazila se Crnogorska federalistika stranka (kasnije Crnogorska
stranka), sa sjeditem u Crnoj Gori. Taj politiki rascjep je trajao
manjim ili veim intenzitetom cijelo vrijeme od nastanka Kraljevine
SHS (Jugoslavije) do njenog slo-ma u aprilskom ratu 1941. godine.
Te stanke su, zapravo, tri najutjecajnije crnogor-ske stranke u tom
razdoblju koje su djelovale u Crnoj Gori, dok je politika teina
ostalih stranaka postepeno sve vie slabila. Sama crnogorska
federalistika stranka nastala je 1922. godine na valu irokog
politikog nezadovoljstva sa poloajem i tre-tiranjem Crne Gore u
Jugoslaviji. U samoj stranci su se postepeno uobliavale dvije
frakcije, jedna vea pod vodstvom Sekule Drljevia, koja je traila
izdvajanje Crne Gore u posebnu autonomnu
administrativno-teritorijalnu jedinicu u Jugoslaviji, dok je druga,
manja grupa, teila ili stajala na koncepcijama restauracije
crnogorske dr-ave sa dinastijom Petrovia. Stranka je jedno vrijeme
izdavala svoj politiki list Cr-nogorac (1924-1927), u kojemu je i
objavljen tekst programa Crnogorskih federali-sta, te tekua
drutvena i politika pitanja Crne Gore kako su ga vidjeli u toj
stranci. Prema Rastoderu, dok su radikalsku elitu u Crnoj Gori
veinom inili dijelovi gos-podarske elite povezane preko trgovakog i
financijskog kapitala sa Beogradom, a demokrati okupljali znatan
srednji sloj i dobar dio crnogorske inteligencije, baza
cr-nogorskih federalista bila je u ljudima koji su za vrijeme
kralja Nikole Petrovia bili na visokim dravnim i vojnim dunostima i
tadanjem dravnom inovnitvu (kon-zervativni politiki sloj). Iako je
socijalna osnovica crnogorskih federalista time bila dosta suena,
njihova okrenutost crnogorskom selu i problemima sela, te
ukazivanje na nepravde beogradske vlasti prema Crnogorcima i
zalaganje za jednu pravedniju, poteniju dravu, omoguavala im je
dovoljan broj glasova za konstantno politiko djelovanje. Prva
okupljanja pristalica stranke mogu se primijetiti ve 1919. godine.
Meutim, raznim prijetnjama i ucjenama crnogorskim federalistima je
onemoguen nastup na prvim izborima 1920. godine u Kraljevini Srba,
Hrvata i Slovenaca, jer se nije smjelo dozvoliti djelovanje stranke
koja je javno negirala odluke Podgorike skuptine, te je stranka u
periodu od 1919. do 1923. godine vie bila predmet panje
andarmerijskih organa, nego politikih protivnika. Zborovi te
stranke su rasturani,
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
75
njezini prvaci su bili pod stalnim nazorom, neki su i hapeni pod
lanim optubama i organizirana su razna suenja, od kojih je
najpoznatije bilo suenje crnogorskom prvaku generalu Radomiru
Veoviu. Crnogorski federalisti su od poetka dvadese-tih godina
simpatizirali i podravali program HRSS Stjepana Radia, posebno
nje-govo zalaganje za federalistiko preureenje drave, iako su u
poetku bili oprezni jer se u zaotravanju srpsko-hrvatskih sukoba
svako njihovo prilaenje i odobrava-nje HRSS tumailo kod srbijanskih
stranaka kao izdaja srpstva, te je progon rei-ma prema njihovim
pristalicama postajao sve otriji.
Ovdje e se pokazati politika snaga crnogorskih federalista od
prvih izbora u kojima su sudjelovali 1923. godine, pa do izbora
1927. godine. Pri emu treba nagla-siti da je u izbornom okrugu Crna
Gora birano ukupno sedam poslanika tokom nave-dena tri izborne
godine. Moe se primijetiti da su crnogorski federalisti imali
znaaj-nu bazu u Crnoj Gori tokom tih godina, tako da je njihova
lista na izborima 1925. od-nijela najvie mandata (3 od ukupno 7)
usprkos represiji reima. (Vidi Tablicu 1.)
Okrug Crnogorski federalisti
na izborima 1923.
godine
Crnogorski federalisti
na izborima 1925.
godine
Crnogorski federalisti
na izborima 1927.
godine
Crna Gora 7.912 glasova 8.873 glasova 5.153 glasova
24,3 % 25,7 % 14,9 %
Poslanika 2 3 1
Tablica 1. Rezultati izbora crnogorskih federalista u izbornom
okrugu Crna Gora na parlamentar-
nim izborima za Narodnu skuptinu 1923, 1925. i 1927.
godine.4
Vienje Crne Gore u planovima Stjepana Radia i Hrvatske
(republikanske) seljake stranke (HRSS) poslije 1920. godine U
poetku svog politikog djelovanja Radi je u svim svojim prijedlozima
dr-
avnog ureenja na federalistikim osnovama Srbiju, Crnu Goru i
Makedoniju vi-dio kao jednu jedinicu. Vrlo brzo, 1920. godine, u
svom odgovoru na nacrt centrali-stikog ustava, Radi i HRSS
zahtijevaju federalistiko ureenje drave u kojoj vide samo tri prave
narodne drave Hrvatsku, Srbiju i Sloveniju, dok ostale zemlje vide
kao poluplemenske ili poluhistorijske tvorevine koje bi se tek
plebiscitom mogle
4 Podaci preuzeti iz knjige ivko Andrijaevi, erbo Rastoder,
Istorija Crne Gore, Podgo-rica, 2006, 386-390
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
76
odluiti kojoj od pravih jedinica ele da pripadaju.5 Radi je tada
esto izbjega-vao govoriti o zemljama preko Drine smatrajui da je to
stvar Srbije koja je te zemlje na sablji dobila, a nije tada
vjerovao ni u jugoslavensku ideologiju cr-nogorskih federalista, za
koje tada kae da je kod njih federalizam samo puki po-jam. U svom
govoru 21. V 1923. godine povodom stogodinjice roenja Ante
Star-evia, Radi je napomenuo da njegova politika ostaje u granicama
austrougarskih zemalja koje su ule u Kraljevinu SHS, jer mi nismo
spominjali Crnu Goru, prvo jer je to jedna osebujna zemlja, gdje
ljudi koji su izabrani kao federalisti idu meu batinae, () ali i
inae neka se za pitanje Crne Gore brinu velika braa, mi u tu stvar
ne ulazimo.6 Odlaskom u emigraciju ta njegova polazita se postepeno
mije-njaju. Tako iz Londona, gdje je bio u bijegu, Radi pie pismo u
kojemu se zalae za potpunu nezavisnost Hrvatske i konfederaciju sa
Srbijom, a Slovenija, Bosna i Her-cegovina, Makedonija, Crna Gora,
Banat i Baka trebale bi dobiti pravo da se odlue referendumom hoe
li biti sa militaristikom Srbijom ili stvarati federaciju sa
Hr-vatskom.7 Sline kombinacije je izraavao i u svojim pismima
vodstvu HRSS u do-movini gdje navodi prijedlog o dualistikoj
konfederaciji Hrvatske i Srbije, a osta-le jedinice budue
jugoslavenske unije neka odlue hoe li sa centralistikom Srbi-jom
ili mirotvornom i neutralnom Hrvatskom..8 Pozivao je iz Londona da
srbijan-ska vlada prestane sa masakrima i nasiljima u Crnoj Gori,
Makedoniji i Bosni i Her-cegovini, jer Hrvati ne mogu sklopiti
nikakav sporazum sa Srbima ako ta nasilja ne prestanu.9 Meutim,
tada je Radi izraavao i velike rezerve prema bilo kakvoj sa-radnji
sa Crnogorcima. Tako je na izravno novinarsko pitanje zato ne
sarauje sa Crnogorcima odgovorio da Hrvati i HRSS ne mogu
prihvatiti revolucionarne meto-de, njihov monarhizam i odreenu
ovisnost o Italiji.10 No, on e ipak nastojati su-5 Dimitrije Dimo
Vujovi, Crnogorski federalisti 1919-1929., Titograd : CANU, svezak
11, 1981, 57.6 Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske, Zagreb:
August Cesarec, 1990, 2657 Slobodni dom, Zagreb, br. 39, 19. IX
1923. Rudolf Horvat, Hrvatsko pitanje, Zagreb, 1923, 35-40.8 Bogdan
Krizman, Korespondencija Stjepana Radia, 1919-1928, Zagreb, II,
85.9 Slobodni dom, br. 43, 17. X 1923.10 Krajem 1919. i poetkom
dvadesetih godina XX stoljea u Crnoj Gori su trajali gerilski
sukobi pobunjenih pristaa crnogorske drave (zelenai) protiv
jugoslavenskih (srbijanskih) trupa. Ivo Banac tvrdi da se veina
pobunjenika (nekoliko tisua) nije protivila ujedinjenju sa Srbijom,
ali su traili da se to izvede kako dolikuje, to jest pod uvjetima
jednakosti i ou-vanja crnogorskog identiteta. U jednom proglasu
pobunjenika stoji: Va (srbijanski) dolazak
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
77
raivati sa svima, pa i Crnogorcima i tako okruiti Srbiju sa svih
strana11. Kasni-je je ipak korigirao miljenje te odavao priznanje
Crnoj Gori koja je danas samo hrpa spaljenih sela jer Crnogorci
javno govore da su za republiku i da e sa Hrva-tima osnovati
federativnu seljaku republiku, u kojoj e Crna Gora biti ravnopravni
lan.12 On je i isticao da je doao u London ne samo kao predstavnik
Hrvatske, ve on tu predstavlja i Sloveniju, Crnu Goru i Makedoniju,
koje stoje iza njega i njego-vog programa, da taj program,
federalizam, Velika Britanija moe samo radosno pozdraviti.13 U
Londonu meu balkanskom emigracijom kruile su vijesti o mogu-oj
mirovnoj konferenciji na kojoj bi bila revidirana rjeenja donesena
na Versajskoj konferenciji, pa je tako Radi podrao jedan dokument u
kojemu se pojavljuje ne-zavisna Hrvatska i Crna Gora u
konfederativnoj Jugoslaviji.14 U britanskoj opozici-ji postojali su
krugovi koji su povezivali crnogorsko pitanje sa hrvatskim u vezi
ta-lijanskog imperijalizma, zbog protivljenja tadanjim dobrim
vezama britanske vla-de sa Italijom, te koji su traili od Radia
odlunije korake u cilju obuzdavanja toga imperijalizma. Te krugove
Radi nije mogao zanemariti. Tako postoji jedno pismo engleskog
prijatelja Radiu u kojemu se direktno govori da se sa crnogorskim
pi-tanjem pokrene i pitanje hrvatsko, jer se ova dva pitanja
uzajamno upotpunjuju i ra-zjanjavaju, jer Hrvatska preko Dalmacije
granii sa Crnom Gorom te s Albanijom, te to mora biti neprobojni
bedem protiv Mussolinijevog imperijalizma koji bi mogao zapaliti
Balkan15 I neki britanski zastupnici su se aktivno ukljuili u
jugoslavensko pitanje, posebno potaknuti vijestima o brutalnosti
vlasti u Crnoj Gori. Tako britan-ski parlamentarac Morel pita vladu
da li je istina da je Paieva vlada ucijenila gla-ve crnogorskih
prvaka za 100.000 dukata jer se oni bore za autonomiju, te daje svu
podrku Hrvatskoj jer ako ona uspije suzbiti beogradski centralizam
onda i Crna Gora dobiva svoj selfgovernement (dravnu autonomiju),
te bi tu politiku vlada tre-
pozdravili smo sa velikim entuzijazmom, mislei da ste vi doli
kako dolazi brat bratu () meutim Vi ste doli neiskreni! Vi ste nam
donijeli Judine srebrnjake, da za njih kupite milu nam Crnu Goru i
da je kao priju predate kralju Karaoreviu, Ivo Banac, Nacionalno
pitanje u Jugoslaviji, Porijeklo, povijest, politika. Zagreb:
Globus, 1988, 271.11 Slobodni dom, br. 41. 3. X 1923, br. 48.
21.11. 1923.12 Slobodni dom, 30.VII 1924.13 Pismo iz Londona 6. X
1923, Slobodni dom, 17. X 1923, 1.-2.14 Slobodni dom, br. 49,
28.XI.1923.15 Hrvatsko i crnogorsko pitanje, Hrvat, 5. III 1924, br
1198, 1.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
78
bala podrati.16 I sovjetska vlada koja je tada bila izvan
meunarodne zajednice se u tom vremenu zalagala za stvaranje
neovisnih balkanskih drava izmeu ostalog i Hrvatske i Crne Gore u
okviru neke balkansko-seljake federacije, za to se zalaga-la i
Kominterna, jer je to jedini nain za prevladavanje krize koja
postoji u toj zemlji od njezina postanka, to je i dovelo do posjeta
Stjepana Radia tadanjoj komuni-stikoj Rusiji. Uvidio je da vladajue
strukture u zapadnim centrima moi zastupaju politiku nemijeanja u
jugoslavensko pitanje ili se zalau za politiku status quo, a mislio
je i da e mu diplomatska podrka SSSR-a pomoi i jaanju njegove
pozici-je pri pregovorima sa predstavnicima srpskih stranaka.
Meutim, Radi nije mogao prihvatiti nikakve revolucionarne pristupe
koji bi vodili u nasilje, te je takve prijed-loge odmah
odbacivao.17 U to vrijeme se i u hrvatskom tisku esto pojavljuju
napi-si o raznim nasiljima koje jugoslavenska andarmerija provodi u
Crnoj Gori. Tako iz pera narodnog zastupnika Rude Bainia list HSS-a
Slobodni dom pie o nevjerovat-nom nasilju u Crnoj Gori gdje vlasti
pribijaju avlima dlanove pobunjenicima, dok se konstatira da je
gospodarstvo Crne Gore potpuno u rukama Talijana (eljeznice,
tvornice duhana), te da je to pravi problem za nau narodnu stvar.18
I Stjepan Ra-di iz Londona se esto u svojim pismima dotie i
problema Crne Gore. Tako javlja o jednoj brouri koja se pojavila u
Londonu pod naslovom Engleska broura o cr-nogorskom i hrvatskom
pitanju a u kojoj se istie da narasli hrvatski (federalistiki)
pokret pod vodstvom HRSS treba prouavati jer on itekako ima veze sa
Crnom Go-rom, jer on polako do nje dopire i postaje njena najvea
nada.19
Kako bi preduhitrio Radieve ponude, predsjednik jugoslavenske
vlade Nikola Pai je pozvao crnogorskog federalistu Sekulu Drljevia
u svoj kabinet i poveo se razgovor (ovdje se prenosi samo dio
razgovora):20
16 Slobodni dom, 5. III 1924, broj 10, 6-7.17 Ivan Katardiev,
Makedonsko nacionalno pitanje 1919-1930, Globus, Zagreb, 1983,
180-181.18 Kako je u Crnoj Gori, Slobodni dom, 23. I 1924, broj 4,
519 Engleska broura o crnogorskom i hrvatskom pitanju, Slobodni
dom, 2. IV 1924, broj 14, 3-4.20 Sekula Drljevi (1884-1945),
pravnik, politiar, publicista. Poslije razdoblja kolovanja u
Srijemskim Karlovcima i na zagrebakom Pravnom fakultetu gdje je i
doktorirao, Drljevi je povratkom u Kraljevinu Crnu Goru poeo
ostvarivati visoku politiku karijeru. Najprije je izabran za
ministra pravde (1909), a poslije je obnaao dunost i ministra
financija (1912.-1913.). Za vrijeme austrougarske okupacije Crne
Gore Drljevi je bio konfiniran u logor Karlstein u Austriji, gdje
je agitirao meu crnogorskim zarobljenicima za ujedinjenje Crne
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
79
Pai: Da, ovaj, Radi je rekao u jednom govoru, da e poeti raditi
zajedno sa vama Crnogorcima.
Drljevi: On nee poeti nego nastaviti Strossmayerovu suradnju s
Crnom Go-rom.
Pai: Sada nema Radia. Ovi Vai dvojca u skuptini mogli bi glasati
za moju vladu.
Drljevi: Crnogorski narod ne dozvoljava nama federalistima, da
glasujemo za bilo koju vladu, dok je na snazi Vidovdanski
ustav.
Gore sa Srbijom. Iako je izabran za poslanika u Podgorikoj
skuptini, pogromi srbijanske vojske i andarmerije nan crnogorskim
narodom te sam priroda ujedinjenja koja je poni-avala Crnu Goru i
njezine tradicije, prisilila ga je da nakon to je otvorio
odvjetniki ured u Zemunu da se politiki angaira na platformi
crnogorskih federalista, ime postaje jedan od njenih voa. Biran dva
puta kao poslanik crnogorskih federalista u Narodnu skuptinu u
Beogradu, a trei puta na listi HSS. Zbog svog zalaganja za
federalistiko ureenje drave i ravnopravnije odnose meu narodima
nekoliko puta uhiivan i zatvaran. Pokazivao bliske politike odnose
sa HRSS Stjepana Radia i Seljako-demookratskom koalicijom na ijoj
strani u drugoj polovici dvadesetih godina znatno angairao. Iako je
smatrao da su Crno-gorci dio srpskog etnosa, njegovo djelovanje u
tom razdoblju je sluilo irenju svijesti o historijskoj
individualnosti Crne Gore. Poslije estojanuarske diktature kralja
Aleksandra se djelomino pasivizirao, vie djelujui na kulturnom
polju. Poznat kao politiki oponent svim reimima u Kraljevini
Jugoslaviji je posljednji put za poslanika biran na izborima 1938.
godine, na listi Udruene opozicije. U raspadu Jugoslavije u
travanjskom ratu 1941. Drljevi vidi ansu za restauracijom
crnogorske dravnosti, te je prihvatio suradnju sa talijanskim
fa-istikim vlastima. Ubrzo nakon to su se Talijani povezali sa
prosrpskim etnikim snagama u Crnoj Gori postao je nepodesan, te je
konfiniran u San Remo, odakle se ipak uspio vratiti u Zemun. U
proljee 1944. godine seli u Zagreb gdje je formirao Crnogorsko
dravno vijee u dogovoru sa ustakim pokretom, te je uspio nagovoriti
crnogorske etnike Pavla uriia koji su se povlaili pred partizanskim
snagama prema zapadu da postanu osnova crnogorske narodne vojske u
emigraciji. Meutim ubrzo je ubijen od tih istih etnika u u gradiu
Jude-nburgu u Austriji pri kraju drugog svjetskog rata. I danas u
Crnoj Gori postoje prijepori oko njegovog rada i politikog
djelovanja. Dok ga jedni vide kao oca Crne Gore i borca za slobodu,
drugi u njemu vide najobinijeg izdajnika i faistikog kolaboranta.
Drljevi je na-pisao i neka vana politika djela poput, Balkanski
sukobi 1905-1941, te knjigu Centralizam ili federalizam u kojoj su
objavljeni neki njegovi govori u beogradskoj Narodnoj skuptini, a
popularne su postale i neke njegove domoljubne pjesme, od kojih je
jedna dijelom postala slubena crnogorska himna Poslije rata od
strane Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih
pomagaa proglaen ratnim zloincem 1946. godine. Podaci uzeti iz
knjige Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945., Zagreb: Minerva,
1997, 234.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
80
Pai: Onaj Svetozar, iz preka, izdat e one svoje i ui u moju
vladu. Zato i vi ne bi uli. Dat u vam ministarstvo pravde.
Drljevi: Pribieviu je svejedno, bio s vama ili Davidoviem. Njemu
je glavno da slui Beogradu, komu je vazda sluio. A moji drugovi i
ja imamo domovinu, a Vi gospodine predsjednie, znate, kakve su
obveze prema domovini ().21
Kasnije su i do Radia poele dolaziti i konkretne vijesti o
zloinima u Crnoj Gori, to su mu prenosili neki Crnogorci u
emigraciji, te se on u svom lanku Crna Gora pod sotonskom vladom
najradikalnije obruava na tadanju srbijansku vlast e-lei je
obrukati i razotkriti pred meunarodnom javnosti, od koje i trai
pomo za svoje planove o reorganizaciji drave, tumaei da to to se
dogaa nije nasilje, to nije krvavi reim ve paudenonium pakao, to
nisu zloini, ve bezbotva radi-kalsko-batinakog sistema () moramo
osloboditi Crnu Goru, ali i nas same od ta-kve strahote.22 I
proglasi HRSS u domovini poinju da istiu Crnogorce i da ih
pozi-vaju na slogu sa Hrvatima jer je hrvatska knjievnost cijelu
Crnu Goru nazvala veli-anstvenim rtvenikom slobode () proglasila
vas je ne samo uzorom junatva, ve i primjerom jednostavnosti i
potenja.23 Hrvatski tisak je dao i znatnu pozornost go-voru Mihajla
Ivanovia, zastupnika crnogorskih federalista u beogradskoj
skuptini, gdje je on otvoreno iznio kljuna stajalita svoje stranke
o pitanju centralizma i Vi-dovdanskog ustava, jer mi koji smo
sahranjeni u grobu Vidovdanskog ustava mora-mo upregnuti sve sile
da dignemo sa sebe tu plou, koja se zove centralizam, a po-sebno
optuuje srbijansku vladu da potire posebnosti Crne Gore. Na svakom
kora-ku dogaaju se divlji napadi na prolost i tradicije Crne Gore,
ruenje spomenika, pljakanje historijskih dokumenata itd., sve e to
ostati kao dokaz moralne velii-ne reima.24 Dnevnik Hrvat direktno
javlja o zloinima javne vlasti i andarmerije u Crnoj Gori,
spominjui brutalna ubojstva i maltretiranja u zatvoru bivih
crnogor-skih oficira za dinastije Petrovia, o ubojstvu kapetana
epana Mijukovia i nje-govog kolege Stevana Mijukovia koji je isto
ubijen u zatvoru.25 Vrlo kratko je izla-zio i list crnogorskih
federalista Crnogorac, koji je takoe ukazivao na razliite ne-pravde
i potcjenjivanje Crne Gore i njene povijesti. Tako list javlja da
je po prijed-logu srbijanske vlade donijeta odluka da Crnogorci ne
sudjeluju u proslavi pobjede 21 Sekula Drljevi, Balkanski sukobi
1905.-1941, Zagreb: Harmica Press, 1990, 127. 22 Crna Gora pod
sotonskom vladom, Slobodni dom, 30. IV 1924, broj 18, 3.23 Josip
Horvat, Politika povijest Hrvatske 1918.-1929, Zagreb, 1938, 338.24
Crnogorski federalist o beogradskom reimu, Hrvat, 13. II 1924, broj
1180, 1.25 Zloinstva organa javne vlasti u Crnoj Gori, Hrvat, 16.
IV 1924, broj 1234, 1.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
81
saveznike vojske u Parizu u Prvom svjetskom ratu, ime je
nanesena velika uvre-da palim Crnogorcima.26 List je doslovno
prenosio ideologiju crnogorskih federali-sta gdje je uznosio
naprednu jugoslavensku ideju koju mnogi iskrivljavaju, jer
Cr-nogorac ne odbija da bude Jugoslaven, ali on je prije svega
Crnogorac.27 List je e-sto ukazivao na diskriminaciju pravih
Crnogoraca na svakom koraku pa tako javlja o diskriminaciji koju
ini vlada prema crnogorskim studentima u Parizu, koji su, za
razliku od svojih drugova iz Srbije koji imaju stipendije,
prisiljeni da rade teke fi-zike poslove po francuskim tvornicama da
se odre na ivotu. Ukazivano je i na administrativno prekrajanje
granica Crne Gore, jer su gradovi Pljevlje i Bijelo Polje koji su
oduvijek u Crnoj Gori, po ustavu od nje oduzeti.28 Po prilici,
raene su i po-litike demonstracije; kada je septembru 1925. godine
jugoslavenski kraljevski par proveo nekoliko dana u Crnoj Gori
prilikom prijenosa kostiju vladike Petra II u ka-pelu na Lovenu,
gdje su se uvale do austrougarske okupacije. Crnogorski
federa-listi su se uzdrali od sudjelovanja na sveanosti, a dio onih
koji su uestvovali, na-knadno su vratili odlikovanja koja su dobili
tom prilikom. Posebno je u otkrivanju identiteta Crnogoraca bio
aktivan prvak federalista Sekula Drljevi. Dr Sekula Dr-ljevi se
osim politike uspjeno bavio crnogorskom dravnom i nacionalnom
povi-jesti i politikom publicistikom. Drljevi je pokuao kasnije kao
ideolog, u drugim uvjetima, djelovati i na vjerskoj razini kada je
uvidio da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori tradicionalno na
strani jugoslavenskog (srpskog) reima i njegove poli-tike, te je u
svojoj knjizi kritizirao njene postupke nalazei razloge za
autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve. On je tumaio da je
religija Crnogoraca Gorski vi-jenac te je zbog toga crnogorsko
pravoslavlje je crnogoroslavlje (...) crnogorska i srpska crkva
nikada ne mogu postati jedna crkva () Crnogorska crkva kroz sve
vi-jekove nije bila ni u kakvoj zavisnosti od bilo koje pravoslavne
crkve, pa ni od Ca-rigradske patrijarije.29
Sekula Drljevi je u svom govoru u Narodnoj skuptini 1926. godine
izloio kri-tici i tampanje udbenika za crnogorsku djecu na ekavskoj
varijanti, te je naglasio da je takva politika pretvorila
prosvjetne institucije ove drave u policijsko-detek-
26 Nipodotavanje crnogorskih zasluga u I svjetskom ratu,
Crnogorac, 27. IV 1925, broj 17, 3, Podaci iz lista Crnogarac uzeti
su iz knjige Elementa Montenegrina, 1/90, Hrestoma-tija, Zagreb,
1990.27 Prvo Crnogorac, pa Jugoslaven, Crnogorac, 28. III 1925,
broj 14, 2.28 Cijepanje Crne Gore, Crnogorac, 27.VIII 1925, 3;
Diskriminacija crnogorskih studena-ta, Crnogorac, 28. III 1925.,
broj 14, 1.29 Sekula Drljevi, Balkanski sukobi 1905.-1941, Zagreb:
Harmica Press, 1990, 172-173.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
82
tivske postaje. Izraavao je nadu da takvom stanju mora doi kraj,
a napadao je i neke srpske povjesniare (poput Stanoja Stanojevia)
koji piu neistine i falsificiraju prolosti Crne Gore. U listu
Crnogorac od 3. I. 1925. objavljen je lanak Klevetanje Crne Gore i
Crnogoraca, u kome se polemie sa stavovima povjesniara Vladimi-ra
orovia u njegovoj knjizi Velika Srbija gdje Drljevi tvrdi da ()
nijesu Crna Gora i Crnogorci ni prilikom sloma Srbije 1915. godine
ni uopte u Svjetskom Ratu bili ono to veli za njih g. orovi.30
Ne treba zanemariti ni jadransku komponentu razloga saveza izmeu
Radia i crnogorskih federalista jer je i jednima i drugima
prijetila talijanska faistika impe-rijalistika politika na elu sa
Musolinijem. Ona nije bila dominantna, ali je postoja-la. Radi je
upozoravao na talijanske pretenzije na Hrvatsku i Crnu Goru, te je
pred-lagao neutralizaciju dalmatinskog (jugoslavenskog) primorja, a
to je ponovio i na predavanju u Balkanskom komitetu u Londonu.
Hrvatska politika, s obzirom na su-kob sa srbijanskim vlastima, ne
smije doi u zavisnost od politike Rima, niti se Crna Gora moe
pouzdati u rimske namjere. Kada su Pai i Mussolini potpisali tajni
ugo-vor u Rimu da Rijeka pripada Italiji, on naziva Musolinija
najopasnijim ovjekom za sve one koji ive na Jadranu.31 Taj in je,
izgleda, izmeu ostalog, i prisilio Radi-a da poalje zastupnike HRSS
u jugoslavenski parlament nakon duge apstinencije, jer je u vrhu
HRSS postojala bojazan o tajnim klauzulama toga sporazuma, gdje je
Pai obeao Musoliniju pravo na Dalmaciju, da bi dobio izlaz za
Srbiju preko Solu-na. Sekula Drljevi je imao neto drugaiji pogled
na Rimske sporazume. Iako je bio svjestan opasnosti talijanskog
imperijalizma za crnogorske interese, ipak je smatrao da je jedino
Italiji bilo u interesu da crnogorsko pitanje stavlja na stol
meunarod-ne politike, gdje je postojala ansa da se izvri pritisak
na Beograd da prestane vri-ti nasilje i teror u Crnoj Gori, dok je
sada Crna Gora potpuno preputena Beogradu. U jednom lanku napisao
je da Rimskim paktom koji je zakljuen izmedju Italije i nae drave,
eljelo se iskljuiti crnogorsko pitanje iz programa meunarodne
poli-tike. Istina je da ni Amerika, ni Engleska, ni Francuska
nijesu potpuno priznale uje-dinjenje Crne Gore sa Jugoslavijom, ak
imamo njihovo obeanje da e se naknadno pozabaviti crnogorskim
pitanjem, ali u politikoj praksi ove teorijske rezerve nema-ju
vrijednosti od trenutka kada je Italija sklopila sporazum sa
Beogradom. U igri Ita-lije, Crna Gora je bila veoma jaka karta i
stoga, sve do Rimskog Pakta Italija je u me-unarodnoj politici
pokretala crnogorsko pitanje. I im je Italija odbila, iako
privre-meno, da praktino podstie crnogorsko pitanje ono je nestalo
sa horizonta meuna-30 Crnogorci nee ekavicu, Hrvat, 28. III 1926.,
broj 1795, 231 Mussolini, Horty i Pai, Slobodni dom, 17. V 1924,
broj 18, 2-3; Slobodni dom, 29. VIII. 1923, 3 i Slobodni dom, 10. X
1923, 2.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
83
rodne politike.32 Kasnije je Drljevi kao lan Seljako-demokratske
koalicije 1927. godine promijenio retoriku te otro napao vladu jer
je eljela da ratificira Nettunske konvencije, to je, zapravo,
znailo kapitulaciju pred Italijom, jer vlada eli da dove-de
Jugoslaviju u poloaj roba talijanskog imperijalizma.33
Politika ideologija Sekule Drljevia i crnogorskih federalista
tokom 1923-1929 godineZa mene ne postoji hrvatsko pitanje, ni
srpsko ni slovenako za mene posto-
ji samo pitanje dravno pravnog poloaja Hrvatske i Slavonije,
Srbije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine itd.() jedina
osnova pouzdane i trajne konsolida-cije drave moe biti ne hipoteza
o narodnom jedinstvu, niti sporazum Srba, Hrva-ta i Slovenaca, ve
sporazum svih udruenih zemalja na bazi jugoslavenske dravne
misli.34 Slinu tezu je Drljevi ponavljao i u svojim govorima u
Narodnoj skupti-ni u Beogradu, gdje kae da onaj ko hoe nau dravnu
zajednicu, za toga ne smije postojati ni pitanje hrvatsko ni
pitanje slovenako ni pitanje srpsko, taj mora primiti jugoslavensku
dravu, organiziranu na principu ravnopravnih historijskih
individua-liteta i njihovih ekonomsko-kulturnih interesa () ko trai
organizaciju ove drave na podlozi kolaboracije dravnih ideja:
srpske, hrvatske i slovenake () taj je pro-tiv ove drave, taj je
antidravan.35 Prema njegovom miljenju, Vidovdanski ustav je nasilje
i prema jugoslavenstvu, ija je pojavna sadrina ravnopravnost svih
udru-enih zemalja.36 Jugoslavenska misao nije kolaboracija triju
dravnih ideja: srpske, hrvatske i slovenake, nego posebna i
samostalna dravna ideja, pred kojom ove tri kapituliraju. Za nas se
drava moe zvati samo Jugoslavija ili Udruene zemlje ju-nih Slavena.
Svoju ideju federalizma Drljevi je izrazio i parolom: Jedinstvo
prema drugim dravama, jedinstvo dravnih amblema, jedinstvo dravnog
imena i ravno-
32 Jozef Bajza, Crnogorsko pitanje, Budimpeta, 1928, 78,
(Giuzeppe de Bajza, La Questi-one Montenegrina, Budapest, 1928).
Vidi i neke od dijelova i poglavlja te knjige prevedene na webu:
http://209.85.135.104/search?q=cache:pYr5eSEtWX8J:www.montenegrocanada.com/articles/article/1998396/33361.htm+crnogorski+federalisti&hl=hr&ct=clnk&cd=18&gl=hr33
Dimitrije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti 1919-1929, Titograd:
CANU, svezak 11, 1981, 372.34 Hrvat, br. 1788, 2. I 1926.35 Sekula
Drljevi, Centralizam ili federalizam, Zemun, 1926, 25-26.36 Isto,
17.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
84
pravnost udruenih zemalja u meusobnim odnosima. To je
federalizam.37 Svojim pozivanjem na akt sporazuma izmeu
jugoslavenskih zemalja kao historijskih indi-vidualiteta, kao
jedinu realnost za opstanak drave Drljevi je iskazivao i u svom
ka-snijem politiko-kulturnom djelovanju, ali ve tada je mnogo
otriji i sumnjiaviji prema Jugoslaviji, jer je 1936. godine u
predgovoru knjizi Saviu Markoviu-tedi-mliji, koja je izdana u
Zagrebu pod naslovom Crna Gora u Jugoslaviji, napisao da su i sada
neprijatelji Jugoslavije malobrojni kao kaplja vode na vrelu, da su
najve-i problem oni koji i danas misle da e od jugoslavenskih
zemalja uspjeti potiniti ostale svojoj vladavini, ak do tog stupnja
njihovog pretvaranja u svoje teritorijal-no proirenje, jer oni ne
shvaaju da je Jugoslavija ili harmonija ravnopravnih inte-resa svih
pod nebom udruenih zemalja ili prestaje da postoji.38 Crnogorski
federali-sti su pruali mnogo panje pitanju ureenja i stvaranje
jugoslavenske drave. Iako su u svom programu priznavali postojanje
samo tri naroda Hrvata, Srba i Slovenaca i njihove nacionalne
pokrete, oni su smatrali da to nije dovoljno, jer jugoslavenstvo je
dravna ideja, a ta drava mora da bude rezultat dogovaranja, ne samo
Srba, Hrva-ta i Slovenaca ve i svih historijskih individualnosti
koje su nastajale kroz prolost, pa samim tim i Crne Gore. Iako su
Crnogorce smatrali kao dio srpskog etnosa, oni su smatrali da Crna
Gora, kao historijska individualnost, mora biti ravnopravni faktor
u zajednikoj dravi, a da se to omogui, jugoslavenstvo mora biti
formirano kroz fe-derativno ureenje drave. Oni nisu nikada negirali
svoj srpski identitet, ve se tako i u proglasu vodstva crnogorskih
federalista, uoi parlamentarnih izbora 1923. godi-ne, kae da je Na
Loven bio (je) kroz vijekove, zajedno s Komom i Durmitorom,
otadbina srpskih vila (). Meutim tokom vremena i politikog
djelovanja crno-gorskih federalista poela se uobliavati jedna
pozicija koja je stajala na stanovitu da su se Crnogorci, iako
Srbi, razvili u jednu posebnu individualnost tokom svog po-sebnog
povijesnog razvoja koja nije ni nacionalna ni narodna, ali je ipak
dovolj-no jaka da ih odreuje od ostalih Srba, a ta individualnost
je bila najvie izraena u podlovenskoj Crnoj Gori, gdje su i
crnogorski federalisti imali najvie pristaa i po-bornika.39 Vana
stavka njihova programa u zatiti interesa Crne Gore bio je zahtjev
da u zajednikom parlamentu u Beogradu sjede jednaki broj
zastupnika, koje bi bi-rale skuptine saveznih zemalja, odnosno
federalnih jedinica. U svojim govorima su
37 Sekula Drljevi, Centralizam ili federalizam, Zemun, 1926,
20.38 Savi Markovi-tedimlija, Crna Gora u Jugoslaviji, Zagreb,
1936, 5.39 Novica Rakoevi, Crnogorska stvarnost poslije 1878.
godine, Nae teme, 8-9, Zagreb, 1987, 1107.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
85
naroito isticali dravnopravne tradicije Crne Gore kroz povijest,
te u tome nalazili izvorna prava Crne Gore koja ni danas ne mogu ni
na koji nain biti ponitena.
Takoe, treba istai i injenicu da je dr. Sekula Drljevi, jedno
vrijeme, tokom dvadesetih godina XX vijeka, odravao prilino bliske
politike odnose i sa hrvat-skim federalistima tj. Hrvatskom
federalistikom seljakom strankom (HFSS) i nje-nim voama dr. Ivanom
Lorkoviem i dr. Antom Trumbiem. Do toga je dolo kada su Radi i HRSS
poslije poznate kapitulacije priznali centralizam, monarhiju i
Vi-dovdanski ustav, te uinili svojevrsni zaokret u svojoj politici
i znatno oslabili fe-deralistike snage. Meu mnogima koji su bili
zbunjeni ovim novim kursom HRSS bili su i crnogorski federalisti.
Potpuno pokolebani, u prvi mah se nisu snali, dok su zatim, uz
znatna kolebanja, poinjale prve kritike novog kursa HRSS, u emu je
prednjaio list Crnogorac, koji je otvoreno Radievu politiku nazvao
politikom kapitulacijom.40 U poetku, dok su jo ustrajavali u obrani
federalistikih temelja, crnogorski federalisti su bili prisiljeni
da potrae novog partnera, kao to je bila Hr-vatska federalistika
seljaka stranka, koja je osnovana poetkom 1926. godine, a kojoj je
S. Drljevi poslao telegram, da ona sada mora postati vrst oslonac
svih bo-raca za federativnu Jugoslaviju.41 Meutim, ta saradnja je
trajala vrlo kratko. Moe se primijetiti da je i u njihovim redovima
nastala odreena konfuzija, jer je posto-jalo uvjerenje da Radi nije
definitivno kapitulirao, ve je to samo jedan novi na-in iste borbe.
Crnogorski federalisti nisu bili dosljednji svojem stavu i kritici
pre-ma HSS, jer samo poslije nekoliko mjeseci poinju taj sporazum
da hvale, te u dalj-njim istupima pokazuju izvjesno suzdravanje
kritike poteza HSS, svjesni kratko-trajnosti toga saveza u kojemu
su ministri radievci mogli da budu samo subae, a radikali pae.42
Treba napomenuti da je u njihovim redovima postojala bojazan da e
radikali, nakon to su prisilili svog velikog protivnika na
kapitulaciju, krenu-ti na njih da ih politikim i administrativnim
nasiljem unite, to se ubrzo djelimi-no i obistinilo.
Uporedo sa politikom evolucijom Hrvatske seljake stranke nakon
Radieve kapitulacije 1925. godine, dakle nakon jednog razdoblja
obrane federalizma, oni poinju da tvrde da nacionalne posebnosti ne
mogu egzistirati u jugoslavenskoj dr-avi, a rije federalizam
potpuno nestaje iz njihovog politikog rjenika. Stupajui u klub
Narodne seljake stranke, prilagoavajui se i postepeno prihvaajui
posto-
40 Politika situacija u dravi, Crnogorac, 27. IV 1925, broj 17,
2.41 Dimitrije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti 1919-1929,
Titograd : CANU, svezak 11, 1981, 223.42 Isto, 224.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
86
jei ustavni i pravni poredak, oni se sve vie u svojim nastupima
pribliavaju unita-ristikim koncepcijama i shvaanjima, ime su se
odrekli svog izvornog programa - federalizma.
Zajedniko djelovanje HSS i crnogorskih federalista u okviru
politike Narodne seljake stranke (NSS)Saradnja HRSS i radikala u
vladi bila je u stalnoj krizi zbog konstantne kritike
HRSS pojedinih poteza vlade i ministara, a naroito oko pitanja
korupcije i terora vlasti, te je postalo samo pitanje vremena kada
e doi do raskida. Politika platfor-ma HSS i Stjepana Radia nakon to
su se odrekli svoga dosadanjeg politikog pro-grama (federalizma) i
uli u Paievu vladu, bazirala se na tome da se sada na
par-lamentarni nain bore za ouvanje i razvijanje graanskog
parlamentarizma i demo-kracije, da se na taj nain pokuaju otkloniti
utjecaji neparlamentarnih imbenika, prvenstveno dvorskih i vojnih
krugova, kako bi se uspostavio takav parlamentarni sustav u kojemu
bi, zapravo, utjecaj seljakih masa bio to vei i znaajniji.
Uvidjev-i da e borba za promjenu Vidovdanskog ustava dugo trajati,
Radi je zakljuio da e se prava hrvatskog naroda, a time i seljatva,
moi ostvariti samo onda ako i ci-jela Krajevina SHS postane pravna
i demokratska drava, a za takvu politiku on je trebao saveznike i
istomiljenike.43 Iz takve politike proizlazila je i jugoslavenska
orijentacija HSS-a, njena zainteresiranost za ivot i probleme
drugih sredina i drugih naroda u Jugoslaviji. Tada se u retorici
stranke poinju otklanjati izvjesna antisrpska raspoloenja i govori.
Ve se poinje isticati da su interesi hrvatskog i srpskog selja-ka
istovjetni, te postoji nunost njihova zbliavanja i zajednikog rada.
U tom poku-aju prenoenja izborne agitacije HSS na prostore preko
Drine, u nastojanju da se stvore baze pristalica u Srbiji, Crnoj
Gori i Makedoniji i podnesu kandidacijske liste stranke na nivou
cijele drave, slabila je hrvatska nacionalna orijentacija te
stranke, dok su u prvi plan dolazili planovi o gospodarskom
podizanju sela, te opi socijal-ni problemi seljatva. Kao to je
dosada elio pretvoriti hrvatskog seljaka u temelj-nog subjekta
hrvatske politike, on je nastupio sa novom parolom o pretvaranju
jugo-slavenskog seljaka u glavnog subjekta jugoslavenske politike.
U svojoj politici izo-lacije Srbije (Radikalne stranke) i njenog
zaokruivanja, taktika Stjepana Radia je tada ukljuivala mnogo ire
kombinacije. Iako je tada formalno u vlasti sa radikali-ma, Radi i
HSS su drani podalje od stvarne vlasti u dravi. Takav pristup je
prisilio Radia jo dok je sudjelovao u vlasti, da pokua pokrenuti
jednu novu politiku for-maciju koja bi imala opejugoslavenski
karakter i koja bi sa tih temelja detronizira-43 Branka Boban,
Stjepan Radi u hrvatskoj politici 20. stoljea, Hrvatska politika u
XX sto-ljeu. Zagreb: Matica Hrvatska, 2005, 157.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
87
la Radikalnu stranku. Ta nova politika orijentacija teite svog
djelovanja prenijela bi na socijalnu komponentu, time to bi njezin
glavni cilj bilo privlaenje seljakih glasova iz svih jugoslavenskih
krajeva. I Svetozar Pribievi u svojoj knjizi Diktatu-ra kralja
Aleksandra naglaava vanost koju je Radi davao u to vrijeme seljakoj
politici jer je ona izvirala iz samih korijena njegove ideologije
seljakog pokreta nastalog jo prije Prvog svjetskog rata. U toj
velikoj narodnoj politici () Radi je sanjao o ujedinjenom seljatvu
od Baltikog do Crnog i Egejskog mora () jer ono ima manje-vie iste
ivotne uvjete.44 Radi je uskoro ponudio svim strankama se-ljakog
usmjerenja stvaranje zajednikog seljakog kluba, sve u cilju
stvaranja jedne iroke seljake stranke koja bi nastupila jedinstvena
na buduim izborima.
Pribliavanje crnogorskih federalista Hrvatskoj seljakoj stranci
teklo je poste-peno i to upravo u ono vrijeme kada su se obje
stranke formalno odrekle svojih pla-nova o federalistikom
ustrojstvu drave priznajui centralizam i Vidovdanski ustav. Takvo
je pristupanje proizalo na sasvim jednoj drugaijoj platformi od one
za koju su se prije te stranke zalagale. Federalistika misao nije
potpuno zamrla, nego se samo pojavljivala u drugaijim oblicima.
Sekula Drljevi je u svojoj izjavi listu Ob-zor pokuao objasniti te
vidove pribliavanja prema HSS-u, te su prema njemu sve stranke koje
danas imamo, sve su one plemenske. Dravne stranke nemamo. Nama
crnogorskim federalistima predbacuje se da smo teritorijalna
(partikularistika), ali po svojoj ideologiji mi smo
najdravotvornija stranka u cijelom parlamentu () tu ideju
jugoslavenske drave kakvu ju mi smatramo prihvatio je od svih u
parlamentu Stjepan Radi () to nas pribliuje g. Radiu i njega k
nama.45
Brojem narodnih zastupnika koje je Crna Gora birala (sedam) u
Narodnu skup-tinu u Beogradu, nije se mogla ostvariti neka politika
teina, dok su crnogorski fe-deralisti imali ukupno samo 3
zastupnika. elei pojaati svoje politiko djelova-nje, na emu je
posebno inzistirao Sekula Drljevi, crnogorski federalisti su
prihva-tili ponudu Stjepana Radia da osnuju zajedniki parlamentarni
klub. Prema Drlje-viu, sam Radi je ponudio u veljai 1927. godine
zastupnicima crnogorskih fede-ralista (Sekula Drljevi, Sava Vuleti
i Mihajlo Ivanovi) da zajedno sa zastupnici-ma HSS osnuju zajedniki
parlamentarni klub, koji e se zvati Narodni seljaki klub. Stranke
bi zadrale svoja dosadanja imena, ali jedinstvo politikog cilja je
vodilo sve veem zbliavanju politikih programa. Drljevi je bio
izrazito zagrijan za osni-vanje NSS jer je, po njemu, osnivanje
Narodnog seljakog bloka, kao poetak stva-ranja jedne stranke za
cijelu dravu, mislim u interesu drave i njenog daljnjeg sre-
44 Svetozar Pribievi, Diktatura kralja Aleksandra. Zagreb:
Globus, 1990, 58.45 Izjava crnogorskih federalista, Obzor, 8. XII
1926., broj 330, 3.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
88
ivanja () nova stranka e istaknuti naelo klasne borbe u ovoj
dravi, a ostavlja iza sebepokrajinski patriotizam, jer seljacima se
ne mogu initi koncesije. Seljak mora doi na vlast.46 To se ubrzo i
dogodilo, prema rijeima S. Drljevia, jedinstvo politikog cilja HSS
i federalista dovelo je do pretvaranja ove dvije stranke u jedan
politiki pokret.47 Drljevi je esto isticao da to nije privremena
saradnja za jedan skuptinski period, ve zastupnici crnogorskih
federalista imaju da pripadaju Na-rodnom seljakom klubu u
parlamentu za stalno, jer su nai politiki ciljevi i praksa isti.48
Radi je tada poveo inicijativu za osnivanjem jedne Narodne seljake
stranke kako bi se HSS preimenovala u zemljama izvan Hrvatske da
privue slovenske i srp-ske glasove. Ujeren u opravdanost te
inicijative, na zboru u Bjelovaru je izjavio da naa nova seljaka
stranka hrvatska u Hrvatskoj, a narodna izvan Hrvatske sama za sebe
e odnijeti veinu na slijedeim parlamentarnim izborima.49 U toku te
kam-panje Radi je naglasak dao na probleme seljaka i sela svih
naroda u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,te korupcionakim
aferama vlasti, naglaavao da je Narodna se-ljaka stranka njihov
glavni predstavnik, da e se gospodske stranke raspasti, dok je
hrvatsko pitanje djelimino zapostavljeno i zanemareno tijekom te
kampanje. ini se da je osnivanje Narodne seljake stranke i Narodnog
seljakog kluba u parlamen-tu bio dio ire Radieve strategije na
prikupljanu pojedinaca i stranaka na platformi seljake politike,
pri emu se kalkuliralo i o pristupu jedne vee grupe radikalskih
poslanika u klub pod vodstvom Velje Vukivia. Takvu politiku je
prihvaao i prvak crnogorskih federalista Sekula Drljevi, koji je
postao kandidat HSS za kotar upa-nja, a i inae se znatno angairao
na propagiranju politikih naela te stranke, naro-ito u svojim
lancima u listu Narodni val. Prema Drljevievom iskazu, ova stranka
je shvatila jugoslavenstvo kao dravnu misao, a ne narodnost;
seljatvo mora i treba konano postati vlast u dravi i ono je naa
jedina ideologija; ova stranka potuje ra-zliite tvorevine prolosti
i tradicija u ovoj dravi, na njih ne gleda kao na neto to treba
ruiti, ve organsko ujedinjenje razliitosti.50
U samoj Crnogorskoj stranci postojala je dilema da li izai na
predstojee iz-bore samostalno ili kao dio Narodne seljake stranke
za to se zalagao Drljevi. Po-bjedom one grupacije koja se zalagala
za vezu sa politikom HSS, ali i samostalnim nastupom na izborima,
jedan od njezinih prvaka, Sekula Drljevi, odluio se povui 46 Obzor,
18. XII 1926, broj 340, 3.47 Sekula Drljevi, Balkanski sukobi
1905.-1941, Zagreb: Harmica Press, 1990, 143.48 Crnogorski u
seljakom pokretu, Narodni val, 21.VII 1927, broj 4, 5.49 Ivan Mui,
Stjepan Radi u Kraljevini SHS. Zagreb: Matica Hrvatska, 1990,
223.50 Zato seljaki pokret pobjeuje, Narodni val, 7.VIII 1927.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
89
sa liste te stranke i prihvatiti kandidaturu na listi HSS-a ili
Narodne seljake stran-ke. Pribliavanjem HSS-u Drljevi se sve vie
poeo baviti politikom na jugoslaven-skom nivou, smatrajui da se
samo tu nalaze poluge koje e omoguiti promjene. On se sam lino
znatno angairao na promicanju ideja te stranke u Crnoj Gori, na
Koso-vu i Makedoniji, gdje dri zborove i skuplja pristae, a znaajna
je njegova aktivnost oko podnoenja kandidacijskih lista u tim
krajevima, to je izazvalo ogorenu reak-ciju vlasti, jer su
Radikalna i Demokratska stranka ljubomorno uvale svoj glasaki
rezervat u tim zemljama.
Radi se u predizborno vrijeme u svojim proglasima osim Hrvatima,
Srbima i Slovencima poeo obraati posebno i Crnogorcima, pozivajui
ih da mu se pridrue u politikim redovima seljakim svojim junatvom
jer brao Crnogorci, vi ste do juer imali seljaku dravu, slobodnu,
ponosnu, u cijelom svijetu poznatu i od cije-log svijeta potivanu.
A za vas je morala biti propast, to su iz Beograda cincarski, pa i
pravi srpski politiari postupali s vama jo gore nago s nama
Hrvatima. Vas je do kraja obuzela mrnja i osveta i da ste svojim
palikuama do vijeka odgovarali bode-om i bombom, vama bi bilo
omrklo () vi ste danas s nama u politikim redovima, () vau prirodnu
dobrotu i plemenitost je ovjekovjeio na bezsmrtni Maurani, koji je
vas i nas duhovno sdruio za sva vremena, da budemo suci tiraniji i
korupci-ji koja i danas oko nas ostavlja tako strane i uasne
tragove.51
Inae, crnogorski prvak Sekula Drljevi se znatno angairao u listu
HSS-a Na-rodni val pred izbore 1927. godine, gdje iz dana u dan pie
lanke u kojima objanja-va politiku poziciju Narodne seljake stranke
i njezine ciljeve u Crnoj Gori, Make-doniji i Srbiji, te odgovara
na podmetanja vlasti i razna reimska nasilja. Konstantno iz broja u
broj tumai politiku Narodne seljake stranke koja nudi putove za
budu-nost. Tako u lanku pod naslovom Zato seljaki pokret pobjeuje
njemu je posve razumljivo da e, nakon to je HSS priznala
Vidovdanski ustav i vladavinu dinastije Karaorevia, to znaiti
proirenje NSS na cijelu dravu, a ne, kao prije kada je ta akcija
bila prilino defanzivna, ograniena samo na hrvatski narod.
Kritizirajui ra-dikale, kojima zamjera potpuno neshvaanje prirode
nove drave, srbijanskim Davi-dovievim demokratima imputira
hegemonistike sklonosti, Pribievievievim de-mokratima prigovara da
se dave u fikciji jugoslavenstva, te naglaava da je poli-tika
Narodne seljake stranke u jugoslavenskom patriotizmu, ba zato jer
je potpu-no tolerantna, spremna na razliitosti. U unutarnjoj
politici nudi ravnopravnost, a u vanjskoj pacifizam. Drugi vaan
faktor je cjelokupno seljatvo, koje odbija da bude samo statistiki
pojam u raunicama gospodskih stranaka ve svojom naraslom 51 Narodu
Hrvatskom, Srbskom i Slovenskomu i svim narodnim manjinama, a
napose sve-ukupnom narodu naem seljakom, Narodni val, 27.VII 1927,
br 9, 1.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
90
svijesti trai vlast u svojoj dravi. I trei vaan dio odnosi se na
duboko potovanje prema tvorevinama svih vjekovnih napora naeg
naroda jer mi u njima ne vidimo posljedice nae nesretne prolosti
koje treba ruiti, ve pravi zalog nae budunosti, ukoliko te injenice
budu potovane. To su snage koje povezuju ovu stranku i ovaj narod,
a ne optube radikala o vezama NSS sa nekakvim Kosovskim komitetom
ili sa Italijom, te ona potpuno apsurdna optuba o financiranju
Crnogorske stranke od engleskog konzulata u Cetinju. To su potezi
oajnih klevetnika, koji ne mogu za-drati ovaj seljaki val.52 U
sljedeem lanku raskrinkava batinake metode vlasti i njihov turski
mentalitet, jer se slue raznim lakrdijama da izigraju zakon i
pra-vo. Predsjednik vlade Velja Vukievi je na svom skupu u Skoplju
pozvao policiju da stane na put nesavjesnoj agitaciji svim
zakonskim sredstvima, ali mi znamo to znai ta nesavjesna agitacija.
To je agitacije koja se osjea po rebrima, svaka ona koja govori
protiv vlade i njenog rada. Lakrdija se pretvara u opasnu
igru.53
Vlasti nisu mogle dopustiti da predstavnici NSS agitiraju i
podnose kandidatske liste izvan preanskih krajeva na prostorima
Makedonije, Srbije i Crne Gore. Li-stovi i tiskovine HSS-NSS su
bile zabranjene. Svaki takav pokuaj zavrio se repre-sijom,
deportiranjem ili zatvaranjem od dravnih organa. Tako su Pavle Radi
i ne-koliko narodnih zastupnika HSS koji su doli u Makedoniju
predati kandidacijske li-ste za izbore napadnuti kamenjem,
maltretirani i odmah deportirani nazad, pod iz-miljenom optubom da
namjeravaju uspostaviti veze sa ilegalnim Makedonskim komitetom.
Loe su prolazili i kandidati NSS u tim krajevima. Tako su Marko
Bo-kovski, kandidat NSS za ohridski okrug, sa nekolicinom
kandidata, zatvoreni u za-tvoru u Beogradu na mjesec dana pod
optubom zbog nepristojnog ponaanja ili kao skitnice. Dr. Drljevi
kao njihov zastupnik pred sudom uope nije mogao ulo-iti priziv, jer
nitko nije elio da ga primi na sudu, tako da ga je nakon nekoliko
dana neuspjenih pokuaja poslao potom preporueno na sud.54 Dr.
Drljevi kao glav-ni predstavnik NSS u junim krajevima drave esto je
polemizirao sa predstavni-cima vlasti. Tako je na konstataciju
predsjednika vlade Vukievia kako se on pita to HSS radi u junoj
Srbiji (Makedonija), jer on nikada ne ide u njene iste kraje-ve,
odgovorio: Ne znam po emu bi Juna Srbija pripadala vie radikalima
nego nama, a ako tako misli onda je on najobiniji separatista, koji
ne misli na cjelinu dr-ave, a njegova politika mudrost ne prelazi
mudrost najsitnijih palanakih agitato-
52 Zato seljaki pokret pobjeuje, Narodni val, 7. VIII 1927, broj
19. 2.53 Lakrdija g. Vukievia, Narodni val, 29. VII 1927, broj 11,
2.54 Marko Bokovi i drugovi osueni na 30 dana zatvora, Narodni val,
29. VII 1927, br. 11, 3.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
91
ra () a to se tie makedonskog komiteta i veze NSS s njom to je
najobinija iz-borna kleveta. Neka se podnesu dokazi, ako ih ima ali
glavno pitanje u svemu tome je zato je juna Srbija pretvorena u
rtvu najcrnjeg terora i liferanta ministarskih mandata.55
Stjepan Radi je cijenio politiku aktivnost Sekule Drljevia i
njegove politike stavove i razmiljanja, a posebno njegov politiki
aktivizam na politici NSS na pro-storima june Srbije (Makedonije),
Crne Gore i same Srbije. Ponudio mu je da pri-hvati kandidaturu na
listi HSS u srijemskom okrugu, kotaru upanja, to je Drljevi i
prihvatio, sve u cilju da ue u parlament.56 Prema Drljeviu, on je
sa predstavnici-ma HSS odravao skuptine u svakom selu u Srijemu, na
kojima je esto bilo cijelo selo i prema njegovoj izjavi skuptine u
upanjskom kotaru spadaju meu najljepe uspomene njegova ivota.57
Novine Narodni val esto su pratile aktivnosti crnogor-skog prvaka
Sekule Drljevia i u njegovim izbornim pohodima po Srbiji esto
em-fatinim tonovima. Tako Narodni val pie o sjajnom doeku Sekule
Drljevia u to-plikom kraju (Srbija) gdje se svuda klicalo kao i po
hrvatskim krajevima velikoj seljakoj slozi tako je i umadija uz
seljaku Hrvatsku, seljaku Srbiju i seljaku Crnu Goru, da se konano
stvore seljaki temelji ove drave, a ovaj skup rijeito do-kazuje da
je i srpsko seljatvo zrelo za seljaki pokret.58
Rezultati izbora 1927. godine su pokazali da politika Narodne
seljake stran-ke nije bila uspjena niti preko Drine niti u
Hrvatskoj. Moe se rei da su ambici-je Stjepana Radia sa Narodnom
seljakom strankom bile mnogo ire i sveobuhvat-nije, ali su zavrile
potpuno neuspjeno, kako zbog terora reima, tako i zbog
nepri-hvaanja njezine politike u Srbiji, gdje su glasai u njoj ipak
vidjeli samo maskira-nu Hrvatsku seljaku stranku. Zbog takve
politike HSS je dobio samo 44% glasova u Hrvatskoj, u Bosni i
Hercegovini izgubio je dosta glasova, dok je dolo do porasta
glasova samo na prostorima Bake. Pad glasova doivjela je i
Crnogorska stranka, zbog terora reima, ali i odreene
dezorijentiranosti njezinog lanstva i podvojenosti
55 Odluna izjava dr. Drljevia, Narodni val, 25. VIII 1927, broj
33, 8.56 Kandidatska lista HSS za upaniju srijemsku, Narodni val,
31. VII 1927, broj 13, 5., Kandidat je ovako predstavljen Dr.
Sekula Drljevi, nekoliko puta ministar u Kraljevini Crnoj Gori,
jedan od glavnih prvaka i duevnih vodja Crnogorske stranke i
narodnog se-ljakog pokreta, sada nekoliko godina odvjetniku Zemunu,
zamjenik Antun Bebi, seljak iz Gredita.57 Sekula Drljevi, Balkanski
sukobi 1905.-1941. Zagreb: Harmica Press, 1990, 145.58 Narodni
seljaki pokret u Srbiji, Narodni val, 3. VIII 1927., broj 15,
3.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
92
u stranci oko pitanja politike NSS, dok joj neke prijanje
pristalice nisu oprostile ve-zivanje za Hrvatsku seljaku stranku,
pa makar pod novim nazivom. 59
Moe se zakljuiti da je jedini pouzdani partner kojeg je HSS
stekla u tom pe-riodu bila Crnogorska (federalistika) stranka,
posebno njen prvak Sekula Drljevi, koji je i inae imao ire ambicije
u jugoslavenskoj politici, a posebno je zasluan nje-gov rad na
stvaranju Seljako-demokratske koalicije, pri emu se iskazao kao
svoje-vrsni posrednik izmeu Radia i Pribievia, za to ga je
ovlastio, prema priznanju Drljevia, sam Stjepan Radi.
ini se da je Sekula Drljevi imao i neke informacije o dogaajima
koji pred-stoje 20. juna 1928. godine, i na to je posebno
upozoravao, a Radi mu je tada poru-io: I ja osjeam da se neto
sprema, ali zapamti Sekula, ja sam kao i vojnik u ratu, u rovu, iz
koga vodim borbu za prava hrvatskoga seljakoga naroda. Ili u iz tog
rova izai kao pobjeditelj ili e me iz njega mrtvoga iznijeti
hrvatski narod.60
Centralno vodstvo crnogorskih federalista estoko je osudilo
atentat u skupti-ni na Stjepana Radia i hrvatske zastupnike te je
objavilo i posebnu rezoluciju gdje se osuuje poinjeni atentat kao
djelo srbijanskih centralistikih politiara.61 Sekula Drljevi i
poslanici crnogorskih federalista su takoe napustili parlament, te
su podr-ali izjavu Seljako demokratske koalicije da je u Narodnoj
skuptini prolivena krv naih drugova i prijatelja, muenika u naoj
pravednoj i zakonitoj borbi za jednakost, ravnopravnost, te su u
znak protesta izjavili da se vie ne vraaju u skuptinu u ko-joj je
izvren zloin nad njihovim poslanicima.62
Kasnije je Drljevi kao predstavnik crnogorskih federalista
govorio na sprovo-du Pavla Radia i ure Basarieka, a i na sprovodu
Stjepana Radia iskazao je svo-ju solidarnost s njegovim idejama i
tenjama. Atentat je, takoe, donio kod Selja-ko-demokratske
koalicije i nagli ponovni prijelaz na zahtjeve za reviziju ustava i
tra-enje federalizma, ime je poeo i javni povratak na stara
federalistika polazita. U rezoluciji Seljako-demokratske koalicije
od 1. avgusta 1928. ponovo se naglaa-va da se Hrvatska i Crna Gora
stupanjem u dravnu zajednicu nisu odrekle svojih
59 Dimitrije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti 1919-1929,
Titograd : CANU, svezak 11, 1981, 357.60 Uvrede hrvatske, meci
srpski, Srpsko naslee, Istorijske sveske, broj 8, Beograd, 1998. 34
.61 Slobodna misao, Niki, 1.VII 1928, 2.62Izjava SDK povodom
atentata u Narodnoj skuptini, Slobodni dom, 23.VI 1928, 1;
Dimi-trije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti 1919.-1929, Titograd
: CANU, svezak 11, 1981, 378.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
93
historijskih dravnih odnosno narodnih individualnosti te da su
akt od 1. prosinca 1918. i ustav od 1921. godine iskoriteni za
uvoenje hegemonije Srbije. Drljevi je u svom naknadnom govoru
naglasio da pravo narodnog samoopredjeljenja zahti-jeva () slobodnu
Hrvatsku, slobodnu Crnu Goru (), ali i slobodnu Srbiju.63 Nje-gova
retorika se pojaava i on govori na skupovima da je danas (je)
Jugoslavija veliki zatvor u kome nekoliko miliona Srba dri pod
okrutnom stegom mnogo miliona ljudi drugih nacionalnosti. Ali,
sigurno e doi as polaganja rauna i mala Crna Gora, nakon to
prevlada velike tekoe, uskrsnut e u novi ivot.64 Tako je u polemici
sa crnogorskim radikalom Markom Dakoviem 1928. godine, na-pisao i
ovo: Dakovi je dao sebi mnogo truda, da to opsenije obrazloi reim
va-tre i krvi, kojim se vladalo Crnom Gorom nakon ujedinjenja.
Dobro je to priznaje taj reim za svoj. To priznanje treba svi
Crnogorci da uju i da upamte. Dakovi kae da je tako upravljao, da
bi uvrstio ujedinjenje, a danas i djeca vide, da je na zgariti-ma
crnogorskih domova izgorjelo moralno jedinstvo Srbijanaca i
Crnogoraca, koje je prije dravnog jedinstva postojalo kroz vjekove.
(...) Naposljetku, zar nezna Da-kovi da nema ideje ni nacionalne ni
religiozne ni socijalne radi ijeg bi se ostvare-nja smjele
spaljivati ene i djeca i paliti seljacima kue.65
vrsto stavi pod okrilje Seljako-demokratske koalicije,
crnogorski federalisti su odbili da sudjeluju na velikom skupu
crnogorske opozicije u Podgorici na stvara-nju velikog fronta
protiv reima pod okriljem komunista i zemljoradnika, jer, kako su
napisali u lanku u Narodnom valu, niko vie nema pravo da govori u
ime neza-dovoljne Crne Gore, jer su i sazivai skupa neposredni
krivci za sve njene nesree, a i smatrali su da bi moglo doi do
nasilja to su predstavnici SDK eljeli izbjei.66 Takva situacija je
ostala sve do proglaenja estojanuarske diktature kralja Aleksan-dra
1929. godine, kada su sve politike stranke i grupacije rasputene, a
njihov rad zabranjen.
ZakljuakNakon osnivanja nove drave Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca, pitanje nje-
zinog dravnog ureenje predstavljalo je sr drutveno-politikih
odnosa, te su sve 63 Dimitrije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti
1919.-1929, Titograd: CANU, svezak 11, 1981, 380.64 Jozef Bajza,
Crnogorsko pitanje, Budimpeta, 1928, 127.65 Savi Markovi-tedimlija,
Crna Gora u Jugoslaviji, Zagreb, 1936, 68-69.66 Tomica Nikevi,
Prilog izuavanju politikih borbi u Crnoj Gori 1929-1937, Istorija
XX veka, III, Beograd, 17.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
94
stranke ponudile vlastitu platformu unutranjeg ustrojstva drave.
Meutim, vrlo rano, zahvaljujui premoi centralistiko-unitaristikih
grupacija, srpske politike i vojnog vrha, dolo je do ubrzanog
procesa centralizacije drave, dakle prije izbora za Konstituantu,
koja je jedino mogla brojno kvalificiranom veinom svih zastupnika
odrediti budue ustrojstvo Kraljevstva SHS, u skladu s Krfskom
deklaracijom to su je potpisali Jugoslavenski odbor i srbijanska
vlada u progonstvu 1917. godine. Srp-ska elita nije mogla dopustiti
da u zemlji postoje dva centra: Beograd i Zagreb, sva-ki
specijaliziran za odreene poslove: jedan za politiku, drugi za
gospodarstvo. Vi-dovdanskim ustavom, donesenim 28. juna 1921.
godine tijesnom veinom, ozako-njeno je trenutno dravno ureenje koje
je poivalo na izrazito centralistikim osno-vama. Nakon toga dana
politika pozornica Kraljevine SHS se radikalno polarizirala na dva
tabora, na one koji su Vidovdanski ustav branili (ustavobranitelji)
i zahtijeva-li njegovo ouvanje i one koji su traili njegovu
reviziju (ustavoruitelji) ili ga nisu priznavali, i taj problem je
bio akutan sve dok nasilno nije prekinut osobnom dik-taturom kralja
Aleksandra 1929. godine. Glavni nositelj otpora protiv
centralizacije drave postala je Hrvatska republikanska seljaka
stranka (HRSS) Stjepana Radi-a, koja je svojim daljnjim
okupljanjima ostalih stranakih grupacija koje su se pro-tivile
Vidovdanskom ustrojstvu drave postala zapravo sredinji stoer i
nosilac bor-be protiv centralistike politike Beograda. Iako je
preteno nastojala da okupi oko sebe one stranke i grupacije koje su
stajala na njenoj politikoj platformi, u prvo vri-jeme njeno
djelovanje je ostajalo u preanskim okvirima, dakle u zemljama biv-e
Austro-Ugarske. Kasnije se, nastojei da jo ojaa svoje pozicije pred
pregovore sa vladajuim srpskim strankama, Stjepan Radi poeo obraati
i onim narodima koji su spadali u srbijansku sferu interesa,
konkretno Crnogorcima i Makedonci-ma, koji su u njegovim politikim
planovima o novom ustrojstvu drave poeli do-bivati odreene
autonomistike elemente. Najjau i najkonkretniju politiku vezu HRSS
je uspostavila sa crnogorskim federalistima, posebno sa jednim od
njezinih prvaka Sekulom Drljeviem. Crnogorska federalistika stranka
je u svom progra-mu smatrala da Crna Gora od ujedinjenja sa Srbijom
nije dobila nita, da je samo ujedinjenje provedeno nasilnim putem u
kojemu je crnogorsko dostojanstvo poni-eno, da u Crnoj Gori vlada
glad i neimatina, gospodarska zaputenost, da je Crna Gora
zapostavljena po svakom pitanju, posebno ratnih teta i rekvizicija,
da se u Cr-noj Gori plaaju veliki porezi s obzirom na njezin
doprinos jugoslavenskoj stvari, da je Crnoj Gori jedini izlaz u to
veoj autonomiji od beogradskog centra moi, tra-i se to vea
samostalnost Crne Gore u federativnoj jugoslavenskoj zajednici.
Pred-stavnici crnogorskih federalista nisu negirali svoj srpski
identitet, te su se smatrali Srbima, ali su smatrali da Crna Gora
zbog svoje historije ima pravo da autonomno odluuje o svom poloaju
u Kraljevini SHS. Sama stranka je imala i uspjeha na par-
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
95
lamentarnim izborima u Crnoj Gori 1925. kada je od ukupno sedam
biranih zastu-pnika izabrano tri sa njezine liste. Iako ta tri
zastupnika nisu mogla donijeti neku po-litiku prevagu u politikim
prestrojavanjima u parlamentu, oni su postajali vie kao simbol da
se i Srbi protive takvom poloaju u dravi. Postepeno su ta polazita
do-vela do spajanja politika HRSS i crnogorskih federalista, iako
se ta suradnja sve do poznate Radieve kapitulacije 1925. godine
nije ispoljila na neki konkretni nain, ve vie preutnom podrkom u
parlamentu i politikim simpatijama, jer je posto-jala opasnost da
svako zbliavanje dovede do represije vlasti i da budu
stigmatizira-ni kao izdajnici srpstva. Tek je priznanjem postojeeg
poretka u zemlji HSS (kada je uvidio da od maunarodnih centara moi
ne moe dobiti nikakvu podrku), uvi-djevi da e borba za promjenu
Vidovdanskog ustava dugo trajati i da postoje druge metode
djelovanja, Radi je zakljuio da e se prava hrvatskog naroda, a time
i se-ljatva, moi ostvariti samo onda ako i cijela Krajevina SHS
postane pravna i de-mokratska drava, a za takvu politiku on je
trebao saveznike i istomiljenike. Iz ta-kve politike proizlazila je
i jugoslavenska orijentacija HSS-a, njena zainteresira-nost za ivot
i probleme drugih sredina i drugih naroda u Jugoslaviji, teite
politi-kog djelovanja je postavljeno na konkretne probleme svih
seljaka, korupciju vlasti i financijske probleme u dravi, dok se
postupno naputa protusrpska retorika. Tada je dolo i do promjene
imena stranke, tako da se ona nazvala Narodna seljaka stranka (NSS)
u krajevima izvan Hrvatske, time se odriui svog izvornog hrvatskog
identi-teta, dok je u parlamentu osnovan zajedniki parlamentarni
klub sa crnogorskim fe-deralistima pod nazivom Narodni seljaki
klub. Glavni predstavnik takve politike orijentacije (evolucije) u
krajevima gdje do sada HRSS nije djelovala postao je cr-nogorski
prvak Sekula Drljevi, koji se potpuno posvetio jugoslavenskom kursu
HRSS, i sam gajei ire politike ambicije, posebno svojom izbornom
agitacijom na podruju Srbije, Crne Gore i Makedonije. On se toliko
pribliio vodstvu HRSS, po-sebno Stjepanu Radiu, te kada nije uspio
da u svojoj stranci prevagne sa politikom stapanja crnogorskih
federalista sa NSS, on se od nje privremeno odvaja i prihvaa
kandidaturu na listi HRSS-NSS za izborni sektor upanja. Posebno je
esto pisao u listu HSS Narodni val promiii ideje NSS u Srbiji i
Crnoj Gori, te napadajui pred-stavnike vlasti. Iako je taj izborni
eksperiment sa NSS doivio izborni fijasko (npr. u Srbiji je NSS
dobila samo 169 glasova) crnogorski fedralisti su postali stabilan
ele-menat nove Seljako-demokratske kolacije izmeu Radia i
Pribievia, u kojoj je vaan posrednik bio i S. Drljevi. estoko
osudivi atentat na hrvatske zastupnike u beogradskom parlamentu kao
djelo beogradskog ovinizma i politike centralizma, i oni kao i HSS
padaju pod udar estojanuarske diktature, zabrane djelovanja svih
po-litikih partija i stranka, te se njihovo djelovanje privremeno
gasi.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.
-
96
CROATIAN (REPUBLICAN) PEASANT PARTY (HRSS) OF STJEPAN RADI AND
MONTENEGRIN FEDERALISTS (1923-1929)
eljko KaraulaSummary
The political scene in the Kingdom of Serbs, Croats and
Slovenians was, from the very beginning, burdened with the issue of
the structure of their state, with two camps that were immediately
formed: one that advocated the centralist structure of the sta-te
and Yugoslav integralism, and, another, that insisted that a more
just solution wo-uld be the federal structure of the state.
However, unable to achieve any compromise, the Serb ruling elite
imposed the so-called St. Vitus Day (Vidovdanski) Constitution in
1921 in the parliament that proclaimed the centralist set-up of the
country. From that moment onwards, there were confrontations
between these two political camps, one that wanted to change the
system; and another, that did everything in its power to main-tain
the system that suited their interests so well. The delegates of
HRSS, the strongest Croatian political party, announced that they
would not recognise the octroyed Consti-tution, and that its
delegates refuse to sit in that Parliament. In their struggle to
force the Serb ruling elite to revise the St. Vitus Day
Constitution, Stjepan Radi began turning to all the internal allies
(as well as international factors), who stood on similar platform,
and who could be of help to him. Among them was the Montenegrin
Federalist Par-ty, in particular one of its leaders, Sekula
Drljevi, who also advocated federal restruc-turing of the country,
where Montenegro, as a historic unit, would have a proper pla-ce.
Upon their initial display of political sympathies, this
collaboration intensified after 1925, when HSS recognised the St.
Vitus Day Constitution and the structure of the sta-te, while, at
the same time, thanks to its political evolution, it tried to act
in a broader Yugoslav framework and in the regions beyond the
across-the-border lands, with the aim of transforming the Kingdom
of Serbs, Croats and Slovenians into a democra-tic state in which
both Serb and Croatian peasants could find their common interest.
However, their policy of renaming the HSS Party into NSS outside of
Croatia and the pre-election ran campaign in Serbia, Macedonia and
Montenegro, which was particu-larly advocated and worked on by one
of the Montenegrin leaders, Sekula Drljevi fa-iled and ended up
with the drop of those who voted for HSS - even in Croatia. The
as-sassination of Croat delegates in the Belgrade Parliament was
strongly condemned by the leadership of Montenegrin federalists who
joined the Peasant-Democratic coalition and followed its policy
until the 6th January dictatorship imposed by King Alexander, when
all political activities, those of political parties included, were
prohibited.
eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS)
Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36,
Sarajevo, 2007, str. 69-96.