Peto poglavlje
PAGE 21
PRIVIKAVANJE NA ISTOUto privikavanje na istou znai mom
djetetu?Privikavanje na istou stvara djetetu mogunost da ovlada
svojim tijelom i upravlja svojim ponaanjem stekavi punu
samostalnost u reagiranju na unutranji tjelesni pritisak. Ono se
navikava na svjesni odlazak u zahod gdje odlae svoje tjelesne
izluevine. To je umijee drukije od prijanjih, primjerice, odbijanja
od prsiju, jer dijete stjee mentalnu sposobnost da odgodi bilo koju
radnju, ili da je svojevoljno izvede, upravo u doba kad je postalo
i fizioloki sposobno da nadzire prstenaste miie. Vae dijete prije
toga ima vrlo slab impuls obuzdavanja pa na osjeaje reagira bez
odlaganja. Sad moe odgoditi neku radnju i izravno pokazati svoj
negativizam.Svima nam je poznato to razdoblje u emotivnom razvoju.
Nadomak drugoj godini djeca su sklona negativistikom ponaanju, pa
je vjerojatnije da e vae prijedloge odbijati, negoli prihvaati.
Vjerojatno ste primijetili da esto uspijevate postii eljeni cilj
tako to ste od djeteta zatraili ono suprotno. Reenica Nemoj obui tu
koulju, meutim, izaziva beskrajno navaljivanja sve dok vi ne
popustite. Dijete vam, kad tako reagira, nije ni zloesto ni
prkosno, ono je jednostavno otkrilo da moe odgaati ono to od njega
zahtijevate. To je dokaz samopotvrivanja i njegove sve vee
samostalnosti. Djetetovo vas ponaanje oneraspolouje, ali to je
reakcija na njegovo osamostaljenje. to se privikavanja na istou
tie, to znai da dijete moete prisiliti da doe u zahod, ali ga ne
moete prisiliti da obavi ono radi ega ste ga doveli. I ono to zna.
Nije sluaj da su higijenske aktivnosti, a napose privikavanje na
istou, najvaniji zadaci koje dijete treba svladati na tom stupnju
razvoja.Mogu li pomoi djetetu da se privikne na istou?Da, moete ako
se pravilno ponaate. Djetetu je potrebna vaa pomo da bi nauilo
ovladati tijelom i upravljati porivima na obavljanje velike i male
nude. Prije svega, morate shvatiti da ste ogranieni na pruanje
pomoi djetetu da samo ovlada tim zadatkom. Cilj vam je njegova
samostalnost u upravljanju higijenskim funkcijama. Cilj je, dakle,
taj proces, a ne tjelesne izluevine. Poesto je roditeljima do
konanog rezultata, pa uspjeno obavljena nuda izaziva divljenje,
uzbuenje i ljubav, a neuspjena odbacivanje, nesklonost i
mrzovolju.Openito govorei, dijete e prihvatiti vae gledanje na
njegovo privikavanje na istou, a mogu rei da ne poznam ni jednog
roditelja koji nije zadovoljan kad mu dijete odbaci pelene. To znai
da e dijete pokuati ispuniti vaa oekivanja ako je za to ve
fizioloki sposobno te ako vi budete dovoljno strpljivi da mu za to
pruite prigodu i ne dopustite svojim predrasudama da se umijeaju.
Roditelji preesto prilaze privikavanju na istou sa savjetima koji
su, prenoeni s narataja na narataj, postali kulturne zablude.
Manjka im shvaanje djetetova doivljaja privikavanja na istou.Mnogi
roditelji misle da je privikavanje na istou u svezi s
intelektualnim sposobnostima njihova djeteta. Ali nije. Roditelji
iz srednjeg stalea generacijama shvaaju privikavanje na istou kao
mjerilo za usporeivanje djece i ponose se ranim uspjesima. To nema
smisla. Sve to trebate uiniti - a i to e biti dovoljno teko - jest
da s razumijevanjem pristupite privikavanju, pokazujui krajnju
strpljivost, ekajui da vam dijete postane fizioloki pripravno i
neprekidno mu pomaui pri stjecanju sposobnosti za samostalno
upravljanje higijenskim funkcijama.Kako da dijete privikavam na
istou?Dijete na istou treba privikavati zainteresiran i usredotoen
roditelj. Ravnoduan stav s vae strane dijete e pojmiti kao znak vae
posvemanje nezainteresiranosti za napredak, to obino nije tono.
Bolje ete prionuti uz zadatak imate li na umu da djeca ponajee ele
ispuniti oekivanja roditelja. Neobino je, meutim, da oekivanja
najbolje ispunjavaju djeca koja imaju osjeaj samozadovoljstva i
vlastitog uspjeha, a ne osjeaj za ispunjavanje vaih elja. Premda
djetetu morate objasniti da vas zanima njegovo privikavanje na
istou, intenzitet vae brige ne bi smio biti takav da ga vae dijete
pone izjednaavati s ljubavlju i gubitkom ljubavi. Ponete li prejako
naglaavati uspjehe u higijenskom ponaanju, dijete e stei dojam da
vas moe razveseliti obavljanjem velike nude na eljeni nain i
razljutiti ne postupi li tako. Ako nehotice odate djetetu da vam je
vrlo vano kako obavlja veliku ili malu nudu, ono stjee sposobnost
da upravlja vaim osjeajima. A kad dijete upravlja vama prekrili se
temeljno pravilo.Ne smijete nipoto dopustiti da vam na raspoloenje
vidljivo utjee injenica da vam dijete obavlja ili ne obavlja veliku
i malu nudu. Svedite svoj udio na pokazivanje skrbi i na pomo pri
ispunjavanju sasvim odreenog zadatka, a to je privikavanje na
normalno i samostalno odravanje istoe. Ponite djetetu davati do
znanja da od njega oekujete da odlazi u zahod. Ali u svezi s tim
oekivanjima budite strpljivi i realistini. Dopustite mi da ponovim
kako privikavanje na istou zahtijeva veliku strpljivost, jer napori
e djetetu uspijevati samo zgodimino. S vremena na vrijeme javljat e
se greka i nazadovanje. Pomaite mu ako mu se omakne. ak i uspjeno
privikavanje na istou prate zgodimine greke.Koliko e mi vremena
trebati da priviknem dijete na istou?To zapravo nije vano. U svakom
sluaju, ovisi o tome kada ga ponete privikavati. Ponete li s vrlo
malim djetetom, trebat e vam mnogo vie vremena nego ako ponete kad
vam dijete ima oko dvije godine. Privikavanje na istou ponajee
traje od jednog mjeseca do jedne godine.Nerazumno je oekivati da e
vam se dijete sasvim naviknuti na istou za dva-tri tjedna i da nee
biti povremenih nezgoda. Poesto e dijete za koje ste povjerovali da
se pri-viknulo na istou nazadovati, ili e poeljeti vratiti se u
pelene, ako se dogodio neki stres u njegovu ivotu, na primjer,
roenje drugog djeteta, roditeljski sukob ili neki drugi traumatini
dogaaj. Taj se tip nazadovanja esto javlja nakon njegova boravka u
bolnici ili vaeg odlaska na odmor. ak ako ste izbivali samo jednu
jedinu no, moe vam se dogoditi da se vratite i ustanovite kako
dijete svoj prosvjed pokazuje nekontroliranim obavljanjem nude.Neka
e se djeca opreno ponaati, to jest, umjesto da nekontrolirano
obavljaju nudu, zadravat e je i opirati se odlasku u zahod. Moe doi
i do ozbiljnijeg zatvora. Uzgred reeno, dugotrajniji zatvor, koji
traje otprilike tjedan ili dulje, ne predstavlja samo veliku
tjelesnu opasnost nego ukazuje i na neki psihiki problem, obino
povezan s djejom ljutnjom na roditelje.to e se dogoditi ako uranim
s privikavanjem djeteta na istou?Ako s privikavanjem na istou
ponete vrlo rano, dakle prije nego to vam dijete navri petnaest
mjeseci ili, tonije, godinu dana, moete izazvati velike probleme u
razvoju njegove linosti. Mala djeca ne mogu shvatiti o emu se u
privikavanju na istou zapravo radi. A nemaju ni voljni nadzor nad
svojim tijelom pa ne mogu postojano upravljati miiima. Budui da
preslabo nadziru miie, esto im se dogaaju nezgode, a to bi u njima
moglo izazvati osjeaj neuspjeha jer ne ispunjavaju vaa oekivanja.
Boje se da ete im zbog neuspjeha uskratiti ljubav i njenost. Nije
dobro da se dijete boji vae ljutnje, jer sva djeca u tom ivotnom
dobu roditeljski gnjev poistovjeuju s naputanjem.Istiete li vanost
privikavanja na istou rano u djetetovu ivotu, ono e poeti vjerovati
da urednost, istoa, red i obuzdavanje izazivaju pozitivne reakcije
roditelja. Napokon, vi pokazujete zadovoljstvo i uzbuenje kad se
reena stvar obavi na reenom mjestu u reenoj koliini, u reeno
vrijeme i na reeni nain. U svijesti vaeg djeteta uspostavlja se
veza izmeu posebnog obreda istoe i urednosti, i roditeljskog
odobravanja i urednosti. S druge strane, dijete se boji da e biti
odbaeno ili naputeno ako ne izbaci istu koliinu na isti nain i u
isto vrijeme, sukladno vaim oekivanjima. Malo se dijete toga upravo
panino boji.U svezi s privikavanjem na istou vrlo malog djeteta
postoji jo jedan problem. Crijeva mu rade, i gle, tu je neki
rezultat. Vrlo malo dijete ne uspijeva vidjeti nikakvu vezu izmeu
svoje vlastite aktivnosti i cijelog slijeda zbivanja. Odbacivanje
izmeta u zahod izaziva nekakvu radosnu reakciju roditelja, premda
ono samo nije upravljalo tim inom. Stoga dijete moe povjerovati da
se neke stvari dogaaju same od sebe, bez njegova htijenja. Zapravo,
ono nita nije ni moralo poduzeti da se to dogodi, da se izlue
fekalije. Sve se zbilo spontano, a roditelj reagira na neto ime ono
ne upravlja. Ponavljanje tog slijeda zbivanja moe dijete navesti na
pomisao da se neke stvari dogaaju zahvaljujui magiji ili da su pod
nadzorom nekih vanjskih sila.K tomu, ako prerano ponete s
privikavanjem na istou, dijete bi moglo povjerovati da njegovim
tijelom upravljate vi a ne ono samo. Ono vam namjerno moe
prepustiti nadzor nad svim njegovim tjelesnim funkcijama. Dogodi li
se to, neprimjereno ste preuzeli odgovornost za nadzor nad tijelom
vaeg djeteta. Poznati su krajnji sluajevi majki koje svojoj djeci
daju klistir svaki tjedan, ili svaki drugi, ili na neki drugi nain.
One sasvim doslovno upravljaju unutranjim funkcijama svog djeteta i
prisiljavaju ga da protiv volje napravi ono to e zamjetno i jako
razveseliti njegove roditelje. Ne treba posebno isticati da e se
dijete koje se opetovano podvrgava tom obredu bilo pobuniti, bilo
panino prestraiti zbog toga to netko drugi upravlja njegovim
unutranjim funkcijama. Naalost, ponekad se dijete privikava na tu
vrstu poticaja i u njima uiva. To prilagoavanje utjee na formiranje
linosti, ije analne funkcije ovise o poticajima to ih prima od
drugih osoba. Neki u tome ak nalaze zadovoljstvo.No, nisu li se
neka djeca priviknula na istou i prije navrene prve godine
ivota?Mnogi roditelji naizgled uspijevaju priviknuti djecu na istou
i prije njihova prvog roendana. Ja ba ne vjerujem u to. Kad ujem
potanki opis onoga to se postiglo, obino uviam da se dijete zapravo
nije priviknulo na istou, nego su roditelji otkrili u koje mu se
doba dana crijeva obino uzbune. Svakog dana u tono odreeno vrijeme
oni jednostavno zgrabe dijete, otre s njim do zahoda i posjednu ga
taman u pravom trenutku. To nije stvarno privikavanje na istou, jer
se stvarno privikavanje temelji na djetetovim voljnim
reakcijama.Ako vam je dijete samo steklo naviku da veliku ili malu
nudu obavi na odreeni poticaj kao to je sjedanje na nonu posudu, to
znai da jo uvijek nema samostalnog nadzora nad sobom. Ono se osjea
gotovo tako kao da netko drugi upravlja njegovim tjelesnim
funkcijama. Kao to smo vidjeli, to mu prua iskrivljenu sliku o
uzrono-posljedinim odnosima. Ono ne shvaa da samo, na svoj vlastiti
poticaj, izaziva rad crijeva kad mu se to svidi, odnosno kad je na
zahodu.Premda se ta razlika s fiziolokog stajalita ne ini osobito
vanom, sa psiholokog je stajalita neprijeporno kljuna. Djetetov
osjeaj samopotovanja i ugodnosti temelji se na sposobnosti da
izrazi i nadzire svoje vlastite porive. Mora shvatiti da
privikavanje na istou ovisi o njemu, a ne o nekoj drugoj osobi ili
maginom slijedu zbivanja.Kada je pravo vrijeme za privikavanje
djeteta na istou?Openito govorei, cio ivani sustav vaeg djeteta
mora biti toliko razvijen da ono moe uspostaviti voljni nadzor nad
prstenastim miiima koji spreavaju spontano izluivanje fekalija.
Nikakva se sposobnost nadzora obino ne moe uspostaviti prije
dvanaestog mjeseca ivota, a posvemanji se nadzor obino ne
uspostavlja prije osamnaestog. Zbog toga se dijete moe priviknuti
na istou najee tek nakon navrenog osamnaestog mjeseca, a obino
negdje izmeu druge i tree godine.Doao sam do zakljuka da je uputno
odgaati privikavanje na istou sve dok dijete ne progovori, jer e mu
verbalna komunikacija biti neophodna da vas izvijesti o unutranjem
pritisku i potrebi da se olaka. Ta e komunikacija omoguiti da
shvatite da vam je dijete u stisci te mu je potrebna vaa pomo da
ode do zahoda. Moda i nije sasvim sluajna podudarnost da vam je
dijete ponajee pripravno na privikavanje na istou upravo u dobi kad
stekne sposobnost povezivanja rijei ili nekog drugog znaka i svojih
unutranjih osjeaja.Dobro je znati da izmeu osamnaestog mjeseca i
druge godine djeca oponaaju postupke odraslih, i ini se da u tome
uivaju. Znatno ete si olakati proces privikavanja djeteta na istou
priekate li barem dok ne vidite da vam dijete pokazuje sklonost
oponaanju.Kad prijatelji svoje dijete ponu privikavati na istou
prije nego to vi ponete sa svojim, znajte ovo: istraivanja su
pokazala da doba u kojem se dijete napokon privikne na istou ni na
koji nain ne ovisi o tome kada su ga roditelji na to poeli
privikavati. Roditelji iz srednjeg stalea skloni su ranijem poetku,
a roditelji iz niih stalea poinju kasnije. Meutim, djeca im se
konano priviknu na istou otprilike u istoj ivotnoj dobi.Je li mi
lake na istou priviknuti sina ili ker?Literatura o razvoju djece
govori da se djevojice, kako se ini, na istou privikavaju bre od
djeaka. Nisam siguran da je to istina, ali istodobno ne mogu ni
ustvrditi da nije. Sklon sam vjerovati da je majkama lake na istou
priviknuti djevojice nego djeake, jer uglavnom one vode brigu o
tome a djeca u to doba oponaaju odrasle. Kad stvari tako stoje,
djevojice zaista prije postignu uspjeh.Zato neka djeca
nekontrolirano mokre samo nou?Ako ste dijete pravilno privikavali
na istou, tako da ste mu pomogli u samostalnom nadzoru nad
tjelesnim potrebama, ono e obino biti sposobno svladavati se i
preko noi. Iskustvo mi pokazuje da ona djeca koju su roditelji vrlo
rano priviknuli na istou, ili, tonije reeno, u koje su roditelji
uspjeli razviti uvjetovane reflekse, stjeu nadzor nad crijevima ali
jo zadugo mokre nekontrolirano. Takva djeca nou esto mokre u
krevet. Vea je vjerojatnost da e vam dijete istodobno stei nadzor
nad mjehurom i crijevima ako ga na istou ponete privikavati neto
kasnije.Moe postojati i jo jedan faktor. Mnogi roditelji doputaju
djeci da zadre pelene preko noi ak i kad su postigli poetne uspjehe
u privikavanju. elja im je da izbjegnu gnjavau s mijenjanjem
posteljine ako se dogodi nezgoda. Izbjegavajte takvo ponaanje jer
nije mudro. Dopustite li djetetu da nosi pelene preko noi, izazvat
ete u njemu pomisao da je nou doputeno nekontrolirano obavljati
veliku i malu nudu premda danju nije.Morate znati da se u najveem
broju sluajeva poputanje nadzora nad mjehurom javlja samo
zgodimino, kao posljedica emotivne napetosti. Ponekad je
nekontrolirano mokrenje posljedica priroene ili naslijeene
nesposobnosti da se probudite kad vam je napetost u mjehuru dosegla
odreeni stupanj. Tako u mnogim obiteljima nailazimo na pojavu da
djeca gotovo redovito mokre u krevet a tada se ini da u neko doba
spontano prestaju. Pedijatri ponekad pribjegavaju lijekovima kako
bi pomogli djetetu u rjeavanju tog problema.Smijem li upotrijebiti
aparate koji bude dijete zvonjavom?Otro sam protivan takvim
sredstvima. Ti bi aparati trebali zazvoniti kad je dijete mokro, to
bi trebalo u djetetu izazvati uvjetovani refleks buenja u trenutku
kad pritisak u mjehuru dosegne odreeni stupanj, to bi opet trebalo
biti znak da se valja probuditi i ii na zahod. Ukratko, proizvoai
se nadaju da e buenje djeteta u trenutku kad pritisak u njegovu
mjehuru dosegne odreeni stupanj dovesti do toga da se ono poslije i
samo budi, bez zvona. Premda to pokatkad funkcionira, ini mi se da
je mnogo vanije da vam dijete stekne nadzor nad tijelom oslanjajui
se samo na vlastite snage. Oslanjanje na bilo kakva vanjska
pomagala oduzima djetetu tu mogunost.Takoer sam podozriv prema
automatima za razvijanje uvjetovanog refleksa jer sam vidio i
previe sluajeva u kojima su tetno djelovali na djeju linost. Vidio
sam sluajeve mukaraca koje su u djetinjstvu tako privikavali na
istou pa su poslije bili impotentni. Vjerujem da su se nesvjesno
prilagodili tome da im neki pasivno ponueni vanjski poticaj pokree
unutranji mehanizam tjelesnog nadzora. Ti su ljudi uvijek oekivali
neki vanjski znak na koji su onda fizioloki reagirali. Nisu
oekivali da ima situacija kad i sami moraju uloiti neki napor.
Budui da isti vanjski tjelesni aparat sudjeluje i u spolnoj radnji
i u pranjenju mjehura, shvatljivo je da uvjetno povezivanje
funkcije mokrenja sa zvonom moe na neki nain uroditi potrebom za
nekim vanjskim poticajem spolnih aktivnosti. Unato tome to sam se
zanimao za uzroke impotencije u tih mukaraca i unato klinikim
dokazima koje sam upravo opisao, nikad nisam propisao zvono kao
lijek protiv impotencije.Smijem li dopustiti djetetu da dodirne
svoj izmet ako to eli?Smijete, ali uz va nadzor. Sasvim je obino da
vae dijete koje je sa svoje dvije ili tri godine zainteresirano za
sve oko sebe, poeli dotaknuti svoj izmet, pogotovo zato stoje to
njegov vlastiti proizvod. Napokon, ono ne zna da je izmet gadan,
prljav i odvratan, i eli ga istraiti. Dopustite djetetu da dotakne
svoj izmet, recimo u kadi, ali ga istodobno nadzirite. Dopustite mu
da zadovolji znatielju, ali ne i da koristan istraivaki doivljaj
pretvori u stvaralaki pothvat. Poto dijete jednom zadovolji
znatielju, prestat e i zanimanje. Openito govorei, morate izbjei da
proizvode higijenskih funkcija dovodete u vezu s osjeajem gaenja
ili odvratnosti. Bolje je da ostanete neutralni. Pribjegnete li
zabranama, moete pojaati djetetovu fascinaciju i elju da se igra
svojim izmetom. S druge strane, ako ga ohrabrujete, dijete bi moglo
slijediti vae elje. Posveivat e izmetu vie pozornosti no to je
potrebno. U jednom su razdoblju strunjaci za skrb o djeci poticali
roditelje na to da doputaju djeci slobodnu igru s izmetom kako bi
izbjegli tetan utjecaj na razvoj njihove kreativnosti. Drago mi je
da je to razdoblje za nama.Usput reeno, moete i na drugi nain
pridati preveliku vanost tjelesnim izluevinama, a to se naalost
esto dogaa.Neki prosvijeeni ili psiholoki orijentirani roditelj,
koji djetetu eli ucijepiti osjeaj sigurnosti, pokazuje veliku
radost kad mu dijete uspije obaviti veliku nudu u zahod. im se
velika stvar dogodila, roditelj pretjerujui poziva sve ukuane da
dou i vide to je uinjeno, grli dijete, ljubi ga i zatim brzo ispire
zahod. Razumljivo je to pritom dijete stoji sa strane i prestraeno
zuri. Napokon, roditelji su se toliko uzgalamili oko njegova izmeta
i veliali ga, samo zato da bi ga na kraju isprali. Ako ste ba
nakanili oko toga napraviti veliku galamu i zbrku, bit e bolje da
pruite djetetu priliku da samo ispere zahod. Djeca se esto ponose
svojim dostignuima i ele se pohvaliti onim to su napravili. Moda ak
poele i da mahnu pa - pa izmetu koji odlazi niz zahodsku
koljku.Zbog ega dijete koje se priviknuto na istou pokatkad
nazaduje?Zgodimino nazadovanje u tijeku privikavanja na istou
morate oekivati. Vodite rauna da vam je dijete dosad veliku i malu
nudu obavljalo kad mu se prohtjelo. Najedanput ga prisiljavaju da
se obuzdava. Nikome nije lako odrei se slobode na koju se
priviknuo. Ako vam dijete nazaduje nakon to se ve priviknulo na
istou, to moe biti sluajan dogaajili pojava u svezi s djetetovom
nervozom, napetou ili izloenou pritisku. DISCIPLINA l
KANJAVANJETrebam li dijete uiti disciplini?Trebate. Disciplina je
neprijeporno potrebna djetetu. Disciplina je bitan inilac zdravog
rasta i razvoja i nedjeljiv dio uenja. Pravila, propisi, zakoni i
naela upravljaju gotovo svim intelektualnim aktivnostima, kako u
prirodnim znanostima tako u umjetnosti i drutvenim znanostima. Kad
govorimo o disciplini u djetinjstvu, bavimo se slinim procesom. Ne
elim zastranjivati, ali htio bih naglasiti znaenje discipline u
najirem smislu a da bih je razlikovao od kanjavanja, pojma koji su
mnogi ljudi poeli poistovjeivati s disciplinom.Disciplinu tvore
pravila, propisi i oekivanja koja odreuju ponaanje vaeg djeteta.
Time to uite dijete da potuje pravila i propise pomaete mu da se
prilagodi svijetu i ponaa na drutveno prihvatljiv nain. Na taj nain
dijete postaje svjesno prava drugih ljudi i potuje ih. Osim toga,
disciplina pomae vaem djetetu da se pone zanimati i za ono izvan
sebe tako da se vie ne ponaa slijedei samo svoje unutranje porive i
ne obazirui se na osjeaje drugih ljudi.Disciplina ispunjava i druge
funkcije u djetetovu razvoju. Ona pokazuje da je svijet
organizirano mjesto i da dosljedno provedena ogranienja ine stvari
predvidljivima. Disciplina gradi strukturu i pridonosi razumljivoj
dosljednosti. Jezik je, primjerice, oblik organizacije s pravilima
i propisima koji pridonosi sporazumijevanju meu ljudima. O nekim
podrujima znanosti, na primjer fizici ili kemiji, esto govorimo kao
o disciplinama, jer ta polja u sebi sadravaju niz naela, pojmova i
zakona koji olakavaju komunikaciju i sporazumijevanje meu
znanstvenicima. Bez discipline nema komunikacije, postoji samo
kaos.Dopustite mi da naglasim da disciplina nije sinonim za
kanjavanje. Ti se pojmovi esto brkaju u opisima roditeljskog
ponaanja prema djeci. Premda se kanjavanje bitno razlikuje od
discipline, pojam discipline ukljuuje i postojanje kazne. Ona je
neka vrsta globe, cijene koju plaate zbog nepotovanja ustanovljenih
pravila i propisa.Uei dijete disciplini pokazujete mu da vodite
brigu o njegovu ponaanju i da vam je stalo to radi. Uspostavljanje
discipline i njezino uvoenje moe se smatrati jednim od izraza
ljubavi. Prosjeno e dijete pomanjkanje discipline shvatiti kao znak
vae ravnodunosti. Ali, prvi je uvjet za djelotvorno privikavanje
djeteta na disciplinu da ono zna da vam je stalo do njega. ;Kada se
dijete moe poeti privikavati na disciplinu?Dijete je pripravno za
privikavanje na disciplinu im pone puzati, hodati i kretati se
okolinom. Polako e poeti upravljati svojim pokretima, podizat e
predmete kad to poeli i odlagati ih kad bude htjelo. Premda je
tjelesna pripravnost vaan preduvjet za uvoenje discipline,
najpresudnija je injenica da li je vae dijete doivjelo iskren i
dubok osjeaj ljubavi i sigurnosti koje mu pruaju odrasle osobe vane
u njegovu ivotu, osobe u koje je steklo povjerenje.Kao to sam
istaknuo, disciplinu ne samo da ne moete oekivati u najranijem
djetinjstvu nego bi pokuaji nametanja mogli sprijeiti da se u
djetetu razvije osjeaj povjerenja u roditelje. A bez razvijena
osjeaja povjerenja u roditelje bit e vrlo teko, ako ne i nemogue,
priviknut dijete na disciplinu. Discipline nee biti ako dijete ne
poznaje osjeaj ljubavi, jer je upravo toplina tog osjeaja ono to ga
potie da dokraja potuje pravila i propise to ste ih vi nametnuli.
Napokon, ako dijete nikad nije osjetilo ljubav svojih roditelja,
zapravo ima malo i izgubiti ne bude li ispunjavalo njihova
oekivanja.Jesam li ja najpogodnija osoba za privikavanje mog
djeteta na disciplinu?Najpogodnije su osobe za privikavanje bilo
kojeg djeteta na disciplinu one kojima dijete vjeruje, koje mu
pruaju zatitu i zadovoljavaju njegove potrebe. Odrasli koji ga vole
imat e neprijeporno najvie uspjeha u uvoenju discipline. Budui da
djeca openito najjae osjeaje gaje prema roditeljima, roditelji su
ti koji bi i u privikavanju na disciplinu morali imati najvie
uspjeha.Ne elim uniziti ljudsku rasu usporeujui je sa pseom, ali
veina ljudi bez oklijevanja priznaje da psa najbolje dresira ovjek
kojemu pas najvie vjeruje, koji ga hrani i njeguje. Pas slua tog
ovjeka jer eli zadrati toplinu odnosa i osigurati si daljnja
zadovoljstva to proizlaze iz tog odnosa. Na isti nain i dijete, kad
zna da ga roditelji vole, osjea snaan poticaj da se dri njihovih
pravila jer e tako sauvati njihovu ljubav. Ali, da bi se dijete
moglo bojati ak i privremenog gubitka ljubavi, ono mora znati to je
ljubav.Znai li to da u zbog prisnog odnosa s djetetom biti
djelotvorna u uvoenju poslunosti?Da. Zbog toga to vi na njegovu
neposlunost moete reagirati uskraivanjem ljubavi i njenosti koje
ono trai. Da biste mogli odrediti granice i priviknuti dijete na
pravila i propise, to jest uvesti disciplinu, bitno je da stvorite
sklop nagrada i kazni kako biste djetetu pomogli da osjeti, a ne
samo shvati, odnos izmeu naina na koji se ponaa i pravila kojih se
mora drati. Najdjelotvorniji je sklop nagrada i kazni onaj
utemeljen na roditeljskim reakcijama na djeje postupke. Kad se
dijete dolino ponaa, moete i morate na takvo ponaanje reagirati
pokazujui mu da ste ponosni i zadovoljni. Ako se ponaa opreno vaim
oekivanjima, moete pokazati nezadovoljstvo i zlovolju. Vjerujte mi,
ako vam je dijete bilo zadovoljno u najranijem djetinjstvu, ako su
mu potrebe bile zadovoljene i ako je steklo povjerenje u ljude,
napose u vas, svjesno je vae negativne reakcije, vae zlovolje koju
e doivjeti kao privremen gubitak roditeljske ljubavi. Morate biti
svjesni snage poloaja sebe kao roditelja kad se naete u prigodi da
uspostavite sklop nagrada i kazni temeljen na vlastitim reakcijama.
Ta e struktura dijete upravljati prema ponaanju koje vi drite
prihvatljivim.Uzgred, prisni odnos s djetetom pomoi e vam i na
drugi nain. Poznato je da mala djeca oponaaju postupke drugih
ljudi. Mnogi su roditelji toga svjesni te se i sami prikladno
ponaaju. Primjerice, obino se klone runih rijei jer e ih djeca
vjerojatno prihvatiti. Ako nikad ne kaete hvala ili oprostite,
dijete e vas oponaati. Djeca e najvjerojatnije oponaati osobe
kojima najvie vjeruju, koje su im najvei izvor njenosti, ljubavi i
sigurnosti. A to biste trebali biti vi. Oponaa li dijete ivotne
obrasce koje vi prihvaate i izrazite li svoje odobravanje pojaanom
njenou, ono e se nastaviti ponaati na taj nain. Ono e, naime, vae
reakcije ugraditi u svoj sustav reagiranja. Na taj nain razvija
socijalne obrasce ponaanja koji su, po definiciji, prihvatljivi za
druge ljude, u ovom sluaju za vas. I ne samo to, nego dijete
ovladava pravilima kojima ga vi uite i ugraujete ih u svoju
osobnost.ini mi se da usvajanje discipline drite dobrim?Svakako. To
vaem djetetu pomae da razvije smisao za dobro i loe, te da na taj
nain pridonese civiliziranom ponaanju. Konano, djetetov smisao za
dobro i loe pretvara se u ono to nazivamo savjeu. Savjest je
zapravo etiki zakon koji postoji u ovjeku, i kad ga prekri ovjek se
osjea krivim. Potencijalni osjeaj krivnje presudan je za
uspostavljanje unutranjeg nadzora. Krivnja je najneugodniji osjeaj,
i ta neugodnost potie ljude da izbjegavaju postupke koje im
vlastita savjest ne moe prihvatiti. Ako vam dijete odraste a da
nije steklo djelatnu savjest ni unutranji sklop vrijednosti, bit e
sklono slijediti svoje poticaje ne obazirui se na tetu koju time
moe nanijeti drugima. Besavjesne osobe obino zabrinjava samo
mogunost da budu uhvaeni i kanjeni. Nemaju pojam dobra i zla.
Ponaanje im je esto neprihvatljivo i za pojedince i za drutvo.Moete
li mi na primjeru pokazati kako se uvodi disciplina?Naravno. U
primjeru koji sam odabrao rije je o djetetu koje jo nije navrilo
godinu dana, ali opisano je naelo primjenjivo kroz cijelo
djetinjstvo. Vae je malo dijete ve poelo puzati; jednom prigodom
naie na elektrinu utinicu. Pokazuje normalnu, prirodnu znatielju i
poinje gurati prste u otvore. Vaa e reakcija vjerojatno biti da
povisite ton i naglaeno kaete Ne, ne, a izrazom ljutnje na licu,
dajui tako djetetu do znanja da njegovo ponaanje drite
neprihvatljivim. Vaa je reakcija ne samo pravilna nego djetetu moe
spasiti ivot. Pokazujui i svoje osjeaje i reagirajui na njegove
postupke, uite ga to smije a to ne smije uiniti. No dopustite da
nastavim s ovim primjerom jer elim istaknuti da je vaa prva
reakcija samo poetak, a ne i, kako toliki roditelji vjeruju,
kraj.Vjerojatno e vae dijete ponovo pokuati gurnuti prste u utinicu
jer eli vidjeti da li ete reagirati na isti nain. Morat ete,
naravno. Nakon to je dva-tri puta zaredom pokualo gurnuti prste u
otvore, dijete e moda pokuati s drugom rukom, pomno gledajui da li
mu jo uvijek branite. Vjerovali ili ne, ali vae se dijete ponaa
poput vrlo discipliniranog znanstvenika koji provjerava niz
pretpostavki u namjeri da pronae uzrok vae reakcije. Nastavljajui
pokus dijete e moda otpuzati do utinice na drugoj strani sobe i
poeti sve od poetka. Ako ste jo uvijek u sobi dok traje taj dodatni
pokus i ako reagirate svaki put na isti nain, bez obzira na to
ispituje li ono jednu ili drugu utinicu, prstima lijeve ili desne
ruke, ili moda laktom, ili ak nekim predmetom, dijete e shvatiti da
se nita ne smije gurati ni u jednu utinicu.Naalost, zaposlen
roditelj esto nema vremena ni strpljenja da sve dok dijete ne doe
do ispravnog zakljuka nadgleda njegove pokuse. Pretpostavimo da
izaete iz sobe poslije prvog guranja prstiju u utinicu. Ako to
uinite, dijete nee shvatiti da je nepoeljno gurati prste u utinicu,
nego da je to nepoeljno raditi dok ste vi u sobi. Stoga, kad ste ga
ve poeli pouavati, morate s njim izdrati do kraja, sve dok se ne
uvjerite da je iskualo sve mogunosti i sasvim jasno shvatilo vae
osjeaje i reakcije. Ukratko, morate ostati s njime hvc dok ga ne
nauite ono to mislite da mora znati. Uzmite si dosta vremena, tako
da dijete dobije prigodu da iskua sve mogue kombinacije i shvati to
jest, a to nije prihvatljivo. Iskustvo mi kazuje da e se dijete
koje je izvelo niz ovakvih pokusa na kraju iroko nasmijati i
osjetiti veliko olakanje jer odgonetnuto tajnu. Sada zna to je to
uzrokovalo negativnu reakciju roditelja.Dijete je oarano takvim
nainom uenja pa povremeno provjerava svoje zakljuke da vidi hoe li
roditelj reagirati na luli nain. Nije mu elja da vam ogadi ivot,
premda se pokatkad tako ini. Jednostavno uiva u tome to svojim
ponaanjem moe izazvati odreene reakcije drugih ljudi. Kad shvati da
njegovo ponaanje ima poticajnu vrijednost za druge, nastojat e
postupcima izmamiti pozitivne, a ne negativne reakcije. Budui da na
pozitivno ponaanje ljudi reagiraju na pozitivan nain, dijete,
primivi pozitivne reakcije, osjea ljubav pa je to pravi razlog
njegova pozitivnog ponaanja. Nema dvojbe o tome da svako dijete
uiva u nagradi za pozitivno ponaanje.Moram li uvijek od djeteta
zahtijevati disciplinu?Morate. Disciplina je u biti dosljedna
primjena pravila i propisa to ste ih uspostavili. Ako grijeite ili
ste u postavljanju normi za prihvatljivo ponaanje nedosljedni i ne
uspijevate ih vrsto nametnuti, dijete e shvatiti da su vam pravila
slaba. Napokon, penjete li se na stablo, brzo ete nauiti da se
odravate i ne gubite oslonac. Nauit ete; jer ako ne nauite, past
ete dolje (nikad gore) i povrijediti se (a ne razgaliti).Moe vam se
svidjeti pomisao da je disciplina skup pravi! koju podsjeaju na
pravila igre. Dosljednost u potovanju pravila vrlo je vana za
opstanak igre, to e shvatiti svako dijete koje po svom nahoenju
mijenja pravila igre - kad igra prestane jer je nitko drugi na eli
igrati. Djeca zapravo uivaju u igrama koje imaju pravila, to je
pouzdan dokaz da pravila ne samo vole nego i trae. Sud jednog
djeteta o drugome esto se temelji na sposobnosti potonjeg da
slijedi pravila igre.Utvrivanje pravila i propisa ima i drugu
funkciju. Pravila uspostavljaju stanovitu predvidljivost u odnosima
izmeu djetetovih akcija i reakcija svijeta. Predvidljivost smanjuje
tjeskobu i nesigurnost, jer tjeskoba je esto posljedica nae
nesposobnosti da ita predvidimo s kakvom-takvom sigurnou.to e se
dogoditi budem li nedosljedna?Ne budete li dosljedni u svojim
oekivanjima vezanim za njegovo ponaanje, dijete e osjetiti
tjeskobu. Tjeskoba se esto oituje u poveanoj aktivnosti, kadto i u
pretjeranoj aktivnosti. Nepredvidljivi ste. Dijete se osjea
ranjivim i nezatienim. Mnogo, mnogo puta lijeio sam i lijeim djecu
koja misle da roditelji ne vode nimalo rauna o njima. Paljivo
ispitivanje njihova ponaanja otkriva niz pokuaja da se iz roditelja
izmami bilo kakav osjeaj, pa makar i gnjev. Toj se djeci ponekad
ini da roditelji ne haju za njih ni toliko da bi se mogli
razljutiti.Kad ste nedosljedni, dijete e biti sklono nedolinom
ponaanju jer e tako provjeravati koliko ste daleko pripravni ii.
Moe vam se ak uiniti da vas eli satjerati u kut, ali zapravo vas ne
eli dovesti u neugodan poloaj. Vae dijete jednostavno traga za
pravilima i dokraja ih provjerava kako bi steklo sigurnost da e ga
ona tititi. Opustit e se tek kad se uvjeri da ste dovoljno jaki i
usredotoeni da mu, svojom dosljednou, pokaete da vam je stalo do
njega.Problemi to proizlaze iz nedosljednosti u zahtijevanju
discipline ponekad nastaju ne zbog toga to su roditelji nedosljedni
u ophoenju s djetetom, nego zbog toga to doputaju drugim ljudima da
u nekim prigodama postavljaju vlastita pravila i propise. To se
dogaa kad njegovateljica namee svoja pravila i propise, ili kad vai
roditelji uvaju unuka, ili kad sluate savjete drugih ljudi o tome
kako da vodite brigu o svom djetetu.Razlona pravila i propisi
pridonose boljem uvoenju discipline. Ako su pravila i propisi to ih
dijete mora potovati tako nestvarna da ih ne moete dosljedno
provoditi a da se pritom ne osjetite okrutnim, sigurno ete biti
nedosljedni. Nije neobino, a esto je i shvatljivo, da djetetu koje
vas gnjavi nameete krajnje stroga pravila ponaanja, na primjer: -
Ako no pojede ruak, ostat e cijelo poslijepodne u sobi. - Bit e vam
nadasve teko da to provedete a da vam se pritom ne uini da ste
dijete zatvorili u samicu. No popustite li, niste dosljedni. Doveli
ste se, dakle, u poloaj da budete ili okrutni ili nedosljedni. Zato
pravila moraju biti razlona, zatitnika i provediva.Ne utjeu li
pravila tetno na djetetov osjeaj slobode?Ne utjeu. Naprotiv, dijete
nee ni osjeati slobodu ako nema nikakvih ogranienja. Naalost, neki
odrasli ljudi vjeruju da ukidanje pravila i propisa donosi osjeaj
slobode.Zahtijevaju da se stvori atmosfera dopustivosti a to je
rije to izaziva pozitivne i primamljive pomisli. Preesto njome
oznaujemo posvemanju odsutnost pravila. Po mom miljenju dijete e va
pokuaj da stvorite permisivnu situaciju i ne zahtijevate
disciplinu, protumaiti kao dokaz vae ravnodunosti. Kad mu se uini
da ste ravnoduni, zakljuuje da vam nije ni stalo do njega. A to je
pogubno.Jo gore, dijete odgojeno na permisivan nain esto ne stjee
unutranji nadzor pa unitava sve to dohvati. Takvo dijete postaje
udovite. Premda mu destruktivnost ne mora biti priroena, nitko, a
ponajmanje njegovi roditelji, nije uinio nita da mu pomogne da
svoje ponaanje svede u granice koje e mu omoguiti da svoju energiju
usmjeri prema korisnim i stvaralakim aktivnostima. Uzgred reeno,
svi psiholozi i psihijatri znaju da su mnogi u biti stvaralaki
procesi nastali usmjeravanjem potencijalno razornih poticaja.
Primjerice, svako znanstveno otkrie ukljuuje i stanovitu koliinu
destruktivnosti jer novo otkrie razara postojee pojmove i predodbe.
Znanstvenici neprekidno rade na tome da ukinu postojee pojmove, ali
ih istodobno pokuavaju zamijeniti boljima. Samo potovanjem pravila
mogu se ruilaki porivi usmjeriti prema korisnoj djelatnosti.Mnoga
djeca podignuta u atmosferi permisivnosti postaju teko optereena.
Vlastiti ruilaki porivi jednostavno ih uasavaju. Budui da u blizini
nema odraslih koji bi im naznaili granice i pomogli da nadziru
svoje porive, uzdravat e se od svake aktivnosti. Takva djeca
postaju strano sputana. Upitate li ih da li se zabavljaju,
odgovorit e vam da moraju malo razmisliti.Sreem se s mnogo odraslih
ljudi iji su problemi u ponaanju proizali iz takve okoline. Nadasve
im je teko donositi odluke, teko se projiciraju u budunost i poesto
nisu sposobni ni za kakva zadovoljstva. Sami su si nametnuli
granice koje su im roditelji propustili postaviti, i najee su
pritom mnogo stroi nego to bi bili roditelji. Spontanost im je
sasvim strana.Znai li to da se kanjavanje moe preporuiti?Povremeno
je kanjavanje nuno zlo. Ako osjeajima ni reakcijama ne moete dijete
navesti na dolino ponaanje i sprijeiti da se ponaa neprihvatljivo,
pribjegavanje kaznama moe se pokazati nunim. Ali, ne brkajte to s
disciplinom.Disciplinu tvore pravila, propisi i ogranienja koja
odreuju dolino ponaanje. Kanjavanje je cijena koju dijete plaa kad
prekri pravila. Kanjavanje i disciplina ne mogu se
poistovjetiti.Prijetite li kaznom, budite pripravni da idete do
kraja. Neki roditelji djeci neprekidno prijete kaznama, a onda
poputaju. To vam ne preporuujemo. Tako pokazujete da ste slabi i
potkopavate pravila i propise koje bi kanjavanjem trebali uvrivati.
Ne smijete nikad prijetiti ako niste sasvim pripravni da prijetnju
i ostvarite. Bolje da se ponekad ne osvrete na djeje prijestupe,
nego da prijetite kaznom koju neete provesti. A ako niste u stanju
smisliti pravednu kaznu, nemojte uope prijetiti. Naravno, ako
kanite biti dobar roditelj nemojte da vam se to preesto dogaa.Kako
da utvrdim norme kanjavanja?Kazna mora, koliko god je to mogue,
biti primjerena zloinu. Sasvim je neprimjereno kazniti dijete
zabranom igranja nogometne utakmice kojoj se neobino raduje, samo
zbog toga to nije opralo zube. Nogomet nema nieg zajednikog s
pranjem zubi, a to to ih dijete nije opralo teko da se moe nazvati
prijestupom koji zasluuje kaznu tako strogu to je uskrata vanog
doivljaja kojemu se vae dijete dugo raduje. Bit e mnogo
primjerenije da ga odvedete u kupaonicu i nadzirete dok pere zube.
Kazna mora i kvantitativno i kvalitativno biti sukladna
prijestupu.Kad je kazna vrlo stroga, dijete moda nee shvatiti to se
njome eli postii. Vi moda pokuavate naglasiti vanost odreenog naina
ponaanja. Ali dijete osjea samo kaznu, i to okrutnu, te gubi iz
vida svoj zloin. Opravdanje za sebe nalazi u pomisli da ste vi zli.
Sasvim je nesposobno da svoje pogreno ponaanje ocijeni pogrenim,
napose zbog toga to patnja zasjenjuje pravi cilj. Blai oblici
kanjavanja imaju vie izgleda da ga uvjere u njegove greke i
prikladniji su za usmjeravanje njegova budueg ponaanja prema
stvaralakom djelovanju. Istraivanja su nebrojeno puta dokazala da
strogo kanjavanje u djetetu izaziva samo osjeaj da sljedei put mora
bolje pripaziti da ga ne uhvate.Nedavno sam sreo djeaka koji je u
razredu gurnuo djevojicu te stoga morao petsto puta napisati: Neu
vie gurati djevojice. Iz razgovora s njim postalo je oito da kazna
nee djelovati na njegov odnos prema djevojicama, nego na odnos
prema uitelju. Bilo je bjelodano da e sljedei put provjeriti gleda
li ga uitelj. Etiki aspekt guranja djevojice nije ni dopro do
njegove svijesti. inilo mu se da je on u pravu, a uitelj
nepravedan.Ako vam se dijete neprekidno ponaa na jednom podruju
nedolino, porazmislite o tome da s njim razgovarate o ponaanju i
navijestite mu da e, ponovi li greku, biti kanjeno. Kaite mu da se
o pravednosti kazne morate sporazumjeti, te ga upitajte to dri
pravednom kaznom. Iznenadit e vas to to e njegovi prijedlozi
strogou nadmaivati sve to vi moete i zamisliti. Kad sam sam
primjenjivao ovu metodu, bio sam zgranut odgovorima poput ovih: -
Nemoj me hraniti tri tjedna, ili: - Nemoj mi dopustiti da cijelu
godinu vidim prijatelje. - Dovedete li dijete na taj nain u opisanu
situaciju, nai ete se u prigodi da odredite kaznu koja e biti blaa
od predloene. Ostajete sila prinude, ali pokazali ste osjeaj
njenosti i zatite, i razlonu presudu.Da bi kanjavanje pridonijelo
uspostavljanju discipline morate vladati situacijom. No istodobno
morate pokazivati da vam je stalo do djeteta. Morate uzimati u
obzir njegove osjeaje i dati mu do znanja da ga razumijete.
Zanemarite li djeje osjeaje, kazna e promaiti cilj. Primjerice,
mnogim je roditeljima teko navesti djecu na odravanje reda u sobi.
Premda ne moemo od djeteta oekivati da sve dri u savrenom redu,
ipak ne mora odjeu svlaiti i razbacivati po podu a da je nikad ne
pokupi. Pokuavajui i ne uspijevajui to rijeiti, roditelji padaju u
oaj. Ako roditelj navijesti da e, poevi sa sutranjim danom,
zakljuavati u ormar svu odjeu koja je razbacana po podu umjesto da
bude uredno objeena ili odloena u praonici, te da e dijete odjeu
dobiti trk nakon to mu petnaest minuta pomae u nekom poslu, dijete
e vjerojatno poeti malo vie razmiljati o posljedicama svog
ponaanja, a roditelj e uspostaviti nadzor nad situacijom. Roditelj
moe primjenu kazne opravdati objanjenjem da su svi drugi napori
propali te je to jedini izlaz.Vano je da dijete unaprijed upozorite
da e biti kanjeno nastavi li se ponaati na prijanji nain. To mu
upozorenje ostavlja mogunost izbora. Moe se prikloniti vaem
zahtjevu i izbjei kaznu, ili se ponaati kao prije i suoiti s
kaznom. Po mojem je miljenju jedini pravilan postupak da upozorite
dijete da ga kanite udariti, tako da u najmanju ruku moe birati hoe
li se dolino ponaati ili nee, te da pritom zna to e uslijediti
Uzgred reeno, udarac ne mora izazvati tjelesnu bol. Dovoljno je da
pokaete svoju snagu pa e i vrlo blag udarac biti djelotvoran.
Nemojte se zauditi kad se malo dijete nakon to ste ga udarili
rasplae, premda ga udarac nije zabolio.Kada je kanjavanje tetno?Kad
nije povezano s disciplinom; to e rei da je kanjavanje tetno kad se
ne tie pravila i propisa koje ste utvrdili. Kazna moe biti tetna i
kad nema prijestupa - kad, dakle, kanjavate nedunu osobu. Kazna ne
ini dobro ni kad stro-gou nadmauje prekraje pa je dijete doivljuje
kao znak vae zloe, a ne zatitnikog djelovanja. Poguban uinak moe
imati i kazna vremenski odvojena od prijestupa. Primjerice, dijete
se nedolino ponaalo u ponedjeljak, a vi mu kaete da ete mu zbog
toga sljedeeg vikenda uskratiti neko oekivano zadovoljstvo. U
trenutku izricanja te kazne ono uope ne osjea nikakav gubitak, a
kad kaznu napokon izvrite, ona vie nema nikakve izravne veze s onim
to dijete osjea kao prijanji dogaaj. init e mu se da su roditelji
zli i nepravedni zbog toga to ga kanjavaju. Kazna boli, ali ne
pouava.Dogaa se ponekad da kazna prua stanovitu zadovoljtinu
roditeljima, ali uope nije u svezi s djetetovim ponaanjem:
primjerice, kad je roditelj bijesan. Takvo je kanjavanje
nepravedno. Kad se to dogodi, dijete je zbunjeno, osjea se
nezatienim i gubi osjeaj sigurnosti u svoje odnose s odraslima.
Napokon, ako odrastao ovjek od kojega dijete oekuje zatitu i sam
gubi nadzor, ono postaje nesigurno u to to e se dogoditi u
budunosti. Ta je vrsta kanjavanja najbolji primjer sluajeva kad su
odrasli zli.elite li rei da su za uvoenje discipline nagrade mnogo
probitanije od kazni?Tako je. Openito govorei, probitanije su.
Zapamtite, meutim,-da kao nagrade preporuujem iskaze vaih osjeaja i
reakcije na djetetovo ponaanje, a ne neke materijalnenagrade.
Primjena materijalnih nagrada za dolino ponaanje naglaava tvarna
dobra vie nego to bi trebalo, naprosto stoga to, kako gotovo svatko
zna, materijalna zadovoljstva u ivotu nikad ne uspijevaju stvoriti
i postojan osjeaj zadovoljstva. Ako umjesto svog odobravanja
koristite materijalne nagrade, uskraujete djetetu mogunost da
shvati vanost ljudskih osjeaja i iskusi zadovoljstvo koje proizlazi
iz prisnog odnosa. Istodobno dovodite u svezu prihvatljivo ponaanje
i neki predmet koji predstavlja vae odobravanje i ljubav. Obasipate
li stalno dijete darovima, u njemu e se javiti elja za stjecanjem
materijalnih dobara. Oito je da dijete koje smo nauili da povezuje
tvarne predmete s roditeljskom ljubavlju moe zahtijevati sve vie i
vie igraaka ili sve vie i vie imovine jednostavno zbog toga to se
ne osjea voljeno. Ni jedno se dijete ne rada pohlepno; takvo
postaje uenjem.Istodobno, kanjavate li dijete zbog neprihvatljivog
ponaanja smanjenjem njegove imovine, naglaavate vrijednost imovine
a obezvreujete samo ponaanje u njegovu ljudskom aspektu. Gubitak
predmeta poistovjeuje se s gubitkom ljubavi. To onda znai i da je
posjedovanje predmeta istovjetno posjedovanju ljubavi. esto i
dijete koje nagraujemo predmetima i kanjavamo oduzimanjem imovine
usvaja takav nain odnoenja prema roditeljima i drugim ljudima.
Privikava se na pogaanje oko stvari. Zahtijeva nagrade za uspjeh te
moe pokazati vrlo slabu motiviranost u koli sve dok mu roditelj ne
obea neku stvar kao nagradu za prihvatljivo vladanje. Neprekidno me
za savjet pitaju roditelji studenata koji nisu motivirani za studij
i ne ele uiti sve dok im roditelj ne obea nova sportska kola ako
postignu vrlo dobar prosjek. ini se da ta djeca nikad ne mogu izvui
neko unutranje zadovoljstvo iz onoga to rade, jer su svoja vlastita
dostignua sklona vrednovati samo s obzirom na materijalna dobra
koja tim naporima mogu stei. Materijalne, izvanredne nagrade
potkopavaju temeljno zadovoljstvo koje dijete dobiva iz procesa
uenja. Mnoga djeca uenje dre dovoljnom nagradom jer im ono
zadovoljava znatielju. Roditelji su ti koji kvare sliku dodajui joj
tvaran element.Ne treba posebno naglaavati da ovaj nain nagraivanja
ima iznimno jake drutvene implikacije jer posjedovanje materijalnih
dobara proglaava znakom uspjeha, dostignua i ljubavi. Ono vodi
materijalizmu, lakomosti i pohlepi. Ljudske vrijednosti postavlja
obino ispod materijalnih te tako ljudima doputa da se ne obaziru na
to kako njihovo ponaanje utjee na osjeaje drugih.U praksi se
susreem s mnogo odraslih osoba kojima samo predmeti mogu pruiti
osjeaj blagostanja. Ti su im predmeti nadomjestak za ljubav.
Neprekidno se bave traenjem stvari, kupovanjem i promatranjem
izloga. Mnogi mi kau da im je dan promaen ako ne pronau neku novu
stvar koju e pridodati svom posjedu. Povijest njihova djetinjstva
ponajee spominje i upotrebu predmeta kao nagradu za dobro
ponaanje.Vi mi, dakle, preporuujete nagrade koje pokazuju moje
zanimanje za dijete i privrenost?Da. Mnogi se roditelji ne obaziru
na dijete sve dok ne uini neto loe. Ti si roditelji ne uzimaju
dovoljno vremena da se posvete djetetu niti da pokau zanimanje za
ono to dijete radi ili se pozabave aktivnostima koje njihovu
djetetu tada mnogo znae. Dijete takvih roditelja ubrzo shvaa da je
nedolino ponaanje najbolji nain privlaenja roditeljske panje, a
reakcija roditelja jo vie potie taj nain.Ti roditelji zaboravljaju
da nagraivanje djeteta odobravanjem i panjom produbljuje djetetov
osjeaj za druge ljude.Ono pomae djetetu da bolje pojmi svijet. Kad
jednom doete do toga, iznenadit e vas kako je zapravo udesna
roditeljska ljubav i koliko je djelatna u prenoenju najvanijih
ivotnih istina na budue narataje. Koristimo li odobravanje i panju,
nauit emo djecu da nagrade proizlaze iz odnosa meu ljudima. Taj e
se nauk sueliti pohlepi, mrnji i ruilatvu koji su zarazili svijet.
Za roditelja je najvrednije i najljepe e mu se vratiti bude li se
prema djetetu odnosio tako da na nj prenese spoznaju o vrijednosti
ljudskih odnosa. Bez obzira na sva mogua zadovoljstva koja nam
pruaju rad i dostignua, ne moe biti vee nagrade no to je odgojiti
dijete koje u svijetu u kojem ivi druge ljude potuje, voli i o
njima vodi rauna.BAKE,DJEDOVI, ROACI I RAZNE BRINE OSOBETrebam li
poticati dijete da uspostavlja odnose i izvan obitelji?Trebate.
Vano je da vae dijete bude povezano s velikim brojem drugih ljudi.
Ali trebate shvatiti da su ti odnosi plodniji i sadrajniji ako
dijete najprije izgradi vrst i siguran odnos s vama i drugim
ukuanima. Poto shvati da mu pruate ljubav, njenost i bezuvjetnu
podrku pred bilo kakvom prijetnjom, dobro je okrenuti se neznancima
i roacima da bi dijete to bolje ovladalo umjenou snalaenja u
drutvenim meuodnosima.Ako vae dijete silom mora upoznavati mnogo
ljudi i neizravno mu se naturaju odnosi s najrazliitijim
pojedincima a da ono pritom ne osjea podrku vlastitih roditelja, ti
odnosi mogu stvoriti zbrku i poprimiti prijetei znaaj. Poto se
osjeti ugroenim, vae se dijete moe poeti povlaiti ili, to je jo
gore, odnositi se prema tim vanjskim odnosima krajnje oprezno i
moda ak cinino.U kojoj ivotnoj dobi dijete poinje uspostavljati
odnose s osobama izvan obiteljskog kruga?Premda u prvim tjednima i
mjesecima ivota vae dijete moda i uspostavlja odnose sa svojom
okolinom a da toga nije izriito svjesno, vanjski odnosi nee imati
toliko znaenje sve dok ne navri prvu godinu i stekne veu sposobnost
shvaanja da su ljudi razliiti. Zapravo, vae dijete poinje
uspostavljati odnose s osobama izvan obitelji kad god se netko
drugi aktivno brine za njega.Koji su oblici tih ranih odnosa?Ti su
odnosi jednostavni. Dijete je znatieljno u svezi s ljudima i
svjesno da mu to nisu roditelji. Zaudo, negdje oko estog mjeseca
dijete e postati izbirljivo i pretpostavljati one koji pruaju
podraaje na razini kakva zadovoljava njegove potrebe, a da ga
pritom ne zanemaruju niti salijeu. Djeci su rijetko dragi ljudi
koji se dre po strani i ne obraaju na njihpanju. Na isti nain,
djeca esto loe reagiraju na ljude koji nastupaju burno, nastojei ih
uzbuditi i postii njihovu reakciju prije no to ova uope percipiraju
posjetioca. Dijete eli zadovoljiti priroenu znatielju, koja
ponajvie znai prepoznavanje razlika izmeu onih to su mu ve poznati
i novih lica. Najvie od svega, osjeaj povjerenja ili nepovjerenja
to ga je dijete nauilo od vas djelovat e na njegove odnose sa svima
drugima. Vjeruje li vama vjerovat e i drugima.Zato moje dijete zna
rei: Dannyjeva mama kae to i to?Vjerojatno vas time pokuava navesti
da uinite neto to Dannyjeva majka radi s Dannvjem ili doputa da
Danny radi. Ne dajte da ta tehnika odve lako utjee na vas. Djetetu
trebate razjasniti da u onome to vi radite Dannvjeva mama nema
udjela. Tako e vae dijete moi nauiti da se ono to vrijedi za jednu
situaciju ne da uvijek primijeniti u drugoj.Usput, ne kodi znati da
se istom tom taktikom slue roditelji, pa dijete obino otuda i doe
na tu pomisao. Govorite: - Gledaj kako Danny pomae mami. - Ili: -
Gledaj kako je Danny pojeo ruak. - Ili: Gledaj kako Danny pie
zadau. -Zato ne moe biti kao Danny? - Oito, svako e dijete
primijetivi tu vrst roditeljskih usporedbi, moda svoju mamu
usporeivati s Dannvjevom. Izbjegavajte usporedbe, da se i sami ne
naete pred takvom dilemom. Neka bude da je Danny Danny, a ti si ti.
Naglasite da ni jedan od njih ne treba sluiti kao usporedba za
drugog.Zar djeca ionako neprestance ne usporeuju?Zapravo ne. Ako
stalno pravite usporedbe izmeu djece ili ih doputate, potiete
nadmetanje i slabite djetetov osjeaj osobnosti. Ako ga neprekidno
usporeujete s drugim djetetom, najee shvati da drugo dijete vie
volite. tovie, ini mu se da nikad niste zadovoljni njegovim
ponaanjem. Jer, zato vam se uvijek svia ono to ini neko drugo
dijete? Slaem se sa starom poslovicom (Zapravo je posrijedi stih
Comparisons are odious pjesnika Johna Donnea (? 1572-1631), citiran
toliko esto da je postao poslovian. (Prim. prev.)koja veli da su
usporedbe neto odvratno.Hoe li moje dijete voljeti svoje
roake?Moda. Ali nee automatski voljeti svoje roake, kao to nikoga
nee voljeti automatski. Isprva e dijete vjerojatno biti suzdrano,
tako dugo dok uobliuje osjeaje i stavove koji se temelje na nainu
ophoenja tih roaka s njime. Veinom su djeca osjetljiva na reakcije
drugih. esto prihvaaju stav sukladan vaem. Ako vi svoje roake
volite, najvjerojatnije e ih i vae dijete voljeti. Ako svoje roake
mrzite, isto tako. Sreom, roaci su esto, osobito kad odrastu prema
lanovima svoje porodice naroito popustljivi i naklonjeni. Svako
dijete mahom na to odgovara. Zato, vae dijete moda moe imati
poseban stav i gajiti posebne osjeaje prema svojim roacima, ali ti
se osjeaji ne zasnivaju na injenici da su ti ljudi u biolokom
smislu krvni srodnici.Baka i djed imaju sasvim posebno mjesto u
ivotu vaeg djeteta. Obino je u njih jako razvijen osjeaj ponosa na
unuad, zajedno s otvorenou i njenou. Uivaju u prilici da ponovo
proive iskustva s vlastitom djecom, uz jedinstvenu prednost da se
smiju povui sa scene kad se stvari zakompliciraju. One manje ugodne
poslove u svezi s odgajanjem djece i baka i djed mogu prebaciti na
vas. Stoga je baki i djedu svojstvena popustljivost jer uivaju u
tome da razmaze vae dijete. vrsto vjeruju da su zasluili pravo da
ugaaju svojoj unuadi. Godi im divljenje s kojim unuad prihvaa
njihovu popustljivost. A vae dijete ljubi svaki takav trenutak. Vas
moda ovaj klub za uzajamno divljenje uznemiruje, ali kako je svatko
od nas potencijalni djed ili baka, nisam sklon prijeiti taj poseban
odnos. Dijete u njemu uiva, baka i djed su ivnuli, a smeteni i
razdraeni roditelj treba se s tim pomiriti.Potrebno je da dijete
upozna ljude razliite dobi i shvati da stariji ljudi drukije
reagiraju i imaju drukije probleme. Na primjer, moda e se vae
dijete iznenaditi kad stanovi da baki ili djedu nije ba lako
spustiti se na sve etiri da bi se s njima igrali. Iz takvih prizora
dijete stjee pojam o starenju i razlikama izmeu ljudi razne dobi.
Za vae je dijete vano da naui te stvari. Naa je kultura naalost
sklona tome da djecu dri meu njihovim vrnjacima i daleko od
starijih ljudi, to moe voditi samo do nerazumijevanja i
neosjetljivosti.Zar u tome nema ba nikakvih loih strana?Jedine loe
posljedice za koje znam mogu nastati ako baka i djed izazovu sukob
izmeu vas i vaeg djeteta. Budui da vai roditelji imaju iskustvo u
odgajanju vas, ponekad vjeruju da znaju vie od vas. Mogu u vama
stvoriti osjeaj da ste nedorasli raznim situacijama. Baka i djed
trebaju shvatiti da su sami bili u prilici odgajati djecu onako
kako se njima inilo uputno i da vi zasluujete istu mogunost. U
svojoj unuadi mogu uivati i neka to ine, ne mijeajui se u vae
odgojne metode i postupke. Naravno, zgodno je ako su pri ruci da
prue pomo i savjet kad se to od njih zatrai.Sukobi obino nastaju
zbog krenja pravila. Baka i djed esto potkopavaju disciplinu i
granice to ste ih vi postavili. Na primjer, vi odluite davati
djetetu tjedni deparac da bi nauilo baratati novcem. Onda se pojave
baka i djed koji ne oklijevaju da mu se dodvore ugaanjem. Daju mu
male svote novca da ga troi na to god hoe. Ta popustljivost vaem
djetetu oito godi jer moe kupiti neto to inae moda ne bi mogao. Ali
time to su mu pruili trenutno zadovoljstvo baka i djed ugroavaju va
pokuaj da dijete nauite snalaenju u jednom od ivotnih problema.
Nije nemogue da dobronamjerni djed i baka daju te sitne darove kako
bi zadovoljili vlastite potrebe. Godi im uitak to ga prua djetetovo
zadovoljstvo darom.Trebam li prisiljavati dijete da baki i djedu
daje darove?Ne. Ne mislim da ete time to mu nameete odnos s bakom i
djedom u kojem ih mora darivati svoje dijete nauiti da ih voli ili
potuje. Ali mislim da djetetu moete dati do znanja da bi baku i
djeda sigurno jako veselio neki dar to ga je ono samo napravilo.
Nije tetno poticati dijete da samo neto napravi, jer e mu sretni,
nasmijani i ponosni djed i baka biti vie nego lijepa nagrada.Zato
moji roditelji kao da ele razmaziti moje dijete?Baka i djed imaju
iskustvo podizanja vlastite djece, sa svim uicima i glavoboljama to
ih ono podrazumijeva. Kako stare i s razumljivim ponosom gledaju
drugi narataj svojih potomaka, baka i djed nastoje vlastito
zadovoljstvo izraziti i podijeliti na taj nain to unuetu daju sve
to zaeli i sve to ste vi odluili da mu ne date. Savjetujem da u
takvoj situaciji djetetu kaete: - Premda ti baka i djed daju sve to
hoe, nemoj pomiljati da to i ja kanim. - Ne znai da ste okrutni,
niti e to vae dijete tako protumaiti. Ono vrlo brzo ui iskoritavati
popustljivost vaih roditelja i esto vas istodobno vie potuje ako se
s njima ne natjeete u tome tko e mu se najbre dodvoriti. Zadrite
svoju disciplinu i svoje vrijednosti. Pokaite djetetu da se ne date
navesti na ono to rade baka i djed. K tomu, ne mislim da vai
roditelji zaista ele razmaziti unuad. Mislim da jednostavno ele
imati sve prednosti roditeljstva bez ijedne loe strane. Moda je to
njihovo zaslueno pravo kad postanu baka i djed.tete li stvarno
darovi bake i djeda mom djetetu?Ne, ako to nisu darovi koji znae
mijeanje u odnos izmeu vas i djeteta. Ako, npr., izrazite vrsto
miljenje o tome to vae dijete ne bi trebalo imati, a baka ili djed
mu daruju upravo ono to ste vi zabranili, oni jednostavno loe utjeu
na va odnos.Takve potencijalno tetne situacije mogu se izbjei ako
meu svima vama postoji komunikacija. Najvanije je da baka i djed
shvate da ste za svoje dijete prvenstveno vi odgovorni. Problemi
nastaju im bilo tko drugi pone tu odgovornost preotimati. Moda
moete odravati tako prisnu komunikaciju s bakom i djedom koja e
omoguiti da im pomognete odabrati darove za koje oni znaju da e
vaem djetetu koristiti i koji se uklapaju u vrijednosni sustav to
ste ga izgradili u svojoj obitelji. Ako ste spretni, moete to
postiia da pritom ne pokvarite dobre elje i osjeaje to ih baka i
djed ele izraziti ugaajui unuadi.Na koji nain djetetu rei da se
mora slagati s roacima?Kao to svi znamo, prijatelje moete birati,
ali roake ne. Ponekad je to teko objasniti djetetu, osobito kad
elite zadrati dobre odnose s roacima, iako meu njima ima osoba
kakve meu znancima ne biste trpjeli. Najbolje je ne prisiljavati
dijete da prihvati roake koji mu nisu dragi. Kojiput ta taktika
stvara probleme ako imate poseban razlog da zadrite diplomatske
odnose s pojedinim roakom. Ali ako svom djetetu stvorite dvostruka
mjerila, jedna za prijatelje a druga za roake, moete ga zbuniti.
Primjenjujte ista mjerila za prijatelje kao i za roake, barem
isprva. Kasnije, kad vae dijete umije shvaati finije nijanse
drutvenih odnosa, moete rastumaiti da, premda vam moda neki roaci
nisu dragi, postoje stanovite olakotne okolnosti za odravanje
prijateljskih odnosa.Moda je u svezi s antipatijom prema svojti,
ili prema bilo kome, najbolje djetetu otvoreno rei to osjeate i
poteno mu ostaviti mogunost da mu ista ta osoba bude draga. Moda mu
i jest, naposljetku. A dopustivi djetetu da ima svoje miljenje a da
pritom ne osjea krivnju zato to se ono razlikuje od vaeg, uite ga
neto jako vano. Uite ga da je mogue razilaziti se u miljenju i
ostati prijatelj. K tomu, na taj nain priznajete svoje dijete kao
linost i pokazujete da potujete njegove osjeaje. Trebate, naravno,
svom djetetu pomoi da svoje osjeaje prepozna i izrazi makar se
razlikuju od vaih. Zbog nekog udnog razloga mnogi roditelji misle
da dijete treba biti odano svemu emu su to i oni. Ja tako ne
mislim.Jedna prijateljica, uiteljica s velikim strunim znanjem
djeje psihologije, neprestance daje korektivne savjete. Trebam li
ih prihvatiti?Uvijek je preporuljivo tue savjete primiti s dozom
opreza. Lako je savjetovati. Za pomo je potrebno neto vie. U svakom
sluaju, mislim da imate pravo na vlastite pogreke. Steknite to vie
znanja i pokuajte ga primjenjivati razborito i djelotvorno. Nemojte
se slijepo drati tuih savjeta. Okrueni smo tolikim ljudima koji
vole manipulirati drugima i to ine na taj nain to jednostavno
djeluju autoritativno i upueno. Dosad ve znate da bih volio da
sluate vlastite nagone i miljenje. Uitelj moe i ne mora imati
posebne osobine potrebne da bude dobar roditelj. Zapamtite da je on
ili ona strunjak za poduavanje djece, to ne mora znaiti i za
rjeavanje emotivnih potreba vaeg djeteta.Moram rei da sam lijeio
probleme brojne djece ije su majke uiteljice. Razlog je moda u tome
to te majke nastavljaju biti uiteljice i dok odgajaju vlastitu
djecu. Zaboravljaju biti majke. Slino tome, psiholog ili psihijatar
moda sa svojim djetetom postupa kao s emotivno poremeenom osobom
ili potencijalnim neurotikom. Takav roditelj obino pretjeruje
objanjavajui neku svakodnevnu situaciju podrobnije no to je
potrebno. Time nastoji sauvati svoje dijete od osjeaja tjeskobe a
dijete stjee uvjerenje da ivot potencijalno traumatizira. Nesvjesno
udovoljava roditeljevim predodbama i doista poinje osjeati
smetnje.LIJENICI, LIJEKOVI I BOLESTIZato se djeca boje
lijenika?Djeca zapravo strah steknu. Isprva se ne boje lijenika; ak
znaju biti njima oarana. Lijenik s njima radi svata zanimljivo.
Slui se priborom kakav nema nitko drugi i obino nuli stvari koje u
djetetu izazivaju znatielju. Djetetov strah obilno poinje kad
lijenik pone initi neto to nije ugodno. Dobiti udne instrumente
zabodene u ui, nos i usta, biti bockan iglama i pipan na mjestima
gdje zna zaboljeti, to nije samo neugodno nego i povreda
privatnosti i ometanje slobodne volje. Kadto lijeniki pregled
dijete plai i zato to mu je ta situacija nepoznata. Da je dijete
bolje upoznato s onim to se dogaa, manje bi se bojalo.Smatram
prirodnim to vae dijete prigovara nekim stvarima koje radi lijenik.
Ako ga vi ili lijenik kudite zbog toga utke ne doputa da lijenik
nastavi, ne priznajete osjeaje svog djeteta. Time ne mislim da se
djetetu ta procedura mora sviati ili morate priznati njegove
osjeaje, kao i to da su oni krajnje primjereni. Potrebno je djetetu
u nelagodi i strepnji pomoi, a ne stvarati mu osjeaj da nema pravo
prigovarati. S vremenom e nauiti, a mislim da je vano da mu
prenesete ovu pouku, da ovjek mora u ivotu tota initi iako mu se to
ne svia. Svakome je lake prihvatiti tu neugodnu istinu kad je u
blizini netko tko razumije njegove osjeaje. Postavite samoj sebi
pitanje kako bi se vama svialo da neki stranac usprkos vaim
prosvjedima pregledava svaki otvor na vaem tijelu.Kako mogu pomoi
vrlo malom djetetu kad mu predstoji neugodan lijeniki pregled?To je
teko jer doista ne moete dijete pripremiti na takav doivljaj sve do
negdje izmeu navrene prve godine i osamnaestog mjeseca. Nije jo
dovoljno svjesno da shvati funkciju lijenika i uglavnom e reagirati
prema tome to mu se radi. Ako je to ugodno, prihvatljivo je. Ako je
neugodno, odbija. Budui da je to to lijenik radi openito ee
neugodno nego ugodno, oito e vae dijete u tom smislu i
reagirati.Kako dojene ili malo dijete ne moete pripremiti na
tjelesni pregled ili koji drugi neugodni medicinski postupak, tu
neugodnost moete ublaiti pruajui djetetu emotivnu podrku. Kad su
nesretna, dojenad i mala djeca obino pozitivno reagiraju na dranje
na rukama i milovanje. To je otprilike sve to moete uiniti.
Priopite suosjeanje na bilo koji nain. Smanjite u to veoj mjeri
neugodnost tog doivljaja. Odvlaenje panje vjerojatno najvie pomae.
Zbog toga su u pedijatrijskoj ambulanti vrlo korisne lizalice.Kako
mogu pomoi starijem djetetu u svezi s odlaskom lijeniku?Najbolje mu
moete pomoi tako da ga pripremite na ono to e doivjeti. Kad je
dovoljno staro da razumije neke rijei i zna razliku izmeu sad i
kasnije, vae dijete moe shvatiti to da oekuje. Dijete mora moi
razumjeti da govorite o neemu to e se tek dogoditi. Malo dijete
koje ne razumije rijei i kojemu se ne moe nita rei moda pone
vritati im ugleda poznatu ekaonicu i zastraujui bijeli ogrta, jer
dijete umije asocirati i prije nego to progovori. Osmomjesena djeca
reagiraju s oitim strahom i histerijom im vide lijeniku ekaonicu
ili, uostalom, bilo koga u bijelom ogrtau. Jaina reakcije, naravno,
ovisi o djetetovu prethodnom iskustvu. to je iskustvo bolnije,
strah je vei. Oito, najbolje moete pripraviti svoje dijete ako i
sami znate sve o onom to ga eka. Ako ne znate, priprema je i dalje
vana za dijeti' koje shvaa. Ne valja dijete dovesti lijeniku a da
mu se barem neto ne kae unaprijed.to trebam djetetu rei o odlasku k
lijeniku?Recite mu istinu. To je osnovno pravilo u pripremi djeteta
svaki medicinski postupak. Ako e dijete dobiti injekciju, recite
mu: - Dobit e injekciju i vjerojatno e te boljeti; ako bude htio
plakati, to je u redu; jer kad neto boli, od toga se zaplakati. - U
skladu s tom pripremom, kad vae dijete dobije injekciju i zaplae,
moete pokazati razumijevanje i rei:- Znam da boli, zato i plae . -
Onda moete dijete tjeiti. Meutim, ako dijete dobije injekciju i ne
plae, doveli ste se u situaciju da kaete: - to si ti bio hrabar:
znam da je boljelo, a nisi zaplakao.Pripremite li dijete na ovaj
nain, to jest otvoreno, ne moete mu nakoditi. Ako se dijete ponese
hrabro, moete mu to kazati. Vaa e pohvala djelovati na njegovo
samopouzdanje ipomoi mu u sljedeoj slinoj situaciji. Ako plae, vi
ste u svakom sluaju pretkazali takvu reakciju. Dijete se suoilo s
neugodnom situacijom, reagiralo na odgovarajui nain, dobilo vau
potporu i nije izgubilo obraz. Na koji god nain reagiralo, dajete
mu priliku da ovlada situacijom, ali, to je najvanije, s njim ste
iskreni. Dijete e vau iskrenost zapamtiti i dalje vam vjerovati.Ako
niste sigurni to dijete eka kod lijenika, nastojte to doznati, da
moete djetetu rei unaprijed. Ako ne moete doznati, nemojte se
praviti da znate i nemojte izmiljati. Dijete e osjetiti vau
neupuenost i bojati se jednostavno zato to primjeuje da ste
nesigurni. Veina djece s vremenom shvati i prihvati injenicu da
moda ne znate to e se dogaati. Vaa iskrena tvrdnja: - asna rije,
nemam pojma to e ti doktor raditi - bit e prihvaena kao istinita
priprema.Naalost, taktika veine roditelja ima suprotan uinak.
Djetetu se kae: - Nee te nimalo boljeti. - Zatim dijete dobije
injekciju koja doista boli, i zaplae. Suze moda jesu posljedica
boli, ali ih pojaavaju osjeaji ljutnje, gnjeva i razoarano-sti.
esto krivo upueni roditelj pogorava vlastitu pogreku rijeima: -
Zbog ega plae? Kazala sam ti da ne boli. - Suvino je isticati, taj
roditelj doslovce dodaje ulje na vatru. Njegova primjedba znai da
dijete pretjeruje, da nije ni za to, da nije bilo dovoljno hrabro i
izdralo neto to ak ni ne boli. Oito, roditelj navodi dijete da se
osjea osramoeno.injenica je, meutim, da roditelj koji tako pristupa
lae svom djetetu govorei da injekcija nee boljeti. Svoju la pokuava
prikriti time to daje djetetu osjeaj da se loe ponijelo. Osoba koja
ovako postupa posve zanemaruje djetetove osjeaje i sposobnosti da
tom prijeteom situacijom ovlada. Ovakav pristup, ao mi je to moram
rei, jako esto primjenjuju lijenici, njegovateljice i bolnice.to se
dogaa ako je moje dijete nepripremljeno ili krivo
obavijeteno?Dijete vrlo brzo shvati da vam nije u srcu njegova
dobrobit, da ga ne titite i da ste laac. Poto ga jednom prevarite,
gubite njegovo povjerenje. Tu tetu neete nikad posve popraviti. Sad
vam je jasno zato neka djeca vrite, urlaju i ne vjeruju niemu to im
roditelji kau.Neki roditelji i lijenici nisu skloni kazati djetetu
istinu o kojem neugodnom medicinskom postupku jer se boje da se
dijete ne rasrdi i ne pone se opirati. ak ako je potrebno dijete
silom drati, ipak je najbolje da mu kaete istinu. Djetetu se to to
se dogaa ne mora sviati, ali mora sve to prihvatiti, To je vrlo
vana lekcija za svakog od nas, jer nas u ivotu ekaju mnoge stvari
koje moramo podnositi iako nam se ne sviaju.Valjano pripremljeno
dijete - ak ako vam ne povjeruje, ili ako povjeruje a ipak kasnije
plae, moe i dalje osjeati strah prema lijenicima. Ali barem e vama
vjerovati i vrlo paljivo sluati kad mu sljedei put budete govorili
to se sve moe dogoditi.Kad trebam zapoeti s pripremom za odlazak k
lijeniku?Kratko vrijeme prije odlaska. Ako ponete djetetu govoriti
o tome danima unaprijed, njegova se tjeskoba moe, uz pomo mate,
silno poveati. Bit e posve obuzeto iekivanjem i moda ukoeno od
straha. Kratko vrijeme prije ne znai na ulazu u ordinaciju niti na
putu do nje. Recite djetetu za predstojei odlazak otprilike pola
dana ranije.Premda je priprema djeteta vana, mislim da je jednako
vano izbjegavati pretjerane pripreme. Pokaete li duboku zabrinutost
i ponaate li se ozbiljno, moda ak zlovoljno, dijete e shvatiti da
je to to zahtijeva takve pripreme zacijelo neto krajnje ozbiljno i
opasno. Izazvat ete u njemu tjeskobu i iznenada ustanoviti da se
poinje povoditi za vama, osjeatida mu predstoji neto posve iznimno
i bojati se. Uvijek iznova nailazim na roditelje koji tako
postupaju. Imaju najbolje namjere i pokuavaju djetetu pomoi, ali
zapravo poveavaju njegovu tjeskobu i neugodnu situaciju ine
neugodnijom no to stvarno jest.to da radim ako lijenik krivo uputi
moje dijete?Kad jednom lijenik ili bilo tko drugi krivo uputi
dijete u vezi s medicinskim postupkom, vrlo je teko ponovo zadobiti
njegovo povjerenje. Lijenik koji dijete navede na krive predodbe
susretat e se prigodom sljedeih pregleda s njegovom nepovjerljivou
i otporom. Takva reakcija moe imati nepovoljne dalekosene
posljedice za zdravlje vaeg djeteta. Naposljetku, ako naui ne
vjerovati lijenicima, takvo dijete moe kao odrastao ovjek zazirati,
od odlaska lijeniku u prilikama kad za to postoji i te koliko
razloga. Tada moda ustanovi da je zapustio ozbiljan zdravstveni
problem do kojeg ne bi bilo dolo da je imao vie povjerenja u svog
lijenika.Ako lijenik prevari vae dijete, nemojte drati njegovu
stranu. Branei lijenika koji se vaem djetetu ini nepoten,
smanjujete djetetovo povjerenje u vas. Moda je najbolji izlaz iz te
situacije pouavati lijenike, osobito pedijatre, o implikacijama
njihovih naina postupanja s djecom.Kako mogu pomoi djetetu da
svlada bol?Kad predviate da e vae dijete doivjeti bol, recite mu da
razumijete da e moda htjeti plakati ako ga neto bude boljelo.
Recite mu da razumijete taj izraz nelagode. Nemojte mu davati
osjeaj da je slabi ili beba. Recite da shvaate kako neugodna mora
da je ta bol i, kad vidite da podnosi nelagodu, pohvalite njegovu
hrabrost. Nastojei to bolje razumjeti djetetove osjeaje pridonosite
njegovu samopotovanju, i uite ga prilagoavanju na ivotne
stresove.Jo jedna taktika moe jako biti od pomoi. Dajte djetetu
neki oblik vlasti nad bolnom situacijom i stvorite mu osjeaj da moe
pritom neto birati. Moete pitati: - Bi li htio dobiti injekciju
stojei ili sjedei? - Ili: - Bi li je htio u ovu ili u onu ruku? -
Ili: - Hoe li zelenu ili crvenu lizalicu? - Vama se te mogunosti
izbora mogu initi razmjerno nevanim, ali djetetu daju osjeaj
sudjelovanja u svojoj sudbini. To to mu dajete mogunost izbora
djetetu znai da vam je do njega stalo. Pa i premda od njega traite
da se podvrgne neem neugodnom, ipak to elite uiniti to
prihvatljivijim. Uostalom, dijete nije u poloaju da bira hoe li se
taj postupak izvriti ili nee. Za nj je izbor obavljen. Stoga mu
barem pruite priliku da u razumnim granicama odabere na koji e se
to nain izvriti. Ako dijete odbije izabrati, morat ete to uiniti
vi. Ali ak i u tom ste sluaju pokazali da vam je stalo do njegovih
osjeaja i zabiljeeno je da ste mu pruili ansu.to da kaem djetetu
kad treba uzeti lijek?Ako lijenik prepie lijek koji sami morate
davati djetetu, moe to znaiti dunost da mu dajete neto to ono ne
voli. Ako lijek valja uzimati oralno, moda mu se ne svidi okus. Ako
su posrijedi kapljice za oi ili ui, odnosno epi, jednostavno recite
djetetu da je to neto to lijenik eli da ono uzme kako bi ozdravilo.
Savjetujem da ne govorite: - Hajde, za maminu ljubav - onda u biti
jako dobre volje. - Ili: -Ako uzme lijek, dobit e igraku.Protivim
se nuenju nagrada za pokoravanje jer to slabi djetetove izglede da
ovlada neugodnim situacijama. Na taj nain pridonosite stvaranju
pomisli da svaka neugodna situacija treba biti nagraena odreenim
darovima. Za vae je dijete kudikamo bolje da naui izlaziti nakraj s
takvim situacijama i otkrije osjeaj snage koji prati sposobnost
podnoenja neeg neugodnog. Ili, ako indirektno kaete da dijete treba
uzeti lijek radi majke ili oca, stvarate pomisao da e biti odbaeno
ne uini li tako. Takav pristup moe imati tetne psihike posljedice.
Primjerice, moete kasnije ustanoviti da se dijete slui uzimanjem
lijekova ne bi li nalo emotivno zadovoljstvo. Ako se osjea
nevoljenim ili neeljenim, ili ako je nauilo da mu roditelji,
ulagujui se, nude svoju ljubav u zamjenu za to da uzme lijek, moe
se ponaati upravo tako, tj. iskoritavati bolest da bi dobilo vau
podrku.Kako da dajem lijek dojenetu?Jednostavno: to bre i to
bezbolnije. Ako se opire, moda ete morati silom ugurati lijek.
Premda je to za novoroene ili dojene neugodno, nije vjerojatno da
ete mu nanijeti ikakvu nepopravljivu psihiku tetu, osobito ako ga
neposredno nakon toga utjeite. Usput, postoje dvije kole miljenja o
tome trebate li dijete drati dok mu lijenik daje injekciju,
pregledava ui ili obavlja kakav slian pregled. Ako dijete drite,
moda mu je lake. S druge strane, moda se osjea izdano. Napokon,
zato ne prekinete sve te neugodnosti i ne odvedete ga otuda? Konani
je izbor na vama. I jedan i drugi nain ima i prednosti i loih
strana.esto se pitam zato pedijatri ne daju roditeljima plastinu
pricu (dakako, bez igle) u sluajevima kad dojene mora oralno
primati lijek. Ta se prica stavi djetetu u usta i tako mu se daje
lijek. ini mi se da je taj nain pogodniji nego uvrijeeno pokuavanje
da se dijete natjera progutati licu lijeka neugodna okusa. Valjalo
bi to vie primjenjivati takve smicalice da bi se smanjilo
traumatiziranje djeteta.to da radim ako starije dijete odbija uzeti
lijek?Pokuajte na neki nain s njime razlono razgovarati. Svakako
potvrdite da prihvaate njegove osjeaje gaenja i olakajte mu
situaciju to vie moete. Ne libite se toga da djetetu ponudite
bombon, sirup ili togod drugo da bi se prikrio neugodan okus. Na
kraju, ipak, dajte djetetu do znanja da lijek mora uzeti i da tako
mora biti jer da sve na svijetu ne ide onako kako ovjek eli. Nipoto
ne pokuavajte smicalicama navesti dijete da uzme lijek ili ga
uvjeravati da je beba zato to ga ne eli ili oklijeva uzeti. Bolje
ete proi prihvatite li djetetovo stajalite. Pomirljivost uvijek
pomae: kaite da vam je ao to se to mora, ali se stvarno mora.Ako
dijete mora ii u bolnicu, to da mu kaem?To umnogome ovisi o svrsi
djetetova odlaska u bolnicu i njegovu stanju u trenutku odlaska.
Openito, dijete koje je akutno bolesno, ili osjea velike tegobe,
ili ima visoku temperaturu, ili mu je jako zlo obino ne pokazuje
znakove straha od bolnice. Ipak, u takvom sluaju takoer treba
dijete pripremiti, jednako kao to se priprema na dijagnostike
pretrage. Makar se inilo da dijete ne reagira, budui da mu je loe,
treba dobiti onoliko obavijesti koliko je kadro shvatiti. Prikaite
mu, to otvorenije, sve to e se dogaati u bolnici. Otvorenost je
jednako vana radilo se o zaralom avlu ili ozbiljnom kirurkom
zahvatu. esto susreem krajnje uznemirenu djecu koja su dola u
bolnicu bez ikakve pripreme. Posljedice su bjelodano pogubne.
Osobito je vano da dijete u tim kriznim trenucima ima povjerenja u
vas. Ako ga prevarite, dijete e se vrsto drati uz vas i moda
pretjerano reagirati na sve to je u vezi s lijeenjem, ma koliko
bilo beznaajno. Kad ga jednom prevarite, dijete razumljivo
zahtijeva golemu koliinu razuvjeravanja i umirivanja. Zapravo,
razuvjeravanje to ga zahtijeva prevareno dijete ini se gotovo
bezgraninim.Drugi problem to ga esto susreem predstavlja dijete
kojemu su roditelji rekli da ide na pretrage, a zapravo mu
predstoji operacija. Nedavno se dogodio poseban sluaj. Dan i pol
nakon to je dolo u bolnicu dijete je odvedeno u dvoranu za
operacije radi zahvata na mozgu. Dok se oporavljalo, djetetu su
krive informacije to ih je kao pripremu na boravak u bolnici dobilo
od roditelja prouzroile teku tjeskobu. Zbog takve krive slike nije
imalo kamo posegnuti u obrani od traume, niti se na ikoga moglo s
povjerenjem osloniti. Premda je sve vrijeme plakalo traei majku, u
odnosu prema njoj oitovalo je snanu podvojenost time to se ponaalo
krajnje neprijateljski. Suvino je rei da je nakon toga svakome bilo
teko to dijete uvjeriti da je neto istina. Djetetu je doista bilo
potrebno intenzivno postoperacijsko lijeenje, koje se moralo
odgoditi zbog njegove uzrujanosti i jake zastraenosti. Morali smo
primijeniti reim koji se sastojao od toga da djetetu precizno
opisujemo svaku pojedinu stvar to se imala dogoditi. Nadali smo se
da e niz takvih pretkazivanja koja se ispunjaju oslabiti ili
ponititi njegovo neugodno prethodno iskustvo i smanjiti goleme
dimenzije to ga je zadobilo u djetetovu duhu. Primjerice, roditelje
smo pouili da djetetu unaprijed kau kada kane otii, koliko e dugo
izbivati i kada e se vratiti. Kasnije smo djetetu posebno
naglaavali da se sve to ba tako i dogodilo.Kako da pripremam dijete
na operaciju?Danas mnoge bolnice imaju posebne programe pripreme
djece na operaciju pod anestezijom. Ta priprema, koju obino
obavljaju njegovateljice i koja openito zahtijeva stanovitu
strunost, treba djetetu pruiti odreeno znanje o tome to mu
predstoji. Svrha joj je da smanji djetetovu tjeskobu i pomogne da
se dijete i njegove snage u suradljivom smislu ukljue u sve to ga
eka. Djetetu se, obino dan prije operacije, vrlo konkretno kae to e
se dogaati, i to faza za fazom. Najdjelotvornija je pritom upotreba
minijaturne opreme i lutaka. Bolniarka tako moe djetetu pokazati
kako se prua anestezija s pomou maske i kako se daju injekcije.
Dijete plastinom pricom daje zatim injekcije lutki, obino obuenoj u
bolniarku, nalazei u tome zadovoljstvo, barem nesvjesno, i nain da
bolniarki vrati neugodnosti to mu ih je prouzroila. Ponekad se na
lutki primjenjuju intravenozne boice i igle da bi dijete vidjelo
kako se dobiva tekuina koja je njegovu tijelu potrebna poslije
operacije. Stavljaju se zavoji i iste rane. Djetetova suradnja
postie se time to ga se navodi da sudjeluje s bolniarkama u toj
predoperacijskoj igri s lutkama. Kao posljedica cijelog tog
postupka dijete se upoznaje s onim to ga eka i psihiki e se manje
traumatizirati.Toj pripremnoj igri s lutkama veina djece prilazi
bez osobita straha i naroitih reakcija. Sreom, nije potrebno da
dijete emotivno reagira na predoperacijsku poduku, ali mora znati
to e se dogaati, makar se posebno i ne plailo kirurkog zahvata.
Poslije operacije, kad ga bude boljelo, dijete e se sjeati da su mu
ljudi koji ga njeguju unaprijed kazali to e biti. Znat e da im se
kasnije moe vjerovati.Pripremajui svoje dijete na operaciju
naglasite da nee biti svjesno boli i da za vrijeme operacije nee
nita osjeati zato to e spavati. Ako dijete nije pripremljeno na
operaciju i kasnije dozna, to sigurno hoe, da se sve dogaalo dok je
spavalo, vrlo je vjerojatno da e se prema spavanju odnositi
nepovjerljivo, ako ne i s pravim pravcatim strahom. Napokon, ako mu
je u snu neto bilo odrezano ili izvaeno, strahovat e da se slina
stvar moe opet dogoditi kad pode spavati. Ne vjeruju sve bolnice u
predoperacijsku poduku. Zapravo, veina bolnica prua djetetu malo
predoperacijske pripreme - ili nimalo. Ako vae dijete mora ii u
takvu bolnicu, dvostruko se potrudite da od vas dozna to e se
dogaati. Obavijestite se to bolje moete o predstojeoj operaciji i
kaite djetetu sve to moe razumjeti.Kako jo mogu pomoi djetetu u
bolnici?Najbolje to moete uiniti jest ostati s djetetom to god
dulje moete. Dajte mu osjeaj da ga neete napustiti, da ete biti u
blizini i pruiti podrku ako neto bude boljelo. U takvoj prigodi
pomae ako moete biti pri ruci u vrijeme' obroka. Osobito
preporuujem da preko noi ostanete u bolnici uz dijete. Vama je to
moda nespretno, ali na taj se nain spreavaju psihiki problemi koji
se kasnije veoma teko lijee. Djeca esto imaju potekoa sa spavanjem
nakon to su bila u bolnici, osobito ako su veinu vremena bila
odvojena od roditelja. Ukratko, dok je dijete u bolnici, brinite se
o njemu koliko god je to mogue.Lijenici i sestre esto tvrde da
djeca vie plau kad su roditelji u blizini. U pravu su, ali ne zato
to, kako oni misle, roditelji loe djeluju na djetetovo raspoloenja,
nego zato to je dijete nauilo da ga u prijeteim situacijama
roditelji obino spaavaju. Plaem roditeljima kazuje neka ga odvedu
iz prijetee bolnice. Takoer, brzo shvaa da lijenici i sestre ne
reagiraju kao roditelji. Stoga obiava vie plakati kad su ovi kraj
njega. Unato svemu neki lijenici i sestre, uvjereni da su roditelji
uzrok plaa, inzistiraju da se ne dolazi u bolnicu. Ti lijenici i
sestre grijee. Za dijete je uvijek najbolje da bude s roditeljima,
makar buka smetala medicinskom osoblju.Naalost, sve bolnice ne
pruaju roditeljima mogunost da budu uz djecu. to je jo gore, ak ne
priznaju roditeljsku nazonost kao vaan faktor u ublaenju traume
koju stvara boravak u bolnici. Zato, ako se pitate kako sve moete
pomoi svom djetetu kad je boravak u bolnici nuan, naite bolnicu
koja priznaje da su djetetu potrebni roditelji i voljna je
osigurati im smjetaj. Ne smiju se tedjeti napori da se pronae takva
bolnica, unato moguim neugodnim stranama takvog aranmana za vas
osobno. Istodobno mislim da je vano i da va lijenik shvaa psihike
potrebe djece. Trebao bi vam pomagati da im udovoljite. Pokuajte
nai takvog lijenika.