-
78 Dražen Škrtić
uz troškove koji su višestruko manji od troškova utrošenih u
prevenciju prometnih nesreća, zaštitu na radu i l i eliminiranje
opasnosti od neeksplodiranih mina, smanjiti broj smrtnih slučajeva
izazvanih vanjskim djelovanjima. Vjerojatno nije medijski
atraktivno upozoravati građane na potrebu razvijanja kulture
sigurnosti i l i sigurnosne kulture. Razvijanjem kulture sigurnosti
postupno se stječu navike postupanja na siguran način.
Napori usmjereni na prevenciju nesretnih slučajeva vezanih uz
svakodnevne aktivnosti građana vrlo brzo bi dali rezultate u vidu
smanjenja nesretnih slučajeva koje rezultiraju tjelesnim ozljedama,
teškim tjelesnim ozljedama, invaliditetom i u krajnjoj l ini j i
smrtnim slučajevima. Ponašanje prema naučenim i usvojenim modelima
sigurnog ponašanja u svakodnevnom životu imali b i pozitivnu
refleksiju i u odnosu građana prema vlastitom životu i životu
drugih osoba, odnosu građana prema poštivanju propisa na svim
područjima. Usvajanje i razvijanje kulture sigurnosti je proces
koji država i lokalna samouprava mora u svim segmentima sustavno
poticati. Poticanje samo određenih segmenata, poput provođenja
prevencije prometnih nesreća, nesreća na radu i nesreća uzrokovanih
posljedicama ratnih djelovanja nakon prestanka neprijateljstva,
daje ograničene rezultate. Poticanje postupanja s razumnom dozom
opreza i osobne odgovornosti u svakodnevnom životu pozitivno bi se
reflektiralo i na poštivanje propisa, uključujući i propise o
zaštiti na radu i sigurnosti cestovnog prometa.
Ulaganje u sigurnost uvijek je isplativo, iako ga građani na taj
način ne percipiraju. Općenito je prisutna percepcija da je
sigurnost skupa. Oprezno ponašanje, provođenje logičnih procedura
iziskuje i novac i vrijeme svakog pojedinca. U l o g i vremena i
novca u vlastitu sigurnost, zaštitu vlastitog tjelesnog integriteta
i života je višestruko isplativ. Ljudski život je neprocjenjiv,
stoga bi trebalo uložiti i novac i vrijeme kako bi kultura
sigurnosti postala naša stvarnost. Sigurnost se postiže provođenjem
standardiziranih postupaka, logičnih procedura i umanjenjem rizika,
uvažavanjem sigurnosne preporuke i razvijanjem sigurnosnih
standarda. Optimalna razina sigurnosti postiže se definiranjem
prihvatljive razine rizika. Smanjenje r izika moguće je do granice
koja ne blokira prihvatljivu društvenu i ekonomsku aktivnost.
Razvijanje kulture sigurnosti, prevencije nesretnih slučajeva
prometnih nesreća i nesreće na radu nema alternativu. Stoga je
nužno da država, ali i svaki pojedinac, ulaže maksimalne napore,
vrijeme i sredstva u razvijanje kulture sigurnosti i razvijanje
kulture postupanja prema propisima i prema zahtjevima dužnog
opreza.
DOMOVINSKI RAT
Marijan Bastijančić i suradnici
USTROJAVANJE PODSTOŽERNIH TOPNIČKIH POSTROJBI PRI 4. OZ K A R L
O V A C H V
(l.dio)
HAUBIČKI DIVIZIJUN 105MM - HAD105MM
POVJESNICA
SURADNICI NA IZRADI POVJESNICE: Bojnik Marijan Bastijančić -
voditelj Satnik Tomislav Kuhar - zamjenik Satnik Janko Mrzljak
Satnik Tomislav Butković Satnik Ignac Barković Nadporučnik Dejan
Bockaj Pukovnik Damir Babić Satnik Zlatko Tihi Poručnik Dražen
Luketić Poručnik Željko Bonjeković Čas. namjesnik Željko Sambolec
Vojnik Dražen Basar
U Kar lovcu 27. 02. 2010. godine
-
8C Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih
topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 81
USTROJAVANJE PODSTOŽERNIH TOPNIČKIH POSTROJBI GSHV-A, PRI 4. OZ
KARLOVAC
UVOD Sredinom 1991. godine, kad je već ustrojena 110. brigada Z
N G - a R H i djelovao K r i z n i štab grada Karlovca, u
zapovjedništvu brigade, na mjestu načelnika topništva bio je Ivan
Čule. Po njegovim uputama počele su pripreme za ustrojavanje
topništva.
Kao i većina postrojbi imali smo potencijalne dragovoljce, no
nije bilo dovoljno ni pješačkog, a kamoli teškog naoružanja. Tako
je bilo i s topništvom. Očekujući naoružanje, bilo oslobađanjem,
zauzimanjem i l i predajom vojarni J A širom Hrvatske, užurbano su
vršene pripreme za ustrojavanje topništva. Krajem devetog i poče
tkom desetog mjeseca 1991. godine, provjerom vojnih evidencija
Sekretarijata za obranu u Karlovcu, odabirao se kadar za buduće
postrojbe, već prema tome kako će pristizati topničko naoružanje.
Provjerom V E S - a , političke orijentacije u odnosu na
osamostaljenje Hrvatske, stvorene su evidencije ljudi, kao okosnica
budućih topničkih postrojbi.
Isti su b i l i upozoreni da se ne javljaju kao dragovoljci u
postrojbe drugih rodova Z N G - a , već da čekaju naš poziv. Kako
su zbog borbenih djelovanja, mnogi napustil i svoja stalna
boravišta i pronašli sigurnija mjesta, uzeti su podaci o novim
adresama, brojevima telefona na radnom mjestu, a potencijalni
zapovjednici trebali su se svaki treći dan javljati osobno i l i
telefonom u zapovjedništvo 110. brigade Z N G - a .
Mobi l izaci jom gore odabranih ljudi 27. 09. 1991. godine
započelo je ustrojavanje mješovitog artiljerijskog divizijuna ( M A
D ) , u sastavu 110. brigade Z N G - a , a dolaskom prve haubice
105mm, 07. 10. 1991. godine stvorena je jezgra haubičke bitnice H A
B 105mm, u sastavu gore spomenutog M A D - a .
B i l o je to vrijeme kad su brojne vojarne na različite načine
prešle u naše ruke. Iz vojarni koje su se predale došli smo u
posjed ispravnih i kompletnih artiljerijskih oruđa, dok smo u onima
iz kojih se J A morala povući zatekli starija, oštećena,
nekompletna i sabotirana oruđa.
Prema dostupnim podacima, u cijeloj Hrvatskoj 13. 10. 1991.
godine cjelokupni sastav Z N G - a H V - a raspolagao je s
ukupnol50 topničkih cijevi raznih kalibara. S obzirom na dužinu
naših granica i taktiku «balvan revolucije», to je bilo jako malo,
ali moglo se početi .
Sukladno razvoju situacije, popuni i nabavci oruđa već 26. 11.
1991. godine na zapovijed G S H V - a , započelo je operativno
ustrojavanje podstožerne topničke postrojbe, haubičkog divizijuna
105mm ( H A D 1 0 5 M M ) , pri 4. O Z Karlovac, a 04. 12. 1991.
godine, preraspodjelom kadrova iz M A D - a 110. brigade Z N G - a
i novačenjem, počela je popuna budućeg H A D - a 105mm ljudstvom i
tehnikom.
N o kvalificiranih i iskusnih kadrova nije bilo dovoljno, pa se
krajem mjeseca prosinca pristupilo mobilizaciji v/o iz šire okolice
Karlovca i , po prvi puta, iz Zagreba, kad je mobiliziran veći broj
topničkih V E S - o v a . Istovremeno je iz G S H V - a , pristigao
ustroj H A D - a 105mm, N G 9570, V P 3059 (u nastavku teksta).
NARODNA GARDA (NG) USTROJ HAD 105 9570 RATNA POSTROJBA
V.R 3059 REDNI DUŽNOST ČASNIKA D0ČAS. RAZVOD. P0Z0RN. VOJNIKA
UKUPNO
1 ZAPOVJEDNIŠTVO DIVIZI0NA 6 3 5 14 2 ZAP0VJEDN0-IZVIĐAČKA
BATERIJA 4 4 7 41 56 3 ODJELJENJE "STRELA ZM" 1 3 4 4 1.HAUBICKAART
BATERIJA 5 2 8 6 62 83 5 2. HAUBIČKA ARI BATERIJA 5 2 8 6 62 83 6
3. HAUBIČKA ART. BATERIJA 5 2 8 6 62 83 7 VOD ZA LOGISTIČKU PODRŠKU
1 3 3 40 47
UKUPNO 26 16 24 29 275 370
ZAPOVJEDNIŠTVO DIVIZI0NA REDNI DUŽNOST ČASN. D0Č. RAZV. P0Z.
V0J. UKUP VES ČIN
1 ZAPOVJEDNIK 1 1 31201 BOJNIK ILI PUKOVNIK
2 ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA
1 1 31202 SATNIK ILI BOJNIK
3 REF. 0PCIH POSLOVA 1 1 21202 VODNIK ILI NAREDNIK 4 REF. ABK0 1
1 21902 VODNIK ILI NAREDNIK 5 IZVIĐAČ ABK0 1 1 11901
6 DEK0NTAMINAT0R 1 1 11903
7 KURIR 1 1 12702
8 V0ZAC 2 2 12701
9 P0M. ZAR ZA IPR 1 1 31202 SATNIK ILI BOJNIK
10 P0M. ZAR ZA LOGISTIKU 1 1 31202 SATNIK ILI BOJNIK
11 REF. TEH. SLUŽBE 1 1 32144 ZASTAVNIK-NATPO-
RUČNIK
12 REF. INTENDANTSKE SLUŽBE
1 1 32401 ZASTAVNIK-NATPO-
RUČNIK
13
REF. SANITETA I
UJEDNO ZAPOVJEDNIK
SANITETSKOG
ODJELJENJA
1 1 22503 VODNIK DO ST0Ž NAR.
UKUPNO 6 3 5 14
-
S/. Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih
topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio)
VOD ZA LOGISTIČKU PODRŠKU
RED. DUŽNOST ČASN. DOČA. RAZV. POZO. VOJN. UKUP VES ČIN
1 ZAPOVJEDNIK 1 1 32144 PORUČNIK
NATPORUČNIK
A) ODJELJENJE ZA TEHNIČKO SNABDJEVANJE:
2 ZAPOVJEDNIK - UJEDNO I SKLADIŠTAR
1 1 22141 VODNIK - ČASNIČKI
NAMJESNIK
3 VOJNIKA 1 5 6 11223
4 VOZAČ 1 9 10 12701
UKUPNO 1 1 2 14 18
B) ODJELJENJE ZA TEHNIČKO ODRŽAVANJE:
5 ZAPOVJEDNIK - UJEDNO I SKLADIŠTAR
1 1 22113 VODNIK - ČASNIČKI
NAMJESNIK
6 MEHANIČAR ZA ARTILJERIJSKO NAORUŽANJE
3 3 12108
7 MEHANIČAR ZA VOZILA NA KOTAČIMA
3 3 12102
8 AUTOBRAVAR 1 1 12140
9 ELEKTROVARILAC 1 1 12142
10
MEHANIČAR ZA OPTIČKE INSTRUMENTE I NIŠANSKE SPRAVE
1 1 12106
UKUPNO 1 9 10
C) INTENDANTSKO ODJELJENJE
11 ZAPOVJEDNIK - UJEDNO I SKLADIŠTAR
1 1 22401 VODNIK - STOŽERNI
NAREDNIK
12 VOJNIKA 2 2 12403
13 BRIJAČ 1 1 12418
14 KUHAR 1 8 9 12403
15 VOZAČA 2 2 12701
UKUPNO 1 1 13 15
D) SANITETSKO ODJELJENJE
16 ZAPOVJEDNIK I REFERENT SANITETA
17 BOLNIČAR 3 3 12501
18 VOZAČ 1 1 12701
UKUPNO 4 4
UKUPNO VOD ZA LOGISTIČKU PODRŠKU
1 3 3 40 47
NASTAJANJE HAUBIČKE BITNICE 105MM, 1991. GODINE, U SASTAVU M A D
A , 110. BRIGADE ZNG-A Dana 27. 09. 1991. godine otpočelo je
ustrojavanje topništva u Vatrogasnom domu u Mahičnu, u sastavu 110.
brigade Z N G - a , od pristiglih dragovoljaca, v/o i časnika. U
dogovoru s načelnikom topništva brigade, Ivanom Čulom, izvršen je
raspored časnika po kalibru, odnosno užoj specijalnosti svakog od
njih. Tako je za haubice 105mm odabran kapetan I. klase Marijan
Bastijančić (čin je iskazan po tada važećim propisima). Dolaskom
prve haubice 105mm, nazvanom « B E B A » , 07. 10. 1991. godine,
stvorena je jezgra prve haubičke bitnice 105mm. Tada nismo imali
nišanske sprave (panorame), već smo radili pomoću kvadranta.
Izrađene su i prve ratne karte s ucrtanim elementima borbenog
poretka našeg topništva i neprijateljskim ciljevima, tablice
ciljeva s elementima za gađanje, a nabavljene su i prve tablice
gađanja itd.
Tada formirano topništvo trebalo je amblem kao oznaku
pripadnosti brigadi i rodu topništva. Ivan Čule i vojnik Vinko
Breko vic tvorci su ideje. Izrađeno je nekoliko verzija crteža i
sadržaja amblema. Odlučili su da to bude oznaka 110. brigade s
nazivom «artiljerija», a ne topništvo, i to namjerno zbog
efektnijeg psihološkog djelovanja na agresora. Umetnut je i simbol
topa iz doba Napoleona. S izrađenim prijedlozima upoznat je
Tomislav Pavletić - Člibi, propagandist Karlovačke p i vovare, te
je zamoljen za pomoć oko finalizacije i realizacije amblema.
Problem financiranja izrade za sve pripadnike postrojbe riješio je
Ljudevit Mejaški , direktor Karlovačke pivovare. Osim ove donacije,
omogućio je i nabavu popri l ičnog broja vojnih odora te znatne
količine proizvoda Karlovačke pivovare za potrebe topnika, a i
ostalih postrojbi Z N G - a H V - a . Z a nas je to bila značajna
pomoć .
Neprocjenjiv doprinos u izgradnji psihološke stabilnosti prvih
topnika, kroz brifin-ge o ratu, ponašanju u nenormalnim
situacijama, alkoholu i svemu što je novonastala situacija
nametala, dao je primarius Ivan Rogoz. B i o je aktivan kao
liječnik u H V - u kroz cijeli rat.
Prv i paljbeni položaj (PP) od 07. 10. 1991. godine bio je u
Šumbaru s jednim oruđem, već spomenutom « B E B O M » . Otuda smo
svakodnevno djelovali s nekoliko granata. Sredinom studenoga 1991.
preuzeli smo još tri haubice. U isto vrijeme, zbog toga što je
postojala mogućnost daje naš položaj otkriven i ugrožen,
pronalazimo i zaposjedamo novi PP u Skupici, kraj Vučjaka. Kako smo
se s vremenom popunjavali s potrebnim M T S - o m , tako smo na
novom PP-u u Skupici sredinom studenoga imali tri haubice H105mm M
5 6 , prvu panoramu, pikete i topnički kompas za orijentaciju oruđa
u osnovni pravac (AzOP) . To su bila neispravna oruđa, osposobljena
u našoj logističkoj bazi. Četvrto oruđe ostavili smo na starom
položaju u Sumbaru, zbog mogućnost i da iznenadno djelujemo i brzo
se povučemo. N o , na nesreću, položaj je uskoro otkriven i
pogođen, a haubica teško oštećena. I s ovog položaja bitnica je
skoro svakodnevno djelovala. Glavni ciljevi b i l i su pod šifrom
«Tuš» - Goljaki, Jelaši, Mrsol j , Venci, Slunjska Brda, Miljuši,
Macut i ; «Sunce» -vojarna Mekušje , vojarna Kamensko, Lemić Brdo,
Brajkinje; i «Mjesec» - Dobr i -nić, Banovac, Latkovići , Goljaki ,
Miljuši, Milivojevići, Slunjska Brda.
-
84 Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih
topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 3S
Dana 04. 12. 1991. započela je popuna budućeg divizijuna 105mm
ljudstvom, da bi već 17. 12. 1991. godine, postojeća bitnica dobila
zapovijed iz 4. O Z Karlovac, za izviđanje i zaposjedanje PP-a u
Dugoj Gor i (Generalski Stol), u zoni odgovornosti 150. brigade H V
- a . O d zapovjedništva brigade dobivamo tablicu ciljeva pod
šifrom «Vojnić», koja je sadržavala ciljeve: Rastovac, Kolečaj ,
Ureznikovo Brdo, Ploča, Savino Brdo, Paripovac, Martinovići,
Dmitrovići , Perjasica, M i l i n o v ic i , Marovići , Kestenak,
Šoljino Brdo, Đurović Brdo i Kukol j i . Paljbeni položaj bitnica
zaposjeda s 4 oruđa H105 M 5 6 i cea 40 v/o, vrši ukopavanje i
maskiranje položaja. U isto vr i jeme neprijatelj granatira
Generalski Stol, pa je bitnica odmah po utvrđivanju i bojevo
djelovala, po zapovijedi N T 110. brigade, koristeći obrnute
azimute snimljenih pravaca padanja neprijateljskih minobacačkih
granata i kartu terena.
O d ostatka ljudi na Skupici, koji nisu otišli s bitnicom u
Generalski Stol, jedan manji broj premješten je u bitnicu TAB155mm,
zapovjednika Stjepana Stavljenića, smještenu na PP-u u Šeketinom
Brdu (Duga Resa), a ostatak od 7 ljudi premješta se u vojarnu
Luščić, kao dežurna ekipa za prihvat novomobiliziranih v/o iz
Karlovca i Zagreba, za daljnju popunu postrojbe. Ujedno imaju
zadatak izvršiti eventualno potrebna bojeva djelovanja s PP-a u
Šumbaru i Skupici, što gotovo svakodnevno i čine. N o 27. 12. 1991.
godine, za vrijeme napada na Karlovac, spavaonice u vojarni Luščić
su oštećene minobacačkom vatrom neprijatelja, pa se ljudstvo zbog
sigurnosti izmješta iz vojarne i smješta u dvije kuće u selu
Skupica. Dolaskom nov ih ljudi počinju djelovati kao 1. bitnica, a
zapovjednik postaje natporučnik Ignac Barković. N a Skupici imamo
dvije, a kasnije iz logističke baze dobivamo i treću haubicu.
Bitnica je raspolagala sa 164 TF granate s tempirnim upaljačem i
700 dimnih. Dana 25. 12. 1991. godine, izdana je zapovijed N T 110.
brigade 1. haubičkoj bitnici za bojevo djelovanje u pripremi napada
pješadije na točke dodira s neprijateljem u rajonu Turnja. Topnička
priprema napada počela je 26. 12. 1991. godine u 6 sati ujutro, iz
svih oruđa, po ciljevima Sanac, Jelaši, Goljaki i Slunjska Brda.
Tom pri l ikom uniš ten je znatan dio neprijateljske žive sile,
zapovjedno mjesto, skladište municije i jedna samohotka.
Neprijatelj je izvršio protuudar s dva projektila prema našem PP-u,
ali je položaj promašen, tj. prebačen. Vatreno se djelovalo
svakodnevno, a zadnje djelovanje s tog položaja bilo je 31. 12.
1991. godine.
Z a to vrijeme 2. bitnica u Dugoj Gor i također bojevo djeluje
po zapovijedima 150. brigade. Po sačuvanim evidencijama ostvaruje
vatre po zadanim ciljevima, te je od momenta dolaska na PP 17. 12.
1991. pa do 28. 12. 1991. utrošeno 92 granate. Dana 29. 12. 1991.
ispaljeno je još 57 granata na zadane ciljeve u Perjasici,
Rastov-cu, Paripovcu, Savinom Brdu, Ureznikovom Brdu i
Dmitrovićima, a 30. 12. 1991. utrošeno je preko 100 granata za
ciljeve u Perjasici, Ureznikovom Brdu, Kolečaju, Ploči, Dmitrović
ima i Kukolj ima.
Tijekom listopada, studenog i prosinca 1991. 1. bitnica H A B -
a 105mm 110. brigade učestvovala je u svim borbenim operacijama
brigade, a 2. bitnica H A B - a 105mm, učestvovala je u svim
borbenim operacijama 150. brigade tijekom prosinca 1991. godine, u
zoni odgovornosti 4. O Z Karlovac.
N a kraju godine imali smo formirane dvije bitnice, koje će
uskoro prerasti u hau-bički divizijun 105mm i l i H A D 1 0 5 m m .
Zbog nepopunjenosti ljudstvom, izvršena je ponovna domobilizacija
potrebnih V E S - o v a iz Karlovca i Zagreba preko Sekretarijata
za obranu, tako da je brojno stanje bitnica pred ustrojavanjem
novog divizijuna bilo: 1. bitnica 50 topnika i 2. bitnica 54
topnika.
USTROJAVANJE HAUBIČKOG DIVIZIJUNA 105MM -HAD105MM-VP3109 P E R I
O D : O D 06. 01. 1992. D O 30. 06. 1993. godine Zapovjednik
divizijuna: bojnik Marijan Bastijančić Po podacima Ureda za obranu
Karlovac, kroz divizijun prošlo ukupno 426 v/o.
Zapovijedi GS-a H V - a od 26. 11. 1991. započete su pripreme za
ustrojavanje H A D 105 mm. Dana 06. 01. 1992. godine, temeljem nove
zapovijedi GS-a H V - a , klasa 8/92-01/13, ur. broj 5120-07-09-02,
formiran je haubički divizijun 105mm, H A D 1 0 5 m m , «R», pri 4.
O Z Karlovac, formacijski broj 100098. U skladu s ovim zapovijedima
prišlo se ustrojavanju postrojbe od postojećeg ljudstva i tehnike
iz 110. brigade, tj. M A D - a i novo mobiliziranih v/o s područja
Općina Karlovac i Zagreb. Z a nositelja zadaće ustrojavanja i
formiranja haubičkog divizijuna određen je bojnik Marijan
Bastijančić, dosadašnji zapovjednik H A B - a l 0 5 m m . U momentu
izdavanja zapovijedi GS-a H V - a za ustrojavanje H A D - a 105mm,
već su dakle postojale dvije haubičke bitnice. Jedna je bila
raspoređena na dva PP-a, u Skupici i Šumbaru, u zoni odgovornosti
110. brigade od listopada 1991. godine, sa zapovjednikom Ignacom
Barkovićem, a druga je 17. 12. 1991. godine, zapovjedno podčinjena
150. brigadi, razmještena na PP u Dugu Goru, u zonu odgovornosti te
brigade, sa zapovjednikom Jovicom Došenom.
Izdvajanjem pripadnika haubičkih V E S - o v a iz sastava M A D
- a HO.brigade, dopunjena je 1. bitnica s 27 topnika i 2. bitnica s
34 topnika, te od tehnike s 8 haubica 105mm M 5 6 , s dvije
panorame, dvije topničke busole, tri ručne busole ijedan P U V
(pribor za upravljanje vatrom).
Dana 20. 01. 1992. godine, zbog odlaska zamjenika zap.
divizijuna Tomislava But-kovića na novu dužnost, zapovjednika
novoformirane samostalne topničke bitnice T A B 1 3 0 M M , na
njegovo mjesto u H A D - u l 0 5 m m imenuje se Jovica Došen,
dotadašnji zapovjednik 2. bitnice u Dugoj Gor i .
Dana 24. 01. 1992. godine ustrojava se i 3. bitnica H A D - a l
0 5 m m , sa 6 haubica 105mm M 2 A 1 i 40 topnika, od okosnice što
je čini zapovjedni dio, unutarnjom preraspodjelom ljudstva između
postojećih bitnica H A D - a 105mm, posade topova 76mm B - l iz M A
D - a i popunom ljudstvom potrebnih topničkih V E S - o v a iz
Zagreba. Po zapovijedi zapovjednika H A D - a l 0 5 m m , 3.
bitnica zaposjeda novi PP u rajonu Rečice, šuma Krugljak, te dobiva
zadaću vatrene podrške borbenim djelovanjima 129. brigade na dijelu
lijeve obale Kupe, u rajonu Rečica - Pokup-ska Luka - Blatnica, s
mogućnošću topničkog djelovanja po ciljevima na Lemić Brdu, Popović
Brdu, Skakavcu, Lipju , Ribarima, Brođanima te p o m o ć n o m
pravcu
-
Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih
topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 87
Banskoj Selnici i Kablarima. Nakon što je PP inženjeri]ski
uređen u 3. stupnju, sa skloništima za ljudstvo, streljivo i M T S
, i zaposjednut oruđima, ljudstvo bitnice prelazi u L u k u
Pokupsku i smješta se u dvije privatne kuće. Tu ostaje do 12. 10.
1992. godine. Inženjerijsko uređenje u t rećem stupnju provedeno je
na poseban način: izgradnjom drvenih skloništa iznad razine tla te
nasipanjem zemljom, uslijed nemogućnost i ukapanja u močvarno
zemljište. Z a djelovanje na temeljnom pravcu usmjereno je 5 oruđa,
a jedno za djelovanje na pomoćnom pravcu. Bitnica raspolaže s
jednom panoramom, što joj usporava rad. Po zaposjedanju PP-a prišlo
se je uvježbavanju računanja i posada na oruđima. U suradnji s N T
129. brigade, pukovnikom N i k o l o m Juraićem, određeni su
ciljevi u pripremi napada i to 1. vatra najviše pet ciljeva, a 2.
vatra Gornja Trebinja - neprijateljsko topništvo. Također je
sačinjen Plan za zbrinjavanje oboljelih i ranjenih, u suradnji sa
zapovjednikom saniteta H A D - a 105mm dr. Željkom Pokom,
organizirana je stražarska služba te 24-satno promatranje
bojišnice.
Nakon provedenih premještanja i popune izvana, konačno brojno
stanje ljudstva H A D - a 105mm, na dan 24. 01. 1992. godine je
sljedeće:
-zapovjedništvo H A D - a 8 v/o s logistikom, zapovjednik
Marijan Bastijančić;
-1. bitnica 44 v/o i 4 haubice M 5 6 , zapovjednik Damir
Babić;
-2. bitnica 45 v/o i 4 haubice M 5 6 , zapovjednik Dejan
Bockaj;
-3. bitnica 63 v/o i 6 haubica M 2 A 1 , zapovjednik Ignac
Barković ,
što čini ukupno 156 v/o i 14 haubica. O d ukupnog broja ljudi,
časnika je 10, dočasnika 6 i vojnika 140, što čini popunjenost
divizijuna ljudstvom od 42% od pune popunjenosti po formaciji.
Raspored bitnica na terenu, u zoni odgovornosti 4. O Z Karlovac,
je sljedeća:
-1. bitnica - borbeno podčinjena 110. brigadi H V - a ; -2.
bitnica - borbeno podčinjena 150. brigadi H V - a i -3. bitnica -
borbeno podčinjena 129. brigadi H V - a , a sve prema zapovijedi 4.
O Z Karlovac za borbeno-napadna djelovanja.
Tijekom veljače 1992. godine, a zbog potrebe za povećanjem
dubine djelovanja u neprijateljskom području, PP 1. bitnice
premješten je s područja Skupice na novu lokaciju podno crkve i
groblja na Gornjoj Švarci u Karlovcu, čime je povećana po-krivenost
neprijateljskog područja vatrom po dubini za oko četiri kilometra.
N o v i položaj se nalazio na zadnjem nagibu iza grebena zaklona,
vrlo dobro zaštićen od neprijateljske vatre. Geometri grada
Karlovca odredili su točan položaj PP-a (koordinate). Posebnost
položaja bila je vrlo velika visinska razlika između oruđa (između
1. i 4. oruđa iznosila je 19 metara), stoje zahtijevalo
uračunavanje posebnih popravaka pr i l ikom gađanja. Inženjerijsko
uređenje PP-a provedeno je u 3. stupnju, zakloni pokriveni drvenim
oblicama i zasuti zemljom, posijana trava, korištene maskirne
mreže. Kompletno ljudstvo bitnice smješteno je u dvije privatne
kuće u Lipanjskoj u l ic i . PP je imao P Z O osiguranje iz sastava
P Z O bitnice 110. brigade
jač ine jedne desetine P A top 20/3, s 4 člana posade. N a PP-u
se raspolagalo sa 113 komada TF granata naoružanih udarnim
upaljačima. Bitnica je bi la opremljena s dva topnička kompasa P A
B - 2 A T , jednim prijenosnim računalom I B M 286, koji je bio
donacija hrvatske tvrtke D O N A , džepnim računalom S H A R P ,
jednim P U V - o m M 5 6 . N a računalu je izrađen vlastiti program
koji je omogućavao brzo i točno izračunavanje elemenata za gađanje.
Program je dan na uporabu i Časničkom centru H V - a u Zagrebu za
izobrazbu topničkih časnika. O d prijevoznih sredstava bitnica je
dužila po jedan kamion F A P i T A M 150. Osnovna sredstva koja su
nedostajala bila su: dvije panorame, kvadrant, laserski
daljinomjer, sredstva veze, pribor za osvjetljavanje, R A P , vučna
vozi la i dr. Os im materijalnih sredstava u postrojbi je
nedostajalo i ljudstvo, i to prije svega specijalnosti za
zapovjedni vod (računari, topografi, izviđači, vezisti). N o unatoč
navedenim nedostacima 1. bitnica H A D - a je bi la sposobna
pružati vatrenu potporu snagama 110. brigade. U sklopu priprema za
vatreno djelovanje provedeno je i određivanje popravaka T K - a na
starom gradu Dubovcu, koji je korišten kao deklinacijska stanica.
Također je provedeno i umjetno trzanje haubica, prvi puta od
početka rata.
Gornji podaci daju uvid u evidentan napredak u znanju, u
korištenju svih raspoloživih sredstava, stanju tehnike i provedenim
mjerama, opremljenosti M T S - o m i si. S t im slijedi još
učinkovitije izvršavanje narednih borbenih zadaća.
O d momenta formiranja haubičkog divizijuna, 06. 01. 1992.
godine, pa do danas, većinu logističkih poslova rješavali smo u
Tehničkoj bazi koja je djelovala u vojarni Luščić. U okviru te baze
djelovale su radionice za održavanje i popravak pješačkog
naoružanja, topničkih oruđa, vozi la svih namjena, radiouređaja i
ostalih uređaja, a neke poslove, koje nismo mogli obaviti u našim
radionicama, obavljali smo kod obrtnika i gospodarstvenika
Karlovca. Tako smo krpanje guma s pravom prioriteta, besplatno
vršili kod vulkanizera g. Tušetića.
S obzirom na način kako smo dolazili do naoružanja i opreme,
koje je ve l ik im dijelom ostalo i l i bilo zaplijenjeno od J A ,
jasno je daje trebalo puno napora i snalažljivosti da se ono
osposobi za normalnu uporabu. U z to što oruđa nisu bila kompletna,
neka su bila i sabotirana, bez ciljnih sprava, bez knjižice o
tehničkim podacima, obavljenoj rektifikaciji i održavanju, pa smo
se oslanjali na znanje i iskustvo naših inženjera, vojnika i
zapovjednog kadra.
Budući da su naše bitnice djelovale na širokom području, te da
su često mijenjale lokacije, od posebnog značaja bilo je stanje
vučnog voznog parka. A vozni park bio je pretežito trofejni i u
izrazito lošem stanju. O d 15 vozila koje smo imali polovinom
siječnja 1992. godine, dovoljno je da navedemo daje bilo:
T A M 7 D A F T A M 150 F A P 13S K R A Z Zastava 101
1 komad, 4 komada, 1 komad, 2 komada, 1 komad, 1 komad,
F A P 13 U R A L U A Z T A M 4500 Renault 4 Zastava 128
1 komad, 1 komad, 1 komad, 1 komad, 1 komad, 1 komad.
-
88 Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih
topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 89
Dakle, opće šarenilo tipova i modela. Posebna priča b i l i su
specijalni vučni kamioni marke D A F , koje smo dobili kao p o m o
ć nizozemske vlade. To su b i l i kamioni predviđeni za neke
tropske nizozemske kolonije, bez vrata i koji su preko 20 godina b
i l i u njihovim ratnim rezervama, a da nisu prešli više od 2 000
kilometara. Unatoč tomu b i l i su to stari kamioni, pa je jedan
ubrzo završio u rezervnim dijelovima, a ostali su često b i l i u
kvaru.
U ožujku 1992. godine, uvidjevši naše stanje, zapovijedi
zapovjednika 4. O Z Karlovac, brigadira Izidora Češnjaja, određeno
je da nam 110, 129. i 137. brigada stavi na raspolaganje 7 vučnih
vozila, ali niti jedno nismo dobili , jer je i njima nedostajalo
vozila. N o , s vremenom, stanje s naoružanjem i M T S - o m se
poboljšalo.
I ožujak 1992. u H A D - u l 0 5 m m protječe u svakodnevnoj
obuci po specijalnostima, održavanju tehnike i opreme te
popunjavanju s novim, a nama nedostajućim M T S - o m . Tijekom
mjeseca dio M A D - a 110. brigade, po zapovijedi 4. O Z Karlovac
prelazi sa 63 v/o i kompletnim naoružanjem u sastav topništva 4. O
Z Karlovac.
U travnju 1992. godine 1. bitnica po zapovijedi zapovjednika
divizijuna, vrši i z v i đanje terena radi pronalaska mjesta za
nove promatračnice, te određuje njihova mjesta i status: - osnovna
promatračnica na Mart inščaku u rajonu Rogava, - pomoćna prva
Vinica , pomoćna druga Vinica , pomoćna treća Martinščak. -
uspostavljena je žična i radioveza s osnovnom, pomoćnom 1. i 2, te
radioveza s
p o m o ć n o m 3. Pr i l ikom više prekida veza, intervenirala
je četa veze 4. O Z Karlovac i N V 110. brigade. Promatračnice na V
i n i c i inženjerijski su uređene u 3. stupnju.
Tijekom mjeseca svibnja u više navrata obnovljena su
neprijateljska djelovanja u zoni odgovornosti 4. O Z Karlovac, pa
su shodno tome i naše bitnice bojevo djelovale. Tako je 1. bitnica
dobila borbenu uzbunu iz O C 4. O Z Karlovac 5/6. 05. 1992. O d
NT-a 110. brigade zapovjeđeno je punjenje oruđa za gađanje ciljeva,
ali poradi smirivanja situacije oruđa su ispražnjena bez borbenog
djelovanja. Prva bitnica ponovno dobiva uzbunu 8/9. 05. 1992, nakon
čega su gađana četiri cilja: novi cilj u području sela Jelaši s tri
plotuna, C-2 Z E L E N O s jednim plotunom, C-4 Z E L E N O s
jednim rafalom te C-8 Z E L E N O s jednim projektilom. Pr i tome
je utrošeno 17 T F granata.
I dalje tijekom mjeseca svibnja, na bazi obavještajnih podataka
i poruka s neprijateljske radiostanice Petrova Gora, davane su
uzbune i uvedena stalna dežurstva kod oruđa.
I 3. bitnica dva puta je tijekom mjeseca svibnja bojevo
djelovala po neprijatelju na desnoj obali Kupe. Prvo bojevo
djelovanje bilo je 08. 05. 1992. godine, po c i ljevima C-418 s dva
plotuna, C-401 s četiri plotuna, C-402 s tri plotuna, C-406 s
jednim plotunom, C-519 s jednim plotunom, C-468 s jednim plotunom,
C-458 s tri plotuna, C-461 s jednim plotunom i C-452 s jednim
plotunom. Utrošeno je ukupno
85 komada T F granata s bl iz inskim upaljačem. Obustava vatre
zapovjeđena je 09. 05. 1992. u 1 sat.
Dana 12. 05. 1992. godine topništvo 4. O Z Karlovac oštro je
uzvratilo na neprijateljsku vatru, to se naročito odnosi na 1.
bitnicu H A D - a l 0 5 m m . Po prestanku uzbune, oko 17 sati,
stanje se smirilo, da b i u 21 sat i 40 minuta neprijatelj iznenada
otvorio vatru po gradu i vojarni Luščić s dva punjenja V B R - a
istovremeno. Tom pri l ikom pogođena je i vojarna Luščić, pa i naše
zapovjedništvo H A D - a l 0 5 m m . Pred zapovjedništvom je tada
poginuo naš vozač saniteta Stjepan Mejašić, ranjen je zapovjednik
divizijuna, bojnik Marijan Bastijančić i zapovjednik saniteta,
satnik Hinko Bednar, koji su se upravo vraćali iz obilaska bitnica
poradi novih zapovijedi za divizijun.
Usprkos čestim uzbunama i borbenim djelovanjima, u svim
bitnicama provedena je planirana obuka vojnika i zapovjednika svih
razina, s naglaskom na ciljanje danju i noću, rad na PP-u i
promatračnicama, upoznavanje s minama i slično.
Pojačan je i rekreativni rad kroz sportska nadmetanja u raznim
sportovima, nabavljen stol za stolni tenis itd. Organiziranje i
posjet 1. bitnice H A D - a l 0 5 m m haubičkoj bitnici 203mm na
Jelsi, a i inače su se razmjenjivale posjete s drugim postrojbama u
4. O Z Karlovac, kad je to situacija na terenu omogućavala .
U lipnju, u naš je divizijun došla ekipa HRT-a kako b i nas
snimila za emisiju «Hr-vatski topnici». Taj je materijal prikazan
na H T V - u . Također nas je službeno obišao predstavnik U N P R O
F O R - a na PP-ima. Tom pri l ikom su popisani tvornički brojevi
svakog pojedinog oruđa.
Po zapovijedi 4. O Z Karlovac 03. 07. 1992. godine, izvršeno je
premještanje oruđa 3. bitnice s PP-a u vojarnu u Jastrebarsko. Sve
T F granate predane su u TG137. Ljudstvo je ostalo u kućama u L u c
i Pokupskoj.
Dana 05. 07. 1992. godine, po zapovijedi 4. O Z Karlovac,
izvršeno je i premještanje oruđa 1. bitnice s PP-a Gornja Švarča u
vojarnu u Jastrebarsko. Streljivo je premješteno u skladište u
Jamadolu. Ljudstvo je ostalo smješteno u kućama u Lipanjskoj u l ic
i . Naredni zadaci 1. i 3. bitnice su čišćenje i održavanje oruđa u
Jastrebarskom. Predstavnici U N P R O F O R - a u Jastrebarskom
izvršili su brojčanu kontrolu oruđa i tvorničkih brojeva.
D v a dana kasnije, 07. 07. 1992. godine, 1. bitnica H A D - a l
0 5 m m , uključuje se u pripreme T G 137. brigade te daje tri
vozača, dok 3. bitnica, iz Pokupske Luke, po zapovijedi 4 . 0 Z
Karlovac, izdvaja dvije haubice i jedan vod od dvadeset ljudi u T G
137. brigade. Grupa se smješta u rajon Dugače, a kroz nju je prošlo
četiri ekipe naših topnika, svaka u trajanju od oko mjesec dana.
Pripadnici druge smjene T G 137. brigade, ratovali su nekoliko dana
i u Bosanskoj Posavini (Korače).
Zbog rasformiranja samostalne topničke bitnice TAB130mm, 20. 07.
1992. godine, dio ljudstva te bitnice, zajedno sa zapovjednikom
Tomislavom Butkovicem, pripaja se našem divizijunu, a ostatak
demobilizira.
-
90 Marijan Bastijančić i suradnici Ustrojavanje podstožernih
topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac H V (l.dio) 91
O d 01. 08. 1992. godine dužnost zapovjednika 3. bitnice
preuzima satnik Dragiša Antonović , a satnik Ignac Barković je
demobiliziran.
Tijekom ljeta 1992. godine brojno stanje divizijuna H A D 1 0 5
m m raslo je prema zahtjevima iz 4. O Z Karlovac, do maksimuma od
172 v/o i l i 47% od popune prema formaciji, da b i nakon
preraspodjele dijela oruđa u druge postrojbe H V - a , popuna
iznosila 106 v/o i l i 29%; po strukturi je to bilo 11 časnika, 5
dočasnika i 90 vojnika.
Temeljem zapovijedi 4. O Z Karlovac, zapovjednik H A D - a l 0 5
m m 12. 10. 1992. godine izdaje zapovijed da se sve tri bitnice
povuku sa sadašnjih položaja u bazu u vojarni Luščić. Kuće u
Lipanjskoj u l ic i predane su domobranskoj postrojbi, kao i
objekti ostalih bitnica. O d ljudstva tri dotadašnje bitnice,
formiraju se dvije nove, pa tako ljudstvo 3. bitnice primaju 1. i
2. bitnica. Tako ustrojene ostaju u vojarni Luščić do 24. 01. 1993.
godine.
O d 09. 11. 1992. godine zapovjednik 1. bitnice, zastavnik Damir
Babić odlazi na novu dužnost u Časnički centar H V - a , a
zapovjednikom 1. bitnice imenovanje poručnik Dejan Bockaj. Dolaskom
na dužnost konstatira da su oruđa u Jastrebarskom, a jedna desetina
vojnika u T G 137. Dana 23. 11. 1992. godine 1. bitnica broji 54
pripadnika, a 2. bitnica 52 pripadnika.
Tijekom borbenih djelovanja do kraja 1992. godine H A D 1 0 5 m
m , a na osnovu evidencija i zapisnika o utrošku granata, na
ostvarenje vatre po zadanim ciljevima utrošio je: - trenutno
fugasnih granata / T F / 1 218 komada; - kumulativnih granata 110
komada; - dimnih granata 40 komada.
Krajem siječnja 1993. godine, točnije 24. 01. 1993, H A D 1 0 5
m m dobiva od zapovjedništva Z P Karlovac zapovijed o potrebi
izmještanja 1. i 2. bitnice H A D - a 105mm u nove rajone
razmještaja. Tako 25. 01. 1993. godine 2. bitnica izuzima iz
vojarne «Poredice» 4 komada haubica 105mm M 5 6 i zaposjeda PP u Go
lom Brdu, u širem rajonu Ogulina, sa zapovjednikom satnikom
Dragišom Antonovićem. Postrojba je u podršci Db Ogulin, koja ujedno
pruža i logističku potporu. Ljudstvo je smješteno u vojarnu
«Poredice» u Sv. Petru, a promatračnica se formira na brdu Gradina,
u selu Rendulići , u podnožju staroga grada, odakle se vrši
promatranje neprijateljskih položaja i sva kretanja neprijateljskih
postrojbi na prometnicama. Pravac djelovanja 2. bitnice podijeljen
je u dva smjera, tako što su dvije haubice usmjerene u pravcu sela
Vojnovac, a druge dvije u pravcu Plaškog. Tijekom prvog i drugog
mjeseca 1993. godine, 2. bitnica je u nekoliko navrata dobivala
borbenu uzbunu sa ciljem djelovanja po neprijateljskim položajima,
ali zbog smirivanja situacije na bojišnici, nije se borbeno
djelovalo.
Dana 27. 01. 1993. godine 1. bitnica vrši hodnju i zaposjeda PP
u Dugoj Gor i , sa zapovjednikom nadporučnikom Dejanom Bočkajem, po
zapovijedi zap. divizijuna. Postrojba je u podršci 137. brigadi H V
- a . Promatračnica je određena u rajonu Be-nići. S ovog PP-a
bitnica je djelovala na ciljeve: Bogdanovići , Perjasica,
Jurjević
Brdo, Grubješići i Kestenak. N a ovom položaju bitnica ostaje do
14. 04. 1993. godine, kad se iz Duge Gore premješta i zaposjeda
novi PP u Jankovom Selištu. Pritom formira promatračnice u
Benićima, Matkovom Brdu i Cerovac Brdu.
Zbog potrebe neutraliziranja neprijateljskih borbenih sredstava
kojima su djelovali po postrojbama H V - a , 09. 05. 1993. godine,
2. bitnica dobiva zapovijed od Db Ogulin za zaposjedanje novog PP-a
u rajonu sela Belobrajdići. Premještanje bitnice sa starog PP-a u
Golom Brdu na novi PP u Belobrajdiće, provedeno je do 15. 05. 1993.
godine, kada je 2. bitnica bila u potpunosti spremna za borbeno
djelovanje. I dalje je pravac djelovanja bitnice u smjeru Vojnovca
i Plaškog, a zbog dodijeljenih novih ciljeva oko sela Poljaci,
Turkovići i Jončići promatračnica se izmješta s prve crte
bojišnice. Ljudstvo je smješteno u skloništa na PP-u i u Vatrogasni
dom u selu Zagorje. S ovog položaja bitnica je djelovala u pet
navrata i utrošila 31 T F granatu.
Istovremeno, točnije 14. 05. 1993. godine, u vojarni Luščić, po
zapovijedi Z P Karlovac, izvršena je mobilizacija nove, 3.bitnice H
A D - a l 0 5 m m . Mobil izirano je 25 v/o s područja Ureda za
obranu Karlovac i to 24 vojnika i jedan dočasnik. Z a zapovjednika
bitnice postavljenje zastavnik Dražen Luketić, a za zapovjednika
voda Anton Cvetković. Po izvršenoj mobilizaciji bitnica je
smještena u Pokupsku L u k u kraj Rečice. Prvi dani iskorišteni su
za upoznavanje, za obuku na pješačkom naoružanju i uređenje PP-a u
rajonu Krugljak, koji je već koristila rasformirana 3. bitnica H A
D - a l 0 5 m m . N a PP-u su popravljeni zakloni za ljudstvo i
streljivo, očišćena mjesta za oruđa i utvrđeni grudobrani. Ubrzo,
po zapovijedi zap. divizijuna, zapovjednik bitnice s nekoliko
vojnika odlazi u Ogulin, gdje su od 143. brigade H V - a preuzeli 2
haubice 105mm M 5 6 i 2 haubice M 2 A 1 , koje su dovezene na PP u
Krugljaku. Kako je trebalo pokrivati ve l ik i sektor, dva oruđa
usmjerena su u A z O P 20-00, a dva u A z O P 22-00. N a PP-u je
postavljen kontejner za smještaj ljudi koji su b i l i na
osiguranju oruđa te je postavljena stražarska služba. Već 18. 05.
1993. godine postavljena je A T C i žična veza s 2. satnijom 2.
bojne 13. DP, a već dva dana kasnije zadužen je P U V , dva
snopara, dalekozor, 5 ručnih kompasa, 2 topnička kompasa i 2
motorole. O d 18. do 23. 05. 1993. godine održana je obuka
računalne bitnice.
Dana 28. 05. 1993. godine 1.bitnica dala je svečanu prisegu.
Popunjenost ljudstvom bila je 44%). Zapovjednici vatrenih vodova b
i l i su Dražen Basar i Željko Muža . I ostale dvije bitnice H A D
- a l 0 5 m m davale su svečanu prisegu u tom vremenskom
periodu.
N a položaju 3. bitnice i dalje se radi na postavljanju žičnih
veza, sada između PP-a i kuće u kojoj je bilo smješteno ljudstvo.
Oformljena je planšeta i radna karta te započeta obuka ljudstva na
oruđima. Ujedno je izvršena popuna sredstvima veze s dva
induktorska telefona i dvije centrale.
Određene su i tri promatračnice i to u rajonu Paličevac, u
Donjoj Rečici , te u rajonu Krajpolje, s kojima je uspostavljena
žična veza. Dana 16. 06. 1993. godine bitnica je od N T Z P
Karlovac dobila borbenu uzbunu, no nije se bojevo djelovalo.
-
92 Marijan Bastijančić i suradnici
Pred H A D - o m l 0 5 m m stajala je nova velika zadaća -
potpuni preustroj postrojbe.
Temeljem zapovijedi GS OS R H , klasa: 801-01/93-01/2, ur.broj:
1076-07/1-93-16, od 21. 06. 1993. godine, s danom 30. 06. 1993.
gasi se H A D 1 0 5 m m , a ustrojava se novi, 10. topnički
divizijun, skraćeno 10.TD130mm.
DUŽNOSNICI U HAUBIČKOM DIVIZIJUNU 105MM, U VREMENU OD 06.
01.1992. DO 30. 06.1993. GODINE
Ustrojavanje podstožernih topničkih postrojbi pri 4. OZ Karlovac
H V (l.dio) 93
ZAPOVJEDNIŠTVO DIVIZIJUNA 01. Zapovjednik divizijuna:
02. Zamjenik zapovjednika:
03. Referent općih poslova:
04. Referent A B K O :
05. Izviđač A B K O :
06. Dekontaminator:
07. Kur i r
08. Vozač:
09. Pomoćnik zap. za IPD:
10. Pomoćnik zap. za logistiku:
11. Referent tehničke službe:
12. Referent intendantske službe:
13. Zapovjednik saniteta:
Marij an B astij ančić
Tomislav Butković Jovica Došen
Mirjana Slivšek Romina Bandula Renata Plavetić Mi lena
Kostelac
Vinko Breko vic Miroslav Baldasi Zvonko Brcković
Jovica Došen Ivica Jengić
Tomislav Kuhar Janko Mrzl jak
Tomislav Kuhar Krešo Kuščer Janko Mrzljak
Šime Borčić V i l k o Lapić
dr. Željko Poka Hinko Bednar Marina Marak
ZAPOVJEDNO-IZVIĐACKA BITNICA 01. Zapovjednik voda veze: Damir
Mlačak
Napomena: Ostala formacijska mjesta u Zapovjedno-izviđačkoj
bitnici nisu popunjavana zbog nedostatka kadrova.
VATRENI DIO DIVIZIJUNA 1. H A U B I Č K A B I T N I C A
1.1. Zapovjednik bitnice:
1.2. Zapovjednik zapovjednog voda:
1.3. Zapovjednik 1. vatrenog voda:
1.4. Zapovjednik 2. vatrenog voda:
1.5. Referent za IPD:
2. HAUBIČKA BITNICA 2.1. Zapovjednik bitnice:
2.2. Zapovjednici vatrenih vodova:
2.3. Referent za IPD:
3. HAUBIČKA BITNICA 3.1. Zapovjednik bitnice:
3.2. Zapovjednik zapovjednog voda:
Ignac Barković Damir Babić Dejan Bockaj
Ivica Voska
Dražen Luketić Željko Muža
Dario Vlašić Dražen Basar
Vlado Starešinić Ivica Jengić
Jovica Došen Dejan Bockaj Dragiša Antonović Zlatko Tihi
Dražen Luketić Zdenko Azinović Dejan Bockaj Nenad Radeka
Željko Sambolec
Ignac Barković Dragiša Antonović Dražen Luketić
Josip Maradin Zlatko Tihi Anton Cvetković
-
94 Marijan Bastijančić i suradnici
3.3. Zapovjednik 1. vatrenog voda:
3.4. Zapovjednik 2. vatrenog voda:
3.5. Referent za IPD:
Matija Bridić Robert Ivanisevic Đuro Šipek
Borislav Čosić Željko Bonjeković
Damir Babić
POPIS POGINULIH, RANJENIH I POVRIJEĐENIH PRIPADNIKA POSTROJBE
HAD 105MM 1. P O G I N U L I : Stjepan Mejašić, 12. 05. 1992.
godine, pred zapovjedništvom H A D - a l 0 5 m m , u vojarni
Luščić
2. R A N J E N I : - Marijan Bastijančić, 12. 05. 1992. god.,
pred zapovjedništvom H A D - a l 0 5 m m , u
vojarni Luščić - Hinko Bednar, 12. 05. 1992. godine, pred
zapovjedništvom H A D - a 105mm, u
vojarni Luščić - N iko la Orešković i Goran Marković , na Mart
inščaku,
3. POVRIJEĐENI :
Dejan Bockaj Mar in Marinović Dragutin Majetić Aleksa Dedić
Vlado Lucijanić
Josip Poje Ivan Kovačina Dinko Kucalović Zdravko Baršić
Napomena: Gornji popis ranjenih i povrijeđenih pripadnika
postrojbe nije konačan, s obzirom da nemamo potpune podatke
sanitetske službe postrojbe i 4 . 0 Z Kar lovac, pa gaje potrebno
dopuniti s t im podacima.
SUDBINE
Tomislav Hauptfeld
IVAN HAUPTFELD - ŠPICA, ZADNJI KARLOVAČKI GRADONAČELNIK U
NEZAVISNOJ DRŽAVI
HRVATSKOJ
DJETINJSTVO, ŠKOLOVANJE, POSAO Ivan Hauptfeld - Špica, četvrto
po redu muško , a deseto od ukupno jedanaestero djece uvaženoga
karlovačkoga knjigotiskara i posjednika Dragutina Hauptfelda i
majke Franjice rođ. Darany, rodio se 4. svibnja 1900. godine u kući
svojih roditelja, u tadašnjoj Školskoj, a danas Prešernovoj u l ic
i na broju 17 u Karlovcu. Pučku školu i realnu gimnaziju završio je
u rodnom gradu. Godine 1918. odlazi u Graz s namjerom školovanja na
Visokoj tehničkoj školi koju je upisao, ali ubrzo je prekida radi,
kako zagrebački „Hrvatski narod" od 24. listopada 1944. godine
piše, k r v a v i h događaja u mjesecu siečnju 1 9 1 9 . k a d a j
e s r b s k a s o l d a t e s k a p o u b i j a l a d e m o n s t r
i -rajuće njemačke studente u M a r i b o r u . Tada odlazi u Brno
na studij niskogradnje. Tu je bio zapažen po poli t ičkom
djelovanju, poglavito među hrvatskim studentima. Z a vrijeme
školovanja bavio se raznim športovima (neke je sa svojim društvom i
započeo u Karlovcu), naročito vaterpolom, hokejom na ledu i boksom.
B i o je član „Hrvatskog sokola".
Nakon smrti oca Dragutina (umro 17. ožujka 1921) vraća se u
Karlovac i odlazi na odsluženje vojnog roka. Po povratku, iako
uvjereni starčevićanac, pristupa u H R S S (kasnije HSS) , postaje
vrlo blizak sa Stjepanom Radićem te zajedno politički djeluju u
okolici Karlovca, poglavito u Rečici i Šišljaviću.
Zajedno s b raćom i sestrama član je Prvog hrvatskog pjevačkog
društva „Zora", u kojem je i solist, kao stoje bio i njegov otac
Dragutin. Dugogodišnji je tajnik tog uvaženog društva. Pjeva bas u
„Zorinom k v a r t e t u " , u kojem su i njegova braća Mil
jenko-Mićo, Dragutin-Lolo (barjaktar „Zore") te Zlatko-Garo. N a
„Zor inom" gostovanju u Bruxellesu 1935. godine kao kvartet, u
hrvatskim narodnim nošnjama, nastupaju na belgijskom dvoru pred
kraljem.
Djelovao je u mnogim hrvatskim društvima u kojima je bio
dužnosnik. Jedan je od osnivača Društva hrvatskih Zagoraca u Kar
lovcu (kasnije društvo dobiva naziv K U D „Matija G u b e c " ) ,
za što mu, nažalost, nikada nije izražena zahvala.