Document islamsko bankarstvo

Covjek je bice koje radi. Može se reci da je cjelokupno ostvarenje ljudske civilizacije rezultat covjekovog rada i truda. Kako islam gleda na rad? U prilici smo da cesto cujemo sljedecu recenicu: Rad je ibadet! Da li je to doista tako? I pod kojim uvjetima? Ovaj prilog malo pobliže razmatra ovu problematiku.

Rad je zakonitost života i izravno služi afirmaciji covjekova životana Zemlji. Kao takav rad je ne samo tjelesna vec i duševna potreba covjeka. Radeci covjek svojim trudom stice plodove kojima ce prehraniti sebe i porodicu i tako zajamciti pošten i pristojan život. To je subjektivna vrijednost rada. Objektivna vrijednost radasastoji se u tome da covjek radeci privreduje i donosi doprinos cjelokupnom društvu, jer plodovima njegovog rada okoristice se i drugi.

Upravo zbog toga, glavni izvor islama, Kur’an casni, na više mjesta i u razlicitim kontekstima spominje rad i privredivanje. Kur’an jasno ukazuje na to da svako covjekovo djelo, cak i pomisao trebaju biti usmjereni na opcekoristan interes i dobrobit covjeka. “I reci: -Trudite se! Allah ce trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi cete biti vraceni Onome koji zna nevidljivi vidljivi i svijet, pa ce vas o onome što ste radili obavjestiti.”1 “Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka cini dobra djela i neka, klanjajuci se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!”2 “Covjekovo je samo ono što sâm uradi.“

Traženje Allahove blagodati

Kur'ani-kerim naziva ulaganje truda s ciljem postizanja (halal) zarade, veoma lijepim imenom, iz kog se može nazrijeti Allahovo zadovoljstvo. On to naziva »traženjem Allahove blagodati«, kao što vidimo u slijedecim ajetima:

«A kad se namaz obavi, onda se po zemlji razidite i Allahovu blagodat tražite!«. Ajet govori o džuma-namazu koji je obligatna vjerska dužnost petkom. Zbog važnosti džume-namaza u mnogim islamskim sredinama petak je zvanicno neradni dan. Medžutim, to nijeutemeljeno na šerijatskim dokazima, jer - kao što se navodi u ovim ajetima - raditi nije dozvoljeno za vrijeme namaza: »O vjernici, kadse u petak na namaz pozove, kupoprodaju ostavite i podite na namaz«,ali zato nakon obavljenog namaza: »…po zemlji se razidite i Allahovublagodat tražite«.

»Ne pripisuje vam se grijeh ako (za vrijeme hadža) tražite blagodat svog Gospodara«. Ovaj ajet je, kažu komentatori Kur'ana, objavljen uvezi hadža i njime se reguliraju važni propisi vezani za ovaj temeljni islamski šart koji je dužnost svakom šerijatski sposobnom muslimanu i muslimanki, a i pored toga toga navedeni dio ajeta dozvoljava trgovinu i zaradivanje. Poruka ajeta bi, dakle, bila: Nije vam grijeh da, i za vrijeme hadža trgujete i zaradujete.

Kur'an poredi, u jednom kontekstu, one koji se trude i putuju za nafakom s mudžahidima (borcima) na Allahovom putu, pa kaže: »On zna da ce medu vama biti bolesnih, i onih koji ce po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji ce se na Allahovom putu boriti«.6

Iz ovih ajeta se jasno nazire važnost koju islam posvecuje radu i privredivanju. U okviru islamskog ucenja, muslimanu nije dozvoljeno da bude ovisan o drugom u smislu da bude na teret društvu, da uzima od života, a ne daje mu. Naprotiv, islam insistira na tome da se covjek zaputi u razgranate domene ljudske egzistencije radeci, proizvodeci i aktivno dajuci svoj doprinos opceljudskom razvoju i boljitku. Na taj nacin, i uz nepokolebljivu vjeru u Uzvišenog Stvoritelja, covjek ce izvršati funkciju svoga bivstvovanja na ovomesvijetu.

Rad u hadisima i praksi Allahovog poslanika

Brojni su hadisi u kojima Allahov poslanik, s.a.v.s., usmjerava pažnju svojih sljedbenika na važnost rada, trgovine, poljoprivrede, proizvodnje i ostalih aktivnih vidova života. On licno, sallallahu 'alejhi ve selleme, je svojim životom i praksom olicenje požrtvovanosti i aktivnosti na putu postizanja halal zarade za sebe i svoju porodicu. Još u ranoj mladosti, kada je postao jetim, svojimradom je doprinosio mnogobrojnoj porodici svog amidže Ebu Taliba kodkojeg je živio cuvajuci stada imucnijih Kurejševica. Kada je poodrastao poceo se baviti trgovinom, odlazeci u daleki Šam koji je od Mekke udaljen gotovo dvije hiljade kilometara. Tim poslom se bavio blizu dvadest godina. Poslanik islama je sâm radio i pozvao jesljedbenike svoga ummeta da rade i privreduju. Brojne su izreke kojekazao u tom pogledu.

Objašnjavajuci važnost cinjenice da covjek živi i hrani svoju porodicu od rada svojih ruku, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: »Nema bolje hrane od one koju covjek pojede od rada svojih ruku«. (El-Buhari)

Umor koji je rezultat truda koji se ulaže da bi se zaradila halal zarada je znacajan faktor na putu postizanja Božijeg zadovoljstva i oprosta. U tom smislu Poslanik porucuje: »Onaj ko omrkne umoran od posla s kojim traži halal zaradu, omrkne s oproštenim grijesima«.

Podsticuci muslimane da se, izmedu ostalog, bave zemljoradnjom i poljoprivredom, kako u ishrani nebi bili ovisni o drugima, Muhammed,a.s., je kazao: »Svaki musliman koji nešto posije ili posadi pa se od toga nahrani ptica, covjek ili životinja, taj cin mu se smatra sadakom«. (El-Buhari)

A da bi kod svojih sljedbenika razvio ljubav prema radu i sticanju opskrbe vlastitim trudom i zalaganjem, a istovremeno im omraznuo nerad i traženje od drugog, Poslanik islama je rekao: »Da neko od vas uzme uže pa na svojim ledima donese tovar drva pa ih proda, to

mu je bolje negoli da moli od ljudi, dâli mu oni nešto ili ga odbili«. (El-Buhari)

Ovaj hadis pojašnjava da je svaki posao castan sve dok je legalan i dozvoljen po islamu. To se, naravno, ne kosi sa željom i nastojanjemsvakog pojedinca da radi onaj posao za koji ima potrebne kvalifikacije.

Po islamskom ucenju prosjacenje je veoma prezren posao. U tom pogledu Poslanik, s.a.v.s., veli: »Da znaju (oni koji prose) šta prosjacenje u sebi ima, nebi nikad niko od nekoga nešto tražio«.»Robnece otvoriti vrata prosjacenja a da mu Allah ne otvori vrata siromaštva«. »Uzimanje sadake (zekjata) nije dozvoljeno imucnom (ganijj), snažnom i zdravom covjeku (zu mirretin sevijj)«.

U hadiskim zbirkama postoje hadisi u kojima Vjerovjesnik, s.a.v.s., upozorava na opasnost od nerada i ljencarenja, jer to vodi ka neimaštini i prosjacenju. U svojim dovama (el-me'surat) Poslanik je ucio: »Allahumme, inni e'uzu bike mine-l-hemmi ve-l-hazen, ve e'uzu bike mine-l-'adžzi ve-l-kesel, ve e'uzu bike mine-l-džubni ve-l-buhl, ve e'uzu bike min galebeti-d-dejni ve kahri-r-ridžal«. (Bože, ja kod Tebe tražim utocište od briga i tuge. Tebi se utjecem od slabosti i lijenosti. Utjecem Ti se i od kukavicluka i škrtosti. I utjecem Ti se od toga da me dug savlada i da me ljudi gaze).

»Gornja ruka je bolja od donje ruke«

U jednom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim, Poslanik, s.a.v.s.,je rekao: »El-jedu-l-'ul'ja hajrun mine-l-jedi-s-sufla«, što u prijevodu na naš jezik znaci: »Gornja ruka je bolja od donje ruke«. U nastavku hadisa Poslanik kaže »da je gornja ruka ona koja daje, a donja ruka je ona koja prima«. To znaci da je ona ruka koja radi i

privreduje bolja od one ruke koja ne radi i koja ceka da joj se nešto udijeli.

U tom kontekstu postoji jedna veoma interesantna prica vezana za dvojicu ljudi iz islamske prošlosti.

Naime, jedan pobožnjak po imenu Šekik el-Belhi je krenuo na dug put s ciljem trgovine i zarade. Prije polaska oprostio se sa svojim prijateljem Ibrahimom b. Edhemom i kazao mu kako ce na tom putu dugoostati. Medžutim, nije prošlo svega nekoliko dana a on se vratio. Vidjevši ga u džamiji, Ibrahim b. Edhem je zacudeno upitao: »Zašto si se tako brzo vratio?« Šekik je odgovorio: »Na putu sam vidio jednu veoma cudnu stvar, pa sam odlucio da ne idem na put«. »Na hajr! Šta si to vidio?« – upitao je Ibrahim.

»Putujuci« - zapoceo je Šekik svoju pricu – »umorio sam se, pa sam odlucio da se odmorim u jednom pustom i neplodnom predjelu. Tu sam primjetio jednu slijepu i obogaljenu pticu, pa sam rekao u sebi: - Kako ova ptica živi na ovom zabacenom mjestu, a niti vidi niti se krece? Nije prošlo puno vremena a doletila je druga ptica noseci onoj prvoj hranu. To se ponovilo nekoliko puta na dan. Rekao sam: - Onaj koji je opskrbio ovu nemocnu pticu na ovakvom pustom i neplodnom mjestu, opskrbice i mene! I onda sam odustao od puta i vratio se.«

»Baš si cudan, Šekiku« – odgovorio je na to Ibrahim b. Edhem. »Zaštosi prihvatio da budeš slijepa i obogaljena ptica koja živi od tude pomoci!? Zašto nisi htio da budeš ona druga ptica koja se trudi da sebi pribavi hranu, a onda pomaže slijepim i nemocnim!? Zar ti ne znaš da je gornja ruka bolja od donje!?«

Kada je cuo ove rijeci Šekik je ustao i poljubio Ibrahima u ruku. Potom je rekao: »Ti si naš ucitelj«, i onda se vratio svojoj trgovini i poslovanju.

Ovakvo razumijevanje uloge u životu sasvim je saglasno sa temeljnim islamskim ucenjem o covjekovom namjesništvu na Zemlji. Musliman sebeposmatra kao Allahovog namjesnika na Zemlji, cija je uloga, da izvrši Allahovu naredbu, uspostavi Njegove propise i obavi Mu dužnost robovanja na najpotpuniji nacin. Zato on nastoji da svaku svoju rijec, svako djelo ili pokret ucini ibadetom svome Gospodaru. Ovo se potpuno slaže s ogromnim znacenjem koje daje poznati ajet: «Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet cine«.

Sa ovakvim razumijevanjem svoje uloge u životu muslimani su tokom historije pokazali fascinantne primjere rada i produktivnosti. Muslimani su, u vremenima dok su pravilno razumijevali svoju vjeru, imali dominantnu ulogu u svjetskim politickim i ekonomskim tokovima.Istaknuti bosanski intelektualac iz prve polovine dvadesetog vijeka,rahmetli Mustafa Busuladžic, je u jednom svom spisu zabilježio sljedece:

“Povijesno je utvrdeno da su muslimanski srednjovjekovni trgovci dolazili sve do Urala, Kitaja, zatim do Švedske i Norveške, dakle dalekog sjevera, o cemu svjedoce iskopine arapsko-muslimanskog novcau skandinavskim zemljama. U svim muslimanskim zemljama, od Španjolske pa sve odo Indije, klucao je trgovacki i prometni život. Muslimani, piše Larice u svom djelu “Storia del commercio” (Povijesttrgovine) stvoriše suvremeno trgovacko racunovodstvo i proširiše upotrebu arapskih brojki i pronadoše razlomke. Od svih zemalja trgovacki život je najviše cvao u Španjolskoj, Egiptu i Siriji, kao i svim sredodozemnim gradovima muslimanskih zemalja. Trgovacki životse najviše od svih zemalja razvio u Damasku, gdje su se proizvodili predmeti od željeza, oružje, koža, coha, razne vunenne i svilene tkanine koje su osvajale onovremena svjetska tržišta. Bagdad je bio na glasu radi izrade dragocjenih zlatnih i srebrenih predmeta, raznovrsnog nakita, vezova i svilenih stvari. Jemen je opet prizvodio laneno platno i glasovitu ovnujsku kožu te suho grožde koje se najviše prodavalo u Korintu (Grcka)… U Isfahanu su se radiliglasoviti i skupocjeni šalovi, podsedlice, sedla, ukusno posude od ilovace, dok se u Širazu proizvodio ružin sok. Središte egipatske

trgovine je bilo u Asuanu. Od svih sjevernoafrickih gradova trgovacki život najviše procvate u Kajrovanu, dok je marokanski gradFes bio na glasu radi proizvodnje kapa, sapuna, boja i masti. U Španjolskoj je trgovina cvala osobito u Kordovi, gdje se preradivalakoža. U Murciji se proizvodilo sukno, u Sevilji, Granadi i Almeriji svila, a papir od pamuka u Šatibi.

Poznato je da su muslimanski trgovci slovili ne samo kao izvrsni poslovnici i okretni novcari nego i geografi i putopisci, a narocitokao vjerski misionari koji su svojim znanjem i uzornim islamskim vladanjem mnogo doprinijeli širenju islama po svim zemljama. Opcenito je poznato da su islam na malajskoj skupini otoka u Indoneziji proširili muslimanski trgovci s Bliskog istoka i Indije, jer na Malajski arhipelag prije toga nije nikada stupila noga muslimanskog vojnika osvajaca.”

Covjekov posao od kojeg živi je ibadet, ali pod uslovima

Islamski ucenjaci su, razmatrajuci pitanje covjekove uloge u životu,došli do vrlo interesantnih zakljucaka. Tako poznati egipatski ucenjak, naš savremenik, prof. dr. Jusuf el-Karadavi, u svojoj knjizi El-'Ibadetu fi-l-islam (Ibadet u islamu) kaže da su dunjalucki poslovi od kojih covjek (musliman) živi i hrani svoju porodicu, ibadet. Medutim, za to imaju uslovi kojih musliman mora pridržavati, pa da bi njegov posao ili profesija imali tretman ibadeta. Ti uslovi su sljedeci:

1 - Da posao koji radi bude dozvoljen po islamskom ucenju.Oni poslovi koje vjera zabranjuje, kao npr. rad s kamatom, kockom, alkoholom i tome slicno nemoguce je tretirati ibadetom. Allah dž.š. je dobar i plemenit i prima samo ono što je dobro i cisto.

2 - Potrebno je da uz posao bude cist nijet; a nijet muslimana je daucini sebe i svoju porodicu neovisnim i dostantnim i da bude od koristi svojoj zajednici i ummetu.

3 - Da se posao obavi lijepo i sa preciznošcu, jer Muhammed, s.a.v.s., porucuje: «Allah je propisao lijep postupak prema svakoj stvari«. (Muslim) »Allah doista voli da, kada neko od vas radi neki posao, da ga uredno i precizno obavi«. (El-Bejheki, Šu'abu-l-iman)

4 - Da se u poslu pridržava Allahovih propisa, tako da ne cini nikomzulum, da ne obmanjuje i ne vara, te da ne uzima tudi hak.

5 - Da dunjalucki posao ne odvraca covjeka od izvršavanja temeljnih vjerskih dužnosti, poput namaza, posta, hadža i zekjata. Allah dž.š.kaže: «O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjecanja na Allaha. A oni koji to cine, bice izgubljeni«. A Allahdž.š. u Kuranu hvali one ljude »… koje kupovina i prodaja ne ometajuda Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju...«

Ukoliko se musliman pridržava ovih uslova, on je tada u stanju da citav svoj život i rad pretvori u ibadet Allahu dž.š.

Prenosi se od Ka'ba ibn 'Udžre da je rekao: «Prošao je pored Allahovog Poslanika neki covjek pa su ashabi, primjetivši njegovu cvrstinu i snagu, rekli: «Allahov poslanice, da je ovaj na Allahovomputu?!«, (tj. da je u džihadu, jer to je bio najbolji ibadet kod njih). Allahov poslanik, s.a.v.s., je na to rekao: «Ako je izišao dabi zaradio za svoju malehnu djecu - on je na Allahovom putu! Ako je izišao da bi zaradio za svoje stare roditelje - on je na Allahovom putu! Ako je izišao da bi zaradio za sebe, da ne traži od drugog - on je na Allahovom putu! A ako je izišao bi se pretvarao pred drugima i oholo pokazivao svoju snagu - on je tada na šejtanskom putu!«

Rad i »dobra djela«

U Kur'anu se cesto spominju tzv. »el-e'amãl es-sãliha« ili »es-sãlihãt«, što je oznaka za dobra djela. Gotovo da nema nijednog mjesta u Kur'anu u kojem se spominje imãn i oni koji vjeruju, a da se paralelno s tim ne spominju i »dobra djela«. To apsolutno korespondira sa kur'anskim nastojanjem da vjernike pripremi za rad iaktivno ucecše u životu na ovom svijetu. O tome kako bi muslimani trebali razumjeti vjeru i dobra djela, odnosno svoju ulogu u životu,poslužicemo se mislima istaknutog savremenog islamskog mislicoa iz Egipta, rahmetli šejha Muhammeda el-Gazalija, koji kaže:

»Nemoguce je uspostavljanje u društvu uspješne misije, ako su njegovi pripadnici neznalice o ovom svijetu i slabici u životu. Dobra djela koja su potrebna cini motika težaka, igla krojaca, pero ucenjaka, skalper lijecnika, cini ih ronilac u moru, pilot u vazduhu, istraživac u svom laborotoriju, knjigovoda u svom defteru, cini ih musliman, sljedbenik Božije Objave, izvršavajuci svaku stvari cineci od nje sredstvo kojim ce pomoci svoj din i doprinjeti da Allahova rijec bude gornja. (…) Doista je cudna stvar da vecina muslimana, vec nekoliko stoljeca, ne znaju o svemiru ništa važno spomena, i da saznjanja o njemu budu drugostepena u njihovoj licnoj i kolektivnoj naobrazbi, i da istraživanje njegovih tajni i njegovihpotencijala, kod nekih bude nevažna stvar, a kod drugih besmislica inešto beznacajno.

U vrijeme kada su muslimani odvraceni od studiranja i istraživanja svemira, drugi narodi su daleko otišli na tom putu i postigli ogromne rezultate, a zatim ih mobilisali u službu ideologija i filozofija konstruiranih od strane covjeka. Ovaj raskol izmedu vjeres jedne, i kosmosa, s druge strane, islam, doista, apsolutno ne odobrava, i traži od Allahovih robova potpuno suprotan nacin postupanja.

Obuzela me je srdžba kad sam saznao da je jedna islamska zemlja izvozila pšenicu u vrijeme kada je bila kolonija, a nakon što se osamostalila, i uzela uzde u svoje ruke, zemlja se sasušila i ispucala, i poceo je uvoz iz inozemstva!!

Osjetio sam sramotu i stid brojeci industrijske proizvode zemlje, nenašavši medu prvih deset, ni medu drugih deset, nijednu muslimansku zemlju. A poznato je da je Japan poceo svoju obnovu prije jednog vijeka, otprilike, a islamski narodi zapoceli su svoj preporod u isto vrijeme. Japan je danas stigao do atoma a mi smo (za)ostali. Šaje razlog tome? Vjerovatno truhlost politicke atmosfere ima svoj veliki udio. Medutim, truhlost u domenu naobrazbe ima, po mom mišljenju, veci udio«.

Razvoj islamske ekonomske misli

Pisac: mr. Amel Kovacevic

Izvor: Saff

Br/str: 52

Kada se koriste termini islamska ekonomija, ekonomski sistem ili pakbankarstvo, javlja se sumnja kod vecine zapadno obrazovanih ljudi jer, prema njihovom videnju, u najmanju ruku predstavljaju kontradiktorne termine. Sama pomisao da religija može determinirati ekonomske aktivnosti, odbacuje se kao nekoherentna, te emocionalna od vecine ekonomista danas

Na zapadu, tj. u citavoj evro-americkoj, danas dominirajucoj civilizaciji, postoji razlaz izmedu svetog i profanog, izmedu religije i ostalih ljudskih aktivnosti. Takva realnost je nastala kao rezultat procesa sekularizacije kršcanske civilizacije, posebno od 17. stoljeca. Rezultat tog procesa jesu osakacena eksploatisana

priroda, koju treba "osvajati", a ne uživati kao Božiji dar. "Covjekkoji ima autoritet da odluci što je dobro a što loše, dok je sve apsolutno i trajno zamijenjeno sa relativnim i promjenljivim." Tu nema mjesta za Boga, jer ga zamjenjuje nauka i ljudski racio.

Islam ne može biti strpan u definiciju religije shvacene po ovom principu. Islam je din, to jest cjelokupan nacin života obuhvatajuciprivatni i javni život covjeka. On daje infrastrukturu za uredenje društva, ukljucuje teološku dogmu, vjerske obrede, politicku teoriju, zatim detaljan kôd ponašanja, higijenu i etiku. Din predstavlja temelj islamskog svjetonazora te se islamska ekonomska vizija ne može zamisliti bez prihvatanja sveobuhvatnog koncepta dina.

Po Al Atasu semanticko znacenje termina din može se razložiti na:

• Zadu-ženost

• Poslušnost

• Moc rasudivanja

• Prirodna inklinacija predanosti

• Savjesno rasudivanje

Allah, dž.š., nam je darovao život, te nas tako zadužio. Svaki iskreni dužnik osjeca poniznost prema svom zajmodavcu, te pokušava odgovoriti blagovremeno na postavljene uslove njihova sporazuma.

Interesantno je da u ovom slucaju nema policije, to jest sile koja ce osigurati poštivanje dogovora. Covjek ima slobodu da svojevoljno ispoštuje dogovor i tako zaradi naklonost svoga Gospodara ili pak dase ogluši o prisegu te snosi konsekvence na drugom svijetu. Moc savjesnog rasudivanja (aql) veoma je važna determinanta ovog odnosa i daje mu posebnu draž te tu nastaje prava drama, bitka izmedu dobrai zla u samome covjeku. Priroda covjeka jeste da bude predan Bogu i da se uklapa u kosmos koji se pokorava Bogu.

Interesantno je napomenuti i to da izvedenice iz rijeci din znacajnodaju doprinos u razumijevanju centralne pozicije Islama u životima muslimana. Naime, medina (što na arapskom jeziku znaci grad) u sebi sadrži korijen din što znaci da urbani centri u kojima cvjeta trgovina, nauka i umjetnost rijecju civilizacija (arapski i turski: medinijet) jesu sa pravom i mjesta gdje cvjeta Islam, pa otuda neotudiva veza Islama i civilizacije, a samim tim i ekonomije.

Islamski svjetonazor

Svjetonazor jeste ona vizija realnosti i istine, koja kao arhitektonsko mentalno jedinstvo, djeluje kao neprimjetna osnova svih ljudskih ponašanja ukljucujuci naucne i tehnološke aktivnosti. Svjetonazor nije konstruiran vec formiran, odnosno prirodno se samorazvijao. Proces izvodenja ekonomske vizije sacinjene od odabranih medusobno povezanih koncepata, u osnovi je ideološkog karaktera po Šumpiteru, jer izbor, rasporedivanje, definiranje i interpretiranje tih koncepata dešavalo se u domenu svjetonazora osobe koja je to cinila. Po Šumpiteru taj ideološki elemenat se treba neutralizirati kroz adekvatne, univerzalne metode analize kakobi se dobila cista nauka, to jest istina. Po Heilbroneru, vizija je sastavni dio ekonomije jer njena motivacija je ne samo mocna, neizbježna vec i legitimna. Bez vizije to jest ideologije ne bi se

imalo šta analizirati, a i sama analiza je podvrgnuta odredenoj viziji tako da ne može biti "objektivna". Naravno, ovdje treba naglasiti razliku izmedu vizije i slijepe ideologije koja tvrdoglavostoji ukopana na svojim pozicijama iako ociti dokazi govore suprotno. Potrebno je graditi ekonomsku viziju logicno, koherentno ikonzistentno svjetonazoru koristeci metode prihvatljive viziji.

Na osnovu postulata islamskog svjetonazora mogu se izvesti veoma interesantne konsekvence koje ce objasniti naizgled cudna ponašanja homo islamicusa gledana iz perspektive konvencionalnog poslovanja. Naprimjer, privremena ekonomska posljedica nepokornosti Bogu, koja može biti dobit u materijalnom smislu (recimo kamata), predstavlja zasigurno gubitak na Ahiretu pa je samim tim i motivacija za muslimana da je izbjegne tu razumljiva.

Islamska ekonomija je proces interpretacije i pristup ka rješavanju covjekovih ekonomskih problema zasnovan na vrijednostima, normama, zakonima i institucijama formiranih i izvedenih iz Kur’ana i Sunneta.

Metodologija razvoja

Da bi se razvila islamska ekonomska misao potrebno je utvrditi metodologiju. U ovom slucaju to je usul ul fikh i predstavlja znanjeo principima i metodama koje vode ka izvodenju prakticnih šerijatskih zakona, vrijednosti, normi i institucija iz datih potkrepljujucih dokaza. Izvori ovih dokaza su objava, razum i univerzum.

Prvi korak je identificirati sve ajete i hadise Božijeg Poslanika koji se odnose na ekonomiju direktno ili indirektno (covjek, priroda, meduljudski odnosi, proizvodnja, potrošnja, distribucija itd).

Drugi korak ka prakticnom definiranju islamske ekonomije predstavljasistematizaciju ajeta i hadisa, termina i koncepata pohranjenih u njima u principe, postulate, hipoteze i pretpostavke koje ce biti ispitivane ili potvrdene. Ponovo ovdje se koriste istinski narativni, culni i intuitivni kanali za sticanje znanja.

Potrebno je dubinsko i holisticko posmatranje datih koncepata kroz objavu (sebeb ul nuzul-povodi objave), zatim naknadno koristimo mišljenja ranijih autoriteta, cula i intuiciju, koristeci indukciju i dedukciju kao analiticka pomagala.

Posebno važan stadij u ovom procesu je proucavanje i pretresanje suvremene ekonomske misli. Bilo bi potpuno naivno i nerealisticno vjerovati da Islam ima posebno mišljenje o svakoj stvari koju je obradila konvencionalna ekonomija. Veoma je bitno razumjeti citavu lepezu ekonomskih misli na zapadu i svjetonazora iz kojih su ponikli. Potrebno je dobro poznavati gdje se islamski svjetonazor razlikuje od njihova te kako to utice na ekonomsku viziju te na probleme i fenomene u samoj ekonomiji. U ovom slucaju selektivna asimilacija ne smije biti odbacena kao validan alat u izgradnji ekonomske teorije u Islamu.

Nakon toga slijedi testiranje hipoteze. Empirijske i prakticne studije zasnovane na islamskoj ekonomskoj viziji predstavljaju takoder dio alata u izgradnji ekonomske teorije u Islamu.

Ako empirijski podaci ne podržavaju ekonomsku viziju, temeljita provjera prethodnog procesa je neophodna da bi se neutralizirale moguce greške. Ako opet postoji disparitet, analiza trenutnog stanjaje neophodna te preduzimanje koraka da se ono što jeste promijeni u ono što bi trebalo biti.

Takav proces ispitivanja ekonomskih fenomena bio bi ustvari proces islamizacije, to jest socio-ekonomska reforma u skladu sa islamskim svjetonazorom i vizijom.

Islamsko bankarstvo

Kao ilustraciju gore navedenog procesa islamizacije navodimo razvoj jednog segmenta islamske ekonomije koji svoju utemeljenost polucuje upravo iz istovjetnog procesa a koji svakako predstavlja prethodnicuislamskog ekonomskog pokreta. To je fenomen islamskog bankarstva. Nažalost postoji pogrešno mišljenje da je islamsko bankarstvo vrhunac islamske ekonomske misli, te se tendenciozno insistira na njemu mada se zanemaruju po društvo mnogo bitniji ekonomski procesi koji takoder trebaju biti uskladeni sa islamskim pogledom na svijet.

Kako god bilo, pogledajmo kako tece proces generiranja islamskog bankarstva. Prvi korak, kako je gore navedeno, jeste identifikacija svih ajeta i hadisa Božijeg Poslanika koji se odnose na finansijske transakcije posebno dug, posudbu, novac i trgovinu. Kada se to desi pred sobom cemo imati cetiri kur’anska ajeta koji tretiraju “riba” (kamatu). Prva objava istice da kamata otuduje covjeka od Božije milosti (III:39). Druga objava je proklinje, stavljajuci kamatu u ravan sa nedozvoljenim oduzimanjem imovine, koja pripada drugima (IV:161). Treca objava upucuje muslimane da ostanu cisti od kamate zarad svoga blagostanja (III:130). Cetvrta pak objava uspostavlja

jasnu razliku izmedu kamate i trgovine, te podstice muslimane na trgovinu, a zabranjuje lihvarenje. Pri posudbi treba da ocekuju samoglavnicu, pa cak da odustanu i od nje ako je uistinu dužnik u nemogucnosti da je vrati. Takoder je napomenuto da oni koji se ogluše o ovu zabranu objavljuju rat Bogu i Njegovu Poslaniku (II:174-180). Poslanik Muhammed, s.a.v.s., izricito je prokleo ne samo one koji uzimaju, vec i one koji daju kamatu, kao i one koji svjedoce i bilježe ovakve transakcije.

Sta je u stvari riba (kamata)?

Ajeti izricito kazuju da je riba zabranjena, no ne definiraju šta jeto “riba”, da li je to samo kamata kako se cesto misli ili postoji potpunija definicija “ribe”. Da bi se pronašli adekvatni odgovori naovo pitanje moramo se poslužiti neposrednim povodima objave (sebeb ul nuzul), Poslanikovim objašnjenjima, praksom prve islamske države te stavovima ranih islamskih znanstvenika, što predstavlja drugi stadij ovog procesa. Uzimajuci date izvore u obzir dolazimo do zakljucka da “riba” u sebi olicava eksploataciju u najširem obliku te rijeci, ali da se, kada su u pitanju posudbe, odnosi na predodredeni višak koji se ima vratiti zajmodavcu uz posudeni iznos na odredeni vremenski period. U tom svjetlu islamska civilizacija podastire potpuno funkcionalan sistem produktivnog finansiranja putem lepeze finansijskih instrumenata.

Treci korak je veoma važan, ali cesto zapostavljen od strane tradicionalnih islamskih autoriteta koji ne prepoznaju dostignuca suvremene ekonomske misli u takozvanoj evro-atlantskoj civilizaciji,ali je i precijenjen od modernista koji sve što stiže sa Zapada nekriticki apsorbiraju.

Konvencionalno bankarstvo

Kada je rijec o konvencionalnom bankarstvu, gotovo cijela njegova filozofija pociva na kamati te naizgled gotovo i da nema mogucnosti njegove konvergencije sa Islamom. No u zadnjih tridesetak godina konvencionalno bankarstvo doživljava jednu metamorfozu gdje tradicionalni nacin poslovanja sve se cešce zamjenjuje fiduciarnim što u suštini predstavlja investiranje na bazi podjele dobiti. Tu takoder treba navesti primjere Njemacke i Japana koji prakticiraju univerzalno bankarstvo koje po svojoj prirodi kombinira investicionoi komercijalno bankarstvo, aktivnu ulogu na tržištima vrijednosnih papira i berzama roba, investicione fondove kao i poslove osiguranja. Neosporna je uloga konvencionalnih banaka u procesu medunarodne trgovine kao i mobiliziranju finansijskih potencijala jedne zemlje. To su samo neki pozitivni aspekti konvencionalnog bankarstva koji u formiranju islamske ekonomske vizije moraju pronaci svoje mjesto. Naravno, posebnu pažnju treba posvetiti cfiltriranjuc tih aspekata konvencionalnog bankarstva kako se ne bi desilo da kamata zapogani ciste tokove islamskog finansijskog sistema.

Razvijanje islamskog bankarskog modela na temeljima Objave uz otvorenost za iskustva cfiltriranihc mehanizama konvencionalnog bankarstva traje sa više ili manje uspjeha gotovo pola vijeka. To jeproces koji još uvijek traje i predstavlja taj cetvrti korak u izgradnji ekonomske teorije u Islamu. Trenutno smo svjedoci nekolikorazlicitih pristupa razvoju islamskog bankarskog modela. Raznovrsnost finansijskih instrumenata u razlicitim okruženjima treba da iznjedri empirijski potvrden kvalitet. Uspjeh nekog modela prvenstveno ne predstavlja i ono što po svojoj islamicnosti jeste najbolje. Cesto se dešava da manje islamicni modeli lakše bivaju prihvatani. Tu nastupa peta etapa putem koje se preduzimaju koraci da se ono što jeste promijeni u ono što bi trebalo biti. Ovdje nije samo rijec o striktno ekonomskim pitanjima koja trebaju tretman. Opce stanje u društvu direktno utice na ekonomske procese. Stoga

proces reforme obrazovanja i pravnog sistema, kao i paradigmatski pomak u glavama pojedinaca mora da se uskladi sa izvornim ciljevima Islama. Allah, dž.š., zna najbolje.

ISLAMSKA EKONOMIJA – MIT ILI STVARNOST?

Armin Avdic, dipl.oec

Asistent na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu

Danas se sve cešce u medijima i naucnim ekonomskim krugovima spominje Islamska ekonomija kao novi nacin poslovanja tržišnih subjekata, preduzeca, banaka, osiguravajucih društava, pojedinaca itd. Veze i odnosi meðu ovim ucesnicima su veoma raznoliki i kompleksni. Islamska ekonomija predstavlja termin koji oznacava poslovanje navedenih tržišnih ucesnika u skladu sa islamskim principima baziranih na Šerijatu, hadisima Božijeg poslanika, praksiprve cetvorice pravovjernih halifa, te moralnim normama i humanim vrijednostima. Kao univerzalna vjera, Islam bi trebao dati okvir u kome je moguce razviti jedan savremeni i napredni ekonomski sistem koji nije u suprotnosti sa Božijim zakonom, a koji je istovremeno i dovoljno fleksibilan da ne bude u suprotnosti sa ekonomskim razvojemdruštva. Da li je to moguce, i ako jeste zbog cega se do danas nije uspjelo u izgradnji jednog ovakvog sistema koji bi obezbijedio znacajniji ekonomski napredak islamskih država i muslimanskih društava širom svijeta? Pokušaja naravno ima, ali se svi oni nekada i znacajno razlikuju ne obezbjeðujuci jednu univerzalnu platfromu nakoju bi se mogle dograðivati specificnosti koje postoje u svakoj državi ponaosob. U nastavku cemo pokušati osvijetliti ovaj problem sa više aspekata i ukazati na kompleksnost problema kojeg je potrebno riješiti da bi se u pravom smislu moglo govoriti o islamskoj ekonomiji kao temelju razvoja savremene države u kojoj žive muslimani.

Prije predstavljanja principa Islamske ekonomije pojasnimo šta predstavlja ekonomija uopšte i zbog cega ona postoji. Ekonomija potice od grcke rijeci Oikonomia (Oiko-kuca, Nomos–zakon) koja je oznacavala upravljanje domacinstvom. Kasnije se ekonomija proširila i na upravljanje državnim finansijama i prikupljanju sredstava za vojne pohode. Temelji kapitalisticke ekonomije su udareni prije nešto više od 200 godina u djelu Adama Smitha „Bogastvo naroda“. U njemu se prvi puta spominje spacijalizacija radnika kao nacin povecanja njihove produktivnosti i blagostanja uopšte.

Generalno posmatrano ekonomija kao nauka izucava se zbog dva osnovnarazloga:

Zbog postojanja potreba i

Zbog oskudnosti resursa.

Potrebe kao zahtjevi grupa i pojedinaca se manifestuju kroz razlicite oblike. Potrebe se stalno mijenjaju i povecavaju. Postoje još od vremena kada je Adem a.s. spušten na zemlju zajedno sa svojomsuprugom Hazreti Havom. Od tada pa sve do danas postoji svakodnevna neophodnost zadovoljenja potreba pojedinaca i raznih naroda.

Neupitno je da je trgovina osnova ekonomije. Prema Hadisu Božijeg poslanika cak je devet desetina nafake u trgovini. Stoga ne cudi izvanredan ekonomski uspon islamskog društva od pojave islama do sredine 18 stoljeca, jer se uglavnom baziralo na trgovini izmeðu azijskih i evropskih zemalja. Pojavom industrijske revolucije islamske države pocinju da zaostaju u svom razvoju. Pojava parnih brodova je omogucila bolju povezanost Evropa sa Azijskim država i zaobilaženje arapskog svijeta kao spone izmeðu ta dva velika trgovacka partnera.

U proteklih 200 godina islamski svijet je mnogo zaostao u ekonomskompogledu za zapadnim kapitalistickim državama. Iako je veliko bogatstvo pojedinih država naftom ublažilo ovo zaostajanje, ne može se ne primijetiti da je preveliko oslanjanje na prihode od eksploatacije nafte „umrtvilo“ napredak ekonomskih istraživanja usmjerenih na povecanje blagostanja islamskog stanovništva u ovim zemljama.

Temelji islamske ekonomije su uspostavljeni u Kur`anu i Hadisu hiljadu godina prije nego što su uspostavljeni temelji klasicne ekonomije na zapadu. Zbog toga u najmanju ruku cudi što se širi i studiozniji pristup ekonomskim problemima muslimana širom svijeta javlja tek u posljednjih pedesetak godina. Prva islamska banka je osnovana tek prije nešto više od 30 godina. Rasprostranjenost siromaštva u gotovo svakoj državi gdje u vecini žive muslimani veomacudi s obzirom da su oni ti koji bi trebali da imaju idealan sistem života, rada i ponašanja shodno Allahovim Dž.Š. rijecima „ZadovoljanSam da vam Islam bude vjera“. Da li su muslimani uspjeli razviti ekonomski sistem u skladu sa Islamskim principima koji je uspješan, napredan i koji dovodi do modernog i ugodnog nacina života. Cini se da nisu, još uvijek. Nekoliko islamskih država su odlucile bazirati svoju ekonomiju na islamskim temeljima, ali razlicitost pristupa ukazuje da za sada jedinstven model nije izgraðen. Ekonomsko ureðenje Pakistana, Irana, Saudijske Arabije, Malezije, Turske i Libije se uveliko razlikuju, cak i suštinski. Jedino je Malezija uspjela napraviti znacajniji iskorak u izgradnji modernog ekonomskogsistema. Njena iskustva bi svakako trebalo proširiti širom Islamskogsvijeta.

Jedan od mogucih uzroka ovakvom stanju jeste i oslonjenost muslimanana vrlo detaljne i široko prisutne obrasce ponašanja propisane u Šerijatu. Svaki Musliman bi trebao da slijedi ove obrasce kako bi mogao biti musliman, meðutim, da li je to slucaj u ekonomiji. Ekonomija danas predstavlja segment društva koji se najbrže razvija i mijenja i koji za sobom povlaci promjenu i mnogih drugih segmenatadruštva. Za dvadesetak godina se u potpunosti promijeni pristup rješavanju aktuelnih ekonomskih problema. Sredinom prošlog stoljeca dominantan nacin rješavanje ekonomskih problema je bio kroz ulogu

države u privredi i kroz javne radove. Danas je situacija potpuno drugacija gdje se kroz proces deregulacije pokušava minimizirati miješanje države u privredu. Muslimani jednostavno presporo razvijaju nove pristupe za novonastale probleme (stalni porast potreba i sve veca oskudnost resursa) koji se ne mogu riješiti samo uz korištenje nekolicine pravila utvrðenih u Kur`anu i Hadisu. Potrebno je kroz kreativan proces Idžme i Kijasa dopunjavati prvobitno formulirana ekonomska pravila.

U Bosni i Hercegovini se vec više od sedam godina pokušava implementirati jedan segment Islamske ekonomije - islamsko bankarstvo (ili bankarstvo u skladu sa islamskim propisima). Postavlja se mnogo pitanja vezanih za implementaciju ove ideje. Da li je moguce implementirati jedan ovakav koncept i koliko on suštinski odgovara poslovanju u skladu sa islamskim principima. Šta su prednosti jednog ovakvog sistema za ekonomski razvoj društva i kakvi nedostaci postoje, ako postoje? Šta je potrebno izmijeniti u postojecem ekonomskom i zakonodavnom sistemu da bi se obezbijedio prostor za poslovanje preduzeca, banaka i pojedinaca u skladu sa islamskim propisima, što je neprikosnovena dužnost svih muslimana? Da li je Islamski nacin poslovanja preduzeca u suštinskoj suprotnosti sa kapitalistickim? Mogu li ova dva sistema funkcionirati nadopunjujuci jedan drugog ili se radi o meðusobno iskljucivim sistemima? Itd. Da bismo mogli odgovoriti na ova i slicna pitanja, potrebno je prethodno prezentirati neke od osnovnih karakteristika kapitalistickog sistema i islamskog pristupa ekonomiji baziranog na Šerijatu.

Osnovni principi kapitalizma su:

1. Slobodno preduzetništvo,

2. Privatno vlasništvo,

3. Kljucna uloga preduzetnika u ekonomiji,

4. Profitno motivisano poslovanje preduzeca,

5. Sloboda izbora,

6. Štednja i investiranje,

7. Kontrola rizika,

8. Stimulisanje konkurencije i zabrana monopolskog ponašanja,

9. Zaštita životne okoline,

10. Konflikt izmeðu onih koji imaju mnogo i onih koji nemaju,

11. Disparitet stanovništva u nivoima dohotka.

Osnovne karakteristike islamske ekonomije su:

1. zabrana uzimanja i davanja kamate,

2. pošteno mjerenje prilikom prodaje,

3. obaveza upoznavanja kupaca sa svim karakteristikama robe koja se prodaje,

4. zapošljavanje radnika koji ce na najbolji nacin izvršiti predviðeni posao,

5. proizvodnja i prodaja proizvoda cije je korištenje dozvoljeno islamom,

6. zabrana monopolskog ponašanja preduzeca i pojedinaca,

7. zabrana špekulacija na tržištu,

8. zabrana namjernog povlacenja robe i novca iz opticaja,

9. dužnost radnika da radi prema svojim najboljim mogucnostima,

10. cišcenje imetka kroz davanje Zekata,

11. pošten, odgovoran i cestit pristup poslu,

12. potpisivanje ugovora prilikom sklapanja poslova,

13. podjela rizika i zarade izmeðu partnera u poslu,

14. potreba za stalnim usavršavanjem i širenjem znanja,

15. zaštita covjekove okoline i briga o njoj, itd.

Ono što je iz navedenog pregleda vidljivo jeste ne postoje znacajnije razlike izmeðu savremenog kapitalistickog i Islamskog nacina poslovanja, osim u domenu dozvoljenosti kamate, velikih razlika u imovinskom stanju stanovništva i špekulacijama. U svim drugim segmentima postoji identicnost. Pa kako je onda moguce da zapadna zemlje uživaju mnogostruko veci nivo kvaliteta života u odnosu na muslimanske zemlje? Jedan od mogucih odgovora se namece: ukolicini i kvalitetu rada, te stepenu usavršavanja radne snage. Cinise da su muslimani postali dobrim dijelom lijeni, zaokupljeni nebitnim stvarima i nezainteresovani da znacajnije unaprjeðuju svoj nacin proizvodnje i poslovanja. Znacajan dio muslimana danas ne ide na posao rano, rade malo i nekvalitetno, karakteriše ih kašnjenje, neodgovornost i nezainteresovanost. Sve ovo kroz dugi niz godina dovodi do gomilanja ekonomskih problema na nivou društva koji postaju gotovo nemoguci za rješavanje. Ako danas uporedite dva ista proizvoda, jedan proizveden u Njemackoj a drugi na primjer u Egiptu,onda cete uociti ogromnu razliku u kvalitetu proizvoda, u funkcionalnosti, inoviranosti, popratnim uslugama, izgledu itd. Njemacki je neuporedivo bolji, sigurniji, pouzdaniji, dugotrajniji, ljepši, funkcionalniji itd. Sigurno je da veliku zaslugu za ovo imaju obrazovne institucije iz kojih su izašli dobri strucnjaci, kaoi vrijedni i požrtvovatni radnici koji su uspjeli da dobre ideje pretoce u realnost.

Slicnost navedenih sistema muslimanima daje mogucnost da se najveci dio kapitalisticke ekonomije primijene bez ikakvih ogranicenja, dok samo jedan manji dio zahtijeva zabranu ili reguliranje. Stoga bi uspješna izgradnja islamskog pristupa ekonomiji podrazumijevala korištenje svih savremenih ekonomskih dostignuca uz izmjene koje su neophodne ali koje same po sebi nisu prevelike da se ne bi mogle izvesti.

Svi ovi detalji ukazuju na nekoliko stvari:

1. Islam kao vjera je obezbijedila dovoljno prostora za razvoj savremene ekonomije,

2. Problem prvenstveno leži u muslimanima jer ne ispunjavaju ono štoim je Alah Uzvišeni dao u amanet - da budu namjesnici na zemlji i daupravljaju sa Njegovim blagodatima na najbolji nacin.

3. Ekonomski razvoj jednog društva je moguc samo uz požrtvovan rad, konstantno usavršavanje i obrazovanje, bavljenje bitnim pitanjima (dužina brade muslimana je potpuno beznacajno pitanje ako znamo da je danas 300 miliona muslimana gladno i bolesno),

4. Potrebno je snažno i odlucno zalaganje muslimana širom svijeta zaizucavanje i razvoj novih nacina poslovanja svojstvenih savremenom dobu a koji nisu u suprotnosti sa Islamom,

5. Izgradnja boljih i savremenijih škola i univerziteta na kojim ce se uciti o tome kako da stanovništvo živi od svoga rada i šta se ocekuje od njega (danas vecina muslimana ne zna gotovo ništa o nacinu poslovanja jednog preduzeca ili o trgovanju vrijednosnim papirima na berzi),

6. Potrebno je da se muslimani pridržavaju propisa vezanih za castani pošten rad i za postavljanje prioriteta blagostanja društva u odnosu na vlastito blagostanje (neshatljivo je da musliman koji sjedi u parlamentu rasprodaje društveno blago i imovinu koja pripadasvim muslimanima a da njegova djeca od tog novca kupuju drogu ili prostitutke).

Sve navedno cemo zakljuciti jednom recenicom. Ako muslimani misle darazviju savremen ekonomski sistem baziran na islamskim principima i da ga uspješno implementiraju onda oni nemaju vremena baviti se nebitnim stvarima i porocima, nego moraju sve svoje intelektualne kapacitete i znacajan dio vremena usmjeriti na proucavanje postojeceg kapitalistickog sistema, modificirati ga u segmentima gdje je to neophodno i snažno krenuti u izgradnju jednog velikog i kompleksnog sistema zvanog Islamska ekonomija putem kojeg jedino mogu iskorijeniti ogromno siromaštvo muslimana današnjice.

Islamski pogled na moral i ekonomiju

Pisac: dr. Sulejman Topoljak

Izvor: Novi Horizonti

Br/str: 39

Svi meritorni strucnjaci i mislioci koji se bave proucavanjem ljudskog društva i morala suglasni su da ljudski rod danas preživljava jednu od najvecih kriza u dugoj povijesti svog postojanja. Ljudske zajednice su i prije zapadale u razne krize; ekonomske, politicke, socijalne, ali su one relativno brzo premošcivane što je bio preduslov da se krene dalje.

Medutim, današnja kriza je opasnija i sveobuhvatnija od svih prethodnih. Covjecanstvo danas preživljava opcu katastrofu koja je zahvatila sve segmente ljudskog života, prije svega u oblasti morala. Poznato je da se ništa na svijetu ne dogada samo od sebe. Sve ima svoje uzroke i posljedice, pa ni ta opceljudska pošast nije došla sama od sebe nego su joj prethodili mnogi uzroci, smišljene i ciljane strategije, politike, pritisci i ucjenjivanja. Nemoguce ih je sve i nabrojati jer ih je mnogo i o njima bi se mogla napisati posebna akademska studija. Ipak, smatramo da je sekularizam neposredni uzrok moralne pošasti koja danas hara ljudskim društvima

i sistemima i, ako se na brzinu nešto ne poduzme, ljudskom rodu prijeti opca kataklizm.

Odvajanje vjere od društva ili odvajanje covjeka od Boga najopasnijaje filozofija i ideologija koja se je ikada pojavila. Sekularizam jeuništavajuci vjeru uništio i moral, a moral je produkt vjere. Sekularizam je direktno atakavao na ljudsku prirodu i stao na Božijemjesto. Umjesto Onoga koji zaslužuje da bude obožavan, slušan i štovan ljudi su poceli obožavati materiju i interese. Tako je nastala anarhija u vrijednostima, moralu, autoritetu i respektu. Nastupilo je vrijeme kada sve ima cijenu, a ništa nema vrijednost. Materijalisticka pravila i klauzule zamijenila su božanska. Sistem opceprihvacene vrijednosti i svetosti zasnovan je na interesu i šicaru. Moral je odvojen od politike, ekonomije, rata, prava itd. Danas je postalo normalno i opceprihvaceno da je moral dobrovoljna kategorija i da ne potpada pod nadležnost prava tj. niko nema pravo da nekoga prisili ili sankcioniše da izvrši nešto ako je to moralne prirode. Tako danas niko od onih koji su odgovorni za svjetski poredak ne osuduje, a kamoli da zabrani i kazni one koji bacaju na hiljade tona najbolje hrane i razlicitih najkvalitetnijih poljoprivrednih proizvoda u more i okeane, ili ih spaljuju radi ocuvanja cijene tih proizvoda na svjetskom tržištu dok se, na drugojstrani, dvije trecine covjecanstva suocava sa problemom gladi i neuhranjenosti. Ili se npr. osuduju alkoholizam, prostitucija i droga dok se na drugoj strani na svakom mjestu proizvode, reklamiraju i prodaju alkohol, casopisi, videokasete, neprirodna odjeca – mnoštvo pornografskih sadržaja, a nude se, bez sankcija, i seksualne usluge.

Ljudi su danas u opcem ocaju i izgubljenosti. Traže izlaz iz krize. Na drugoj strani, ne znaju, nece da znaju ili im se adekvatno ne nudi božanski lijek i izlaz iz ovog haoticnog stanja, a to je - islam.

Islam je moral podigao na razinu doktrine, ucinio ga glavnom zadacomsvoje misije i temeljem normi kojima ureduje sve segmente ljudskog života. Da je tako pokazat ce i ovaj rad u kojem cemo elaborirati

status morala u proizvodnji (po islamu) kao i ocuvanje i zaštitu prirodnih resursa koje je Allaha dao ljudima na uživanje.

Islamsko pravilo: Proizvoditi se može samo ono što je dozvoljeno

Osnovno moralno nacelo koje islam postavlja u proizvodnji i koje obavezuje svakog muslimana, pojedinca ili državu je da se moraju zaustaviti na granici dozvoljenog i ne smiju ih prelaziti i zalazitiu ono što je zabranjeno.

Cinjenica je da su granice halala veoma prostrane. Ljudska priroda odlikuje se pohlepom i gramzivošcu, ne zadovoljava sa malim niti se zasicuje velikim. To je glavni razlog zašto se mnogi ljudi ne mogu zasititi halalom, i pored njegove obimnosti i prostranosti, pa posežu za haramom i tako krše granice koje je Allah zacrtao. «To su Allahove granice, pa ih ne narušavajte!»

Mora se konstatovati da neislamska ekonomija ne poznaje, u svojim principima i nacelima, nešto što se zove halal (dozvoljeno) niti haram (zabranjeno). Glavni cilj proizvodaca u takvim ekonomijama je licni interes i ono što ce donijeti što vecu zaradu i profit. Njih apsolutno ne zanima da li je to što proizvode korisno ili štetno, ugodno ili odvratno, da li zadovoljava principe moralnih vrijednostiili ne?

Ne samo to, nego takvo razmišljanje u tim ekonomije ili uopce ne postoji, ili je u osnovi pogrešno. Pogrešno je zbog toga što povezuje ekonomiju i moral, ili proizvodnju i eticke vrijednosti. Takva korelacija, u njihovom slucaju, je netacna, neprihvatljiva i neozbiljna.

Šta se smije sijati i proizvoditi u islamu?

U islamskoj ekonomiji sasvim je drugaciji slucaj. Islam svojim sljedbenicima zabranjuje da siju ono što im nije dozvoljeno konzumirati. Tako im nije dozvoljeno da siju bilo koju vrstu droga isve drugo što blokira i anulira ljudski razum.

Muslimanima nije dozvoljeno ni da siju sve ono cije im konzumiranje nanosi štetu bez obzira radilo se o pijenju, jedenju, žvakanju, pušenju, ušmrkavanju, ubrizgavanju ili nekom drugom nacinu unošenja zabranjene materije u organizam.

Sve biljke koje imaju spomenuta svojstva zabranjeno je sijati. Tako je npr. zabranjeno sijati duhan jer su sve znanstvene i naucne institucije u svijetu suglasne da on šteti i strogo upozorile na opasnost njegovog konzumiranja. Muslimanu nije dozvoljeno da nanosi štetu sam sebi niti drugom, jer nije dozvoljeno nanositi štetu niti uzvracati na štetu štetom.

Nažalost, mora se konstatovati da i neke islamske zemlje siju i proizvode te zabranjene i štetne tvari radi ovosvjetskih koristi.

Zasadivanje vinograda, šljivika i drugih poljoprivrednih kultura, s ciljem da se dobiveni proizvodi iskoriste u proizvodnji alkohola - zabranjeno je. Prodavati grožde ili šljivu onome za koga se zna da ce ih upotrijebiti za proizvodnju alkohola je, po pretežnom mišljenju, haram, jer se time potpomaže širenje i promovisanje harama i zla. Onoj ko potpomaže haram i zlo isti je kao i onaj ko gacini.

Proizvoditi kipove, slikati zabranjene slike, te koristi zlatno i srebreno posude i suvenire ili nositi zlatni nakit, za muškarce, kaoi druge vrste bespotrebne raskoši u islamu su - haram.

Ko proizvede i napravi ono što je zabranjeno koristiti bit ce suucesnik u grijehu onoga ko to koristi. Prema tome, ako neko proizvede na stotine ili milijune zabranjenih stvari bit ce suucesnik u grijehu svih onih koji budu koristili te proizvode, jer im je on olakšao put do harama. Takoder, nije dozvoljeno te stvari ni prodavati.

Poznato je da covjek nece moci na Sudnjem danu nositi svoje grijehe pa kako ce onda moci ponijeti grijehe hiljada ili miliona onih koji su koristili njegove proizvode i umotvorevine?!

U hadisu se veli: Ko uvede u islamu neko loše djelo snosit ce grijehza njega kao i grijeh za sve one koji ga budu radili a da se ne umanji grijeh nikome od njih. (Sahihul džami’u-s-sagir, br. 6305.)

Islam zabranjuje i proizvodnju svega što prvenstveno i jedino koristi za ili u zabranjene stvari, ili što se vecinom koristi u (za) haram a vrlo rijetko za halal, jer se pravna norma ne donosi zanešto što se dogada vrlo rijetko.

Medutim, što se tice proizvoda i stvari koji se u istoj mjeri mogu upotrebljavati i u halal i u haram svrhe kao npr. neke vrste ženske odjece koju žena može upotrebljava u kuci pred svojim mužem ili svojim ukucanima, s te strane takva odjeca je halal.

S druge strane, neke pak žene tu odjecu ponekad koriste i izvan svoje kuce, pred drugim, njima stranim ljudima, za zavodenje ili s posebnim namjerama. Gledajuci s te strane, takva odjeca je haram.

Takvu i slicnu robu i stvari islam ne zabranjuje proizvoditi, iako bi, iz pobožnosti i opreznosti, bolje bilo, onome ko može, da se distancira od proizvodnje takvih proizvoda i robe.

Islam najstrožije zabranjuje proizvodnju svih vrsta proizvoda koji kvare ispravno vjerovanje, dovodeci ljude u sumnju i nevjerovanje. Stoga je zabranjeno sve što ruši casni moral i odvaja ljude od njihova identiteta, ono što ugrožava njihove vjerske i moralne vrijednosti, ono što ih odvaraca od životno važnih pitanja, što zamagljuje istinu, što stice dunjaluk a zapostavlja ahiret.

Pod navedenim se misli na proizvodnju i produkciju pozorišnih predstava, filmova, emisija, pjesama, razne vrste medija: štampu, radio, tv - sve koji emituju program i pišu nevodeci racuna o vrijednostima, moralu i uvjerenju onih kojim se obracaju. Ne osvrcu se na halal i haram, nego im je glavni cilj povecanje broja gledalaca, posjetilaca, pretplatnika i tiraža da bi zaradili što više novca.

Produkcija i proizvodnja te vrste proizvoda opasnija je od proizvodnje opojnih pica i droge.

Spomenuti proizvodi opasniji su zbog toga što se opasnost opojnih pica i droga ogleda u šteti koju nanose tijelima onih koji ih konzumiraju, dok se tragovi koje oni ostavljaju ogledaju na idejnim i intelektualnim segmentima ljudskog života.

Sva moderna društva bore se protiv opojnih pica i droga i upozoravaju na njihovu štetnost, dok se protiv opasnosti tzv. umjetnickih djela ne bori nego se ti proizvodi nekontrolisano šire iumnožavaju.

Dilere i rasturace opojnih pica i droga proganjaju i kaž

njavaju, dok su oni koji ucestvuju u proizvodnji i produkciji svega i svaceg što se nudi kao umjetnicki proizvod, od proizvodaca do distributera (citaj dilera) poštovani, cijenjeni pa cak i nagradivani.

Pored svega navedenog, treba dodati da je spomenuti opasni medijski materijal odgovoran, u vecini slucajeva, za enormnu raširenost konzumiranja alkohola i droga. Razni mediji trasirali su i pripremali put tim otrovima razlicitih boja i imena. Takvi mediji opijaju ljude prije nego što ih opiju droge i opojna pica. Oni ih usmrte prije smrti.

Prema tome, svi oni koji ucestvuju u proizvodnji spomenutih «umjetnickih djela»: pisci tekstova, glumci, pjevaci, režiseri, slikari, producenti, rasturaci, i dr. bit ce odgovorni pred Allahom,dž.š., za zlodjela koja su nanijeli društvu i svima koje su njihovi proizvodi doveli u zabludu.

Uzvišeni je rekao: Da bi na Sudnjem danu nosili citavo breme svoje idio bremena onih koje su, a da nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to što ce oni nositi. (En-Nahl, 25.)

Umjesto zakljucka

Iz izloženog se vidi da se islamska proizvodna ekonomija u potpunosti razlikuje od neislamske. Ako neislamska ekonomija ne poznaje moral i moralne principe i vrijednosti u svom djelokrugu djelovanja, islamska ekonomija to poznaje i te vrijednosti stavlja na prvo mjesto.

Islam ne uci svoje sljedbenike da se odreknu i zanemare moral i moralne vrijednosti i dadnu prednost materijalnim vrijednostima, kaošto je to slucaj u neislamskoj ekonomiji. Islam stalno istice da

sami materijalni faktori ne donose profit, napredak i blagostanje, kao što to fokusira neislamska ekonomija. Islam smatra da su materijalni faktori važni u proizvodnji i osiguranju ljudskih potreba, ali ne i presudni. U islamskoj ekonomiji daje se prednost moralu i moralnom covjeku u odnosu na materijalne faktore i vrijednosti. Islam traži da se prvo odgoji covjek, da bude bogobojazan i moralan, a tek onda na red dolaze materijalni faktori,pravila i teorije prihvacene u ekonomskim naukama. Jer, niko ne možeproizvesti koliko se može ukrasti i pronevjeriti! Islam poznaje bericet, kategoriju koju ne poznaje neislamska ekonomija.

Uzvišeni to jasno veli i kaže: Onome koji se Allaha boji, On ce izlaz naci, i opskrbit ce ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. (Et-Talak, 2-3.)

«A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.» (El-E’araf, 96.)

«Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta da jedu, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružnoje ono što radi vecina njih.» (El-Maide, 66)

BANKE

Pisac: mr. Amel Kovacevic

Izvor: Saff

Br/str: 54

Sistem koji stimuliše direktna ulaganja, a ne iskljucuje ni motive za klasicnu štednju

Tekst našeg saradnika mr.Amela Kovacevica sada mnogo konkretnije i detaljnije obavještava citaoce o mogucnostima i prakticnim radom islamskih banaka. Cilj mu je pobliže ustvrditi razliku izmedu nama poznatih mogucnosti konvencionalnih banaka i, barem do sada, malo poznatom islamskom sistemu funkcioniranja finansijskih institucija

Novac nam treba da bismo mogli razmjenjivati robe i usluge, akumulirati bogatstvo, mjeriti vrijednost roba i usluga i koristiti ga kao mjerilo uloženih sredstava. Sa stanovišta finansijskih institucija, ove potrebe se ocituju u lepezi proizvoda koji su ponudeni na tržištu da bi zadovoljile neke od potreba koje novac samza sobom donosi. Finansijska institucija je posrednik izmedu onih koji imaju potrebu da svoj novac povjere na cuvanje kako bi lakše trgovali, uštedjeli ili, pak, investirali i onih koji bi novcem zadovoljili neke svoje potrebe potrošackog ili investiciono-razvojnog karaktera. Islamske banke, kao i one konvencionalne, mobiliziraju sredstva putem depozita svojih klijenata kad nemaju dovoljno svoga novca.

Generalno, postoje dvije vrste depozita putem kojih korisnici bankarskih usluga mogu deponirati svoja sredstva kod islamskih banaka. To su, poimenice, neinvesticioni racuni (štedni i tekuci racuni) i investicioni racuni (opci i posebni investicioni racuni). Ovaj tekst se odnosi na upoznavanje sa osnovnim crtama ovih racuna.

DEPOZITI TEKUCEG RACUNA

Komitenti u slucaju tekuceg racuna deponiraju novac na cuvanje, ali obicno iz transakcionih pobuda, što znaci da je najvažnije da novac bude na raspolaganju u svako doba kako bi mogao pratiti trgovinske transakcije, bilo da je u pitanju kompanija ili pojedinac. Banka je tu da pruži sigurnost, brzinu kao i ekonomicnost u prenosu sredstava, ali i da novac koji je dobila u amanet uloži u projekte od opce društvene koriti u skladu sa šerijatskim propisima.

Malezijske banke koje posluju po islamskim principima prihvacaju takve depozite i preuzimaju odgovornost da ce sredstva u istom iznosu vratiti kad god to klijent poželi na osnovu “el-vedi'a bi daman” ili zajamcenog amaneta. S druge strane, banka ima pravo koristiti sredstva deponenata po svojoj volji, bez obaveze da podijeli ostvarenu dobit sa deponentom.

U Iranu i Kuvajtu princip “kard hasen” (benevolentna pozajmica) koristi se pri primjeni tekuceg racuna, dok se u Turskoj i Bahreinu koristi princip “vedie” (pologa).

Zašto klijent pristaje položiti svoj novac u banku i bez ikakvog finansijskog efekta svoj mukotrpno zaradeni hak staviti drugome na raspolaganje? Iako tekuci racun ne donosi direktne finansijske efekte, on, ustvari, pruža deponentu infrastrukturu koja indirektno smanjuje troškove trgovanja i cuvanja.

DEPOZITI ŠTEDNOG RACUNA

Vlasnici ovih racuna imaju nijet da cuvaju i akumuliraju sredstva naduži vremenski period. Ovaj bankarski proizvod apelira na drugu funkciju novca, jer sada novac jest sredstvo putem koga ce se moci -ako Allah, dž. š., da - osigurati ljepši život u nekom buducem vremenu.

Naravno, ovdje se mora primijetiti da klijent nije spreman preuzeti rizike ulaganja, pa se priklanja onoj grupaciji ljudi koja više volimalo a sigurno, nego mnogo uz dozu rizika. Konvencionalne banke ovdje nude kamatu kao zagarantiranu i vec predodredenu sumu novca koju je banka dužna isplatiti bez obzira kakav je rezultat imala visa vis ulaganja tih sredstava. Poznato je da islam ne podržava ovakavnacin sticanja dobara te zato islamske banke nude alternativu. U Maleziji se koristi isti šerijatski princip kao i za tekuci racun, stim da banka dobrovoljno odvaja dio svog profita ostvarenog od ulaganja citavog depozitnog fonda. Na kraju finansijskog perioda (dan, mjesec ili godina), banka izracuna zaradeni profit od sredstava koja su svi deponenti uložili na štedne racune te, putem svoje metodologije obracuna, usmjerava dio tog profita kao nagradu ili hibu štedišama. Teoretski, banka odvaja po svojoj diskreciji dioprofita i nagraduje vjerne štediše, ali to u praksi umnogome zavisi od razvijenosti tržita, konkurencije i efikasnosti same banke. Ko daviše, taj je u stanju pridobiti više deponenata.

U Iranu se koristi princip benevolentne pozajmice, s tim da banka kao dužnik, pored novcane nagrade, može štediši ponuditi i neke druge beneficije u robama i uslugama, poput kompjutera za djecu ili besplatnih usluga platnog prometa, ali na to nije obavezna. Dakako, ovdje se mora primijetiti cinjenica da banka odgovara za položeni novac i ni u kom slucaju ne smije dovesti u pitanje njegovu isplatu.Ne odreduje se unaprijed visina hibe, to jest nagrade za položeni novac, vec nakon završetka finansijskog perioda te je to cini prihvatljivom iz šerijatske perspektive.

Primijetit cete neveliku razliku izmedu tekuceg i štednog racuna u islamskim i konvencionalnim bankama. Obje grupe banaka apeliraju na iste potrebe za novcem i karaktere korisnika njihovih usluga. Kad seposmatra potreba za jeftinim trgovanjem i prenosom sredstava, tekuciracun je pun pogodak, a on sam po sebi nije sporan osim u slucaju daje deponent siguran u cinjenicu da banka ne investira njegova sredsva u islamom zabranjene aktivnosti, tako da on indirektno u svome društvu podstice nered (fesad). Potreba za niskorizicnom štednjom u islamu nije sporna, ali unaprijed odredena kamata konvencionalnih banaka kvari sliku. Hiba koja niti je garantirana niti unaprijed odredena jest islamska alternativa.

Štedni i tekuci racuni kod islamskih i konvencionalnih banaka su i slicni proizvodi, ali postoji velika razlika u tome što islamska banka osigurava šerijatsku prihvatljivost ovih proizvoda, dok konvencionalne banke vode u šerijatsku zonu sumraka.

OPCI INVESTICIONI RACUNI

Opci investicioni racuni namijenjeni su ulagacima koji su spremni uzeti rizik kako bi došli do vecih od uobicajenih stopa profita. Problem kod ovih ljudi je u cinjenici da nemaju pristup informacijama o tržišnim prilikama kao ni vrijeme, a i znanje da pravilno ulože svoja sredstva. Umjesto obecanja ulagacima predodredene fiksne stope povrata na njihova ulaganja, banka istice samo omjer po kome ce dijeliti profit od ostvarenog poslovanja sa klijentima banke koji su položili sredstva na ovaj racun. Dobit stvarno zavisi od konacnog rezultata ulaganja banke. Da bi ogranicila rizik, banka sva deponirana sredstva na ove racune stavlja u jedan fond kako bi odatle finansirala investicioni portfolio, to jest mnoštvo projekata... Ulaganjem u više projekata, banka može diverzificirati (razuditi) rizik ulaganja te putem investicionih tehnika ostvariti željenu kombinaciju rizika i dobiti.Ovaj bankarski instrument zasnovan je na principu “mudarebe”. Ovo je

jedan od povjerenickih principa u kome banka ima ulogu mudariba kojiupravlja sredstvima, a da ne garantira niti povrat uložene osnovice niti pretpostavljenu dobit osim u slucaju nehata, malverzacija, prekoracenja ovlasti i slicnih pojava. Ulagaci ovim instrumentom dobijaju profesionalce za svoje partnere, kao i bancinu infrastrukturu pri ulaganju sredstava. Zauzvrat, banka dobiva udio ueventualnoj dobiti kao menadžersku proviziju. Banka ne garantira uložena sredstva, ali putem diverzifikacije (razudenosti) rizika, tojest ulaganja u veliki broj projekata sa razlicitim vjerovatnocama za ostvarenje dobiti, gotovo u potpunosti eliminira mogucnost gubitka. Cak i ako se dogodi gubitak, banka - da bi ostala konkurentna - iz svojih fondova nadomješta izgubljena sredstva i tako štiti krajnjeg korisnika. Naravno, ne treba napominjati da je banka dužna povjerena sredstva ulagati u projekte koji donose dobro muslimanskoj zajednici, a sprjecavaju po društvo štetne posljedice.

Konvencionalne banke nemaju slican instrument. Zato je u SjedinjenimAmerickim Državama dugogodišnji trend pomjeranja sredstava iz banakau “Mutual Trusts Investment Funds” (Investicioni fondovi uzajamnog povjerenja).

POSEBNI INVESTICIONI RACUN

Posebni investicioni racun dosta je slican opcem investicionom racunu. Ipak, u ovom slucaju ulagaci odreduju nacin ulaganja, pa su cak u stanju odabrati projekt u koga ce uložiti svoja sredstva. Vlasnici ovih racuna dijele profit sa bankom u dogovorenom omjeru poprincipu mudarebe, ali u potpunosti zavise od ishoda tog partikularnog projekta u koji su uložili svoja sredstva. Ovaj tip racuna namijenjen je ulagacima sa visokom spremnošcu da preuzmu rizik projekta, zauzvrat ocekujuci visoke stope dobiti. Po pravilu, ovo su dobro informirani ulagaci koji žele svoju informaciju o izvodljivosti pojedinog projekta dobrahno unovciti preko bancine infrastrukture.

ZEKAT

Kako i na koje iznose kod ovih racuna treba platiti zekat?Pošto ni tekuci, a ni štedni racun nisu ulaganja vec, fakticki, posudbe renomiranom povjeriocu (banci), može se smatrati da deponent raspolaže sa datim iznosima. Stoga je dužan platiti zekat na ukupni položeni novac u iznosu od 2,5% po lunarnoj (hidžretskoj) ili 2,5775% po solarnoj (kršcanskoj) finansijskoj godini.

Kod investicionih racuna situacija je potpuno drukcija. Pošto sredstva ne miruju na racunu i nisu raspoloživa vec su uložena u investicioni portfolio, ulagac nije dužan placati zekat na uložena sredstva. Tek po ostvarenom profitu placa se zekat, i to samo na profit, a ne na ukupna uložena sredstva.Time se sa pravom kaže da zekat daje indirektni poticaj ulaganjima.Na kraju, možemo zakljucitida islamska banka pokriva široku lepezu korisnickih potreba kad su upitanju transakcijalnost te odnos dobiti po ulaganju i rizicnosti instrumenata.

ISLAMSKO BANKARSTVO – JUČE, DANAS, SUTRA

priredio: Emir J.

Islamsko bankarstvo – juče, danas, sutra naziv je okruglog stola održanog u Tuzli, 25.01.2001. godine u organizaciji džemata Studentski dom Tuzla. Džemat se u zadnjih nekoliko mjeseci pokazao kao vrlo uspješan organizator niza kako vjerskih, tako i manifestacija šireg društvenog interesa. U radu okruglog stolaučestvovali su mr. Amel Kovačević, djelatnik Bosna Bank International, jedine bh. banke koja posluje po islamskim principima, mr. Fikret Hadžić, viši asistent na Ekonomskom fakultetu

u Sarajevu, čija je uža specijalnost islamska ekonomija, odnosno islamsko bankarstvo, te prof. dr. Izudin Kešetović i prof. dr. Izet Ibreljić, oba sa Ekonomskog fakulteta u Tuzli. Izuzetno velik bio jei odziv posjetilaca, među kojima su, pored domaćina sa Tuzlanskog kantona, bili i posjetioci iz Sarajeva i Zenice.

Nakon uvodne riječi organizatora, skupu se obratio dr Izet Ibreljić,profesor na EF u Tuzli, koji je u kraćim crtama dao historijski osvrt na pojam i razvoj kamate.

Teorijsko nasljeđe u oblasti kamate vuče korijene još iz vremena Sumerske države oko 3000 g. p.n.e. Ekonomski historičari smatraju daje beskamatno razdoblje u ljudskoj historiji samo jedna poželjna idealistička konstrukcija koja je rijetko postojala u historijskoj stvarnosti. U praktičnom životu kamata se najčešće definiše kao naknada za upotrebu novca u određenom vremenskom periodu, odnosno kamata je cijena upotrebe kapitala u jedinici vremena. Razvoj teorije kamate je posebno intenzivan u drugoj polovini 19. vijeka pase u tom razdoblju nastale i različite definicije kamate. Tako npr. N. Senior, pravdajući kamatu, smatra da je ona nagrada za apstinenciju. Kasnije su tu teoriju naslijedile teorija čekanja, teorija psihološkog vremenskog diskonta, itd. Za J. M. Keynesa teorija kamate je usko povezana sa teorijom zaposlenosti i štednje, a kamata je, po njemu, naknada za odricanje od likvidnosti. Keynes smatra da ljudsko društvo “svoju pretjeranu naklonost poklanja upravo toj najbeskompromisnijoj instituciji čovječanstva.” Njemački ekonomist V. Engels smatra da su zlato i srebro, kao općeprihvaćena mjerila vrijednosti potpomogli kreiranju kamatnog sistema. “Ukratko rečeno: da je standard novčana jedinica, kapitalizam ne bi bio samo efikasniji i racionalniji već bi djelovao i bio pošteniji. Možda su Aristotel, Mojsije, Isus i Muhammed jednostavno bili bolji monetarniteoretičari”

U ekonomskoj historiji kamata se oduvijek smatrala neprirodnom i besmislenom i bez obzira što je, najčešće, predmet dogovora među učesnicima, ona je u mnogim slučajevima maksimirana zakonski u ciljusprečavanja lihve. Tako je već Hamurabijev zakonik maksimizirao

kamatnu stopu. Aristotel je novac smatrao sterilnim te nije odobravao kamatu, a visina kamate je bila ograničena i u Rimskoj državi. Po Talmudu zabranjeno je uzimati kamatu (od Jevreja). Kršćanstvo je takođe osudilo kamatu, a kanonska zabrana kamate ni dodanas nije ukinuta. U islamu kamata je haram, odnosno veliki grijeh za vjernika. Neki ekonomski teoretičari posebno naglašavaju problem visine kamate. D. Ricardo npr. ističe da je zakonska kamata u dugom periodu u mnogim zemljama iznosila 3 – 10 posto godišnje, ali da je u stvarnosti uvijek bila viša. K. Marks u “Kapitalu” navodi da su, ipored crkvene zabrane zakoni i sudovi slabo osiguravali zajmove pa je zbog toga bila znatno viša kamatna stopa u mnogim slučajevima. Onnavodi da je u različitim poslovima od 12 – 14 vijeka kamata iznosila od 10 – 216 posto godišnje, što je upropaštavalo tadašnje agrarno društvo, jer su “Jevreji, Lombardi, zelenaši i krvopije bilinaši prvi bankari”. Problem lihvarskih kamata je aktuelan i u današnje vrijeme, mada su se metode borbe protiv tog društvenog zla modernizovale. Njemačke banke su odredile najvišu kamatnu stopu, preko koje se kreditiranje smatra lihvarenjem, u Italiji zelenaška je svaka kamata iznad 9,45 posto godišnje, itd. U tranzicijskim zemljama situacija je još teža. U Hrvatskoj je nedavno (“Vjesnik” izdecembra 2000.) Udruga za zaštitu žrtava korupcije i lihvarenja podnijela kaznenu prijavu Ministarstvu pravosuđa protiv štedno kreditnih zadruga koje odobravaju kredite po kamatnoj stopi i do 10 posto mjesečno.

Savremena islamska ekonomska misao, bez obzira na sunijsku ili ši’itsku osnovu i meshebske razlike u drugim sferama, jedinstvena jeu pogledu kamate. Bilo kakvo uzimanje prinosa unaprijed nije dozvoljeno s obzirom da se prejudicira rezultat takve ekonomske aktivnosti. Pitanje kamate prema islamu ulazi mnogo šire u sferu ljudske egzistencije uopće. Ukoliko je naime, kamata regulator odnosa među ljudima, onda je i egoizam potpuno preovlađujući način života, a svaka altruistička razmišljanja potpuno potisnuta. Islam, međutim ima i u ovom području potpuno nesebičan stav uz veoma visokovrednovanje solidarnosti.

Dr. Izudin Kešetović, eminentni stručnjak u oblasti bankarstva i finansija, govorio je o trendovim u konvencionalnom bankarstvu.

Transformacije bankarstva su tako duboke da dolazi do niza promjena u tradicionalnoj djelatnosti. Razvitkom niza sofisticiranih bankarskih proizvoda omogućuju se finansijske transakcije ogromnih dimenzija. Pojavom novih i inoviranih starih bankarskih proizvoda mijenja se karakter poslovanja u bankarstvu kao tradicionalnoj djelatnosti.

Pojam savremenog bankarskog sistema obuhvata sve nove oblike bankarskog poslovanja koji se javljaju u funkcij zadovoljenja potreba korisnika bankarskih usluga. “Stara banka” postepeno nestajesa scene.

Klasičan oblik bankarskog posla gubi se, tako da se kreditni odnos zamjenjuje novom ulogom banke na finansijskom tržištu. Ti procesi nazivaju se marketizacijom i sekuritizacijom u oblasti bankarstva. Sam proces je praćen snažnim razvojem tehnologije, deregulacijom i globalizacijom, kao i demografskim promjenama sa stanovišta pozicijekorisnika usluga. Navedeni procesi koji se dešavaju u savremenom bankarstvu: tehnologija, globalizacija, deregulacija, sekuritizacija, demografija. dovode do dinamičnih promjena u finansijskoj strukturi i načinu regulacije bankarskog sistema.

Prvi proces - promjene u finansijskoj strukturi naročito su intezivne u posljednjim desetljećima 20-tog vijeka, sa jakom tendencijom jačanja institucionalnih investitora kao posrednika i učesnika na finansijskom tržištu. Snažan razvoj imaju penzioni fondovi, osiguravajuća društva i investicioni fondovi. Npr. ta učešća u finansijskoj strukturi zemalja OECD-a su:

osiguravajuća društva 34 posto, penzioni fondovi 26 posto, investicioni fondovi 25 posto i ostali investitori 15 posto.

U USA u relativnom udjelu finansijskih posrednika dominantni su mirovinski fondovi sa 38,9 posto, osiguravajuća društva sa 17,2 posto, fondovi sa 11,2 i banke sa 38,3 posto. Zajednička karaktristika promjena u finansijskoj strukturi je smanjenje učešća

banaka kao posrednika i učesnika na finansijskom tržištu, što znatnomijenja karakter bankarskih poslova.

Konkurencija se dešava u pasivi i aktivi bilansa banke. Savremeni štediša sve više se opredjeljuje da investira umjesto da drži depozit i štednju. Ta pojava dovodi do smanjenja bankarskog depozitau strukturi štednje domaćinstva. Na aktivnoj strani javljaju se novifinansijski proizvodi kao što su komercijalni papiri, kreditne kartice, novi oblici finansiranja i trajno potrošnih dobara.

Drugi proces je u jačanju regulacije i supervizije u bankarskom sistemu. Opasnost da slabosti u bankarskom sistemu mogu ugroziti stabilnost u zemlji i na međunarodnom planu nametnuli su zahtjeve zauvođenje standarda.

Procesi promjena u finansijskoj strukturi i pojačane supervizije snažno determinišu dinamiku promjena u bh. bankarstvu. U posljednje vrijeme naročito je izražen proces internacionalizacije i konglomerizacije u oblasti bankarstva.

Specifičnost BH privrede u tranziciji svojinskih odnosa i prelazak na održivu ekonomiju, nameće potrebu jačanja investicionog bankarstva. Snažna potpora tim procesima mogle bi biti investicione banke koje bi, kroz preuzimanje investicionih privatizacionih fondova i ulaganja u privrednu infrastrukturu, mogle biti generatorirazvoja.

Back to top

View user's profile - Send private message -

feqiir

Joined: 27 Aug 2007

Posts: 294

PostPosted: Mon Sep 10, 2007 6:27 pm Post subject: If a post contains some illegal issues you may abuse on it - just click Abuse and fill the form Reply with quote -

Islamsko bankarstvo je razvojni potencijal koji Bosna i Hercegovina ne zna ili ne želi iskoristiti

Intervju: Doc. dr. Fikret Hadžić, profesor na Ekonomskom fakultetu uSarajevu

Ističe dr. Fikret Hadžić, prvi doktorand iz oblasti islamske ekonomije u Bosni i Hercegovini, navodeći da bi islamske banke mogleolakšati priliv inostranog kapitala iz institucija koje preferiraju beskamatni model finasiranja

Nedavno je u izdanju Ekonomskog fakulteta u Sarajevu objavljena vašaknjiga 'Islamsko bankarstvo i ekonomski razvoj.' Tematske cjeline koje sadrži ta knjiga vrlo rijetko su obrađivane na našim prostorima. Zašto ste se odlučili da istražujete baš tu temu?

Studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu okončao sam 1982. godine. Nakon studija radio sam u domaćim firmama i bankama. Uz rad sam okončao i postdiplomski studij na istom fakultetu, te magistrirao 1989. godine. U toku studija, ali i dugogodišnjeg poslovnog angažmana u banci nikada nisam čuo za to da postoji i da se razvija alternativni bankarski sistem koji se ne zasniva na kamati. Nisam znao da plejada uglednih naučnika i praktičara, uglavnom iz muslimanskog svijeta, vrijedno istražuje, objavljuje radove i nastoji u praksi primjeniti, odnosno svoje ekonomsko ponašanje i

finansijsko poslovanje uskladiti sa temeljnim vrijednostima i učenjima islama koji strogo zabranjuje kamatu. Niko nije govorio o naučnom konceptu koji danas poznajemo pod nazivom islamska ili etička ekonomija, konceptu koji kao da predstavlja «savjest» savremenih ekonomskih teorija i njihove praktične implementacije. I tako mi je, u toku teške 1994. godine, jedna delegacija po povratku u Sarajevo iz Velike Britanije, u kojoj su tada, pored ostalih, bilii prof. Rešid Hafizović i moj prijatelj Kasim-ef. Borovina, donijelatek objavljenu knjigu Elimination of Riba from Economy, te najnovijikatalog izdanja ugledne The Islamic Foundation iz Leicestera koja publikuje radove i ima najveću biblioteku u Evropi iz oblasti islamske ekonomije. Prikupljanjem literature započinju i moja istraživanja u ovoj oblasti. Doktorsku disertaciju na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu prijavio sam 1996., a odbranio 2003. godine, kao prvu u oblasti islamske ekonomije, ne samo na Sarajevskom univerzitetu, već i u Bosni i Hercegovni.

Danas je situacija potpuno drugačija. Moji studenti na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu u mogućnosti su slušati nastavni predmet: Islamsko bankarstvo i finansije. Njega, kao opcioni – izborni, mogu odabrati i studenti drugih fakulteta Univerziteta u Sarajevu. S obzirom na to da danas, ni na jednoj drugoj obrazovnoj ili naučnoj instituciji u nas ne postoji studij islamske ekonomije, islamskih finansija ili islamskog bankarstva, uvođenjem navedenog nastavnog predmeta Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu pravi važan iskorak i stječe prednost nad ostalim sličnim naučnim i obrazovnim institucijama, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u široj regiji. On se time svrstava i u red brojnih univerziteta, kako sa Istoka, tako i sa Zapada, koji u nastavnim planovima imaju studij iz ove značajne oblasti. Islamska ekonomija u nas još uvijek predstavlja nedovoljno istraženu naučnu oblast. Pišu se brojni studentski seminarski i diplomski radovi na ovu temu, a u posljednje vrijeme imamo i najave magistarskih i novih doktorskih radova. To govori o sve većem i rastućem interesu za istraživanjima u ovoj naučnoj oblasti.

Islamsko bankarstvo je u ekspanziji. Čime to objašnjavate?

U pravu ste, islamsko bankarstvo, posljednjih godina u svijetu bilježi snažnu ekspanziju. Procjenjuje se da godišnje stope rasta dostižu 15 procenata, što je zaista impresivno. Danas je jasno da se«ne radi o slučajnom i prolaznom fenomenu» tako da se na islamsko bankarstvo i finansije u svijetu gleda kao na značajan razvojni resurs. Nedavno objavljena vijest da je i najveća bankarska grupacija na svijetu čuvena Deutche Bank za svoje klijente u Evropi počela nuditi proizvode islamskog bankarstva govori o tome koliki seznačaj pridaje ovom konceptu bankarskog poslovanja. Treba napomenutida i mnoge druge velike, ugledne i poznate banke širom svijeta svojim klijentima nude usluge islamskog bankarstva. One su prepoznale potrebe svojih klijenata i tome se prilagođavaju. Tako suameričke, britanske, holandske, francuske, njemačke, ali i ruske i japanske, pa i najveća švajcarska bankarska grupacija - UBS osnovalesvoje poslovnice u muslimanskim zemljama, koje posredstvom tzv. “islamic windows” svojim klijentima nude islamski prihvatljive bankarske proizvode. S druge strane, raste i broj banaka osnovanih na Zapadu koje svoje poslovanje zasnivaju na beskamatnom, interest-free, etičkom ili dozvoljenom (halal) načinu finansiranja. Ovdje ne govorimo o više stotina islamskih banaka koje egzistiraju i posluju u muslimanskim zemljama. Kada znamo da savremeno bankarstvo egzistira gotovo 600 godina, dok je prva islamska banka osnovana tekprije 43 godine jasno je o kolikoj prednosti se radi. Međutim, i pored toga islamsko bankarstvo bilježi veoma značajne poslovne rezultate.

Kao što vidimo, banke se ekonomski ponašaju. One nastoje zadovoljitipotrebe svojih klijenata koji, opet, nastoje svoje poslovanje uskladiti sa šerijatom, odnosno onim što im je Allah, dž.š., propisao. Demokratizacijom muslimanskih društava, procesom dekolonizacije, jača i svijest o nužnosti slijeđenja upute Allaha, dž.š., i njegovog poslanika Muhameda, s.a.v.s. U nastojanju da u svemu slijede Uputu vjernici – mu’mini nastoje i svoje ponašanje u oblasti ekonomije i finansija uskladiti sa onim što im je propisano

i dozvoljeno, prihvatajući ono što je dobro i preporučeno, a izbjegavajući ono što je štetno i zabranjeno.

Temeljne vrijednosti islamske ekonomije

Koji je osnov islamske ekonomske filozofije?

Islamska ekonomska filozofija izvodi se iz životne filozofije, poštoje ekonomski aspekt samo jedna dimenzija složenog ljudskog života. Islamska ekonomska filozofija zasniva se na islamskom konceptu čovjeka, naređivanju činjenja dobra i zabrani činjenja zla, odnosu prema vlasništvu, odnosu prema bogatstvu, motivaciji, ekonomskoj nejednakosti i drugim osnovnim ekonomsko-filozofskim načelima.

Naravno, sada nemamo vremena da sve navedeno detaljno elaboriramo, ali, ukoliko npr. govorimo o islamskom konceptu čovjeka kao osnovi islamske ekonomske filozofije onda pod tim podrazumijevamo čovjekovuslobodu ponašanja, govora i izbora. Čovjek je slobodan u donošenju vlastitih odluka. Pa, i kada je vjera u pitanju Kur'an kaže da ni u tom slučaju nema prisile “U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – Pravi put se jasno razlikuje od zablude!” (2:256) Čovjek može biratiizmeđu Pravog puta koji mu je preporučen ili iskušenja činjenja zla na koje ga šejtan upućuje i usmjerava “...koji Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni.” (39:1Cool Čovjek je odgovoran za odluke koje donosi. Odgovornost u islamu je individualna i zasniva se na poštovanju moralnih vrijednosti i društvenih pravila. Sa ekonomskog aspekta važno je da je čovjek, kao pojedinac ili član društva, slobodan inicirati, započeti, organizirati, voditi i biti vlasnik bilo kojeg posla ili firme u okviru svojih sposobnosti i mogućnosti,odnosno sredstava. On je slobodan promijeniti firmu ili mjesto boravka u potrazi za boljim uvjetima zarade. Ipak, ta sloboda nije apsolutna. Ona je ograničena pravima drugih osoba koja se ne smiju ugrožavati, te prihvaćenim društvenim normama u vidu zakona koje je

čovjek obavezan poštovati: “...i ne jedite imovinu jedan drugog na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grešan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli.” (2:188) Pored zabrane prisvajanja tuđe imovine, islam zabranjuje i sve nelegalne aktivnosti (od zakidanja pri mjerenju i drugih prevara do primanja mita i drugih oblika korupcije): “jedni drugima na nedozvoljen načinimanja ne prisvajajte” (4:29); “teško onima koji pri mjerenju zakidaju.” (83:1) Brojni su i hadisi kojima Poslanik, s.a.v.s., oštro osuđuje mito: “Ko daje i uzima mito, kazna mu je Džehennem!” (Taberani); “Božije je prokletstvo i na onome ko prima i ko daje mito” (Buhari, Muslim); “...kad god primiš novac, primi ga odakle jes halalom i zakonito i potroši ga u ono što je s halalom i zakonito!” Posebno kritičan odnos islam ima prema vlastima od kojih zahtijeva pravedno postupanje: Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je:“Vlast i zapovijedanje su lijepi onome ko ih po pravdi vrši, ali su ružni onome ko u njima ičije pravo zakida!” Kao što vidimo, islam i u oblasti ekonomije jasno ukazuje na ono što je dobro i na ono što je loše. Uputa čovjeku je sasvim jasna i ukoliko se nje pridržavamo,ne samo da nećemo pogriješiti na ovom, već ćemo sebi osigurati i nagradu, kako na ovom tako i na budućem svijetu. “Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (14:7)

U svijetu su danas sve brojnija iskušenja. U trci za zaradom zanemaruju se osnovna ljudska i svaka druga načela. Koliko univerzalne vrijednosti islama, uobličene učenjem islamske ekonomije, mogu uspostaviti ravnotežu življenja.

Upravo nastojanje da se ta ravnoteža uspostavi predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti islamske ekonomije. Već sam rekao da je čovjekova sloboda u islamu ograničena pravima drugih ljudi, ali i Uputom Allaha, dž.š. Čovjek u savremenim uvjetima nastoji u što kraćem roku zaraditi što je moguće više novca i time maksimaliziratisvoje zadovoljstvo. Novac postaje mjera svih vrijednosti, a akumulirana potrošačka dobra svjedokom čovjekovog uspjeha. U tom nastojanju gomilanje materijalnih dobara postavlja se kao primarni cilj. Robujući novcu i materijalnim dobrima, zadivljen brzinom tuđeg

materijalnog uspjeha, čovjek često prelazi granicu zakona u potrazi za brzom i lahkom zaradom.

Islamski usmjeren čovjek pred sebe postavlja druge ciljeve. On će cilj maksimalizacije vlastitog zadovoljstva zamijeniti ciljem maksimalizacije Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Čineći ono što mu jedozvoljeno, odnosno izbjegavajući ono što mu je zabranjeno, on će doprinijeti ostvarenju tog cilja. Islamski usmjeren čovjek povinovatće se ekonomskim principima šerijata, a strahujući od Allahove, dž.š., kazne nastojat će tome prilagoditi i svoje ekonomsko ponašanje. Poštujući princip umjerenosti, on će nastojati izbjeći stres kao rasprostranjenu bolest savremenog čovjeka. Izbjegavat će prekomjernu, razmetljivu i rasipničku potrošnju. Shvatit će da samo upornim, dugoročnim i predanim radom i angažmanom može steći potrebna materijalna sredstva za sebe i svoju porodicu. Odustat će od konzumiranja proizvoda koje mu je Allah, dž.š., zabranio kao što su alkohol, droge i druga opojna sredstva (npr. duhan), svinjetina iluksuzna dobra. Neće prekomjerno uvećavati svoju štednju povlačeći novac iz opticaja. Nastojat će investirati novac kako bi i drugi dobili šansu za zaposlenje i zaradu. U procesu proizvodnje nastojat će poštovati “četiri zlatna etička pravila šerijata”: (1) maksimiranje društvene koristi ili općeg interesa; (2) zabrana nanošenja povrede ili tuge drugome ili minimiziranje društvene beskorisnosti; (3) davanje prednosti društvenoj nad privatnom dobrobiti; i (4) olakšavanje života drugima i olakšavanje njihovih teškoća i tegoba posebno u uvjetima nužde i imperativne potrebe. Poslovat će u skladu sa zakonom, neće varati i zakidati. Neće se baviti nedozvoljenim aktivnostima kao što su proizvodnja i promet zabranjenih roba, kocka, prostitucija i sl., iako bi mu to moglo donijeti veliku zaradu. Neće svoj biznis voditi na način koji mu je zabranjen. Odvajat će dio sredstava u vidu zekata za pomoć sirotinji. Vlastitim razvojem doprinosit će dobrobiti cijeloga društva.

Islamsko bankarstvo nudi poslovnu šansu BiH je suočena s problemom razvoja. Na koji način islamsko bankarstvo može doprinijeti finansiranju privrednog razvoja BiH?

Bankarski sektor, za sada, predstavlja jednu od rijetkih svijetlih tačaka domaće ekonomije. Međutim, bez razvoja realnog sektora i njegov dalji rast bit će usporen. Stječe se dojam da domaće banke s pretežnim stranim kapitalom o tome ne vode dovoljno računa. Značajnafinansijska sredstva ostaju deponirana na računima njihovih matičnihbanaka u inozemstvu ili se usmjeravaju prema stanovništvu koje ih onda troši za kupovinu uvoznih proizvoda čime neposredno doprinosi rastu trgovinskog deficita. Time ona gotovo da prestaju biti u funkciji razvoja domaćeg realnog sektora. Ipak, domaći finansijski sistem mogao bi otvoriti perspektive novog razvoja u kontekstu privlačenja kapitala islamskih, arapskih i drugih zemalja. Upravo segment islamskog bankarstva može predstavljati navedenu komparativnu prednost, ali nisam siguran da smo toga dovoljno svjesni, ali i spremni da tu poslovnu šansu iskoristimo. Prije desetak godina, guverner najuticajnije i najuglednije centralne banke u svijetu Bank of England javno je pozvao islamske bankare da London učine centrom islamskog bankarstva i obećao im brojne pogodnosti ukoliko to prihvate. Za razliku od toga, kod nas se posljednjih mjeseci vode žučne parlamentarne rasprave o tome da li će biti prihvaćen amandman na Zakon o bankama FBiH kojim bi se ovim bankama otvorio prostor i omogućio normalan rad. Da napomenem i to da navedeni amandman nije prihvaćen u Domu naroda Parlamenta FBiH. I, umjesto da se uspostavljaju uslovi za privlačenje, stranog kapitala koji bi bio u funkciji ekonomskog razvoja, ovim se svjesno blokira njihov priliv i onemogućava rad, za sada, jedine banke u BiHkoja svojim klijentima nastoji ponuditi proizvode beskamatnog bankarstva.

Znači li to da islamsko bankarstvo predstavlja još jedan razvojni potencijal koji BiH ne zna ili ne želi iskoristiti?

Žao mi je da je tako. Islamske banke bi mogle olakšati priliv inostranog kapitala iz institucija koje preferiraju beskamatni modelfinansiranja. Bosna i Hercegovina bi, razvojem tog koncepta, došla upriliku da iskoristi svoje komparativne prednosti u odnosu na druge zemlje u regiji, omogućavajući priliv kapitala za koji su zainteresirani svi bankarski sistemi u savremenom svijetu. Ne treba zaboraviti da našim približavanjem Evropskoj uniji postajemo posebnoatraktivni zemljama Bliskog istoka, ali i Južne i Jugoistočne Azije.Ovim bi se olakšao i otvorio put domaćim kompanijama za nastup na tržištima muslimanskih zemalja, tržištima na kojima je naša privreda, prije agresije, ostvarivala glavninu vanjskotrgovinskog suficita. Takav pristup omogućio bi rast trgovinske saradnje sa tom,nama ekonomski izvanredno značajnom grupom zemalja za čije tržište se žestoko nadmeću kompanije iz razvijenih zemalja. Daljim razvojem islamskog bankarstva u nas, ne samo da bi se obogatila ponuda novih bankarskih proizvoda, već bi i klijenti bili u prilici da biraju bankarske proizvode koji im više odgovaraju. Navedeno bi, zasigurno,imalo povoljne efekte i na smanjivanje visokih kamatnih stopa domaćih poslovnih banaka prema privredi i stanovništvu, što bi imalodalji povoljan efekat na intenziviranje ukupnih poslovnih aktivnostiu zemlji. Uz Allahovu, dž.š., pomoć nadati se da će u godinama koje dolaze neko u ovoj zemlji, pri razmatranju ovih pitanja, imati više razumijevanja i političke mudrosti da iskoristi poslovne šanse koje nam stoje na raspolaganju.

ISLAMSKA EKONOMSKA KULTURA

Nove knjige: Dr. Ahamed Kameel Mydin Meera: “Islamski Zlatni Dinar”

ALTERNATIVA EKONOMSKOM IZNURIVANJU

(odlomak iz recenzije)

Piše: Fatmir ALISPAHIĆ

Naslovnica knjige “Islamski Zlatni Dinar” na engleskom jeziku

Bosansko izdanje popularno pisane ekonomske studije “Islamski ZlatniDinar”, malezijskog univerzitetskog profesora Ahameda Kameela MydinaMeerae, značajno je za etabliranje savremene ekonomske kulture u bošnjačkom i bosanskohercegovačkom duhovnom prostoru. Dakako, mi bismo bh. pojavu ove knjige mogli promatrati i u općem, informativnom kontekstu, jer su u BiH objavljuje mnoštvo knjiga kojese ne tiču BiH, već za znatiželjne čitaoce bivaju slika nekih dalekih svjetova i razmišljanja. Svaka knjiga ima svoga čitaoca, pa bi ga našla i ova.

No, knjiga prof. Kameela prevazilazi taj kontekst, jer se u njoj nalazi znanje za kojim vapi bosanska, a posebno bošnjačka stvarnost.Iako knjiga nije pisana s namjerom da poduči isključivo Bošnjake ekonomskoj kulturi, mi je želimo takvom tumačiti, budući da u našem kulturnom prostoru nemamo knjiga iz ekonomske oblasti koje su namijenjene običnom čitaocu. Knjiga prof. Kameela se ni u jednom dijelu ne dotiče Bosne, ali se sve što ona donosi tiče Bosne i Bošnjaka, kao zemlje i naroda koji nestaju u galopu ekonomskih aspekata globalizacije. Otud bosansko izdanje ove knjige želimo promatrati u primjenjivom, prosvjetiteljskom kontekstu. Naša je namjera da bosansko izdanje “Islamskog Zlatnog Dinara” ima bosansku misiju, u bošnjačkom narodu, a ne da završi kao specijalistička literatura na policama nekolicine sakupljača ekonomske literature. Ovaj je knjiga namijenjena bošnjačkoj javnosti, u onom sloju koji ima moć da utiče na stvarnost, a koji bi trebao imati dostatan nivo

ekonomske educiranosti u političkim i javnim poslovima kojima se bavi.

Pojavu ove zanimljive studije nužno je akceptirati u kontekstu sveukupne demokratske i ekonomske zapuštenosti bošnjačkog naroda. Desetljeća, ako ne i stoljeća, stranog ili ideološkog tutorstva, u Bošnjacima su nataložila genetsku indolenciju spram obaveze da se brigom o sebi svjedoči nacionalna samoodrživost. Bošnjačka zemlja, iimovina, predmet su velikodržavne otimačine od strane Srbije i Hrvatske, kao zemalja čiju opstojnost ne ugrožava ni jedan faktor. Srbi i Hrvati će opstati po inerciji, ma koliko u kritičnoj masi poznavali ili ne poznavali ekonomska pravila opstanka. Bošnjaci su unezavidnoj poziciji, jer im opstanak bukvalno ovisi od aktivnog razumijevanja političkih i ekonomskih procesa koji ugrožavaju nacionalni suverenitet. (…)U bošnjačkom društvu, u apsolutnoj mjeri,ne postoji razumijevanje da se suverenitet u globaliziranom svijetu mjeri ekonomskom potencijom nacionalnog subjekta. (…)

Eto, dogodilo nam se da prvo štivo ove vrste dolazi od jednog uglednog univerzitetskog profesora iz prijateljske Malezije. Profesor Kameel je knjigu pisao za globalno čitateljsko tržište, pa makar i islamsko, iako on u više navrata naglašava da se model “Islamskog Zlatnog Dinara” ne mora ticati isključivo muslimanskih zemalja. Budući da su žrtve ekonomske globalizacije sve zemlje, i svi narodi, koji nisu u poziciji da diktiraju aktuelni i akutni ekonomski model, knjiga prof. Kameela se jednako tiče svih koji imaju snage da razumiju kako su žrtve ekonomskog modela koji im se nameće imperativom poštivanja svjetskih standarda, a što se može čitati i tumačiti i kao prisila. U bosanskom slučaju, recimo, uvjetikoje postavlja MMF (Međunarodni monetarni fond), ne ostavljaju nimalo prostora za ma kakav drukčiji, kreativan, a zašto ne i bolji pristup ekonomskom sistemu. Bosni i Hercegovini bi možda mogla ekonomski proći bolje u nekom drugom sistemu, sa nešto više suverenog odnosa prema svojim ekonomskim projektima, ali je naša zemlja, kao i sve druge zemlje globaliziranog “trećeg svijeta”, prinuđena da prihvata uvjete koje diktira MMF, ili ma koja druga međunarodna organizacija. (…)

U čemu je, dakle, suština? U tome da međunarodni serveri političke iekonomske moći diktiraju svoje uvjete, koji njima odgovaraju, koristeći se ucjenom po kojoj će svaka slabija ekonomija izgubiti njihovu varljivu podršku ako ne pristane da bude dio sistema u kome će uvijek biti u podređenom ekonomskom, a time i svakom drugom položaju.

Profesor Kameel ubjedljivo objašnjava funkcioniranje međunarodnog ekonomskog sistema, zasnovanog na fiducijarnom novcu, ideološki utemeljenom na globalizaciji, a što sve ukupno, u prevodu, ima suštinsko značenje vladavine svjetskih ekonomskih velesila nad slabijim nacionalnim ekonomijama. Značenje globalizacije, koja je u ideološkom marketingu tumačena kao prostor jednakosti i slobode, zapravo se dovodi do paradoksa, jer se razumijeva da se u Svijetu nije promijenilo ništa, uzuzev što su jaki postali još jači, i ujedinjeniji, a slabi, još slabiji, i razjedinjeniji. Dakako, tom ekonomskom iznurivanju je potrebna adekvatna šminka, kako bi se sakrila suština globalizacijske ideje. Otud se procesi iznurivanja nacionalnih ekonomija, poglavito u “trećem svijetu”, odvijaju pod logotipom svjetske standardizacije ekonomskih tokova, globalizacije,slobode, itd, itd. Zapravo, čini se da ove nacionalne ekonomije, koje su žrtve međunarodnih standarda, i nemaju nikakvog izbora osim da budu u lancu u kome njihova opstojnost ovisi od uskog kruga svjetskih ekonomskih gospodara koji diktiraju pravila koja isključivo odgovaraju njima.

Izbor postoji! On se zove sistem “Islamskog Zlatnog Dinara”. On bi bio baziran za zlatu, a ne na fiducijarnom novcu, frakcionoj stopi obavezne rezerve i kamatnoj stopi. On bi bio baziran i na izvornoj islamskoj ideji. On bi mnogim nacijama, dakako, i onim nemuslimanskim, obezbijedio mnogo bolje ekonomske pozicije nego što ih imaju danas. Profesor Kameel brojnim primjerima objašnjava razlike između jednog i drugog sistema, a za ubjedljiv primjer uzimamalezijsku finansijsku i ekonomsku krizu iz 1997. koja je upravo uzrokovana finansijskim modelom koji danas vlada Svijetom, i koji naisti način podređene mu nacionalne ekonomije dovodi do problema

nezaposlenosti i inflacije, a poslije i do gubitka političkog i kulturnog suvereniteta.

Znakovit je posljednji pasus iz Zaključka ove knjige, i otud ga citiramo: “Slabija nacija nije u mogućnosti da se potpuno oslobodi inostrane dominacije sve dok ne uvede sistem poput zlatnog dinara, koji je potreban iz ekonomskih, socijalnih, kulturnih, političkih i vjerskih razloga. Do tada, islamska ekonomija, bankarstvo i finansije ostaju samo u obliku snova”.

Imponira iskrenost prof. Kameela, koji ne zazire da pretpostavi kakoće njegova vizija oslobođenja “slabijih nacija” od izrabljivačkog tutorstva globalizacijskih standarda ostati “samo u obliku snova”. …”Dok (se) ne uvede sistem poput zlatnog dinara”. Da li je to uopće moguće pod snažnim pritiskom “trenutnog finansijskog sistema koji odgovara maloj grupi ljudi koja ga kontrolira”? Da li je to moguće urazjedinjenom Islamskom svijetu? Nedvojbeno, ako bi Islamske zemlje imale neovisnu političku volju da se pobrinu za svoj zajednički ekonomski boljitak, i to principom pozitivne globalizacije u Islamskom svijetu, mogao bi biti dokinut sistem izrabljivanja Istokaod strane Zapada. No, ratovi se danas izmišljaju i zbog mnogo manjihfinansijskih koristi, pod izgovorom borbe protiv tzv. islamskog terorizma, a kako bi se tek izmišljali ako bi se Islamski svijet odlučio otrgnuti iz smrtonosnog ekonomskog “zagrljaja” Zapada?

To ne znači da bi trebalo odustati od promišljanja boljeg, iako je to bolje definirano mnogo prije nego što je i zasnovan sadašnji ekonomski sistem. Futuristička vizija prof. Kameela, bazirana na islamskim temeljima, nije ni prva ni posljednja blagodet bez koje ćeostati civilizacija usljed interesa manje, ali moćnije grupe profitnih lobija. Pokušaj prof. Kameela je ravan pokušajima ekoloških eksperata da civilizaciji ukažu na opasnosti globalnog zagrijavanja, stvaranja efekta “staklene bašte”, katastrofičnih klimatskih promjena, a do čega dolazi usljed profitnih interesa manje grupe svjetskih moćnika, koji svojom gramzivošću ugrožavaju život planete Zemlje, danas i sutra. Jednako tako, aktuelni finansijski model ugrožava mnoštvo nacionalnih ekonomija, ali su te

ekonomije nemoćne da se odupru tzv. svjetskim standardima, pod kojima se krije, u suštini, isključivi profitni interes globalnih moćnika, u čijoj je službi i globalna politička moć.

Sve to dakako ne znači da nekada civilizacija neće dosegnuti tačku oslobođenja od lošijih globalnih modela, ka boljim. Napose, sva su carstva propadala na vrhuncu moći, a čini se da se ovaj vrhunac zapadnog ekonomskog carstva primakao uočljivom apsurdu. U takvim situacijama alternativa biva od posebne važnosti. Posebno ako je bolja, funkcionalnija i pravednija od prethodnog modela. Prof. Kameel mnoštvom primjera dokazuje da je sistem “Islamskoj Zlatnog Dinara” upravo kvalitetna, i za civilizaciju pravedna alternativa ovom modelu koji proizvodi siromašenje “slabijih nacija” i bogaćenjeglobalnih ekonomskih gospodara Svijeta. Dakle, svjetska se ekonomijane nalazi u bezizlazu. Ona ima put koji će se širom otvoriti onda kada se stekne kritična masa uvjerenja da je sadašnji sistem izgubiosvaki civilizacijski smisao.

Back to top

View user's profile - Send private message -

feqiir

Joined: 27 Aug 2007

Posts: 294

PostPosted: Mon Sep 10, 2007 6:40 pm Post subject: If a post contains some illegal issues you may abuse on it - just click Abuse and fill the form Reply with quote -

Globalizacija i islamska ekonomija

Pisac: mr. Hamid Indzic

Izvor: Saff

Br/str: 57

Ublažavanje negativnih posljedica ekonomske globalizacije

Nema sumnje da je globalizacija jedno od suvremenih pitanja za koje necemo naci rješenje u odredenom ajetu ili hadisu, ali cemo, na osnovu šerijatskih ciljeva, opcih pravila i suštinske naravi šerijatskog prava, doci do konacnog stava obrativši pažnju na koristi koje sa sobom nosi globalizacija, kao i štete koje izaziva ili se one ocekuju

S obzirom da živimo u dobu dominacije kapitalizma, neophodno je pronaci put u ekonomiji koji ce zaštititi interese nerazvijenih zemalja i povesti racuna o pravima siromašnih, a to je put koji je trasirao islam i islamska ekonomija uskladivši volju i interes pojedinaca i zajednice. Jer, islam uci da su ove dvije strane ortaciu ''stvaranju'' i donošenju odluka i ne uzima u obzir samo ekonomskuracunicu, koja je jedino mjerilo i cilj u kapitalizmu. Islam forsirakako ekonomski razvoj tako i uspostavljanje socijalne pravde. On imasvoja rješenja, koja su sigurno najbolja i najhumanija za svako vrijeme i ima svoje poglede na dogadanja u svijetu.

Evo nekih islamskih savjeta i prijedloga za neutraliziranje ili bar ublažavanje negativnih posljedica ekonomske globalizacije:

1) Imajuci u vidu cinjenicu da svijetom vladaju veliki ekonomski savezi (poput Svjetske banke, Medunarodnog monetarnog fonda i drugih), gdje nema mjesta malim udruženjima, neophodno je napraviti ekonomski projekt za ekonomsko-civilizacijski napredak i renesansu islamskog svijeta formiranjem velikog islamskog saveza ili unije u

koju ce uci sve islamsko-arapske zemlje i uspostaviti jedinstveno zajednicko tržište.

2) Ljudski faktor je osnovni preduvjet ekonomskog napretka, stoga jeneophodno poduzeti sljedece korake:

- provodenje islamskih principa i zakona koji ureduju prava pojedinaca na obrazovanje, lijecenje, licne dohotke i druga prava koja su im u islamu zagarantirana,

- rad i angažiranje na smanjenju odliva inteligencije i strucnih kadrova iz islamskog svijeta i uspostavljanje povoljne klime koja cebiti privlacna za mlade i kvalificirane kadrove, a nakon toga pozvati sve one koji su napustili domovinu da se vrate i ukljuce u rad za ostvarivanje zajednickih interesa i dobrobiti muslimana,

- olakšavanje kretanja ljudskog faktora unutar granica islamskog svijeta.

3) Postojanje velike kolicine kapitala osnovni je uvjet za ekonomskureformu i prosperitet, a to podrazumijeva:

- privlacenje stranog kapitala i investicija putem rada na zajednickim projektima.

- obavezu investiranja u tehnološki razvoj, s obzirom da je on jedanod najvažnijih faktora napretka,

- uspostavu saradnje izmedu postojecih fondova za razvoj i investiranje kako bi se dala prilika siromašnim islamskim zemljama da iz tog zajednickog fonda pospješe, ubrzaju i provedu u djelo svoje razvojne programe.

4) Rad na povecanju trgovacke razmjene izmedu islamskih zemalja kojaje trenutno manja od 10%, a poboljšanje tog katastrofalnog stanja zahtijeva sljedece:

- osnivanje informativnog centra koji ce plasirati podatke u vezi saekonomijom islamskih zemalja svim pravnim subjektima koji rade na podrucju medunarodne razmjene,

- otvaranje stranice na Internetu koja ce sadržavati podatke o ekonomiji islamskih zemalja,

- rad finansijskih ustanova u islamskom svijetu na podsticanju i finansiranju razmjene medu zemljama islamskog svijeta.

- izgradnja ekonomske svijesti kod muslimana, kako u oblasti proizvodnje, tako i u oblasti potrošnje.

5) Sudjelovanje islamskih banaka u procesu razvoja na sljedeci nacin:

- korištenje postojecih novcanih sredstava u islamskim bankama i njihovo ukljucivanje u finansiranje proizvodnih programa i aktivnosti,

- finansiranje meduislamske trgovine.

6) Održavanje kongresa o ekonomiji na kome ce sudjelovati eminentni alimi i islamski mislioci, zajedno sa ekspertima iz oblasti ekonomije, sociolozi, biznismeni, islamske organizacije koje se baveekonomskim pitanjima, kako bi zajedno donijeli detaljan plan rada i ekonomskog razvoja u islamskom svijetu koji ce se oslanjati na pravilnu eksploataciju ekonomskih resursa u okviru pravde koju garantira i uspostavlja islam na osnovu solidarnosti i uzajamnog potpomaganja.

7) Pracenje i kontrola trgovine sa neislamskim zemljama radi garancije provodenja zakona i propisa, odredivanje visine carina na uvoz (ako one postoje) koje nece biti štetne po interese kako islamskih zemalja tako i po interese drugih, jer princip koji moramoprovesti u djelo glasi: Ne smije biti nanošenja štete, niti se smijena ucinjenu štetu uzvratiti cinjenjem štet''.

8) Potpomaganje sa neislamskim kadrovima koji posjeduju potrebne kvalitete i iskustvo kad se javi potreba za njima i donošenje zakonakoji ureduju te odnose.

9) Dosljedno provodenje prikupljanja zekata i ostalih vjerskih prihoda i njihova podjela odredenim kategorijama koje su socijalno ugrožene kako bi iskorijenili problem siromaštva i ostvarili princip

solidarnosti i uzajamnog potpomaganja, a time sprijecili da se imetak gomila u rukama malog broja bogataša.

10) Davanje prednosti onim stranim preduzecima i firmama koje svojimaktivnostima pomažu u uvodenju nove tehnologije ili povecavaju sposobnost i strucnost domacih kadrova koji mogu koristiti tuda iskustva u proizvodnji i drugim djelatnostima.

11) Islamska država se mora direktno ukljuciti u pracenje, nadgledanje i uredenje procesa eksploatacije opcih i zajednickih potencijala (vodoopskrba, energija, obradiva zemlja, pašnjaci, šume i ostalo).

Zakljucno razmišljanje

Nakon svega navedenog, smatram da je globalizacija u domenu ekonomije, nakon upoznavanja sa njenim karakteristikama, pozitivnim i negativnim stranama, mišljenjima eksperata ekonomije i njihovim argumentima, u osnovi dozvoljen proces ako se usmjeri , kontrolira ikad se ispune sve šerijatske pretpostavke i uslovi koje sam prethodno naveo.Globalizacija se pojavila na svjetskoj sceni i muslimani moraju uci i ponuditi odgovarajuca islamska rješenja kako bi se i mi okoristili, a i drugima bili od koristi. Svakako, moramo strogo voditi racuna o opasnostima, negativnostima i šerijatskim prekršajima koje sa sobom donosi globalizacija. Ako tako ne postupimo i ne zauzmemo pozitivan stav, ostat cemo iskljuceni iz svjetskih tokova ili, pak, potcinjeni svijetu, koji, na taj nacin, može sasvim lahko i u potpunosti zavladati i ostvariti potpunu ekonomsku dominaciju nad islamskim svijetom. Krajnje je vrijeme da se muslimani probude i pokrenu koristeci sva raspoloživa sredstva i tehnologiju šireci ideju islama koji je vladao Evropom osmog stoljeca, a to možemo ponoviti ako požurimo da se ukljucimo u rad za

dobrobit covjecanstva kroz bavljenje korisnim naukama i u tome umnogome doprinesemo i maksimalno se angažiramo na vracanju ugleda muslimanima koji vrlo cesto zaboravljaju svoju ulogu u izgradnji svijeta i zadatak vodstva koji ne mogu ispuniti ako ostanu indiferentni i nezainteresirani za ono što se oko njih dogada.

ANTIGLOBALIZACIJA ILI NEKA OGRANIČENJA PRIMJENE KONCEPTA ISLAMSKOG BANKARSTVA U BIH

Rezime

U domaćim uvjetima, kada je cjelokupan bankarski sistem zasnovan na konvencionalnom bankarstvu, uvođenje alternativnog načina poslovanjapredstavlja izazov ali i prilično težak posao. Ovo posebno sa aspekta domaćeg pravnog i ekonomskog sistema koji u dovoljnoj mjeri ne respektira specifičnosti islamskog interest-free modela poslovanja. Postojeći zakonski okvir ne predstavlja ograničenje za osnivanje i poslovanje islamskih banaka, ali ne omogućava njihovu poslovnu ekspanziju.

Posljednjih mjeseci u stručnim i političkim krugovima u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) aktuelne su rasprave o prijedlogu amandmana na postojeći Zakon o bankama FbiH kojima bi se u poslovnojpraksi domaćih banaka «ozakonilo» korištenje pojedinih instrumenata beskamatnog, odnosno islamskog bankarstva. Obzirom da islamsko bankarstvo danas predstavlja globalan proces, opstrukcijom legalizacije njegove primjene postavljaju se i barijere samom procesu globalizacije. Ili je globalizacija moguća i ostvariva samo ako je jednosmjerna – od zapada prema istoku ili od sjevera prema jugu. Stiče se dojam da rijetka, gotovo slučajna, kretanja u suprotom smjeru nemaju izgleda za uspjeh i trebaju biti sankcionisana. U ovom radu, a na osnovu izvršenih analiza, ukazali

smo samo na neke od osnovnih zakonskih i drugih ograničenja, ali i političkih opstrukcija primjene koncepta islamskog bankarstva u uvjetima dominantnog konvencionalnog ekonomskog sistema u Bosni i Hercegovini.

Uvod

U Bosni i Hercegovini od kraja 2000. godine posluje banka koja nastoji svoje poslovanje uskladiti sa Šerijatom, odnosno primjeniti instrumente finansiranja koje u svojoj poslovnoj praksi standardno primjenjuju druge islamske banke.[1] Međutim domaće zakonodavstvo, iako ne predstavlja neposrednu smetnju za osnivanje i poslovanje islamskih banaka, ipak ne ostavlja dovoljno prostora za poslovnu ekspanziju ovog načina poslovanja. Posljednjih mjeseci aktuelne su rasprave o potrebi i opravdanosti izmjena i dopuna postojećeg Zakonao bankama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ovo posebno nakon što jePredstavnički dom Parlamenta FBiH prihvatio amandman na ovaj Zakon kojim se bankama dozvoljava primjena pojedinih modela beskamatnog ili islamskog bankarstva.[2]

Međutim, uvjet za pravosnažnost predloženog amandmana jeste njegovo prihvatanje i na sjednici Doma naroda Parlamenta FBiH. Predstavnici ovog Doma iz reda hrvatskog naroda, do sada, nisu iskazali spremnostza to, a neki od njih izrazili su i oštro protivljenje ovom prijedlogu. Interesantno da je jedan od glavnih oponenata izglasavanja ovog prijedloga aktuelni ministar finansija u Vladi FBiH koji bi «po svojoj službenoj dužnosti» trebao biti prvi inicijator kreiranja povoljne poslovne i finansijske klime za prilivinostranog kapitala. Po svim pravilima ekonomske struke i nauke to bi mogla biti ona komparativna prednost koju bi Bosna i Hercegovina mogla koristiti u privlačenju kapitala bogatih arapskih i drugih muslimanskih zemalja. Svaka ekonomski razumna Vlada (i njeni ministri) takvu šansu ne bi propustili. Ipak, kao da je kod nas sve drugačije. Umjesto otvaranja poslovnih i razvojnih mogućnosti

svjesno se ušlo u političku pat-poziciju iz koje se izlaz može očekivati tek nekom

«već viđenom» političkom nagodbom.

1. Islamsko bankarstvo kao globalan proces

Jedan od fundamentalnih principa islamskih finansija i ono što predstavlja najveću razliku islamskih u odnosu na tradicionalne finansije sadržano je u islamskom odnosu prema lihvi, lihvarstvu, odnosno kamati (ribā).[3] Kamata predstavlja plaćanje učinjeno od dužnika prema kreditoru u toku određenog perioda u zamjenu za korištenje određene sume kapitala. Islamsko bankarstvo zasniva se naosnovnom načelu: apsolutnoj zabrani primanja i davanja kamate kako je to i objavljeno u Kur'anu časnom:

“Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga jedodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: ‘Kamata je isto što i trgovina.’ A Allah

je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao,njegov slučaj će Allah rješavati: a oni koji opet to učine – bit će stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati.” (2:275)

Poruka je jasna, a za one koji ne poslušaju i ne postupe saglasno upozorenju, njima Allah, dž.š., prijeti oštrim sankcijama. Potvrda navedene stroge zabrane kamate nalazi se i u brojnim hadisima Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Ovdje navodimo samo jedan:

“Allah je prokleo one koji uzimaju kamatu, one koji je plaćaju, one koji pišuugovor, i one koji svjedoče ugovoru.”

(Ahmed, Ebu Davud, En-Nesai, Ibn Madža i Et-Tirmizi)

S obzirom na zabranu upotrebe kamate u finansijskom poslovanju, islamske banke i finansijske institucije svoju poslovnu filozofiju zasnivaju na poslovnim aranžmanima koji podrazumijevaju učešće u raspodjeli dobiti ili gubitka, te drugim, Šerijatom dozvoljenim, modelima finansiranja. Islamske banke koriste i pojedine instrumentekonvencionalnog bankarstva, ali “filter” njihove prihvatljivosti čini Šerijat. Islamsko bankarstvo, posljednjih godina, doživljava snažnu ekspanziju. Procjenjuje se da danas u svijetu posluje više od300 islamskih banaka i drugih finansijskih institucija, koje čine finansijsko tržište vrijedno preko 300 milijardi US$ sa godišnjom stopom rasta koja dostiže 15%. Islamske finansijske institucije (komercijalne i investicione banake, fondovi, finansijske i osiguravajuće kompanije i druge) posluju u više od 50 zemalja na svih pet kontinenata, a posebno u područjima Bliskog Istoka, Afrike,Jugoistočne Azije, Sjeverne Amerike i Evrope. Pritom ne treba zaboraviti da je prva islamska finansijska institucija, u savremenomobliku, osnovana tek prije nešto više od 40 godina. Prema ocjeni Rodneya Wilsona, profesora ekonomije na Durham University u Škotskoj, rast islamskih banaka u posljednje dvije decenije “krajnjeje impresivan” i nema sumnje da će u budućnosti biti nastavljen. Široka baza njihovih klijenata, obim poslova koje obavljaju, kao i stalno podizanje nivoa obučenosti osoblja osnova je za vjerovanje dase “ne radi o prostom i prolaznom fenomenu”.[4] Prema tome, islamskobankarstvo danas predstavlja globalni proces u dinamičnom razvoju tako da zavrijeđuje našu pažnju i respekt. Islamske komercijalne banke razvile su brojne modele kako na strani mobilizacije bankarskih resursa, tako i na strani finansiranja. Prikupljanje depozita realizira se putem više vrsta računa od kojih se najčešće koriste: tekući, štedni i investicioni. Modeli finansiranja zasnovani su na modelima prodaje (murabaha, salam i istisna'), najma(idžara), partnerstva (mušaraka) i podjele profita (mudaraba). Osim navedenih, koristi se i model finansiranja bez troškova i naknade (kard hasan).[5] Islamsko novčano tržište nalazi se u fazi uspostavljanja, a njegovi instrumenti testiraju se na mogućnost praktične primjene. Iako islamski finansijski sistem u cjelini, a islamsko bankarstvo posebno, sve više doprinose finansiranju ekonomskog razvoja, postajući značajan učesnik globalnog

finansijskog tržišta, u Bosni i Hercegovini ne pridaje mu se značaj koji realno ima. Tako, umjesto otvaranja perspektiva, uspostavljanjai jačanja ekonomske saradnje privrede Bosne i Hercegovine sa privredama muslimanskih zemalja (što realno može biti od koristi objema stranama), ove aktivnosti više su prepuštene slučaju nego organiziranom i osmišljenom pristupu. Jedan od neiskorištenih segmenata i potencijala nalazi se i u mogućnostima Bosne i Hercegovine da tržištima muslimanskih zemalja ponude poslovnu saradnju koja će biti zasnovana na islamski prihvatljivim principimaposlovanja. Ignoriranjem potrebe analize, dopuna i izmjena postojećezakonske regulative propušta se i mogućnost kreiranja pretpostavki za uspostavljanje takve saradnje.

2. Osnovna ograničenja Zakona o bankama FBiH

Domaća islamska banka svoje poslovanje uskladila je sa važećim zakonskim propisima i u tom okviru traži mogućnost realizacije svojih poslovnih i razvojnih ciljeva. Zakon o bankama[6] FBiH kao i prateći zakonski propisi ne respektiraju specifičnosti interest-freemodela poslovanja. Istina, postojeće zakonodavstvo ne sprečava osnivanje i poslovanje islamskih banaka, jer ne propisuje obavezu plaćanja i naplate kamate, međutim, brojnim ograničenjima, ono ne omogućava njihovu punu poslovnu ekspanziju. Iako bi cjelovita analiza ograničenja postojećeg Zakona o bankama FBiH zahtjevala znatno više prostora, kao ilustraciju, navest ćemo samo nekoliko primjera. Zakon o bankama FBiH (član 39.) precizno propisuje da “banka može obavljati samo sljedeće djelatnosti:

1) primanje svih vrsta novčanih depozita i drugih novčanih sredstava;

2) davanje i uzimanje kredita i finansijski lizing;

3) davanje svih oblika novčanog jemstva;

4) učešće, kupovina i prodaja instrumenata tržišta novca i kapitala za svoj ili tuđi račun;

5) usluge platnog prometa i prijenosa novca;

6) kupovina i prodaja strane valute;

7) izdavanje i upravljanje sredstvima plaćanja (uključujući kreditnekartice, putne i bankarske čekove);

8) pohranjivanje i upravljanje vrijednosnim papirima i drugim vrijednostima;

9) usluge finansijskog menadžmenta;

10) kupovina i prodaja vrijednosnih papira i

11) drugi poslovi koji proizlaze iz tačaka 1–10”.

Prema navedenom, proizilazi da se banka ne može baviti trgovinom iliposredovanjem u prometu, kao djelatnostima na čijim osnovama su razvijeni modeli finansiranja koje dominantno, u svojoj poslovnoj praksi, primjenjuju savremene islamske banke. Kao jedan od osnovnih šerijatskih uvjeta za valjanost modela finansiranja zasnovanih na metodama prodaje jeste da banka mora formalno-pravno postati vlasnikrobe ili opreme koja je predmet prometa, odnosno finansiranja. To podrazumijeva da banka preuzima i rizike koji prate robu od trenutkanjenog preuzimanja od prodavca do trenutka njene prodaje, odnosno

predaje kupcu. Nemogućnost bavljenja trgovačkim aktivnostima (pa i uvrlo kratkom roku) uskraćuje islamskoj banci mogućnost korištenja modela finansiranja koji su zasnovani na metodama prodaje ili trgovine kao što su murabaha, salam, istisna', te drugih sličnih modela ili modela koji predstavljaju kombinaciju navedenih sa ostalim modelima finansiranja.[7] S obzirom na to da korištenje navedenih modela finansiranja, za islamske banke, predstavlja osnovni izvor zarade i generiranja profita – jasno je koliko navedeno zakonsko ograničenje utječe na poslovanje, konkurentnost i razvoj islamskih banaka na domaćem finansijskom tržištu.[8]

Murabaha, dalje, predstavlja i osnovni model kratkoročnog finansiranja u praksi islamskih banaka, tako da navedeno ograničenjesužava i mogućnost islamske banke da kvalitetno angažira svoje kratkoročne izvore. Prema Odluci o minimalnim standardima za upravljanje rizikom likvidnosti banaka[9] (član 6.), banka je obavezna vršiti ročno usklađivanje izvora i plasmana sredstava s ciljem sprečavanja rizika nelikvidnosti koji realno može nastati angažiranjem kratkoročnih izvora u srednjoročne i dugoročne plasmane. Ukoliko islamska banka nema adekvatnih modela pogodnih za kratkoročno angažiranje likvidnih sredstava, onda ona nema ni kvalitetnih instrumenata upravljanja svojom likvidnošću, dok, s druge strane, potrebe njenih klijenata za kratkoročnim izvorima finansiranja ostaju nezadovoljene. To je može dovesti u nepovoljnijupoziciju u odnosu na konkurenciju.[10] Drugi modeli finansiranja kaošto su mudaraba, mušaraka i idžara Zakonom o bankama nisu zabranjeni, ali i za njihovo korištenje postoje određena zakonska ograničenja.

Mudaraba model finansiranja, zbog visokog rizika, rijetko se koristiu praksi islamskih banaka. Isti razlog može biti opredjeljujući i zaograničeno korištenje ovog modela u praksi domaće islamske banke.

Mušaraka, u svom “klasičnom” obliku, kao model finansiranja zasnovanna partnerstvu, zajedničkom ulaganju, odnosno učešću u raspodjeli dobiti ili gubitka, mogao bi naći svoju praktičnu primjenu u poslovnoj praksi domaće islamske banke. Ipak, njegovu širu primjenu

ne treba očekivati. Naime, u skladu sa Zakonom o bankama FBiH (član 22.): “Banka ne može, direktno ili indirektno, bez prethodnog odobrenja Agencije, imati: 1) značajan dionički interes u pravnom licu koji, prema njegovoj trenutnoj neto vrijednosti, prelazi iznos od 5% osnovnog kapitala banke utvrđenog posebnom odlukom Agencije (udaljem tekstu osnovni kapital), ili 2) ukupnu neto vrijednost svih dioničkih interesa banke u drugim pravnim licima iznad 20% osnovnog kapitala banke. Banka ne može, direktno ili indirektno, imati dionički interes u jednom pravnom licu koji prelazi 15% njenog osnovnog kapitala, niti dioničke interese u pravnim licima u ukupnojvrijednosti većoj od 60% osnovnog kapitala banke”. Navedeno predstavlja značajno ograničenje korištenja mušaraka modela finansiranja u poslovnoj praksi domaće islamske banke. Naime, islamska banka, ne samo da ne može računati na korištenje efekata “finansijske poluge” ona, u skladu sa navedenim zakonskim odredbama,nije u mogućnosti, korištenjem ovog modela finansiranja, angažirati sredstva veća od 60% vrijednosti svog osnovnog kapitala;

Idžara model finansiraja sa aspekta Zakona o bankama FBiH nije sporan. Članom 39., tačka 2., bankama je dozvoljeno da se mogu baviti poslovima “finansijskog lizinga”. Međutim, islamske banke u svojoj praksi primjenjuju “operativni” lizing koji pretpostavlja da banka kupuje predmete budućeg iznajmljivanja i daje ih u zakup svojim klijentima. Tako je predmet najma u vlasništvu najmodavca – banke koja nosi rizik njegovog uništenja ili oštećenja u toku perioda trajanja najma.[11] Prema tome, ni ovaj model finansiranja, u njegovom izvornom obliku, islamska banka, u domaćim uvjetima, ne bi mogla obavljati samostalno. Ona bi, poput konvencionalnih banaka,mogla osnovati lizing ili idžara kompaniju koja bi se bavila poslovima lizinga, dok bi ona sama ostala u segmentu njegovog finansiranja. Međutim ponovno se postavlja, već naveden, problem proporcije angažmana sredstava u odnosu na vrijednost osnovnog kapitala. Navedeni problemi bi se mogli riješiti kada bi postojeći Zakon o bankama FBiH respektovao trendove razvoja savremenog bankarstva. Tako, jedan od najvećih savremenih teoretičara bankarstva Peter Rose navodi sljedeće: «Mnoge banke i finansijske kompanije počele su da nude svojim poslovnim klijentima usluge mogućnosti kupovine opreme putem lizing aranžmana, na taj način što kreditna institucija kupuje opremu i rentira je klijentu. Od ovih

usluga lizinga opreme imaju koristi i lizing institucije i klijenti pošto zakupodavac, kao pravi vlasnik zakupljene opreme, može da izvrši otpis te opreme radi dodatnih poreskih beneficija».[12] Premanavedenom, pitanje kupovine sredstava i opreme, te njeno kasnije iznajmljivanje, sa aspekta savremenog bankarstva nije upitno.

3. Ostala ograničenja

3.1. Nepovoljan utjecaj poreskog sistema

Kao poseban ograničavajući faktor korištenja pojedinih modela finansiranja javlja se i problem primjene postojećeg poreskog sistema u poslovanju domaće islamske banke. Kod mudaraba i mušaraka modela finansiranja zasnovanih na učešću u raspodjeli profita ili gubitka, odnosno na partnerstvu, javlja se problem dvostrukog oporezivanja. Finansirana kompanija, po okončanju poslovne godine, obavezna je platiti porez na ostvarenu dobit po stopi od 30%. Tek nakon toga, islamskoj banci može prenijeti njen dio profita koji time postaje bančin prihod. Na kraju poslovne godine, banka iskazujesvoj poslovni rezultat i, ukoliko ostvari dobit, obavezna je na njega platiti porez. Sa istim problemom banka je suočena i kod eventualne realizacije murabaha i idžara poslovnih aranžmana koje vrši posredstvom svojih murabaha ili idžara kompanija. U ovom slučaju, konvencionalne banke su u znatno povoljnijem položaju, s obzirom na to da kamata koju naplaćuju, za kompaniju, predstavlja trošak koji tereti njene rashode i time umanjuje osnovicu obračuna poreza na dobit. Dalje, banke plaćaju porez na prihode koje ostvaruju po osnovu naknade, ali ne i po osnovu kamate. S obzirom nato da islamska banka ne ostvaruje prihode po osnovu kamate, ona je isa aspekta oporezivanja u znatno nepovoljnijem položaju od konvencionalnih.

Prema tome, u segmentu poslovanja po principu učešća u raspodjeli dobiti ili gubitka “troškovi” finansiranja, za kompaniju ne

predstavljaju rashod ili trošak poslovanja, što neposredno utječe napovećanje poreske osnovice, odnosno obračun poreza na dobit. Time suveća i državna zahvatanja po ovom osnovu. S obzirom na to da navedeni model finansiranja ima veće društveno-ekonomske efekte jer više doprinosi ostvarenju budžetskih prihoda, trebao bi biti obuhvaćen odgovarajućim poreskim i drugim olakšicama. Buduća istraživanja mogla bi biti usmjerena na sagledavanje navedenih efekata, kao i efekata uvođenja sistema poreza na dodatnu vrijednost(PDV) na poslovanje islamske banke.

3.2. Utjecaj sudskog sistema

Ugovaranje pojedinih modela finansiranja koje primjenjuju islamske banke otežano je i zbog potrebe da se pravna logika Šerijata uskladisa važećim (sekularnim) zakonodavstvom. U ovom kontekstu treba navesti i probleme koji se mogu pojaviti u eventualnim sporovima sa domaćim kompanijama ili klijentima kod nadležnih domaćih sudova, jerpravno definiranje pojedinih modela finansiranja koje koriste islamske banke, u okviru domaćeg pravnog sistema, može dovesti do komplikovanih pravnih konstrukcija koje kasnije mogu rezultirati složenim i neizvjesnim sudskim sporovima.

3.3. Odnos prema Centralnoj banci, nadzornim i drugim državnim institucijama

U uvjetima domaćeg konvencionalnog ekonomskog sistema problemi se mogu pojaviti i u odnosima islamske banke sa državnim i nadzornim institucijama kao što su Centralna banka, Agencija za bankarstvo, Poreska uprava i druge institucije. Centralna banka ima strogo

propisana pravila obavezne rezerve koju komercijalne banke izdvajajui drže na njenim računima. Ukoliko iznos obavezne rezerve prelazi “određeni ekvivalent“ centralna banka komercijalnim bankama obračunava naknadu (kamatu) po tržišnoj stopi. Također i u slučaju neispunjenja obaveze držanja obaveznih rezervi centralna banka naplaćuje zateznu kamatu. I u jednom i u drugom slučaju islamska banka mora stupiti u pregovore sa centralnom bankom s ciljem utvrđivanja prihvatljivog modela kojim će se zamijeniti navedeni konvencionalni način naplate ili plaćanja kamate. Ovom prilikom nećemo ulaziti u problem politike likvidnosti islamskih banaka na koji upozorava Harran kada kaže: »Islamske banke, s obzirom na prirodu same banke i njenih aktivnosti, zahtijevaju liberalniji pristup u kontroli nivoa njihove likvidnosti u odnosu na konvencionalne banke».[13] Takođe, važno je ovdje pomenuti i stav zvaničnika Centralne banke BiH, iznijet u kontekstu ocjene efekata predložene izmjene i dopune Zakona o bankama FBiH - islamsko bankarstvo nema nepovoljnih efekata na sistem Centralne banke BiH. Uovom radu naveli smo samo neke od zakonskih i drugih ograničenja sa kojima se suočava domaća islamska banka. Neophodno bi bilo da Vijećeministara i Vlada FBiH izvrše cjelovitu analizu svih problema i ograničenja sa kojima se ovaj koncept bankarskog poslovanja u domaćoj praksi suočava, te predlože odgovarajuća rješenja u cilju njihovog prevazilaženja. Prvi korak na tom putu bilo bi prihvatanje predloženih izmjena i dopuna Zakona o bankama FBiH čime bi se islamskoj banci (ali i ostalim bankama) omogućilo da klijentima u BiH mogu ponuditi standardne usluge beskamatnog ili islamskog bankarstva.

4. Neki «argumenti» protiv usvajanja predloženog amandmana

Oponenti izmjena i dopuna Zakona o bankama FBiH, u navedenom kontekstu, kao svoje argumente protiv navode sljedeće[14]:

1. »nema opravdane potrebe za ovakvom odredbom u postojećem zakonu koji pruža potreban i dovoljan okvir da banke koje žele koristiti u svom poslovanju i pojedine principe islamskog bankarstva to i čine što je i u praksi slučaj.» Međutim, praksa upravo demantuje navedenutvrdnju jer da banke mogu koristiti uobičajene modele koje u poslovnoj praksi koriste islamske banke zar bi došlo do inicijative za izmjenama i dopunama zakona? U kontekstu već razmotrenog napomenućemo samo da islamske banke u svijetu, kao dominantan model kratkoročnog finansiranja, koriste «mark-up» ili «cost-plus-based financing» model koji se naziva „murabaha“ i koji predstavlja „kupoprodaju sa maržom“. Islamsko bankarstvo polazi od osnovnog postulata po kojem je «trgovina dozvoljena, a kamata zabranjena». Topredpostavlja da banke koje koriste islamske modele finansiranja formalno pravno trebaju postati vlasnici proizvoda kojeg će prodati klijentu banke. Po ovom konceptu novac je sadržan u robi koja je predmetom trgovine. Islamska banka ne može klijentu odobriti tzv. nenamjenski kredit, odnosno kredit koji će klijent koristiti po svojoj slobodnoj volji. Finansiranje ne može biti odvojeno od prometa realnih vrijednosti. Aktuelni zakon ne omogućava bankama takvu aktivnost. U bankarskoj poslovnoj praksi to bi značilo da banka na posebnom prolaznom-računu može kratkoročno evidentirati kupljene proizvode ili robe, te ih, po izvršenoj prodaji, rasknjižiti sa tog prolaznog računa. Naravno banka neće praviti skladišta za takvu robu, neće je imati u klasičnim zalihama niti evidentirati kao osnovno sredstvo. Ona neće vršiti fizičku manipulaciju robom, već će je samo evidentirati na svom prolaznom računu do trenutka kada je njen klijent (kupac) ne preuzme od stvarnog prodavca, odnosno, praktično ne kupi od banke. Banka, zaračunavajući maržu u toj poslovnojtrgovačkoj transakciji ostvarujesvoju zaradu. Islamske banke u svijetu primjenom ovog modela finansiranja realizuju od 70 do 80% svojih poslovnih aktivnosti. Domaći zakonski okvir upravo ne omogućava domaćim poslovnim bankama korištenje navedenog modela finansiranja koji se smatra i najmanje rizičnim u islamskom bankarstvu. Primjena modela razvijenih u islamskom bankarstvu kod domaće poslovne banake prilično je reducirana i svedena na tzv. „hibridne“ modele koji se zasnivaju, uglavnom na finansijskom lizingu, i koji su morali biti posebno razvijeni i prilagođeni domaćem bankarskom zakonodavstvu. Tako postojeći zakon omogućava korištenje standardnih modela beskamatnog

ili islamskog bankarstva u kapacitetu ne većem od 10%, što značajno reducira obim poslovne aktivnosti domaće islamske banke.

2. »usvajanjem navedene izmjene idemo suprotno od nastojanja za što većom harmonizacijom entitetske legislative u ovom sektoru.» Upravo takvo harmoniziranje bankama će omogućiti ponudu šire lepeze bankarskih proizvoda na nivou cijele Bosne i Hercegovine. Banke kojeposluju na beskamatnim principima ne vrši selekciju ili diskriminaciju klijenata po entitetskim, nacionalnim, vjerskim, polnim ili rasnim kriterijima i nema realnog razloga da se ograničava njegova primjena samo na područje Federacije Bosne i Hercegovine. Objedinjavanjem entitetskih bankarskih sekotra doći će i do usvajanja jedinstvenog zakona o bankama na nivou BiH kao cjeline. U tok kontekstu biće lakše odredbe o beskamatnom bankarstvupreuzeti iz entitetskog zakona nego ga kao «potpuno» novu kategorijukandidovati i ugraditi u novi zakon. Do tada bi se steklo i dragocjeno iskustvo u provođenju navadenih odredbi zakona, te realnosagledali njegovi efekti na ukupan bankarski i finansijski sistem. Na kraju, postavlja se i pitanje roka objedinjavanja bankarskih sektora u BiH. Aktuelni procesi objedinjavanja u drugim segmentima ukazuju da to nije ni malo lahak, jednostavan niti brz proces.

3. »bankovni i posebno finansijski sustav u BiH opterećen je naslijeđenim društvenoekonomskim uređenjem i posljedicama rata i ratnih razaranja i još uvijek je siromašne strukture.» Ocjena domaćeg bankarskog i finansijskog sistema, posebno sa aspekta njegove jako siromašne strukture potpuno je tačna. Upravo, inicijativa predlagača dopune i izmjene zakona ide u pravcu da se obogati domaća siromašna i nerazvijena finansijska struktura. Zadatak svih domaćih državnih struktura trebao bi biti usmjeren ka tome da omoguće i doprinesu širenju i obogaćivanju ponude raznovrsnih finansijskih modela, instrumenata i bankarskih proizvodana domaćem siromašnom bankarskom i finansijskom tržištu. «Uloga države u ekonomiji bez granica je da štiti interese svojih građana, da im pruža mogućnost izbora.»[15]

4. »BiH treba pokušati izgraditi bankarski i finansijski sustav kojiće svojom kompatibilnošću odgovarati bankovnim i finansijskim sustavima Evropske Unije. Značajno je naglasiti da vrsta bankarstva zasnovana na islamskim načelima poslovanja ne predstavlja inovativnipristup, nego u sebi sadrži određene manjkavosti koje su se u razvijenim bankovnim sustavima primjenom pravnih okvira otklanjali tijekom posljednjih sedamdeset godina“. Podsjetićemo da se posljednjih godina mijenja dosadašnja uloga tradicionalnih banaka u svijetu, pa i u Evropskoj Uniji. Sve češće se postavlja pitanje «da li tradicionalne banke odumiru»?. Banke, suočene sa snažnom konkurencijom drugih finansijskih institucija, prvenstveno investicionih fondova, sve više napuštaju svoju tradicionalnu ulogu pozajmljivača kredita uz kamatu. One, u nastojanju da sačuvaju svojetržišno učešće (koje opada), sve više ulaze u ponudu novih proizvodai usluga:

1) prodaja akcija investicionih fondova, poslovi sa anuitetima i izdavanje polisa osiguranja;

2) naplaćivanje veće provizije za usluge koje su se ranije besplatnoobavljale;

3) ponuda većeg broja usluga preko supsidijarnih jedinica (kao što su trgovina hartijama od vrijednosti i garantovanje emisije hartija od vrijednosti-tzv.investiciono bankarstvo);

4) sklapanje poslova zajedničkog ulaganja sa nezavisnim kompanijama kao što su osiguravajuće i druge kompanije, i drugo.[16] Upravo takve promjene podstaknute

aktuelnim procesom finansijske deregulacije od strane države i globalizacije predstavljaju segment beskamatnog bankarstva koji u svojoj poslovnoj praksi koriste islamske banke. Prema tome, predlagač izmjena i dopuna Zakona o bankama upravo je na fonu aktuelnih promjena u savremenom bankarstvu, te prijedlog ni na koji način nije inkompatibilan sa savremenim finansijskim i bankarskim

sistemom Evropske Unije, odnosno osnovnim tendencijama razvoja savremenog bankarstva. To, ipak, nije «ono» što se u razvijenim bankovnim sustavima nastojalo u posljednjih sedamdeset godina otkloniti, već su to proizvodi i usluge iz segmenta beskamatnog bankarstva koje razvijeni i suvremeni bankovni sustavi posljednjih decenija nastoje razviti i primjeniti. Zbog toga bi omogućavanje primjene savremenih finansijskih i bankarskih proizvoda, instrumenata i usluga prije predstavljao korak ka lakšoj i bržoj integraciji u Evropsku Uniju, nego korak udaljavanja od tog zajedničkog cilja. Dalje, upravo vodeće banke iz zemalja EU nesmetano koriste i nude proizvode islamskog bankarsta. Tako su ih usvoju ponudu davno uvrstile banke poput njemačkih Deutsche Bank i Commerzbank, holandske: ABN Amro, britanskih HSBC, Barclays Capital,ANZ Grindlays, francuskih BNP Paribas i Societe Generale, švajcarskeUBS, ali i američke Citibank, JP Morgan/Chase, Goldman Sache, UBS Warburg, ruske Mežkobank, japanske Nomura Securities i mnoge druge... Sve ove banke kao svoju poslovnu priliku ili šansu prepoznaju u tome da tržištu ponude proizvode za koje bi potencijalni klijenti bili zainteresovani i na kojima bi mogle ostvariti odgovarajuću zaradu. Sve one se rukovode čisto komercijalnim i tržišnim, a ne ideološkim principima i ne smeta im takav način poslovanja i finansiranja. Prema tome, omogućavanje korištenja instrumenata islamskog bankarstva nije inkompatibilno (nespojivo) sa poslovnom praksom i finansijskim sustavima zemalja EU. Trenutno većim problemom smatramo to što se u domaćem bankarskomi finansijskom sustavu ne koriste finansijski instrumenti tržišta novca i kapitala koji se odavno koriste na razvijenim bankarskim i finansijskim tržištima EU, na čijem bi se uvođenju oponenti izmjena i dopuna Zakona o bankama FBiH trebali više angažirati.

5. »vrsta bankarstva zasnovana na islamskim načelima poslovanja ... u sebi sadrži i određene manjkavosti» Teza je potpuno tačna, ali se postavlja i pitanje da li to znači da konvencionalno – na kamati zasnovano bankarstvo predstavlja idealan model finansiranja i funkcionisanja? Kao da konvencionalne banke u našim, pa i u razvijenim finansijskim sistemima, ne sadrže brojne manjkavosti i nisu opterećene problemima i rizicima lošeg poslovanja.

6. »postoji problem usklađivanja sa propisanim bankarskim poslovima u zemljama EU, Smjernicama EU o dopuštenim poslovima kreditnih institucija u zemljama EU, zatim problematika vezana za sustav osiguranja depozita itd.» Savremeno bankarstvo Evropske Unije prihvata model tzv. „univerzalnog bankarstva“ koji bankama otvara znatno širi prostor za rad i ponudu brojnih novih i inovativnih finansijskih proizvoda i usluga, znatno više od onoga što domaćim bankama omogućava postojeći Zakon o bankama. O tome je ranije bilo govora. Primjena modela beskamatnog bankarstva ne bi imala uticaj nasistem osiguranja depozita. Male štediše bi i dalje bile zaštićene za svoje uloge jer bi korištenje modela finansiranja u segmentu beskamatnog bankarstva respektiralo pravila članstva u Agenciji za osiguranja depozita. Dokaz tome je da je postojeća islamska banka u BiH članica Agencije za osiguranje depozita.

7. «finansijski instrumenti koji bi se primjenjivali u okviru ovih banaka derogirali bi prudencijalne temelje na kojima počiva suvremeno bankarstvo. Prije svega tu se misli na minimalne standardeizloženosti kreditnom riziku, riziku kreditiranja osoba povezanih s bankom, ulaganja novčanih sredstava u vlasničke udjele nefinansijskih tvrtki, i na koncu, primjena ovih načela mogla bi dovesti do narušavanja tržišne strukture, konkurencije i zaštite potrošača stvaranjem privida o «dobrotvornom i grant» bankarstvu». Navedena tvrdnja o „derogiranju prudencijalnih temelja domaćeg bankarskog sistema“ potpuno je neosnovana jer se ovim ne mijenja osnovna koncepcija Zakona o bankama FBiH, niti to ima uticaja na sistem Centralne banke BiH što su njeni zvaničnici i potvrdili. Banke koje bi primjenjivale modele beskamatnog ili islamskog bankarstva, naravno, da su i dalje obavezne poštovati domaće zakonske propise u svim segmentima koji su navedeni. Potpuno je deplasirano upozoravanje na opasnost od „narušavanja tržišne strukture, konkurencije, ugrožavanja potrošača stvaranjem privida o svojevrsnom „dobrotvornom i grant“ bankarstvu“. Ovim, se oponenti, potpuno nepotrebno, stavljaju u funkciju «tržišnih zaštitnika» postojećih konvencionalnih banaka, a islamskim bankama neposredno imputira namjera svjesne obmane javnosti. Jasno je da islamske bankene rade na „dobrotvornoj i grant“ osnovi, već su to profitno orijentisane banke. One nastoje, pored pokrića svojih troškova, ostvariti zaradu, ali zaradu korištenjem beskamatnih modela

finansiranja. U to se, do sada, mogao uvjeriti svaki klijent koji jedošao na šalter takve banke. Nije mu trebalo puno da shvati da to nisu „dobrotvorne i grant“ već profitne i tržišne finansijske institucije. Na kraju, indikativno je da kritičari ni jednom riječjune ukazuje na potencijalne koristi od predloženih izmjena i dopuna Zakona o bankama. Cijenimo da bi te izmjene i dopune mogle olakšati priliv inostranog kapitala iz zemalja i od institucija koje preferiraju beskamatni model finansiranja. Bosna i Hercegovina ovim je u prilici da iskoristi svoje komparativne prednosti u odnosu na druge zemlje u regiji omogućavajući priliv kapitala za koji su zainteresirani svi bankarski sistemi u savremenom svijetu. Na taj način bi se olakšao put domaćim kompanijama u nastupu na tržištima islamskih zemalja, tržištima na kojima je Bosna i Hercegovina, prijerata, ostvarivala glavninu vanjskotrgovinskog suficita. Takav pristup omogućio bi rast trgovinske saradnje sa ovom, ekonomski nama, izvanredno značajnom grupom zemalja za čije tržište se žestokonadmeću kompanije iz razvijenih zemalja. Ovim ne samo da bi se obogatila ponuda novim bankarskim proizvodima već bi i bankarski klijenti bili u prilici da biraju bankarske proizvode koji im više odgovaraju. Navedeno bi, zasigurno, imalo povoljne efekte i na smanjivanje visokih kamatnih stopa domaćih poslovnih banaka prema privredi i stanovništvu što bi imalo povoljan efekat na intenziviranje poslovnih aktivnosti u zemlji.

Zaključak

Islamsko bankarstvo predstavlja globalan proces koji, posljednjih godina, bilježi snažnu ekspanziju. Svoju poslovnu aktivnost realizuje primjenom instrumenata beskamatnog finansiranja. Islamsko bankarstvo u Bosni i Hercegovini predstavlja dio domaćeg konvencionalnog bankarskog sistema koji je dominantno zasnovan na kamati. U takvim uvjetima, po samoj svojoj prirodi, ovaj koncept suočava se s brojnim ograničenjima funkcioniranja. Prepoznajemo ih udijelu domaćeg zakonodavstva, utjecaju poreskog i sudskog sistema, odnosu prema Centralnoj banci BiH, regulatornim i drugim državnim

institucijama, povećanom riziku poslovanja i drugom. Osnovno ograničenje sadržano je u nemogućnosti islamskih banaka da, po Zakonu o bankama FBiH, koriste instrumente beskamatnog finansiranja koji su zasnovani na prodaji, odnosno trgovini. Inicijativa za usvajanje amandmana kojima bi to bilo omogućeno zaustavljena je na Domu naroda Parlamenta FBiH. Neznanje, nerazumijevanje i ideološke predrasude pojedinih državnihentitetskih zvaničnika dovode do otporai opstrukcija prihvatanju zakonskih rješenja kojima bi se olakšalo poslovanje i omogućila poslovna ekspanzija koncepta islamskog bankarstva u Bosni i Hercegovini. Rješenje problema zakonskih ograničenja i dalje treba tražiti u dijalogu sa državnim organima, koji bi trebao rezultirati prihvatanjem predloženih izmjena i dopunapostojećeg zakonskog okvira s ciljem respektiranja specifičnosti poslovanja islamskih finansijskih institucija, te fleksibilnijeg pristupa regulatornih i drugih državnih organa islamskim finansijskim institucijama. Od načina i brzine otklanjanja prepreka i ograničenja zavisit će, ne samo uloga nego i mogućnost korištenja potencijala islamskog bankarstva u procesu finansiranja ekonomskog razvoja, priliva inostranog kapitala i podrške procesu jačanja i unaprijeđenja ekonomske saradnje Bosne i Hercegovine s muslimanskim zemljama.